Animirani ili crtani film je takav film koji je nastao snimanjem crteža (crtanih

ljudskom rukom ili na računalu). Crtani film nije bilo kakva animacija, već mora imati
radnju.
Tvorac prvog animiranog filma je Emile Reynaud.
Današnji dan, 28. listopada u svijetu obilježavamo kao “Svjetski dan animiranog
filma” – utemeljen 28. listopada 2002. U spomen na dan kada je Emile Reynaud 1892.
u Parizu organizirao prvu projekciju animiranog filma na celuloidnoj vrpci. Taj dan
obilježava se u pedesetak zemalja svijeta.
Najpoznatiji tvorci crtanih filmova su Walt Disney, Chuck Jones, Winsor McCay,
Hayao Miyazaki, William Hanna, Joseph Barbera, Dušan Vukotić... 
Animirani filmovi stvaraju iluziju kretanja nizanjem sličica od kojih je svaka malo
drugačija. Te se sličice u pravilu izmjenjuju brzinom od 24 kadra u sekundi. Snima se
kvadrat po kvadrat, odnosno crtež po crtež, a svaki crtež predstavlja pomno
proračunatu fazu budućeg cjelovitog pokreta. 
S obzirom da je za animirani film potrebno umijeće crtanja, slikanja, takav se film
može smatrati stanovitim prijelaznim, graničnim područjem između slikarstva i filma.
Animirani film najčešće se radi tako da animator na papiru napravi niz crteža
olovkom. Ti se crteži zatim kopiraju na prozirne, celuloidne folije te se nakon toga
bojaju. Svaka se od tih folija stavlja na pozadinu i tako se snima sličica po sličica. Dok
se sličice izmjenjuju, pozadina ostaje ista. Proizvodnja kratkih animiranih filmova
postala je pravom industrijom početkom prošlog stoljeća pri čemu su kratki animirani
filmovi bili proizvedeni s razlogom prikazivanja u kinima. 
Animirani filmovi su od svoje pojave oduvijek privlačili pažnju djece, ali i odraslih.
Oni uvode svakoga tko ih gleda u jedan poseban zamišljeni svijet, svijet kakav ne
postoji, a svojom privlačnošću i nestvarnošću nudi ono što bi bilo poželjno u
stvarnosti. Animirani filmovi djeci nude nešto često novo i nepoznato, dok odraslima
nude „našminkanu“ stvarnost ili moglo bi se reći željenu viziju svijeta. U oba slučaja
riječ je o zabavi, opuštanju i emocijama. Sjećanja na animirane filmove uglavnom se
javljaju tijekom cijelog života. Može se raditi o uvodnoj pjesmi, nekom stihu ili
rečenici koju lik izgovara, o priči ili najdražem animiranom liku. „Sličice“ iz
animiranih filmova mogu čovjeku biti ono što je Proustu kolačić madeleine, okidač za
neka sjećanja na ljude, kuće, trenutke, ideje, igračke, gradove. Upravo zato, može se
kazati, kako animirani filmovi nose sa sobom cijelu „zgradu uspomena“.
 Bambi, Mala sirena, Zlatokosa, Pepeljuga, Kralj lavova i Pinokio samo su neki od
naziva animiranih filmova koji zvuče poznato mnogim generacijama unazad. Mnogi
su uz ove fimove stvarali najljepše uspomene iz djetinjstva.