Hrvatska knjievnost

Hrvatska knjievnost

Ovaj lanak je dio serije o knjievnosti Povijest knjievnosti

Antika knjievnost Rimska Starogrka Renesansna knjievnost XIV. stoljee XV. stoljee XVI. stoljee Barok, klasicizam i prosvjetiteljstvo XVII. stoljee XVIII. stoljee Predromantizam i romantizam XIX. stoljee Moderna knjievnost XX. stoljee XXI. stoljee
Knjievni rodovi

Lirika Epika Drama

Knjievne vrste

autobiografija ivotopis djeja knjievnost dnevnici fantastika pjesnitvo publicistika esejistika

Knjievnost po jezicima

albanska arapska armenska bugarska crnogorska eka engleska (amerika australska irska) francuska novogrka hrvatska (BiH) indijska talijanska japanska kineska maarska makedonska njemaka perzijska poljska portugalska ruska slovenska srpska panjolska vedska ukrajinska Hrvatska knjievnost je definicija dana skupu novela, kratkih pria, pjesama i ostalih raznih knjievnih djela koja su ispisana na hrvatskome jeziku i pripadaju u cijelosti hrvatskoj kulturi, Hrvatima i hrvatskome jeziku.

Hrvatska knjievnost

Srednjovjekovna knjievnost
Podrobniji lanak o temi: Hrvatska srednjovjekovna knjievnost Podrobniji lanci o temama: Hrvatski latinizam i #Srednji vijek

Najraniji primjeri knjievnosti

Najstarija hrvatska knjievna djela pisana su na hrvatskome i latinskome jeziku. Rabila su se tri pisma: latinica, glagoljica i hrvatska irilica. Najstariji primjeri hrvatske knjievnosti seu daleko u 9. i 11. stoljee. Baanska ploa ispisana je glagoljicom i smatra se najstarijim dokumentom ispisanom na hrvatskome jeziku. Na Baanskoj ploi opat Driha se zahvaljuje kralju Dmitru Zvonimiru na danoj zemlji za gradnju crkve. Povaljska listina je najraniji spomenik ispisan na irlici, Datira iz 12. Baanska ploa stoljea, a potjee s otoka Braa. Ispisana je na arhainome akavskome narjeju. Statut grada Vrbnika, Vinodolski zakonik i Statut grada Kastva opisuju obalne gradove kao administrativna sredita.

Kasniji srednji vijek

U srednjovjekovnoj knjievnosti nije mogue strogo jednoznano luiti vrste i anrove jer je kriterij razlikovanja drukiji od onoga normiranoga u ranom novovjekovlju. Pri pokuaju anrovske klasifikacije u obzir valja uzeti ne samo oblikovne, ve i tematske, pa ak i neke izvanknjievne determinante. Svaka e podjela biti uvjetna, jer medu srednjovjekovnim anrovima postoje slinosti, ak i preklapanja. Dvije velike kategorije u koje je mogue svrstati hrvatske prozne tekstove jesu, s jedne strane, pripovjedna proza u kojoj kao dominantni kompozicijsko-strukturni imbenik funkcioniraju pripovijedanje, fabula i sie, te moralnopouna ili refleksivna proza, u kojoj prevladavaju refleksija, uvjeravanje, komentar i opis. Najpoznatije su podvrste pripovjedne proze: apokrifi, hagiografsko-legendarni tekstovi, mirakuli, vizije, prenja i romani. U pripovjednoj je prozi najei stupnjevit tip razvijanja fabule: zbivanje tei cilju, a kao retardacije stoje preprjeke koje lik mora nadii. Prstenastu fabulu ima Dundulova vizija (poinje i zavrava Vinodolski zakonik kao legenda, a sredinji dio je vizija) i apokrif Kako bi prineseno lice Isukrsrovo v Rim, dok mirakul O djevojci bez ruku ima dvije usporedne fabularne linije koje se na kraju stapaju. Apokrifi su heterogena skupina ostvaraja koji govore o biblijskim temama i osobama, a nisu ula u kanon Biblije. Kao odlomci ili cjelovita djela nalaze se u tridesetak hrvatskoglagoljskih kodeksa (zbornika i brevijara), te ine jednu od najbrojnijih i najznaajnijih skupina proznih tekstova hrvatskoga srednjovjekovlja. Manji je broj apokrifa sauvan u latininim (npr. Dubrovaki legendarij, 17. st.) i irilinim (dubrovako Libro od mnozijeh razloga, 1520) spomenicima. Sadrajno se mogu podijeliti u dvije velike skupine: starozavjetne i, mnogobrojnije u nas, novozavjetne apokrife, te na podvrste kao to su: djela apostolska, apostolske pasije, evanelja, poslanice, vizije, prenja, te na neke skupine koje dosad nisu genoloki u dovoljnoj mjeri odreene. Mnogo brojniji su oni koji se oslanjaju na ope crkvenoslavensko naslijede, ije je glavno rasadite bilo na slavenskom jugoistoku, i koji crpe iz

