(Suze sina razmetnoga; Dubravka; Osman) Ivan (ivo-Divo-Gjivo) Gunduli (Dubrovnik, 1589. godine Dubrovnik, 1638.

.) hrvatski barokni knjievnik, lirik, epik i dramatik roen je u staroj i vrlo uglednoj vlastelinskoj obitelji, u kui Frana Gundulia, dubrovakoga trgovca i pet puta kneza Dubrovake Republike, i ive Gunduli, u starom dijelu ulice Luarica, u blizini dananje Gundulieve poljane, na kojoj je Gunduliev spomenik secesijske 1892. godine napravio kipar Ivan Rendi. Otac Frano odgoj trogodinjega sina povjerava trojici skrbnika. koluje se u dubrovakoj humanistikoj gimnaziji, a profesori su mu Petar Palikua, prevoditelj ivota

Carla Borromea, i Camilo Camilli, nadopunjiva Tassova epa Osloboeni Jeruzalem. Kad je imao petnaest godina, sugraani su ga prozvali Maica. Godine 1608. postaje punopravnim lanom Velikoga vijea i od toga trenutka obavlja cijeli niz dravnih slubi. U mlaim je danima pisao poeziju. Sauvan je samo prepjev triju pjesama Girolama Prettija pod naslovom Ljubovnik srameljivi. U Dubrovniku se "s velicijem slavam" izvode pred Kneevim dvorom Gundulieve drame Galatea, Arijadna, Prozerpina ugrabljena, Dijana, Armida, Posvetilite ljuveno, erera, Kleopatra, Adona, Koraljka od ira. Godine 1620. pie Posvetu

Maru Mara Buniu u kojoj govori o svom "porodu od tmine", navodi svoja "razlika sloenja", a spominje i da su mu drame prikazivane s velikim uspjehom i na "oitim mjestima". U Posveti pie i o svojoj namjeri da prepjeva Tassov ep i da ga posveti poljskom kralju. Od "poroda od tmine" do nas su dole etiri drame: Arijadna, Prozerpina ugrabljena, Dijana i Armida. Godine 1621. u Rimu su tiskane Pjesni pokorne kralja Davida u izdanju koje se otvara spomenutom Posvetom. Knjiga se sastoji od sedam psalama te jedanaest pjesama to su ih u ast Ivana Gundulia, "kralja ilirskoga pjesnitva", spjevali suvremenici. U Rimu je tiskana i

Gundulieva pjesma Od velianstva Boijeh. Godine 1622. u Veneciji izlazi poema Suze sina razmetnoga. Ivan Gunduli posveuje je svom stricu Jeru. U stihovima o prolaznosti, grijehu i nezahvalnosti probija se osjeaj gorine i bespomonosti u nezaustavljivom protjecanju vremena. Horacije Maibradi pie poslanicu Plavkoviu, tj. Ivanu Gunduliu, spominjui pievu ljubavnu poeziju koju e svud pojati i gospoda i gospoje. Zapoinje prevoditi Tassov ep, ali ubrzo odustaje. Poinje pisati najznaajniji ep u hrvatskoj knjievnosti - Osman. Godine 1624. umire mu otac Frano, a

1627. majka ive. Ostala je njezina oporuka napisana na hrvatskom jeziku. Gunduli se ubrzo nakon majine smrti zaruio. Vjerenica mu je bila Nike Sorkoevi, siromana vladika. Godine 1628. pjesnik se oenio. Odmah poslije vjenanja morao je biti u slubi kapetana noi. Tad mu je i izvedena drama Dubravka. Bio je to najvei kazalini dogaaj. Dogodio se u Dubrovniku ispred Kneeva dvora, na blagdan svetoga Vlaha. Dubrovani su nakon izvedbe, kad je odlueno da se na Dan slobode u Dubravi vjenaju Dubravka i Miljenko, gromoglasno pljeskali i vikali: "Bravo!" Godine 1630. rodio se

