Hrvatski realizam

Damir Čengić
III. b
25.3.2013. godine
 Vremensko razdoblje
• Realizam kao književno razdoblje obuhvaća posljednja dva desetljeća 19.
stoljeća. Devetnaesto stoljeće je period mnogobrojnih društevno – ekonomskih
previranja, otkrića i ratova.
• U Hrvatskoj, kao period, prethodi moderni.
• U 19. stoljeću, završetkom Napoleonovih ratova , dolazi do preustroja europskog
sustava država. Osmansko carstvo propada, a Grčka, Srbija, Crna Gora,
Rumunjska i Bugarska dobivaju svoju nezavisnost. Mađari dobivaju veću
samostalnost unutar Austro-Ugarske. Počinje industrijalizacija. Izumljeni su
telefon, automobil, zrakoplov, električna struja.

• Postoje dvije teorije o početku i kraju realizma u Hrvatskoj:

1) 1880. g. – 1895. g. i 2) 1881. g. – 1892. g.
1) (1880. – 1895.)
Zagovornici ove teorije smatraju 1880. godinu – početnom godinom realizma u
Hrvatskoj zbog pojavljivanja nekoliko književnika novog književnog naraštaja
upravo te godine.
Završnom godinom smatraju 1895. – godina spaljivanja mađarske zastave na Trgu
Bana Josipa Jelačića.
 2) (1881. – 1892.)
• Zagovornici ove teorije za početak razdoblja realizma u Hrvatskoj uzimaju 1881.
godinu (godinu smrti Augusta Šenoe). August Šenoa je svojim programatskim
člancima najavio, a šriokim literarnim opusom već načeo, a ponegdje i razvio
mnoštvo realističkih tema koje će nakon njegove smrti afirmirati naraštaj realista.
• 1892. godine, Antun Gustav Matoš objavljuje pripovjetku: Moć savjesti – prva
modernistička pripovjetka hrvatske književnosti.
 Društveno političke prilike
• Hrvatska u 19. stoljeću spada pod vlast Austro-Ugarske, sve do njenog raspada
1918. godine, na kraju I. svjetskog rata.

• Na prilike u društvu najviše utjecaja imaju dva odvojena faktora:

1) Izražen nametnuti proces mađarizacije

Na čelu Hrvatske, punih 20 godina, nalazio se ban Khuen Hedervary. Podrijetlom
Mađar koji je za cilj imao potpunu mađarizaciju Hrvatske i pretvaranje države u
mađarsku pokrajinu. Progonio je rodoljube, mitom stjecao pristaše. Koristio je
radikalne metode bazirane na nasilju, špijunaži i cenzuri.

2) Ekonomski problemi usljed prodiranja ranog kapitalističkog sistema u Hrvatsku

Kapitalistička privreda i industrijalizacija u Hrvatskoj dovodi do osiromašenja
građanskog sloja. Na udaru se nalaze sitni trgovci, zanatlije, sitna buržoazija, a
pogotovo – seljaštvo.
 Mađarizacija
• Definicija: povijesno provođeno, silom nametnuto nastojanje prebacivanja ne-
mađarskog stanovništva u dio mađarske nacije.
• Mađarizacija je (osim I. svjetskog rata) bila glavni razlog raspada Kraljevine
Ugarske. Doživljava svoj vrhunac za Austro-Ugarske nagodbe (1867. – 1918.).
• U Hrvatskoj, mađarizacija je predvođena dvadesetogodišnjom vladavinom
zloglasnog bana Khuena Hedervaryja – pripadnika stranke mađarona. Za
vrijeme svoje vladavine, provodio je brutalnu politiku gušenja svih nacionalnih i
političkih sloboda u zemlji. Bio je vješt političar, koji je uspješno doveo Hrvatsku
i u društvenom i u političkom smislu na rub propasti.
• Uspio je napraviti razdor u Narodnoj stranci i jedan njen dio vezati za sebe.
Cenzurirao je svaki oblik javnog mnijenja, progonio neistomišljenike, kontrolirao
kulturni život i raspirivao je konflikt između pripadnika Stranke prava i
narodnjaka. U svojoj politici imao je punu podršku Austrije koja je i sama bila dio
podjele bogatog plijena.
• Ban Khuen Hedervary je otvoreno
eksploatirao prirodna bogatstva
Hrvatske, ne skrivajući namjere da
je učini pokrajinom podčinjenom
mađarskoj. U javne ustanove su
postavljeni dvojezični natpisi i
mađarski jezik se polako “uvukao”
u državne institucije i škole.

