page | 33

19. STOLJEE

HRVATSKA U PRVOJ POLOVICI 19. STOLJEA

STANJE NA HRVATSKOM PROSTORU ZA VRIJEME FRANCUSKE REVOLUCIJE I
KOALICIJSKIH RATOVA PROTIV FRANCUSKE

Francuska revolucija 1789. bila je najva niji dogadaj europskog 18. stolje a. Bila
je nadahnuta racionalisti 'ko-prosvjetiteljskim pogledi ma te vo dena geslom
Sloboda, bratstvo, jednakost i izvrila je snaan utjecaj na zemlje u Europi. Car
Josip II., iako prista a prosvjetiteljstva, u 'vrivao je centralizam i irio
germanizaciju tako potiru i uzakonjena i tradicionalna prava pojedinih
nenjema'kih naroda svoje Carevine to je izazivalo sve vi e nezadovoljstva. Car
Josip II. nije se htio okruniti krunom sv. Stjepana. Hrvatski se prostor tijekom
vladavine Josipa II. nalazio u sklopu Austrijske Carevine u 'ijem su sastavu bili:
Banska Hrvatska (tzv. Provincijal), Me dimurje, Rijeka, Vojna krajina te dio Istre. U
sklopu Mleta'ke Republike bili su: ve i dio Istre, Kvarnerski otoci, Dalmacija i
Boka kotorska. Jedini samostalni teritorij bio je teritorij Dubrova 'ke Republike.
Pod upravom Hrvatskog sabora i hrv. bana bile su samo Banska Hrvatska i
Banska krajina (granica). Bansku krajinu (Banija ili Banovina) 'inile su dvije
regimente: Petrinjska sa sjedi tem u Petrinji i Glinska sa sjedi tem u Glini.
Medi murje je nakon 'etverogodi njeg pripadanja zagreba 'kom distriktu pripojeno
madarskoj Zalatskoj upaniji. Rijeka kao slobodna luka (1719.) dobila je 1779.
zaseban samoupravni status (Corpus separatum) i 1786. pripojena je Ugarsk om
primorju (Littorale Hungaricum) na 'ijem je 'elu bio guverner. Josipa II. naslje duje
Leopold II. koji je ponovno uspostavio stale ki ustav u Banskoj Hrvatskoj i
Ugarskoj te se 1790. dao okruniti za hrvatsko -ugarskog kralja.
U Hrvatskom saboru sudjelovali su prelati, velika i te predstavnici plemstva iz
upanija i predstavnici kraljevskih slobodnih gradova. Sabor je sazivao ban, a
izbor i imenovanje bana bilo je u nadle nosti cara (kralja). 1790. kralj Leopold II.
za hrvatskog bana i menovao je velika a Ivana Erd+dyja koji je na toj du nosti
ostao punih 16 godina. Plemstvo je bilo glavni politi 'ki 'imbenik i u Banskoj
Hrvatskoj i u Ugarskoj. Budui da zasebna vlada Banske Hrvatske, usporedno s
obnovom ustavnog stanja, nije obnovljena niti je bilo izgleda da e se to uskoro
u'initi, Hrvatski je sabor 1790. zaklju 'io da priznaje Ugarsko namjesni 'ko vijee i
kao vladu za Hrvatsku. Ma darski saborski zastupnici, kao i ma darski palatin
(najvi i upravni dostojans tvenik), zahtjevali su da se ma darski jezik uvede i kao
slubeni jezik u Hrvatskoj. U tom su zahtjevu hrv. zastupnici, na 'elu s banom
Erd+dyjem, vidjeli prijetnju od ma darizacije te su zahtjevali da i dalje latinski jezik
ostane slubeni. Tada su madarski saborski zastupnici pokrenuli i pitanje
pripadnosti Slavonije i zagovarali su pripojenje Slavonije Ma darskoj. Hrvatski su
im se zastupnici odlu 'ili suprotstaviti i u tome su se otporu istaknuli Nikola krlec


33





i ban Erd+dy koji je na zajedni 'kom saboru u Budimu 1790. uzviknuo Regnum
regno non praescribit leges
33
.

Francuska je 20. travnja 1722. odlukom svoje Zakonodavne skup tine objavila rat
Austriji. Napadnutoj Austriji u pomo je pritekla saveznica Pruska. Austrijsko -
prusko zajedni tvo u tom ratu bilo je prav antifrancuska koalicija. Nedugo nakon
po'etka te koalicije, car Leopold II. je umro (1792.). Nasljedio ga je sin Franjo II. koji
je sastavio ratovanje protiv Francuza, zavr eno tek u travnju 1795. mirom u
Baselu. U tom se ratu Francuska iskazal kao mo na vojna sila, a me du njezinim
vojskovodama 'elni je 'ovjek postao general Napoleon Bonaparte!
Kako je Pruska, nakon Baselskog mira, istupila iz koalicije s Austrijom, Napoleon
je ubrzo poveo novi rat protiv Austrije koja je bila prisiljena na primirje s
Francuskom, sklopljen 1797. u Leobenu, a zatim i na mirovni ugovor potpisan iste
godine u Campoformiju. Francuzi su 17. svibnja 1797. zauzeli Veneciju i ukinuli
Mleta'ku Republiku. Od ukinu a Mleta'ke Republike do mira u Campoformiju
nastao je u Dalmaciji pokret za sjedinjenem Dalmacije s Banskom Hrvatskom.
Najuporniji zagovaratelj sjedinjenja bio je dalmatinski franjevac Andrija Doroti , a
u Zagrebu j e bilo nekoliko istaknutijih podr avatelja me du kojima se isticao M.
Vrhovac. Iz Dalmacije je bila upu ena molba caru (kralju) Franji II. da omogu i
sjedinjenje Dal mac ije s Banskom Hrvatskom. To je sjedinjenje tra io i Hrv. sabor
1802. Franjo II. je iste godine odgovorio da za sjedinjenje nisu sazrele potrebne
okolnosti i da zbog toga do daljnjega odga da svoju odluku o tom pitanju.
Nakon poraza Austrije od Francuske u drugom (bitka kod Ul ma 1805.) i u tre em
(bitka kod Austerlitza 1805.) ratu, potpisan je 25. prosinca 1805. mirovni ugovor
u Pounu (Bratislava). Austrijska Carevina je u duhu odredaba Po unskog mira
po'ela naputati isto'nojadranske teritorije ko je je francuska vojska zauzi mala
kreui se kopnom. Kako bi Francuzi do li do Boke kotorske, stali su 1806. na tlu
Dubrova'ke Republike da se odmore. Udru ena ruska i crnogorska vojska,
eljevi oplja'kati Dubrovnik, krenula je na dubrov a'ko tlo te su Konavlama
sukobila s umornom francuskom vojskom. Francuzi se bili potisnuti u sam
Dubrovnik sve do dolaska novih francuskih postrojbi koje su istjerale ruse i
crnogorce s dubrova 'kog tla. Francuzi su se od samog po 'etka boravka u
Dubrovniku ponaali kao pravi okupatori, zaposjedaju i tvrdave, samostane,
kole i kue. Rusi su se prema odredbama Tilsitskog mira iz 1807. morali povu i s
Jadrana, odnosno i iz Boke kotorske to je zna'ilo slobodan prolaz Francuzima u
samu Boku. No, i nakon toga, Francuzi su ostali na tlu Dubrova 'ke Republike, a
31. sije'nja 1808. su i formalno ukinuli Dubrova 'ku Republiku 'iji su teritorij, kao i
teritorij Boke kotorske, uklju 'ili u svoju pokrajinu Dalmaciju. Na 'elu vojne
pokrajinske uprave u Dalmaciji, nalazio se general Auguste Marmont koji je uo 'i
ukinua Dubrova'ke Republike od svojih nadre denih dobio naslov vojvoda
dubrova'ki (Duc de raguse). Na 'elu francuske civilne pokrajinske uprave u
Dalmaciji bio je generalni providur sa sjedi tem u Zadru i tu dunost Napoleon I.
povjerio je Vincenzu Dandolu, istaknutom venecijanskom frankofilu. Generalni
providur Dandolo, nadahnut razvijenom Francuskom kao uzorom, nastojao je
unaprijediti gospodarski i kultruni ivot u Dal maciji. Poticao je poljoprivredu,
osnovao je trgova 'ku komoru u Splitu, sredio carine, sudstvo je odvojio od
uprave, ukinuo batinanje i torturu u istra nom postupku, osnovao prizivna sudi ta u
Zadru i Splitu, poticao osnivanje novih kola, u Zadru je ustanovio i visoku kolu za
studij filozofije, prava, medicine i prirodnih znanosti. Kao talijan, Dandol o je
favorizirao talijanski jezik, te je njegovim nastoja njem u Zadru pokrenut i
dvojezi 'ni tjednik Il Regio Dalmata (Kraljski Dalmatin) na talijanskom i
hrvatskom jeziku. Bile su to prve hrvatske novine koje su izlazile od 12. srpnja
1806. do 1. travnja 1810.
33
Kraljevstvo kraljevstvu ne pripi suje zakone

34
Page | 34




U ratnom sukobu s petom antifrancuskom koalicijom (Austrije i Engleske),
Francuska je postigla nove pobjede od kojih je bila najva nija ona protiv
austrijske vojske kod Wagrama 1809. Nakon toga, Austrija je prisiljena da
Sch+nbrunnskim mirom iz 1809. ustupi Francuskoj Belja 'ko okruje (zapadnu
Koruku, Goriku, Trst, Kranjsku, Pazinsku grofoviju te dijelove civilne Hrvatske i
Vojne krajine koji su se nalazili na prostoru ju no od Save do mora). Time je
Austrija potpuno izgubila pristup do mora.
Te tako dobivene slovenske i hrvatske teritorije, kao i hrvatska podru 'ja od Istre do
Boke kotorske, Francuzi su odmah administrativno ujedinili nazvali taj sklop
Ilirski m provincijama (Les provinces illyriennes). U Ilirski m provincijama ivjelo je
tada 1 556 000 stanovnika. Na 'elu Ilirskih provincija bio je generalni guverner sa
sjedi tem u Lj ubljani. Ta je du nost bila povjerena francuskom vo di Marmontu
koji je uspostavio sredi nju upravu Ilirskih provincija i deset podru 'nih
intendantura. Od 1811. uvedena je nova podru 'na upravna organizacija:
uspostavljeno j e 6 civilnih provincija (Dubrovnik, Dalmacija, civilna Hrvatska,
Istra, Kranjska i Koruka) i jedna vojna provincija (Vojna krajina). Od 1. sije 'na
1812. i u Ilirski m je provncijama uveden francuski Gra danski zakonik (Code civil,
donesen 1804. i prema Napoleonu I. nazivan i Code Napol on). Svi su gradani
postali jednaki pred zakonom, sudstvo je odijeljeno od uprave, ukinuti su
zemaljski stale i, porezni privilegiji, autonomna prava gradova, uvedena je op a
vojna obvez a i obveza plaanja poreza, ukinuti su cehovi, feudalna obveza, a u
Dalmatinskoj Zagori seljaci su postali vlasnici zemlje koju su obra divali. Dunost
generalnog providura obavljao je mar al Marmont do 1813. Otada su Ilirske
provincije ule u posljednju godinu svoga postojanja, a njihova je sredi nja
uprava iste godine premje tena iz Ljubljane u Trst i tu je do 'ekala svoj kraj 1814.


HRVATSKE ZEMLJE UOI I NAKON BEKOG KONGRESA

U Banskoj Hrvatskoj je nakon Ivana Erd +dyja bansku dunost od 1806. obna ao
grof Ignjat Gyulay, austrijski general topni ta. Banovao je punih 25 godina, do
1831. Sudjelovao je u svim koalicijskim ratovima protiv Francuske.
Francuski porazi u Rusiji 1812. i potom u velikoj bitki kod Leipziga 1813. potaknuli s u
Austrijsku Carevinu da krene u zauzimanje teritorija koje je izgubila Po unskim i
Sch+nbrunnski m mirom. Tako su francuske Ilirske provincije od 1813./14.
ponovno dole u sastav Austrijske Carevine. Po 'etkom proljea 1814.
Napoleonova Francuska bila je slomljena: 31. o ujka u Pariz su u le vojne snage
este protufrancuske koalicije, a 11. travnja Napoleon je abidicirao u
Fontainebleauu i potom je konfiniran na otoku Elba. Glavna briga pobjedni 'kih
zemalja bila je zati m da dogovorom utvrde poratni me dunarodni poredak u
Europi na na'elima legitimiteta i restauracije. Njihovi su se predstavnici okupili u
Be'u. Taj skup, poznat kao Be 'ki kongres, vijeao je od rujna 1814. do lipnja
1815. U tenji da zadovolje svoje interese, zemlje pobjednice, sudionice tog
kongresa, naga dale su se i poga dale medusobno. U toj aktivnosti svojim se
inicijativama i utjecajem posebice isticao Clemens Metternich, austijski ministar
vanjskih posl ova. Zaklju'ci Be'kog kongresa sadr ani su u njegovu zavr nom
dokumentu (Acte finale) od 9. lipnja 1815., koji se sastoji od 121 'lanka. Austrija
je u skladu sa svojim interesima dobila Ilirske provincije. Dubrova 'ka Republika
nije bila obnovljena. Njezin teritorij, kako je stajalo u 94. 'lanku Acte finale,
dodijeljen je Austriji. Tako je Austrija, dobiv i 1815. cijelu isto 'nojadransku obalu, od
ua So'e do Budve, po'ela od tada, kao pomorska zemlja, izgra divati svoju
dominaciju na Jadranu.
Austrijski car Franjo II. , po savjetu svojeg ministra Metternicha, stvarnog
upravlja'a u Austriji, vladao je Hrvatskom i Ugarskom apsolutisti 'ki i to punih 13