ivu i Niki sin Frano, kasnije austrijski asnik i autor zanimljivoga putopisa po Rusiji. Tiskano je drugo izdanje Pjesama pokornih. Godine 1633. rodio im se sin iko, kasnije pjesnik i knez Republike. Gunduli je imao i dvije keri, Madu i ivu, koje su postale asne sestre, ali nije poznato ni kad su roene ni kad su umrle. U Anconi je tiskana Arijadna. Godine 1636. Gunduliima se rodio sin Mato, kao i brat mu iko zapamen kasnije i kao spisatelj i kao knez Republike. Godine 1637. Ivan Gunduli, slavni predstavnik hrvatskoga knjievnoga baroka, napisao je pjesmu U slavu visine Ferdinanda Drugog, velikog

kneza od Toskane. U to vrijeme ivo Gunduli ve dugo priprema svoje ivotno djelo, ep Osman. lan je poznate napuljske Akademije. U pedesetoj godini ivota, u prosincu 1638., u Dubrovniku je umro vlastelin dubrovaki Ivan ivo Gunduli zvani Maica, prema miljenju mnogih najvei hrvatski pjesnik svih vremena. Bio je tako mladolik da su ga sveenik i medicus pomladili za deset godina. Napustio je ovaj svijet nekoliko dana prije nego to je trebao postati knezom Dubrovake Republike. Da je u Dubrovniku bio izrazito omiljen, svjedoe i dva groba: onaj fiktivni u dominikanaca i onaj pravi u franjevaca. Pokopan je

pokraj glavnoga oltara u crkvi svetoga Franja, u Franjevakom samostanu u Gradu, gdje ga i na pragu treega tisuljea posjeuju brojni posjetitelji iz Hrvatske i cijeloga svijeta. Gundulievo djelo, prevedeno na mnoge jezike, neprestani je uzor hrvatskim pjesnicima, a pojedini stihovi postali su "ope dobro" svake hrvatske obitelji. Njegova drama Dubravka posveta je Gradu, Gunduliu i Slobodi i s uspjehom se izvodi i u naem vremenu u kazalitima od Dubrovnika do Zagreba. Napokon, koji Hrvat ne zna Gundulieve stihove iz Dubravke koji odjekuju na otvaranju Dubrovakih ljetnih igara

svakoga 10. srpnja: O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga vinji nam bog je d Kratki sadraj Gundulieve drame Dubravka Svake godine, u okolici Dubrovnika, na dan sv. Vlaha slavi se praznik, koji je vezan uz neke narodne tradicije. Tog se dana plee, svira i vlada ope veselje. Na dan sv. Vlaha vri se i vjeridba izmedu najljepeg pastira i pastirice. Ove godine taj par su predstavljali Miljenko i Dubravka. Meutim, runi i bogati Grdan potplauje ljude te oni njemu daju Dubravku. Ali kad se u crkvi vrio obred, cijela crkva se potresla, a na vratima

je stajao Miljenko. To je sveenik shvatio kao opomenu od boga, te on, uz odobravanje naroda, vjena Miljenka i Dubravku. Analiza djela Dubravka Kod Gundulieve Dubravke najbolje se oituje snaga refleksije, razmiljanja, koja u svakom sluaju dovodi i do odreene tendencije, unaprijed vec smiljene, tendencije kao smiljene poruke svom vremenu i svojim suvremenicima. Dubravka (1628.) je djelo koje ve na prvi pogled ima vrlo mnogo dodirnih toaka s ve tradicionalnom, veselom pastirskom igrom. U tom djelu Gunduli stvara fabulu u kojoj se u sreditu radnje nalazi sudbina