Hrvatska knjievnost grko-bizantskih vrela. Apokrifi se uvjetno mogu nazvati religioznom beletristikom", jer je u njima zabavna funkcija izrazita, a doktrinarni sadraj potisnut, osobito u nekim Djelima apostolskim. Fabula je razraena, javlja se niz zapleta te je pripovijedanje dinamino. U njima su se glagoljai nerijetko ostvarili kao vjeti prevoditelji, skloni i individualnim zahvatima. Apokrifi na dramatian nain pripovijedaju o ivotu prvih ljudi (ivot Adama i Eve); o pojedinostima iz ivota Bogorodice (Protoevanelje Jakovljevo); o djetinjstvu Kristovu (Pseudo-Tomino evanelje, sa zanimljivom karakterizacijom Isusa kao razigrana, pomalo i okrutna djeteta). Odlomak Nikodemova evanelja pripovijeda o Kristovu silasku nad had/limb, odakle je oslobodio pravednike. Pria O prekrasnom Josipu u hrvatskoj redakciji poinje u antikoj maniri invokacije boanstva i paralelama Josip-Krist. Vrlo su popularni bili apokrifi o doivljajima apostola koji su propovijedali vjeru u raznim krajevima svijeta. Primjerice, Djela apostola Andrije i Mateja u gradu ljudodera gotovo su pustolovni roman s uzbudljivom radnjom punom obrata i udesa, s mnogo sukoba i dramatinim epizodama. Od moralno-didaktinih spisa najpoznatiji su Kniga Kata mudroga, Cviet od krjeposti, dok je meu ljetopisima najglasovitiji Ljetopis popa Dukljanina. Pobona drama, koja se razvila iz dijalokih dijelova liturgijske igre, roznata je po prijepisima iz XV. i XVI. stoljea (Prikazanje od muke Spasitelja naeg i sredinje hrvatsko srednjovjekovno prikazanje Muka svete Margarite). Stihovi zapisani na jednome dubrovakom carinskom statutu, u treem desetljeu XV. st, dvostruko su rimovani dvanaesterci, a iz XIV. stoljea sauvani su slobodni stihovi pjesme Poj elpo!, rimovana Pisan svetogo Jurja, jedna Gospina pohvala, poznata pod imenom ibenska molitva, nekoliko pjesama u simetrinom osmercu, neke pjesme u sedmercima poput prepjeva latinske boine pjesme (U se vrime godia) te jedna satirina pjesma o pokvarenosti sveenstva (Svit se kona). Mnogo su zreliji akavski dvanaeseterci iz svetakih legendi koje potjeu iz XV. st. (Transit sv. Jeronima i dr.). Do posljednjih desetljea XV. stoljea, kada je poelo novo razdoblje, hrvatska je srednjovjekovna knjievnost dosegnula punu zrelost Sama djela, zbornici i zapisi, kao i prepisivai i minijaturisti, tiskare u Senju, Kosinju i Rijeci svjedoe o usponu i cvatu. Pjesme, dijaloki stihovi, prikazanja, u vrhu su te knjievnosti.

Humanizam i renesansa
Potkraj XV., a osobito poetkom XVI. stoljea prihvaale su se nove poetike norme; razvijale su se teme, forme i vrste koje obiljeavaju renesansni knjievni sustav u skladu s talijanskim i zapadnoeuropskim knjievnim zbivanjima. Podloga je tomu bila knjievnost hrvatskih latinista. Latinski jezik imao je u hrvatskoj tradiciji povlatenu ulogu. Bio je uvrijeen u svim hrvatskim zemljama, a do 1847. i slubeni jezik u Saboru. U drugoj se polovici XVI. stoljea renesansa polako gasila. Posljednjih desetljea XVI. stoljea i u prvom desetljeu XVII. stoljea prevladavao je manirizam. No pravih granica izmeu renesanse i manirizma nije bilo. Manirizam je prijelaz izmeu renesanse i baroka. Barokna je poetika obiljeila hrvatsku knjievnost XVII. i prvih desetljea XVIII. stoljea. Vie o hrvatskom humanizmu Latinisti, s kojima je zapoeo humanizam, zauzimaju istaknuto mjesto u hrvatskoj knjievnosti, a dio njih i u europskoj. U XV. stoljeu roeni su Juraj igori, Ivan esmiki (Janus Pannonius), Marko Maruli, Ludovik Crijevi Tuberon, Jakov Buni, Koriolan ipiko, Juraj Dragii, Vinko Pribojevi; u XVI. stoljeu Antun Vrani, Bla

Naslovnica Marulieve Judite

Hrvatska knjievnost

4 Jurjevi, Matija Vlai Ilirik, Pavao Skali, Faust Vrani, Markantun de Dominis i dr. Mnogi su pisali na latinskome i u XVII. stoljeu, od Lucia, Vitezovia do urevia, no to je ve razdoblje baroka.