• Najveći sistematizirani otpor

Khuenovoj vladavini daje Stranka
prava koja proklamira politiku
potpune nezavisnosti kako od
Pešte tako i od Beča. Stranka se
oslanja na slobodoljublje i
progresivnu inteligenciju.
 Ban Khuen Hedervary
PrPrvo od sedmero djece grofa Antona III. Khuen
Belásija i barunice Angelice Izdenczy, rođen
23. svibnja 1849. godine. Rođen u Nuštru
(selo u Slavoniji). Javnu djelatnost započinje
1875. godine kao član skupštine okruga
Siget. Povodi se mađaronskom politikom.
Franjo Josip I. ga postavlja na mjesto
hrvatskog bana da bi se suprostavio sve
jačem otporu prema Austro-Ugarskoj
nagodbi iz 1867. godine. Vrši pritisak na
obrazovno – kulturne institucije u Hrvatskoj.
Preuređuje hrvatski pravni sistem i regionalni
ustroj. Donosi mnogobrojne nove zakone s
ciljem da “izbriše” hrvatski nacionalni
identitet i preoblikuje ga u pokrajinsku
pripadnost. Poslije banovanja, preuzima
dužnost ugarskog premijera. Umro je 16.
veljače 1918. godine u Budimpešti.
(1849. – 1918.)
 Kapitalistički sistem u Hrvatskoj

Prodorom kapitalističkog ekonomskog poredka u Hrvatskoj dolazi do osiromašenja

gradskog stanovništva, sitnih trgovaca, zanatlija i seljaštva.
• Strani kapital udružen s domaćim, guši malo poduzeća građana, čineći njih zavisnih
činovnicima ili proletariziranom radničkom masom.
• Pojavljuje se val iseljenja u prekooceanske zemlje zbog nemogućnosti zapošljenja.
• Strani kapitalisti u potpunosti preuzimaju ekonomsku vlast u Hrvatskoj. Žive
raskošnim građanskim životom, dok hrvatski građani žive mnogo skromnije.
• Vlada opće nezadovoljstvo i potištenost.
 Žanrovska i tematska obilježja
o Tematika je suvremena. Nametnuta složenim društvenim problemima.
o Teme su iz: društvenog, gospodarskog, političkog i kulturnog života. Obrađuju se i
povijesne teme.

Teme o kojima se najčešće piše se mogu kategorizirati:

- Propadanje plemstva
- Odnos sela i grada
- Prikaz sredinu odakle potiče pisac
- Pitanje života i smrti
- Psihološko-filozofska problematika

Najrazvijenije književne vrste su: pripovijetke i romani; znatno manje

poezija i drama
o Kao konepciju realističkog književnog stvaranja, August Šenoa iznosi sljedeće odlike:

- socijalna tematika
- promatranje neposredne stvarnosti
- uvjerljivost u psihološkoj karakterizaciji likova
- Napuštanje sentimentalnosti

 Značajke realizma se odlikuju u sljedećem:

- Romanopisac i novelist biraju suvremene društvene
teme
- Likove socijalno i psihološki motiviraju i prate njihov
razvoj
- Oslanjaju se na znanstvene spoznaje
- Nositelj radnje više nije pojedinac već narod
- Važna fabula djela, zanemariv prodor u psihologiju junaka
- Pojedinci u djelu samo predstavnici političkih ideja i
svoga staleža
 Vijenac