dvoje mladih ljudi. Smjetajui dogaaj u Dubravu, pjesnik uvodi u nju ve standardna pastoralna lica, pastire i pastirice, te mitoloke likove satira, ali i likove koji prikazuju neke realne osobine tog vremena: izbjeglog ribara iz Dalmacije i iskvarenog predstavnika dubrovakog graanskog drutva - Grdana. Ta pastirska drama ima sve elemente alegorijsko-pastirske igre sa sretnim zavretkom. Gunduli itavu radnju zasniva na starom dubrovakom obiaju da se na dan sv. Vlaha, zatitnika Dubrovnika, vjenaju najljepi momak i djevojka (Dubravka i Miljenko). No Grdan, bogat ali pokvaren graanin, eli

tu svadbu sprijeiti i sam se oeniti Dubravkom. U tim njegovim nastojanjima "spreava" ga bog, koji na samom vjenanju ini uda u svom hramu, i tako se Miljenko i Dubravka nau u zagrljaju te se sretno vjenaju. Meutim Dubravka ima mnogo dublje znaenje od obine vesele igre s pjevanjem. Alegorijski shvaeno Dubravka je simbol aristokratske dubrovake slobode, a Grdan predstavnik bogatog dubrovakog graanstva koji u tenji za ugodnim ivotom i bogatstvom prijeti slomom toj slobodi. Dakle, Dubravka je u stvari analiza tadanjeg stanja u dubrovakom drutvu.

Himna dubrovakoj slobodi: O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga vinji nam bog je do, uzroe istini od nae sve slave, uresu jedini od ove Dubrave, sva srebra, sva zlata, svi ljudski ivoti ne mogu bit plata tvoj istoj ljepoti! Dubravka je alegorijskopastirska drama, jer ima sve elemente pastorale tj. arkadije (dogaa se u prirodi, likovi su vile, a motiv je ljubav). U Dubravci ribar, osim to iskazuje slobodu, suprostavlja opis Dubrovnika sa Dalmacijom i primorjem:

Dalmacija i primorje: Dubrovnik: nesloboda sloboda nemir mir siromatvo bogatstvo zvjer slavuj pohlepa ast licemjerje potenje nepravda pravda Dubravka je odraz dubrovake stvarnosti. Ono se sastoji od tri razine: 1. Pastirska razina - Gunduli ismijava starost koja pokuava naruiti prirodni tok, ljubav mladih i lijepih, kojih u tome spreava via sila; velianje ljepote, mladosti, ljubavi i ismijavanja starosti. 2. Alegorijska razina - Sloboda je boanska, nemjenjiva s niim.

Neslobodan ovjek nema ono to je preduvjet da bude ovjek. Sloboda je ono to ovjek treba imati samim svojim postojanjem. Starac predstavlja jaajuu graansku klasu. Kroz njegov lik Gunduli progovara o unutarnjim proturjenostima u samom Dubrovniku. Dubravka je simbol politike vlasti, a Miljenko oznaava dubrovaku vlastelu. 3. Razina sukoba - sukob izmeu tradicionalnog i novog Sadraj Dubravke po inovima I in Radmio, jedan od pastira uvodi nas u radnju. On se ujutro budi i moli zvijezdu Danicu da brzo doe dan jer je danas u Dubravi veliko slavlje. On alje svoje

pastire da naprave veliku gozbu, jer dana kakav e biti dananji, Dubrava jo nije vidjela. Radmio pjeva i o Dubravi kako bi objasnio vjenanje koje e se odviti izmeu najljepe pastirice i najljepeg pastira. Po njegovu izboru to su pastirica Dubravka i pastir Miljenko. Ubrzo Radmio susree jednog ribara, te ga upita zato je doao u Dubravu. Ribar mu odgovara kako je doao u miru provesti ostatak svog ivota. U tom razgovoru ribar govori kako Dubrava vlada sama dobom i druge stvari koje navode da je Dubrava zapravo Dubrovnik. Ribar sretan to je napokon naao mjesto u kojem e biti sretan zapjeva:

"O Dubravo slavna svima u uresu slobodnomu lijepa ti si u mojijem oima draga ti si u srcu momu." Zora pomalo svie i budi se Miljenko koji pjeva o Dubravci i usporeuje njenu ljepotu s prirodom koja ga okruuje. Uto dolazi Ljubomir. Miljenko je alostan jer smatra da se Dubravka nee udati za njega, no Ljubomir ga tjei i uvjeruje kako je on jedan od najljepih pastira i kako e biti izabran za najljepeg pastira, te se tako oeniti Dubravkom. Nakon toga Dubravka se budi sa pastiricama, te one hitaju sve zajedno da se umiju da danas budu to ljepe. Pastirice tada

govore Dubravki da je ona najljepa: "...ti najljepa, ti najdraa bez cvijeta si cvijet od vila..." Satir Divjak govori o ljubavi prema Dubravci, govori kako je ona najljepa od sviju vila o emu govore sljedei stihovi: "O Dubravko, ljepa vele od svijeh vila u Dubravi, tebe misli moje ele, ma se ljubav tobom slavi." Ubrzo nailazi Gortak Satir i dolazi do prepirke izmeu njih tko je ljepi. Gortak se tada pohvali kako pastiri i pastirice odmah zapleu kad on zasvira. Divjak kae da kad on zasvira na svoje dipli da se slavuji natjeu s

njima. Nakon prepiranja Divjak odluuje da e ukrasti robu vili na jezeru i da e se tako privui. Zatim dolazi scena gdje Zagorko tjera stoku i trai neku vilu, a Ljubdrag dolazi i pita ga za nevolje. On mu govori o tome kako mu je vinograd zaputen, vukovi mu jedu ovce, a psi lou mlijeko. Ljudbrag govori kako to vie svijet stari, to je gori. Takoer govori da bi se svi eljeli obogatiti, da mladi ne sluaju savjet otaca svojih, da ni Dubrava vie nije lijepa i zelena, nego poruena zbog nebrige i nepanje. Zatim se javlja Jeljenka satirica koja je tuna jer ju je Divjak napustio i eli Dubravku. Ona tu govori kako je on otiao za drugim vilama.

Takoer kae da te vile nemaju prirodnu ljepotu i na kraju velia samu sebe. II in Tu se govori o tome kako Brtenko kae da je to lijepo kad se ene najljepi pastir i pastirica i da tu dolazi do slavljenja slobode, no tada Ljubmir govori kako to nije uvijek lijepo i da postoje iskoritavanja u braku, da neki brakovi nisu dobri i isti, a na kraju Tratorko govori kako ne bi smjeli govoriti o tome tako crno na ovaj lijepi i svean dan. Oni tada odlaze traiti druinu. Zatim se javlja Vuk satir koji govori kako e Zagorku priuvati stoku dok se on bude smucao. On ovdje

govori kako taj dan nije posveen svetkovini slobode ve da svatko radi to hoe (jede, pije) tj. on zagovara hedonizam. Stojna je uhvatila Vuka kako joj krade ovcu i ona mu govori kako e ga vjeati narod. On se predstavlja kao onaj kojem je obeana Dubravka, a ona mu govori da su mu obeana vjeala. Oni se nateu i na kraju Vuk proklinje Stojnu to ga nije pustila da pojede neto. Tada se susreu Gortak i Vuk te ga Gortak pita zato je tuan. On mu govori kako je gladan i da mu je to jedino vano u ivotu. Gortak mu govori kako je ljepe sluiti vilinu ljepotu, a Vuk ga uvjerava u drugo. Gortak kae Vuku da e se najesti te da idu

