Professional Documents
Culture Documents
Richard Nikolaus roen je u Tokiju (Japan) 17. novembra 1894. godine kao drugo od
sedmero djece austrougarskog diplomate Heinricha Coudenhove-Kalergija i njegove
supruge, Japanke Mitsuko Aoyama-e. Za to vrijeme netipina porodina historija u
velikoj e mjeri obiljeiti nain ivota Richarda Nikolausa i njegovo shvatanje svijeta.
Coudenhove-Kalergiji bili su aristokratska porodica mjeovitog, uistinu (pan)europskog
porijekla. Na jednoj strani, Coudenhoveovi su Flamanci koji su se na austrijskom
teritoriju skrasili jo za vrijeme Francuske revolucije, dok su, na drugoj strani, Kalergiji
imali veze s Venecijom, ali i Grkom. Richardov otac grof Heinrich govorio je 18 jezika,
meu kojima i turski, arapski, hebrejski i japanski. Diplomatski poziv je za njega bio vrlo
sretna okolnost jer je smatrao je da mu putovanja produavaju ivot. Grof Heinrich bio je
poznat po svom suprotstavljanju antisemitizmu, a bio je i blizak prijatelj s novinarom
Theodorom Herzlom, koji se smatra osnivaem modernog cionizma. Prije dolaska u
Japan, ve ga je diplomatska sluba odvela u Rio de Janeiro, Istanbul i Atinu. U Tokiju,
gdje je, uz redovan posao, prouavao budizam, upoznat e enu svog ivota Mitsuko
Aoyamu. Brak je sklopljen 1892. godine uz saglasnost ministarstava vanjskih poslova
obje zemlje. Mitsuko e kao supruga diplomate biti primljena na dvoru, ali to nee
sprijeiti njenu porodicu da je se odrekne. Po zavretku Heinrichove diplomatske slube
u Tokiju, Mitsuko e sa njim i dvojicom djece doi u Europu, na porodino imanje
Coudenhove-Kalergijevih u Ronspergu (Pobeovice) u ekoj. Ona e biti jedna od prvih
Japanki koje e uope doi u Europu. Vrlo svjesna injenice da se vie nikada nee vratiti
u Japan, ali i nastojei ublaiti otpor Heinrichove porodice Mitsuko e se posvetiti uenju
francuskog i njemakog jezika, kao i matematike, geografije i historije. Do Heinrichove
smrti 1906. godine, njih dvoje e dobiti jo 5 djece. Mitsuko e preuzeti punu brigu o
njihovom odgoju i obrazovanju, istovremeno upravljajui imanjem i studirajui pravo i
ekonomiju.
Richarda Nikolausa su najprije poslali u Gimnaziju u Brixen-u (Bressanone), a potom i u
Terezijanum (1908.-13) u Beu, gdje e se preseliti cijela porodica. Richard se nije
uklapao u beke drutvene krugove jer su se njegove ideje o smislu ivota i politike
...PANEUROPLJANIN OPREDJELJENJEM
Berlinski Vossische Zeitung objavit e 15. novembra 1922. godine tekst CoudenhoveKalergija o njegovoj viziji politiki, ekonomski i vojno ujedinjene Europe pod nazivom
Paneuropa prijedlog, a dva dana kasnije objavit e ga i beki Neue Freie Presse. Na
tom tragu, Coudenhove-Kalergi e 1923. godine objaviti i knjigu pod naslovom
Paneuropa koju e izdati u sopstvenoj izdavakoj kui (koja se, takoe, zvala
Paneuropa) i koja je svim itaocima nudila formular za pristupanje pokretu za stvaranje
Paneurope. Do 1928. godine objavit e tri toma knjige Borba za Europu (Kampf um
Paneuropa). Duboko svjestan fragilnosti meunarodnog sistema nakon I svjetskog rata,
Coudenhove-Kalregi je Europu elio upozoriti na injenicu da Europa ima dvije opcije
integraciju ili kolaps. Kolaps je podrazumijevao novi rat, kakav je Europa netom
iskusila, a integracija je bila njegova ideja koju je suprotstavio neefikasnom sistemu Lige
naroda - europska federacija tj. paneuropska unija suverenih europskih drava koja bi
funkcionirala na moderniziranim institucionalnim mehanizmima Austro-Ugarskog
carstva.
