Povijest hrvatskog jezika

U samim početcima Hrvatska pismenost je u upotrebi imala triju pisma: latinicu,

glagoljicu i ćirilicu te je bila tropismenost hrvatske, ali je također postojala i
trojezičnost hrvatske: starocrkvenski, staroslovenski i latinski jezik. Ako pričamo o
povijesti hrvatskog jezika moramo početi s bašćanskom pločom koja je darovnica
kralja Zvonimira, izdana 1100.g. , a nađena je u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru na
Krku. Nakon Bašćanske ploče putujemo do 1483.g. kada je tiskan misal po zakonu
rimskoga dvora. To je bila prva hrvatska tiskana knjiga, sve knjige tiskan do
1500.g. nazivamo inkunabule ili prvotisci. Prvi Hrvatski rječnik napisao je Faust
Vrančić 1595.g. kojeg je objavio u Veneciji pod nazivom˝ Riječnik pet
najplemenitijih europskih jezika latinskoga, talijanskoga, njemačkoga,
dalmatinskoga i mađarskoga.˝. A prvu hrvatsku gramatiku napisao je Bartol Kašić
1604.g. koju je u Rimu objavio pod naslovom˝ Osnove ilirskoga jezika u dvije
knjige.˝. Zatim prelazimo na 1835.g. kojoj je značaj da su te godine počele izlaziti
hrvatske novine, a uz njih književni podlistak Danica hrvatska, slavonska i
dalmatinska. U njoj je Ljudevit Gaj objavio prilog pravopisa s konačnim
prijedlozima za reformu pisma, no također je u jednom broju izašla pjesma
Antuna Mihanovića ˝Hrvatska domovina˝ koju je uglazbio Josip Runjanin. Ta
pjesma je prihvaćena za hrvatsku himnu˝ Lijepa naša domovina˝. Također to je
razdoblhe Ivana K. Sakcinskog koji je 1843.g. održao govor na hrvatskom jeziku u
hrvatskom saboru. Krajem 19.st. Josip Broz objavljuje ˝hrvatski pravopis˝ u kojem
slijedi Vuka Karađića i njegov zahtjev ˝Piši kako govoriš˝ te 1901.g. ˝ Riječnik
hrvatskog jezika˝ uz pomoć Franje Ivekovića. Zatim 1945.g. je potpisan
Novosadski ugovor kojim je dogovoreno da Hrvati, Srbi i Crnogorci imaju jedan
zajednički jezik. Zbog nezadovoljstva Hrvata pritiskom Srpskoga jezika je 1987.g. u
časopisu˝ Telegram˝ objavljena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog
književnog jezika koji predlaže napuštanje Novosadskog dogovora. Ustavom
1990.g. hrvatski jezik i hrvatska latinica službeni su jezik i pismo RH. 2013.g.
hrvatski jezik postaje 24. službeni jezik Europske unije. Sada sve više riječi je
zamjenjeno s tuđicama i posuđicama iz raznih jezika što nas dovodi do danas.
Mislim da je važno moznavati jezičnu povijest svoga naroda jer treba čuvati
povijest svoga jezika i prenositi je generacijama koje dolaze.