Poetak hrvatske knjievnosti XVI. stoljea u znaku je knjievnoga djela Marka Marulia, koji svojim latinskim djelima pripada meu prve europske humaniste onoga doba (De institutione bene vivendi per exempla sanctorum, Davidias, najbolji ep hrvatskoga humanizma, otkriven tek u XX. stoljeu i dr.). Svoje najznaajnije hrvatsko djelo, ep Juditu (Libar Marka Marula Splianina u kom se uzdari istorija svete udovice Judit u versih harvacki sloena) dovrio je 1501. Prvi dubrovaki petrarkistiki pjesnici pojavili su se u drugoj polovici XV. stoljea. Najvie je njihovih pjesama sauvano u zborniku Nike Ranjine, zapoetu 1507. Dok je iko Meneti pjevao konvencionalne ljubavne pjesme u dvostruko rimovanom dvanaestercu, Dore Dri pisao je pod jaim utjecajem usmenoga pjesnitva. Jedan je od najplodnijih i anrovski najraznovrsnijih Naslovnica Zoranievoga romana Planine renesansnih knjievnika je Mavro Vetranovi. Njegovo Posvetilite Abramovo izvedeno je 1546., a potkraj XX. stoljea s uspjehom su se izvodile njegove crkvene drame. Pjesnik i dramatiar Nikola Naljekovi svojim je komedijama prethodnik Marina Dria, iji knjievni opus pokazuje veliko poznavanje onodobnoga talijanskog i antikoga kazalita i najvii je umjetniki domet starije hrvatske knjievnosti. Dri je poeo s pjesmama, ali je mnogo vei uspjeh postigao pastirskim igrama (Tirena, Venere, Griula). Njegov se veliki talent potpuno ostvario u stihovanoj komediji Noveli od Stanca i u nekoliko drugih komedija. Osim izgubljenoga Pometa, Dri je napisao jo i danas esto izvoenoga Dunda Maroja, potpuno ili djelomino sauvane komedije kao to je plautovski Pjerin i Skup. U drugoj polovici stoljea djelovali su pjesnici Dinko Ranjina i Dominko Zlatari. Zlatari je cijenjen i kao najbolji renesansni prevoditelj (Sofoklova Elektra, Ovidijeva Ljubav Pirama i Tizbe i Tassova Aminta). Medu mnogim Dubrovanima koji su u drugoj polovici stoljea pisali stihove valja istaknuti Horacija Kip Petra Hektorovia, autora Ribanja i Maibradia, koji pripada prijelaznomu razdoblju manirizma ribarskog prigovaranja Hvarskomu knji. krugu, osim Hanibala Lucia i Petra Hektorovia, pripadaju Mika Pelegrinovi (oko 1500-62) i Martin Benetovi (oko 1550-1607). Iako Luci u poeziji polazi od Petrarce i Bemba, iz naslijea petrarkistike tradicije izdvaja se oslanjanjem na puko pjesnitvo (Jur nijedna na svit vila). Njegova Robinja, jedan od najranijih dramskih tekstova sa svjetovnom tematikom u hrvatskoj knjievnosti, postala je u sljedeim stoljeima pukom igrom. Petar Hektorovi je u Ribanju i ribarskom prigovaranju, pisanu u obliku poslanice 1556., knjievno oblikovao svijest o ugroenosti batine te zapisao prve narodne bugartice. Mika Pelegrinovi autor je maskerate Jeupka, jednog od najpopularnijih djela starije hrvatske knjievnosti, koja je utjecala na mnoge pjesnike XVI. i XVII. stoljea, Marin Benetovi komedije Hvarkinja, nastale u duhu eruditne komedije i Marina Dria. Zadar je ve u XV. stoljeu dao pjesnika Jeronima Vidulia (umro 1499), u XVI. stoljeu Petra Zorania, Brnu Karnarutia (izmeu 1515. i 1520-73) i Jurja Barakovia. Zorani je autor prvog originalnoga hrvatskog romana Planine (napisana 1536). U njemu se nalaze odrazi lektire od Vergilija i Ovidija do Dantea, Petrarce do Marulia,