Na ovom mjestu duna sam pojasniti da austrougarska dimenzija CoudenhoveKalergijevih vizija sjedinjene Europe, koja e dolaziti do izraaja i u nekim kasnijim
idejama, nije toliko vezana za injenicu njegovih korijena, ve se radilo o znatno
ozbiljnijem promiljanju poretka jedne sloene multidravne, multietnike, multijezine,
multikulturne, pa i multireligijske politike zajednice. Iako se, na prvi pogled, ideja
oivljavanja jednog izumrlog imperijalnog modela inila krajnje anahronom i
retrogradnom, Coudenhove-Kalergi je prepoznavao poseban znaaj i relevantnost
sloenih institucionalnih mehanizama propalog carstva za buduu europsku federaciju.
Austro-Ugarska je, svojevremno, bila druga najvea drava Europe (poslije Rusije) i
trea po broju stanovnika (iza Rusije i Njemake) i u eri procvata nacionalizama
emancipirala je svoju multikulturalnost i specifian dug graanske, kosmopolitske
graanske kultura, to e ostati trajan izvor inspiracije Coudenhove-Kalergiju. Takoe, i
institucionalni aranmani dvojne monarhije bili su vrlo specifini i napredni za svoje
vrijeme. Monarhija je, izmeu ostalog, egzistirala kao carinska i monetarna unija, sa
zajednikim ministarstvima vanjskih poslova, finansija i rata. Istovremeno, i Be i
socijalizam
meusobnu
borbu
morati
zamjeniti
modusom
za poasnog
saradnja
razumjevanje
Dolfussom
rezultirat
Europske
lige
drava
na
principu
meusobnih
garancija
10
su
znaajne
segmente
budue
Paneurope
kao
ultimativnog
11
No,
krenimo redom.
Odmah po objavljivanju Atlantske povelje 14. 08. 1941. godine, tanije Zajednike
deklaracije predsjednika i premijera8 to je njen zvanini naziv, Coudenhove-Kalergi
je napisao memorandum pod nazivom Nezavisnost Austrije u svijetlu Atlantske
povelje i poslao ga na adrese amerikog predsjednika Franklin D. Roosevelt-a i svog
prijatelja britanskog premijera Churchilla (Gehler, 2004:179). Ne propustivi da
podri osam taaka tj. temeljnih principa Povelje 9, Coudenhove insistira na osnivanju
austrijske vlade u egzilu, predloivi sebe za kancelara. Austrijanci u egzilu u SAD,
pogotovo oni bliski socijaldemokratima, meutim, nee podrati njegov plan obzirom
da je u njihovim oima bio trajno kompromitiran zbog saradnje s austrofaistom
Dolfussom i njegovim nasljednikom Schuschniggom. Predsjednik i premijer nisu
obratili mnogo panje na njegov Memorandum, iako e u kasnije u Moskovskoj
deklaraciji10 izraziti stav da je Austrija prva rtva njemake agresije i da je Anschluss
nitavan. Obzirom da nije dobio nikakav odgovor, kao ni da napori na formiranju
vlade u egzilu nisu urodili plodom, Coudenhove e preostalu energiju uloiti u
obnavljanje paneuropske ideje i pokreta, te organizaciju paneuropskog kongresa u
SAD.
12
13
14
slobodno moe rei da je pravni izraz ciljeva koje je paneuropski pokret zacrtao jo
prije izbijanja II svjetskog rata.
U martu 1945. godine Coudenhove-Kalergi e objaviti Deklaraciju o europskoj
meuzavisnosti, dokument koji predstavlja rezime principa na osnovu kojih je
napravljen nacrt Ustava Deklaraciju je potpisalo 16 predstavnika vlada u egzilu, meu
kojima i Fernando de los Rios, ministar vanjskih poslova druge panjolske republike,
i Franz Werfel, i upuena je amerikom predsjedniku i Kongresu. Deklaracija je
sadravala sljedee preporuke (Gehler, 2004: 181):
1. formiranje Europskog vijea i Vrhovnog suda;
2. formiranje zajednikih europskih vojnih snaga;
3. donoenje deklaracije o graanskim pravima;
4. donoenje deklaracije o socijalnim pravima;
5. postepeno transformiranje Europe u jedinstveno trite za zajednikom valutom;
Deklaracija je, takoe, insistirala na neutralizaciju moi Njemake, a njemako
sudjelovanje u europskoj federaciji uvjetovano je potpunom eliminacijom nacizma.
