mr.sci.

Nedma Dananovi Miraija

POLITOLOGIJA

(PRE)RANA HISTORIJA IDEJE O SJEDINJENIM

EUROPSKIM DRAVAMA
Prilog malo poznatoj historiji eurounijskih integracija
Apstrakt:
Suprotno uvrijeenom i, ini se, opeprihvaenom miljenju, historija
eurounijskih integracija ne poinje s Rimskim ugovorima ni s oevimaosnivaima. Ideja politikog ujedinjenja europskih drava, kao naina za
postizanje dugoronog stabiliziranja, pacifiziranja i ekonomskog napretka
Europe, nasuprot kolapsu i ratu, nije ponikla na strahotama II svjetskog rata.
Richard Nikolaus von Coudenhove-Kalergi, austrijski intelektualac, politiar,
politiki filozof, teoretiar meunarodnih odnosa i geopolitike, kozmopolita,
zaljubljenik u Europu i dnevnom politikom nesputani vizionar, svoju je ideju
Sjedinjenih europskih drava prvi put prezentirao jo daleke 1922. godine.
Narednih pola vijeka Coudenhove-Kalergi, djelujui uglavnom u svoje i u ime
Paneurospkog pokreta koji e osnovati 1926. godine, posvetit e realizaciji svoje
ideje. U ovom izuzetno burnom periodu europske historije, Coudenhove-Kalergi
e svoju viziju ujedinjene Europe razraivati, prilagoavati, nadograivati u
skladu s konkretnim historijskim okolnostima. Ne samo da je nepogrjeivo i
blagovremeno detektirao osnovne prijetnje europskom miru i stabilnosti, ve je
svojim hrabrim i vizionarskim idejama predvidio budue tokove eurounijskih
integracija. Iako se nikad nije nalazio ni na jednoj zvaninoj politikoj funkciji, ni
u jednoj od drava u kojima je ivio, Coudenhove-Kalergi je, kao lider
nevladinog, postdravnog i (dijelom) nadstranakog Paneuropskog pokreta
snagom svojih ideja uticao na izgled dananje Europske unije u veoj mjeri nego
ijedan od europskih lidera kojima je zvanina historija posvetila znatno vie
prostora. Politiko ujedinjenje europskih drava na federalnim principima,
slobodna trgovina i integriranje europskih ekonomija, izgradnja parlamentarne i
pravosudne dimenzije, zajednikog vanjskopolitikog i sigurnosnog okvira,
prevazilaenje hladnoratovskih podjela, te insistiranje na podizanju nivoa
obrazovne i kulturne saradnje, samo su neke od mnogobojnih CoudenhoveKalergijevih ideja izreenih (pre)rano, ali ijem ostvarenju danas svjedoimo.
Kljune rijei: europsko ujedinjenje, paneuropska ideja, Richard Nikolaus von
Coudenhove-Kalergi;

Samo bi rijetki, ak i meu boljim poznavaocima historije europskih integracija, znali

navesti ime ovjeka koji je prvi progovorio o stvaranju sjedinjenih europskih drava.
Ne, nije to bio Winston Churchill, jer je on svoj uveni govor u kojem spominje
sjedinjene europske drave odrao u Cirihu (vicarska) tek 1946. godine. Da li bi se,
recimo, mogli sjetiti ovjeka koji je prvi dao ideju da se formiraju europske vojne snage?
Da li se neko prije Pierrea Wernera1 zalagao za stvaranje ekonomske i monetarne unije u
Europi? Ko je decenijama prije pada komunizma zemlje centralne i istone Europe
smatrao integralnim dijelom buduih europskih integracija? Ko je jo 1955. godine
predloio Betovenovu Odu radosti za himnu Europe?
Sve spomenuto, ali i jo mnogo toga, moe se pripisati u zasluge austrijskog
intelektualca, politiara, politikog filozofa, teoretiara geopolitike, zaljubljenika u ideju
ujedinjene Europe i vizionara Richarda Nikolausa von Coudenhove-Kalergija, osnivaa
Paneuropskog pokreta. Ovaj tekst u cjelini je posveen grofu Coudenhove-Kalergiju,
njegovoj linosti i njegovom ivotnom, intelektualnom i politikom angamanu na
ujedinjenju Europe, ali prije svega njegovim idejama koje su uvijek bile ispred svog
vremena, a ijem ostvarenju danas moemo da svjedoimo. Pria o CoudenhoveKalergiju je slojevita i viedimenzionalna, kao, uostalom, i njegov angaman. Jednu
dimenziju predstavlja sama ideja europskog ujedinjenja koju on, od samog poetka,
suprotstavlja sukobima zasnovanim na agresivnom ekspanzionizmu i ultranacionalizmu.
Sasvim drugu dimenziju predstavljaju razliiti pravci i mehanizmi integriranja koje e
razvijati i modificirati reagirajui na konkretne historijske okolnosti i politike odluke,
razmiljajui uvijek o dugoronim implikacijama. Coudenhove-Kalergijevo djelovanje i
nain na koji je svoje ideje utkao u savremenu historiju Europe fascinantan je i zbog
injenice da se radilo o intelektualnom i graanskom angamanu pojedinca na
meunarodnom planu, iako iza njega nije stajala nijedna drava, nijedna diplomatija.
Pria o ideji Paneruope pria je o europskoj historiji i diplomatiji, pojedincu i
meunarodnom poretku, kontinuitetu i prilagoavanju, viziji, hrabrosti i upornosti.
KOZMOPOLIT ROENJEM...

Richard Nikolaus roen je u Tokiju (Japan) 17. novembra 1894. godine kao drugo od
sedmero djece austrougarskog diplomate Heinricha Coudenhove-Kalergija i njegove
supruge, Japanke Mitsuko Aoyama-e. Za to vrijeme netipina porodina historija u
velikoj e mjeri obiljeiti nain ivota Richarda Nikolausa i njegovo shvatanje svijeta.
Coudenhove-Kalergiji bili su aristokratska porodica mjeovitog, uistinu (pan)europskog
porijekla. Na jednoj strani, Coudenhoveovi su Flamanci koji su se na austrijskom
teritoriju skrasili jo za vrijeme Francuske revolucije, dok su, na drugoj strani, Kalergiji
imali veze s Venecijom, ali i Grkom. Richardov otac grof Heinrich govorio je 18 jezika,
meu kojima i turski, arapski, hebrejski i japanski. Diplomatski poziv je za njega bio vrlo
sretna okolnost jer je smatrao je da mu putovanja produavaju ivot. Grof Heinrich bio je
poznat po svom suprotstavljanju antisemitizmu, a bio je i blizak prijatelj s novinarom
Theodorom Herzlom, koji se smatra osnivaem modernog cionizma. Prije dolaska u
Japan, ve ga je diplomatska sluba odvela u Rio de Janeiro, Istanbul i Atinu. U Tokiju,
gdje je, uz redovan posao, prouavao budizam, upoznat e enu svog ivota Mitsuko
Aoyamu. Brak je sklopljen 1892. godine uz saglasnost ministarstava vanjskih poslova
obje zemlje. Mitsuko e kao supruga diplomate biti primljena na dvoru, ali to nee
sprijeiti njenu porodicu da je se odrekne. Po zavretku Heinrichove diplomatske slube
u Tokiju, Mitsuko e sa njim i dvojicom djece doi u Europu, na porodino imanje
Coudenhove-Kalergijevih u Ronspergu (Pobeovice) u ekoj. Ona e biti jedna od prvih
Japanki koje e uope doi u Europu. Vrlo svjesna injenice da se vie nikada nee vratiti
u Japan, ali i nastojei ublaiti otpor Heinrichove porodice Mitsuko e se posvetiti uenju
francuskog i njemakog jezika, kao i matematike, geografije i historije. Do Heinrichove
smrti 1906. godine, njih dvoje e dobiti jo 5 djece. Mitsuko e preuzeti punu brigu o
njihovom odgoju i obrazovanju, istovremeno upravljajui imanjem i studirajui pravo i
ekonomiju.
Richarda Nikolausa su najprije poslali u Gimnaziju u Brixen-u (Bressanone), a potom i u
Terezijanum (1908.-13) u Beu, gdje e se preseliti cijela porodica. Richard se nije
uklapao u beke drutvene krugove jer su se njegove ideje o smislu ivota i politike

