ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.

ORG

ANAGRAM

MATEO AGAR

Glagoljica i irilica - povijesna hrvatska pisma

Uz latinicu, koja je ve vie od pola tisuljea glavno hrvatsko pismo, a posljednjih dvjestotinjak godina jedino slubeno i uobiajeno, u srednjem vijeku supostojala su uz nju i dva slavenska pisma: glagoljica i irilica. Prvo je svoju dominaciju izgubilo tek na poetku XVI. stoljea, a drugim se na ogranienom prostoru (npr. u Bosni, Hercegovini, Poljicama) preteito pisalo sve do XVIII. stoljea. Hrvatski se jezik, kao narodni (vernacula) i u prepletanju s crkvenoslavenskim, isprva biljeio upravo tim pismima - glagoljicom zacijelo jo od IX. st, a irilicom tek od neto kasnije. Do tih odreenja doli smo rekonstrukcijom, na temelju pouzdanih povijesnih vrela koji navode da je u to doba na hrvatskom prostoru bio proiren Metodijev nauk, iako najstariji spomenici obaju pisama potjeu tek iz XI. stoljea. S druge pak strane, premda su Hrvati primili kranstvo zapadnim posredovanjem, i premda su prvi tekstovi njihove kulture bili - latinski, najstariji tekstovi hrvatskog jezika na latinici potjeu tek iz sredine XIV. st.

Obla i uglata glagoljica, irilica

Srednjovjekovna hrvatska kultura izrazito je policentrina, prostor politiki i crkveno-politiki razjedinjen. Zastupljenost pisma i jezika, njihov odnos, funkcionalna razdioba (s obzirom na tekstne tipove), ovisi o naslijeenoj tradiciji, izloenosti utjecaju susjednih kultura, financijskoj i moralnoj potpori feudalnih i crkvenih vlasti, o vlastitoj ekonomskoj snazi, geografskom poloaju (mogunosti komuniciranja) i sl. Sjeverno od rijeke Krke i njezina utoka u more, kod Skradina, prevladala je glagoljika pismenost, juno pak irilika. U panonskoj Hrvatskoj, sjeverno od rijeka Kupe i Save tek su rijetki zasvjedoeni primjeri obaju slavenskih pisama; tradicionalna je

Mateo agar: Glagoljica i irilica - povijesna hrvatska pisma

1/4

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

literatura isticala kako je to prostor gdje je najranije potisnuta hrvatska slavenska pismenost, a u posljednje vrijeme sve se ee istiu indikacije da se i ondje pisalo glagoljicom neto due. Karakteristinoj tropismenosti treba pridruiti i - trojezinost. U srednjem su vijeku Hrvati pisali, osim svojim jezikom (oknjievljenim u razliitim smjerovima), dvama jezicima koji su obiljeili evropsko srednjovjekovlje, njegova oba pola - zapadni i istoni: latinskim i staroslavenskim jezikom (hrvatskoga tipa). S prvim su se ve susreli naseljujui ove prostore, dok su se s drugim upoznali tek neto kasnije - u IX. st. Prvi nisu mogli razumjeti, dok im je drugi (u to vrijeme zapravo praslavenski s dijalektalnim bugarsko-makedonskim osobinama) bio gotovo posve razumljiv. I staroslavenski (crkvenoslavenski) jezik i glagoljica i irilica naslijea su bizantske kulture. Latinski jezik i pismo, nesumnjivo, zapadne. Bipolarnost, karakteristina za prva stoljea s vremenoj je nestajala, pogotovu na liturgijskom planu (prilagoivanje zapadnoj liturgiji osobito se snano provodilo u XII. i XIII. st); knjievnost koju je isprva vie obiljeavalo naslanjanje na istone izvore sve se vie obogauje prevoenjem zapadnih tekstova; u glagoljikim se tekstovima zamjeuju utjecaji latinske ortografije; sve se ee istie kako su i staroslavenski jezik i glagoljica pismo Svetog Jeronima, da bi se iskazala lojalnost Zapadnoj crkvi itd. S vremenom je svijest o toj kulturnoj dvojnosti u samoj hrvatskoj kulturi, na periferiji obiju Europa, opadala, ali je Rimskoj kuriji postajala zanimljivom ba u tom smislu, kao sredstvo pribliavanja nesjedinjenom Istoku. Odatle i neke papinske povlastice hrvatskim glagoljaima, kao i nastojanje da se od XVII. do XIX. st. glagoljikim knjigama i rusificiranim jezikom pokau otvorena vrata pravoslavnim Slavenima.

Hrvatska irilica (zapadna irilica, bosan//ica)

