Professional Documents
Culture Documents
Stranačko novinstvo
Novine
izravno povezane s konkretnim političkim opcijama
ističu opća načela, ali služe interesima partijskih vođa
namijenjeni su pristašama stranke, koji ne vjeruju novinama
protivne političke opcije
Prve političke stranke ili skupine
politička razjedinjenost hrvatskih zemalja
1840-ih:
Hrvatsko-vugerska stranka (1841); mađaroni, unionisti,
jedinstvenaši
Ilirska stranka (1842) – Narodna stranka (1843); narodnjaci
1848-1860:
zatiranje stranačkih razlika u uvjetima rata, političko mrtvilo za
vrijeme apsolutizma
Uspostava ustavnog stanja
Uzroci promjena:
Poraz habsburške vojske kod Solferina 1859. i gubitak Lombardije.
Poteškoće u zemlji; inflacija.
Ostavka ministra unutrašnjih poslova Aleksandra Bacha. Kraj
apsolutizma.
Listopadska diploma
Listopadska diploma je proglašena 20. listopada 1860. – uvođenje
ustavnog stanja.
U svim pokrajinama formirani su sabori, koji su onda svoje
predstavnike slali u centralni parlament: Carevinsko vijeće
(Reichsrat).
Josip Šokčević banom, hrvatski jezik vraćen u upravu i školstvo.
Hrvatski sabor 1861.
Osnovna razilaženja bila su vezana uz definiranje odnosa između
Hrvatske i Ugarske (odnosno Austrije) – članak 42 (personalna ili
realna unija).
U uvjetima saborskih rasprava formiraju se političke stranke:
„unionistička”
Narodna stranka
Stranka prava
Tri tipa stranaka:
provladina
oporbena, umjerena, sklona konsenzusu
radikalno oporbena stranaka
Nagodba
1862-1865. – razdoblje centralizma, Anton von Schmerling; Sabor
je raspušten.
1
Promjene uređenja Habsburške monarhije potaknuo je poraz u ratu
protiv Pruske 1866. g.
Austro-ugarska nagodba 1867.
Hrvatsko-ugarska nagodba 1868.
Dalmacija ostaje odvojena.
Banska Hrvatska
Novine u vrijeme uspostave ustavnog stanja:
Narodne novine
Agramer Zeitung
Samo službeni izvještaji u novinama.
Edvard Vrbanić
Krajem studenog 1859. godine E. Vrbanić (pokretač Saborskih
novina 1848. g) podnosi zahtjev za odobrenje izdavanja novih
novina u Zagrebu.
U molbi ističe da postojeće novine ne zadovoljavaju javne potrebe.
Namjera mu je izdavati od 1. siječnja 1860. godine politički časopis
Pozor (tri puta mjesečno).
Vrbanićeva molba je odbijena u veljači 1860. g.
Pozor
listopada 1860. g. pokrenut je Pozor.
Vrbanić je vlasnik, izdavač i odgovorni urednik.
U uredništvu osim Vrbanića bio je samo Ivan Perkovac.
List je izlazio svaki dan osim nedjelje; glavni dio lista bio je uvodni
članak, većih političkih tekstova bilo je više; pored toga nalazile su
se vijesti o domaćim i svjetskim zbivanjima.
Bilo je vijesti o gospodarstvu i burzovnim kretanjima, te oglasnik
(sve to vrlo skromno).
Uvodnik u prvom broju: “Naša zadaća” – program lista izražen
oprezno i bez borbenosti.
Oko Pozora okupili su se ljudi različitih političkih uvjerenja ujedinjeni
protivljenjem apsolutizmu.
Za razliku od mlade dobi pokretača Narodnih novina, ljudi okupljeni
oko Pozora su u svojim 30-ima ili 40-ima, donekle financijski
situirani.
U političkom smislu vođe ljudi okupljenih oko Pozora postaju J.J.
Strossmayer i F. Rački.
Politički program Pozora oblikovao je Rački (prvi članak:
“Jugoslavenstvo”).
Jugoslavenska orijentacija, ali i odraz crkvene politike.
U Pozoru su surađivali dalmatinski narodnjaci, koji su ostali bez
svoga glasila (Mihovil Pavlinović, Medo i Niko Pucić, Stjepan Buzolić i
dr.)
U Pozoru surađivao je tada i Ante Starčević.
2
Tijekom zasjedanja 1861. godine formirane su prve moderne
hrvatske
stranke.
U to se vrijeme Pozor pretvara u glasilo jedne političke
opcije/stranke (Narodne stranke).
Uveden je stalni podlistak (feljtoni Janka Jurkovića i Augusta
Šenoe).
Šenoa počinje surađivati s Pozorom kao dopisnik iz Praga. Šenoini
feljtoni doprinijeli su popularnosti Pozora.
U podlistku se objavljuju različiti tekstovi – od pripovjedaka
Turgenjeva do socioloških rasprava o stanju u Hrvatskoj.