(Posselt, 1994. :369) znaajno razlikovale od onoga to se od njega kao aristokratskog

potomka oekivalo.
Nakon mature Kalergi e zapoeti studij filozofije na Univerzitetu u Beu, koji e i
zavriti 1917. godine. Jo za vrijeme studija ponovit e porodinu ljubavnu historiju i
sklopiti, brak sa 13 godina starijom, uz to jo i razvedenom, glumicom Idom Roland.
Porodica e se okrenuti protiv njega i njegove ene i privremeno prekinuti odnose s njim.
Mladi grof nee pokazati ni najmanje znake kolebanja, jer nije elio biti tipian pripadnik
konzervativne kaste, ve moderan ovjek, dijete XX vijeka (Coudenhove-Kalergi 1949 :
50).
Njegova sklonost lijevim politikim strujanjima i podrka republikanizaciji 2 bit e oita,
iako nee izbrisati aristokratski nain razmiljanja jer e zagovarati stvaranje Austrije kao
drave gdje e najbolji, najbistriji i najinteligentniji biti na vlasti (Gehler, 2004:172).
Takvo neoaristokratsko ureenje, meutim i sam je smatrao prelaznim rjeenjem na putu
izmeu feudalne aristokratije maa i drutvene aristokratije duha (Rosamond,
2000:21). Kasnije e i sam priznati da njegove ideje nikad nisu bile demokratske, ve
aristokratske (Rosamond, 2000:22).
Nakon I svjetskog rata i raspada Austro-Ugarskog carstva postao je dravljanin
ehoslovake, iako je svojom domovinom smatrao Austriju, ali i Europu u cjelini. Tada
e razviti ideju o izdvajanju Bea iz Austrije kako bi se tu smjestilo meunarodno i exteritorijalno sjedite Lige naroda. Coudenhove-Kalergi e vrlo brzo detektirati slabosti
Lige naroda, a samim tim i neizvjesnost odravanja mira u Europi. Njegovu panju
zaokupit e ideja o stvaranju sutinski drugaijeg meunarodnog okvira za saradnju
europskih drava, unije suverenih europskih drava tj. ideja o formiranju sjedinjenih
europskih drava (Gehler, Ziegerhofer, 1999:292.). Za grad Be bila je rezervirana
posebna uloga jer je Kalergija zabrinjavala injenica da se prijestolnica velikog
multinacionalnog carstva postepeno pretvara u glavni grad male alpske republike. Iako
nije uspio u svojoj nakani da u Be smjesti sjedite Lige naroda, Coudenhove-Kalergi
nee odustati od namjere da iskoristi kozmopolitsku europsku tradiciju ovog grada i
uskoro e pretvoriti u sjedite pokreta za ujedinjenje Europe -Paneuropskog pokreta.

...PANEUROPLJANIN OPREDJELJENJEM
Berlinski Vossische Zeitung objavit e 15. novembra 1922. godine tekst CoudenhoveKalergija o njegovoj viziji politiki, ekonomski i vojno ujedinjene Europe pod nazivom
Paneuropa prijedlog, a dva dana kasnije objavit e ga i beki Neue Freie Presse. Na
tom tragu, Coudenhove-Kalergi e 1923. godine objaviti i knjigu pod naslovom
Paneuropa koju e izdati u sopstvenoj izdavakoj kui (koja se, takoe, zvala
Paneuropa) i koja je svim itaocima nudila formular za pristupanje pokretu za stvaranje
Paneurope. Do 1928. godine objavit e tri toma knjige Borba za Europu (Kampf um
Paneuropa). Duboko svjestan fragilnosti meunarodnog sistema nakon I svjetskog rata,
Coudenhove-Kalregi je Europu elio upozoriti na injenicu da Europa ima dvije opcije
integraciju ili kolaps. Kolaps je podrazumijevao novi rat, kakav je Europa netom
iskusila, a integracija je bila njegova ideja koju je suprotstavio neefikasnom sistemu Lige
naroda - europska federacija tj. paneuropska unija suverenih europskih drava koja bi
funkcionirala na moderniziranim institucionalnim mehanizmima Austro-Ugarskog
carstva.
Na ovom mjestu duna sam pojasniti da austrougarska dimenzija CoudenhoveKalergijevih vizija sjedinjene Europe, koja e dolaziti do izraaja i u nekim kasnijim
idejama, nije toliko vezana za injenicu njegovih korijena, ve se radilo o znatno
ozbiljnijem promiljanju poretka jedne sloene multidravne, multietnike, multijezine,
multikulturne, pa i multireligijske politike zajednice. Iako se, na prvi pogled, ideja
oivljavanja jednog izumrlog imperijalnog modela inila krajnje anahronom i
retrogradnom, Coudenhove-Kalergi je prepoznavao poseban znaaj i relevantnost
sloenih institucionalnih mehanizama propalog carstva za buduu europsku federaciju.
Austro-Ugarska je, svojevremno, bila druga najvea drava Europe (poslije Rusije) i
trea po broju stanovnika (iza Rusije i Njemake) i u eri procvata nacionalizama
emancipirala je svoju multikulturalnost i specifian dug graanske, kosmopolitske
graanske kultura, to e ostati trajan izvor inspiracije Coudenhove-Kalergiju. Takoe, i
institucionalni aranmani dvojne monarhije bili su vrlo specifini i napredni za svoje
vrijeme. Monarhija je, izmeu ostalog, egzistirala kao carinska i monetarna unija, sa
zajednikim ministarstvima vanjskih poslova, finansija i rata. Istovremeno, i Be i

Budimpeta imali su svoje zasebne vlade i parlamente sa sopstvenim ovlastima, ali i

mehanizmima ostvarivanja uticaja na centralne organe.
Cudenhove-Kalergi je, inae, svijet vidio podijeljen na

pet blokova drava

Panameriku uniju (koja je obuhvatala i Sjevernu i Junu Ameriku), britanski Komonvelt,

Sovjetski Savez koji je poklapao i Euroaziju, Panazijsku uniju u kojoj bi dominirali Kina
i Japan kontrolirajui Pacifik i, naravno, Paneuropu. Ve tada je upozoravao na globalne
tenzije izmeu Sovjetskog Saveza i SAD i smatrao da se unutarnjom integracijom Europa
moe odbraniti od toga da bude ameriki protektorat ili sovjetska kolonija Predlagao je,
takoe, da engleski bude svjetski jezik kojeg bi svi uili kao drugi jezik, uz svoj maternji.
(Johnston, 1983:320-321).
Socijaldemokratski sistem smatrao je optimalnim za Paneuropu i vjerovao da e
individualizam

socijalizam

meusobnu

borbu

morati

zamjeniti

modusom

koegzistencije, kao i da e kapitalizam i komunizam, u konanici, pomoi jedan drugom

