BAROK

- 1593. – pobjeda nad Turcima pod Siskom

- 1606. – mir na ušću Žitve
- (6. 4. 1667., Velika srijeda prije podne – potres u Dubrovniku)
- Hrvatska je podijeljena na četiri različite države
- osim kulturne zaostalosti turskih pokrajina postajala je i dugotrajna mletačka
vladavina sve jačom zaprekom kulturnog napretka u primorskim gradovima i na
otocima
- i dok je književni rad u Dubrovniku u prvim desetljećima 17. st. u punom jeku, u
Splitu, Zadru i na Hvaru vlasteoski i građanski potomci Marulića, Zoranića i Lucića
gotovo sasvim prepuštaju književno polje pojedinim svećenicima, zauzetim više za
nabožne namjere nego za umjetnička oblikovanja
- u drugoj polovini stoljeća javit će se u sve važnijoj Banskoj Hrvatskoj, sjeverno od
mletačkog područja, nekoliko značajnih književnih pokušaja, i pri kraju ovoga
razdoblja, u Vitezovićevo doba, javit će se Zagreb kao buduće kulturno središte, ali će
i taj proces doskora jako usporiti centralizatorna politika bečkoga dvora
- za duhovni život katoličkih Hrvata u 17. st. bile su važne posljedice crkvenih reforama
- bilo je to doba pojačanog utjecaja crkve i obnove religioznog života; doba baroknih
građevina, katolički obojenog pjesništva i gorljive djelatnosti svećenstva, u prvom
redu članova franjevačkog i isusovačkog (javili se najprije u Dubrovniku) reda
- temelj je isusovačkog odgoja bio spoj kršćanske filozofije i humanističke
obrazovanosti stečene čitanjem klasika, osobito latinskih i upoznavanjem klasičnog
pjesništva i govorništva
- isusovci su njegovali navlastito školsku dramu; povrh općih tema iz stare i novije
povijseti i iz života svetih bilo je i rodoljubnih (Poetica laudatio variarum Sclavoniae
partium, 1607) => jezik je tih predstava bio latinski
- nabožno-poučna književnost javila se u svim hrvatskim krajevima, pa i u pokrajinama
pod Turcima, za razliku od učene i umjetničke književnosti, ograničene samo na
krajeve slobodne od Turaka
- svjesno je nastojanje pisaca oko izgradnje jedinstvenog hrvatskog književnog jezika
- narodni govor, koji je prema kraju srednjega vijeka prevladavao u hrvatskoj
pismenosti mjesto nekadašnjeg crkvenoslavenskog, bila je čakavština; krajem 15. st.
nametnula se i prvim Dubrovčanima, premda su bili rođeni štokavci
- to je još u 16. st. bio jezik nekih uglednih pisaca, pa ipak je dalji razvoj pošao drugim
putem, nastavljajući se sve više u korist štokavštine
- nazadovanjem književnog rada na mletačkom čakavskom području sve se više isticao
Dubrovnik, gdje je već u 16. st. prevladala u pjesništvu štokavština
- osim književnog ugleda Dubrovčana ojačale su štokavštinu turske navale, potiskujući
čakavske starosjedioce sve više prema zapadu
- na prijelazu iz 16. u 17. st. raspravljalo se je u Rimu pitanje jezika i pravopisa, kojim
da se tiskaju hrvatske knjige; s jedne je strane valjalo za zanemarene hrvatske
glagoljaše tiskati nova izdanja staroslavenskih crkvenih knjiga ispravljenih u duhu
tridentskih zaključaka – posao, oko kojega su se trudili franjevci Franjo Glavinić i
Rafael Levaković i koji je svršio rusificiranjem hrvatskih crkvenoslavenskih tekstova
pod utjecajem unijatskih Malorusa – a s druge strane utvrditi opći jezik za djela
nabožno-poučne književnosti

1
- još će kraj potiskivane i sve više lokalne čakavštine na jugu živjeti na sjeveru
kajkavština dosta dugo u književnosti, ali i kajkavski pisci, imajući u tom kao
prethodnika Pergošića, sve više nastoje, da se ne ograniče na svoje uže područje
- Banska Hrvatska, obuhvaćajući najzapadniji dio nekadašnje Slavonije i najsjeverniji
dio srednjovjekovne Hrvatske, počinje osim političke vršiti i važnu kulturnu misiju
- imenom «slovenski» ili «slovinski» u ovo doba označuje se kajkavština (današnji
slovenski = «kranjski»), dok se naziv «hrvatski» upotrebljava za staro čakavsko
područje južno od Kupe, sada već jako preplavljeno štokavštinom
- za kratko vrijeme hrvatsko ime prevladati će sve do Drave, dok će se imenom
slavonskim (iskvareno mjesto «slovenski» ili «slovinski») označivati krajevi
karlovačkim i požarevačkim mirom oslobođeni od Turaka i njihovi ikavsko-štokavski
govori
- pozitivne tekovine ovoga vremena su podizanje višega školstva, izjednačivanje
književnog jezika u pravcu štokavštine i širenje praktične katoličke književnosti s
usporednim jačanjem pismenosti i u kulturno slabije razvijenim krajevima
- no katolička obnova, u svojoj biti intelektualistična i praktična ne ide u red onih
pokreta, koji su (kao kasnije romantizam) davali dublje poticaje pjesničkom stvaranju
- u književnosti opasno prevladava vanjska blistavost, bujna rječitost, neobična
okretnost u pisanju stihova i uopće majstorstvo u zanatskoj vještini, koja postaje tako
reći sama sebi svrhom
- ingenioznost u smjelim i neobičnim kombinacijama, virtuozno opisivanje pojava
vanjskog svijeta i zvučnost riječi nadomješta toplinu nadahnuća, pravih pjesničkih
slika i istinske muzikalnosti
- korijen je bolesti bio u težnji za novim, iznenadnim i neobičnim (Marino - e del poeta
il fin la meraviglia)
- ljubavna je poezija tal. baroka ponesena u prvom redu zaljubljenošću u tjelesne oblike
ženske ljepote i u svijet kao ćutilnu pojavu
- pored ovakve lirike buja neobično religiozna lirika, nadahnjujući se motivima smrti,
četiriju posljednjih stvari, Golgote i prolaznosti svijeta u duhu obnovljenog
katolicizma i asketizma => po ovim crnim raspoloženjima ona na prvi mah podsjeća
na srednji vijek, ali je razlika ne samo u težnji za veličajnim i retoričnim, već još više
u intimnom tonu tog pjesništva
- u bezbrojnim pobožnim stihovima 17. st. ima više retoričkog opominjanja, pozivanja
na kajanje i podsjećanja na pobožnost, ukratko više praktičnog elementa negoli čiste
poezije
- za razliku od renesanse, koja je kao pokret ostala ograničena na gornje društvene
slojeve, katolička je obnova, baš kao i reformacija, već od početka imala u vidu
djelovanje u širokim narodnim slojevima i utjecaj na narodne mase bez obzira na
državne i jezične granice
- u okvir naše nabožne književnosti 17. st. ide i najveći dio književnog rada u
kajkavskom narječju sjeverne Hrvatske
- taj je književni rad bio po svojem duhu i smjeru dobrim dijelom odjek velikog
protureformatorskog pokreta, koji se je od kraja 16. st. bio razmahao u habsburškim
zemljama, napose u Ugarskoj
- tako i u ovom dijelu naše književnosti prevladavaju praktično-nabožne tendencije,
iako bez protureformatorske polemike, nepotrebne u katoličkoj Hrvatskoj; pisci su te
nabožne književnosti što isusovci, što pavlini
- Sjeverna Hrvatska
- kraj južnog, dubrovačkog, dolazi u ovo doba sve više do važnosti najsjeverniji
hrvatski zbjeg, zemlja između Vinodola i Varaždina