35
Page | 35




godina (1812. - 1825.). Taj francjozefovski apsolutizam (nazvan tako u kasnijoj
historiografskoj literaturi po njema 'kom obliku careva i mena Franz) i mao je
zadau da onemogui otpore Hrvatskog i Ugarskog sabora carevoj ( kraljevoj)
upravnoj politici, osobito na hrvatskom prostoru. Car je biv e Ilirske provincije
1816. proglasio Kraljevinom Ilirijom, koja se sastojala od dva gubernija -
Ljubljanskog i Primorskog.
U Banskoj Hrvatskoj djelovale su upanije iza francjozefovskog apsolutizma i
nakon ponovnog vra anja ustavnosti. One su obavljale upravno -politi 'ke i sudske
poslove. Glavnu rije'u njima imali su plemi i. Sudilo se prema Verb+czyjevu
zakoniku. Sadravao je ugarsko obi 'ajno pravo koje je krajem 15. i po 'etkom 16. st.
prikupio i sistematizirao Istvan Verb +czy, protunotar kraljevskog dvorskog suca.
Pod naslovom Trodjelno djelo obi 'ajnog prava slavnog kraljevstva Ugarske i njemu
pripojenih podru'ja
34
. Taj je zakonik 1514. usvojio Ugarski sabor. Potpisao ga je i
kralj, no nije bio ovjeren kraljevim pe 'atom, pa, prema tome, nije dobio ni
definitivnu pravnu sankciju. No, bez obzira na to, u Ugarskoj se smatrao i
pri mjenjivao kao zbornik veeeg prava. U Banskoj Hrvatskoj bio je upotrebi sve do
1852., kad je zamijenjen austrijskim Gra danskim zakonikom.
Austrijska uprava, na ostalim dijelovima biv ih Ilirskih provnicija, bila je razli 'ito
organizirana. 1814. osnovano je, kao zasebna oblast, Austrijsko primorje za
sjeditem u Trstu. To Austrijsko primorje imalo je u svom sastavu 4 okru ja:
Rije'ko, Istarsko, Gori 'ko i Transko. Austrijska uprava na podru 'ju Dal macije,
nekadanje mleta'ke Boke kotorske i biv e Dubrova'ke Republike, sastojalo se od
gubernija - pokrajinske 'inovni 'ke vlade u Zadru, glavom gradu te pokrajine; zati m
od 'etiriju okruja (Zadarskog, Splitskog, Dubrova 'kog i Kotorskog) u
sastavu kojih su bile preture i op ine. Na 'elu guberni ja nalazio se gubernator.
Slubeni jeziku u upravi, sudstvu i kolstvu, kako u Istri, tako i u Dalmaciji, bio je
talijanski, to se objanjavalo tradicijom, ve om razvijenou tog jezika, kao i
time to su 'inovnici, suci i u 'itelji taj jezik bol je ili jedino poznavali.
U Banskoj Hrvatskoj uvijek su se budno 'uvali i branili mogu i oblici hrvatske
dravnosti. Najstarije hrv. zemlje Dal macija, Hrvatska i Slavonija smatrale su se i
dalje jednom kraljevinom to je stalajo i u njihovu dr avno-pravnom naslovu:
Regnum Dalamatiae, Croatiae et Slavoniae. I u naslovu hrvatskoga bana redovito se
isticalo da je on: banus regnorum Dal matiae, Croatiae et Slavoniae. Iako se
hrvatska Trojednica poslije Be 'kog kongresa 1815. na la u sklopu Austrijske
Carevine i u neposrednoj prilici da bude upravno ujedinjena, to se ipak nije
dogodilo jer carski dvor u Be 'u to nije htio jer se bojao da bi to ujedinjenje oja 'alo
Hrvate koji bi se, udru eni s ina'e jaki m Madarima, mogli efikasnije
suprotstavljati austrijskim Nijemci ma te zahtjevati i preustroj HM prema svojim
interesima. Zbog toga je Dalmacija i dalje ostala izolirana upravno vezana za Be ', a
ne za Zagreb. Od 1817. pokrajina je Dal macija - u sklopu Austrijske Carevine -
dobila naziv kraljevine (Kraljevina Dal macija, to je odmah ulo i u naslov
austrijskih vladara).

VOJNA KRAJINA U PRVOJ POLOVICI 19. STOLJEA

Zadnj a promj ena gr anice i zme du Hr vatskog Kr alj evstva i Os manskog
Carstva
Za vrijeme austro-turskog rata (1788. - 1791.) po trei je put u 18. st. jedno od
glavnih rati ta s Turci ma bilo podru 'je Srbije. Zbog vi e poraza glavnine
austrijske vojske na podru 'ju Srbije, Austrijsko je Carstvo bilo prisiljeno na
mirovne pregovore s Osmanskim Carstvom. Mirovni sporazum potpisan je u
Svitovu na Dunavu u Bugarskoj 4. kolovoza 1791. Sre divanje novih granica
34
skraeno Tripartit, lat. Opus tripartitum iuris consuetudinarii inclyti regni Hungariae
partiumque eidem annexarum

36
Page | 36




izmedu dva velika carstva zavr eno je tek 1795. Nova granica prema Bosni, u
nepreki nutoj crti, po'i nje na gornj em toku rijeke Gli ne, tj. na to 'ki gdje potok
Maljevac u nju utje'e. Odatle se protezala prema Cetingradu, zati m uz Koranu
prema Drenikgradu i dalje preko Vaganca i li 'kog Petrovog Sela ulazi u podru 'je
isto'ne padi ne planine Pljeevice. Tu prolazi isto 'nim rubom oslobodenog Iza'ia
i preko Sko'aja izbija nadomak Bihaa.
Bez vee potpora austijske vojske, kraji nicima nije polazilo za rukom osloboditi
Bi ha i ostale dijelove Turske Hrvatske. Ti me j e nepovratno propu tena
posljednja prilika da se povrate oni dijelovi povijesnih zemalja Hrv. Kraljevstva
koje su tijekom Stogodi njega hrvatsko -turskoga rata osvojili Turci. Rat je u
cijelosti zavrio neuspjehom, ali je u povijesnom razvoju Vojne krajine imao veliko
zna'enje. Austrijski dobitak 1791. bio je zapravo posljednje pro irenje Vojne
krajine. Najvi e se proirila Li 'ka pukovnija.

Na r az medu 18. i 19. st.
Zbog stalne potrebe za s ve veom vojskom radi u'estalih ratova, vojna je vlast s
velikom pozorno u pratila kretanje kraji kog stanovni tva. U gradovima Vojne
krajine ivjelo je 1799. samo 22 100 stanovnika. Me duti m, u Hrvatsko-slavonskoj
vojnoj krajini postojala je, uz v ojne komitete, i grupacija tapskih gradova, tj.
gradova u kojima su bila pukovnijska upravna i zapovjedna sjedi ta s velkom
koncentracijom kraji kih 'asnika, njihovih obitelji, trgovaca, obrtnika i kolskog
osoblja.
Kada je 1792. zapo'eo prvi petogodi nji rat s Francuskom, sredi nje institucije
Austrijskog Carstva nisu vi e mogle ja'im intervencijama u prehrani i kreditima
kunim zadrugama utjecati na ubla avanje tekih prilika, osobito u pukovnijama
Karlova'ke krajine. Velike socijalne napetosti i bune dovode najprije do kona 'nog
ukidanja kantonalnog sustava i po 'etka veeg broja reforma koje e se u
dotjeranome sistematiziranom obliku objaviti cijeloj Krajini, kao njezin novi ustav,
1807. S novi m Kraji kim temeljnim zakonom nastojalo se uvjeriti kraji ko
stanovni tvo da su dobili ustav koji e Krajini donijeti blagostanje trajnijeg
karaktera. Sadr aj novoga Temeljnog zakona raspore den je u 8 glavnim oblasti: o
vojni m dunosti ma, o pravu kraji nika na nepokretna dobra, o ku ni m
zadrugama, o vojnoj i op inskoj raboti, o porezu, o obrtu i o trgovini. Na alost,
novi zakon nije daleko odmakao od terezijanskih odredaba prvog Kraji kog
zakona iz 1754. I dok se na jednoj strani doista nastoji ubla iti bijedu kraji kog
stanovni ta, na drugoj se strani istodobno nastoji iz Krajine izvu i maksimum
dobro izvjebanih vojnika. Kunoj zadruzi, 'iji je status dobio sredi nje mjesto u
sastavu vojne krajine, i t aj se put pridaje velika pozornost. Zbog nedore 'enosti
pojedinih odredaba, doneseno je, poslije 1807., vi e dopuna.

Napol eonova Fr ancuska pri ti e Austrijsko Carstvo
Prvi dodiri kraji kog stanovni tva s Francuzima po 'inju 1806. kada je Napoleon
ugovorom u Bratislavi dobio pravo da za potrebe Dalmacije, dr i vojnu cestu od
Venecije do Dal macije. Te iste godine kraji ko stanovni tvo juno od Save nije ni
slutilo da e uskoro postati dio velokoga Francuskog Carstva. Pari ko vojni
krugovi, koji e ubudue zapovijedati i upravljati Krajinom, zadr ali su u
Karlova'koj i Banskoj krajini, stoljetni vojni sustav daju i tom djelu Hrvatske
samofrancusko ime (La Croatie militaire). Krajine je u Napoleonovom ratu s
Rusijom ustupila tri pukovnije dok su ostale kraji ke postrojbe bile zadu ene
braniti obalu od engleske mornarice. Kraj Napoleonovih ratova, Krajina je
do'ekala sasvi m iscrpljena
35
. 1813. autrijska ofenziva kre e na francuske
prekosavske ste 'evine. Sredinom rujna sve pukovnije stare Karlova 'ke i Banske
35
U francuskim revolucionarnim ratovi ma sudjelovalo je vi e od 100 000 kraji nika, a u
Napoleonovi m ratovi ma oko 67 000 kraji nika

37
Page | 37





krajine ponovno su pod austrijskom zastavom. Krajina pozdravlja dolazak Austrije u
nadi da e prestati turske provale i plja 'ke iz Bosne.
Uspostavom kraji kog sustava i Napoleonovim porazom, stvoreni su preduvjeti za
nastavak kraji kih reforma, zapo'etih ve 1807. Mladi upravni 'asnici nastoje
organiciji kraji ke privrede, uprave i sudstva dati novi polet, a i otvoren je put
novom oivljavanju trgovine.

Gospoda rski pol et Krajine
Trgova'ki promet iz godine u godine prima sve vi e novih tereta, ponajprije ito
iz Podunavlja, umsku gradu i drvo za ogrjev. esnaest godina nakon
Napoleonova poraza kod Lepziga (1829.), izra den je u Krajini prvi projekt kraji ke
eljezni ce koja bi teret prevozila od Siska do Senja. U povijesti hrvatskih
eljeznica, taj projekt ozna 'ava po'etak izgradnje eljeznica u nas, to Hrvatsku
stavlja u red prvih zemalja u Europi koje su pristupe projektu modernizacije svojih
prometni ca. Proj ekt je u po'etnoj verziji izradi o kraji ki kapetan Josip Kaj etan
Knei , koje je zagovarao sustav vise e eljeznice os Siska do Bandinog Sela, a
kona'an projekt kojemu se vra ao jo dva puta, izra den je tek devet godina
kasnije (1838.)
36
.
Oivljavaju obrtni 'ke i trgova'ko-prometne privrede, proces nove upravne i
komandne integracije koja ukida podjelu Krajine na generalate, dok je Banska
krajina jedina sa 'uvala povijesnu tradiciju i samostalnost (ali samo do 1822. kada
nestaje Kraljevina Ilirija). Banska je krajina 1823. ponovno priklju 'ena zajedni 'koj
generalkomandi u Zagrebu. Osnovana je nova kraji ka institucija brigada,
sastavljena od dvije pukovnije.

Po'etak uspona kraji kog dru tva
Krajiki temeljni zakon iz 1807. nije u dovoljnoj mjeri popravio polo aj obrtni 'ke
privrede jer je svako obrtni 'ko zvanjeprogla eno punim zani manjem to zna'i da je
sve obrtnike trebalo osloboditi vojne slu be. Drugim rije'im, 'lanovima kune
zadruge u Krajini z abranjeno je baviti se obrtom jer je prva i osnovna zada a
kune zadruge osigurati dati dr avi to vei broj vojnika. Izni mka su samo kova 'i i
kolari. Takoder vrijedna povlastica je ta da obrtnika na tjelesnu kaznu batinanja
moe kazniti samo sud kraji ke pukovnije.

Obl i ko v a nj e k raj i ko g mal o g svi j et a
U Vojnoj krajini, na vojno -feudalnom posjedu, stolje ima se oblikuje mali svijet
pun predrasuda, diskri minacija i trauma koje su nastale zbog mnogi h tjelesnih
kazni (ponajvi e batinanje) kojih nisu bili potedeni ni starci, ni ene, ni djeca.
Tea i ne tako rijetka kazna bila je tr 'anje kroz ibe (ukinuta 1855.). Be 'ki Dvor
stoljei ma j e gospodari o nad pol ovicom hrv. zemalj a te ej mnogo kraji ke krvi
proliveno na francuski m, njema 'ki m,ruskim,turski m, austrijskimi talijanski m
ratitima za preti dinastije Habsburgovaca. Uz prolivenu krv, potrebno je
pridodati i nekoliko miljuna radnih dana koje su svake godine kraji nici Hrvatske
morali dati svome voljenom caru kroz dravnu i opinsku rabotu. Temeljni
zakon nije bitno mijenjao stare odredbe o besplatnoj dr avnoj i opinskoj raboti,
koja po novom zakonu nije smjela biti ve a od 18 dana po jednom mu karcu i 4
dana po voznom blagu. Od op inske rabote, oslobo deni su samo 'lanovi kune
zadruge. Dravnu rabotu u Vojnoj krajini daje svaka ku na zadruga prema veli 'ini
svog posjeda. Svi oni koji nisu ulazili u grupaciju pravih kraji nika morali su se
otkupiti od davanja obvezne dr avne rabote (25,5 kruna). 1850. izra den je u Be'u
posljednji Temeljni zakon za Krajinu.
Gol eme razl ike i zme du ci vil ne i voj ne Hrvatske po 'i nj u nestaj ati
36
Zamiljen s konjskom vu'om prvih vlakova u nas

38
Page | 38




Goleme razlike izme du Krajine i banske Hrvatske dijelile su hrv. dr avni teritorij
na vojni 'ki i civilni svijet. Tek e se u preporodno doba javiti ideje o ponovnom
sjedinjenju Banske Hrvatske s Krajinom. O tome svjedo 'e pisma kraji kih
rodoljuba Ljudevitu Gaju i drugi m preporoditeljima. Isti 'u se ideje o slobodi
'ovjeka i naroda,o prirodnom pravu svake etni 'ke zajednice da izgra duje vlastitu
demokraciju i dravu
Dragutin Rakovac upuuje dramati'an poziv da se braa krajinici uklju'e u
proljee naroda i podr e nacionalni preporod:
Puke o klin, ma' u tok
Sadje brao drugi skok.
(nau'iti napamet)

Pol i ti ' ke ponu de Zag re ba b e' ko m Dvo ru o sj edi nj enj u kraj i ke up ra ve s
vrhov no m up rav o m ci vil ne Hrva tske i razv oj a 'enj u pe ri fe rni h dj el ova
Voj ne kraji ne
Na crti preporodnih strujanja koja su poticala teritorijalno -integracijske procese,
hrvatski politi 'ki krugovi, okupljeni na Hrvatskom saboru,prihvatili su 1848.
pitanje sjedinjenja Krajine s gra danskom Hrvatskom kao osnovni problem hrvatke
politike. Moe se zaklju'iti da su hrvatski politi 'ari u borbi za Vojnu krajinu
izgradili novu i cjelovitu strategiju prema rje enju kraji kog pitanja.Po ruka
Dragutina Rakovca pokre e cijelu Krajinu. Polaze i od politi 'kog realizma, Sabor je
u Krajiki ustav ugradio odredbu o djelomi 'nom sjedinjenju Krajine preko
vrhovnom upraviteljstva trojedne Kraljevine . Ustav donosi i nekoliko drugi h
odredaba od kojih su za proces razvoja 'enja i sjedinjenja najva nije ove: novi
zakoni o Krajini mogu se donositi samo na sveop em saboru trojedne Kraljevine, a
narodni jezik uvodi se u sve javne poslove Krajine i njezine kole. Kraji ki ustav
Hrvatskog sabora donosi odluke dru tvenog zna'enja kojim se nastoji ubrzati
proces bre preobrazbe tradicionalnoga vojni 'kog drutva u gradansko-
kapitalisti 'ko drutvo. 1849. hrvatski politi 'ari s dijelom kraji kih 'asnika i du
korak dalje u borbi za sjedinjenje s Banskom Hrvatskom. Naime,zatra eno je od
vrhovnih vojnih krugova u Be 'u razvoja'enje svih perifernih dijelova Vojne krajine i
sjedinjenje s maticom zemlje
37
.