da se korigiraju, poredei to s uticajem protestantske Reformacije na regeneraciju
Katolike crkve (De Gruyter, 1984:712).
Ove nove ideje brzo su privukle panju i simpatije meu vodeim intelektualnim i
umjetnikim krugovima tadanje Europe, pa razliiti izvori navode da je CoudenhoveKalergi imao podrku Paula Claudela, Paula Valryja, Heinricha i Thomasa Manna,
Stephana Zweiga, Rainer Maria Rilkea, Arthura Schnitzlera, Sigmunda Freuda, Alberta
Einsteina, Ortega y Gasseta, Salvadora de Madariagae i Richarda Straussa. Zanimljivo je
da e meu prvim pristalicama nai i tada mladi gradonaelnik Kelna Konrad Adenauer,
kasniji njemaki kancelar, te tadanji beki student, a kasniji austrijski kancelar Bruno
Kreisky.
Coudenhove-Kalergi bio je, meutim, svjestan da bez podrke politiara nee daleko stii
sa svojim pokretom i uporno je traio odgovarajuu politiku linost u tadanjoj Europi
koja bi podrala njegove ideje. Ideoloki predznak nije bio bitan, jer je on svoj pokret
svakako smatrao nadstranakim, pa e mladi grof kontaktirati i sa liderima ljevice i

desnice. ehoslovaki premijer Tom Masaryk i talijanski faistiki voa Benito

Mussolini su ga odbili, ali je austrijski kancelar Ignaz Seipel, inae kranski socijalist,
prihvatio predsjedavanje austrijskim ogrankom Paneuropskog komiteta. CoudenhoveKalergi e istovremeno biti veoma blizak s liderom austrijskih socijaldemokrata Karlom
Rennerom3. Kancelar Seipel e novoosnovanom pokretu osigurati prostor u prestinom
Hofburgu, odakle e se uspostavljati veze s drugim institucijama i ograncima diljem
Europe. Njemakim paneuropskim komitetom predsjedavat e predsjednik Reichstaga
Paul Loebe, socijaldemokrat. I u Parizu e biti izvjesnog uspjeha jer je tadanji premijer,
Edouard Herriot, inae radikal, blagonaklono gledao na paneuropsku ideju. U Italiji e ga
podrati voa antifaistike opozicije grof Carlo Sforza4.
Prvi meunarodni kongres Paneuropskog pokreta odrat e se 1926. godine u Beu.
Kongresu e prisustvovati preko 2000 delegata iz 24 zemlje. Tadanji austrijski kancelar
Rudolf Ramek na kongresu e potvrditi da su osnovni ciljevi Paneuropskog pokreta
(formiranje Meunarodnog arbitranog suda, uvoenje mehanizama zatite manjina, te
otklanjanje prepreka slobodnoj trgovini) kompatibilni s ciljevima austrijske vlade.
Coudenhove-Kalregi je insistirao da se zapone s priznavanjem solidarnosti interesa, te
da se zapone s traenjem novih naina, novih meunarodnih mehanizama koji e
sprijeiti da se ponovi katastrofa kakva je zadesila svijet za vrijeme I svjetskog rata.
Ovaj e Kongres protei u povoljnoj atmosferi poputanja tenzija izmeu Francuske i
Njemake, a nakon svojevrsne diplomatske rehabilitacije Njemake nakon potpisivanja
Pakta u Locarnu 1925. godine. Godinu dana kasnije, 1927. godine,

za poasnog

meunarodnog predsjednika Pokreta bit e izabran ugledni francuski premijer, dobitnik

Nobelove nagrade za mir, Aristide Briand, to e, samo po sebi, biti veliki uspjeh i
Pokretu donijeti panju svih vlada. Briand e biti pod stalnim pritiskom CoudenhoveKalergija da javno podri ideju sjedinjenih europskih drava to e on naposlijetku i
uiniti i to na desetom zasjedanju Lige naroda u Genevi 1929. godine. Kao in podrke,
ali i prvi korak u operacionalizaciji te ideje, francuska vlada e kasnije donijeti dokument
pod nazivom Memorandum o organizaciji reima europske federalne unije (Weigall,
Stirk, 1992:11). Nakon smrti njemakog ministra vanjskih poslova Gustava Stressmana,

inae velikog zagovornika francusko-njemakog pomirenja i Briandovog ko-laureata

Nobelove nagrade, njemaka vlada nee imati politike snage da podri Briandovu ideju,
a ubrzo e potom na vlast doi Hitlerovi nacisti.
Briand e Memorandum Vlade prezentirati 17. maja 1930. godine, a Coudenhove-Kalergi
e isti dan otvoriti Paneuropski kongres u Berlinu. Memorandum koji je CoudenhoveKalergi predstavio sadravao je jasnu poruku o stvaranju Europske unije i to kroz
koncept europske sigurnosti i ekonomskog udruivanja, uz zadravanje teritorijalnog
integriteta. Posebno Briandovo insistiranje na potonjem, meutim, cijeli e projekat
prikazati u svjetlu francuskih sigurnosnih prioriteta i nastojanja da se sprijei pokretanje
pitanja revidiranja granica.
Trei Paneuropski kongres odran 1932. godine u Baselu (vicarska) nee biti na tragu
uspjeha prethodnih. Coudenhove-Kalergi najavit e formiranje Europske stranke, iako
zbog nedostatka interesa i entuzijazma kod svih ostalih aktera nikad nee doi do
realizacije. Njegov govor, u kojem e Europu upozoriti da Staljin priprema graanski rat,
a Hitler - rat naroda (Weigall, Stirk, 1992:15). izazvat e najprije zazor socijaldemokrata
s kojima je bio blizak, a potom i definitivni razlaz. Taj e razlaz nagovjestiti i skoro
naputanje nadstranakog principa djelovanja, ali i poetak krize unutar samog pokreta.
Simbolino, Coudenhove-Kalergi e svoj posljednji govor u Njemakoj odrati 30.
januara 1933. godine u Berlinu, a istog e dana Hitler biti izabran za kancelara.
Paneuropski pokret ni na koji nain nije bio prihvatljiv Hitleru, a posebno ga je iritirao
pacifizam i insistiranje na ekonomskoj dimenziji. Samog osnivaa Hitler e podrugljivo
nazvati svaijim kopiletom (Burleigh 2001: 426). Jo iste godine djelovanje
Paneuropskog pokreta u Njemakoj e biti zabranjeno, a finansiranje od strane njemakih
kompanija i pojedinaca onemogueno. U maju 1933. godine Coudenhove-Kalergi e jo
jednom pokuati uvjeriti Mussolinija da zajedno s Francuskom formira latinsku
minijaturnu paneuropu, ali bez uspjeha (Lipgens, 1984:180).
BORBA ZA AUSTRIJU I EUROPU

Coudenhove-Kalergi e sve nade poloiti u Austriju, dok e se slaba austrijska vlada

pouzdati u velike sile i njihovu spremnost da branei austrijsku sigurnost, brane i svoju
sigurnost i budunost. (Gehler, 2002:53). Tadanji austrijski kancelar Engelbert Dollfuss
preuzet e poasno predsjedavanje paneuropskim pokretom i posebno ga fokusirati na
ekonomske aspekte europske integracije. Tako e se krajem 1933. godine u Trgovakoj
komori u Beu odrati Paneuropska ekonomska konferencija iz koje e proistei
formiranje paneuropskog ekonomskog biroa koji je pripremao otvaranje posebnog
ekonomsko sjedita Pokreta. Druga po redu konferencija planirana za februar 1934. nee
biti odrana zbog graanskog rata u samoj Austriji5.
Coudenhove-Kalergijeva

saradnja

razumjevanje

Dolfussom

rezultirat

identificiranjem paneuropskog pokreta s ciljevima autoritarne austrijske vlade.