Mateo agar: Glagoljica i irilica - povijesna hrvatska pisma

2/4

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

Glagoljica
Ovo autorsko slavensko pismo, koje je Konstantin Filozof sastavio uoi Moravske misije, polaska meu Slavene 863. g, i koje se do kraja IX. st. i kasnije proirilo meu veinom slavenskih naroda, upravo je najvie obiljeilo hrvatsku kulturu. Nakon kraja XII. st. jedino se na dijelu hrvatskoga prostora Istri, Kvarneru, zadarskom kraju i Lici ovo pismo zadralo, tovie vrlo bogato koristilo, sve do kraja XIX. st. Isprva se njome pisao, upravo kao i latinicom latinski, samo staroslavenski (u hrvatskoj redakcijskoj inaici) kao ugledni jezik knjige, i to za sve kulturne potrebe, no od XIII-XIV. stoljea piu se njome i tekstovi istog narodnog jezika (ponajvie akavskoga). Glagoljicom su pisani i liturgijski tekstovi i srednjovjekovna knjievnost i tekstovi pravnoga (administrativnoga) karaktera te osobna korespondencija. Tek poetkom XVI. stoljea latiniko e pismo zadominirati u svim navedenim funkcijama, i otada pa sve do kraja XIX. st. krug e se njezine uporabe postupno suavati. U XIV. st. nakratko e je esi posuditi od Hrvata i formirati u Pragu tzv. emauski krug. Kasnijih e se stoljea glagoljica e se u Evropi poznavati ponajvie upravo preko hrvatskih tekstova. Odatle i pokuaji nekih istraivaa da i njezin nastanak vezuje za Hrvate i hrvatski prostor. Tek od poetka XIX. st. postaje jasno da se hrvatska uglata glagoljica razvila iz starije, oble inaice koja je ponajvie sauvana u tekstovima bugarsko-makedonske provenijencije. I najstariji hrvatski glagoljiki tekstovi, pa i najpoznatija Baanska ploa, pisani su takvom oblom glagoljicom, dodue ve sa zamjetljivim posebnostima.

Hrvojev misal (1404)

Prvotisak misala (1483)

U paleografiji susretan oblik hrvatska glagoljica odnosi se uglavnom na poseban tip glagoljikog pisma koji se na hrvatskom sjeverozapadu (Kvarneru i zadarskom kraju) oblikovao sredinom XIII. st. uslijed nagle i velike produkcije, u posebno pogodnim uvjetima za razvoj glagoljske pismenosti. Izduivanje slova, pravokutni oblici slovnih oka, koordiniranje unutar retka, brojna uporaba ligatura itd. izdvojili su ovaj pismovni tip kao poseban, a prema slinostima s nekim irilikim paleografskim osobinama, esto se naziva i ustavnom glagoljicom. Naime, posrijedi je sveano pismo, uspravnih, odvojenih slova, gdje su dodue oigledne brojne minuskulne osobine, najpogodnije upravo za liturgijske kodekse. Prva hrvatska tiskana knjiga, Misal iz 1483, kao i jo nekoliko inVinodolski zakonik (1288, kurzivni kunabula, otisnuta je upravo tim glagoljikim tipom, U XIV. stoljeu formira se i brzopisna, kurzivna glagoljica, kojom se prijepis iz XVI. st.) piu brojne listine, matine knjige, zakonici i korespondencija. Najstariji hrvatski pravni tekst, i jedan od najstarijih slavenskih uope, Vinodolski zakonik iz 1288. sauvan je u mlaem prijepisu kurzivnom glagoljicom.

Mateo agar: Glagoljica i irilica - povijesna hrvatska pisma

3/4

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

Posljednji kodeks pisan ustavnom glagoljicom, kao izrazom kontinuirane tradicije, otisnut je 1893. u Rimu (Misal, u pripravi D. A. Paria). Kurzivnom se glagoljicom katkad pisalo i na otoku Krku sve do potkraj XX. st.

Hrvatska irilica (bosanica, poljiica)

irilicom su Hrvati pisali najkasnije od XI. st. i to na razmjerno irokom prostoru. Najstarija zasvjedoena irilika slova nalaze se na glagoljikom tzv. Supetarskom ulomku (iz sredita Istre) iz XII. st, a ima ih nekoliko i na Baanskoj ploi koja je na prijelazu XI. u XII. st. napisana, a sredinom XIX. st. i pronaena na otoku Krku. Na istonom polu hrvatskoga glagoljatva, juno od rijeke Krke, ovo je pismo nakon XII. stolea posve potisnulo glagoljicu i nastavilo se razvijati kao glavno pismo uz jaku konkurenciju s latinikim pismom u priobalju, i to od sredine XIV. st. Do XIX. st. latinica e potisnuti i hrvatsku irilicu na svim podrujima gdje se njome mnogo pisalo: u Bosni, Hercegovini, Poljicama i zaleu Splita (povremeno jo i ire u Dalmaciji), dalmatinskim otocima (ponajvie Brau), u Dubrovniku i njegovoj okolici. Na Humakoj ploi, kamenom spomeniku iz Hercegovine napisanom vjerojatno u XII. st., meu irilikim slovima lako se da prepoznati i nekoliko glagoljikih slova. Na otoku Brau napisana je znamenita Povaljska listina (1250), a u Poljicama veliki Poljiki statut (1444). U Dubrovniku je sve do u XVI. st. djelovala slavenska kancelarija, gdje su se dokumenti pisani hrvatskim jezikom pisali irilicom. Hrvatski e latiniki tekstovi ondje prevladati tek s renesansom i humanizmom. U Bosni i Hercegovini pak franjevci piu irilicom gotovo do XIX. st. (npr. Matija Divkovi u XVI/XVII. st, Stipan Margiti XVIII. st). Prva je hrvatska irilika knjiga dubrovake provenijencije (Oficij s molitvama Bogorodici), a otisnuta je u Veneciji 1512.

Poljiki statut (1444)

Svi ti regionalni tipovi irilice imaju poprilino zajednikih paleografskih osobina koje ih dijele od irilica istonog dijela balkanskoga polutoka. Isprva se te osobine tiu samo kurzivnog pisma, ali vrlo brzo kurzivne osobine prodiru i u ustavno, sveano pismo. Stoga, izmeu ostaloga, u terminolokom Nauk krstjanski fra Matije Divkovi- neredu, pronalazimo i ope nazive za taj tip irilikog pisma: a (1611) zapadna irilica, hrvatska irilica, bosanica (bosanica).

Mateo agar: Glagoljica i irilica - povijesna hrvatska pisma

4/4