HRVATSKA RENESANSA

RENESANSA

- franc. renaissance, tal. rinascimento: obnova, preporod

- naziv za epohu u historiografiji, povijesti umjetnosti i filologiji uveden u 19. st.

- sredina 14. – kraj 16. st.

- obnova cjelokupnog duhovnog, kulturnog i društvenog života Z i srednje Europe

- temelj: antička kultura

- poticaj našla u humanizmu

- oblikovala se prvo u Italiji, a zatim se proširila po Z i srednjoj Europi (Bizantinci dolaze u

Italiju)

- obnova gospodarskih veza

- novosti:  težnja reformi Katoličke Crkve (prije nastanka novih crkvenih redova, kasnije

reformacija) (indulgencija  za financiranje izgradnje bazilike u Rimu)

 prekid sa srednjovjekovnom skolastikom (Platon i Aristotel postaju važniji)

 početci oblikovanja individualiteta u modernome smislu

- Tridentski koncil  događa se u to vrijeme (1545. – 1563.), ali je važniji za barok 

nastaju isusovci

- komunalne zajednice

- jačanje građanske klase

- politička i etnička svijest  čovjek ima nekakav utjecaj na ono što se događa  pobuna
pučana na Hvaru (Hvarska buna, sukob plemića i pučana za udio u vlasti hvarske komune.
Buna je započela kao urota nekoliko uglednih pučana u gradu Hvaru, kojima su se u svibnju
1510. pridružili seljaci iz unutrašnjosti otoka pod vodstvom M. Ivanića. Pošto su starogradske
plemiće prisilili da prihvate njihove uvjete, upali su u Hvar i uz pomoć tamošnjih pučana
podnijeli hvarskomu knezu zahtjev da pučani budu ravnopravni članovi Velikoga vijeća te da
se porez ravnopravno podijeli na sve članove hvarske komune. Mlečani su je ugušili 1514.)

*ponoviti HUMANIZAM
- u knjiž. 2 jednako snažne struje:

1) klasično-renesansna, klasicizirajuća

2) kršćanska, kristijanizirajuća (prepletanje kršćanske ideologije i tematike s antičkim

poetskim normama)

- u književnosti se koristi narodni jezik koji se nastoji oplemeniti

- uz poštovanje antičkih estetskih i poetskih normi, renesansa je od autora tražila kreativnost i

nadahnuće (inventio)  vrhunac u romantizmu

- obnovljena:  antička rodovska trodioba lirika, epika, drama

 poetičko-estetičko rangiranje književnih vrsta

- u epici su bili cijenjeni junački, junačko-viteški i religiozno-biblijski ep

- od dramskih oblika: tragedija, komedija i pastoralna drama

- od pjesničkih lirskih vrsta:  najraširenija je bila ljubavna lirika (petrarkizam)

 cijenjena je elegija

 od malih lirskih formi posebno je cijenjen epigram (kratka

forma, preokret  vještina  u skladu s duhom vremena 

kritika društvenog stanja (paskvili 

napis uvredljiva, klevetničkog sadržaja, pogrdan, podrugljiv)

 visoko je priznata bila i anakreontika

 satirična poezija, parodije ljubavne lirike, maskerate,

poslanice

- u talijanskoj renesansnoj književnosti cvjetala je i fikcionalna proza, različiti tipovi novele

(G. Boccaccio) te pastoralni roman (J. Sannazaro, Arcadia)

RENESANSA U HRVATSKOJ

- kraj 15. – 16. st.