Coudenhove je Dollfussa, bez ikakvih kritikih primjesa6, smatrao dravnikom koji je
zasluio zahvalnost Europe jer je izvan svih partijskih perspektiva sauvao austrijsku
nezavisnost, a samim tim i mir na naem kontinentu (Gehler, Ziegerhofer, 1999:292).
Atentat na Dolfussa izazvat e Coudenhoveovo ogorenje, koje e on preusmjeriti na
dodatnu glorifikaciju pokojnika, ali i njegovih paneuropskih ideja (Dollfuss je bio
paneuropljanin kao vjerujui katolik, lider farmera i nepatvoreni Austrijanac govorit e
za njega Kalergi). Kurt Schuschnigg, Dollfussov nasljednik u Ballhausplatzu, preuzet e
veinu ideja od Dollfussa i Kalergija, kao i predsjedavanje pokretom, pa e se etvrti
paneuropski kongres odrati u zgradi austrijskog parlamenta 1935. godine. Kancelar
Schuschnigg konstantno je naglaavao da nije sluajnost to je upravo Be sjedite
pokreta koji nastoji slomiti barijere koje nas razdvajaju i iji je cilj okupljanje snaga
voljnih i spremnih da grade i spase Europu (Der Paneuropakongres). To je ujedno bio i
osnov na kojem je austrijska vlada tog vremena pokuavala propagirati austrijski
individualitet. On je prepoznavao duboku sudbinsku povezanost izmeu opstanka
austrijske federalne drave danas i europske lige drava sutra. I predsjednik Miklas je
smatrao da slobodna, nezavisna i ekonomski konsolidirana Austrija predstavlja
neizostavan preduvjet za miroljubivu, ujedinjenu i prosperitetnu Europu. Shodno
takvom razmiljanju su i svi oni koji su pokazivali pretenzije prema Austriji

okarakterizirani kao neprijatelji europske budunosti Ko god posegne rukom za

Austrijom, posegnuo je i za Europom (Gehler, 2002 :55).
Jo jedan znaajan vizionarski potez, iako pod vrlo tekim meunarodnim okolnostima,
bilo je formiranje Paneuropskog ekonomskog sjedita u Beu. Paneuropska unija
definirala je svoj ekonomski program kroz 9 kljunih taaka:
1. stvaranje

Europske

lige

drava

na

principu

meusobnih

garancija

jednakopravnosti, sigurnosti i nezavisnosti svih europskih drava;

2. formiranje Europskog suda pravde koji bi rjeavao sporove izmeu drava;
3. stvaranje Europske vojne alijanse sa zajednikim zranim snagama koja bi
uvala mir i osiguravala simetrino razoruavanje;
4. postepeno formiranje carinske unije;
5. zajedniki razvoj europskih ekonomija;
6. zajedniku europsku valutu;
7. promoviranje nacionalnih kultura europskih naroda kao zajednike osnove
europske kulturne zajednice;
8. zatita nacionalnih manjina u Europi od procesa denacionalizacije kao i od
represije;
9. saradnja Europe s drugim narodima pod okriljem svjetske lige naroda (Gehler,
2002:177);
Na osnovu proklamiranih ciljeva jasno je da su ekonomski i politiki aspekti europske
integracije za Coudenhove-Kalergija bili tijesno povezani. Meutim, dok je u
ekonomskom segmentu vrlo jasno da carinska unija treba da vodi opoj ekonomskoj
integraciji, nije mogue zakljuiti kakvu politiku formu treba da ima ta budua
Europa
Coudenhove-Kalergi je, takoe, vrlo blagonaklono gledao na saradnju izmeu
razliitih regionalnih, meunarodnim ugovorima utvrenih, saveza. Takav su karakter
imali Mala Antanta koju su 1921. godine formirale ehoslovaka, Rumunija i
Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca i Rimski protokoli koje e 1934. godine potpisati

10

Austrija, Italija i Maarska. Za njega, ovakvi regionalni mehanizmi saradnje

predstavljali

su

znaajne

segmente

budue

Paneurope

kao

ultimativnog

vanjskopolitikog programa. Paneuropski pokret e 1937. godine zapoeti i novu

dimenziju djelovanja. Pod poasnim predsjedavanjem austrijskog dravnog sekretara
za obrazovanje Hansa Perntera, Paneuropska unija organizirat e u Beu prvi
Europski obrazovni kongres uz izuzetno dobar odziv.
No, ni uz sav rad, trud i entuzijazam, Coudenhove-Kalergi i njemu skloni lanovi
vlade nisu uspjeli sprijeiti realizaciju njemakih planova i Anschluss Austrije 1938.
godine. Anschluss za Coudenhove-a nije oznaio samo politiki krah, ve i duboki
potres na linom planu. Od marta 1938. godine pa sve do kraja II svjetskog rata
Coudenhove e biti u egzilu, neko vrijeme ak i van kontinenta. Prvo odredite nakon
bijega iz Austrije bit e ehoslovaka, ali se ni tu nee moi dugo zadrati. Nakon
okupacije ehoslovake 1939. godine, privremeno e utoite nai u vicarskoj, a
zatim i u Francuskoj, gdje e i uzeti francusko dravljanstvo koje e zadrati do smrti.
Tragini razvoj situacije nee obeshrabriti Coudenhove-Kalergija i on e na sve
naine pokuati odrati kontinuitet rada pokreta kojem je udahnuo duu. Bjeei iz
ehoslovake, preko Maarske i Italije, jedno e vrijeme boraviti u Bernu
(vicarska), gdje e premjestiti tehniko sjedite Paneuropskog pokreta, dok e Pariz
proglasiti politikim centrom. Nastavit e, takoe, objavljivati asopis Paneuropa ali
pod novim nazivom Europska pisma (Europische Briefe). Iz Berna e svim
raspoloivim sredstvima raditi na stvaranju osovine Pariz-London i stvaranja
minijaturne ujedinjene Europe. Za svoju ideju pridobit e britanskog premijera
Winstona Churchilla s kojim e izgraditi i vrlo znaajan privatni odnos. Churchill e
16. juna 1940. godine pozvati na stvaranje britansko-francuske unije, ali e dalji
prodor Nijemaca u Francusku i spremnost francuskih politiara na kolaboraciju s
okupatorom onemoguiti realizaciju ove ideje. Konani pad Francuske u njemake
ruke znaio je novi bijeg i Coduenhove-Kalergi e zajedno sa suprugom pobjei u
Sjedinjene Amerike Drave, ali fizika udaljenost od Europe nee ga odvratiti od
daljeg angamana na njenom ujedinjevanju. Naprotiv!

11

TRANSATLANTSKA FAZA PANEUROPSKOG PROJEKTA

Egzil u Sjedinjenim Amerikim Dravama stavit e pred Coudenhove-Kalergija i
njegove ideje nove izazove. Novi kontinent, novi ljudi i znatno iri, vanjski, pogled
na Europu, obogatit e njegovo politiko iskustvo i njegovom e paneuropskom
promiljanju i angamanu dodati nove dimenzije. Coudenhove-Kalergi e po prvi put
otvoreno iskazati spremnost da preuzme neku od funkcija u vlasti, istina u egzilu i to
u ime zemlje koja vie nije postojala kao samostalna i suverena drava. ivotni put
Coudenhove-Kalergija inspirirat e i hollywoodske scenariste kultnog filma
Casablanca iz 1942. godine, Juliusa i Philipa Epsteina i Howarda Kocha, koji e po
njemu oblikovati imaginarni lik ekog voe pokreta otpora Victora Laszloa 7.

No,

krenimo redom.
Odmah po objavljivanju Atlantske povelje 14. 08. 1941. godine, tanije Zajednike
deklaracije predsjednika i premijera8 to je njen zvanini naziv, Coudenhove-Kalergi
je napisao memorandum pod nazivom Nezavisnost Austrije u svijetlu Atlantske
povelje i poslao ga na adrese amerikog predsjednika Franklin D. Roosevelt-a i svog
prijatelja britanskog premijera Churchilla (Gehler, 2004:179). Ne propustivi da
podri osam taaka tj. temeljnih principa Povelje 9, Coudenhove insistira na osnivanju
austrijske vlade u egzilu, predloivi sebe za kancelara. Austrijanci u egzilu u SAD,
pogotovo oni bliski socijaldemokratima, meutim, nee podrati njegov plan obzirom
da je u njihovim oima bio trajno kompromitiran zbog saradnje s austrofaistom
Dolfussom i njegovim nasljednikom Schuschniggom. Predsjednik i premijer nisu
obratili mnogo panje na njegov Memorandum, iako e u kasnije u Moskovskoj
deklaraciji10 izraziti stav da je Austrija prva rtva njemake agresije i da je Anschluss
nitavan. Obzirom da nije dobio nikakav odgovor, kao ni da napori na formiranju
vlade u egzilu nisu urodili plodom, Coudenhove e preostalu energiju uloiti u
obnavljanje paneuropske ideje i pokreta, te organizaciju paneuropskog kongresa u
SAD.