Hrvatska knjievnost ali i iskreno domoljublje. Brne Karnaruti poznat je po Vazetju Sigeta grada, prvom epu s temom iz nacionalne povijesti u hrvatskoj knjievnosti. Juraj Barakovi u spjevu Vila Slovinka bio je nadahnut idejama slavenskog zajednitva i brigom za ugroenu hrvatsku batinu, a stilom je navijestio barokni nain izraavanja. Protestantski je pokret samo periferno zahvatio hrvatsku knjievnost, ali su Hrvati dali protestantizmu jednoga od istaknutih pisaca i ideologa Matiju Vlaia Ilirika (1520-75), iji je Klju Svetoga pisma (1567) bio najglasovitiji biblijski leksikon onoga doba. Poetak kajkavske pismenosti na sjeveru vezan je, kao i one na jugu, za stare glagoljske pobone tekstove i za neke srednjovjekovne pripovijetke, koje su se prepisivale sve do XVII. Stoljea. Najstarija kajkavska pjesmarica iz 1593 (Prekomurska pjesmarica) osim crkvenih pjesama sadri i svjetovne: ljubavne i didaktine, pa ak i jedan epski spjev o padu Sigeta. Dva najpoznatija pisca s toga podruja, Ivan Pergoi (?-1592) i Antun Vramec (1538-88), tiskali su svoje spise, "Decretum" (1574), Kroniku (1578) i Postillu (1586), i to je uz akavsko-tokavsko-kajkavski molitvenik Raj due (1560) Nikole Deia gotovo sve to je tiskano u XVI. stoljeu.

Barok
Podrobniji lanak o temi: Hrvatska barokna knjievnost Hrvatska barokna knjievnost povezuje se uz pojavu protureformacije koja je zahvatila mnoge europske zemlje. Najistaknutiji knjievnici iz radoblja hrvatskoga baroka su Bartol Kai koji je napisao prvu gramatiku hrvatskoga jezika; Jakov Mikalja, napisao Blago jezika slovinskoga; Pavao Ritter Vitezovi, napisao Leikon latino-illyricum (rjenik latinsko-hrvatski); ime Budini koji predlae mjeavinu narodnoga staroslavenskoga, ekoga i poljskoga jezika. Pokuava uvesti u uporabu dijakritike znakove za slova i .; Juraj Habdeli, napisao djela Prvi oca naega Adama grieh, Zrcalo Marijansko (crkvene propovijedi), Dictionar (kajkavski rjenik); Ivan Belostenec, takoer napisao rjenik zvan Gazophylacium, seu latino-illyricorum onomatum aerarium (dvojezini hrvatsko-latinski rjenik); Petar Zrinski, napisao ep Adrianskoga mora sirena; Ana Katarina Frankopan napisala pjesme Putni tovaru; Fran Krsto Frankopan, napisao zbirku pjesma Gartlic za as kratiti. Tu su takoer i hrvatski pjesnici iz Dubrovnika od kojih se najvie proslavio Ivan Gunduli autor epa Osman, Ivan Buni Vui, Junije Palmoti i ostali.

Veliki hrvatski knjievnik Ivan Gunduli Dubrovnik

Prosvjetiteljstvo, klasicizam i racionalizam

U XVIII. stoljeu koje se naziva i vijekom prosvijeenosti i racionalizma, nastaje u Hrvatskoj nov odnos prema knjievnosti, uzrokovan osloboenjem veega dijela Dalmacije i Slavonije od turske vlasti, prodiranjem prosvjetiteljskih i racionalistikih ideja koje su strujale iz zapadne Europe, a i drutvenim reformama Marije Terezije i Josipa II. u sjevernom dijelu Hrvatske. Paradigmatska je osobnost senjanina Pavla Rittera Vitezovia koji bijae polihistor i osniva suvremene pankroatistike ideologije. Povjesnik ("Stemmatographia", "Croatia rediviva"), epik ("Odiljenje sigetsko"), reformator slovopisa, osniva tiskare, pisac kronika i kalendara - Vitezovi je bio ispred svoga vremena, a mnoge su se njegove zamisli ozbiljile u Ilirskome pokretu. Slavonac Antun Kanili (1699.-1777.), autor stihovane pripovijesti "Sveta Roalija", prvi je pisac sjeverne Hrvatske koji se izravno ugledao na dubrovake pjesnike, a posebno na urdevia. Kanili je jedan od prvih protagonista "Slavonskoga duhovnoga preporoda" snane kreativne djelatnosti to je uslijedila po osloboenju zemlje, a koja je nezamisliva bez utjecaja junohrvatske knjievnosti Dalmacije i Dubrovnika. U Dubrovniku je u to doba bilo nekoliko istaknutih uenjaka, filozofa i