U Vijencu je objavljena većina romana i pripovjedaka najpoznatijih hrvatskih

realista.
• Časopis je godine 1869. pokrenula Matica ilirska pod nazivom "Vienac", s
podnaslovom zabavi i pouci. Prvi urednik »Vijenca« bio je Đuro Deželić. Već
u prvom broju sudjelovali su August Šenoa, Ivan Zahar, i Ivan Dežman.
Drugo godište uređuje Ivan Perkovac, koji je snažnije nastojao voditi časopis
kao tribinu književnog stvaralaštva te je »Vijenac« tako postao stvarno
ogledalo hrvatskog književnog života
• Za vrijeme Šenoinog uređivanja u časopisu su sudjelovali gotovo svi hrvatski
pisci, bez obzira na politička ili ideološka uvjerenja.
August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa (Schönoa)

Najutjecajniji je i najplodniji hrvatski pisac 19.

stoljeća, i istinski tvorac moderne hrvatske
književnosti. Hrvatski romanopisac, pripovjedač
, pjesnik, kritičar i feljtonist. Pučku je školu i
gimnaziju pohađao u Zagrebu i Pečuhu, a
studirao je pravo u Pragu i Zagrebu, no studij
nije završio. Nakon uređivanja listova
u Beču vraća se 1866. u Zagreb i radi u
uredništvu "Pozora", a potom kao gradski
bilježnik i gradski senator. Bio je politički
angažiran u Narodnoj stranci. Zbog njegove
veličine i udjela kojeg je imao u hrvatskoj
književnosti, razdoblje oko njegove smrti naziva
se Šenoino doba. August Šenoa umro je od
posljedica upale pluća koju je zaradio dok je kao
gradski senator skrbio za unesrećene u Velikom
potresu 1880.

(1838. – 1881.)
Predstavnici
 Eugen Kumičić
Eugen Kumičić rodio se 11. siječnja 1850. godine u Brseču, u Istri u
obitelji desetoro djece, gdje je otac bio veleposjednik i trgovac.
Svoje školovanje započeo je u rodnom mjestu, gdje je i završio
privatno učeći kod tamnošnjeg župnika, koji je okupljao
hrvatsku djecu i pripremao u početnim znanjima.

Nakon završetka privatnog školovanja krenuo je u gimnaziju

gdje je bio izvrstan, a najviše su ga hvalili njegovi učitelji.
Nakon završetka gimnazije, započeo je studirati medicinu u
Pragu, nakon čega je nastavio sa studiranjem povijesti,
zemljopisa i filozofije u Beču. Svoju profesionalnu karijeru
započeo je u Parizu i Veneciji.
Često se koristio elementima preuzetim iz francuske trivijalne
književnosti, te rekvizitima knjiške romantike. Veliku
popularnost stekao je povijesnim romanima, a ujedno je pisao
drame i romane sa socijalnom tematikom.

Među njegova djela treba spomenuti romane kao što su “Jelkin

bosiljak” i “Začuđeni svatovi”, gdje se prikazuje zanimljiv
kritički prikaz ekonomskog i moralnog rasula u gornjim
(1850. – 1904.) slojevima građanskog života. Tu su još poznata novela
“Slučaj”, zatim “Olga i Lina”, roman iz 1881. godine i mnogi
drugi.
 Ante Kovačić
• Svoju povijest počeo je sa prvim značajnijim djelom poznatiji
kao “Baruničina ljubav”, koji je nastao na uzorima Eugena Suea i
Balzaca, kao mješavina dinamične radnje i jezičnog vatrometa u
kojem se pokazao glavnim hrvatskim jezikotvorcom. Možemo
reći kako se radi o poprilično inovativnom romanu kojim je
Kovačić započeo jedan sasvim novi smjer u našoj književnosti i
postavio određene temelje.

Ante Kovačič rodio se u Oplazniku 1854. godine, gdje je

pohađao pučku školu.

