1

BAROK (i latinizam u 17.st.)

U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

Trajanje i naziv:

Traje u 17. st. (tj. od kraja 16. do sredine 18. st.)

Naziv znači:
a) književno razdoblje
b) stil koji je u drugim književnim razdobljima, posebno u modernoj književnosti
označavao pretrjeranu kićenost te bogat stil s puno stilskih figura

Kulturno- povijesna situacija:

Prethode mu protestanski pokret ili reformacja i s druge strane katolička

obnova ili protureformacija krajem 16.st. Kod nas se barok intenzivnije javlja na jugu, koji
lakše prihvaća novine, dok je sjever tradicionalniji.

- protestantizam – proširio nekim dijelovima Njemačke te u Enlgleskoj i Nizozemskoj,

začetnik je Martin Luther, svećenik, koji u 16. st. objavljuje teze o povratku crkve na
skromnost, i bogoslužje na narodnom jeziku umjesto na latinskom, pa kod nas ima najviše
odjeka tamo gdje se duže zadržala glagoljica – u Istri jer su se popovi glagoljaši borili za
bogoslužje na narodnom jeziku.

- protestantizam u Hrvatskoj: pop glagoljaš Stjepan Konzul Istranin (Istra) i Antun

Dalmatin (Senj) prevodili su Bilbliju (tiskana u Njemačkoj u Urachu) na hrvatski jezik, a
angažirao ih je za to koparski biskup Petar Pavao Vergerije; poznat je i naš Matija Vlačić-
Ilirik koji je bio važan i za europski protestantski pokret. Kao pokret, protestantizam se javlja
u Hrvatskoj samo u Istri..

- katolička obnova - počinje crkvenim saborom Tridentskim koncilom (1545. - 1563.), širi se
osnivanjem isusovačkih škola i znanstvenih ustanova koje promiču kršćansku filozofiju i
humanističko obrazovanje (otvaraju se prve visoke škole u Hrvatskoj): pavlini djeluju u
Lepoglavi, a isusovci u Zagrebu. U Rimu se tiskaju naše glagoljske i latinse knjige. Književna
će djelatnost biti značajna u Dubrovniku, Zagrebu, Varaždinu, Zadru i Splitu. Isusovci su u
Dubrovniku djelovali od 1604., a u Zagrebu od 1607. godine
Hrvatski svećenik Juraj Križanić – bit će promicatelj protureformacije u Rusiji, ali i začetnik
sveslavenske ideje.

Obilježja hrvatskog baroka:

- hrvatski će barok nastati na temeljima bogate tradicije književnosti renesanse iz 16. st.
(ljubavna pretrarkistička lirika Š.Menčetića, Dž. Držića, komedije M. Držića i Marulićeva
epike )
 2

- najznačajnije obilježje baroka tadašnji je opći duh vremena utemeljen na idejama katoličke
crkve, a to su obnova motiva antičke kulture i vraćanje na srednjovjekovne poglede pa zato
umjesto senzualno-emocionalnogugođaja, prevladava realističnost, refleksivnost, etičko
vrednovanje i poimanje čovjeka
- obilježja jezika i stila su: bogat, kićen rječnik, mnoštvo stilskih figura, barokni sadržaji i
izrazi, sentence, fantastika

Književne vrste:

- u razdoblju baroka najčešće nastaju: lirika, epika (povijesni ep, religiozna poema) i drama –
dramska djela dobivaju duhovnu, religioznu dimenziju

Najznačajniji pisci:

-najznačajniji je predstavnik hrvatskog baroka Ivan Gundulić, isusovački đak, što će se jasno
vidjeti i u njegovim djelima (isusovci su bili zaduženi za promicanje katoličke obnove u
Dubrovniku koji je i dalje vodeći u hrvatskom književnom stvaralaštvu)

- pisce baroka možemo podijeliti regionalno na dubrovački i dalmatinski (stvaraju na

štokavskom i čakavskom narječju), slavonski (stvaraju na štokavskom narječju), sjeverni
(stvaraju na kajkavskom narječju) te ozaljski barokni krug (stvaraju na mješavini sva tri
narječja):
a) predstavnici dubrovačkogi dalmatinskog baroknog kruga su: Ivan Gundulić, Ivan
Bunić Vučić, Junije Palmotić, Ignjat Đurđević, Jaketa Palmotić Dionorić, Ivan
Kanavelić (Korčulanin), Andrija Vitaljić (Višanin)
b) predstavnik slavonskog baroknog kruga je Antun Kanižlić i Jakov Mikalja
c) predstavnici ozaljskoga baroknog kruga su: F. K. Frankopan, P. Zrinski,
Katarina Zrinski te Pavao Ritter Vitezović (rječnici i spjev Odiljenje sigetsko)
d) predstavnici sjevernog baroknog kruga su: Juraj Habdelić, Ivan Belostenec i
autori Pavlinskog zbornika.