na pir jer je on glumac a on neka bude bubnjar. Miljenko slavi Dubravku lijepim rijeima, a onda mu Pelinka govori da mu to nee uspjeti te da mu prizna da li je pomno gledao na nju. Ona mu govori kako joj treba pokloniti dar, a on se ne slae s tim jer misli da se vilu ne smije smatrati lakom enom. On se udi njezinim savjetima. Divjak se preobukao u vilu i hvalisa se da je lijep i da je ljepi od bilo koje vile. tu opisuje kako se dotjerao. Zagorko je tuan i govori kako je imanje vukovo a mlijeko od pasa, da uje vila njegov pla. Stojna, Zagorkova majka saznaje da je Zagorko tuan i da eli pustiti sve i da ode traiti vilu. Ona kae da e

ona prije njemu nai ouha nego on njoj nevjestu. Onda pastjerii izraavaju elju da krenu njegovim stopama meutim majka ih spreava. Jeljenka ezne za Divjakom i govori kako ga vile dre za zvijer, a da ga ona voli. Ona opet govori kako vile nemaju prirodnu ljepotu. III in Tu su Divjaka htjeli pastiri istui jer je htio na prijevaru ui meu vile i poljubiti Dubravku, a tada Jeljenka govori kako ne bi voljela da njen nevjernik pogine. Gortak govori da Divjae bjei i smije mu se to je na taj nain mislio poljubiti Dubravku, i odmah mu prigovara za izgled. Ljubdrag kritizira skup kojeg je

Grdan potplatio zlatom da kau da on ode za Dubravku. On govori kako je Miljenko nju i ona njega eljela od djetinjstva, a da je sada zlato umijealo prste. Miljenko ali za Dubravkom i govori kako ju je najgri pastir u okolici mogao uzeti i kae da treba poduzeti neto. Divjak ne prepoznaje Jeljenku, obuenu u pastira i eli mu se zahvaliti. Ona mu govori da se okani vila i pokae mu se. Na kraju su krenuli tamo gdje svi idu slaviti boga Lera. Brtanko i Ljubdrag govore kako Dubravka mora poi za Grdana, a ne za Miljenka. Dolazi glasnik te govori da se na vjenanju Lerov kip poeo tresti i tako sve dok nije doao Miljenko. Kad je doao bio je obasjan

zrakom, a to je bio znak da je on taj za koga se treba udati Dubravka. Ljubdrag govori da ipak bogovi paze na ljude. Glasnik ih poziva na gozbu. Gortak, Vuk, Divjak, Jeljenka i skup pastira pjevaju o tome kako e biti na gozbi, a nakon svake strofe zazivaju bogove: Hoja, Lero, Dolenije te im na neki nain tako zahvaljuju. Redovnik govori da je ova veza po zakonima vjere, tj. od neba potvrena, a onda Miljenko govori Dubravki da je ona najljepa, samo da nju voli, a ona neto slino. Kroz njihov razgovor se vidi da se stvarno vole. Redovnik govori pastirima da je njihov posao zavren. Govori kako e veeras pustiti

ptice iz kaveza, pa bi elio da se i Dubravom prostre sloboda. Nakon to redovnik zavri svaki svoj govor ponavlja stihove: O lijepa, o draga, o slatka slobodo. Redovnik trai od boga da uslii prijanje molitve i zahvaljuje to je opet u Dubravi sloboda i to ima svega i svaega. Govori da se danas slavi ne samo vjenanje ve i sloboda. Analiza likova u Dubravki Miljenko Dobar i poboan. Brine se o svome stadu, ali isto tako spreman je i Dubravi pruiti svu ljubav koja joj je potrebna. Nekim udom dospio je za njene

gozbe na sav glas, ali to je kasnije ispravljeno i proglaen je najboljim pastirom. Uza ove njegove vrline on je i poten i osjeajan a to moemo zakljuiti iz petog prizora drugog ina u kojemu starica Pelinka savjetuje Miljenku da se Dubravci priblii darovima, ali on to odbija i istie da se do ljepote i ljubavi ide istim srcem, a ne punom vreicom. Dubravka Dobra pastirica, vodi ostale vile, njezina je prirodna ljepota, a dobrota uzor ostalima, simbolizira Dubrovaku republiku. Grdan Ruan, nepoten, bogat starac.