PRETPREPORODNO DOBA
Narodni preporodi u pojedinim zemljama Europe zapo 'eli su u zadnjim
desetljei ma 18. st. i okon'ali tijekom prve polovice 19. st., a ponegdje i u drugoj
polovici 19. st. Imali su glavnu zada u sjediniti dijelove vlastitog naroda i stvorit i
modernu naciju na osnovama teritorijalne cjelokupnosti, jedinstvenog knji evnog
jezika, emocionalne integracije, uvo denja jedinstvenih propisa i mjera, jednakosti
pred zakonom i uope potrebe omoguavanja to irih gradanskih i ljudskih
sloboda i prava. Svaki narodni preporod imao je svoje specifi 'nosti. Imao ih je i
hrvatski narodni preporod. Isto tako, svaki je narodni preporod imao svoju
pretpovijest, vrijeme pripreme, pretpo 'etke.
Tenja da se iz pre ivjelog feudalnosputanog drutvenog ustroja prije de u
suvremenije i demokratskim zaslugama obilje eno gradansko drutvo, bila je
svrsi shodno pro eta dvama osnovnim postulatima: postignu e nacionalno-
jezi 'ne unifikacije i nacional no -teritorijalne integracije. Ta tenj a Hrvata bila je
donekle sli 'na prijanjim tenjama Francuza ili tenjama Nijemaca i Talijana.
Prepreke koje su stajale na putu br eg ostvarivanja te te nje bile su produkt
politike tu dinske vlasti.

37
Rije' je o pukovnijama Vara dinskog generalata, o umbera'koj kapetaniji i gradu
Senju.

39
Page | 39




Rjeavanje jezi 'nog pitanja tako der se usporavalo tu dinskom politikom.
Nametanje talijanskog jezika u Istri i Dal maciji, njema 'kog i madarskog u banskoj
Hrvatskoj i njema'kog u Vojnoj krajini nije bilo poticano samo razlozi ma
administriranja ve i tendencijama odnaro divanja talijanizacijom, germanizacijom
i madarizacijom. Banska se Hrvatska tim tendencijama odupirala odr avanjem
latinskog kao slubenog jez ika. Za seoski put sve do 18. st. nije bilo javnih
osnovnih kola, a selja'ko iteljstvo je uglavnom bilo nepismeno. Potrebu
jedinstvenog hrvatskog knji evnog jezika isticali su do kraja 18. st. ponajprije
obi'ni poslovni ljudi. Npr. karlova 'ki trgovac itom Josip ipu u svom je djelu
Temely xitne tergovine polag nara ve y dogacsajev, tiskanom 1796. isticao da bi i
Hrvati, po uzoru na Nijemce, trebali urediti svoj jedinstveni jezik i to tako da bi se
opredijelili za jedan dijalektu kojim bi se moglo 'istije govorit i pisat i kojega
vsaki u pisanju knjiga dr ati bi se moral .
U nastojanj u da se pri hvati jedan hrv. dijalekt i dalje izgra duj e jedi nstveni hrv.
knjievni jezik sudjelovali su i pojedini jezikoslovci, kojima je jezikoslovlje bilo
usputna preokupacija ili pak struka. Npr. Rije 'anin Josip Zavr nik predlagao je
1801. dubrova'ku tokavtinu kao jedinstveni hrv. knji evni jezik. Dvije godine
kasnije (1803.) tiskan je u Be 'u Ri'oslovnik iliri 'koga, italijanskoga i nima 'koga
jezika autora Josipa Volti a s ortografijom usavr enog slavonskog pravo pisa.
Osobito su zna'ana nastojanja Frana Marie Appendinija (Talijan). Kao povijesnik i
lingvist, koji je izvrsno poznavao i latinski, nau 'io je u Dubrovniku i hrvatski jezik, te
odlu'io napisati i gramatiku tog jezika. Svoju gramatiku hrvatskoga jezika, pisanu
na talijanskom jeziku (Grammatica della lingua Illirica), dovr io je za francuske
okupacije Dubrovnika i objavio 1808. nakon ukinu a Dubrova'ke
Republike. Posvetio ju je Augusteu Marmontu koji mu je za tiskanje te gramatike
dao potrebnu financijsku potporu.
I Joakim Stulli, hrvatski leksikograf iz Dubrovnika, posvetio je svoj talijansko -
hrvatsko-latinski rje'nik, tiskan 1810. u Dubrovniku, Augusteu Marmontu zbog
njegove blagonaklonosti i financijske pomo i. Tiskanjem tog trojezi 'nog rje'nika
Stulli je pokazao izri 'ajno bogatstvo hrvatskoga jezika.
Na hrvatskim prostorima pod francuskom vla u Francuzi su 'ak i poticali
uporabu hrv. jezika o 'emu svjedo 'e prve hrvatske novine (Il Regio Dal mata),
hrvatski jezik u novootvoreni m seoski m kolama i Marmontovo imenovanje opata
Ante Sivri a nastavnikom hrv. jezika u Centralnoj kolu u Ljubljani. Marmont je bio
sklon uvodenju hrv. jezika u njegovu tokavskom izri 'aju kao slubenog
zemaljskog jezika u Ilirskim provincijama.
i me Star'evi , sveenik i filolog, napisao je i 1812. objavio u Trstu dva
priru'nika za u'enje hrv. jezika: Nova ri 'oslovica iliri 'ka i Nova ri'oslovica iliri 'ko-
franceska. Prihvatio je i pone to dotjerao slavonsku ortografiju iz druge polovice
18. st., te zagovarao tokavsku ikav tinu za jedinstveni hrv. knji evni jezik u
Napoleonovoj Iliriji. Star 'evi je prvi medu hrvatskim jezikoslovcima istaknuo
postojanje 'etiriju akcenata tokavskog knjievnog jezika i uveo njihovo
Page | 40
biljeenje.
Zagreba'ki biskup Maksi milijan Vrhovac, kao prista a prosvjetiteljstva,
doivljavao je neugodnosti zbog optu bi za masonstvo
38
, liberalizam i povezanosti
s Ignjatom Martinovi em, ugarskim jakobincem i urotnikom koje je bio osu den
na smrt. Podupi rao je tenj e za ujedinjenje hrvatskih zemalja i pru ao je otpor
Madarima, zauzimao se za odr anje latinskoga kao slu benog jezika u banskoj
Hrvatskoj, smatrajui ga idealni m za pruanje otpora madarizaciji i germanizaciji,
te za ilirski jezik u smislu da ga treba njegovati u govoru, pismu i tisku. Taj svoj
stav potkrijepio je otvaranjem tiskare u Zagrebu 1749. godine u kojoj su tiskane
knjige na ilirskom jeziku. Potpomagao je hrvatske jezikoslovce Istranina Josipa
Voltia i Dubrov'anina Joakima Sullija. Kao tokavac, smatrao je da bi ilirski
38
'iji je 'lan bio prije nego je postao biskup!

40




trebao biti jezik tokavskoga narje'ja. Uvidao je potrebu jedinstvene ortografije.
1813. uputio je svim upama svoje biskupije pismo u kojem poti 'e sveenstvo da
sakuplja narodne pjesme i pripovijetke, narodne uzre 'ice i poslovice t e stare
knjige i rukopise
39
. Koliko mu je stalo do promicanja tog op eg dobra, dokazao je
svojom obilnom nov 'anom potporom za izgradnju zagreba 'ke bolnice, osnutkom
zagreba'kog orfanotrofija i dodjelom ove eg biskupijskog imanja u Zagrebu za
uredenje gradskog parka (prozvanog kasnije Maksimir). Bio je prvi pokrovitelj i
mecena zagreba 'kog drutva Musikverein f r Croatien in Agram (Drutvo
skladnoglasja za Hrvatsku u Zagrebu), osnovanog 1827., koje e kasnije djelovati
kontinuirano, ali pod razni m imenima od 1925. i dalje kao Hrvatski glazbeni
zavod.
Pjesnik Antun Mihanovi izado je 1815. Re' domovini od hasnovitosti pisanja v
domorodnom jeziku, kojom je poticao na pisanje hrvatskom jezikom. Antun Nagy
1813. t raio je te 1814. dobio dopu tenje za izdavanje lista na ilirskom jeziku,
latinicom i na slavonskoj tokavtini pod naslovom Slavonski i horvacki Phoenix.
No taj se list nije pojavio. Juraj porer odlu'io je izdavati godi njak pod naslovom
Almanah ilirsk i. Uspio ga je izdati samo jednom - za 1823. 1826. po'ele su u
Zagrebu na njema'kom jeziku izlaziti tjedna novine Luna. U Luni su katkad
izlazili i pojedini prilozi na hrv. jeziku kajkavskog narje 'ja. Bili su to uglavnom
stihovi Tome Miklouia, Romualda Kvaternika, Ljudevita Gaja i dr.
Madari su i dalje nastojali ukorijeniti svoj jezik u banskoj Hrvatskoj te su 1811.
traili da se madarski jezik ve od sljedee kolske godine uvede u hrv. kole kao
nastavni predmet, a nakon 6 godina i ka o nastavni jezik. Hrvatski su se nunciji,
kao i ranije, energi 'no suprotstavljali tim zahtjevima. Izglasavanje zaklju 'ka o
tome pitanju jer je 1. lipnja 1812. zajedi 'ki Ugarski sabor bio raspu ten. Kad se
taj sabor 1825./26. ponovno sastao, Madari su opet pokrenuli jezi 'no pitanje.
Hrvatski nunciji ostali su pri svojem stavu da o jezi 'nom pitanju u banskoj
Hrvatskoj moe odlu'ivati samo Hrvatski sabor. I zaista, Hrvatski sabor 10. je
rujna 1827. raspravljao o to me i donio zaklju'ak da se madarski jezik moe uvesti
u hrv. kole kao obvezan predmet. To me dutim nije u potpunosti zadovoljilo
Madare koji su htjeli potpunu supremaciju u Ugarskoj. Razumije se da se Hrvati
nisu mogli pomiriti s tom velikom madarskom tenjom. Mlada hrv. inteligencija,
potekla ponajvi e iz novonastalog poslovnog gra danstva, nosila je u sebi izrazitije
narodnosne osjeaje i gajila spremnost za sustavnije i ja 'e sudjelovanje u
kulturnom i politi 'kom preporodu svojeg a naroda. Ta se mlada hrv. inteligencija
kolovala tijekom tre ega i prve polovice 'etvrtoga desetljea 19. st. dijelom na
Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu, dijelom u doma im bogoslovnim
u'ili tima, ali i u Padovi, Grazu, Be'u i Peti. Padova je tih godina bila obuzeta
duhom risorgimenta - talijanskog pokreta za oslobo denje od austrijske vlasti i
uj edinj enje Talijana. Graz i Be ' su tih godi na i mali velik broj studenata
nenjema'kog podrijetla. Osobito su 'eki, slova'ki, poljski i talijanski studenti
osnivali svoja dru tva, organizirali predavanja i rasprave, 'itali domoljubne
broure i knjige. U njihovim dru tvima su sudjelovali i pojedini hrv. studenti. Bilo
je i drutava koja su osnivali hr v. studenti, npr. u Grazu u kojem su sudjelovali
Ljudevit Gaj, Di mitrije Demeter i dr. Nakon zavr etka studija veina je mladih
Hrvata po povratku u domovinu osje ala potrebu da djeluju domoljubno i u tom
su se pravcu aktivirali i drugi poj edinci iz raznih dobnih generacija. Njihova
ukupna javna aktivnost od 1830. do 1834. neposredno je prehodila po 'etku
HRVATSKOG NARODNOG PREPORODA.
Ljudevit Gaj 1830. u Budimu objavljuje svoju bro uru Kratka osnova horvatsko -
slavenskoga pravopisanja. Taj hrvatski domolju, koji potje 'e iz obitelji njema'kog
podrijetla, pisao je najprije na njema 'kom, a ubrzo i na hrvatskom jeziku
kajkavskog narje 'ja. Neoptereen svojim njema 'ki m podrijetlo, smatrao je
39
prikupljene materijale uklju'ivao je u fond knjiga biskupijske knji nice