Svoj akademski život započinje 1863. godine kada polazi u

pučku školu, nakon koje prelazi u gimnaziju u Zagrebu, nakon
čega upisuje pravni fakultet u Zagrebu.. Godine 1887. doktorira i
dobiva mogućnost osamostaljenja nakon čega otvara vlastiti
odvjetnički ured, no unatoč tome umire pomračenog uma u
naselju Stenjevec u Zagrebu.
• U registraturi je izazvalo mnogo polemika, od onih koji su ga
hvalili ponajviše zbog velike slobode prilikom stvaranja ovog
djela i neizrecive hrabrosti za iznošenje nekih stvari koje su tada
bile one o kojima se nije pričalo. Velik dio zamjerio je baš tu
(1854. – 1889. ) slobodu izražavanja, a ponajviše zbog lika fatalne žene Laure.
Naime o romanu se nije pisalo punih 10 godina.
 Ksaver Šandor Gjalski
• Ksaver Šandor Gjalski pravim imenom Ljubomil Tito Josip
Franjo Babić (Gredice, Klanjec, 26. listopada 1854. - Gredice,
Klanjec, 9. veljače 1935.) je bio hrvatski književnik. Pisao
je romane, pripovjetke, kronike, književne
članke, filološke oglede te političke i povijesne rasprave.

• Jedan od najtipičnijih hrvatskih književnika druge polovice

19. i početka 20. stoljeća. Rođen je u plemenitaškoj obitelji
Hrvatskog zagorja, što će znatno utjecati na izbor njegovih
književnih tema. U svojim pripovijetkama "Pod starim
krovovima", "Za materinsku riječ" i "Na rođenoj grudi", on je ne
samo kroničar, već i osjetljivi lirik, te istančan i zreo umjetnik.
Do izražaja dolazi njegov emocionalni odnos prema prirodi i
zagorskom ladanju.

• Gjalski se okušao i u mnogim drugim temama i motivima,

obuhvativši gotovo čitavu društvenu problematiku svojega doba.
Ostaje zabilježen kao prvi kritičar i uopće prvi hrvatski pisac koji
je pokušao dati sveobuhvatnu literarnu sintezu hrvatskoga
društva u kojemu je živio.
(1854. – 1935.)
 Josip Kozarac
• Josip Kozarac (Vinkovci, 18. ožujka 1858. -
Koprivnica, 21. kolovoza 1906.), hrvatski je prozaist -
novelist, romanopisac, pjesnik,
pisac pripovjetki i polemičar, diplomirani
inženjer šumarstva, jedan od najpoznatijih hrvatskih
šumara.
• Smatran je piscem jako oštrih zapažanja i
jednostavnih, ali često i prodornih, dubokoumnih
misli. Često je bio samokritičan. Za njega su govorili
da je pjesnik prirode jer je od svih bio najviše vezan za
nju. To se najviše primjećivalo kroz detaljne opise
pejzaža u njegovim djelima, gdje ju je opisivao onako
kako ju je doživljavao kao šumar i kao dijete kada je
većinu svoga vremena provodio u prirodi.
• Osim pejzaža, u brojnim djelima opisuje i probleme
koji muče seosko stanovništvo i njihove poglede na
život i okolinu. Po tome je Kozarac ostao upamćen
kao jedan od najiskrenijih hrvatskih pisaca jer je
stvarnost prikazivao onakvu kakva ona zaista jeste, te
je zbog toga iznosio sve probleme i predlagao njihova
rješenja.

• Neka od djela: “Zmija” , “priče djeda Nike” ,

(1858. – 1906.) “Slavonska žuma” , “Oprava”
 Vjenceslav Novak
Vjenceslav Novak (Senj, 11. rujna 1859. -
Zagreb, 20. rujna 1905.)
hrvatski romanopisac, novelist, publicist,
glazbeni kritičar i pedagog.
Bio je najugledniji pisac hrvatskog realizma, te su
ga zvali hrvatskim Balzacom. Osnovnu i srednju
školu je završio u Senju i Gospiću. Poslije
završene preparandije u Zagrebu radi neko
vrijeme kao učitelj u Senju.
U književnost ulazi 1881. godine
pripovijetkom Maca. Napisao je sedam romana.
Objavio je tridesetak pripovjedaka, a osim
pripovjedne proze piše
pjesme, feljtone, recenzije, kritike i rasprave iz
muzikologije i muzičke pedagogije.
Imao je brojnu obitelj, bolovao od tuberkuloze,
borio se s neimaštinom i može se reći da je u
tom pogledu bio sasvim prosječan pisac tog
doba.
(1859. – 1905.)
 Silvije Strahimir Kranjčević
Od njegovih djela treba izdvojiti kako je prvu
pjesmu objavio u “Hrvatskoj vili”, samo
mjesec dana prije nego što je otišao za Rim.
Njegovi su stihovi tada dočekani poprilično
dobro i proročanski, budući da su prije svega
imali borbenu notu tada još nepoznatog
pjesnika. Iz Rima šalje još dvije pjesme
šušačkoj “Slobodi”, a vrativši se iz Rima
obajvljuje u “Viencu” značajnu pjesmu “Noć
na Foru”, a nakon toga prvu zbirku
“Bugarkinje” koja je bila dočekana s
naglašenim priznanjima.