- jak utjecaj renesanse na naše prostore (obrazovanje u Italiji, putujući učitelji, visoki crkveni
dužnosnici)

- nije se pojavila ni postojala ravnomjerno na cijelom hrvatskom području

- pov. prilike utjecale su na književnost -> protuturska kazivanja

- odbacivanje nekih književnih oblika zbog neprilagođenosti (npr. sonet)

- dvojezičnost je važno obilježje hrv. renesanse

- osmerac u katrenima

- dvostruko rimovani dvanaesterac

- utjecaji: -> rimski antički klasici (Vergilije, rimski pjesnici, Plaut)

-> talijanski prethodnici (Dante, Petrarca, Boccaccio) i suvremenici (Sannazaro,

Bembo, Ariosto, Machiavelli, Tasso)

-> domaća književna tradicija: pisana (srednjovjekovna knjiž.) i usmena

- preferira se stih (dominirao dvostruko rimovani dvanaesterac)

- od proznih vrsta zastupljen samo 1 oblik: pastoralni roman Planine (pisan prozom i stihom)

- teme: -> ljubav prema ženi i njezina ljepota

-> povijesno-politički sadržaj (antiturska tematika)

-> kršćansko-teološke i biblijske teme (Judita)

-> briga i ljubav prema užem zavičaju i domovini

-> odnos vlasti i pojedinca (Držić)

PETRARKIZAM

- najstarija pjesnička škola koju su naši književnici prihvatili kao renesansni utjecaj potkraj
15. st.

- uvjete stvorili srednjovjekovna glagoljaška pismenost i književnost, humanistička kultura i

književnost, autohtona usmena narodna knjiž.
- glavni model renesansnoga pjesništva u hrv. kjiž.

- utjecaji: Dante, Petrarca, provansalsak trubadurska lirika, talijansko dvorsko pjesništvo

(Napulj (pod upravom Normana pa Anžuvinaca pa Španjolaca -> Benedetto Cariteo), domaći
folklor

- 2 struje:

-> kariteanizam (poezija dvorskih pjesnika nastala u sprezi petrarkizma s provansalskom

lirikom, napušta petrarkističke oblike poput soneta i madrigala, senzualniji odnos prema ženi,
unosi dosjetke)

-> bembizam (autentično nasljedovanje ne samo motiva nego duha i oblika Petrarcinih
pjesama)

- skladanje pjesama kao izvor zabave i način stjecanja sklonosti žena i prijatelja

- uzak krug plemića i imućnijih građana

- hrvatski i talijanski jezik (Sabo Bobaljević Glušac (piše na tal., dobio sifilis pa su mu u
lijevo uho lijevali olovo pa je oglušio), Miho Monaldi)

- versifikacija -> osmerac u katrenima, dominirao dvostruko rimovani dvanaesterac

- NEMA soneta

-tematika:  ljubav, zavođenje, gospođa (ljepota, plemenitost, okrutnost), ljubavna bol

 sam pjesnik, njegov stav prema životu, životnoj stvarnosti, vlastitome položaju

u svijetu

 ostalo: rodoljublje, pastoralno-mitološki svijet, priroda i uživanje u ladanju,

Poklade, tematiziranje samoga skladanja/pisanja

- važna značajka poezije – autobiografizam (akrostisi, oslobađanje od ljubavne boli,

zavođenje)

- pisanje pjesama kao vid društvene afirmacije (pisanje i čitanje kao vid društvenoga prestiža)

- pjesnički krugovi oko istaknutih književnika i intelektualaca (npr. Nikola Nalješković, Sabo
Bobaljević Glušac, Dinko Ranjina)

- Zbornik Nikše Ranjine (imao 13./14. godina)

 1507.

 više od 800 pjesama

 Š. Menčetić, Dž. Držić, M. Krstičević

 Dž. Držić, Radmio i Ljubmir (pastirska ekloga)

- u kasnijoj fazi tema petrarkističkih pjesama postaje nemir, nespokoj, koji se uvlači u
pjesnike

- spoznaja o grešnoj mladosti koja rezultira kajanjem, okretanjem k Bogu, uništavanjem

mladenačkih djela kao dokaza vlastitih zabluda

- Petrarca kao uzor

- utjecaj na barokno pjesništvo

- ostali hrv. petrarkisti: M. Držić, N. Nalješković, H. Lucić, D. Ranjina, S. Bobaljević, D.