12

Ovaj puta, meutim, Coudenhove-Kalergi e promjeniti taktiku. Njemu vie nije

trebala podrka velikog broja razliitih europskih politiara, jer je bio na mjestu gdje
se odluivalo o sudbini svijeta. Trebalo je samo doi do glavnog zgoditka podrke
predsjednika Roosevelta, ali on, naalost, nije bio zainteresiran. Iako su veoma
ugledni ameriki diplomati tog vremena, poput Williama Christiana Bullitta i
Nicholasa M. Buttlera, intervenirali da bude primljen, Coudenhove-Kalergi nije
stigao dalje tj. vie od dravnog ministra finansija Henry Morgenthau-a, koji nije
pokazao mnogo razumijevanja. Upornost se, meutim, isplatila na dugoronom planu
jer e Coudenhove-Kalergijeve ideje privui panju Johna F.Dullesa koji e kasnije
postati dravni sekretar SAD11 (Ziegerhoffer-Prettenthaler:11).
Ve u januaru 1941. Coudenhove-Kalergi je Buttleru, tada predsjedniku Univerziteta
Columbia, ponudio saradnju u traganju za buduim mirovnim okvirom za Europu
ali i promiljanju atlantske unije. Svoj atlantski program izloio je u est
osnovnih taaka (Gehler, 2004: 180):
1. Svu pomo usmjeriti na Veliku Britaniju jer je ta zemlja u poziciji da odbrani
Europu kao dio Zapadne civilizacije;
2. Zapadna civilizacija koju ine Amerika, Europa, Australija i Afrika treba da budu
povezane u uniju kao zemlje engleskg govornog podruja, a osnovu takve unije
treba da ine panamerika i paneuropska unija;
3. Svjetski mir i sigurnost treba da odravaju SAD, ija e vojna sila ostati najvea;
4. U svrhu ostvarivanja ope dobrobiti treba otkloniti sve vjetake prepreke
meunarodnoj trgovini i saobraaju;
5. Zemljama koje ne pripadaju engleskom govornom podruju, s namjerom
olakavanja meunarodne komunikacije, treba preporuiti da engleski jezik
prihvate kao drugi jezik, uz svoj maternji;
6. Borbu protiv materijalizma, politiki motiviranog nasilja i totalitarizma treba
voditi na osnovu zajednikih vrijednosti Zapadne civilizacije idealizma,
heroizma i line slobode;

13

U februaru 1942. godine Coudenhove-Kalergi e zajedno s amerikim politologom

Arnoldom Zurcherom na Univerzitetu New York pokrenuti Istraivaki seminar
poslijeratne europske federacije. Dvije godine kasnije Coudenhove-Kalergi e poeti
predavati historiju na ovom univerzitetu, koristei, naravno, i ovu poziciju za
promociju svoje ideje Sjedinjenih drava Europe. Ideju je naravno kontinuirano
modificirao i nadograivao, tako da je u newyorkoj fazi ona podrazumjevala i
parlamentarno-demokratsku dimenziju koja bi inila osnovu budue europske superdrave.
Prvi paneuropski skup na tlu SAD odran je 1942. godine na Univerzitetu New York i
to povodom 80.-og roendana Aristide Briand-a. Godinu dana kasnije, opet uz pomo
Univerziteta, Coudenhove-Kalergi e organizirati i Peti paneuropski kongres.
Kongres je odran u posebno sveanoj i optimistinoj atmosferi obzirom da je
nekoliko dana prije njegovog odravanja Winston Churchill javno podrao ideju
ujedinjenja Europe. Komiteti konferencije donijeli su odluku da se do uspostavljanja
mira u Europi redovno sastaju. Najznaajniji rezultat ovog kongresa svakako je
prijedlog Ustava Europe nakon II svjetskog rata, iji su najznaajniji principi (Gehler,
2004:180):
1. Paneuropska podrka principima izloenim u Atlantskoj povelji;
2. Svaki oblik europske federacije je regionalni u kontekstu postratne organizacije
svijeta zasnovane na stalnoj saradnji etiri velike sile;
3. Do uspostavljanja svjetskog sistema, ujedinjena Europa e saraivati sa
Ujedinjenim kraljevstvom, SAD i Sovjetskim savezom na prijateljskim osnovama;
4. Europski sistem bit e odriv samo ako se pokae sposobnim da se odupre
njemakoj agresiji i hegemoniji;
5. Ujedinjena Europa mora se temeljiti na demokratskim principima.
Plan da se sastanci kongresnih komiteta odravaju redovno samo je dijelom proveden.
Umjesto Generelne skuptine sastajao se Odbor paneuropske konferencije u kojem su
bili zastupljeni samo trojica predsjednika komiteta. Osnovni zadatak Komiteta za
pravne poslove, u kojem je najuticajniji bio Arnold Zurcher, bio je da ponudi nacrt
Ustava Europe. Odbor je 1944. godine objavio nacrt europskog ustava za koji se

14

slobodno moe rei da je pravni izraz ciljeva koje je paneuropski pokret zacrtao jo
prije izbijanja II svjetskog rata.
U martu 1945. godine Coudenhove-Kalergi e objaviti Deklaraciju o europskoj
meuzavisnosti, dokument koji predstavlja rezime principa na osnovu kojih je
napravljen nacrt Ustava Deklaraciju je potpisalo 16 predstavnika vlada u egzilu, meu
kojima i Fernando de los Rios, ministar vanjskih poslova druge panjolske republike,
i Franz Werfel, i upuena je amerikom predsjedniku i Kongresu. Deklaracija je
sadravala sljedee preporuke (Gehler, 2004: 181):
1. formiranje Europskog vijea i Vrhovnog suda;
2. formiranje zajednikih europskih vojnih snaga;
3. donoenje deklaracije o graanskim pravima;
4. donoenje deklaracije o socijalnim pravima;
5. postepeno transformiranje Europe u jedinstveno trite za zajednikom valutom;
Deklaracija je, takoe, insistirala na neutralizaciju moi Njemake, a njemako
sudjelovanje u europskoj federaciji uvjetovano je potpunom eliminacijom nacizma.
Naalost, i ova Deklaracija proi e neprimjeeno jer su lideri velikih sila bili odve
zaokupljeni podjelom interesnih sfera u skoro osloboenoj Europi. CoudenhoveKalergi je, naravno, bio svjestan takvog razvoja situacije, ali je oajniki elio
sprijeiti podjelu Europe jer je smatrao da bi takav ishod jedino odgovarao sovjetskim
interesima.
OSLOBOENA, ALI PODIJELJENA EUROPA
Po povratku u osloboenu Europu, Coudenhove-Kalergi intenzivirao je indirektni
pritisak na vlade, posredstvom njihovih parlamentaraca, razvijajui novu,
parlamentarnu

dimenziju

paneuropskog

ujedinjenja

postavljajui

temelje

savremenom europarlamentarizmu. Plan se sastojao u tome da se u parlamentima

europskih zemalja najprije formiraju nadstranaki komiteti za europsku federaciju.