2
- njezino je plemstvo i kroz najtmurnija razdoblja 16. i 17. st. ipak pronijelo budnu
svijest o povijesnom kontinuitetu vlastite političke individualnosti, dajući joj često
izražaja na svojim saborima
- dok u tom dijelu naše književnosti nije bilo preduvjeta za «velike» rodove kao što su
drama, epopeja ili roman, bilo je više mogućnosti izraza na području lirike i manjih
vrsta pjesništva
- glavno su vrelo za poznavanje tog pjesništva rukopisne pjesmarice (Pavlinska iz
1644, Fodrocijeva iz 1687 i Bedekovićeva iz poč. 18. st.), u kojima osim dviju
pjesama o Zrinsko-Frankopanskoj pogibiji i dviju tužaljka prigodom smrti Nikole
Zrinskoga, «Davor-bana horvatskog», ima i po koja satirička i đačka, ali ima i
ladanjskih idila i ljubavnih; sva je ta lirika redovito anonimna
- glavni pisci tadašnje banske Hrvatske bili su Zrinski, Frankopan i Vitezović (bili su iz
južnog dijela zemlje, iz jadranskog područja, vjekovima otvorenog sredozemnim
kulturnim utjecajima)
- Doba primorskih akademija
- na prijelazu iz 17. u 18. st. glavno obilježje vremenu davala je pojava erudita u
književnim krugovima, koji sve više prati, a često i potiskuje pjesnika
- i kod I. Đurđevića, posljednjeg pjesnika većeg formata u Dubrovniku, ide usporedo s
književnim stvaranjem i teoretsko zanimanje za pitanje jezika, pravopisa, metrike i za
kulturnu i političku prošlost Dubrovnika
- na pragu 18. st. jasne i određene ideje imat će prednost pred djelima fantazije
- i kod nas sada dolazi prvi put do jačeg dodira sa zapadnim književnostima, u prvom
redu s francuskom (Moliere)
- skoro poslije rimske Arkadije (1690), već 1694, osnavana je u Zadru akademija degli
Incaloriti
- desetak godina poslije rimske Arkadije osniva se u Splitu akademija illyrica ilitivam
slovinska
- najvažniji korak je učinjen u Dubrovniku , gdje je također koju godinu poslije rimske
Arkadije pokrenuta Akademija ispraznih (Academia degli Oziosi), koja je, za
razliku od pokušaja u Zadru i Splitu, trajala s prekidima preko tri desetljeća
- najozbiljniji pothvat Ispraznih, izdavanje rječnika, nije nikad priveden kraju, i u tom
su ih pretekli i Tanzlinger Zanotti i Vitezović i tal. misionar Ardelio Della Bella svojim
Dizionario italiano-latino-illirico (Mleci, 1728)
- ipak, imala je velik ugled u drugim primorskim gradovima, a i ovakva kakva je bila,
ona je ipak neko vrijeme bila značajna društvena ustanova, pomažući dodir između
književnika i stvarajući neku vrstu učene sredine, moguće u ono doba jedino u
Dubrovniku
- osnivanje intelektualnih kružoka bilo je na početku 18. st. i inače vrlo rašireno
- tako je osnovana privatna akademija hrv. j. (Accademia privata sopra la lingua
illirica), u kojoj je najvažniji član bio I. Đurđević, ali nije imala uspjeha
- u Dubrovniku je osnovana još jedna akademija, koju su nazivali akademijom «od
šturaka» i akademijom degli Invidiati, ali se o njoj ne zna ništa potanje
- na talijanskim je pozornicama 17. st. vladala prvenstveno melodrama i komedija,
posljednja navlastito u pučkom obliku, koji je pod imenom komedije dell'arte imao
poznato veliko značenje za razvoj modernog europskog kazališta
- kako se naša književnost ugledala u talijansku, u posljednjim desetljećima 17. st.
komedija u Dubrovniku je neobično oživjela
- sve su one pučko-lakrdijskog značaja i pune stereotipnih likova, od kojih je neke već
tal. komedija dell'arte preuzela iz renesansne komedije 16. st.

3
 - u svima se njima vrzu smiješni starci, škrti i obično zaljubljeni, lakoumni sinovi i
žene, kojima je ljubav zanat, mladi ljubavnici, govorljivi dokturi (pedanti) i astrolozi s
latinskim rečenicama i citatima, svodilje i sluge kao glavni pokretači radnja
- u razdoblju od 1656. – 1699. nastalo ih je deset: 1. Jerko Škripalo; 2. Džono
Funkjelica; 3. Sin vjerenik jedne matere; 4. Mada; 5. Starac Klimoje; 6.
Ljubovnici; 7. Lukrecija; 8. Šimun Dundurilo; 9. Beno Poplesija; 10. Pjero
Muzuvijer => smiješnice
- malo zatim na dubrovačkoj pozornici se pojavljuje Moliere, koji će za kratko vrijeme
potpuno njom zavladati => frančezarije
- pojava Moliera u Dubrovniku nije slučajna; francuski utjecaj, dosta jak u Mlecima i
ostaloj Italiji, bio je već dopro i do naših obala, zahvaćajući dakako najprije vanjske
oblike društvenog života
- od Molierovih drama koje su imale 5 činova, naše se razlikuju po tome što imaju 3
čina, a i nisu mogle proći bez burlesknih prizora sa slugama po uzoru komedije
dell'arte i tadašnje dubrovačke komedije (Andro Stitikeca, Ilija Kuljaš)
- no inače su naši priređivači Moliera radije prevodili: Dživo Bunić Sarov; Petar
Bošković; Ivan Franatica Sorkočević; Marin Tudišević; Josip Betondić
- sve su komedije prevedene u prozi, i kad su izvornici u stihovima; jedini je izuzetak
Psyche (Psike) u prijevodu F. Sorkočevića
- radnja je lokalizirana kao obično kod naših pisaca (i kod Frankopana), pri čemu
tipična lica imaju u različitim komedijama ista imena, što biva i kod Moliera: tako se
ljubavnik obično zove Džono, ljubavnica Anica, smiješno lice Ilija
- ovako «ponašene», bile su Molierove komedije ujedno posljednji znatniji pothvat na
tadašnjoj dubrovačkoj pozornici
- reagirajući protiv pretrpanosti baroka, zaljubljenog u iznenadno i začudno, vraćalo se
doba Arkadije u mnogom pogledu idealima humanizma
- odatle ponovno oživjelo zanimanje za stare pisce, u prvom redu latinske, za koje su
Talijani smatrali, da su im bliži nego ijednom drugom europskom narodu
- 18. st. će biti i u Italiji i kod nas stoljeće vrlo živahnog latinizma, kojemu prvi razmah
pada već u ovo doba
- ponovni procvat počinje oko 1700., a mnogo su mu doprinijele isusovačke škole,
šaljući u svijet pokoljenja potpuno vješta Ovidijevu i Horacijevu jeziku
- i u redovima Ispraznih javljaju se latinski pisci, prethodnici znamenitih dubrovačkih
latinista 18. st.

1. ŠIME BUDINIĆ (1535 - 1600), Zadar

1. Suma nauka hrstianskoga (Rim, 1583)
- prijevod Kanizijeva katekizma latinicom i ćirilicom
- u latiničkom izdanju koristi dijakritičke znakove č, ć i š po češkom uzoru dva i po stoljeća prije Gaja
2. Pokorni i ini psalmi Davidovi

2. MATIJA MATULIĆ ALBERTI (1555 - 1624), Split

- splitski vlastelin i arhiđakon
- u pismu iz 1607. brani zamjenicu ča
1. Oficij blažene Marije (Mleci, 1617)
- posvetio Dubrovčanima
- u predgovoru hvali Dubrovnik

3. ALEKSANDAR KOMULOVIĆ (1548 - 1608), Split

- splitski vlastelin i rođeni čakavac, poznati misionar po balkanskim zemljama (Turska)

4
- jedan od starijih protureformatorskih radnika i pisaca
- težio općem hrv. književnom jeziku, iako u njega ima i čakavštine i ikavštine
1. kršćanski nauk (Rim,1582)
- u njemu se povodi za tradicionalnim slavljenjem sv. Jeronima
2. prijevod malog Bellarminova katekizma iz 1603.
3. Zrcalo od ispovijesti (Rim, 1606)

4. MATEJ DIVKOVIĆ (1563 – 1631), Bosna, franjevac

1. Nauk krstjanski za narod slovinski
- Mleci, 1611.
- namijenjen dušobrižnicima, kleru
- nazivan «veliki»
2. Sto čudesa aliti zlamenja blažene i slavne Bogorodice
- Mleci, 1611.
- prijevod
3. Beside Divkovića vrhu evanđelja nedeljnih priko svega godišta
- Mleci, 1616.
4. Nauk krstjanski s mnoziemi stvari duhovnijemi
- Mleci, 1616.
- nazivan «mali»
- čitanka za narod; pisan u obliku dijaloga između učitelja i učenika
- pretiskao niz nabožnih pjesama:
1. U se vrime godišća
2. Plač blažene Gospe (u osmercima)
3. parafraza Vetranovičevog Posvetilišta Abramovog (Abramovi verši)
4. jedno prikazanje o sv. Katarini od nepoznata autora
- svoja djela pisao na ćirilici
- birao djela zbog jačeg utjecaja na puk

5. HORACIJE MAŽIBRADIĆ (1565 - 1641), Dubrovnik

- rodio se u Veneciji kao izvanbračni sin Marojev
- živio u oskudici sa ženom i 13 djece
- bio kancelar na Mljetu
- on je počeo pjevati u tradicionalnom petrarkističkom stilu, ali neke njegove pjesme očito
pokazuju da ni on nije mogao odoljeti maniri koja je nadirala
1. ljubavne pjesme
- posvetio svomu zaštitniku vlastelinu Matu Gradiću 1623.
- najveći je dio u dvanaestercu, no ima i dvadesetak pjesama u osmeračkim i drugim kraćim i
lakšim stihovima
- one se razlikuju od dvanaesteračkih i po erotičko-idiličkim temama
- Tko je taj na saj svit
- Dobra, ka nam brijeme dava
- Buduć moja lijepa vilo
2. poslanice
- Maru Cipoliću (1614.) => dosta uspjela satira protiv onih, koji čovjeka cijene samo po
bogatstvu
- Poslanica Plavkoviću (1623.) => poslanica Dživu Gunduliću (bili prijatelji)
3. Jeđupka
- opisana kao prava čarobnica

6. PASKOJE PRIMOVIĆ LATINČIĆ (1565 – 1641 ?), Dubrovnik

- prevodilac; pisar dubrovačke općine
1. prijevod nekoliko psalama

5
 2. prijevod različitih pobožnih pjesama
3. Pjesan od upućenja riječi vječne i od poroda djevičkoga
- prijevod Sannazarova spjeva De partu Virginis
4. Euridiče (Mleci, 1617.)
- prijevod mitološke drame Euridice Ottavia Rinuccina (prevodi ga i Gundulić)
- imala veliku važnost u razvoju melodrame
5. satire protiv Korčulana i Kotorana
- pisane u makaronskom jeziku, tj. u hrvatsko-talijanskoj ili talijansko-hrvatskoj mješavini

7. ANTUN KRIVONOSIĆ (u. 1638)

1. Intromedija od Parida i od pastira (Paride sudi od tri božice, koja je od njih
najljepša u dubravi od Ide)
- sačuvana u rukopisu
- Ignjat Đurđević zove je Judicium Paridis

8. ANTUN KASTRATOVIĆ
1. Prema svjetovnoj ljubavi
- pjesma protiv svjetovne ljubavi
2. nekoliko stihova pred Gundulićevim Pjesnima pokornim

9. MARIN GAZAROVIĆ (o. 1575 - 1638), Hvar

1. Murat gusar
- Mleci, 1623.
- «razgovaranje morsko» (favola marittima)
- prijevod tal. drame Il corsaro Arimante Ludovica Aleardija
- radnja se odigrava na Visu
- djelo posvetio hvarskoj vlasteli
2. Ljubica
- «pastirsko razgovaranje»
3. četiri crkvena prikazanja (?)