41
Page | 41




Hrvatsku svojom pravom i jedinom domovinom, a njezinu sudbinu i svojom
sudbinom. Gaj i njegovi suvremenici dobro su znali da integraciji hrvatskoga
naroda u teritojalno -upravnom smislu odlu 'uju drugi, a to su bili vladaju i
'imbenici Austrijske Carevine i da zbog toga borba ne e biti laka.
Procesi standardizacije hrvatskog knji evnog jezika stvorili su u preporodnom
vremenu dva knji evna jezika: kajkavski - u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, i
novotokavski - u ostalim dijelovima Hrvatske. Prema tome, bilo je potre bno
opredijeliti se za jedan od tih, za prakti 'niji pravopis. Novo tokavski knji evni
jezik bio je u prednosti jer je me du Hrvatima bilo najvi e tokavaca.
Gajeva Kratka osnova tiskana je dvojezi 'no: na hrvatskom i njema 'kom jeziku.
Budui da je Gaj bio kajkavac, pisana je na kajkavskom narje 'ju. Unato' tome,
Gaj se nije zalagao za kajkavsko narje 'je, ve za zajedni 'ki hrvatski standardni
jezik, jezik kojem je htio dati novu ortografiju prema 'ekom uzoru (upotreba
dijakriti 'kih znakova). 1830. u Zagrebu je na latinskom jeziku tiskana knji ica
hrvatskog protonotara Josipa Ku evi O posebnim pravima i ustavu Kraljevine
Dal macije, Hrvatske i Slavonije (De municipalibus iuribus et statutis regnorum
Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae) koja je izvorno dokazivala trajnu zasebnost
dravnopravnog poloaja Hrvatske i njegovu nezavisnost u odnosu prema
Ugarskoj. Ta zbirka istra enog i sabranog hrvatskog dr avnog prava nastala je u
duhu zaklju'aka Hrvatskoga sabora iz 1827. Te je godine osnovan i poseban
radni odbor, pod predsjedanjem Aleksandra Alagovi a, koji e dvije godine nakon
smrti Maksimilijana Vrhovca postao zagreba 'ki biskup. Roden u Slova'koj, ali
hrvatskog podrijetla, bio je u odsutnosti bana Ignjata Gyualaya imenovan za
namjesnika banske 'asti u Hrvatskoj te je plodno djelovao ne samo u vjerskom
smjeru, ve i na drugi m javnim podru'jima u interesu Zagreba, Zagreba 'ke
biskupije i banske Hrvatske uope.
1832. u Zagrebu je tiskana na latinskom knji ica pravnika i knji evnika Ivana
Derkosa pod naslovom Duh domovine nad sinovi ma svojim koji spavaju (Genius
patriae super dormientibus suis filiis). Tom je svojom knji icom ve u naslovu
istaknuo njezinu svrhu, tj. zalagao se da taj jezik (hrvatski jezik) integrira u sebi
bogatstvo svih triju narje 'ja.
Pitanjem jedinstvenoga hrvatskog knji evnoga jezika pozabavio se i grof Janko
Drakovi u svojoj brouri Dizertacija
40
objavljenoj 1832., napisanoj na
tokavskom narje'ju. Drakovi smatra da je hrvatskom narodu potreban
jedinstven knji evni jezik, a to bi trebao biti tokavski dijalekt. Dra kovi je bio
plemi , pri padnik hrvatskog velika kog roda. Zani mljivo je to da j e tu bro uru
izdao u 62. godini ivota i da je bio stariji odsvojih mla dih kolega, a zajedni 'ka im
je bila ista misao. Tako der bio je dokaz da i pripadnici hrvatskog plemstva
podupiru narodnopreporodni pokret. Uz njega su se jo istaknuli grof Jurica Or i i
grof Franjo Kul mer. Drakovi eva broura pokretala je i druga va na pitanjate se
s pravom smatra prvi m formularni m programom predstoje eg hrvatskog
narodnog preporoda. Iznosi zahtjeve za ob navljanje vlasti hrvatskoga bana i za
osnivanje samostalne hrvatske vlade, za razvoja 'enje Vojne krajine i ujedinjenj
hrvatskih zemalja, za uvo denje hrvatskoga kao slu benoga jezika na teritoriju
cijele Hrvatske, kojem bi se kasnije pridru ile i slovenske zemlje, kao i Bosna, a
sve bi se zajedno zvalo Velika Ilirija ili Kraljevstvo Iliri 'ko. Meduti, smatrao je
da bi Ugarska trebala dati i financijsku pomo Hrvatskoj kako bi se to prije
izvukla iz gospodarskog zaostajanja. Up ozoravao je na potrebu promicanja hrv.
trgovine (osobito izvozne prekorije 'ke luke), na sustave kreditiranja u
trgovinskom poslovanju, na potrebe i mogu nosti industrijskog razvoja i na
nunost organiziranog stru 'nog kolovanja. Kao pripadnik plemstva, Dra kovi je u
brouri izbjegavao potrebu feudalnih odnosa.
40
Disertatio iliti Razgovor darovan gospodi poklisarom zakonotvorcem Kraljevinah na ih za
buduu Dietu ungarsku odaslanem

42
Page | 42




U preporodnom duhu, nastala je i pjesma Josipa Kundeka, sve enika i kajkavca,
Re' jezika narodnoga (1832.). Ljudevit Gaj, kao vode a li'nost pokreta, ocijenio je
da su sazrele prilike i za pokretanje javnog periodi 'kog glasila na hrvatskom
jeziku Danicza Horvatzka, Slavonzka i Dalmatinzka. No, od 1833. Danicza izlazi
kao knji evni list. Kako je Gaj elio obradivati u listu i ire drutvene teme,
uklju'ujui i politi 'ka pitanja, izravno se obratio caru (kralju), ali je na odgovor
'ekao jako dugo. Gajevu je molbu podupirao i novi hrvatski ban Franjo Vla i. Gaj je
'ekao na odgovor godinu dana, koji je dobio 1834., nakon 'ega je izdao proglas
na kajkavskom narje 'ju kojim obznanjuje da e po'etkom naredne godine u Zagrebu
po'eti izdavati Novine horvatzko -slavonzko-dalmatinzke s knji evnim prilogom
Danicza. Novine izlaze na kajkavskom, Danicza vu horvatskom i vu drugeh
ilirzkeh narechah . S najavom izdavanja tih publikacija i neposrednom pripremom
za tiskanje, zavr ilo je pretpreporodno razdoblje dugo 'etiri i pol desetljea
(1790. - 1834.).

CRKVA U HRVATA I NARDONI PREPOROD

Kul turno p reg al atvo Crkve u Hrvata
Uloga Crkve u Hrvata bila je od iznimne va nosti. Prva hrvatska gramatika
isusovca Bartola Kaia (1604.) i pravopis dubrovak 'kog dominikanca Raj munda
Damanjia (1639.) ozna'avaju po'etak intenzivnijih nastojanja u stvaranju
zajedni 'kog hrv. knji evnog jezika. Predvodnici hrv. narodnog preporoda odlu 'it e
se za tokavski dijalekt koji su svojedobno franjevac Franjo Glavini (16. st.) i
biskup Ivan Tomko Mrnavi (16./17.st.) predl agali kao bosanski jezik koji je u
Hrvata najopenitiji .
Bogatstvu hrv. jezika pridonosi trajno nastojanje da se usavr e crkveno-liturgijski
evandelistari, misali, obrednici, brevijari i molitvenici, tiskani na latinici, glagoljici i
bosan'ici. Nad liturgijski m knjigama bdije plejada jezi 'nih i crkvenih entuzijasta, od
Kaieva Obrednika (1647.), preko Vrhov 'eva pu'kog Molitenika na
tokavskom (1804.) do posljednjeg Par 'ieva izdanja glagoljskog Misala (1905.).
Uloga Crkve posebno se isti 'e u organizaciji kolstva: visokih u 'ilita u Zadru
(dominikanci), Zagrebu (isusovci) i Lepoglavi (pavlini), akademija (Zagreb,
Poega), visokih kola franjevaca diljem Hrvatske, dijecezanskih sjemeni ta,
gimnazija i razli 'itih stupnjeva upskih kola bez kojih je nezamisliva prosvjeta
irih narodnih slojeva. Crkva je i glavni inspirator literarnog stvaranja i znanosti,
bilo sakralne, bilo profane.
Maksi milij an Vrhovac - i dej ni za ' etni k hrv. naro dnog p repo roda
Ovaj zagreba'ki biskup jedan je od idejnih za 'etnika HNP-a. Njegova
prosvjetiteljska usmjerenost najizra enija je u prikupljanju nacionalnog blaga i
irenju knjige u hrv. narodu. On sam nabavlja sve to bi moglo pridonijeti
duhovnom probitku naroda i razvoju znanosti u Hrvata. 1808. predlae
Hrvatskom saboru da se njegova knji nica otvori javnosti.
Vrhov'eva zamisao o promicanju kulture svega naroda objanjava njegovu
povezanost sa irokim krugom ljudi iz svih hrv. krajeva. U zanimanju kako tu
problematiku rjeavaju drugi slavenski narodi, dopisuje se s ocem slavistike
Dobrovskim, Slovencem Kopitarom i drugima. Dobrovskom je Vrhovac obe ao
poslati Stullijev Rje 'nik, hrvatske pisce 14./15. st., dubrova 'ke poslovice, narodne
pjesme, a izvjetava ga i o prevo denju Svetoga pisma na hrv. jezik. Na Kopitarov je
poticaj zagreba 'ki biskup 1813. objavio svoju poslanicu o prikupljanju
narodnog blaga. Zani maju ga djela starih hrv. pi saca i crkvenih tekstova iz na ih
krajeva izvan Banske Hrvatske kao i spomenici koji dokazuju da ti krajevi jezi 'no i
kulturno pripadaju hrv. etnikumu. Dubrova 'ki pjesnik .uro Feri posveuje mu



43
Page | 43





svoje djelo Psalmorum paraphrasis i moli da ga biskup preporu 'i u Zagrebu i u
gornjoj Hrvatskoj .
Vrhovac se tako der zalae i za prikupljanje dokumenata koji svjedo 'e o pravi ma
Hrvatske na Dal maciju. U tom traenju nee biti obeshrabren austrijskim
nastojanjima da se onemogu i ujedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvastkom pa e
i dalje poduzimati sve to je u njegovoj mo i za drag sunarodnjake , kako naziva
Dalmatince, i nastaviti prikupljati dokum ente za pravno obrazlo enje pripadnosti
Dalmacije Hrvatskoj. Maksimiljan Vrhovac s pravom mo e biti nazvan idejnim
za'etnikom i pokreta'em nacionalnog osvje tenja Hrvata.

K o l o m l a d i h ro d o lj u b a
U preporodnom duhu zagreba 'ki bogoslovi osnivaju Ko lo mladih rodoljuba (1835.,
kasnije nazvan Zbor duhovne mlade i), knji evno drutvo za njegovanje
narodnog jezika, izdavanje knjiga i prou 'avanje nacionalne povijesti i kulture.
Osnovano je i Skladnoglasje (1836. kasniji V ijenac), s kojima se uklju 'uju u
kulturne tijekove HNP-a. Oba drutva imala su za cilj narodno osvje ivanje i
kulturni napredak. Bogoslovi prikupljaju narodne pjesme, odu evljeno ih u'e i
pjevaju, a poslije kao upnici aktivno sudjeluju u prosvje ivanju i nacionalnom
uzdizanju vjernika. Me du najistaknutijima sve enicima koji djeluju uz bogoslove
su Pavao toos (pie Kip domovine leta 1831.) i Josip Juratovi (isti'e se na
glazbenom podru'ju).

P o p i A r v a t i
Budui da je ilirski pokret u Hrvatskoj pod utjecajem liberalne gra danske
inteligencije, nadahnute jozefinisti 'ko-prosvjetiteljski m duhom, koja nastoji Crkvu
podrediti dravi, a od sveenika u'initi lojalnoga dr avnog slubenika i pri bli iti
ga ivotu laika (zahtjev za ukidanje celibata 1848.), neizbje no je dovelo do
nesuglasica sa slu benom Crkvom, zabrane rada bogoslovskih dru tava i
zatvaranja sjemeni ta. Da sprije'i daljnje napade na Crkvu, 1849. biskup Hauli k
pokree tjednik Katoli 'ki list, koji e u duhu tolerancije i pomirljivosti iznositi
crkvene stavove.
U Zadru je 1844. pokrenut list Zora dalmatinska u sklopu kojeg djeluju mnogi
poznati sveenici: Mato Vodopi , ime Ljubi , Mihovli Pavlinovi i dr. U vrijeme
preporoda upnici glagolja i, popi Arvati ili Harvaani ozna'avaju
nepremostiv bedem pred nadiranjem tu dinskih jezika. Svoj su jezik nazvali
arvacki ili slovinski , ali nikad ilirski .
Hrvatski narodni preporod u Istri vezan je uz ime Jurja Dobrile, biskupa,
prosvjetitelja i borca za jezik i politi 'ka prava istarskih Hrvata. Interese istarskog
naroda zastupao je u istarskom Saboru i be 'kom Parlamentu. Bio je pro et
socijalnim idejama, podupire kole, stipendira siroma ne u'enike, a kao 'lan
Drutva sv. Jeronima u Istri pokree kalendar Istranin. Bio je i Strossmayerov
prijatelj.
U preporodu istarskih Hrvata i njihovu povezivanju s Hrvatskom s udjeluju i ostali
sveenici. Petar Studenac dopisnik je Gajevih novina, a zaslugom istarskih
upnika utemeljeno je i Slavjansko dru tvo 1848. dok je u Puli osnovano Dru tvo sv.
.irila i Metoda. Za politi 'ke uspjehe zaslu ni su Matko Laginja, Matko Mandi i
Vjekoslav Spin'i koji se nakon osnutka Slavenskog narodnog kr anskog saveza
zalago za njegovo povezivanje sa strankama u Hrvatskoj.
Za o'uvanje i ja'anje narodne svijesti Bunjevaca i okaca u Ba'koj i Baranji
najzasluniji je biskup Ivan Antunovi . Od velike su vanosti Bunjeva'ko-oka'ke
novine Bunjeva'ko-oka'ka vila (1875.), mjese'nik Neven, Suboti 'ka danica te
narodne i kranske 'itaonice, otvarane uz hrvatske katoli 'ke upe u kojima se
cijene izdanja zagreba 'kog Drutva sv. Jeronima i Matice hrvatske.



44
Page | 44




Hrvati u BiH zalau se za nacionalno oslobo denja, a u te svrhe pokre u 'asopis
Glas Hercegovaca (1891.) koji se obra a bosanskim i hercegova 'kim Hrvaticama
s pozivom na obranu narodnog j ezika koj i je prorok sl ave...za koji se Hrvat i
oruja hvatao, vojevao i umirao jer izdajom jezika, izadaje se i narod. U BiH
najvie su se istaknuli predstavnici klera: franjevac Grgo Marti , Pakal Buconji ,
Didak Bunti i dr.
U sklopu narodnog preporoda javlja se i religijski preporod, obilje en
obnavljanjem ve postojeih i poj avom novih redova i kongregacija. Zaslugom
biskupa Haulika u Zagreb dolaze sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog koje svoju
aktivnost i re i na Dubrovnik, dok ur ulinke postaju naj brojnijom dru bom. Na
Strossmayerov poziv u .akovo sti u i sestre Sv. Kri a, a nekoliko godina kasnije u
Bosnu dolaze i klanjateljice predragocijene krvi Isusove te keri Boje ljubavi.
Sarajevski nadbiskup J. Stadler utemeljuje red Slu avki malog Isusa koje svoj
apostolski ar usmjeruju prema siromanoj djeci, starcima i nemo ni ma. Od
mukih redova vani su Druba milosrdne brae u Zagrebu, trapisti u okolici
Banjaluke, isusovci u Bosni, karmeli ani u Somboru itd.

HRVATSKI NARODNI PREPOROD - ILIRSKI POKRET (1835. - 1848.)