Piev stav ve se vidi iz imena kojemu je dao. Negativan je lik, a njegova negativnost najvie dolazi do izraaja kad podmiuje Vijee. Grdan simbolizira nepotene ljude koji prevarom ele doi na vlast. Starac ribar Bjegunac iz primorja koje nije slobodno. Dolazi u slobodnu Dubravu. Divjak i Gortak Oni su satiri (mitoloka bia). Runi, nespretni, nerealni, izazivaju smijeh. Ljubdrag Starac, pastir. Lik kojem je glavni zadatak podsjeati na stara dobra vremena kada se u Dubravi ivjelo poteno i

radosno. Stih i kompozicija dela Dubravka je napisana u razliitim stihovima i u razliitim strofama. Najvei dio Dubravke je pisan u dvostruko rimovanim dvanaestercima ili pak osmercima. Dvostruko rimovani dvanaesterac, kojim zapoinje i Dubravka, cenzura dijeli na dva estaraka polustiha s rimom. Taj je stih najrasprostranjeniji stih hrvatske poezije 16. st. ima mnogo teorija o porijeklu toga stiha. Prema najnovijoj, on je hrvatska varijanta mletako-starofrancuskog dvanaesterca. Dvostruko rimovani dvanaesterci ne povezuju se u strofe, ali su po

dva stiha povezana ne samo rimama nego esto i semantiki. Socijalni problemi u tadanjem Dubrovniku, funkcija djela, karakterizacija: Pria o Miljenku i Dubravki, zaplet radnje s runim Grdanom i sretan rasplet vjenanjem s Miljenkom govore o nekim u Gundulievo doba ne ba rijetkim socijalnim problemima Dubrovake Republike. Povjesniari knjievnosti slau se u miljenju da je priom o Dubravki i Miljenku, s jedne, i Grdanu, s druge strane, Gunduli aludirao na nejednake enidbe, protivei se i kritizirajui enidbe meu razliitim drutvenim klasama. U

Dubrovakoj Republici od starine je bio zakon da se plemii mogu vjenavati samo meusobno. Pojava Grdana u drami oito aludira na neke pokuaje krenja tog starog zakona, problematizira enidbu meu razliitim drutvenim slojevima i prikazuje takvu vezu kao neprirodnu i protivnu bojim zakonima od starine. Drutveni problem Gunduli nije prikazao kao socijalni sukob, nego ga je preveo na moralno-etiku razinu: Grdan je podmitio sudce, on je zao i ruan, a Miljenko je dobar, iskren i poten. Ljubav Miljenka i Dubravke odobravaju sami bogovi, osobito bog Lero. No nije problem Dubravke samo problem nejednakih enidbi: u

tenji Grdana za Dubravkom moe se oitati i elja dubrovakog puka za sudjelovanjem u vlasti, to Gunduli smatra suprotno bojim zakonima. Prekidajui priu o zaprekama na putu sretnoj ljubavi Miljenka i Dubravke, Gunduli slijedi strukturu onodobne pastirske igre, udomaene u Italiji i neobino obljubljene koja je odjekivala zaljubljenim pastirima i pastiricama. No strukturu ljubavnog zapleta pastirske igre Gundulli je proirio fabulom iji smisao i alegorijsko zmaenje jasno istie misao o veliini i dostojanstvu Dubrovake slobode, slobode u kojoj po pravednim boanskim zakonima

sretno vladaju plemeniti, lijepi i dobri, a pokuaju obogaenih, podmitljivih i runih da osvoje slobodu i vlast suprotstavljaju se sami bogovi. Osim misli o moguoj srei u pastirskom svijetu, osim misli o pravoj ljubavi samo u svijetu daleko od civilizacije - a takve su misli utkane u svaki pastoralni anr Gundulieva Dubravka nudi i koncept za sreu u civiliziranoj, slobodnoj dravi - gradu, misao o srei u takvoj politikoj tvorevini u kojoj, kao i u antikom polisu - po Platonovim vizijama i idejama - vladaju istina, lijepota i dobrota i u kojem je sve ve ureeno po zakonima boanske pravednosti. Gundulieva Dubravka, naime,