10. IVAN MRŠIĆ, Pag

1. Sloge ljubvene
- Mleci, 1647.
- zbornik ljubavnih pjesama u stilu zakašnjelog konvencionalnog petrarkizma
2. Mantinjade, to jest pisni ljuvene za pivat, u gusle svojem divojkam
- Mleci, 1647.

11. BARTOL KAŠIĆ (1575 - 1650), Pag, isusovac

- u svojim spisima zalaže se za latiničku grafiju, prema načelu da svaki glas uvijek treba i u
svakom položaju imati isti pismeni znak
- njegovo je značenje u stvaranju hrvatskog književnog jezika
- djelovao je u duhu protureformacije
- bio je u misiji u Dubrovniku, u južnoslavenskim zemljama pod Turcima
- pisac iz neštokavskih krajeva kod kojeg su sazrele štokavske tendencije
- živio u Rimu
- za njega je najljepši hrv. jezik štokavsko-ikavski govor koji je on nazivao bosanskim
1. Hrvatsko-talijanski rječnik (1599.)
2. Institutiones lingua illyricae (Rim, 1604.)
- prva hrvatska gramatika (zagovara «što»)
- 1599. dobio nalog od isusovačkog generala Klaudija Aquavive, da za potrebe članova Ilirske
akademije u Rimu, napiše gramatiku hrvatskog jezika, držeći se najraširenijeg narodnog
govora

6
 - napisana na temelju čakavštine sa dosta štokavskih elemenata
- napisana za strance misionare da bi naučili hrvatski zbog svog rada u našim krajevima
3. Život gospodina našega Isukrsta (Rim, 1638)
4. Život prečiste Bogorodice vazda Divice Marije
5. Ritual rimski (Rim, 1640.)
- prvi prijevod Rituala na jedan živi jezik
- posvetio papi Urbanu VIII. koji je bio vrlo naklonjen Hrvatima
- u predgovoru «štiocu» svoju ikavsku štokavštinu nazvao narječjem bosanskim
- u predgovoru određuje značajke hrv. knjiž. jezika; zagovara fonetsko pisanje
6. Vita P. Bartholomaei Casii Dalmatae ab ipsomet conscripta
- jedna od najranijih autobiografija u hrv. književnoj kulturi
- Kašić govori o sebi u trećem licu
7. Način od meditacioni i molitve (1613.)
- knjiga za duvne
8. Zrcalo nauka krstjanskoga (Rim, 1631)
- služila za pripremanje za ispovijed i pričest
9. Perivoj od djevstva (Mleci, 1628)
10. Život sv. Ignacija
11. Život sv. Frančeska Saverija (Rim, 1637)
12. prijevod čitavog Svetog pisma na hrvatski
- ostao u rukopisu (tisak su spriječili glagoljaški protivnici prevođenja Biblije na čisti narodni
jezik)
13. Pjesni duhovne od pohvala Božijeh (Rim, 1617)
- sadrže prvih 50 psalama i čitavu zbirku latinskih himana iz brevijara
- u dvostruko rimovanim dvanaestercima
- posvetio svojoj majci Ivani koju nije vidio otkad je otišao s Paga
14. Sveta Venefrida (1627.)
- podnaslov: «triomfo od čistoće»
- drama pisana sasvim u stilu isusovačkih duhovnih tragedija 17. st., u kojima su mjesto pučke
jednostavnosti nekadašnjih prikazanja prevladala klasicistička pravila, podjela u činove, korovi
i svečan i dostojanstven, ali u isto vrijeme i hladan ton.
15. znamenita je njegova obrana vlastitoga prijevoda Biblije, napisana na latinskom jeziku
– Apologia – protiv onih koji tvrde da je sv. Jeronim preveo Sveto pismo na slavenski –
što se može smatrati prvom znanstvenom raspravom o Ćirilu i Metodu, o njihovoj misiji i
o prijevodu Biblije
16. Istorija loretana od svete kuće Bogorodičine (Rim, 1617)
- legenda koja kaže da je kuća iz Nazareta donijeta u Trsat (kod Rijeke), a odavle u Loreto
17. Nauk krstjanski (Rim, 1617)
18. Kalendar iz misala rimskoga i spovidanje prave vire (Rim, 1640)

12. STJEPO ĐURĐEVIĆ (1579 - 1632), Dubrovnik

- vlastelin; često dolazio pred sud; bio čak osuđen na 4 godine progonstva
- umro kao posljednji muški potomak svoje kuće u Dubrovniku
1. ljubavna lirika
- iz mladih dana
- sačuvale su se samo 4 pjesme
- svjedoče o udaljivanju od duha petrarkizma
- Ljubav draga mene stavi
- Đurđevićeva ljubav nije više ni trubadurska ni petrarkistička, ona je realna i putena kakva
će biti u pjesnika novih vremena
2. Derviš
- monolog smiješna starca, koji uzalud uzdiše za gospojom
- komična poema
- imao namjeru da napiše parodiju dotada čvrsto uhodane petrarkističke ljubavne manire,
odnosno da čitav proces jednog ljubavnog očitovanja i rituala vidi i s njegove šaljive strane

7
 - poistovjetio je frazeologiju, usporedbe i psihologiju zaljubljenika s mogućnostima, dometima,
jezikom i psihologijom skromnog i sirovog derviša
 parodirati jednolične, zažarene i idilične izjave i
ljubavne priče petrarkista bio je u Italiji običaj već
u doba kad je petrarkistička poezija doživljavala
svoj puni uspon (Lorenzo de Medici – spjev
Nencia di Barberino; Luigi Pulci – Beca da
Dicomano)
- za glavno lice svog spjeva uzeo je tursko lice (turski isposnik, pustinjak)
3. Sedam psalama pokornijeh kralja Davida (Padova, 1686.)

13. ŠIMUN ZLATARIĆ, Dubrovnik

1. Vila ostarana
- pjesma u kojoj se ostarjela žena kaje, što je ludo provela mladost bez ljubavi
2. prijevod prve knjige Ovidijevih Metamorfoza
- u osmercu
3. prijevod Knjige Leandrove iz Heroida
- u osmercu

14. IVAN TOMKO MRNAVIĆ (1580 - 1637), Šibenik, isusovac

- umro u Rimu
- od roditelja doseljenik iz Bosne
- Jurju Barakoviću postavio nadgrobni spomenik
1. Vita beati Augustini
- život blaženog Augustina Kažotića, biskupa zagrebačkog
- pisana na latinskom
- kasnije će ga na hrv. napisati Krčelić
2. Vita Berislavi (Mleci, 1620)
- život Petra Berislavića
3. Život Margarite blažene divice, kćeri Bele, kralja ugarskoga i hrvatskoga (Mleci,
1613)
- prijevod s tal.
- nije sačuvan
4. Žalosnoskazje Krispa Cezara (1614.)
- prijevod latinske tragedije isusovca Bernarda Stefonia
- izgubljen
5. Život Magdalene od knezov Zirova, plemena Budrišića (Rim, 1626)
- vlastiti spjev koji je sam preveo na talijanski
- 1740 stihova (dvostruko rimovani dvanaesterci)
- junakinja je hrvatska plemkinja, koja je, postavši udovica, posvetila svoj život Bogu
(utemeljila samostan sv. Franje trećeg reda na Rabu)
- jezik mu je bosanska ikavska štokavština pomiješana nekim čakavskim oblicima
- naglašeno rodoljublje izraženo u protuturskom raspoloženju ali i u ljubavi prema lijepim hrv.
predjelima
6. Potuženje pokornika radi smrti Isusove k narodu čovičanskomu
- dvjestotinjak dvanaesteraca
- pjesma o smrti Isusovoj
- dodano Istumačenje obilnijem nauka krstjanskoga (Rim, 1627)
- prijevod Bellarminova katekizma
7. De Illyrico caesaribusque Illyricis dialogorum libri septem
- ostalo u rukopisu
- iznosi tezu o ilirskom podrijetlu Slavena
8. Regiae sanctitatis Illyricanae foecunditas
- pozabavio se životima onih svetaca i svetica koji su bili kraljevske krvi i iz ilirskih obitelji,
smatrajući Ilirima ne samo Južne Slavene nego i Mađare