Hrvatska knjievnost latinskih pisaca, npr. Ruer Bokovi, Bernard Damanji, Dono Rasti, te na prijelazu u XIX. stoljee uro Hida (1752.-1833.), Marko Bruerevi-Desrivaux (1770. -1823.) koji su pisali na latinskom, talijanskom i na hrvatskom jeziku. Zadnje veliko djelo toga razdoblja, koje zapravo stoji na prekretnici epoha, golemi je rjenik dubrovanina, franjevca Joakima Stullija. Poznati latinist u sjevernoj Hrvatskoj bijae kroniar Baltazar Adam Kreli, dok su slavonac Matija Petar Katani (autor prvoga hrvatskoga tiskanoga prijevoda "Biblije") i Titu Brezovaki (najvaniji dramatik kajkavskoga podruja) pisali su i na hrvatskome. Posebno mjesto u knjievnosti XVIII. stoljea zauzimaju puki pjesnik i narodni muenik Filip Grabovac (1697.-1749.) i franjevaki kultni pisac Andrija Kai Mioi. Grabovev "Cvit razgovora naroda i jezika ilirikoga aliti rvackoga", 1747. godine; ujedinjuje predaju hrvatske srednjovjekovne knjievnosti, ljetopisaku literaturu i knjievnost bosanskih franjevaca, dok je Kaiev "Razgovor ugodni naroda slovinskoga" iz 1756. godine, u stihovima i prozi, bila je svojedobno najitanija knjiga na hrvatskom jeziku (prevedena je na desetak jezika i doivjela je skoro 70 hrvatskih izdanja do konca 20. stoljea !): sklop "slovinske" protuturske ideologije, dinarsko-deseterake apologije i idealizacije hrvatskih (i srpskih, albanskih, pa i bonjako-muslimanskih) ratnika, harambaa i lokalnih poglavica. To je djelo, zajedno s Relkovievim, definitivno oznailo pobjedu novotokavskoga idioma meu Hrvatima, to e neto kasnije oglasiti i preostali kajkavski dep u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, u pokretu poznatom kao Hrvatski narodni preporod. Tomu je snano pridonijela plodna spisateljska djelatnost (vjersko-pouna, leksikografska, gramatiarska, historiografska) bosanskih franjevaca meu kojima se istiu Filip Lastri,Nikola Lavanin i Hercegovac Lovro Sitovi Ljubuak. U Slavoniji se pojavilo, osim Kanilia, vie pisaca koji su pisali moralno-didaktine i prosvjetiteljske spise u stihovima. Najjae svjedoanstvo o prisutnosti prosvjetiteljskih ideja u hrvatskoj knjievnosti djelo je Matije Antuna Relkovia, koji je kao zarobljenik u Dresdenu, usporeujuci Slavoniju s Njemakom, napisao spjev "Satir iliti divji ovik", 1762. godine. Oko njegova "Satira" bila se razvila iva polemika, u kojoj su sudjelovali i pisac "Adaje sedmoglave bojnim kopjem udarene i nagrene" (1768.), Lianin Vid Doen (1719-78.) te franjevac Matija Petar Katani (1750.-1825.), posljednji znaajniji pisac toga razdoblja, koji je djelovao i u XIX. stoljeu, autor prvoga cjelovitoga tiskanoga prijevoda Biblije u Hrvata-pristaa teze o hrvatstvu Ilira. Kazalite je u XVIII. stoljeu u razliitim oblicima djelovalo gotovo u svim primorskim sreditima od Dubrovnika, Hvara i Korule do Zadra, Senja i Rijeke te u sjevernoj Hrvatskoj od Zagreba i Varadina do Poege i Osijeka. U Dubrovniku su prevedena i prikazana 23 Moliereova djela, to je za ono doba iznimna pojava. Kate Kapuralica Vlaha Stullija (1768.-1846.) najbolji je dramski tekst XVIII. stoljea napisan na hrvatskom jeziku. Veliki komediograf toga razdoblja Titu Brezovaki (1757.-1805.) pisao je na kajkavskome ( Matija grabancija dijak, Diogene), no neke njegove tokavsko-ijekavske pjesme kao da predkazuju smjer kamo e krenuti Hrvatski narodni preporod. Treba izdvojiti Adama Baltazara Krelia (1715.-1778.), najvie zbog latinskih uspomena Annuae koje su vaan izvor za politike, kulturne i drutvene dogaaje druge polovice XVIII. stoljea. Na kraju toga razdoblja u sjevernoj Hrvatskoj djelovalo je nekoliko kajkavskih pisaca kojih rad zahvaa i poetke preporodnoga doba, a meu njima su najistaknutiji Toma Mikloui (1768.-1833.), jedan od posljednjih zagovornika kajkavskoga narjeja kao knjievnoga jezika, te Ignac Kristijanovi (1796.-1884.), posljednji kajkavski pisac toga razdoblja. Opi prijegled ovoga razdoblja bi se dao saeti u nekoliko toaka: iako po umjetnikom dosegu djela ovoga razdoblja zaostaju za renesansnim i baroknim, njihova vea rasprostranjenost i integracija u knjievnoj produkciji Dalmacije, Bosne, Hercegovine, Slavonije, Dubrovnika i sjeverozapadne Hrvatske prethodi nacionalno-politikim integracijskim procesima koji e obiljeiti 19. stoljee. Stvorena su dva jezina standarda, veinski novotokavski i manjinski kajkavski, to je zavrilo u prvoj polovici 19. stoljea Ilirskim pokretom i proirenjem modificiranoga novotokavskoga na cijelu Hrvatsku i sadanju BiH. Kaievi i Relkovievi bestseleri temeljna su knjievna djela ovoga razdoblja, dok je Stullijev rjenik najopseniji dopreporodni leksikografski rad.