nije samo pastirski raj sretne ljubavi, ona je u strogoj politikoj hijerarhiji i etikim vrijednostima podvrgnuta dravno - politika tvorba. Gundulieva Dubravka mjesto je na kojem vlada antiki ideal harmonije ljepote, dobrote i istine, pobjeujui zlo, runo i la, to je sretna Dubrava koja se zasniva na platonikim koncepcijama idealne drave i utopistikim mislima renesansnih i postrenesansnih mislilaca. Izbor anra za uobliavanje takvih misli pastoralnog anra - bio je idealan, a opeprihvatljiv u stoljeu koje je brujalo ljubavnim izjavama pastira i pastirica u raznorodnim pastoralnim knjievnim djelima to ih je

onodobna publika itala isto onako rado kako se danas itaju "ljubii". No postupkom alegorizacije mitolokopastirskog svijeta drame Dubravka proiruje smisao fabule i na suvremeni politiki svijet Dubrovnika te iri konvencijom odreene granice pastirskog anra. Istodobno, po svojim idealno zamiljenim politikim vizijama sretnog grada - drave, Dubravka je i svojevrsna utopija - djelo je hvalospjev idealnom i idealiziranom drutvenom ureenju, hvalospjev najboljoj od svih moguih drava u kojoj vjadaju boanska naela pravednosti, istinitosti, ljepote i dobrote. Oblaei pastoralnu

fabulu, smjetenu u bezvremenski, mitski svijet vjene ljubavi i slobode, u alegorijski veo, Gunduli je svoje djelo postavio u konkretno vrijeme i prostor i dao mu moralno-etiko i politiko znanje. Strukturu Dubravke obiljeava isprepletanje svih triju knjievnih rodova. Rod dramskog iskazuje se u podjeli na inove i skazanja - Dubravka ima tri ina, a svaki je in podijeljen na skazanja kao i u dramskim licima, sceninosti, koru i dijalokoj formi s upotrebom razliitih vrsta stiha: od peterca preko osmerca do dvanaesterca. Epski elementi Dubravke oituju se u oblikovanju fabule: radnja se u djelu ee prepriava nego to

se prikazuje, pa se kljuna scena raspleta - ona kad se Lero pobuni protiv grdana - uope ne pokazuje na sceni, nego je prepriava jedan lik drame. I sama je fabula - mitska pria iz zlatnog vremena - epska po svojim elementima. U opjevavanju ljubavi, ljepote, sree i blagostanja otkriva se Dubravka i kao izrazito lirsko djelo. Osobito je lirsko prisutno u himnikim djelovima teksta u kojima se glorificira sloboda, ili pak u onim djelovima koji oblikuju vremensko - prostorne komponente djela. Tako se odmah na poetku otkriva naglaeno lirska intonacija cijelog djela:

Objavi, Danice, jasni zrak objavi, uj tihe vjetrice u ovoj Dubravi; Prat su poeli po listju zelenu Zovui dan bijeli i zoru rumenu. O zvijezdo, najdrai od neba uresu, Ukai se, ukai! Raskoe tve gdje su? uena Danice, objavi se, objavi! I zvijeri i ptice, svaki te glas slavi; Sve te oi gledaju i srca tva hlipe Da nas svijeh obsjaju svjetlosti tve lipe, Da nam prije svane dan, blagi dan sveani, I uen i ekan u ovoj svoj strani. Isto tako u Dubravci se prepleu

razliiti tonovi: ee oni uzvieni, himniki, mnogo je i prizora, osobito onih sa satirima i satiricama, u kojima se komino mijea sa smjenim, lakrdijsko sa aljivim, duhovito s parodikim. Takva je, na primjer, scena - monolog satira Divjaka preodjevena u haljinu vile: Tko je taj ko sad rijet nee Cje uresa draga i mila Da ja satir nijesam vee Neg najljepa do svijeh vila. Dubje se ovo, ptice i zvjeri Mom ljepotom snebdivaju, I gorani i pastijeri I slijede me i gledaju. Od kladijeh bistrijeh predam Ci naprava ke me rese, Da, ako se gdi ogledam