8
 9. Osmanšćica (Rim, 1631)
- tragedija u 5 činova i dvostruko rimovanim dvanaestercima
- pisana u stilu isusovačkih drama
- tema Hoćimske bitke (oduševila Gundulića)
- tragična sudbina mladog turskog sultana Osmana (spominje se samo jednom)

15. STJEPAN MATIJEVIĆ (o. 1580 - 1654), Bosna, fra

1. Ispovjedaonik (1630)
- priručnik za ispovjednike
- preveo ga s tal. na poticaj Rafaela Levakovića

16. NIKOLA KRAJAČEVIĆ SARTORIUS (1582 - 1653), Sisak, isusovac

1. Molitvene knjižice (2. izdanje, Požun, 1640)
- pisao ih u prvom redu za vjernike, ali i za svećenike
2. Sveti evangeliomi (Graz, 1651)
- preporuča da se Zdrava, zvezda morska pjeva na napjev pučke pjesme Hranila devojka tri sive
sokole ili jedna pjesma na čast Bogorodici na napjev pjesme Sejala sam bažulek, sejala sam,
draga ljuba bažulek

17. FRANJO GLAVINIĆ (1585 - 1652), Kanfanar (Istra), franjevac

- pisao na hrv., tal. i lat.
- drže ga začetnikom hrvatske hagiografije
1. Četiri poslidnja čovika od smrti, suda, pakla i kraljevstva nebeskoga (Mleci, 1628)
- kršćanskoteološka rasprava o smrti, sudu, paklu i kraljevstvu nebeskom
- posvetio braći Nikoli i Petru Zrinskomu
2. Manus Christi amoris (1625)
- Ruke ljubavi Kristove
- latinska knjiga propovijedi
3. Cvit svetih (Mleci, 1628)
- obradio živote nekih svetaca
- posvetio Vuku Frankopanu, ocu Katarine Zrinske
4. Svitlost duše virne (1632)
- to djelo priredio i na tal.
5. Raj duše (Padova, 1660)

18. IVAN GUNDULIĆ PLAVKOVIĆ (1589 - 1638), Dubrovnik

- vlastelin; doživio pobunu Lastova (1601 - 1606)
- učitelji: Kamilo Camilli, Petar Palikuća; sinovi: Frano, Šiško, Mato
- pokretač stvaranja su mu često bila politička, a još češće religiozna raspoloženja
1. Prvo razdoblje stvaranja (1606 – 1616)
1. mladenačke drame (koje spominje u predgovoru Pjesnima pokornim)
- «porod od tmine»
- nesačuvane
1. Galatea (1)
2. Posvetilište ljuveno (4)
3. Čerera (6)
4. Kleopatra (7)
5. Adon (9)
6. Koraljka od Šira (10)
- sačuvane
7. Dijana (2)
- potpuna, iako ima 90 stihova
- sačuvana u rukopisu

9
 - kratki dramski prizor (favoletta)
8. Armida (3)
- 114 stihova, potpuna
- sačuvana u rukopisu
- kratki dramski prizor (favoletta)
- prijevod razgovora između Armide i Rinalda u Tassovu Oslobođenom Jeruzalemu
9. Prozerpina ugrabljena (5)
- u 3 čina s prologom
- sačuvana u rukopisu
10. Arijadna (8)
- tragedija u 5 činova
- priča poznata iz grčke legende
- tiskana u Anconi 1633.
- prijevod Rinuccinijeve Arianne
- protagonisti: Arijadna, Tezej
2. Drugo razdoblje stvaranja (1616 – 1620)
- protureformatorski period
- od sada sebe naziva «krstjanin spjevalac», govoreći dalje u duhu katoličke obnove
2. Pjesni pokorne kralja Davida
- Rim, 1621.
- njegova prva tiskana knjiga
- počeo prevoditi oko 1616., a svršio je 1620.
- pisana pod utjecajem isusovaca
- nešto slobodniji prijevod
- pjesma Od veličanstva božjijeh tiskana prvi put zajedno s Pjesnima pokornim
3. Suze sina razmetnoga
- Mleci, 1622.
- spjev u tri «plača» (sagrješenje, spoznanje, skrušenje)
- u strofama od 6 osmeračkih stihova
- igre i gomilanja riječi, antiteze, retorička pitanja, ... pojačavaju elokvenciju na račun poezije i
premoć razuma nad čuvstvom
3. Treće razdoblje stvaranja (1621/22 – 1638)
4. U slavu Ferdinanda Drugoga
- pjesma napisana u povodu njegova vjenčanja (1637)
a) unutarnji društveni odnosi u Dubrovačkoj Republici
5. Dubravka
- pastirska drama u 3 čina
- likovi: Miljenko, Dubravka, Grdan, Ljubmir, Pelinka, Ljubdrag, pastir Radmio, ribar, satiri:
Divjak, Jeljenka, Vuk, Gorštak
- satiri (kao seljaci u dramskim eklogama M. Držića) – komičan element u drami
- kako je glavna radnja oskudna (ljubav Miljenka i Dubravke), prerasli su je komični elementi,
no sve te usporedne radnje ne čine dramu punijom, već samo šarenijom
- tendeciozno-rodoljubni elementi daju čitavoj radnji drugačiju nijansu
- okvir radnje je svakogodišnja svetkovina slobode u «Dubravi plemenitoj»
- kako je radnja počela, tako će i svršiti slavljenjem dubrovačke slobode
- prikazana 1628.
- sljubljivanje rodoljubnog i pastirskog elementa
b) vanjske političke prilike
6. Osman
- epski spjev u 20 pjevanja (nedostaju 14. i 15. pj.)
- pisan u osmercima
- okosnica djela suvremen predmet: odluka pobijeđenog i ogorčenog cara Osmana, da krene na
Istok po nove čete, buna u Carigradu i smrt Osmanova
- u taj povijesni okvir ugradio čitav jedan viteški svijet sa ženama ratnicama, s vitezom
Dilaverom, i s pastirsko-idiličnim prizorima
- sljubljivanje povijesnog i viteško-idiličkog elementa
- osjećanje prolaznosti kao temeljni lirski doživljajni ton

10
19. IVAN BUNIĆ VUČIĆ (1591 - 1658), Dubrovnik
- plemić; bavio se (uspješno) trgovinom
- bio član najviših državnih organa i 5 puta knez
- sinovi: Saro, Nikolica; 7 kćeri
1. Mandalijena pokornica (Ancona, 1630.)
- spjev u 3 «cviljenja»
- opjevao obraćenje slavne i lijepe grješnice iz Magdale
2. Plandovanja
- zbirka ljubavnih pjesama
- ukusna kratkoća, udružena s lakoćom ritma
3. Razgovor pastijerski
- 5 ekloga
4. duhovna lirika

20. PAVAO PAPIĆ (1593 - 1649), Bosna, fra

1. Sedam trublji za probuditi grešnika na pokoru (Mleci, 1649)
- zbirka religiozno-mističnih priča
- tekst napisan bosančicom

21. IVAN BELOSTENEC (1594 - 1675), Varaždin, pavlin

- rođeni kajkavac koji je svijesno unosio južne jezične elemente u svoje rodno narječje
- i u svojim propovijedima i u skupljenoj rječničkoj građi on je dosljedno išao za tim, da
sljubljivanjem kajkavštine i čakavštine, a donekle i štokavštine, stvori jezik razumljiv svim
Hrvatima
- najugledniji pavlin ovoga doba
1. Bogumila (Graz, 1665)
- zbirka pjesama na čast sv. Pavla
- danas nepoznata
2. Deset propovijedi o euharistiji (1672)
- crkveno govorništvo
3. Gazophylacium (Graz, 1740)
- rječnik

22. PAVAO POSILOVIĆ MOŠUNJANIN (o. 1600 – o. 1653), Glamoč

(Bosna), farnjevac
1. Naslađenje duhovno, koji želi dobro živiti, potom toga dobro umriti (Mleci, 1639.)
- u proznom dijelu tumači se kršćanski život, dobra smrt, odnosno opasnost koja se krije u
«postelji od naslađenja svitovnoga»
2. Cvijet od kripostih duhovni i tilesnije prikoristan svakomu virnomu krstjaninu ki
ga šti često (Mleci, 1647)
- raspravlja o vrlinama i njima suprotstavljenim manama u obliku navoda iz kršćanskih mislilaca
i starih filozofa, s umetnutim primjerima
- tiskan bosančicom

23. JAKOV MIKALJA (1600/01 - 1654)

- talijanski isusovac
1. Blago jezika slovinskoga (1649-1651, Loreto-Ankona)
- hrvatsko-latinsko-talijanski rječnik
- u predgovoru hvali bosanski jezik (v. Kašić) kao najljepši, uspoređujući ga s toskanskim u
Italiji

11
24. DŽORE PALMOTIĆ (1606 - 1675), Dubrovnik
- stariji brat Junijev; vlastelin
1. Ači i Galatea
- kratka mitološka dramska scena
- Akis, bog istoimene rijeke u Siciliji, i nimfa Galatea na morskoj obali izmjenjuju ljubavne
izjave i poljupce; idilu je prekinuo ljubomorni jednooki div Polifem koji će kamenom ubiti
Akisa
- tužnoj Galateji ne preostaje drugo nego da plače nad mrtvim dragim
2. Ero vila, plačući nad Leandrom
- kraća poema
- obrađen motiv iz Ovidijevih Metamorfoza