Hrvatska knjievnost

Romantizam - hrvatski narodni preporod

Podrobniji lanak o temi: Ilirski pokret Podrobniji lanak o temi: Hrvatski narodni preporod U knjievnom razdoblju romantizma piu se pjesme i drame. Glavne teme su: povjesne, nacionalne i domoljubne. U Hrvatskoj knjievnosti pokreta Ilira je Ljudevit Gaj a uz njega su jo i: Ivan Maurani, Petar Preradovi, Stanko Vraz, koji se 1842. suprostavlja Gajevoj ideji politike angairanosti knjievnosti i osniva asopis Kolo. August enoa se smatra prethodnikom realizma u Hrvatskoj.

Realizam
Nastajanje realistine koncepcije u knjievnosti povezano je sa pojaanim zanimanjem za prirodne znanosti i jaanjem pozitivistike filozofije. U Hrvatskoj, realizam traje samo desetak godina (od smrti A. enoe) 1881. do 1890. Hrvatski pisci realizma su: Vjenceslav Novak, Silvije Strahimir Kranjevi, Ante Kovai, Josip Kozarac, Eugen Kumii i Ksaver andor Gjalski.

Stanko Vraz, hrvatski pjesnik i preporoditelj

Kronoloki popis
Humanizam i renesansa
Ivan esmiki Marko Maruli iko Meneti Dore Dri Nikola Naljekovi Mika Pelegrinovi Marin Dri Mavro Vetranovi Hanibal Luci Petar Zorani Petar Hektorovi Brne Karnaruti Antun Vrani Dominko Zlatari Dinko Ranjina Juraj Barakovi Sabo Bobaljevi

Ljudevit Gaj, hrvatski pjesnik i voa Ilirskoga pokreta

Hrvatska knjievnost

Barok
Matija Divkovi Bartol Kai Ivan Gunduli Ivan Buni Vui Fran Krsto Frankopan Junije Palmoti Ignjat urevi Jerolim Kavanjin

Prosvjetiteljstvo, racionalizam i klasicizam (knjievnost 18. st)

Andrija Kai Mioi Matija Antun Relkovi Matija Petar Katani Filip Grabovac Titu Brezovaki Ruer Bokovi

uro Feri Benedikt Stay Zlatko Metri

Ilirski pokret i romantizam

Ivan Maurani Stanko Vraz Matija Maurani Dimitrije Demeter Pavao toos Ljudevit Gaj Petar Preradovi

Protorealizam
Franjo Ciraki Rikard Jorgovani Janko Jurkovi Ivan Perkovac August enoa Adolfo Veber Tkalevi Mato Vodopi

Hrvatska knjievnost

Realizam
Ksaver andor Gjalski Ante Kovai Silvije Strahimir Kranjevi Eugen Kumii Vjenceslav Novak Josip Eugen Tomi Josip Kozarac

Moderna
Milan Begovi Milutin Cihlar Nehajev Musa azim ati Antun Gustav Mato Ivan Kozarac Janko Leskovar Dinko imunovi

Vladimir Vidri Ivo Vojnovi

Avangarda i 20. stoljee

Antun Branko imi Dobria Cesari Dragutin Tadijanovi Dubravko Horvati Gustav Krklec Ivan Aralica Ivan Goran Kovai Ivan Slamnig Jure Katelan Jozo Laui Drago Ivanievi Ivana Brli-Maurani Ivo Andri Ivo Kozaranin Janko Poli Kamov Josip Pupai Mak Dizdar Marija Juri Zagorka Janko Matko Mihovil Pavlek-Mikina Mile Budak Mirko Kova Miroslav Krlea

Nikola Milievi Nikola op

Hrvatska knjievnost Ranko Marinkovi Dinko tambak Slavko Mihali Slobodan Novak Stjepan Dalto Tin Ujevi Lazar Merkovi Tomislav Ladan Petko Vojni Purar Vesna Parun Jasna Melvinger Vladan Desnica Vladimir Nazor Zvonimir Remeta Ilija Jakovljevi Vjekoslav Kaleb Petar egedin

10

Suvremena knjievnost
Kreimir Bagi Ivan Kuan Miro Gavran Davor alat Anka agar Stanka Gjuri Stanko Andri Tomislav ari Delimir Reicki Ante Tomi Davor Slamnig Sead Begovi Arsen Dedi Pavao Pavlii Boris Bileti Ivo Toti Marko Martinovi eljko Kocaj Branko egec Vjekoslav Boban Ratko Cvetni Darko Macan Nedjeljko Fabrio Jaka Fiamengo Tomislav Marijan Bilosni Milovan Mikovi