Po'etak hrvatskog narodnog preporoda obilje ilo je pokretanje Novina (prvi put
izlaze 6. sije'nja 1835., dva puta tjedno, kajkavsko narje 'je i stari pravopis) i
Danice (10. sije'nja 1835., jedanput tjedno, tokavsko narje 'je i novi pravopis). U
10. broju Danice objavljena je Mihanovi eva pjesma Horvatska domovina.
Ilirsko ime za teritorij i n arode u ovom dijelu europskog jugoistoka izme du Drave i
Dunava na sjeveru i Jadranskog mora na jugu bilo je i ostalo u dugoj upotrebi. To se
ime upotrebljavalo jo u starom Ri mu, a od vremena humanizma i renesanse
pojedini su strani i hrvatski knji evnici i znanstvenici pod ti m i menom
podrazumijevali i naziv za Hrvate.
Sinoni m za hrvatstvo, tj. Hrvata (ilirski, ilirik...) poznato je jo od pretpreporodnog
doba. Matija Grbac, Istranin i sveu 'ili ni profesor, u 16. je stolje u uz svoje ime
dodao i Ilirik. Isto je u drugoj polovici 16. st. u 'inio i njegov zemljak Matija Vla 'i,
protestantski teolog, lingvist i povjesni 'ar. Talijanski isusovac Danijel Farlati u 18.
st. svoju povijest crkve u antici i ranom srednjem vijeku nazvao je Illyricum
sacrum. Autori nekih lati nsko -hrvatskih ili talijansko -hrvatskih rje'nika te autori
nekih zna'aj ni h gramatika hrv. jezika za hrvatski su j ezik upotrijebljavali ilirski
naziv.
Zna'ajna je i 1809. godina kada su Francuzi od slovenskih i dijela hrvatskih
zemalj a ustrojili zasebno upravno podru 'j e i tom su podru'j u dali naziv Ilirske
provincije od kojih e kasnije Austrijska Carevina osnovati svoje upravno podru 'je
poz nazivom Kraljevina I lirija. Ilirski se naziv upotrebljavao i u administrativnom
jeziku Austrijske Carevine, kao i u saborskim raspravama u Hrvatskom i
Ugarskom saboru, u hrvatskoj historiografiji i u politolo koj literaturi.
Zani mljivo je pak da hrvatski puk nikada i nigdje nije za svoj jezik koristio naziv
ilirski jezik jer su znali da su taj naziv smislili u 'eni pojedinci. Oni su svoj jezik
nazivali horvatski m (kajkavci), arvackim, harvackim ('akavci), rvackim,
harvackim, hrvackim, hrvatskim (tokavci ). U hrvatskoj knji evnosti mnogi su
pisci pri mjeri koji svoj jezik nazivaju hrvatskim i menom. Npr. Marko Maruli isti 'e
kako Juditu, pisanu 1501., pi e izri 'ito na hrvatskom jeziku, a Filip Grabovac
naglaava da su naziv za ilirski i hrvat ski narod i jezik istog zna 'enja
41
.
Gaj i njegovi istomi ljenici smatraju da bi ilirsko ime moglo okupiti rasute djelove
hrvatskoga naroda, a usporedno s tim i duhovna ga zbli iti te ujediniti s ostalim
junim Slavenima. Iako je Austrija provodila uglavnim centralisti 'ku politiku i
41
To se vidi iz naslova njegova djela Cvit razgovora naroda i jezika iliri 'koga aliti
rvackoga, 1749.

45
Page | 45




nametala germanizaciju, u Ilirskom je pokretu tovi e vidjela rastuu snagu
kojom e se Hrvati moi uspjeno oduprijeti Madarima. Uz to, Ilirci su mogli
obaviti za Austriju korisnu ulogu, tj. privu i Hrvatskoj, a time i Austriji, i ostale
june Slavene, medu kojima i pravoslavce, koji su bili izlo eni ruskim utjecajima.
Broj suradnika Danice ilirske bio je u stalno porastu. Uz Gaja, isticali su se:
Vjekoslav Babuk i, Dimitrije Demeter, Antun Mihanovi , Ivan Trnski, Dragutin
Rakovac, Bogoslav ulek, Antun Kazna 'i, Ivan Kukuljevi , Ljudevit Vukotinovi ,
Pavao toos, Ivan Maurani, Antun Nem'i. Od Slovenaca, tim se pokretom
oduevio i osobno mu se priklju'io Stanko Vraz, kojega je najaktualniji pjesnik tog
doba, France Preern, nazvao slovenskim odmetnikom.
Gaj je ra'unao i na podr ku Srba Ilirskom pokretu. Ta se podr ka Srba uglavnom
svelana nekoliko pojedinaca (Petar Jovanovi i Milo Popovi ). Redovi tamonjih
Srba otro su napadali nastojanja hrvatskih Iliraca, u 'emu je prednja'io Teodor
Pavlovi , urednik Letopisa Matice srpske i Srpskog narodnog lista. Bo idar
Petranovi , jedan od rijetkih hrvatskih Srba, vodio je prepisku s vodeim
hrvatskim Ilircima i donekle bio simpatizer pokreta. 1836. pokrenuo je izdavanje
godi njaka Ljubitelj prosvije tenija s podnaslovom Srbsko -dal matinskij al manah,
tiskan irilicom. Za razliku od hrvatskih Ilirraca, koji su pod imeno m I l i r
podrazumijevali ne samo Hrvate,ve i Slovence i Srbe, Petranovi je pod tim
imenom podrazumijevao samo Srbe
42
. Vuk Stefanovi Karadi nije prihvaao
ideje hrvatskog ilirizma. On je smatrao da su svi tokavci Srbi (uklju'ujui i
pravoslavce tokavce, i katolike tokavce, i muslimane tokavce - srbi triju
vjera
43
), te je svoj rje'nik nazvao srpskim rje 'nikom. Na njega je utjecali
nekolicina slavista koji su se bavili konstrukcijam a o klasifikaciji slavenskih jezika
(Jozef Dobrovski, Jernej Kopitar). Isto tako, narodne pjesme koje je Karad i
skupljao po hrvatskim krajevima, objavljivao je pod naslovo Srbske narodne
pjesme. 1836. napisao je jedan jezikoslovni opis , kojemu je dao naslov Srbi svi i
svuda, a objavio ga je 13 godina kasnije u knji ici Kov'ei.
Otvarale su se i 'itaonice koje su bile najva nije preporodne ustanove. Prva takva
'itaonica - zahvaljujui Metelu Oegovi u - osnovana je 1838. u Vara dinu, a te iste
godine osnovane su ilirske 'itaonice u Karlovcu i u Zagrebu. Ne to kasnije su
otvorene 'itaonice u Bakru, Petrinji, Vinodolskom i Po egi. Te su 'itaonice bile
mjesto svakodnevnog dru enje Iliraca.
U zagreba'koj Ilirskoj 'itaonici, 1842. osnov ana je Matica ilirska - drutvo za
izdavanj e knji evni h i znanstveni h dj ela te je te iste godi ne pokrenut knji evni
'asopis Kolo , koji je razinom ure divanja i vrijedno u suradni 'kih priloga
nadvisivao Danicu ilirsku. Urednici su bili Rak ovac, Vraz i Vukotinovi (Gaj ih je
nazivao Rak, Vrag, i Vuk). Hrvatski ilirci nehrvatskog podrijetla, pohrva ivali su
svoja i mena i prezi mena (Lisinski, Vukotinovi ). Ilirci su dobro sura divali s
veinom hrvatskih biskupa, kao i s hrvatskim banom. Mirko Oegovi , biskup
senjski i prista a pokreta, napisao je i objavio tri bro ure na latinskom jeziku u
kojima je osporavao ma darsko svojatanje viroviti 'ke, poeke i srijemske
upanije, kao i tenju Madara da Hrvatima nametnu ma darski jezik. Aleksandar
Alagovi , biskup zagreba'ki, osobito je podupirao rad Dru tva skladnoglasja za
Hrvatsku kojemu je bio pokrovitelj. Nakon Alagovi eve smrti, novi zagreba 'ki
biskup postaje Juraj Haulik. Podrijetlom Slovak, nastojao se dok azati kao 'ovjek i
crkveni poglavar koji voli Hrvate i radi za njihovo dobro. U Ugarskom saboru se
suprotstavljao prijedl ozi ma Ma dara da ma darski postane slu beni jezik u
Hrvatskoj. Podravao je latinski kao slu beni, ali je predlagao da se i hr vatskom

42
To je vidljivo iz naslova njegove bro ure Njekoliko rjeci dalmatisnkim Ilirim (Serbljima)
prilikom nove 1839. godine od jednog domorodca
43
Kajkavce je svrstavao medu Slovence, a 'akavce je smatrao mogui m ostaci ma
nekadanjih Hrvata - tako je gotovo eliminirao Hrvate kao narod i postao najpoznatiji i
najutjecajniji zagovaratelj velikosrpstva, tj. velikosrpske ekspanzije

46
Page | 46




jeziku prida potrebna pozornost i da se uvede u hrvatske gimnazije. Posebno je
zasluan za osnivanje Hrvatsko -slavonskog gospodarskog dru tva (1841.), koje je
poticalo razvoj gospodarstva, gospodarskog obrta, tiska te sudjelovanje na
domaim i medunarodnim gospodarskim izlo bama.
U Banskoj Hrvatskoj javljaju se ma daroni, podr avatelji velokoma darskih tenji.
Neprestana javlja suprotstavljanja s Ilircima natjeral a su i h na strana 'ko
okupljanje pa su 1841. u Banskoj Hrvatskoj bile osnovane dvije stranke:
Horvatsko-vugerska stranka i Ilirska stranka. Horvatsko -vugerska stranka se
protivila tenjama hrvatskih ilirica o ju noslavenskom okupljanju oko Hrvatske,
bila je protiv ilirskog imena, protiv tokavskog narje'ja i novog pravopisa,
zalagala se da Hrvatska bude u to 'vroj zajednici Ma darskom, da hrv. upanije
same neposredno alje svoje nuncije u Ugarski sabor i da ma darski jezik postane
slubeni jezik Banske Hrvatske. S druge pak strane, Ilirs ka stranka se zalagala za
hrvatsko narodno jedinstvo prihva anjem jedinstvenog hrvatskog knji evnog
jezika, razvijanjem emotivne povezanosti i te nji za teritorijalnom cjelokupno u, te
za to samostalnijom i nezavisnijom Hrvatskom u zajednici s Ugar skom. 1842.,
prilikom izbornih skup tina, na kojima se biralo upanijsko 'inovni tvo, dolo je
do otrog strana'kog nademtanja izme du iliraca i ma darona. Ilirci su pobjedili.
Budui da su ilirci u nadmetanju koristili neke ilegalne metode, Ma dari su ih
optuivali kao prevratnike i kao neprijatelje Ma dara i HM, te su zahtijevali
zabranu ilirskog imena. Ma daroni su za taj svoj zahtjev pridobili novog hrv. bana,
Franju Hallera, 1842. Njihova protuilirska akcija dovela je do toga da je car
Metternich u ime cara Ferdinanda I. donio odluku o ukidanju ilirskog imena i
ilirskoga grba
44
. Zbog te cenzure, pojedini narodnjaci odlu 'ili su pokrenuti svoj list
izvan Austrijske Carevine, u kojem bi slobodnije mogli napadati antihrvatsko
djelovanje madarona i antihrvatsku politiku austrijskog re ima. Novi 'asopis zvao
se Branislav, a tiskan je u Beogradu od studenoga 1844. do sije 'nja. 1845. (samo
13 brijeva je izalo). U po'etku ga je ure divao Bogoslav ulek, a potom Pavao
avlovi koji se zbog preseljenja u Beograd smatra i prvim hrvatskim poiti 'kim
emigrantom. 1844. u Zadru po'inje izlazi preporodni 'asopis Zora Dalmatinska u
kojem je suradivao i Petar Preradovi , 'asnik autrijske vojske koji je dotada pisao
njema'ki, a od tada hrvatski (u prvom broju je objavljena njegova pjesma Zora
puca, bit e dana). Pokreta' i urednik je bio Ante Kuzmani , a pisalo se prete ito
tokavskom ikavicom i da l matinski m pravopisom iz 1820. (to je dovodilo do
netrpeljivosti izme du Gaja i Kuzmani a). Na novim upanijskim izborim 1845. u
zagreba'koj upaniji pobje duju madaroni zahvaljuju i isti m nedopustivi m
metodama kakvi ma su se poslu ili i ilirci 1842. Zbog toga su na Markovu trgu
nastali neredi u kojima je bilo ubijeno 13, ranjeno 27 gra dana. Tzv. srpanjske
rtve medu zagreba'ki m Hrvati ma smatrane su prvi m narodnj a 'ki m
mu'enicima. 1845. ponovno je bila dopu tena upotreba ilirskoga i mena, ali samo
u knjievnosti. Ilirski pokret (od 1843. Narodni pokret) trajao je do 1848. 1843.
pridonosei afirmaciji hrvatskoga jezika, Ivan K. Sakcinski odr ao je svoj hrvatski
govor na hrvatskom jeziku. Bio je to prvi zastupni 'ki govor na hrvatskom jeziku.
Nova narodnja'ka pobjeda dogodila se 1847. kada je Vukotinovi Hrvatskom
saboru predloio da hrvatski postane slu beni saborski jezik, a taj je prijedlog bio
i usvojen.

HRVATSKA U DOBA REVOLUCIJE 1848./1849.
Godina 1848. bila je jedna od grani 'nih godina 19. st. na nekim europskih
prostori ma. U mnogonacionalnoj Austrijskoj Carevini, upravo zato to je bila
takva, odvijale su se 1848. razli 'ite akcije - prema specifi 'nim potrebama i
interesima svakog pojedinog naroda. Kad su u drugoj polovici velja 'e 1848. u
44
Danica ilirska Danica hrvatska, slavonska i dalamatinska, a Ilirske narodne novine
Narodne novine