Sjeverna Hrvatska u 16. i 17. st. (Banska Hrvatska)

- sjeverno od mletačkog područja - već u 2. polovici 16. st. značajni knjiž. pokušaji.
- to je kajkavsko područje sjeverne Hrvatske i područje oko Ozlja gdje se miješaju sva tri
narječja
- reformacija i protureformacija utječu na širenje pismenosti
- razvijaju se isusovačke škole, akademije i razne visoke škole
- javljaju se počeci pisane književnosti na kajkavskom narječju
- novi interes baroka u sjevernoj Hrvatskoj - pitanja jezikoslovlja
- mnogi se kajkavski autori približavaju štokavskom narječju (koji će u budućnosti postati
temelj zajedničkom jeziku Hrvata)
 3

Predstavnici jezikoslovlja u Hrvatskoj od kraja 16. st. do polovice 18. st.:

 Faust Vrančić (Dictionarium quique nobilissimarum europae linguarum latinae,

italicae, germanicae et ungaricae, 1595.– Rječnik pet najuglednijih europskih jezika-
latinskog, talijanskog, njemačkoga, dalmatinskoga i mađarskoga)
 Bartol Kašić - gramatika (Institutonem linguae illirycae libri duo, Rim, 1604.)
 Jakov Mikalja ( Blago jezika slovinskoga, 1649.)- rječnik na štokavskom s nešto
čakavskih riječi (hrvatsko-talijansko-latinski rječnik)
 Juraj Habdelić (Dikcionar ili reči slovenske ..., 1670.) - kajkavski rječnik
 P. R. Vitezović (Lexicon Latino-Illyricum, oko 1700.) - rukopisni latinsko-hrvatski
rječnik  koji se sastojao od dva dijela: prvi je dio bio hrvatsko-latinski (u dva sveska),
koji je na žalost izgubljen, a drugi latinsko-hrvatski, sastavljen na prijelazu iz 17. u
18., a čuva u Metropolitanskoj knjižnici u Zagrebu. To je rječnik sa sva tri narječja,
forsira štokavski kao zajednički jezik, sto godina prije Gaja predlaže dijakritičke
znakove i jedan znak za jedan glas
 Ardelio Della Bella (Dizionario italiano, latino, illirico, 1728.) – talijansko-latinsko-
ilirski rječnik; štokavska jekavica s ponešto čakavskih riječi
 Ivan Belostenec (Gazophilacium seu latino-illyricorum onomatum aerarium, 1740.) -
rječnik na kajkavskom, a ima i štokavskih i čakavskih riječi
 Franjo Sušnik i Andrija Jambrešić (Lexikon latinum interpretatione illirica,
germanica et humgaricae locuples, 1742.) lat. Rječnik s obilnim tumačenjima na
ilirskom, nejmačkom i mađarskom
 Šime Budinić - pravopisne inovacije iz češkog uvodi već 1582.  3 slova (č, ž, š) s
dijakritičkim znakovima, ali na žalost to nije prihvaćeno
- nazire se zajednička budućnost na štokavskom narj. tj. jeziku

Barok u Bosni

- duh katoličke obnove šire franjevci. Najaktivniji je Matija Divković (17. st., stvara vjersko-
poučne djela nastala na hrvatskoj književnoj tradiciji. Školovao se u Italiji, tiskao stare
hrvatske nabožne pjesme : U se vrime godišća, Vetrenovićevo Posvetilište Abramo-
vo, izdao je svoj Nauk krstjanski, prerađivao je legende lijepim jezikom)
- i ostali franjavci pišu na tradiciji starije hrvatske književnosti i školuju se u Italiji
- U Bosni djeluju i književnici Muslimani (tako nastaju pjesme na turskom, arapskom i
perzijskom jeziku). Začetnici su alhamijado književnosti (arapskim pismom na hrv. jez.)

Latinizam u 17. st.