Edo Popovi Mile Peorda

Hrvatska knjievnost Lucija Rudan Josip Cveni Zoran Krul Julijana Matanovi Goran Tribuson Snjeana Tribuson Vlatko Maji Sanja Pili Robert Roklicer Zlatko Krili Joja Ricov Rade Jarak Ervin Jahi

11

Hrvatska knjievnost izvan RH

Maarska Priznati hrvatski pjesnik iz Maarske, Stjepan Blaetin, je situaciju najbolje opisao uvjete knjievnog stvarateljstva Hrvata u Maarskoj nakon prvog svjetskog rata, pogotovo izrazito teko razdoblje najtvre komunistike diktature u Maarskoj i njena odnosa prema Hrvatima: "Dovoljno je bilo sluati hrvatski radio da bi se zaradio odlazak na prisilni rad. Prije toga, od 1918. pa sve do 1969. nije objavljena niti jedna knjiga hrvatskih knjievnika. Poslije je bilo lake. "[1] Bosna i Hercegovina Podrobniji lanak o temi: Hrvatska knjievnost u Bosni i Hercegovini
Dio serije lanaka o Kulturi Hrvata Bosne i Hercegovine

Religija Umjetnost Knjievnost Glazba Kulturna batina Obrazovanje port Kulturne, obrazove i znanstvene ustanove: Franjevaka provincija Bosna Srebrena Hrvatsko kulturno drutvo Napredak Matica hrvatska Sveuilite u Mostaru Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosaa Hrvatsko narodno kazalite u Mostaru

Hrvatska knjievnost u Bosni i Hercegovini je definicija dana skupu novela, kratkih pria, pjesama i ostalih raznih knjievnih djela koja su ispisana na hrvatskome jeziku i pripadaju u cijelosti hrvatskoj kulturi u Bosni i Hercegovini, bosanskohercegovakim Hrvatima i hrvatskome jeziku. Ta knjievnost obuhvaa knjievnike koji su pisali na hrvatskom jeziku, koji su podrijetlom iz Bosne i Hercegovine. Ona ukljuuje i mnoge bonjake knjievnike, za koje mnogi tvrde da ne pripadaju hrvatskoj knjievnosti u Bosni i Hercegovini. No, ipak ti su knjievnici svoje djelo svjesno utkali u korpus hrvatske knjievnosti, crpili su iz njega izraajne oblike i primali utjecaje znaajnijih hrvatskih autora, nacionalno se izjanjavali Hrvatima i pisali su na hrvatskome jeziku.[2]

Hrvatska knjievnost Najpoznatiji knjievnici iz Bosne i Hercegovine, koji su pisali na hrvatskom jeziku su: Ivo Andri, Ivan Aralica, Toma Babi, Safvet-beg Baagi, Enver olakovi, Musa azim ati, Matija Divkovi, Mak Dizdar, Asaf Durakovi, Fadil Hadi, Nusret Idrizovi, Lucijan Kordi, Veselko Koroman, Mirko Kova, Ivo Kozaranin, Silvije Strahimir Kranjevi, Jaka Kuan, Tomislav Ladan, Filip Lastri, Vitomir Luki, Grgo Marti, Matija Maurani, Ahmed Muradbegovi, Alija Nametak, Zvonimir Remeta, Novak Simi, Antun Branko imi, Lovro itovi Ljubuak, Nikola op, Anelko Vuleti. [3] Ovdje pogledajte popis hrvatskih knjievnika iz Bosne i Hercegovine.

12

Popis po anrovima
hrvatski dramatici hrvatski esejisti hrvatski pjesnici hrvatski putopisci hrvatski romanopisci hrvatski publicisti hrvatski novelisti

Hrvatska knjievnost po anrovima

drama u hrvatskoj knjievnosti esej u hrvatskoj knjievnosti hrvatsko pjesnitvo putopis u hrvatskoj knjievnosti kratka pria u hrvatskoj knjievnosti pripovjetka u hrvatskoj knjievnosti crtica u hrvatskoj knjievnosti novela u hrvatskoj knjievnosti roman u hrvatskoj knjievnosti hrvatska knjievna kritika hrvatska publicistika

Prijevodi djela hrvatskih knjievnika

Hrvatski knjievnici prevedeni na panjolski: Dragutin Tadijanovi, Slavko Mihali, Maja Gjerek, Diana Rosandi, Lana Derka, Davor alat, Ante Stama, Mladen Machiedo, Diana Burazer i Mila Pavievi. [4]