25. JUNIJE PALMOTIĆ (1607 - 1657), Dubrovnik

- vlastelin; Gundulićev rođak
- dramski pisac
- tri družine koje su prikazivale njegove drame: družina Orlova, Smetenijeh i Ispraznijeh
- prvo, što udara u oči u Palmotićevim dramama, jest njihov melodramski značaj
- Palmotić je uzimao građu za svoje drame iz dva vrela: iz mitologije i viteškog svijeta
1. Natjecanje Ajača i Ulisa za oružje Akilovo
- prikazana 1639.
- prijevod iz 13. knjige Ovidijevih Metamorfoza, samo u obliku dijaloga
2. Došastje od Eneje k Ankizu
- dramatizacija VI. pjevanja Vergilijeve Eneide
3. Atalanta
- dramski obrađena mitološka priča
- jedina Palmotićeva drama na granici između pastorale i melodrame
4. Akil
- prikazan 1637.
- drama o Ahileju
5. Ipsipile
- dramatizirana epizoda iz priče o argonautima
6. Elena ugrabljena
- prikazivana 1640.
- iz Ovidijevih Heroida
7. Lavinija
- prikazana 1643.
- uzeta je građa iz Eneje
---------------------------------------------------------------------------
8. Alčina
- prijevod iz Ariostovog Bijesnog Orlanda
- izvela ju 1647. družina Smetenijeh
9. Armida
- prijevod iz Tassovog Oslobođenog Jeruzalema
10. Danica
- dramatizacija Ariostove epizode o Ariodantu i Đinevri
- radnja se zbiva na dvoru bosanskoga kralja Ostoje
11. Captislava
- radnja se zbiva na dvoru epidavarskoga kralja Krunoslava, čija se kći po gradu Cavtatu i zove
Captislava
- izvela ju 1652. družina Smetenijeh
12. Bisernica
- nastavak Captislave
13. Pavlimir
- prikazan 1632.

12
 - građa uzeta iz domaćih izvora, tj. iz kronike popa Dukljanina i iz dubrovačke legende o sv.
Ilaru
- proročanski se govori o slavnoj budućnosti grada, koji ima nastati blizu starog Epidaura na
mjestu, gdje se je iskrcao Pavlimir sa svojom družinom, a na kraju se sve završava himnom
Dubrovniku kao u Dubravci
- sve su to, ponajprije, pozornička djela s ozbiljnim dramskim sukobima, ali uvijek sa
sretnim svršetkom => tragikomedije
- u tim dramama ima mnogo lirskog, igre i pjevanja
- piše u osmercima s rjeđim dvanaestercima i kraćim lirskim oblicima
- u nekim je Palmotićevim dramama jak čudesni elemenat
- značajni su za ovu vrstu drame pompozni i dekorativni pozornički efekti, osobito
pomorski prizori
- na pozornici je najčešće kakav kraljevski dvor, ponekad na morskoj obali
- ima tipičnih lica i situacija; lica mnogo misle na glas, a događaji, osobito konačna
rješenja dramskog zapleta, često se pričaju mjesto da se prikazuju
- u središtu je radnje obično kakav ljubavni zaplet, ali su osim ljubavi naglašena i pitanja
viteških i kraljevskih dužnosti
- redovito pobjeđuju ljubav i pravda
- u njegovim se dramama neobično jasno odrazuju ideje njegova vremena, rodoljubne,
političko-društvene i vjerske
14. Glas
- apoteoza Dubrovnika
15. Kolombo
- apoteoza Dubrovnika
16. prijevod Kristijade latinskog pjesnika Jeronima Vide (Rim, 1670)
- jedino njegovo religiozno djelo
- u rimovanim osmercima
- za štampu je je priredio Džore
17. Sveta Katarina od Siene
- spjev

26. IVAN IVANIŠEVIĆ (1608 - 1665), otok Brač

1. Kita cvitja razlikova (Mleci, 1642)
- zbirka pjesama i poema, u svemu 10 «cvitova» međusobno nepovezanih, a koje govore o
pjesnikovim religioznim, pjesničkim, društvenim i uopće duhovnim preokupacijama
- u prva tri «cvita» iznosi religiozna raspoloženja
- u 6. «cvitu» okomio se na ženski rod prikazujući žene u izrazito lošem svjetlu
- žene su prema njemu izvor svih smetnji i neprilika u životu, uvijek sklone zlu
- suprotstavio mu se Šibenčanin Jakov Armolušić s pjesmom Slava ženska (Padova, 1643)
- u 7. je opisao svoj odlazak na Parnas, svoje uključenje u svijet poezije i duha (na kraju s
vilama pjesnik doznaje tko je njihova kraljica; to je vila Dubrovkinja, «kruna slovinskoga od
jezika»)
- Kako se je petnik nauči' peti
- pjesma u kojoj opisuje svoj boravak na slovinskom Parnasu, među slavnim vilama
Slovinkinjama, predvođenim od kraljice, najljepše od svije
- Od privare i zle naravi ženske
- satira protiv žena
- prijevod 108. psalma
- U smrt Tomasa Berislavića
- nadgrobnica
- u predgovoru spominje još 4 svoja djela, koja je kanio s vremenom izdati, ali od svega toga
nije ništa sačuvano

27. IVAN OD ZADRA, fra

13
 1. Historija od Filomene (Mleci, 1672)
- poznata priča o sestrama Prokni i Filomeni iz Ovidijevih Metamorfoza
- u dvanaestercima

28. JURAJ HABDELIĆ (1609 - 1678), Zagreb, isusovac

- jedan od naših najboljih proznih pisaca 17. st.
- mada nastupa kao pisac, on je po svojem temperamentu pučki govornik, ne zazirući ni od
šale ni od krepkijih izraza pučkog govora
- on iskreno mrzi grijeh i želi popraviti svijet, ali je najbolji kad prijeđe u ton satire: svi slojevi
društva dolaze na red
=> moralno-didaktička djela sa sustavom i opširno razrađenim poglavljima o kršćanskom
životu i ljudskim grešnim sklonostima kao posljedici čovjekova pada
1. Zrcalo Marijansko (Graz, 1662)
2. Prvi oca našega Adama greh (1674)
3. Dikcionar ili reči slovenske (Graz, 1670)
- kajkavsko-latinski rječnik

29. IVAN LUCIĆ, Trogir

- historičar i prvi kritični istraživač hrvatske povijesti
1. De regno Dalmatiae et Croatiae (Amsterdam, 1666)

30. MAVRO ORBINI (u. 1614), Dubrovnik, benediktinac

1. Il regno degli Slavi (Pesaro, 1601)
- Carstvo Slavena
- nekritična povijest Slavena na tal. j.
- impresionirala ga je veličina i broj Slavena
- u njemu su Slaveni i stanovnici naših krajeva prije Ilira, te su mu svi oni jedan narod
2. Zrcalo duhovno (Mleci, 1595)
- prijevod s talijanskog
- «15 razgovora među meštrom i njegovim učenikom», dakle u dijaloškom obliku

31. JURAJ RATKAJ VELIKOTABORSKI (1612 - 1666), S. Hrvatska

1. Kriposti Ferdinanda II rimskog cesara (Beč, 1640)
- prijevod pohvalnog životopisa isusovca Lamormaina, ispovjednika Ferdinanda II
2. Memoria regnum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae (Beč,
1652)
- historijsko djelo

32. BALTAZAR MILOVEC (1612 - 1678), Međimurje

=> molitvenici
1. Dvojdušni kinč (Beč, 1661.)
2. Dušni vrt (Beč, 1664.)
- i kod njega nalazimo štokavskih utjecaja, koji su tim zanimljiviji, što je Milovec Međimurac
(dovode na misao da je Milovec vjerojatno poznavao primorsku religioznu književnost)

33. ATANASIJE GEORGIJEVIĆ, Split, isusovac

1. Pisni za najpoglavitije dni svega godišća (Beč, 1635)
- imaju više značenja za povijest hrvatske glazbe negoli za povijest književnosti

34. VLADISLAV MENČETIĆ (1617 - 1666), Dubrovnik

- poezijom se bavio u toku cijelog života

14
 1. Radonja
- šaljiva pjesma
* Radonja je dva puta preveden na lat. j. (Brno Džamanjić i Đuro Ferić)
2. Radmilova tužba cijeć Zorke vile
- prepjev Ergastovih uzdaha, lirskog spjeva GB. Marina
- najuspjeliji prijevod iz djela Marina u našoj književnosti
- u strofama od 4 osmeračka stiha (kod Marina oktave)
3. Trublja slovinska
- hrvatskog bana Petra Zrinskog slavi kao slovinskog Apolona i Marta
- u nekoliko stihova jasno obilježio tadašnji položaj hrvatskoga naroda na istočnoj granici
Zapada
- posvećena Petru Zrinskom

35. JURAJ KRIŽANIĆ (1618 - 1683), Sj. Hrvatska

1. Politika ili razgovor ob vladateljstvu
- djelo napisano mješavinom hrvatskog, crkvenoslavenskog i ruskog

36. GABRIJEL JURJEVIĆ (o. 1620 – iza 1675), Varaždin

1. Listovi herov (Beč, 1675)
- prijevod istoimenog latinskog djela (Heroum epistolae) njem. isusovca Jakova Bidermanna
- to je niz poslanica u kojima uzimaju riječ različita poznata lica iz svete i profane povijesti, da
bi svojim primjerom pokazala ispraznost zemaljskih stvari i ljudskih strasti i težnja
- prenio latinske heksametre u kajkavske dvanaesterce