Zlatarić, H. Mažibradić

MARKO MARULIĆ

 18. 8. 1450. – 5. 1. 1524.;

 pripadnik patricijske obitelji Pečenić;

 obrazovanje?

 pravnik;

 slikar, arheolog, pisac, pjesnik, kršćanski pisac, prevoditelj (Petrarca, Dante, Toma
Kempenski), moralist;

 humanist;

 pisao na latinskom, ali i hrvatskom te talijanskom;

 utjecaji: Biblija, crkveni oci, antika.

 Marulićeva knjižnica:
  djela antičkih autora: Vergilija, Homera, Ovidija, Herodota, Horacija,
Cicerona, Aristotela, Plutarha, Valerija Maksima, Tukidida, Plinija i Cezara;

 biblijski i teološki spisi (Josip Flavije, Tertulijan, Origen, sv. Jeronim,

Augustin, Grgur Veliki, sv. Franjo, Bernard iz Clairvauxa, Toma
Kempenski…);

 hrvatski pisci (Jakov Bunić, Matej Andreis)

 humanistički i renesansni autori (Dante, Petrarca, Boccaccio, Leonardo Bruni,

Poggio Bracciolini, Pomponije Leto, Jacopo Sannazzaro i Lodovico
Ariosto…).

Latinska djela

 De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (Upute za čestit život po

primjerima svetaca):

 1507. u Veneciji;

 do kraja XVII. stoljeća doživjelo 15 latinskih i 21 prijevodno izdanje

(talijansko, njemačko, portugalsko, češko) u dvanaest europskih gradova;

 podijeljena na 6 libara koje se trebalo čitati u 6 radnih dana;

 uz pomoć primjera ilustriraju se načela pobožnosti (primjeri iz biblijskih

tekstova, svetačkih legendi ili djela crkvenih otaca);

 konstruktivna kritika Crkve.

 Quinquaginta parabolae (Pedeset priča, 1510.):

 parabole protiv nemorala;

 izlaže glavna načela duhovnoga pokreta Devotio moderna.

 Evangelistarium (1516.):

 knjiga podijeljena u tri dijela u kojima se raspravlja o vjeri, ufanju i ljubavi;

 inferiornost antičkih etičkih načela u odnosu prema kršćanskim.

 De humilitate et gloria Christi (O Kristovoj poniznosti i slavi, 1519.):

  polemika s načelima židovske vjere.

 Dialogum de laudibus Herculis a Christicolis superato (1524.):

 rasprava o upotrebi mitologije u pjesništvu;

 prenje između teologa i pjesnika;

spomen Erazma Roterdamskog u posveti.

 De ultimo Christi iudicio (u obliku propovjednog teksta);

 In eos qui beatum Hieronymum Italum esse contendunt;

 Regum Dalmatiae et Croatiae gesta;

 Epistola Ad Adrianum VI. Pont. Max. (Poslanica papi Hadrijanu VI. o nesrećama koje
nas snalaze i poziv na opće ujedinjenje i mir svih kršćana):

 tiskana 1522. u Rimu, a upozorava na tursku opasnost i poziva na ujedinjenje

kršćana.

 Psichiologia de ratione animae humanae (izgubljeno djelo);

 Davidias (Davidijada):

 oko 1517., prvo izdanje 1954.;

 biblijsko-vergilijanski ep;

 posvećen kardinalu Grimaniju;

 četrnaest pjevanja s ukupno 6765 heksametara;

 vjerno se drži biblijskog predloška;

 alegorijsko djelo (prozni dodatak Tropologica Davidiadis expositio).