15

Potom bi delegati iz tih komiteta bili pozvani na kongres koji bi se potom konstituirao
kao preliminarni Europski parlament. U konanoj fazi Preliminarni parlament bi
prenio svoje ovlasti na Europsku ustavotvornu skuptinu ije bi lanove birali graani
europskih demokratija (Gehler 2004:182).
U julu 1947. godine u Gstaadu (vicarska) Coudenhove-Kalergi e organizirati
konferenciju na koju pozvati lanove dravnih parlamenata 13 europskih zemalja i
formirati Europsku parlamentarnu uniju (EPU), koja e neto kasnije te godine
odrati svoj prvi kongres. Osnovni zahtjev kongresa, u skladu s grofovim eljama, bio
je formiranje Europske ustavotvorne konvencije koja e formulirati nacrt federalnog
ustava, to i stoji u Rezoluciji kongresa (Gehler, 2004:182). Coudenhove-Kalergi je
nastojao dokazati svjetskoj javnosti da je mogue imati supranacionalni parlament.
Oko 4000 lanova parlamenta irom Europe dobilo je poziv od EPU da se izjasne o
formiranju europske federacije u sklopu Ujedinjenih nacija. Na prvoj konferenciji
EPU Coudenhove-Kalergi nee zanemariti znaaj ekonomske dimenzije integracija
naglaavajui da je stvaranje velikog trita sa stabilnom monetom mehanizam na
osnovu kojeg e Europa obnoviti svoj potencijal i ponovo zauzeti mjesto koje
zasluuje u koncertu nacija (Lipgens, Loth, 1988:664). Ostalo je zabiljeeno i da je
grof u uim krugovima propagirao i ideju obnove franakog carstva Karla Velikog 12
(Lipgens, Loth, 1988:537).
Ideju formiranja supranacionalnog parlamenta posebno e kritizirati vicarski pisac
Denis de Rougemont13, kao i Duncan Sandys, britanski politiar koji je formirao
rivalski anglo-francuski Ujedinjeni europski pokret, jer su se oni zalagali za
integracije zasnovane na principima meuvladine saradnje, koje ni na koji nain ne bi
naruavale dravni suverenitet. No, bez obzira na ta neslaganja, oba e proeuropska
pokreta imati zapaenu ulogu na Hakom kongresu14 koji je u maju 1948. godine
organizirao Meunarodni komitet pokreta za europsko jedinstvo kojim je
predsjedavao Winston Churchill.

16

I na narednom kongresu EPU, odranom u Interlakenu (vicarska) 1948. godine

izraena je nada da e nova meunarodna organizacija, Vijee Europe (VE), na ijem
su osnivanju vlade tada bile angairane, prigrliti principe supranacionalnosti. Vijee
Europe koje e biti osnovano 5. maja 1949. godine, meutim, ne samo da nee
prihvatiti supranacionalne principe, ve e znatno oslabiti poloaj EPU i obesmisliti
njeno postojanje. lanovi dravnih parlamenata nisu vie imali nikakvg razloga da se
susreu na privatnim sesijama, ve su to inili zvanino, pod okriljem Vijea Europe i
na raun svojih drava. Nekoliko sedmica nakon osnivanja Vijea Europe u Veneciji
je odran trei kongres EPU na kojem je pozdravljeno formiranje Vijea Europe, ali i
zatraeno da se ojaa uloga i ovlasti konsultativne skuptine VE. Odlueno je,
takoe, da se EPU odri u ivotu kao most izmeu nacionalnih parlamenata i
Parlamentarne skuptine Vijea Europe.
Grof. Coudenhove-Kalergi postat e prvi laureat meunarodne nagrade Karlo
Veliki koju e od te 1950. godine grad Aachen 15 dodjeljivati linostima koje e
doprinijeti ostvarivanju europskih ideala.
Kako je oduvijek smatrao da je budunost Europe usko povezana s budunou
Austrije, Coudenhove-Kalergi e se posvetiti i ponovnom upostavljanju nezavisnosti
Austrije16. Sa 7. Paneuropskog kongresa odranog u martu 1955. godine u BadenBadenu upuen je apel svim lanicama Ujedinjenih nacija da od Suda pravde u Hagu
zatrae struni izvjetaj o tome da li se anektirana Austrija moe smatrati
odgovornom za zloine Reicha, kao i da li je Austriju i dalje mogue drati pod
okupacijom i primoravati na odluke koje mogu imati dalekosene tetne posljedice na
njenu ekonomiju i unutranji ivot (Gehler, 2004:183 ). Par sedmica kasnije Austrija
e sa saveznikim silama potpisati Dravni ugovor17, a parlament e proglasiti
neutralnost (koja je i danas, uz odreene modifikacije zbog lanstva u EU, i dalje na
snazi). Do 26. oktobra 1955. saveznike vojske e se povui iz Austrije i bit e
proglaena njena nezavisnost.

17

Coudenhove-Kalergi e 1952. godine pristati na spajanje EPU s konkurentskom

asocijacijom Europski pokret koji je vodio Duncan Sundys. Coudenhove-Kalergi bit
e izabran za lana Poasog odbora u kojem su svi ostali lanovi bili dravnici Winston Chruchill, Conrad Adenauer, Alcide de Gasperi, Robert Schuman i Henri de
Spaak. Iako je imao specifinu politiku teinu ovaj odbor nije poluio nikakav
politiki rezultat. to se tie samog Coudenhove-Kalergija, njegova e podrka
predsjedniku de Gaulle-u i tzv. Fouchetovom planu18 izazvati nove podjele, pa e
on napustiti odbor 1965. godine.
Sredinom 50.-ih Coudenhove-Kalergi predloit e zavrni stavak Betovenove
Simfonije broj 9, Odu radosti, za himnu Europe. Vijee Europe prihvatit e ideju
1972. godine, a EEZ 1985. godine. Danas je podjednako koriste obje organizacije,
iako je nijedna ne moe uzurpirati jer ona ima status himne Europe kao kontinenta.
Tokom 50.-ih i 60.-ih godina Coudenhove-Kalergi e se kontinuirano zalagati za
franko-njemaku uniju kao amalgam budue europske federacije. U njegovoj viziji
europske unije vrlo e se jasno ocrtavati ranije pomenuti i razraeni modernizirani
koncepti Austro-ugarskog carstva. Naalost, Coudenhove-ova ideja o funkcionalnoj
organizaciji franko-njemake unije nee biti shvaena na pravi nain od strane tada
aktuelnih politiara. Njemaki kancelar Adenauer nije bio sklon takvom rjeenju, a i
sam de Gaulle je preferirao francusku hegemoniju u odnosu na uniju u kojoj bi druga
strana bila ravnopravna. Pa, ipak, Coudenhove-Kalergi prisustvovat e simbolinoj
ceremoniji francusko-njemakog pomirenja 1962. godine u Reimsu koju su upriliili
de Gaulle i Adenauer, i to kao de Gaulleov gost.
Coudenhove-Kalergi e se 1962. godine vratiti u Be povodom obiljeavanja 40.-te
godinjice Paneuropske unije. I ovog puta grof Coudenhove e se na sebi svojstven
nain osvrnuti na aktuelnu situaciju u Europi, iznosei hrabro vizionarske ideje koje
su bile znatno ispred svog vremena. eljezna zavjesa bila je ogromna prepreka
ostvarivanju njegove ideje Europe i on e, ovog puta, usmjeriti djelovanje
Paneuropskog pokreta na prevazilaenje tenzija izmeu Zapada i Istoka tj. NATO-a i