47
Page | 47




Parizu izbili nemiri velikih razmjera, ohrabrili su i potaknuli nezadovoljnike i me du
austrijskim podanicima. Ve 3. oujka 1848. bilo je veoma burno u Ugarskom
saboru. Zastupnik u tom saboru, Lajos Kossuth, odr ao je govor u kojem je
zahtjevao samostalnu ugarsku vladu, ustavno ure denje Austrijske Carevine i
ukidanje feudalnih odnosa. Demonstracije u Be 'u protiv Metternichova re ima od
11. do 15. oujka 1848. bile su vrlo masovne i Metternich je morao o dstupiti s
poloaja dvorskog i dr avnog kancelara te emigrirati. Ustrojena je nova austrijska
vlada koja ukida cenzuru (po kojoj je bio osobito ozlogla en Metternichov sustav
vladanj a), a ogl asio se i car (kralj) Ferdi nand I. koji je obe ao ustav. Pri k raj u
be'kih demonstracija izbili su 15. o ujka 1848. veliki nemiri i u Pe ti gdje su
buntovni Madari, raspustivi dotadanje Ugarsko namjesni 'ko vijee, izabrali
svoju novu vladu pod predsjedni tvom grofa Batthy (nyja. Vladu j e 17. oujka
1848. priznao carski (kraljevski) dvor u Be 'u, a ministar financija je bio Kossuth.
Sva su ta zbivanja pokreta 'ki djelovala i na hrvatskom prostoru, osobito u
banskoj Hrvatskoj i Dalmaciji. U tom su gibanju prednja 'ili vodei narodnja'ki
prvaci u Zagrebu. Na poziv Ljudevita Gaja i Ivana Kukuljevi a sastala se 25.
oujka 1848. velika Narodna skup tina u zagreba'kom Narodnom domu, koja je
usvojila Narodne zahtjeve u kojima su izra ene elje hrv. naroda: da se ujedine
Dalmacija i Vojna Krajina s Banskom Hrvatskom, da Banska Hrvatska dobije vladu
na 'elu s banom neovisnu o ma darskoj vladi, da hrv. jezik postane sl u beni u
cijelokupnom javnom ivotu, da Hrv. sabor postane predstavni 'ko tijelo naroda,
da se ukine kmetstvo, da se uvedu gra danske slobode, da se osnuje hrv. narodna
vojska, te da se zapovijednik banske pukovnije u Glini, pukovnik Josip Jela 'i,
imenuje hrv. banom. Za odr avanja te velike Narodne skup tine u Zg, njezi ni
sudionici nisu jo znali da je dva dana prije - 23. oujka 1848. - car (kralj)
Ferdinand I. i menovao pukovnika Josipa Jela 'ia hrv. banom! Odlu'nu ulogu za
imenovanje Jela'ia banom i mali su svaki na svoj na 'in Ljudevit Gaj i grof Fran jo
Kulmer. Gaj je preko svojih veza uznastojao da Jela 'i bude imenovan za bana, a
u tom je pravcu bio anga iran i Kul mer koji je smatrao svoga prijatelja Jela 'ia
vrlo pogodnom osobom za du nost bana.
Josip Jela'i roden je u Petrovaradinu 1801. gdje je tada njegov otac Franjo
slubovao kao 'asnik austrijske vojske i kasnije stigao do 'ina podmarala. Kad je
47-godi nji pukovnik Jela 'i i menovan za hrv. bana, istodobno je bio unaprije den u
'in generala i postavljen za zapovijednika obiju ban skih pukovnija, a svega 14 dana
kasnije, 8. travnja 1848., dobio je 'in podmarala i dunost vrhovnog vojnog
zapovijednika u Banskoj Hrvatskoj i Vojnoj krajini.
U pogledu osnivanja zasebne hrv. vlade koja bi bila neovisna o ma darskoj vladi,
ban Jela'i smatrao je da bi se to mo da moglo posti i dogovorom s Ma darima,
ali Madari nisu bili za dogovaranje jer su smatrali da bi nova ugarska vlada grofa
Batthy(nyja trebala biti nadle na vlada i za Hrvatsku. Reagiraju i na takav stav,
ban Jela'i prekinuo j e suradnju s ugarskom vladom do sazivanja novog
Hrvatskog sabora. Potom je svojim banskim pismom od 25. travnja 1848.,
potujui stavove iznesene u Narodnim zahtjevi ma, ukinuo tlaku, svaku
urbarijalnu dau i crkvenu desetinu. Nadalje, ban Jela 'i potpisao je novi saborski
izborni red prema kojemu su odr ani saborski izbori i ustrojen novi Hrvatski sabor
koji je prestao biti stale ko i postao moderno, predstavni 'ko tijelo u kojem su
veinu 'inili izabrani zastupnici. Zasjedanje novog Hrv. sabora, koje je sazvao
Jela'i, zapo'elo je 5. lipnja i trajalo do 9. srpnja 1848. gdje su se me du
izglasanim zaklju'cima isticali slijede i: ukidanje feudalnih odnosa u Banskoj
Hrvatskoj, podlij eganje svih gra dana obvezi plaanja poreza, ujedinjenje
Dal macije i Vojne krajine s Banskom Hrvatskom te da ban, u slu 'aju obrambenog
rata, ima sve ovlasti u interesu obrane.
U svom antiaustrijskom zanosu, Ma dari su smatrali da su na dijeli od ostvarenja
njihovih nacionalnih te nji. Organizirali su svoje dobrovolja 'ke vojne postrojbe


48
Page | 48




zvane Honved (domobranstvo). 12. lipnja 1848. jedna je honvetska postrojba
upala u Srijemske Karlovce to je bio znak da su se Ma dari namjeravali i
oruanom silom nametnuti Banskoj Hrvatskoj. Iz Pe te se zahtjevalo od Ferinanda
I. da se ukloni Jela'i s banske dunosti zbog svojeg ugleda u hrv. narodu. Ban
Jela'i, gdje god je stigao, svuda je do 'ekan s oduevljenjem. Nedoputanje
Madara da Banska Hrvatska osnuje samostalnu vladu u Hrvata se do ivljavalo
kao nasilje kojem se treba oduprijeti. Prema odobrenju Dvora i planu austrijskog
vrhovnog vojnog zapovijedni tva, slijedio je napad na Ma dare. U skladu s tim
odobrenjem i planom, Jela 'i je mobilizirao vojsku i 7. rujna 1848. navijestio rat
ugarskoj vladi u Peti. Tog istog dana, Jela'i je osnovao zasebnu hrv. v ladu
nazvanu Bansko vije e u kojem je bilo 5 odsjeka: vojni, financijski, pravosudni,
prosvjetni i za unutranje poslove. S obzirom na svoju predstoje u odsutnost iz
Hrvatske, Jela'i je imenovao Mirka Lentulaja za banskog namjesnika koji je
ujedno bio i predsjedatelj Banskog vije a.
Prije objave rata, Jela 'i je pregovarao s Ma dari ma traei da se ugarsko
ministarstvo rata i financija sjedini sa sjedi njom vladom u Be'u, a ostala e
mi nistarstva Hrvati priznati uz uv jet da im se zajam'i potpuna unutarnja
neovisnost i upotreba hrv. jezika. Ma dari su te uvjete odbili. 11. rujna 1848.
Jela'i sa svojom vojskom prelazi Dravu kod Vara dina. Proglasio je sjedinjenje
Medi murja s Banskom Hrvatskom i nasta vio prema Peti. U to vrijeme ma darski
Odbor za obranu domovine, na 'elu s Kossuthom, stvara poprili 'no jaku
madarsku vojsku koja je s formacijama honveda pru ala snaan otpor. Ratujui
na madarskom tlu, car Ferdinand I. 30. rujna 1848 . imenova je Jela'ia za
kraljevskog komesara i vrhovnog zapovijednika austrijske vojske u Ugarskoj
'emu se se radovali i esi i Slovaci koji su u Jela 'iu vidjeli borca za nacionalnu
ravnopravnost u Austrijskoj Carevini, koja bi treba la postati dravna zajednica
ravnopravnih naroda. Jela 'i je bitno pridonio razbijanju opsade Be 'a kad je 6.
listopada 1848. izbio ustanak u Be 'u, a Jela'i je porazio postrojbe ma darskih
honveda kod Schwechata [vehata] 30. listopada 1848. Na austrijskom carskom
prijestolju bolesnog Ferdinanda I. naslje duje njegov sinovac Franjo Josip I. koji je
tada i mao samo 18 godi na. On je 2. prosinca 1848. imenovao Jela 'ia
gubernatorom Dal macije i Rijeke to je zna'ilo i renje hrv. prostora pod
Jela'ievom vlau.
Austrijsko-madarski rat sve se vi e intezivirao. Ma dari su 14. travnja 1849. u
Debrecinu proglasili detronizaciju habsburgovaca i imenovali svoga vo du Lajosa
Kossutha namjesnikom Ugarske. U rat su se uk lju'ili i Rusi kao saveznici
Austrijske Carevine. Ta koalicija je postrojbama ma darskih honveda nanijela
teke gubitke, a najve i i kona'ni poraz madarske vojske dogodio se 13. kolovoza
1849. u bitki kod Vilagosa. Ma darske su se vojne snage na le u rasulu, mnogi su
'asnici postali zarobljenici, a mnogi su uspjeli i emigrirati kao i Lajos Kossuth. Jo
prije tog pokoravanja Ugarske, Franjo Josip je 4. o ujka 1849. oktroirao ustav koji je
pokazao kako je oja 'ali carski (kraljevski) Dvor odustao od bilo kakvog ustroja
carevine to je smetalo vladaju em austrijskom vrhu te je bilo sve o 'itije kako e
ustavno stanje biti uskoro zamjenjeno potpunim apsolutizmom.
Narodni pokret u hrv. zemljama od po 'etka 1849. po'eo se gasiti. Zadnji broj
'etrdesetosmakog lista L'Avvenire, koji je u Dubrovniku ure divao Ivan August
Kazna'i, iziao je 31. oujka 1849. Zadnji broj zadarske Zore dal matinske izi ao je
26. lipnja 1849. asopis Danica horvatska, slavonska i dal matinska, koja je od
po'etka 1849. ponovno naz vana Danicom ilirskom, izlazila je jo samo do kraja
lipnja 1849. Gejve Narodne novine, koje su bile njegovo vlasni tvo, kao i tiskara u
kojoj su se tiskale, bile su od 29. svibnja 1849. u slu bi austrijske vlade. Te su
novine od velja'e 1850. postale i slubeni reimski list.




49
Page | 49




CESTE I ELJEZNICE U PRETPREPORODNO I PREPORODNO VRIJEME.
POECI PROMETNE INTEGRACIJE JADRANSKE ORIJENTACIJE
Oslobodenje velikog dijela hrv. zemalja i mir u Srijemskim Karlovcima 1699.
otvara vrata dugoro 'ne obnove Kraljevine Hrvatske na gotovo svim razinama.
Ritam uklju'ivanja oslobo denih dijelova, i to Slavonije i Srijema na sjeveru, Like i
Krbave u sredi njoj Hrvatskoj i Dal macije na jugu, nije bio jednakomjeran i
cjelovit. Proces gospodarske obnove i nacionalnog preporoda ovisio je najve i m
dijelom o izgradnji velikih prometnih putova kako bi se Hrvatskoj po novno vratila
njezina vrlo osjetljiva geopoliti 'ka i strateka pozicija mosta izme du Sredozemlja i
Srednje Europe. Procesi modernizacije Hrvatske tijekom 18. i 19. stolje a gibaju
se bez prostora od Vrbasa do Une koji i dalje ostaje u sklopu Turskog Car stva. Bez
kanjona Vrbasa i Une zapinjao je prometni krvotok izme du hrv. sjeveja i hrv. juga
i bez tih kanjona put robnih tokova od Zemuna do hrvatskih luka na Jadranu bio
je za hrv. poduzetnike preskup. Bez Turske Hrvatske, tj. bez najpovoljni jih
trgova'kih putova dolinom Vrbasa i Une, Hrvatska je moral a graditi vrlo
nepovoljne planinske prometnice prema svojim lukama na sjevernom Jadranu,
naputajui nekad najvitalnije pravce prema Splitu i Dubrovniku svoji m poznati m
kanjonima Vrbasa i Une.

Gradnj a brzi h cesta prema Jadranu
Drugi nepovoljan 'imbenik u po'etnoj modernizaciji Kraljevine Hrvatske bile su
nove granice od Drave do Jadrana. One se oblikuju od vremena prodaje Dalmacije
Veneciji po'etkom 15. st. do stvaranj a Vojne krajine tijekom Stogodi njeg tursko-
hrvatskog rata. 1726. interesi zagreba 'kih i be'kih privrednih krugova poti 'u
gradnju prve brze ceste prema Jadranu - Karolina, koja spaja Karlovac s Bakrom i
Rijekom preko Ravne Gore i Mrkopolja.
U drugoj polovici 18. st. po 'inje gradnja druge velike trgova 'ke ceste Karlovac -
Senj poznatija kao Jozefina
45
. Samo devet godina kasnje gradi se u Krajini i druga
velika trgova'ka cesta pema moru od Gospi a do Karlobaga, poznatija kao
Terezijana. To je tipi 'na planinska cesta, iroka 3,5 m koja je sluila preteno za
izvoz drvene gra de i dovoz ita stanovnicima Li 'ke pukovnije i trebala je slu iti
kao trgova'ki put zapadnje Bosne (Bihaa) prema izvozno -uvoznoj luci u
Karlobagu
46
.
Trei veliki cestovni pravac povezuje Jozefinu i Terezijanu sjevernom velebitskom
padinom, uklju'ujui Gospi i Oto'ac. Drava je 1787./1789. zavr ila izgradnju te
prve velebitske magistrale.
Krajika velebitska magistrala spustila se 1832. preko Velebi ta, Malog Alana i
Obrovca do Zadra, tj. upravnog sredi ta Dalmacije. Ta je cesta poznata pod
imenom Dalmatinska cesta.
Gradnja nove Luizinske ceste od Karlovca do Rijeke povjerena je tako der Filipu
Vukasovi u koji je do 1809. dovr io najvei dio ceste, a zavr ena je 1811. pod
francuskom okupacijom. Imala je status privatne ceste s visokom cestarinom, a do
polovice 19. st. bila je jedna od najmodernijih cesta.
U Hrvatskoj Karlovac i ma vanu ulogu kao veliko prometno 'vori te. U njemu se
spajaju putovi dunavskog sliva s cestovnim prometnicama prema Senju i Rijeci. On
je vrh prvog prometnog trokuta: Karlovac - Rijeka - Senj.
Luke sjevernog Jadrana - Hrvatsko primorje - dijele se na dva strogo odvojena
podru'ja: velik dio morske obale od Novog do Rijeke progla en je, nakon
preustroja od 1776. do 1786., Ugarskim primorjem. Rijeka je 1779. dobila status
Corpus separatum krune sv. Stjepana. Od tada je neposredno podre dena
Ugarskoj. Ta je promjena oduzela pravo Hrv. saboru i hrvatskoj zemaljskoj vladi


45
u promet putena 1786.
46
gradnja povjerena kraji kom 'asniku Filipu Vukasoviu

50
Page | 50





da izravno utje'u na razvoj Rijeke i njezine luke. Promjena 1779. odredila je
sudbinu Rijeke sve do propasti Monarhije 1918.

Naj sta ri ji pl anovi o i zgrad nj i elj ezni ' ki h p ru ga u Hrv atsk oj
Povijest eljeznica u Hrvatskoj ima po 'etak u 1827. kada je Dvorski ratn i savjet
zatraio da se kroz vojnokraji ko podru'je izgradi eljeznica od Siska do mora.
Zahvaljujui kapetanu Josipu Kajetanu Kne iu i njegovom elaboratu iz 1829. gdje
predlae gradnju kombinirane eljezni 'ko-cestovne linije od Siska do Senja,
Hrvatska ulazi u red prvih europskih zemalja koje su zakora 'ile u modernizaciju
svojih prometnica
47
. Knei je zagovarao rekonstrukciju kraji ke Jozefine od
Karlovca do Senja kao najkra e ceste do Jadranskog mora. Ugarsko namjesni 'ko
vijee u Peti nije htjelo podr ati Knei ev projekt modernizacije prometnica u
Hrvatskoj jer on zaobilazi Rijeku i Ugarsko pri morje. Od ostalih Kne ievih
prijedloga, Dvorski ratni savjet odobr io je rekonstrukciju Jozefine sredstvi ma
Krajikog proventnog fonda.