 Od naslidovan’ja Isukarstova i od pogarjen’ja tašćin segasvitnjih (najstariji prijevod

na hrvatski djela De imitatione Christi);

 Historija od Suzane:

 biblijska poema o kleveti i suđenju;

  Molitva suprotiva Turkom (172 dvostruko rimovana dvanaesterca);

Tužen’je grada Hjerozolima;

 Spovid koludric od sedam smartnih grihov, Anka Satira, Poklad i korizma;

 dramski tekstovi: Prikazan'je historije svetoga Panucija, Govoren'je svetoga

Bernarda od duše osujene, Skazan'je od nevolnoga dne od suda ognjenoga, napokonji
koji ima biti;

 Judita:

 22. 4. 1501. dovršena, a tiskana u Veneciji 1521.;

 tri puta objavljena za Marulićeva života (1521., 1522., 1523.);

 biblijsko-vergilijanski ep;

 šest libara;

 2126 dvostruko rimovanih dvanaesteraca;

 posveta don Dujmu Balistriliću;

 uzori: Vergilije, domaća tradicija, Biblija;

jezik: hrvatski, splitska čakavština.

HVARSKI KRUG

 Hvar u 16. stoljeću ekonomski prosperira zbog povoljnog položaja na putu od

Venecije prema Levantu (pomorstvo, ribolov, poljoprivreda, brodogradnja).

1510. – 1514. pobuna pučana na Hvara.

Hanibal Lucić

 Hvar 1485. – 1553.;

 plemić, pravnik;
  dopisivao se sa Splićanima;

 uzori: Marulić, Dubrovčani, Bembo;

 djela:

 prijevod Ovidijeve heroide Pariž Eleni;

 većinu mladenačkih tekstova uništio;

 Skladanja izvarsnih pisan razlicih (1556.):

 kanconijer Pisni ljuvene (izbor 22 pjesme);

 drama Robinja;

 prigodnice.

 Robinja:

 prva hrvatska drama sa suvremenom tematikom;

 tri čina i proslov;

 dvostruko rimovani dvanaesterci;

 likovi: Derenčin, Robinja, Dubrovčani (pučani i plemići), Derenčinova pratnja,

gusari;

pohvala Dubrovniku.

 Stari Grad 1487. – 1572.;

 plemić;

 vjerojatno obrazovan kod splitskih dominikanaca;

 pisao i latinskim i talijanskim jezikom;

 snažne veze s Dubrovnikom;

 poslanice M. Pelegrinoviću, N. Nalješkoviću, M. Vetranoviću, J. Bartučeviću;

graditelj;
  Književno djelo:

 djelomičan prepjev Ovidijeva spjeva Od lika ljuvenog;

 Ribanje i ribarsko prigovaranje (napisano 1556., tiskano u Veneciji 1568.):

 poslanica, putopisni spjev, ribarska ekloga;

 trodnevno putovanje, tri pjevanja;

1684 dvostruko rimovana dvanaesterca;

 Hvar – Brač – Šolta;

 primjeri usmenoknjiževne baštine (2 bugaršćice: Kraljević Marko i

brat mu Andrijaš, Radosav Siverinac i Vlatko udinski vojvoda; 2
prigodnice: Naš gospodin poljem jizdi, I kliče devojka);

 ribari Paskoje Debelja i Nikola Zet.

Mikša Pelegrinović

 Hvar oko 1500. – Zadar 1562.;

 pravnik (Hvar, Korčula, Zadar);

 djela:

 pjesnička poslanica Sabi Bobaljeviću Mišetiću;

 Jeđupka.

 Jeđupka:

 maskerata, cingareska;

 nastala 1520-ih;

 popularna na Hvaru, u Dubrovniku, Zadru;

 mnogo prepisivana i obrađivana, a bila je uzor sličnim djelima;

 dvije inačice: 6 sreća i 20 sreća;

 Andrija Čubranović (Venecija 1599.).