18

Varavskog pakta (Gehler, 2004:184). Prihvatajui realnost u onoj mjeri u kojoj je to

neophodno da bi se ista mogla efikasno mijenjati, Coudenhove-Kalergi e znaajno
ublaiti svoju anti-sovjetsku retoriku i insistirati na uspostavljanju prijateljske
saradnje izmeu Europe i SSSR-a. Na ovom jubilarnom kongresu on e nametnuti i
druge teme relevantne za proces europskih integracija poput europske monetarne i
politike unije, ekspanzije europskog trita, ali i duhovnog jedinstva, te naune
saradnje. Posebno e, takoe, insistirati na revidiranju podjele Europe koja je
dogovorena na Yalti jo 1945. godine. (Gehler/Ziegerhofer). U tom e smislu Velikoj
etvorki predloiti da odre novi Beki kongres u dvorcu Klessheim u blizini
Salzburga. Kulturnu saradnju je smatrao pogodnim instrumentom za ublaavanje
posljedica blokovske podjele u Europi i bezbolnim nainom uspostavljanja kontakata,
pa je inicirao uspostavljanje Paneuropskog kulturnog instituta koji bi, makar samo na
kulturnom planu, jaao jedinstvo podijeljene Europe. Iako nije uspio okupiti Veliku
etvorku na novom Bekom kongresu, u Beu je 1966. organizirao deseti
Paneuropski kongres.
Austrijska neutralnost u uvjetima zategnutosti izmeu dvije nuklearne sile bit e
jedno od pitanja na koje e Coudenhove-Kalergi pokuati skrenuti panju. Smatrao je
da Austrija mora imati znatno aktivniju ulogu u ostvarivanju mira kako bi seborila
protiv Hladnog rata i njegovog nastavka atomskog rata. Na tom predloku on e
elaborirati ideju aktivne neutralnosti koju e suprotstaviti zvaninoj pasivnoj
neutralnosti koju je smatrao dugorono tetnom po opstanak Austrije (Gehler,
2004:184) .
Tri godine kasnije Coudenhove-Kalergi e vladama Njemake, Ujedinjeng
Kraljevstva, Francuske i Italije uputiti memorandum pod nazivom Put ka ujedinjenju
Europe. Crvenu nit jo jednog vizionarskog dokumenta iz Coudenhove-ove
radionice ini insistiranje na ekonomskim integracijama i to kroz pregovore izmeu
Europskih ekonomskih zajednica (EEZ) i Europske zone slobodne trgovine (EFTA)
(Gehler, 2004:184). Novinu u pristupu predstavlja injenica da se u ovom dokumentu
Coudenhove po prvi put ograuje od politikog i vojnog aspekta integriranja

19

insistirajui iskljuivo na stvaranju Europske carinske unije tj. na ekonomskoj

integraciji. Predlagao je da 13 vlada zemalja lanica EEZ i EFTA zaponu pregovore
o modalitetima ekonomske integracije koja bi, u zavrnoj fazi, trebala da rezultira
stvaranjem monetarne unije. Ujedinjavanje EEZ i EFTA-e je, prema njegovom
miljenju, omoguavalo dvjema neutralnim dravama Europe (Austriji i vicarskoj)
da bez politikog kompromitiranja neutralnosti doprinesu ekonomskoj integraciji
Europe. Ova posljednja Coudenhove-Kalergijeva inicijativa tempirana je pred Haki
samit EEZ 1969. godine na kojem e EEZ prvi put otvoriti mogunost proirenja na
UK, Irsku i Dansku. Na istom samitu, luxemburkom premijeru i ministru finansija
Pierre Werneru bit e povjeren zadatak izrade plana (tzv. Wernerov plan) za stvaranje
ekonomske i monetarne unije.
EPILOG
Grof Coudenhove-Kalergi nee doivjeti da se njegove ideje realiziraju i umrijee 27.
jula 1972. godine u Schrunsu u Austriji. To njegov angaman i njegove ideje ne ini
manje vrijednim, naprotiv. Europa je tek nakon vie od 80 godina po objavljivanju
Paneuropskog manifesta sazrela za realizaciju tih ideja. Ruenjem Berlinskog zida
1989. godine simbolino, ali konano i potpuno bit e sruen komunizam i podjela
Europe protiv koje se Coudenhove-Kalergi borio. Maastrichtskim sporazumom 1992.
godine EZ e se preimenovati u Europsku uniju i otvoreno krenuti putem politike
integracije i to uspostavljanjem mehanizama Zajednike vanjske i sigurnosne politike.
Austrija e se 1995. prikljuiti lanstvu EU, usprkos svojoj neutralnosti, dok e
veina zemalja biveg Istonog bloka postati EU lanice 2004. godine. Unija je danas
jedinstven ekonomski blok bez premca u svijetu, upravo zahvaljujui svom
jedinstvenom tritu, a ima i svoju valutu. Istina, Unija jo uvijek nema svoj ustav, ali
je Lisabonskim sporazumom (2007.) dobila meunarodnopravni personalitet, a
dodatno je naglaena i uloga Europskog parlamenta. Paneuropski pokret aktivan je i
danas kao supranacionalna nevladina organizacija s jasnom prounijskom agendom
desnog politikog uklona, ali bez vizionarske snage kakve su imale ideje njegovog
osnivaa.

20

Reference:
1. Burleigh Michael (2001), The Third Reich: A New History, Hill and Wang, New
York;
2. Coudenhove-Kalergi Richard N. (1949), Der Kampf um Europa, Aus meinem
Leben, Vienna;
3. Dorill Stephen (2000), MI6: Inside de Covert World of Her Majesty's Secret
Intelligence Service, Free Press, A Division of Simon&Shuster, New York;
4. Gehler Michael (2002), Der Lange Weg nach Europa, sterreich vom Ende der
Monarchie bis zu EU, Darstellung;
5. Gehler Michael (2004), A Visionary Proved Himself to be a Realist: Richard N.
Coudenhove-Kalergi, Austria and the United States of Europe, 1923-2003,
Human
Security
No9,
2004-2005,
http://www.tokai.ac.jp/spirit/archives/human/pdf/hs09/03_05.pdf - pristupljeno
11.11.2010.
6. Gehler Michael, Ziegerhofer Anita (1999), Richard Coudenhove Kalergi und die
Paneuropa-Bewegung von ihren Anfngen bis in dien Gegenwart, u Rill Robert,
Zellenberg Ulrich E. eds. (1999) Konservativismus in sterreich. Strmungen,
Ideen, Personen, und Vereinigungen von den Anfngen bis heute, Graz-Stuttgart;
7. Johnston William M. (1983), The Austrain Mind: An Intellectual and Social
History, 1848-1938, University of California Press;
8. Lipgens Walter ed. (1984), Documents on the History of the European
Integration, Volume 1: Continental Plans for European Union 1939-1945, Walter
de Gruyter, Berlin;
9. Lipgens Walter, Wilfried Loth (1988), Documents on the History of the European
Integration Volume 3: The Struggle for European Union by Political Parties and
Pressure Groups in Western European Countries 1945-1950, Walter de Gruyter,
Berlin;
10. Lubor Jilek (2004) Pan-Europe de Coudenhove-Kalergi: l'homme, le projet et le
mouvement
paneuropen,
Human
Security
No9,
2004-2005,
http://www.tokai.ac.jp/spirit/archives/human/pdf/hs09/03_09.pdf - pristupljeno
11.11.2010.
11. Rosamond Ben (2000), Theories of European Integration, Palgrave MacMillan;
12. Weigall David, Strik Peter (1992), The Origins and Development of the European
Community, Leicester University Press;
13. Ziegerhofer-Prettenthaler Anita (2004), Botschafter Europas.Richard Nicolaus
von Coudenhove-Kalergi und die Pan-europa Bewegung in den zwanziger und
dreissiger Jahren, Vienna-Cologne, Weimar;

21

Summary
Richard Nikolaus Coudenhove-Kalergi

was Austrian intelectual, politician,

geopolitician, philosopher and European patriot, founder of the Pan-Europa

Movement. He was the first to formulate the vision of a politically, economically and
militarily united Europe. The movement and his founder failed to change the course
of the history in the thirties, but managed to further elaborate the idea of the
economical integration of Europe. After the annexation of Austria by Germany,
Coudenhove-Kalergi fled to Czechoslovakia, then to France and eventually to USA.
During his exile he continued to advocate for the unification of Europe. He supported
the Atlantic Charter and in addition developed the idea of Atlantic Union as a
future framework for peace in Europe. He strongly opposed the division of Europe
into spheres of interest by the Allies. The liberation of Europe revived his PanEuropean hopes and he founded European Parliamentary Union and paved the way
for the development of the European Parliamentarizm. In 1950. he was the first
person to be awarded the International Charlemagne Prize of the City of Aachen. In
the 60-ies, Coudenhove-Kalergi focused on the monetary integration, expansion of
the European market, as well as on the revision of the Yalta-system. His last
initiative came in 1969 when he sent a memorandum entitled The Path toward the
Unification of Europe and proposed economic unification of Europe through
negotiations between EC and EFTA.