Bi tka za Si sak - prometno sredi te favori zi rani h verti kala elj ezni ' kih
magi stral a Hrvatske (184 1. )
Zbog razli 'itih pogleda na prometnu integraciju Trojednice, pojavl juju se prvi
otpori kraji koj eljeznici u Pe ti i Rijeci, kao i prva razmi moila enja u pitanju kako i
kojim pravcem trasirati eljeznicu s kopna do mora.
Na presudni strateki ploaj Siska u oblikovanju budu e mree modernih
prometnica upozor avao je i sam Knei. 1841. izradio je za razvojne potrebe
be'kog sredi ta poseban projekt koji e utj ecati na sve budu e interese
austrijskog kapitala u gradnji eljeznica prema Jadranu i Orijentu. Ken iev se
projekt
48
temelji na tri najve e trgova'ko-empi rijske to'ke: Sisak - Trst - Split.
Spajajui te to'ke dobio je potupno jednak istostrani 'an trokut sa Siskom kao
njegovim dominantnim vrhom. Osnovica i toga samo neznatno razmaknutog
trokuta vodila je mor skim putem iz Aquileja u Salonu. Kne i ev projekt izra en
fascinirajui m trkoutom sluit e Be'u kao temeljeni orijentacijski pravac gradnje
svih magistralnih eljeznica. I doista, ona iz Be 'a sti e u Trst 1857., a u Sisak
1862. Nagodba s Ugarskom 1867. i dioba vlasti s Pe tom onemoguile su
ostvarenje tree to'ke tog trokuta, tj. gradnju magistralnog eljezni 'kog pravca
od Siska do Splita.
Samo godinu dana prije izrade Kne ieva elaborata s fascinantnim trokutom,
grupa najpoznati jih rije'kih trgovaca i prijevoznika, nezadovoljna zbog gradnje
krajike eljeznice Sisak - Senj, zatraila je 1840. odobrenje za projektiranje
eljezni 'ke pruge Sisak - Karlovac kroz Pokuplje. Cilj te eljeznice bio je zamijeniti
nesiguran i skup plovni put rijekom Kupom, eljeznicom na lokomotivsku vu 'u i
privu'i na Lujzijansku cestu i u Rije 'ku luku to vi e robe. Novoplanirana
eljeznica Sisak - Karl ovac ne vodi izravno prema moru. U me dusobno
nademtanje Senja i Rijeke uklju 'uju se i vanjski 'imbenici. Senjani trae zatitu u
vojni m krugovi ma Zagreba i Be 'a. Rije'ane pak u prvoj fazi potpoma e
veleposjedni 'ki krug Slavonije, zati m pe tanski politi 'ki i privredni predstavnici, a
najizdanije madarski politi 'ar Lajos Kossuth.
Rije'ani podnose vladaru predstavku zahtijevaju i da se obustavi rje enje o
po'etku pripremnih radova na kraji koj eljeznici Sisak - Bandino Selo dok se ne
izradi njihov projekt. Na prve vijesti da su zapo'eli radovi na gradnji kraji ke
eljeznice Sisak - Bandino Selo, Trgova'ki zbor Rijeke zahtijeva (1841.) da se
zabrani daljnji radovi. Od Ugarskog namjesni 'kog vijea u Peti zahtijevaju da se

47
prva eljezni 'ka pruga otvorena je u Engleskoj 1825., prva eljeznica u austrijskom
dijelu Monarhije izgradena je 1828., ali na konjsku vu'u.
48
najstariji makroprojekt prometne integracije i jadranske orijentacije hrvatskoga
gospodarstva (1841.)

51
Page | 51




prednost gradnje da rije 'kom projektu. Projektnu dokumentaciju eljeznice Sisak -
Rijeka zavrio je ing. Mario A. Sanfermo 1842. i predao Ugarskom namjesni 'kom
vijeu. Kneievi i Sanfermovi projekti povijesni su temelji hrv. eljeznica te i maju
golemu povijesnu i dokumentacijsku vrijednost.
Za povijest eljeznica u Hrvatskoj, Sanferno je u 'inio jo jedan vaan korak. U
svom je elaboratu predlo io produenje eljeznice Sisak - Karlovac iz Siska kroz
Slavoniju do Vukovara, na e najvee luke na Dunavu. Svojim je prijedlogom
(1852.) zapravo utjecao na oblikovanje novog eljezni 'kog pravca Vukovar -
Rijeka, eljeznice koja nudi uspostavu nae prve pogodne transverzale od
veleposjedni 'kih ekonomij a u me durj e'ju Drave i Save do izvoznih l uka
Hrvatskog pri morja.
Rije'ani prihvaaju sugestiju svojega prvog projektanta Sanferma o produ etku
po'etne trase Sisak - Karlovac do Vukovara. Nastavlja se izrada projektne
dokumentacije prema Vukovaru i zapo 'inje priprema za osnivanje dioni 'arskog
drutva.
Prvi oglas o osnivanju Drutva
49
pojavio se 1843. U pozivu za upis dionica
istaknut je ovaj cilj vukovarsko - rije'ke eljeznice: povezati Banat, najplodniji dio
Ugarske, s Rijekom kao izvoznom lukom.
U ljeto 1845. zakazana je na prijedlog Kossutha prva konferencija pe tansko-
srijemskom i rije'kog drutva. Imala j e za cilj dogovoriti uvjete o ujedinjenju
dioni'arskih drutava.
Trgova'ki i poduzetni 'ki krugovi Hrvatske i Ugarske morali su brinuti o drugoj
paralelnoj pruzi prema Jadranskome moru koju je po 'ela graditi sredi nja dravna
vlast 1842. Rije' je o najteoj, najskupljoj i najve oj eljezni 'koj magistrali
Carstva: Be' - Trst. U Be'u je postojao jo 1841. plan o spajanju be 'ko-transke
eljeznice sa Siskom preko Zagreba i Zidanog Mosta.

Ri j eka i Uga rsko na mj es ni ' ko vij e e p roti v spaj anj a vukov a rsko -ri j e 'ke s
be' ko-tr anskom elj eznicom
U nacrtu ugovora
50
o ujedinjenju dioni 'arskih drutava 1845. stajala je i odredba o
zabrani gradnje pobo 'ne pruge koja bi spojila vukovarsko -rije'ku s be'ko-
transkom eljeznicom, to je zna'ilo da ujedinjeno dru tvo ne doputa spajanje
vukovarsko-rije'ke eljeznice, pobo'nom prugom preko Zagreba i Zidanog Mosta, s
be'ko-transkom eljezni 'kom magistralom. Protiv spajanja su posebice bili rije'ki
privredni krugovi koji su znali da bi se izgradnjom priklju 'ka sav promet iz
savsko-dravskog medurje'ja i Podunavlja prebacio u Trst.
Razli'iti interesi ponovno su o ivjeli stare rasprave o pravcima modernizacije
prometnica u Hrvatskoj. U regionalne interese Hrvatske morao je zasje i najvei
autoritet zemlje - Hrvatski sabor. U predstavci vladaru iz 1845., Sabor zahtijeva
da se bri e uvijet kojim se zabranjuje izgradnja pobo 'ne pruge prema be'ko-
transkoj eljeznici. Zahtjev Hrvatskog sabora za izlazak na be 'ko-transku
eljeznicu dolinom rijeke Save utire novi pravac prometne integracije Hrvatske
koji e s definitivno oblikovati 1860. -ih. Lajos Kossuth smatrao je da, ako se
dopusti gradnja priklju 'ka preko Zagreba na eljeznicu Be' - Trst, propala je
rije'ka pruga. Njegova ocjena bila je to 'na jer tada Ujedinjeni konzorcij ne bi
mogao pronai banku u Europi koja bi pratila gradnju skupe brdske pruge od
Karlovca do Rijeke preko Delnica. Koliko god s e Kossuth borio za ugarsku
eljeznicu, on je u toj borbi naizlazio na 'vrst otpor hrv. narodnjaka i na
nerazumijevanje Be'a.
U vrijeme madarsko-hrvatskog razlaza, koji je 1848. sve vi e najavljivao prvi
medunacionalni rat u sredi njoj Europi izme du Hrvata i Ma dara, dolazi do
najteeg i sudbonosnog udara na hrv. eljeznice. Posebni m zakonski m 'lankom
49
Societ per la strada ferrata Vukovar - Fiumana
50
Unitae Societatis Pestano Fluminensis ad construendam semitam f erratam

52
Page | 52





Ugarski je sabor 1848. ovlastio organe vlade da urade sve kako bi se u skoroj
budunosti izgradilo 6 novih najva nijih eljeznica za nacionalnu privredu
Madarske. Madarski politi 'ki i privredni krugovi 1848. vra aju se svojoj prvotnoj
tenji o najkraoj i izravnoj vezi Budi mpe te s Rijekom. Postaje o'ito da Ugarska
na dui rok odustaje od toliko pri eljkivane vukovarsko -rije'ke eljeznice, a
neprijateljstvo Ma dara prema toj eljeznici prouzro 'ilo je u Jela'ia i hrv.
narodnjaka jo vee nezadovoljstvo i primoralo Hrvate da se 1848. jo ja'e oslone na
Be'.

Utj ecaj najve e eljeznice magi stral e Be ' - T rst (1842. - 1857.) na
pl ani ranj e novi h elj ezni 'kih pruga u Hr vatskoj
Zbog velikih tro kova na gradnji eljezni'ke magistrale Be' - Trst kasne svi
pripremni i gradevniski radovi na njezinu planiranom produ etku do Zagreba i
Siska. Tek je 1855. vladar odobrio nastavak izgradnje eljezni 'ke pruge Zidani
Most - Zagreb. Zaduena drava prepustila je 1857. izgradnju i eksploataciju
eljezni 'ke pruge Zidani Most - Zagreb - Sisak i posebnog odvojka Zagreb -
Karlovac tvrtki A. Szecseny i drugovi . eljeznica od Zidanog Mosta do Zagreba i
Siska otvorena je za promet 2. listopada 1862. eljeznica do Karlovca otvorena je
1. lipnja 1865.
U povijesti prvih eljeznica u Hrvatskoj odvojci do Siska i Karlovca imali su ove
dalekosene prometne ciljeve: preko Karlovca dosegnuti Senj i Rijeku, a iz Siska
povui be'ku magistralu do Splita. Dakle, na pomolu je ostvarenje prometnih
vizija Knei eva fascinantnog trokuta koji je poticao prometnu i ter itorijalnu
integraciju hrvatskih zemalja. Najnezadovoljnija je 'lanica Monarhije u
prednagodbeno vrijeme Ugarska, jer joj Austrija zatvara ekspanziju prema
Jadranu. Medutim, austrijski porazi 1866. i Nagodba s Ugasko m 1867.
obiljeavaju kraj munjevitog be 'kog prometnog prodora na Jadranu.


Novi proj ekt kraj i ke elj eznice Ze mun - Senj i Rij eka preko Siska,
Karl ovca i Drenice
Uklju'ivanje Siska u polazne to 'ke Kneieve kraji ke eljeznice prema moru
prouzro'ilo je strah me du rije'ki m trgova'kim krugovi ma. Me duti m, taj strah je
rijeen godinu dana prije nego to je odvojak od Zidanog Mosta do Siska kona 'no
predan tvrtki A. Szecseny i drugovi . U krugovima vojnih vrho va Monarhije i
zagreba'ke General -komande nastaje 1856. potpuno nov prijedlog o izgradnji
prave kraji ke magistrale koja se na dva mjesta (Sisak i Karlovac) vezuje na
austrijsku dravnu magistralu Be' - Trst. Projekt vojnih vrhova Monarhije ima
naslov Program eljeznice kroz Hrv. -slav. vojnu krajinu kao najkra e veze
jadranskih morskih luka Rijeke i Senja s donjim Dunavom kod Zemuna .
Magistralni smjer Zemun - Rijeka, Senj Program dijeli na dva glavna dijela: a)
od Zemuna do Karlovca, b) od Karlovca do Rijeke s posebnim odvojkom za Senj.
Za novi projekt kraji ke eljeznice Zemun - Senj i Rijeka pokazuje velik interes
be'ka financijska aristokracije okupljena od 1854 . oko Credit - Anstalta i
Austrijskog drutva dravnih eljeznica. Vanjski 'initelji koji se na europskoj
politi 'koj sceni kristaliziraju djeluju veoma povoljno na mogu nost lak eg
donoenja be'ko-petanske odluke o velikoj investiciji u modernizaciju prometa u
Hrvatskoj. Politi 'ka polarizacija izme du drava u Svetoj alijansi Be 'u daje novi
poticaj da se eljeznicom kroz Vojnu krajinu pribli i europskom dijelu OC-a,
Kneevini Srbiji te Crnom i Egejskom moru.

Dreni ca kao p rva p ri j evoj na to ' ka hrvatske ko nti nental ne elj ezni ce
prema Jadranu



53
Page | 53




Izrada projekta nove kraji ke eljeznice zapo 'ela je najprije u kraji koj
gradevinskoj direkciji Ogulinske pukovnije. Sastavlja ' studije bio je i ovaj put
domai sin, kaji ki kapetan gra devinske struke Anton Ratkovi . Za svakog
projektanta eljeznice na lokomotivsku vu 'u s hrvatskog kopna prema Jadranu
bio je najvei tehni 'ki problem kako svladati visoko planinsko gorje koje po 'inje
kod Ogulina. Novi kraji ki projektant Ratkovi odlu'io se za pravac preko
Drenice, tj. preko Kajine kako je i preporu 'ivao Program Ministarstva rata.
Za vojne krugove u Krajini i Be 'u pravac preko Gorskog kotara i Delnica ocijenjen
je kao najnepovoljniji, jer je pretpostavljao potrebu pregovora s Ugarskom. Bez
njezina se pristanka nisu mogli zapo 'eti pripremni radovi na teritoriju Banske
Hrvatske.
Nakon prvih pozitivnih obavijesti koje su stizale iz Hrvatske, Ministarstvo rata
prihvaa Program eljeznice kroz Hrvatsko -slavonsku vojnu krajinu kao najkra i
spoj jadranskih morskih lu ka Rijeke i Senja s Dunavom. U vladini m je krugovi ma
Program ocijenjen kao va an medunarodni prometni pothvat jer povezuje Crno i
Jadransko more. Promatrana s vojno intervencijske to 'ke, eljezni 'ka magistrala
Zemun - Rijeka, Senj omoguuje brzo prebaciv anje vojske i ratnog materijala iz
udaljene Brodske i Petrovaradinske pukovnije s desne obale Dunava prema
Jadranu. U isklju'ivo vojnim interesima kraji ka eljeznica omogu uje i najbru
koncentraciju kraji kih trupa na bilo kojoj grani 'noj to'ki prema Bosni i Srbiji.
Be' nije mogao donijeti odluku o izvedbenom projektru kraji ke eljeznice prije
nego to je zavrena izgradnja be 'ko-transkog odvojka do Zagreba i Siska
(1862.). To j e jedan od osnovnih razloga to je koncesija za istra ne radove i
izradu studijskog projekta podijeljena tek 1863. Nju je dobilo najpoznatije
belgijsko drutvo za gradnju eljeznica, a povjerena je uglednom europskom
stru'njaku za gadnju eljeznica ing. Achillesu Clavelu. Tehni 'ki elaborat zavren je
potkraj 1863. Clavel je te godine u urbano radio na cijeloj trasi od Zemuna do
Rijeke i Senja dr ei se uglavnom smjernica Programa iz 1856. Drei se
pretprojekta A. Ratkovi a, Clavel je potvrdio da je i na krajki gradevinski
stru'njak dobro obavio prethodne radove. Clavel je svoj projekt s kartom trase i
ostalim prilozima objavio 1864. u posebnoj bro uri. Za povijest nae pomorske i
prometne kulture valja upozoriti na predivne Clavelove planove pomorskih luka u
Senju, Kraljevici, Bakru i Rijeci.
Vrijednost te nikad izgra dene eljeznice treba procjenjivati na osnovi 'injenice da je
omoguavala povezivanje svih luka i gradskih naselja koja le e uz obalu
Hrvatskog pri morja od Senja do Rijeke. Zati m, rije ' je o najekonomi 'nijem
projektu izlaska hrv. kontinentalne eljeznice na more, uz izbjegavanje prometno
najtee i naskuplje varijante kroz Gorski kotar.


