Rječnik

Rječnik, leksikografsko djelo koje sadržava popis riječi, te izraza nekog jezika (ili više jezika)
izabranih, raspoređenih i objašnjenih po nekom načelu, te poredanih abecednim ili
konceptualnim (tematskim) redoslijedom. U osnovi se razlikuju jezični rječnici i predmetni
rječnici kao što su enciklopedija i leksikon. Jezični rječnik se prvotno bavi jezikom, odnosno
leksičkim jedinicama jezika i svim njihovim jezičnim osobinama. Nerijetko nastoji, barem
implicitno, odgovoriti na potrebu utvrđivanja leksičke norme danoga jezika. Proučavanjem
rječnika, kao i vještinom sastavljanja rječnika (prikupljanje, opis i prezentiranje građe) bavi se
leksikografija. Prvi hrvatski rijecnik napisan je 1527.godine
Rječnička struktura dijeli se na rječničku makrostrukturu i mikrostrukturu. Rječnička
makrostruktura sastoji se od popisa ili izbora natuknica ili lema u rječniku kojeg nazivamo
abecedarij. Rječnička mikrostruktura sastoji se od natukničkog članka i natuknice ili leme.
Natuknički članak sadržava gramatičke podatke o riječi, stilske odrednice ili oznake, podatke
o etimologiji ili porijeklu riječi, definiciju, frazeološke, kolokacijske, te sintagmatske
konstrukcije.
Prvi hrvatski rječnik bio je mali talijansko-hrvatski rječnik iz 1527. godine pod nazivom Novo
djelo koje podučava govoriti slavenski jezik (Opera nuova che insegna a parlare la lingua
schiavonesca)autora Petra Lupisa Valentijana. Međutim, pravi početak hrvatske leksikografije
označava peterojezični rječnik iz 1595. godine Fausta Vrančića (Rječnik pet najuglednijih
europskih jezika – latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, hrvatskoga i mađarskoga). Bio je
sličan mnogobrojnim rječnicima u to vrijeme, a sadržavao je otprilike 5 800 hrvatskih riječi.
Neki od ostalih poznatih rječnika tog razdoblja su Thesaurus linguae Illyricae Jakova Mikalje
iz 1649., Dictionar ili réchi szlovenszke Jurja Habdelića iz 1670., Dizionario italiano, latino
illyrico Ardelija Della Belle iz 1728., Gazophylacium seu Latino-Illyricorum onomatum
aerarium Ivana Belostenca iz 1740. (napisan mnogo ranije), Lexicon Latinum interpretatione
Illyrica, Germanica et Hungarica locuples Franje Sušnika i Andrije Jambrešića iz 1742.
godine, te mnogi drugi. Rječnici iz perioda Hrvatskog narodnog preporoda su Njemačko-
ilirski slovar Ivana Mažuranića i Jakova Užarevića (1842.), Rječnik ilirsko-talijanski
Dragutina Parčića (1858-), te Deutsch-kroatisches Wörterbuch i Hrvatsko-njemačko-talijanski
rječnik znanstvenog nazivlja Bogoslava Šuleka (1874.-1875.). Što se jednojezičnih rječnika
tiče, 1880. godine izlazi Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika pri hrvatskoj Jugoslavenskoj
akademiji znanosti i umjetnosti.

Abecedni poredak riječi rijetko se koristio do 18. stoljeća. Pojmovi su pisani prema različitim
pravilima. Npr. jedan dio rječnika bio je vezan za biljke, jedan samo za životinje.