22

Pierre Werner bio je luksemburki premijer i ministar finansija koji je na Samitu EEZ u Hagu 1969. godine dobio
zadatak da izradi plan za stvaranje ekonomske i monetarne unije, koji je i poznat pod nazivom tzv. Wernerov plan.
2
Coudenhove-Kalergi e apelirati i na konzervativne snage u Austriji da prihvate ideju mlade austrijske republike jer je
smatrao da je trend republikanizacije tj. ukidanja monarhija nakon I svjetskog rata dobra za dugorono odriv mir.
3
Karl Renner u Austriji se smatra ocem Republike jer e biti prvi kancelar Prve republike, odmah nakon I svjetskog
rata, i prvi predsjednik Druge republike, odmah nakon II svjetskog rata.
4
Do 1922. godine grof Sforza bio je ambasador u Francuskoj. Sam je dao ostavku po dolasku na vlast Benita
Mussolinija. U Senatu e predvoditi antifaistiku koalciju do 1926. godine kad e biti protjeran. U Italiju e se vratiti
1944. i sudjelovati u privremenoj antifaistikoj vladi. U periodu 1947.-1951. bit e ministar vanjskih poslova Italije i
istaknuti zagovornik europskih integracijskih procesa.
5
U februaru 1934. nacistiki agenti isprovocirat e incident nakon kojeg e lideri socijal-demokrata biti pohapeni.
Socijal-demokrati e narod pozvati na otpor Dolfussovoj diktaturi i tokom cijelog februara vodit e se ogorene borbe
izmeu vojske i policije, na jednoj, i radnika na drugoj strani.
6
I prije izbijanja februarskog graanskog rata, Dolfuss je zaveo diktaturu, onemoguivi rad Nacionalnog vijea.
Ugledao se na Mussolinija i smatrao da e njegov austrofaizam uz onaj talijanski, zaustaviti Hitlerov nacionalsocijalizam i komunizam.
7
Radnja filma vezana je za tri lika. Victor Laszlo (Paul Hanreid) eki voa otpora pokuava sa svojom suprugom
Ilsom (Ingrid Bergman) pobjei iz Maroka, koji je pod kontrolom francuske kolaboracionistike vlade, u SAD. Njihova
sudbina u rukama je Ilsinog biveg ljubavnika, Amerikanca Ricka (Humphrey Bogart), vlasnika nonog kluba u
Casablanci.
8
Zajednika izjava amerikog predsjednika Franklin D. Roosevelta i britanskog premijera Winstona Chruchilla
usaglaena prilikom njihovog susreta u ribarskom mjestu Ship Harbour na Newfoundlandu postat e jedan od kljunih
dokumenata prema kojima e se oblikovati svijet nakon drugog svjetskkog rata. Izjavu e Atlanstkom poveljom
nazvati londonski list Daily Herald. U trenutku potpisivanja, SAD jo uvijek nisu zvanino sudjelovale u ratu, jer e to
uiniti tek nekoliko mjeseci kasnije nakon japanskog napada na ameriku bazu na Havajima Pearl Harbour. Atlantska
povelja u historiji meunarodnih odnosa nerijetko se oznaava i kao trenutak u kojem je UK predalo ulogu svjetskog
lidera SAD.
9
1. SAD i UK nemaju nikakvih teritorijalnih pretenzija; 2. teritorijalna poravnanja moraju biti u skladu sa eljama
naroda kojih se to tie; 3. Svi narodi imaju pravo na samoodreenje; 4. ukidanje trgovinskih barijera; 5. globalna
ekonomska saradnja i podizanje nivoa opeg blagostanja; 6. sloboda od siromatva i straha; 7. sloboda morskih puteva;
8. razoruanje zemalja agresora i ope razoruanje nakon rata.
10
Moskovska deklaracija potpisana je 30.10.1943. godine u Moskvi kao Deklaracija etiri nacije o opoj sigurnosti
od strane ministara vanjskih poslova UK, SAD, Kine i SSSR-a. Deklaracija je imala etiri zasebna dijela, od kojih se
jedan odnosio na Austriju Deklaracija o Austriji.
11
John F. Dulles postat e dravni sekretar SAD u periodu 1953.-1959. za mandata predsjednika Dwighta Eisenhowera.
12
Obzirom da je svojim osvajanjima u Europi Karlo Veliki proirio prostor katolianstva i objedinio zapadnu i centralnu
Europu, ovovremene reference na njegovo franako carstvo uglavnom se interpretiraju kao pokuaji definiranja Europe
na osnovu zajednikog kranskog identiteta.
13
vicarski pisac i osniva Europskog centra kullture i Univerzitetskog instituta za europske studije u Genevi.
14
Kongres je na jednom mjestu okupio politiare, al ii intelektualce, pisce, aktiviste, vjerske lidere i umjetnike koji su se
angairali po pitanju promoviranja ideje europskog jedinstva. Na kongresu se raspravljano o europskoj budunosti, ali i
o ulozi i strukturi budueg Vijea Europe. Skup je pomogao stvaranju prointegracijskog raspoloenja javnosti.
15
Nagrada Karlo Veliki tj. (Charlemagne Prize (eng.), Karlspreis (njem.) prestina je europska nagrada koju
dodjeljuje grad Achen. Neki od dosadanjih laureata su: oevi-osnivai EU, George C. Marshall, Simone Veil, Henry
Kissinger, Franocis Mitterrand i Helmut Kohl, Gyula Horn, Vaclav Havel, Jacques Delors, Tony Blair, Bill Clinton,
papa Ivan Pavao II, Javier Solana, Angela Merkel. Posljednji lauret je poljski premijer Donald Tusk.
16
Prema odredbama ranije pomenute Moskovske deklaracije iz 1943. godine, u dijelu koji se odnosi na Austriju
saveznici su jasno naveli da ovu zemlju smatraju prvom rtvom njemake agresije te da je Anschluss nitavan. Austriji
je tom prilikom obeana nezavisnost i sloboda nakon pada Hitlerovog reima, ali je reeno i da nee moi izbjei
odgovornost za sudjelovanje u ratu na strani Njemake. Praktino, saveznici su ve 1943. godine najavili da e tretman
Austrije biti poseban. Austrija je nakon osloboenja bila podijeljena na etiri okupacione zone, a o njenoj sudbini
odluivala je Saveznika komisija za Austriju.
17
Sporazum o ponovnom uspostavljanju nezavisne i demokratske Austrije potpisale su 15. maja 1955. godine
Francuska, UK, SAD, SSSR i Austrija tj. njihovi ministri vanjskih poslova i visoki komesari.
18
Christian Fouchet bio je francuski ambasador u Danskoj koji je u skladu s politikom i shvatanjima tadanjeg
predsjednika Charlesa de Gaulea sainio plan formiranja nove unije drava sa znatno izraenijim principima
meuvladine saradnje, nego to je bilo prisutno unutar Europskih ekonomskih zajednica.