ZADARSKI KRUG

Zadar kao kulturno i političko središte

Petar Zoranić

 rođen u Zadru 1508., a umro vjerojatno prije 1569.;

 Ninjanin, Hrvatin;

 učitelj Matej Matijević komu su posvećene Planine;

 pravnik;

 posljednji put je spomenut 1543.;

djela: Planine, a nisu sačuvani Ljubveni lov i Vilenica;

 Planine:

 dovršene 20. rujna 1536. u Ninu, a tiskane 1569. u Veneciji;

 prvi hrvatski pastoralni roman;

 alegorija koja sadrži mnogo konkretnih podataka;

 podijeljen u 24 poglavlja (kapitula);

 pastir Zoran sedam dana putuje po zadarskom zaleđu sve do Dinare kako bi se
riješio ljubavne boli, a potom se niz Krku vraća k svojem polazištu;

 najvažnija tema je domoljublje i ugroženost domovine (vuci s istočnih strana,

ali i nemar);

 želi proslaviti svoju domovinu;

 na putu susreće pastire koji pjevaju pjesme, pričaju pripovijesti i pritvore koji
objašnjavaju postanak i imenovanje lokaliteta ili nekih prirodnih pojava;

 vile: Zorica, Milost, Dinara, Krka, Latinka, Grkinja, Kaldejka, Hrvatica;

  Perivoj od Slave;

 sadrži i značajan kanconijer (1600 većinom dvanaesteraca);

 utjecaji: Ovidije, Vergilije, Dante, Boccaccio, Petrarca, Sannazzaro, Biblija,

sv. Augustin, sv. Jeronim, Marulić, narodna usmena tradicija (pjesme po
uzoru, motivi, poslovice, napitnice, gusle).

Brne Karnarutić

 između 1515. i 1520. – 1573.;

 vojnik, pravnik;

 djela:

 Vazetje Sigeta grada (1584.);

 Izvarsita ljubav i napokom nemila i nesrićna smart Pirana i Tižbe (1586.).

 Izvarsita ljubav i napokom nemila i nesrićna smart Pirana i Tižbe:

 poema;

 ljubavna tematika;

 posveta Antunu Vrančiću;

 preuzeta iz Ovidijevih Metamorfoza;

 odjeci petrarkizma;

umjesto pretvorbe završava moralnom poukom.

 Vazetje Sigeta grada:

 prvi povijesni ep sa suvremenom tematikom u hrvatskoj književnosti;

 četiri dijela;

 dvostruko rimovani dvanaesterci;

 zrinijada;

 prvo poznato izdanje 1584. u Veneciji;

posvećeno Jurju Zrinskom;

 izvor: kronika Ferenca Črnka Podsjedanje i osvojenje Sigeta;

 vjerno opisuje povijesne događaje;

 posebno su uspješno opisana vojna djelovanja;

 slavi Zrinskog i branitelje;

 neprijatelji su objektivno opisani kao pogani, ali časni i hrabri;

 turska napast kao kazna za kršćanske grijehe;

 osnovna os epa je antiteza: vjerni – nevjerni, kršćani – nekršćani, Zrinski – Sulejman

DUBROVAČKI KRUG

- Mavro (Nikola) Vetranović:

 Dubrovnik, 1482. – Dubrovnik, 15. I. 1576.

 obitelj talijanskog podrijetla

 plemići koji su izgubili plemstvo (antunin)

 obrazovan u dubrovačkoj humanističkoj školi

 benediktinac

 prognan nakon što je bez dopuštenja napustio Mljet i otišao u Italiju

 službovao na Lokrumu, Mljetu, Višnjici

 postao upraviteljem Mljetske kongregacije

 za života ništa nije tiskao

 opus tematski i žanrovski raznovrstan:

- više od sto trideset pjesama

- pastoralno-mitološke drame:
 Orfeo
 Istorija od Dijane
  Lovac i vila
- prikazanja biblijske tematike:
 Prikazanje kako bratja prodaše Jozefa
 Posvetilište Abramovo
 Suzana čista
 Prikazanje od poroda Jezusova
 Uskrsnutje Isukrstovo
- nedovršeni ep Piligrin

 odnos s Marinom Držićem:

- Tirena
- Pjesanca Marinu Držiću u pomoć
- dvije nadgrobnice: Na priminutje Marina Držića Dubrovčanina, tužba i
Nadgrobnica gornjega rečenoga Marina
- u njima spominje neka njegova djela, njegovo glazbeno umijeće i
nadimak

- Nikola Nalješković:

 Dubrovnik, oko 1505. − Dubrovnik, 1587.

 antunin

 bankrotirao i završio u zatvoru, napustila ga zaručnica

 obavljao činovničke poslove u Dubrovniku

 za života nije objavio nijedan književni tekst

 znanstveno djelo Dijalog o sferi svijeta (Dialogo sopra la sfera del mondo, 1579.)

 književni opus:

- lirski:
 181 ljubavna pjesma (kanconijer Pjesni ljuvene)
 37 poslanica
 4 nadgrobnice
 15 pobožnih pjesama
 12 maskerata
 - dramski:
 7 komedija (4 pastorale, 2 farse, 1 komedija)
 pisane u dvostruko rimovanim dvanaestercima
 nisu datirane

- Marin Držić:

 Dubrovnik, 1508. – Venecija, 2. 5. 1567.

 Vidra

 pučanin, svećenik, glazbenik, pisac

 učitelj vjerojatno Ilija Crijević

 pisao hrvatskim jezikom

 teško financijsko stanje

 studirao u Sieni od 1539. (prorektor)

 služba kod grofa Rogendorfa (Beč, Carigrad)

 1562. otišao u Veneciju gdje je u službi kapelana nadbiskupa

 1566. boravio u Firenci (pet urotničkih pisama upućenih Medicijima; vjerojatno su još dva
pisma izgubljena)

 2. svibnja 1567. umro u Veneciji.

 Djelo:

 potpuno sačuvani: Pjesni ljuvene, Venera i Adon, Novela od Stanca i

Tirena, i Hekuba
 oštećeni: Skup, Dundo Maroje, Tripče de Utolče, Grižula (Plakir),
Arkulin
 u fragmentima: Pjerin i Đuho Krpeta
 izgubljen: Pomet

 Mjesta izvođenja: Vijećnica, Prid Dvorom, plemićke palače.

 Kazališne družine: Pomet-družina, Gardzarija, Njarnjas-družina, Družina od Bidzara

 1551. u Veneciji tiskani:

- Pjesni Marina Držića ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi:

◈ 24 pjesme

◈ Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u

komediju stavljena (Venera i Adon)

◈ Novela od Stanca

- Tirena:

◈ prvi put tiskana 1551. u Veneciji, a praizvedba je bila 1548.

◈ komedija (žanr?)
◈ kontroverze
◈ pet činova
◈ dvostruko rimovani dvanaesterci (na jednom mjestu osmerački katreni)
◈ prepletanje mitološko-pastoralne i seljačko-vlaške (relistične) fabule
◈ parodiranje pastoralnog modela?

- Dundo Maroje:

◈ eruditna komedija (uzori Terencije i Plaut)

◈ najstarija hrvatska drama pisana prozom
◈ pet činova
◈ dva prologa
◈ izgubljen kraj (dopisivali Mihovil Kombol, Ranko Marinković, Antun Šoljan)
◈ prvi put izvedena za poklada 1551.
◈ Negromantov prolog kao aluzija na stanje u gradu i poticaj na propitkivanje
stvarnosti
◈ zastupljeni su likovi tipični za eruditnu dramu (rastrošni sin- Maro; stari otac –
Maroje; mladićeva obećana žena – Pera; kurtizana – Laura; sluge – Pomet,
Petrunjela, Popiva, Bokčilo; parazit - Tripče Kotoranin; miles gloriosus –
Dživulin Lopuđanin; glasnici – Gulisav Hrvat, Mazija)
◈ antiteze: očevi-djeca, muškarci-žene, gospodari-sluge, domaći-stranci
◈ Pomet – utjelovljenje renesansnih ideja fortune i vrline (Machiavelli)
 ◈ kurtizana Laura – Mandalijena

- Hekuba:

◈ tragedija u pet činova

◈ njezino prikazivanje je dva puta zabranjeno 1558.
◈ prikazana 1559.
◈ slobodan prijevod tragedije Lodovica Dolcea prema Euripidovu predlošku
◈ dugo nije smatrana Držićevim djelom