Latinski jezik u Europi i kod nas ima povlašteni položaj u Crkvi, upravi i znanosti (filozofi
kao npr. Descartes, Spinoza, Hobbes, Leibniz, i znanstvenici, npr. Galilei, Kepler, Newton).
Kod nas znanstvenici također pišu na latinskom: Marin Getaldić (matematičar), Đuro
Baljivi (liječnik), Ivan Lučić (utemeljitelj hrvatske znanstvene historijografije)

U hrvatskoj književnosti latinski jezik uzmiče pred književnošću na narodnom jeziku. Neki
pisci još uvijek pišu i na latinskom jeziku, ali su im naznačajnija djela na hrvatskom. Pjesme
 4

na latinskom stvaraju: Ignjat Đurđević i Vice Petrović, gradske događaje bilježi Stjepan
Gradić, a narodne događaje P. R. Vitezović.
Znanstvenici i kod nas pišu na latinskom jeziku. Jezikoslovac Bartol Kašić svoju gramatiku
(prvu hrv. gramatiku!) piše na lat. jez.
U katoličkih naroda pa i kod nas glavnu riječ u školstvu imaju isusovci. Učenici čitaju
antička djela, govore latinski, a i sastavljaju latinske stihove, te gledaju i izvode kazališne
predstave na latinskom.
P.R.Vitezović na latinskom piše i političke rasprave, kao gorljivi zagovornik jedinstva svih
Hrvata, i zbog toga se smatra pretečom ilirizma.

Barok u ostalim ljudskim djelatnostima:

- graditeljstvo, slikarstvo i kiparstvo barok pokušava ujediniti, a ono što je obilježje baroka su
građevine razigranih pročelja, bogato ukrašene unutrašnjosti, dekorativno bogatstvo i
asimetrija (nasuprot renesansnom skladu), raskošni detalji, naturalističa modelacija tijela
(smioni stavovi tijela, razigran pokret)
- u sakralnim djelima barok se pojavljuje kao patos u fizionomijama likova, kao akt, te kao
bogat kolorizam, jakih boja, oštrog svjetla i sjene

- opsesija baroka je kazalište

- najpoznatiji slikari: Rubens, Van Dyck, Rembrandt, Velaskez
- kompozitor: J. S Bach, Handel
- spomenici barokne kulture:
- dvorac u Versaillesu i Petrogradu
- kod nas: isusovci u Zagrebu podigli crkvu sv. Katarine, brojne crkve te dvorce i
samostane u Zagrebu, Varaždinu

Ovo su prvi rječnici i popisi hrvatskih riječi: (Iako se uči da je F. Vrančić bio prvi, ima i
starijih od njega):

1. Nicolo Rocabonella: Liber de simplicibus (Knjiga o ljekovitom bilju), oko 1453.

(neobjavljeno; sadrži 330 nedvojbeno hrvatskih riječi).
2. Arnold von Harff: Putopis, kraj 15. st. (objavljen tek u 18. st.; sadrži 56 hrvatskih riječi).
3. P. L. Valentian - Opera nuova che insegna a parlare la lingua schiavonesca alli grandi alli
piccoli et alle donne... Petra Lupisa Valentiana, Ancona, 1527. (talijansko-hrvatski
konverzacijski priručnik; 328 hrvatskih riječi). - To je prvi tiskani rječnik.
4. Sigismund Gelenius: Lexicon symphonum..., Prag, 1537. (ima hrvatskih riječi).
5. Bartol Đurđević: De aflictione tam captivorum quam etiam sub Turcae tributo viventium
christianorum, 1544., Antwerpen, ima mali hrvatsko-latinski rječnik
6. Pergošić: prijevod Decretuma Istvana Verboetzija, Nedelišće, 1574. (ima aneksni rječnik
hrvatskih riječi).
7. Šime Budinić: Pokorni i mnozi ini psalmi Davidovi, Rim, 1582. (ima aneksni rječnik).
8. Biblija Jurja Dalmatina, III. dio, Wittenberg, 1584. (hrvatske riječi dodane radi objašnjenja)
9. Matouš Benešovski: Knižka slov českyh, Prag, 1587. (ima hrvatskih riječi).
10. Faust Vrančić: Rječnik pet najuglednijih..., 1595. (ima oko 5000 hrvatskih riječi)
 5

U početke hrvatske leksikografije možemo ubrojiti i najstarije hrvatske rukopisne glose iz 11.
i poč. 12. st. sačuvane u Radonovoj Bibliji (u zgb. katedrali).