Naalost, i ova Deklaracija proi e neprimjeeno jer su lideri velikih sila bili odve
zaokupljeni podjelom interesnih sfera u skoro osloboenoj Europi. CoudenhoveKalergi je, naravno, bio svjestan takvog razvoja situacije, ali je oajniki elio
sprijeiti podjelu Europe jer je smatrao da bi takav ishod jedino odgovarao sovjetskim
interesima.
OSLOBOENA, ALI PODIJELJENA EUROPA
Po povratku u osloboenu Europu, Coudenhove-Kalergi intenzivirao je indirektni
pritisak na vlade, posredstvom njihovih parlamentaraca, razvijajui novu,
parlamentarnu
dimenziju
paneuropskog
ujedinjenja
postavljajui
temelje
15
Potom bi delegati iz tih komiteta bili pozvani na kongres koji bi se potom konstituirao
kao preliminarni Europski parlament. U konanoj fazi Preliminarni parlament bi
prenio svoje ovlasti na Europsku ustavotvornu skuptinu ije bi lanove birali graani
europskih demokratija (Gehler 2004:182).
U julu 1947. godine u Gstaadu (vicarska) Coudenhove-Kalergi e organizirati
konferenciju na koju pozvati lanove dravnih parlamenata 13 europskih zemalja i
formirati Europsku parlamentarnu uniju (EPU), koja e neto kasnije te godine
odrati svoj prvi kongres. Osnovni zahtjev kongresa, u skladu s grofovim eljama, bio
je formiranje Europske ustavotvorne konvencije koja e formulirati nacrt federalnog
ustava, to i stoji u Rezoluciji kongresa (Gehler, 2004:182). Coudenhove-Kalergi je
nastojao dokazati svjetskoj javnosti da je mogue imati supranacionalni parlament.
Oko 4000 lanova parlamenta irom Europe dobilo je poziv od EPU da se izjasne o
formiranju europske federacije u sklopu Ujedinjenih nacija. Na prvoj konferenciji
EPU Coudenhove-Kalergi nee zanemariti znaaj ekonomske dimenzije integracija
naglaavajui da je stvaranje velikog trita sa stabilnom monetom mehanizam na
osnovu kojeg e Europa obnoviti svoj potencijal i ponovo zauzeti mjesto koje
zasluuje u koncertu nacija (Lipgens, Loth, 1988:664). Ostalo je zabiljeeno i da je
grof u uim krugovima propagirao i ideju obnove franakog carstva Karla Velikog 12
(Lipgens, Loth, 1988:537).
Ideju formiranja supranacionalnog parlamenta posebno e kritizirati vicarski pisac
Denis de Rougemont13, kao i Duncan Sandys, britanski politiar koji je formirao
rivalski anglo-francuski Ujedinjeni europski pokret, jer su se oni zalagali za
integracije zasnovane na principima meuvladine saradnje, koje ni na koji nain ne bi
naruavale dravni suverenitet. No, bez obzira na ta neslaganja, oba e proeuropska
pokreta imati zapaenu ulogu na Hakom kongresu14 koji je u maju 1948. godine
organizirao Meunarodni komitet pokreta za europsko jedinstvo kojim je
predsjedavao Winston Churchill.
16
17
18
19
20
Reference:
1. Burleigh Michael (2001), The Third Reich: A New History, Hill and Wang, New
York;
2. Coudenhove-Kalergi Richard N. (1949), Der Kampf um Europa, Aus meinem
Leben, Vienna;
3. Dorill Stephen (2000), MI6: Inside de Covert World of Her Majesty's Secret
Intelligence Service, Free Press, A Division of Simon&Shuster, New York;
4. Gehler Michael (2002), Der Lange Weg nach Europa, sterreich vom Ende der
Monarchie bis zu EU, Darstellung;
5. Gehler Michael (2004), A Visionary Proved Himself to be a Realist: Richard N.
Coudenhove-Kalergi, Austria and the United States of Europe, 1923-2003,
Human
Security
No9,
2004-2005,
http://www.tokai.ac.jp/spirit/archives/human/pdf/hs09/03_05.pdf - pristupljeno
11.11.2010.
