Dekameron

AUTOR: GIOVANNI BOCCACCIO

Dekameron znači Knjiga deset dana, a zbirka je novela iz 14. stoljeća. Sve novele su povezane
u jednu cjelinu, a prožete su različitim temama i sadržajima. Teme koje se javljaju u njima
različite su, kao i zapleti priča koji nam ujedno pokazuju način življenja u tom vremenu. U
nekim od novela pojavljuju se i likovi iz antičkog doba, vješto ukomponirani u sadržaj
momentalnog pripovijedanja. Svaka ispričana priča prosljeđuje neku poruku direktno od
samog autora. Ukazuju na poroke dotičnog vremena koji i maju mnogo autentičnosti s
današnjim vremenom.

Neznanje, primitivizam, praznovjerje, samo su neke od karakteristika malog, neukog čovjeka,

kome se izruguje. Plemeniti ljudi također nisu izbjegli kritiku. Vrlo vješto se opisuje njihova
bahatost, licemjerje i pokvarenost svećenika kojima vjera služi samo kao paravan za zgrtanje
bogatstva i uživanje zemaljskih dobara, prikrivanje lažnog morala i častohlepne.
Dinamičnost i sažetost novela čini ih lakim štivom, a povrh svega živost i dinamika radnji, kao
i doze humora i dobre tematike, rado čitljivim.

Vrsta djela: zbirka novela (100 novela)

Vrijeme radnje: 1348. godina

Mjesto radnje: Firenca

Tema djela: Opuštene priče mladih o raznim temama za vrijeme kuge u Firenci.

Ideja djela: Pouka koju nam nose ove novele svakako je uzdizanje svih ljudskih vrijednosti,
spontanosti pojedinaca u određenim situacijama, oslobađanje od lažnog morala te
dvostrukom i neetičkom životu svećenika. Svaki pojedinac ima pravo na sreću, slobodu duha
i tijela te slobodno iskazivanje emocija.
Kratak sadržaj

Firencu je zahvatila velika kuga. Svuda je harala smrt. Sedam djevojaka, “…našlo sedam
mladih gospa koje su se sve među sobom bile povezane ili prijateljstvom ili susjedstvom ili
rodom od kojih ni jedna nije bila prevalila dvadeseti osmu godinu niti je bila mlađa od
osamnaest, …svaka umna i plemenite krvi i lijepog običaja i krasna vladanja, i ljupke
čestitosti…”, najstarija je Pampinea, Fiammetta, Filomena, Emilija, Laureta, Neifille i Ellisa kao
i od tri mladića Panfilo, Filostrato, Dianeo “…sva trojca pristala i lijepa ponašanja…”, odlučili
su otići izvan grada na obližnje imanje.

Sve pojedinosti dogovorili su u crkvi i uživali u mladosti te nastojali zaboraviti na bolest i smrt
koja je odnijela mnoge živote i opustošila grad. Dočekao ih je pospremljeni dvorac. Sluge su
dobili zadatke o održavanju dvorca. Tamo su ostali dva tjedna pričajući priče osim petka i
subote.
Petak su provodili u molitvi jer je to bio dan muke Isusa Krista. Subota je bila veliki dan kada
su posvetili premali se za nedjelju. Subota je bila dan posvećen Djevici Mariji koja je prala
kosu i ispirala svu tjednu prljavštinu.

Svako od njih će jedan dan biti kralj ili kraljica te ima pravo na određenu temu i ispričati priču
na zadanu temu. Svakog dana su ispričali deset priča, u deset dana njih sto.