Samostalna narodna stranka
Pojava Samostalne narodne stranke (Ivan Mažuranić) koja se
zalagala za uže veze s Austrijom (slanje hrvatskih zastupnika u
Carevinsko vijeće) u nadi na koncesije za Hrvatsku (politika
usmjerena protiv Mađara).
S njima surađuje Ljudevit Gaj i njegove Narodne novine.
U istom je duhu pisao Agramer Zeitung.
Pozor
Pozor zastupa oprečne stavove pa se zbog toga nalazi na udaru
vlasti (bana Šokčevića).
Pozor 1863-1864. dobiva tri opomene, pa je obustavljeno njegovo
izlaženje (na 3 mjeseca). Nije nakon toga obnovljen.
Perkovac je čak osuđen na 3 mjeseca zatvora.
Novi Pozor
Nakon obustave Pozora zbog sukoba s vlastima u jesen 1867.
pokreće se Novi Pozor, koji izlazi u Beču.
Slaba suradnja novinara iz Hrvatske.
Politički usmjeren protiv bana Levina Raucha, no utjecaj lista na
političku situaciju u zemlji nije bio velik.
Prestao je izlaziti 1869. kada je Rauch zabranio distribuciju lista u
Hrvatskoj putem pošte.
Zatočnik i Branik
Novo glasilo Narodne stranke postao je Zatočnik, koji izlazi od
1.9.1869. u Sisku.
Političke saveznike Vončina traži u vojnim krugovima (zbog toga
Zatočnik izlazi na teritoriju Vojne krajine).
Oštrica lista bila je usmjerena protiv bana L. Raucha (optužbe zbog
korupcije).
Rauch morao suditi list za te natpise, no njegova je tužba odbačena,
što je bio razlog njegove ostavke 1871. godine.
Nasljednik Zatočnika bio je Branik, a nakon izmjene (liberalizacije)
zakona o štampi list je preseljen u Zagreb i počeo izlaziti pod
imenom Obzor.
3
Obzor
Od 1871. g. Obzor postaje najistaknutiji list u Hrvatskoj.
Glasilo Narodne stranke s nakladom do 1400 primjeraka.
Uskoro se počinje tiskati u tzv. Dioničkoj tiskari, nastaloj
preuzimanjem Vončinine tiskare u Sisku od strane dioničkog
poduzeća (dioničari i Strossmayer i Vončina).
Prva moderna tiskara.
Glasila Narodne stranke
Pozor
Novi Pozor (1867-1869)
Zatočnik (1869-1871)
Branik (1871)
Obzor (od 1871)
Narodna stranka bila je u vrijeme banovanja Khuena-Hedervaryja
podrška režimu. Nestala je s političke pozornice 1906.
Unionističke novine
Službene Hrvatske novine, zastupale su političku liniju bana Raucha.
L. Rauch kupuje i Agramer Zeitung – stječe dominantnu poziciju u
novinstvu.
U Osijeku izlazi Die Drau – novine bliske Rauchu, glasilo
aristokracije. U njima je svoju novinarsku karijeru započeo Josip
Frank.
Sloga
Glasilo “umjerenih unionista”, pokrenuto 1870. godine (do 1871).
Pokretač lista bio je Kazimir Jelačić, povezan sa slavonskom
aristokracijom.
U listu se zagovaralo reviziju nagodbe.
Izvještavao je o francusko-pruskom ratu; do kraja iznosio
vjerovanje u pobjedu Francuske.
Podravski jež
Moto: “Uzdaj se u se i u svoje kljuse”
Prvi humoristički list bio je Podravski jež izdavan 1862. – izašao
samo 1 broj). Trebao je izlaziti tri puta mjesečno.
Zvekan
Zvekan – humorističkosatirički list
Izlazi od 1867. do 1869. g. dva puta mjesečno
Odgovorni urednik je bio Marko Manasteriotti (novinar i crtač)
Lik u zaglavlju lista bio je idealizirani portret A. Starčevića, glavnog
urednika i pokretača lista, te autora u Zvekanu. Lik sa svjetiljkom.
Bio je ideološko glasilo Stranke prava.
U njemu su dominirali ozbiljni politički sadržaji.
Bio je usmjeren protiv Narodne stranke.
Prilozi u stihovima ili proza u dijalozima (Prostodušnik i Stekliš).
Uglavnom rasprave “bi li k slavstvu ili ka hrvatstvu”.
4
Vanjskopolitički dio izuzetno skroman, antiaustrijski usmjeren, veliča
Napoleona III.
Zvekan je prestao izlaziti krajem 1867. – J. Horvat konstatira da
tadašnji čitatelji nisu razumjeli humor i satiru.
Humorističko-satirički listovi
Humorističko-satirički listovi izdavani su uglavnom iz pravaških
krugova:
Vragoljan 1881-1886.
Bič 1883-1885.
Novi Bič 1885-1886.
Trijes 1885-1886.
Osa 1887-1888.
Novi Zvekan, Komarac, Brico, Muha
Arkiv (poseban, umjerena satira)
Satir 1901. (iz obzoraškog kruga)
Listovi stranke prava
Hervat
Nakon početnog otpora A. Starčevića, izazvanog neuspjehom
Zvekana, pravaši pokreću novi list.