37. NIKOLA ZRINSKI (1620 - 1664), Čakovec

- pisao na mađarskom
- boravio u Čakovcu
- bio na čelu urote, no poginuo je u lovu, pa je prva ličnost među urotnicima postao brat Petar,
koji je nakon bratove smrti postao ban
1. Adriai tengernek Syrenaia (Beč, 1651)
- zbirka pjesama

38. PETAR ZRINSKI (1621 - 1671), Vrbovac

- boravio u Ozlju
- oženio se Anom Katarinom, kćeri karlovačkog generala Vuka Frankopana Tržačkog
- u Bečkom Novom Mestu ubijen sa šurjakom (slom hrv. feudalizma)
1. Adrijanskoga mora Sirena (Mleci, 1660)
- prijevod pjesničkog rada brata Nikole
- na čakavskom

39. JAKETA PALMOTIĆ DIONORIĆ (1623 - 1680), Dubrovnik

- vlastelin; jedan od najistaknutijih diplomata
- u potresu Dubrovnika poginula mu je žena i sve četvoro djece; on bio u poslanstvu u Turskoj
1. Didona
- dramatizacija 4. pjevanja Eneide (smrt napuštene Didone)
- izvela ju je 1646. družina Smetenijeh
- po svom završetku to je tragedija (svršava smrću Didone), ali je sa svojim pjevanjem i
baletnom igrom i po čitavom svojem sastavu melodramskog značaja
2. Dubrovnik ponovljen
- epski spjev u 20 pjevanja, od kojih je posljednje ostalo nedovršeno
- pisan u osmercima
- Jaketin je spjev samo dokaz, da je u trijeznoj trgovačkoj sredini male republike bilo više
rodoljublja i religioznosti negoli preduvjeta za izlete u krajeve slobodne mašte

15
 - pjesnik priča o potresu, o svojoj ličnoj tragediji, o brojnim i velikim neprilikama koje su naišle
te o teškoćama i doživljajimadubrovačkog poslanstva koje je u najtežim danima i najtežim
okolnostima išlo u Carigrad
- glavni junak je Jakimir, nesretni diplomat koji na povratku u rodni grad nalazi kuću srušenu a
obitelj mrtvu, i to baš na dan kad su leševe pronašli u ruševinama i pokopali
- u 13. pjevanju – opis potresa

40. DŽIVO GUČETIĆ mlađi (1624 - 1667), Dubrovnik

1. Leo filozof
- iz 1651.
- vjeran i dosta okretan prijevod latinske isusovačke drame njegova rimskog učitelja teologije
GB. Giattinija
- predmet iz bizantske povijesti
2. Io
- dramatizacija jedne priče iz Ovidijevih Metamorfoza
- priča o vili Io, koju zaneseni Jupiter obljubi i pretvori najprije u kravu, da bi je spasio od
ljubomorne Junone, ali je kasnije uvrsti među božanstva kao boginju Izidu
- dramu je najprije napisao talijanski (posvetivši je 1652. Stjepanu Gradiću), a onda je 1653.
preveo na hrvatski

41. VICE PUCIĆ SOLTANOVIĆ (u. 1666.), Dubrovnik

1. Sofronija i Olindo
- dramatizacija poznate epizode iz 2. pjevanja Tassova Oslobođenog Jeruzalema
2. Ljubica (1656)
- to je samo nešto prekrojena Palmotićeva Captislava

42. IVAN ANČIĆ (1624 - 1685), Bosna (Lipa kod Duvna), fra
1. Vrata nebeska i život vičnji (Ancona, 1678)
2. Svitlost kršćanska i nasleđenje duovno (Ancona, 1679)
3. Ogledalo misničko (Ancona, 1681)
- prvi od franjevaca koji je svoja djela pisao latinicom

43. IVAN BANDULAVIĆ, Bosna (Vakuf Donji), fra

1. Pištole i evangelija (Mleci, 1613)
- svoja djela pisao latinicom

=> muslimani
44. MUHAMED HEVAJI USKUFI (rođ. 1601), Tuzla
1. Potur-šahidija (1631)
- hrvatsko-turski rječnik
2. A boga vam sve žene
- pjesma o ženama u kojoj je došla do izražaja suvremena muslimanska konzervativnost
- najpoznatiji pjesnik bosanske aljamiado-poezije

45. HASAN KAIMI- BABA ZERRIN-OGLU, Sarajevo

- pisao na turskom i hrvatskom jeziku

46. MATIJA MAGDALENIĆ (1625 - 1704), Turopolje

1. Zvončac (1670)
- knjiga stihova, prijevod s mađarskog
- ime dobila po prvom i najvećem dijelu
- Plač smrtelnosti
- Rasipnoga sina hištorija

16
47. SARO BUNIĆ (1632 - 1721), Dubrovnik
- sin Ivana Bunića i stariji brat Nikolice
- član Akademije ispraznih
- pjevao, a još češće prevodio ili parafrazirao samo nabožne pjesme
1. Sv. Roza Limska
2. Šikanje B.D. Marije svomu sinku Jezusu

48. NIKOLICA BUNIĆ (u. 1678), Dubrovnik

- sin Ivana Bunića i mlađi brat Sara
- u prvom redu bio pjesnik religioznog nadahnuća
1. Grad Dubrovnik vlastelom u trešnji (Ancona, 1667)
- prigodna pjesma
2. Feniče (napisana 1668)
- prigodna pjesma
3. Glavosječenje Ivana Krstitelja
- religiozni spjev u 3 nevelika pjevanja

49. ŠIŠKO GUNDULIĆ (1634 - 1682), Dubrovnik

1. Sunčanica
- drama u stihovima (osmercima)
- prikazana 1662.
- sin Ivanov

50. PETAR KANAVELOVIĆ (1637 - 1719), Korčula

- bio je ugledan član Akademije Ispraznih
- njegovo je ljubavno pjesništvo većinom plod mlađih dana
1. pjesme: Boj od celova
Ljubav prominjena u omrazu
Nije pokoja neg na nebu
Stojka pokojna
Trešnja u Dubrovniku
Trstenko pastijer
Dubrovnik slobođen od harača na blagdan sv. Vlasi
Dođi, o ljubi ma ljubljena
- pjesma s motivom iz zrinsko-frankopanske tragedije
Ban Petar Zrinski, knez...
- pjesma o Petru Zrinskom na stratištu, upravo banov monolog prije smrti
2. Život Tobije
- Tobijina knjiga iz Starog zavjeta redak po redak prenesena u osmeračke strofe
3. Muka Isukrstova
- crkvena drama u tri čina
- pisana u stilu pobožnih drama 17. st. (na koje je djelovala svjetovna klasicistička drama i
navlastito melodrama)
- posvećena 1678. dubrovačkim plemićima Nikolici i Saru Buniću
4. prijevod Guarinijevog Vjernog pastira
- izvela ju je družina Nedobitnijeh 1688. u Dubrovniku
- posvetio ga dubrovačkom senatu
- za razliku od Lukarevićeve koja je u dvanaestercima, ova je u osmercima
5. Vučistrah (Krunoslava)
- tragikomedija prikazivana 1696. od družine Razbornih i dva puta 1699. od družine Nedobitnih
6. Sužanstvo srećno

17
 - tragikomedija prikazivana negdje oko 1700.
7. Kara-Mustafa vezijer Azem
- nedovršen spjev
8. Sveti Ivan biskup trogirski
- spjev u 20 pjevanja
- posvećen caru Josipu
- život svečev u spjevu je isprepleten s Kolomanovom (ugarski kralj) vojnom na Zadar

51. ANDRIJA VITALJIĆ (1642 – 1725), Vis

1. Istumačenje pisnih Davidovih (Mleci, 1703)
- sadrži čitav psaltir s komentarom (vremenski prvi u našoj književnosti)
2. Ostan božje ljubavi (Mleci, 1712)
- njegovo najznačajnije djelo
- religiozni spjev u 10 pjevanja
- u njegovoj osnovi je život, bolje reći muka Isusova, ali to nisu epske vizije vidovite fantazije,
već običajne evokacije pojedinih prizora muke isprekidane nabožnim razmišljanjima
- u spjevu prevladava češće ton propovjednika nego sugestivnost liričara

52. JEROLIM KAVANJIN (1643 - 1714), Split

- pravnik
- sve mladenačke pjesme je uništio
- bio jedan od najuglednijih članova splitske Akademije ilirske (1703)
1. Bogatstvo i uboštvo
- u 19. st. (I. Kukuljević) dobila to ime da se izbjegne predug naslov Povijest vanđelska
bogatoga a nesrećna Epuluna i ubogoga a čestita Lazara
- «velepjesan» u 30 pjevanja
- biblijska legenda mu je u prvom redu povod za razmišljanja o grijesima rođenim iz bogatstva
- opću neskladnost djela upotpunjuje bizaran jezik, mješavina dubrovačkog književnog narječja
i neizglađenost splitskog pučkog govora