Ma slika me ne zanese. Pristavio sam tue kose I opeo u cklo prame I obuko ruho na me Ko najljepe vile nose. Put snjeana neka je meni, Vas se izmazah klakom bijelim, A da se obraz moj rumeni, Namazah se murvam zrelim. Za ucrljenit usne moje Krijeam sam ih oblijepio, I haljinom svijetlom to je Koe u meni sve sam skrio. Samo branduse i prhala Niz elo injem vilam vise, A uz glavu s ela ozdala Roii se moji vise. Nu pod kose ako mnozi Lasno roge skriti umiju,

Zato i ovi moji rozi Kosami se ne pokriju? Osim prepletanja svih triju knjievnih rodova i razliitih tonova, od onih kominih i niskih do uzvienih i sublimnih, antitetinost je temeljno naelo strukturiranja pastoralnog svijeta u Dubravci: pastirima i pastiricama suprostavljeni su satiri i satirice, ljepoti je suprostavljena runoa, boanskoj pravdi i pravednosti korupcija i pokvareni ljudski obiaji. Zlatna stara vremena suprotstavljena su novom vremenu, punome poroka i mana, slobodi Dubrave suprotstavljeno je ropstvo Dalmacije.

Razrjeenjem dramskog sukoba, pobjedom boanskih zakona i sretnim vjenanjem Dubravke i Miljenka svi se sukobi razrjeuju, i pastoralu zatvara sretan, harmonian kraj u kojemu se svi sukobi pomiruju. Slika je izvedena doslijedno u svim slojevima i na svim razinama teksta: Dubravka je tipian primjer baroknog oblikovanja teksta i estetizacije prikazanog svijeta. Dubravkom je Gunduli proirio konvencije pastoralnog anra i slici idealnog svijeta pridao karakteristike svoje vizije drutveno-politikog i moralnoetikog ustrojstva Dubrovake Republike. No za razliku od Dria, koji je svijet pastoralne idile doveo u sokob s realnou

seljakog svijeta, Gunduliev je pastoralni svijet u svojoj dvostrukosti, u svojoj doslovnosti, s jedne, i alegorinosti, s druge strane, harmonian: sukobi su kratkotrajni i brzo prevladavani. Po tome je Dubravka, kao knjievno djelo, i filozofija morala i idealna vizija drutva, a njen tvorac uitelj vrline i drutvene pravednosti. Tako je Gunduli u Dubravci poeo razmiljati o velikoj, novoj temi: o onoj temi koja je dominanta tema njegova velikog epa Osmana - poeo je razmiljati o ovjeku i povijesti, o smislu ljudske egzistencije u povijesnom svijetu.

ZAKLJUAK Djelo Ivana Gundulia ubraja se u vrhunce hrvatske knjievnosti uope. Pokazanom iznimnom ljepotom i slojevitou hrvatskoga jezika, opsegom i anrovskom profilacijom opusa, privlanou scenskih i epskih prizora, baroknom frazom i otrinom religioznih i misaonih uvida Gunduli je stekao status klasika, koji nadvisuje veinu pisaca svojega vremana. Statut klasika Gunduli zadrava i danas, a potvruje ga i stalno zanimanje znanosti za njegov djelo ili ivot i ivot njegova opusa na kazalinim pozornicama i na kroatistikim i slavisitikim katedrama u

cijelome svijetu.