Hervat je izlazio dva puta mjesečno, namijenjen je bio inteligenciji,
nije imao širi krug čitateljstva. Izlazio je na prijelazu 1868. i 1869.
g.
Prestao izlaziti zbog sukoba A. Starčevića s Ivanom Matokom, koji je
financirao list.
Hervatska
Nastavak Hervata bio je list Hervatska, koji je izdavao Vjekoslav
Bach.
Izlazio je do polovice 1871. godine. Obustavljen zbog parnice koja
se protiv njega vodila, ali i onako je imao malo pretplatnika i nije se
mogao održati.
Čest autor je bio Eugen Kvaternik.
Prekid lista vezan uz neuspjeh Rakovičke bunu 1871.
Sloboda
Sloboda, od 1878. g, pravaški list, izlazio 3 puta tjedno na Sušaku,
Utjecao je na jačanje pravaštva u primorskogoranskom kraju.
Uspjeh pravaša na izborima.
U listu prevladavaju mladi suradnici (najmlađi: August Harambašić
imao je tek 17).
God. 1884. Sloboda je preseljena u Zagreb.
Kulturni list iz kruga Slobode – Hrvatska vila
(1882-1885), kasnije Balkan (1886-1887).
Raskol u Stranci prava 1895. godine: Čista stranka prava –
frankovci, list Hrvatsko pravo.
Ostatak Stranke prava pokreće Hrvatsku domovinu (domovinaši).
5
Listovi u provinciji
Karlovac, 1861: Karlovački Viesnik.
Glasonoša 1861-1865. u Karlovcu. Urednik Abel Lukšić.
Prevladava zabavno-poučni sadržaj, ponešto tekstova o političkim
događajima. Rubrika “smrtno zvonce” s osmrtnicama.
Prvi ilustrirani list u Hrvatskoj.
S vremenom jača gospodarska tematika u listu.
Dalmacija
U Dalmaciji dolazi do oblikovanja dviju opcija:
narodnjačka (aneksijska – zagovara sjedinjenje s Hrvatskom)
slavo-dalmatinska (autonomaška – zagovara posebnost Dalmacije)
Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. došlo je do
zaoštravanja hrvatskosrpskog spora u Dalmaciji. Iz Narodne stranke
izdvaja se Srpska narodna stranka. Prelazi na autonomaške pozicije.
Novinstvo u priobalju
U priobalju novinstvo nakon sloma apsolutizma oživljava brže nego
u kopnenom dijelu Hrvatske.
Novine u Dalmaciji
Odvojenost Dalmacije od Hrvatske, kašnjenje narodnog preporoda,
dominacija talijanske kulture.
Il Nazionale, glasilo narodnjaka i prvaka preporoda Mihe Klaića i
Mihovila Pavlinovića.
Pokrenut 1862. godine u Zadru. Prvi urednik Natko Nodilo.
Narodni list
Od 1869. g. Narodni list na hrvatskom kao prilog Il Nazionale
namijenjen narodnim masama.
Od 1870. g., kada je Narodna stranka pobijedila na izborima za
Carevinsko vijeće, Narodni list postaje glavna novina, a Il Nazionale
prilog.
God. 1885. Il Nazionale kao naslov posve nestaje.
La Dalmatia Cattolica
La Dalmatia Cattolica bio je list klerikalne orijentacije.
Izlazio je u Zadru od 1870. godine na talijanskom jeziku, a
povremeno i s tekstovima na hrvatskom.
Otkad je 1877. urednik postao Ivo Prodan, list je snažnije usmjeren
na hrvatsko stanovništvo (naslov Katolička Dalmacija); povezivanje
klerikalizma s hrvatskim nacionalizmom.
Istra
Naša sloga, Trst-Pula, 1870- 1915. Promjene u hrvatskom
novinstvu nakon 1860-ih
Novi zakon o štampi iz 1875. – prvi donesen putem parlamentarne
procedure. Osnovni prijedlog izradio je ban Ivan Mažuranić.
Među ostalim, snižena je jamčevina potrebna za pokretanje.
6
U primjeni zakona događalo se da je “rastezljivo” tumačen od strane
vlasti.
Dva nova lista
U vrijeme Velike istočne krize 1877. počinju izlaziti dva nova lista:
Hrvatski svjetozor; mjesečnik/tjednik?, pokreće ga Milan Grlović
(u budućnosti osnivač i prvi predsjednik Hrvatskog novinarskog
društva) bez političkih interesa, nestranački; prvi pokušaj
informativnog lista u Hrvatskoj, poseban interes za slavenstvo;
izlazio je godinu dana.
Humoristički list, izlazio je dva puta mjesečno, dvojezično
hrvatsko/slovenski; u karikaturama dominiraju teme rusko-turskog
rata, lik “Lacka Krivopetića” (Ladislava Pejačevića, vođe unionista)
mogao je izaći ispod pera Augusta Šenoe; 1878. izašao je jedan,
zadnji broj.