53. FRAN KRSTO FRANKOPAN (1643 - 1671)

1. Plač za Bogorodičinom kućicom (Italija, 1656)
- latinska elegija (plač zbog seobe Bogorodičine crkvice s Trsata u Loreto)
2. Gartlic za čas kratiti
- njegova glavna lirska zbirka; nastala u zatočenju
- pisana je čakavštinom, no tu ima više kajkavskih i štokavskih utjecaja nego kod P. Zrinskog
- Cvitja razmišlenje i žalosno protuženje
- Tituluša nima, ime vindar ima
- Srce žaluje, da vilu ne vidi
- jedna od najtoplijih pjesama našeg pjesništva
- jedna je značajka Frankopanove zbirke njezina metrička raznolikost: osim dvanaesteraca, ima i
strofa sličnih tal. kanconetama
3. Dijačke junačke
- to su većinom ljubavne romance
- prvi koji je u naše umjetničko pjesništvo uveo pučki deseterac
4. prijevod Moliereova George Dandina – Jarne bogati
- prvi od naših književnika koji je prevodio Moliera
- napravio je isti postupak kao nekad M. Držić; kod Frankopana prevareni muž je Slovenac, a
simpatični kavalir Hrvat
5. Trumbita sudnjega dneva
- proza
- kako se vidi iz predgovora, imala je biti satira na sve staleže, ali pisana po tuđim uzorima

54. VLAHO SKVADRI (1643 - 1691), otok Koločep

1. Mačuš i Čavalica

18
 - idilična poema
- Mačuš i Čavalica djeluju nevino, zbunjeno, jednostavno, kao prava djeca koja odjednom to
prestaju biti a da toga nisu svjesna
- jedna od pjesničkih pripovijedaka povezanih s mjesnim nazivima (također Zoranić)
- Mačuš je ime jednog brda, a Čavalika ime doline na otoku Koločepu, a ta su imena prema
pjesnikovu pričanju nastala na uspomenu dvoje mladih, koji su nekoć tu živjeli i voljeli se
(ostvarit će ljubav)
- u cijeloj pripovijeci vlada senzualno-sentimentalni i idilično-slatki ton
- pjesnik na početku spjeva slavi idilične ljepote svog rodnog otoka
- nastalo prema pastirsko-primorskoj priči i drami u 5 činova Alceo tal. pjesnika Antonia Ongara
2. Primaljeća cvijeće
- pjesma

55. BARO BETTERA (1645 - 1712), Dubrovnik

- djed Ruđera Boškovića
1. Vrhu velike trešnje (1667)
- pjesma
2. Oronta iz Čipra
- prijevod Pretijevog Oronta di Cipro
- kratak spjev o junačkoj djevojci, koja je na putu u tursko ropstvo sa osvojenog Cipra žrtvujući
sama sebe digla u zrak turski brod
3. U pohvalu jezika slovinskoga
- pjesma napisana za Akademiju ispraznih
4. Ćućenja bogoljubna vrhu sedam pjesni od pokore Davidove (Mleci, 1702)
- prepjev
- sadrži i konvencionalne posvetne pjesme trinaestorice Ispraznih
5. Razmišljanja sv. Augustina
- prijevod s talijanskog; ostao u rukopisu
6. Bogoljubne ljubežnivosti jedne duše prema Bogu

56. NIKO MARIJA ANTICA (rođ. 1648.), Dubrovnik

- jedan od starijih članova Akademije ispraznih
1. Porazenje pravednijeh mladenaca
- prepjev najpopularnijeg Marinova spjeva Strage degli innocenti
- sačuvan samo početak

57. IVAN TANZLINGER ZANOTTI (1651 - 1732), Zadar

- član akademije degli Incaloriti
1. prijevod prva dva pjevanja Eneide (Mleci, 1688)
2. Vocabolario di tre nobilissimi linguaggi, italiano, illirico e latino
- rječnik na kojem je radio 25 godina
- nije ga uspio izdati
- njemu je pred očima u prvom redu bila čistoća hrvatskog jezika

58. PAVAO RITTER VITEZOVIĆ (1652-1713), Senj

- prvi profesionalni književnik; plemić
- svršio zagrebačku isusovačku gimnaziju (rektor: Juraj Habdelić)
- temeljni je pokretač njegovog pjesništva rodoljublje, i u tom je on prethodnik mnogih naših
rodoljubnih pjesnika iz 19. st.
- prvi stao buditi svijest o povijesnom kontinuitetu i jedinstvu i o potrebi ponovnog političkog
i kulturnog ujedinjavanja Hrvata
1. Croatia rediviva (Zagreb, 1700)
- spis u kojem je htio pokazati što je Hrvatska bila nekoć, prije mletačkih i turskih osvajanja, i
koje joj zemlje pripadaju

19
 2. Poslanica grofu Franji Ivanoviću
3. Odiljenje sigetsko (prvi dio Linz, 1684, sva četiri dijela Beč, 1685)
- njegovo glavno pjesničko djelo
- zapravo odjek Opside sigetske
- pjesme: Siget hrvatskim gospojam; Siget rimskoj crikvi; Siget zvrhu samoga sebe; Vila
Hrvatkinja nad Sigetom
4. Lamentatio Segniae
- latinska rukopisna elegija
5. Ad comitem Marsilium, caesareum legatum (1700.)
- latinska rukopisna elegija
6. Plorantis Croatiae saecula duo (Zagreb, 1703)
- duga lamentacija Hrvatske (pisali još Marulić i Vetranović)
- pjesnička kronika u heksametrima
- Hrvatska pripovijeda svoje patnje u 16. i 17. st., upravo od pada Bosne i Krbavske bitke do
Karlovačkog mira
7. Novljančica
- pjesma, izgubljena
- opjevao pobjedu Hrvata nad Turcima pod vodstvom Petra Draškovića na Uni 1689.
8. Senjčica (1704.)
- pjesma u osmercima
- slavi hrabri nalet Senjana na francuske brodove za vrijeme austrijsko-francuskog rata za
španjolsku baštinu
9. Stematografija (Stemmatographia sive armorum Illyricorum delineatio, descriptio
et restitutio) (Beč,1701)
10. De comitibus Corbaviae de genere Gussich (Ljubljana, 1681)
- historijsko djelo
- prvo djelo koje je izdao
11. Priričnik aliti razliko mudrosti cvitje (Zagreb, 1702)
12. Kronika aliti spomen vsega svijeta vikov (Zagreb, 1696)
13. De aris et focis Illyriorum
- Stematografija trebala biti samo uvod u to djelo
- ostalo neizrađeno
14. Natales divo Ladislavo regi, Slavoniae apostolo restituti (Zagreb, 1704)
- spis u kojem je kralja Ladislava, osnivača zagrebačke biskupije, proglasio Hrvatom i
potomkom hrvatske vladarske porodice
15. Vita et martyrium beati vladimiri, Croatiae regis (Zagreb, 1705)
- legenda o Vladimiru i Kosari
16. Bosna captiva (Trnava, 1712)
- kratak spis o propasti Bosne
17. Serbia illustrata
- prva sustavna povijest srednjovjekovne Srbije
- ostala u rukopisu
18. Orthographia Illyricana
- rasprava; nije sačuvana
- načelo da se svaki glas označuje uvijek istim slovom
19. Lexicon Latino-Illyricum
- latinsko-hrvatski rječnik
- građu uzimao iz sva tri hrvatska narječja

59. IGNJAT GRADIĆ (1655 - 1728), Dubrovnik, isusovac

1. Raskoše božanstvenoga perivoja
- parafraza spjeva o Isusovu životu
2. Život prisvete Bogorodice
- prijevod s tal.
3. Plam sjeverski (1701)

20
 - panegirik u kojem slavi Petra Velikoga

60. ANTUN GLEĐEVIĆ (1656 - 1728), Dubrovnik

- pučanin; bio pisar kneza u Konavlima, kancelar u Cavtatu
- jedan od osnivača akademije «od šturaka»
- Serafin Crijević je napisao njegovu biografiju
- satira mu je najomiljeliji način izražavanja
- njegova se satira kretala u dva pravca: pisao je invektive protiv ličnih neprijatelja (3, 2, 4) i
zatim protiv žena, koje je napadao bilo zbog nerazložnog i pretjeranog kićenja (Spovijeda
zašto je skarestija od bumbaka), bilo što se kao udovice (Kaže da sad udovice ne
opslužuju potpuno korota), starije žene (Kaže da se ne pristoji jednoj ženi starijoj radit o
ljubavi) ili mlade djevojke i sluškinje (Lopujkam; Godišnicam) ne ponašaju kako dolikuje
1. Ljuvezni noćne
- ljubavna pjesma
2. Audijenca gospodina Tovarkanti (1702)
- satirička pjesma
3. Prskanja (1703)
- satirička pjesma
4. Prodece kavalijera Mandrislava
- satirička pjesma
- sve tri pisane makaronskim jezikom
5. Selimir i Radmio čine razgovor više vjere
- satira
6. Ermiona
- prijevod melodrame Mlečanina Aurelia Aurelija
7. Olimpia osvećena
- prijevod melodrame Mlečanina Aurelia Aurelija
8. Damira smirena
- prijevod melodrame
9. Belizario aliti Elpidija
- prijevod lirske drame Apostola Zena
10. Zorislava
- melodrama koju je glumila družina Hrabrenijeh
11. Porođenje Gospodinovo
- božična pastirska idila koja se prikazivala 1703. u crkvi u Cavtatu

61. IVAN PETAR MARCHI (1658 - 1733), Split

- predsjednik akademija illyrica alitivam slovinska
1. Misli krstjanske za svaki dan od miseca (Mleci, 1704)
- prijevod molitvenika francuskog isusovca Boursa

