Povijesni razvoj hrvatskoga standardnoga jezika

Početci hrvatske pismenosti

- 7. - 9. st. – latinica
- 863. g. – staroslavenski jezik i glagoljica – novo pismo, sastavio Konstantin Ćiril (Črnorizac
Hrabar u tekstu O pismenima), naziv dolazi od glagola glagoljati što znači govoriti
- jezici - trojezičnost: latinski, staroslavenski i starohrvatski
- pisma - tropismenost: latinica, glagoljica (prvo slavensko pismo) i ćirilica (sastavili Ćirilovi
učenici) / hrvatska ćirilica ili zapadna ćirilica ili bosančica (Dubrovnik, Slavonija i Bosna) –
najpoznatiji tekst Poljički statut, 1440.
- inkunabule – knjige tiskane od pojave Gutenbergova izuma do 1500. godine – naše prve
inkunabule: Misal po zakonu rimskoga dvora, 1483. – prva tiskana knjiga, ne zna se točno
gdje je tiskana, uglata glagoljica i hrvatska redakcija crkvenoslavenskoga jezika; Brevijar po
zakonu rimskoga dvora, 1491.
Bašćanska ploča
- najpoznatiji hrvatski epigrafski spomenik
- uz gornji rub ima borduru s tipičnim ornamentom lozice, široka je 197 cm, visoka 99 cm, a
debela 8 cm
- nastala je oko 1110. godine, pronađena je u Jurandvoru kraj Baške na Krku, nalazila se u crkvi
svete Lucije, bila je ugrađena kao lijevi plutej u ogradu, danas se čuva u HAZU-u
- počinje invokacijom, govori kako je kralj Zvonimir darovao ledinu, nakon toga kletva, a zatim
molba, drugi dio govori o gradnji crkve svete Lucije; opat Držiha i Dobrovit
- darovnica, prvi se put na hrvatskom jeziku spominje ime hrvatskoga naroda i hrvatskoga
kralja Zvonimira
- prijelazni tip glagoljice – iz oble u uglatu (hrvatsku)

Glagoljički tekstovi: Vinodolski zakon, 1288. – hrvatski jezik i glagoljica

Povijesni tekstovi: Ljetopis popa Dukljanina, Zapis popa Martinca, 1493. – o Krbavskoj bitki

Latinički tekstovi: Šibenska molitva, 14. st. prva pjesma na hrvatskom jeziku latinicom, Red i
zakon, 1345.

Hrvatski standardni jezik u 19. stoljeću

- razdoblje hrvatskoga narodnoga preporoda

- odabir štokavskoga narječja za osnovicu zajedničkog jezika (djela napisana na štokavskom
važna)
- ilirski se naziva zajednički jezik svih Slavena (ideja ilirskoga pokreta)
- Ljudevit Gaj, Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja, 1830. – jedan glas za jedno
slovo, palatali se pišu s tildama, iznad grafema:, c, z, s, l, n, d, g (prema kajkavskome, ne
razlikuje č ić, jedan srednji glas)
- Ljudevit Gaj, Pravopisz, 1835. – umjesto tilde predlaže kvačice č, ž, š, dvoslove dj, gj, lj, nj, tj i
rogato e (na mjestu jata), iz poljske latinice glas za ć – taj je slovopis gajica
 Ostali važni priručnici:
Vjekoslav Babukić, Osnova slovnice slavjanske narječja ilirskoga, 1836. – gramatika
Ivan Broz, Hrvatski pravopis, 1892. (piši kako govoriš – fonološki; današnji Hrvatski pravopis
nastavlja tu tradiciju – npr. raščistiti, bežični…)
Tomo Maretić, Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika, 1899.

Filološke škole:
- zagrebačka (morfonološko načelo – čuva se glasovni sastav riječi – npr. ispodprosječan,
jedanput, predstaviti…), zadarska, riječka, hrvatski vukovci (Piši kako govoriš, a čitaj kako
piše.)