6. Gehler Michael, Ziegerhofer Anita (1999), Richard Coudenhove Kalergi und die
Paneuropa-Bewegung von ihren Anfngen bis in dien Gegenwart, u Rill Robert,
Zellenberg Ulrich E. eds. (1999) Konservativismus in sterreich. Strmungen,
Ideen, Personen, und Vereinigungen von den Anfngen bis heute, Graz-Stuttgart;
7. Johnston William M. (1983), The Austrain Mind: An Intellectual and Social
History, 1848-1938, University of California Press;
8. Lipgens Walter ed. (1984), Documents on the History of the European
Integration, Volume 1: Continental Plans for European Union 1939-1945, Walter
de Gruyter, Berlin;
9. Lipgens Walter, Wilfried Loth (1988), Documents on the History of the European
Integration Volume 3: The Struggle for European Union by Political Parties and
Pressure Groups in Western European Countries 1945-1950, Walter de Gruyter,
Berlin;
10. Lubor Jilek (2004) Pan-Europe de Coudenhove-Kalergi: l'homme, le projet et le
mouvement
paneuropen,
Human
Security
No9,
2004-2005,
http://www.tokai.ac.jp/spirit/archives/human/pdf/hs09/03_09.pdf - pristupljeno
11.11.2010.
11. Rosamond Ben (2000), Theories of European Integration, Palgrave MacMillan;
12. Weigall David, Strik Peter (1992), The Origins and Development of the European
Community, Leicester University Press;
13. Ziegerhofer-Prettenthaler Anita (2004), Botschafter Europas.Richard Nicolaus
von Coudenhove-Kalergi und die Pan-europa Bewegung in den zwanziger und
dreissiger Jahren, Vienna-Cologne, Weimar;
21
Summary
Richard Nikolaus Coudenhove-Kalergi
22
Pierre Werner bio je luksemburki premijer i ministar finansija koji je na Samitu EEZ u Hagu 1969. godine dobio
zadatak da izradi plan za stvaranje ekonomske i monetarne unije, koji je i poznat pod nazivom tzv. Wernerov plan.
2
Coudenhove-Kalergi e apelirati i na konzervativne snage u Austriji da prihvate ideju mlade austrijske republike jer je
smatrao da je trend republikanizacije tj. ukidanja monarhija nakon I svjetskog rata dobra za dugorono odriv mir.
3
Karl Renner u Austriji se smatra ocem Republike jer e biti prvi kancelar Prve republike, odmah nakon I svjetskog
rata, i prvi predsjednik Druge republike, odmah nakon II svjetskog rata.
4
Do 1922. godine grof Sforza bio je ambasador u Francuskoj. Sam je dao ostavku po dolasku na vlast Benita
Mussolinija. U Senatu e predvoditi antifaistiku koalciju do 1926. godine kad e biti protjeran. U Italiju e se vratiti
1944. i sudjelovati u privremenoj antifaistikoj vladi. U periodu 1947.-1951. bit e ministar vanjskih poslova Italije i
istaknuti zagovornik europskih integracijskih procesa.
5
U februaru 1934. nacistiki agenti isprovocirat e incident nakon kojeg e lideri socijal-demokrata biti pohapeni.
Socijal-demokrati e narod pozvati na otpor Dolfussovoj diktaturi i tokom cijelog februara vodit e se ogorene borbe
izmeu vojske i policije, na jednoj, i radnika na drugoj strani.
6
I prije izbijanja februarskog graanskog rata, Dolfuss je zaveo diktaturu, onemoguivi rad Nacionalnog vijea.
Ugledao se na Mussolinija i smatrao da e njegov austrofaizam uz onaj talijanski, zaustaviti Hitlerov nacionalsocijalizam i komunizam.
7
Radnja filma vezana je za tri lika. Victor Laszlo (Paul Hanreid) eki voa otpora pokuava sa svojom suprugom
Ilsom (Ingrid Bergman) pobjei iz Maroka, koji je pod kontrolom francuske kolaboracionistike vlade, u SAD. Njihova
sudbina u rukama je Ilsinog biveg ljubavnika, Amerikanca Ricka (Humphrey Bogart), vlasnika nonog kluba u
Casablanci.