62. DŽONO RASTIĆ (1672 - 1733), Dubrovnik

1. Croniche di Ragusa
- historijsko djelo
2. Misli ljuvene

63. IGNJAT ĐURĐEVIĆ (1675-1737), Dubrovnik

- plemić => isusovac (1698.) => benediktinac (1706.)
- umro od kapi
- 1718. bio predsjednik Akademije ispraznih
- njegov prapraujak je Dominko Zlatarić
1. pjesme: Lijepa vilo

21
 O gospođe lijepa
Sunčanici ugrabljenoj
Svijet gospođi
Prijatelju u Dalmaciji odgovor
Ljuveno uživanje
Ljubica sramežljiva
Zgoda ljuvena
- njegovoj lirici većinom nedostaju svojstva prave i dublje poezije
- slike se ne rađaju iz uzbuđene fantazije, nego iz domišljatosti i mehaničkih asocijacija
2. Pjesni ljuvene
- zbirka pjesama
3. Za gutke
- popijevke
- drugi naš pjesnik koji je (nakon Frankopana) u umjetničko pjesništvo unosio deseterac
4. Egloge aliti razgovori pastijerski
1. Pir Rumenke i Miljenka
2. Ljubica
3. Radmio i Raklica
4. Bijelka
- parodija ljubavne lirike
5. Lovorka
- najznačajnija
6. Satiri
7. Čista Zagorka
8. Posjed vilinji
9. Raklica
- parodija ljubavne lirike
5. Suze Marunkove (1724.)
- komično-satirična poema
6. početak tragedije Judite
- jedino svjedočanstvo o njegovu zanimanju za dramu
- prvih pet prizora (1. čin)
- bila zamišljena u stilu tadašnjih svjetovnih drama
7. Popijevka vrhu smrti Marka Kraljevića
- manji herojski spjev
8. Razlike zgode nesrećne ljubavi
- vijenac od 9 pripovijedaka u raznovrsnim stihovima
- sve su to povijesti ljubavi sa tragičnim završetkom
- motivi iz pjesnikove talijanske (Dekameron, Bijesni Orlando) i latinske (Metamorfoze, IV)
lektire
- uspoređene s izvornicima, Đurđevićeve su priče suše, jednoličnije i većinom ograničene na
čistu anegdotsku dirljivost, katkad s moralističnom poantom
9. Pjesni bogoljubne i djeloispravne
- duhovna lirika
10. Uzdasi Mandalijene pokornice (1728.)
- glavno njegovo djelo religioznog nadahnuća
- razlika između Đurđevića i njegovih prethodnika nije toliko u novosti predmeta i temeljne
zamisli, koliko u rascvalosti i razgranatosti tradicionalnih oblika kod kasnijeg pjesnika, koji je
pisao već u doba prezrelog baroka
- kraća redakcija ima 2 «uzdisanja», a duža ima 8
- pisana u osmercima
- u predgovoru raspravljao o pitanju jezika i pravopisa
11. prevodilački radovi: Pripovijes izvađena iz Ariosta
- epizoda iz 28. pjevanja Bijesnog Orlanda
- u dvanaestercima
početak Eneide

22
 - poslije Tanzlinger-Zanottijeva drugi pokušaj prijevoda Vergilijeva
- preveo samo 1. pjevanje
djela u hrvatskoj književnosti
- u osmeračkim strofama po četiri stiha
prva knjiga Ovidijevih Metamorfoza
Knjiga Leandrova Heroida
Saltijer slovinski (Mleci, 1729)
- 2. potpuni prijevod psalama (1. Vitaljić, 1703)
- predgovor Štiocu
- prepjevao psalme u različitim metričkim oblicima
12. proza: Život kralja Davida
- nalazi se pred Saltijerom
Život sv. Benedikta (Dubrovnik, 1784)
- hagiografski spisi
13. D. Paulus apostolus in mari, quod nunc Venetus Sinus dicitur, naufragus et
Melitae Dalmatensis insulae post naufragium hospes (Mleci, 1730)
- rasprava o brodolomu sv. Pavla
- potaknut rodoljubljem, bezuspješno dokazivao da je sv. Pavao doživio brodolom, spominjan u
Djelima apostolskim, kod našeg Mljeta, a ne kod Malte
14. Illyricum sacrum
- veliko djelo na kojem su talijanski isusovci Daniel Farlati i Filip Riceputi radili već za njegova
života, ima jedan Đurđevićev prilog o benediktinskom redu u dubrovačkoj oblasti
15. Antiquitates Illyricae
- Povijest Ilirije ili Ilirske starine
- njegovo glavno povijesno djelo na kojem je radio sve do svoje smrti, ali ga nije uspio dovršiti
16. Vitae et carmina nonnulorum illustrium civium Rhacusinorum
- rukopisni zbornik od preko stotine životopisa dubrovačkih književnika
17. In Grillum Dalmatam Italizantem
- lat. epigram u kojem se ruga Dalmatincu, koji hoće da bude Talijan
18. Poetici lusus (1708)
- zbirka lat. stihova
- najjači je pokretač cijelog Đurđevićeva rada bilo rodoljublje, koje mu je u povijesnom
istraživanju često mutilo i bistrinu pogleda

64. VICE PETROVIĆ (1677 - 1754), Dubrovnik

1. prigodna latinska pjesma u čast Vlađa Buće
- pisao latinske stihove
- član A. ispraznih

65. DŽIVO ŠIŠKOV GUNDULIĆ (1678 - 1721), Dubrovnik

- Ivanov unuk
1. Suze i tužbe Radmilove (1702)
- prepjev idile Sospiri d'Ergasto GB. Marina
2. Radmio (1701)
- prepjev Tassove Aminte
3. Oton (1707)
- melodrama
4. Filomena
- tragedija
- druga iz Didone Jakete Palmotića
- rađena po tal. noveli Gianfiore e Filomena

66. FRAN LALIĆ (1679 - 1724), Dubrovnik

23
- član Akademije ispraznih
1. Bestužanstvo
- djelo puno konvencionalnih razmišljanja o tri ljudska zla: o zlim ženama, lakomosti i krvavim
ratovima
- ispjevano za A. Ispraznih i recitirano u njoj 1699.

67. VLADO LUKŠE GUČETIĆ (1679 - 1746), Dubrovnik

1. De casibus domus atque familiae suae
- duga, ali nepotpuna pjesma
- opisao život svoj i svoje porodice, prenoseći sve u Arkadiju i dajući licima pastirska imena

68. BERNARDIN LIBERAL RICCIARDI (1680 - 1716)

- od latinskih pjesama sačuvani samo natpisi
1. Pjesni razlike
- 23 pobožne pjesme
- posveti ih Saru Buniću, najstarijem drugu u Akademiji

69. PETAR BOGAŠINOVIĆ, Dubrovnik

1. Beča grada opkruženje od Kara-Mustafe (Padova, 1685)

70. DŽANKARLO de ANGELI (1685 - 1750), Dubrovnik

- član A. ispraznih
1. Ad Venerem
- oda
2. Uvođenje u život bogoljubni
o prijevod proznog djela sv. Franje de Salesa

71. STJEPO RUSIĆ (1687 - 1770), Dubrovnik

- prevodilac Marina
- član Akademije ispraznih
1. Petar Aleksiović (1717)
- spjev o Petru Velikom

72. IVAN DRAŽIĆ, Split

- član Akademije ispraznih
1. Ljepost duše (1713)
- spjev
- posvetio ga dubrovačkim članovima

24
- Ivan Gundulić, Od veličanstva Božjijeh, predgovor Pjesnima pokornim kralja Davida, Suze sina razmetnoga,
Dubravka, Osman
- Stijepo Đurđević, Derviš
- Ivan Bunić Vučić, izbor iz Plandovanja
- Junije Palmotić, Pavlimir, izabrani odlomci iz Kristijade
- Fran Krsto Frankopan, izbor iz lirike
- Vladislav Menčetić, Trublja slovinska
- Jaketa Palmotić Dionorić, izabrani odlomci iz epa Dubrovnik ponovljen
- Ignjat Đurđević, izbor iz hrvatskih djela
- Petar Kanavelić, Ivanu Sobieski kralju poljačkomu osloboditelju Beča;
- Antun Gleđević, Spovijeda zašto je skarestija od bumbaka
- anonim, smješnica Ljubovnici
- anonim, frančezarija Džono aliti Gos
- Saro Crijević, Bibliotheca Rhagusina – Dubrovačka biblioteka (izbor)
- Izbor iz latinskoga pjesništva Rajmunda Kunića (epigrami)
- Đuro Ferić, Periegesis orae Rhacusanae – Opis dubrovačke obale i Epigrammata de nostratibus – Epigrami o
našijencima (izbor)
- Andrija Kačić Miošić, izbor pjesama iz Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga
- Matija Antun Relković, izbor iz Satira iliti divjeg čovika
- Izbor iz hrvatske lirike Antuna Kanižlića i Sveta Rožalija
- Izbor iz hrvatske lirike Matije Petra Katančića
- Tituš Brezovački, Matijaš grabancijaš dijak / Diogeneš
- Vlaho Stulli, Kate Kapuralica

Juraj Baraković, Matija Divković, Ivan Bunić Vučić, Ivan Gundulić, Junije Palmotić, Juraj Habdelić, Petar Zrinski,
Fran Krsto Frankopan, Jaketa Palmotić Dionorić, Petar Kanavelić, Ignjat Đurđević, Pavao Ritter Vitezović, Andrija
Kačić Miošić, Matija Antun Relković, Antun Kanižlić, Matija Petar Katančić, Vlaho Stulli, Tituš Brezovački

25