Izvori
[1] Matica hrvatska (http:/ / www. matis. hr/ vijesti. php?id=315) Dani HMI na Interliberu [2] HercegBosna.org (http:/ / www. hercegbosna. org/ kultura/ hrvatski-pisci-i-pjesnici-iz-bih/ kriteriji-za-pripadnost-hrvatskoj-knjizevnosti-171. html) Kriteriji za pripadnost hrvatskoj knjievnosti [3] HercegBosna.org (http:/ / www. hercegbosna. org/ kultura/ hrvatski-pisci-i-pjesnici-iz-bih-20. html) Hrvatski pisci i pjesnici iz BiH [4] http:/ / www. matis. hr/ vijesti_ostalo. php?id=330

Hrvatska knjievnost

13

Poveznice
Povijest hrvatskog kazalita Hrvatska umjetnost Likovna umjetnost u Hrvatskoj Hrvatska glazba Hrvatski film

Vanjske poveznice
Feljton "Glasa koncila": IZ RIZNICE HRVATSKE SREDNJOVJEKOVNE PISANE KULTURE (http://www. glas-koncila.hr/feljton_hrvatska_knjizevnost_srednji_vijek.html) Matica hrvatska - Ogranci - Knjige (http://www.matica.hr/www/wwwizd2.nsf/AllWebDocs/ horvatichrvatskarijec) Hrvatska rije u Srijemu Knjievni krug Rei Rie, poezija, proza, knjievnost (http://www.reci-riec.org/) Radio Subotica (http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub& tid=3&pid=3596) Hrvatski pisci iz dijaspore bit e uvrtavani u matinu hrvatsku knjievnu batinu, 9. oujka 2009. Milovan Mikovi, Roman u knjievnosti Hrvata u Vojvodini(antologija romana od 1875. do 2008.), Knjievna revija, Osijek, 3-4, 2008., 3-474. Portal za knjievnost (http://knjizevnost.org/)

Izvori rabljeni u lanku i suradnici

14

Izvori rabljeni u lanku i suradnici

Hrvatska knjievnost Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?oldid=4154100 Doprinositelji: Aktron, Argo Navis, Batakljun, Belirac, Binx, Blabla, Bojan, Bugoslav, Carna, Cartman, Croq, Divna Jaksic, Doncsecz, Dtom, Finding myself, Flopy, Fraxinus, Gdje je nestala dua svijeta, Godemir, Gorki, Griotta, Gwendolynn, Hagiel, Jmatko, Josinj, Joy, Jure Grm, Kamarad Walter, Kubura, Kurtelaci, Laura, Luka Krstulovi, Maestralni, Maestro Ivankovi, Man Usk, Mir Harven, Mostarac, NurudinJ, Roberta F., Rosier, Sanja Kneevi, Sasagj, Saxum, Sombrero, Tycho Brahe, Vedran12, Wstenfuchs, Zmaj, 80 anonimne izmjene

Izvori, licencije i suautori slika

Slika:Old book bindings.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Old_book_bindings.jpg Licencija: Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 Unported Doprinositelji: Tom Murphy VII Slika:Vista-xmag.png Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Vista-xmag.png Licencija: GNU General Public License Doprinositelji: Cpro, Rocket000, Romaine, Sasa Stefanovic, Trijnstel, 1 anonimne izmjene Datoteka:Bascanska ploca.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Bascanska_ploca.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: User:Neoneo13 Datoteka:Vinodol.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Vinodol.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Neoneo13, Nk Datoteka:Judita-str1.gif Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Judita-str1.gif Licencija: Public Domain Doprinositelji: E.coli, 1 anonimne izmjene Datoteka:Petar Zoranic Planine.gif Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Petar_Zoranic_Planine.gif Licencija: Public Domain Doprinositelji: Petar Zoranic (writer), Venezia (publisher) Datoteka:Kip P.Hektorovic starigrad hvar.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Kip_P.Hektorovic_starigrad_hvar.jpg Licencija: Creative Commons Attribution-Share Alike Doprinositelji: Chippewa Datoteka:De Gondola.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:De_Gondola.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: desconocido, pintado en 1630 aprox. Datoteka:Stanko_Vraz.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Stanko_Vraz.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Duh Svemira, Eleassar, Gumruch, Sporti, The Dark Master Datoteka:Matica, ljudevit gaj.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Matica,_ljudevit_gaj.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Mladifilozof, Saxum, 1 anonimne izmjene Slika:Humac.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Humac.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Dalibor Bosits, Mir Harven, Roberta F. Slika:Bosniangraves bosniska gravar februari 2007 stecak stecci3.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Bosniangraves_bosniska_gravar_februari_2007_stecak_stecci3.jpg Licencija: Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 Unported Doprinositelji: Litany Slika:Hrvoje's missal 3.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Hrvoje's_missal_3.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Glagolitic scribe Butko

Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 //creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/