8
Zajednika izjava amerikog predsjednika Franklin D. Roosevelta i britanskog premijera Winstona Chruchilla
usaglaena prilikom njihovog susreta u ribarskom mjestu Ship Harbour na Newfoundlandu postat e jedan od kljunih
dokumenata prema kojima e se oblikovati svijet nakon drugog svjetskkog rata. Izjavu e Atlanstkom poveljom
nazvati londonski list Daily Herald. U trenutku potpisivanja, SAD jo uvijek nisu zvanino sudjelovale u ratu, jer e to
uiniti tek nekoliko mjeseci kasnije nakon japanskog napada na ameriku bazu na Havajima Pearl Harbour. Atlantska
povelja u historiji meunarodnih odnosa nerijetko se oznaava i kao trenutak u kojem je UK predalo ulogu svjetskog
lidera SAD.
9
1. SAD i UK nemaju nikakvih teritorijalnih pretenzija; 2. teritorijalna poravnanja moraju biti u skladu sa eljama
naroda kojih se to tie; 3. Svi narodi imaju pravo na samoodreenje; 4. ukidanje trgovinskih barijera; 5. globalna
ekonomska saradnja i podizanje nivoa opeg blagostanja; 6. sloboda od siromatva i straha; 7. sloboda morskih puteva;
8. razoruanje zemalja agresora i ope razoruanje nakon rata.
10
Moskovska deklaracija potpisana je 30.10.1943. godine u Moskvi kao Deklaracija etiri nacije o opoj sigurnosti
od strane ministara vanjskih poslova UK, SAD, Kine i SSSR-a. Deklaracija je imala etiri zasebna dijela, od kojih se
jedan odnosio na Austriju Deklaracija o Austriji.
11
John F. Dulles postat e dravni sekretar SAD u periodu 1953.-1959. za mandata predsjednika Dwighta Eisenhowera.
12
Obzirom da je svojim osvajanjima u Europi Karlo Veliki proirio prostor katolianstva i objedinio zapadnu i centralnu
Europu, ovovremene reference na njegovo franako carstvo uglavnom se interpretiraju kao pokuaji definiranja Europe
na osnovu zajednikog kranskog identiteta.
13
vicarski pisac i osniva Europskog centra kullture i Univerzitetskog instituta za europske studije u Genevi.
14
Kongres je na jednom mjestu okupio politiare, al ii intelektualce, pisce, aktiviste, vjerske lidere i umjetnike koji su se
angairali po pitanju promoviranja ideje europskog jedinstva. Na kongresu se raspravljano o europskoj budunosti, ali i
o ulozi i strukturi budueg Vijea Europe. Skup je pomogao stvaranju prointegracijskog raspoloenja javnosti.
15
Nagrada Karlo Veliki tj. (Charlemagne Prize (eng.), Karlspreis (njem.) prestina je europska nagrada koju
dodjeljuje grad Achen. Neki od dosadanjih laureata su: oevi-osnivai EU, George C. Marshall, Simone Veil, Henry
Kissinger, Franocis Mitterrand i Helmut Kohl, Gyula Horn, Vaclav Havel, Jacques Delors, Tony Blair, Bill Clinton,
papa Ivan Pavao II, Javier Solana, Angela Merkel. Posljednji lauret je poljski premijer Donald Tusk.
16
Prema odredbama ranije pomenute Moskovske deklaracije iz 1943. godine, u dijelu koji se odnosi na Austriju
saveznici su jasno naveli da ovu zemlju smatraju prvom rtvom njemake agresije te da je Anschluss nitavan. Austriji
je tom prilikom obeana nezavisnost i sloboda nakon pada Hitlerovog reima, ali je reeno i da nee moi izbjei
odgovornost za sudjelovanje u ratu na strani Njemake. Praktino, saveznici su ve 1943. godine najavili da e tretman
Austrije biti poseban. Austrija je nakon osloboenja bila podijeljena na etiri okupacione zone, a o njenoj sudbini
odluivala je Saveznika komisija za Austriju.
17
Sporazum o ponovnom uspostavljanju nezavisne i demokratske Austrije potpisale su 15. maja 1955. godine
Francuska, UK, SAD, SSSR i Austrija tj. njihovi ministri vanjskih poslova i visoki komesari.
18
Christian Fouchet bio je francuski ambasador u Danskoj koji je u skladu s politikom i shvatanjima tadanjeg
predsjednika Charlesa de Gaulea sainio plan formiranja nove unije drava sa znatno izraenijim principima
meuvladine saradnje, nego to je bilo prisutno unutar Europskih ekonomskih zajednica.