Možemo slobodno reći kako su njegova djela

doživjela iznimno pohvalne kritike, konkretno
“Bugarkinje” su se smatrale porukom koju je
htio poslati javnosti, a sadržavale su kompletan
program koji je ujedno bio i pjesnički i
politički.
(1865. – 1908.)
 • Među poznatija djela treba izdvojiti zbirku “Izabrane pjesme”,
“Trzaji” te “Pjesme” iz 1908. godine.
Silvije Strahimir Kranjčević rodio se u Senju 17. veljače 1865.,
pod Nehajem, a svoje školovanje nije dovršio zbog iznimno
buntovne naravi, tako nakon prekida gimnazije kreće prema
elitnom zavodu Germanico-Hungaricum u Rimu gdje je trebao
postati svećenikom, ali ga vrlo brzo napušta jer nije osjetio
svećenički poziv. Smatra se kako je boravak u Rimu na njega
ostavio poseban dojam koji je kasnije pokušao prenijeti kroz
pjesme. U Zagrebu završava jednogodišnji učiteljski tečaj iz
slovničko-povijesne grupe nakon koje odlazi raditi u Bosnu i
Hercegovinu, budući da u Hrvatskoj nije imao šanse naći nešto
ozbiljnije. Obišao je Mostar, Livno, Bijeljinu i Sarajevo u
kojima je uspio sazrijeti na više područja.

U Sarajevu se zadržao punih osam godina kada je uređivao

književni časopis “ Nada” koji je izdavala Zemaljska vlada
Bosne i Hercegovine. Baš tada je uživao veliku slobodu kao
književnik i stekao veliki ugled. Poznato je kako su ga kao
pjesnika zanimale sve tegobe i brige svog naroda, a izražavao ih
je uz pomoć biblijskih i antičkih smjernica te simbola iz
povijesti krčćanstva i židovskog naroda. Umro je 29. listopada
Kranjčević s suprugom
1908. u Sarajevu, gdje je doživio najveće pohavle za svoj
Gabrijelom Kašaj iznimno vrijedan rad.
 Kratki pregled realizma u Hrvatskoj

• Trajanje: 1880. – 1895. ili od 1881. do 1892.

• Društveno-politički okvir: Austro-Ugarska nagodba, mađarizacija, Khuen
Hedervary, prodor kapitalističkih odnosa u Hrvatsku, Stranka prava
• Žanrovsko – tematska obilježja: suvremena tematika, propadanje plemstva, odnos
sela i grada, društvena problematika; prevladavaju roman i pripovjetka
• Predstavnici:
- epika: Ante Kovačić, Vjenceslav Novak, Ksaver Šandor Gjalski, Josip Kozarac,
Eugen Kumičić
- lirika: Silvije Strahimir Kranjčević
• Opće odlike: karakterizacija osoba tako da izgleda stvarno, pojedinci su
personifikacija ideja i političkih stavova društvenih slojeva kojim pripadaju, glavni
junak je narod – ne pojedinac.
Hvala na
pažnji!
 izvori
Web domene:
• http://www.oocities.org/gimn1gradacac/realizam/realizuhr
visrpknjiz.htm
• http://hrvatskijezik.eu/realizam/
• http:/www.sskranjcevic.hr/
• http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/05svibanj/0523%20Hedervar
y.html
• http://www.nustarburg.info/index.php?option=com_conte
nt&view=article&id=113&Itemid=130
• http://www.matica.hr