GOSPODARSKI RAZVOJ HRVATSKE U PRVOJ POLOVICI 19. STOLJEA
Razdoblje prosvje enog apsolutizma zav rava Francuskom revolucijom koja je
ozbiljno potresla i HM. Francuzi su se povukli iz Hrvatske u listopadu 1813.
Medutim, car Franjo I., te ei za novu Austrijsku Carevinu centralizira, stvara od
Napoleonove civilne Hrvatske, Kranjske , Koruke, Transkog primorja i Istre
upravnoadministrativnu jedinicu nazvanu Kraljevina Ilirija sa sjedi tem u Ljubljani.
Tek 1822. dio Hrvatske vra en je pod banovu vlast, ali bez Kvarnerskih otoka koje
je car priklopio Istri, bez Dalmacije koja je bila izravno pod Dvorom, i bez Vojne
krajine koja je trebala poslu iti austrijskim carevima za rje enje isto'nog pitanja.
Nije bilo nikoga tko je i mao snage i kapitala da i poslije 1822. vrati staru
gospodarsku snagu tim podru 'jima. Dalmacija se ubrajala me du najzaostalije
zemlje Monarhije. Obalni pojas je tijekom 19. st. preivljavao bave i se
ribarstvom, vinogradarstvom i sitnom pomorskom trgovinom.


54
Page | 54




Ni sjeverni dio Hrvatske nije dobro pro ao. Carski m patentom iz 1808. car Franjo
I. obj avi o j e da j e papi rnati novac Wi ener Stadt Banke, koji m se financi rao rat
protiv Francuza, obezvrije den. No, i drava je nastavila tiskati papirnati i lo i
bakreni novac te su 20. velja 'e 1811. naredbom o sni enju vrijednosti novca
ponitene 'etri petine vrijednosti. To je uvelike osiroma ilo hrvatske trgovce, a uz
glad, koja je 1817. zahvatila gotovo cijelu Hrvatsku, u doba nakon Be'kog
kongresa pod vladavinom Metternicha, gospodarstvo Hrvatske bilo je
zanemareno. Opi m cehovskim redom 1813. reformirani cehovi pre ivljavaju sve
do 1872. te su trebali biti glavni opskrbljiva 'i stanovni tva. No, krajem 18. i
po'etkom 19. st. ve su se doselili ivahni strani trgovci (Nijemci, Grci, Srbi,
Ci ncari). Ugl edni zagreba'ki trgovci, radi za tite svojih interesa, osnivaju
Trgova'ki zbor kojeg Pravila potvr duje kralj Ferdinand 27. kolovoza 1835. Ti m je
Pravili ma, iza kojih su stajali najugledniji zagreba 'ki trgovci Pavle Hatz i Anastas
Popovi , reguliran poloaj radne snage, ali i malo trgovaca, veletrgovaca i
trgova'kih drutava, a ograni 'ena je i konkurencija. Prav ila Trgova'kog zbora bila
su vrlo kvalitetna i uzimala su se kao osnova obrtni 'ko- trgova'kog
zakonodavstva do 1918.
Trgovina i ma velike te koe u svom razvoju. Do 1822. gotovo da i nema veza
Zagreba s Rijekom, a dioni 'ari na Luizinskoj cesti, dovr enoj 1809., napla uju tako
visoke cestarine da se trgovci 'esto radije slue starom Karolinom. Ve ina
plemstva ima tekoe u vodenju svojih imanja zaziru i od trgovine i proizvodnje,
koje su se jo smatrale nedostoj nim zanimanje, pa je to uo'io i car Franjo I.
obilazei Hrvatsku 1819. i obeao sjedinjenje podru 'ja juno od Save sa
Zagrebom. Medutim, on je od toga izuzeto Vojnu krajinu te je to sjedinjenje
postalo najvea tenja novog gra danskog sloja koji bez toga nije vidio mogu nost
pravog gospodarskog napretka.
Veliko zna'enje za gospodarstvo imaju biskupi sa svojim dobro uro denim
ekonomijama. Biskup Vrhovac imao je veliku vrtljariju u Vla koj ulici, a zapo 'eo je
uredivati i Maksimir kao park. Biskup Aleksandar Alagovi Maksimir je uredio uz
pomo njema'kih stru'njaka. Njegovu djelatnost nastavio je Juraj Haulik i krajem
1841. na njegovu je inicijativu u Zagrebu osnovano i Gospodarsko dru tvo. Prvi
tajnici tog drutva bili su Rakovac i Carl von Klinggraff. Gospodarsko dru tvo
glavni je poticaj napretku u njegovanju poljoprivredne proizvodnje. Budu i da nije
bilo ni jedne banke, razvilo se zelena enje privatnika s kamatama od 30 do 40%
godi nja. Time su se ponajvi e bavili idovski trgovci. idovi su dobili od
Hrvatskog sabora 1840. pravo stalnog stanovanja. Nisu se mogli baviti
poljodjelstvom, a od 1848. morali su pla ati dosta visoku tolerancijsku pristojbu.
Punu ravnopravnost stekli su tek 1873. u vrijeme banovanja Ivana Ma urani a.
idovi su se rijetko dru ili s trgovcima grkoisto 'ne vjere.
Nakon to su Hrvatska i Slavonija 1790. zaklju 'ile da e i mati zajedni 'ku vladu s
Ugarskom, upanije su nakon toga primile naredbe od Ugarske to je zna'ilo
zapostavljanje gospodarskih problema u Hrvatskoj,a tako je bilo sve do 1848.
Rijeka 1822. nije pripojena Hrvatskoj, ve je ostala kao odvojeno tijelo kao
Corspus separatum na 'elu s gubernatorom, obi 'no madarom. Rije'ko
stanovni tvo nije moglo razviti svoje gospodarske potencijale pa su svi va niji
pogoni preli u ruke stranaca. U tvornici rije 'kog trgovca Andrije Ludovika
Adami a koji je izvozio papir u Ju nu Ameriku i u Tursku, montiran je prvi parni
stroj u Hrvatskoj. Adami i Mihanovi predlau da se Rijeka razvije kao glavna
uvozna i izvozna luka Hrvatske. Zani mljiv je i njihov prijedl og da se zaslu ni m
trgovci ma dade plemstvo. Raspustom Po unskog sabora 1827. Mihanovi ostaje
bez zastupni 'kog mandata, niti je bio delegiran u sljede i Pounski sabor jer su
Madari saznali da je njegova majka sestra protonotara Josipa Ku evia koji se
zalagao da latinski jezik ostane slu beni. Mi hanovi ipak ne odustaje od svoje



55
Page | 55




zamisli, ve prije odlaska u Ameriku na njema 'kom jeziku pi e elaborat o izvozu
hrvatsko-ugarskih vina u pet dr ava sj.i ju. Amerike. Ideja je propala.
Budui da pokuaji rije'ko-hrvatskih gospodarstvenika nisu na li podrku za svoje
planove, Dizertacija grofa Dra kovi e je zapravo uputa hrvatskim zastupnicima
kako da se postave na Po unskom saboru prilikom rje avanja gospodarskih
pitanja. Drakovi stavlja vanost na osnivanje trgova 'kog drutva u Rijeci, a
osim toga i na razvitak jednog jezika kojim e se moi obavljati poslovi na irem
podru'ju. Na Pounskim saborim (1832. - 1836.) Madari su 'ak preuzeli ideju koju su
pokrenuli Adami , Mihanovi , Drakovi i Fran K. Sakcinski, pa su 1848. osnovali
Ugarsko trgova'ko drutvo koje je trebalo obavljati ugarski izvoz preko Rijeke. U
tom drutvu nije bilo predstavnika Hrvata. Od 1840. do 1895. Rijeka izgraduje
svoju umjetnu luku to je bio jedan od najve ih gradevinskih pothvata u Hrvatskoj.
Rijeka je postala veliki trgova 'ki grad i snana luka.
Grof Drakovi je u Franscuskoj uo 'io vanost nacionalnog tr ita pa je svojom
Dizertacijom Ilircima ukazao na potrebu ure denja nae trgovine i prometa.
Industrije se u Hrvatskoj po 'ela razvijati tek poslije 1848. jer ve ina manufaktura
nije preivjela krizna vremena poslije ratova s Francuskom. Od ve ih industrijskih
pogona treba spomenuti tvornice posu da iz kamenine pa je u Zagrebu dr. Krieger
1828. osnovao takvu tvornicu u Novoj Vesi. Mihanovi je pokuao oiviti
trgova'ke veze Hrvatske sa Srbijom,podr avajui otvaranje kombiniranog
rije'nog puta (Beograd - Sisak) i izgradnju eljezni 'ke pruge Sisak - Senj. Od tog
plana nije bilo ni ta.
Proglaenje Osijeka slobodnim kraljevskim gradom 1809. omoguilo je
gospodarski polet gradu koji se s cestom prema Dardi mogao br e razvijati kao
proizvodno i trgova'ko sredi te (Osijek postaje grad sajmova ). Na njegov razvoj
utjecalo je i to to je Osijek bio sjedi te velikog upana viroviti 'ke upanije, pa je u
prvoj polovici 19. st.bio ve i i od Zagreba. Medutim, Osijek se nije mogao
snanije uklju'iti u plovidbu Dunavom jer su tu plovidbu mo nopolizirala be 'ka i
petanska drutva.
1839. Drakovi je raspisao nagradu od 20 dukata za najbolju knjigu
gospodarskog sadr aja o izvozu vina, 40 dukata za knjigu o suknarskoj i
koarskoj industriji, 15 dukata za knjigu o industriji papira i 16 dukata za knjigu o
opem gospodarstvu. Gospodarske priru 'nike uz sisa'kog trgovca Franju Lovri a
trai i Jelislava Prani koja je 1859. pozivala na irenje pu'ke gospodarske
knjige. Odluka Hrvatskog sabora iz 1845., prema kojoj e se hrvatski jezik uvesti u
upravu,pravosu de i kole, primjenjena je upravo u gospodarstvu. Predavanja
Carla Klinggraffa o prakti 'nom selja'kom gospodarstvu bila su objavljivanja na
njema'kom i hrvatskom jeziku, a upute o gospodarstvu obajvljivale su se u
kalendarima.
Osnivanje tvornica u Hrvatskoj usporavaju nedostatak kapitala i politika Be 'a i
Pete. U Osretku kraj Samobora tvornica stakla, koju je osnvovala 1839.
Vilhelmina Kulmer, prava je rijetkost u to vrijeme. U pogonu je i jedna
manufaktura kamenina u Krapini, a u sj. Hrvatskoj proradilo je vi e tvornica
eera. Franje Ferdinand porer 1840. u njema'kom listu Croatia objavljuje
studiju o industriji, u kojoj daje osvrt na prilike u Istri i Dal maciji, a predtsvalja
ekonomski program koji je prostorno mnogo iri od Drakovieva programa iz
1832.
Nedostatak kapitala osje a se i u rjie'nom i u morskom brodarstvu. Franjo Lovri
pomae pri kupnji broda Florisdorf koji dobiva ime Sloga, a bio je izuzetno
vaan za povezivanje Hrvatske i Slavonije. Dovo enjem 'asspoisa Branislav se
smatra da je njegovo potapanje izazvano namjerno.





56
Page | 56




1846. je Jacques Epstein u Zagrebu osnovao Drutvo 'ovje'nosti koje je i malo
biblioteku s novinama koje su zagreba 'kom trgova'kom staleu trebale pruiti
informacije o zbivanjima u gospodarstvu
51
.
Dolo je i do otvaranja prva hrvatske tedionice
52
u Zagrebu 1846. koaj je
uspjeno prebrodila prve te ke godine i krize, a bile su dodijeljene i prve
dividende. Ova se banka postepeno pretvara u sna nu bankarsku ustanovu s
gotovo svim oblicima nov 'anog i bankarskog poslovanja te postaje najve a
nova'ana institucija na podru 'ju hrvatskih zemalja, a mo da i ire.

BANSKA HRVATSKA OD 1850. DO 1883.

RAZDOBLJE NOVOG APSOLUTIZMA (1849. - 1852. - 1859.)

Obi lj e j a apsol uti sti 'kog sustava
Banska vlada u Zagrebu je na izri 'iti zahtjev bana Jela 'i a proglasila oktroirani
ustav od 4. oujka 1849. kao temeljni dr avni zakon. Ovaj ustav, koji je ustvari
predigra za otvoreni apsolutizam, koji je nastu pio 31. prosinca 1851. u svojoj je biti
imao za cilj osigurati tradicionalni monarhijski apsolutizam uz zadr avanje onih
liberalnih na'ela koja su pru ala ekonomske i upravno pravne norme prema razvoju
kapitalisti 'kog drutva uklju'ujui i viestruke modernizacijske reforme. Zato se
prema oktroju nerazdjeljiva, jedinstvena Austrijska Carevina sastoji od
krunovina kojima se obe ava odredena autonomija, a jam 'i se tako der
ravnopravnost naroda i priznaje pravo na 'uvanje i ja'anje narodnosti i
narodnog jezika.
Na snagu su stupile i odredbe koje su stvarale temelje kapitalisti 'kom uredenju.
Ukinuti su feudalni posjedovni odnosi, progla ena je jednakost svih gradana
pred zakonom, zajam 'eno slobodno stjecanje imetka uz pravnu sigurnost
privatnog vlasni tva. Zajam'eno je i pravo gra dana bez razlike vjeroispovijesti i
podrijetla da se bave svakom granom privre divanja i postignu dr avne slube.
Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji s Hrvat skim primorjem, Rijekom i Rije'ki m kotarom
oktroj obeava nezavisnost od Kraljevine Ugarske. Hrvatsko -slavonska vojna
krajina ostaje i dalje pod upravom sredi njih vojnih oblasti, dakle izvan vlasti
Hrvatskoga sabora i bana. Obe an je dodue statut kojim e njezini stanovnici
dobiti ista gra danska prava kao i pu 'anstvo ostalih podru 'ja Carevine. Rije' je o
temeljnom zakonu od 7. svibnja 1850., koji je, nakon uvo denja otvorenog
apsolutizma, bio samo djelomi 'no proveden.
Kako bi se ubrzale kapitalisti 'ke djelatnosti i stvorilo jedinstveno tr ite, ali i
ubrzala centralizacija, ukinute su carinske granice izme du Austrije i Ugarske, a
jedinstveno carinsko podru 'je stupilo je na snagu 1. srpnja 1851. Austrijski
porezni sustav primijenjen je na cijelu Monarhiju. Radilo se ustvari o novom
carinskom apsolutisti 'kom rei mu koji se temeljio na trostrukoj tradiciji:
prosvijeenom apsolutizmu Marije Terezije i Josipa II., Metternichovoj stabilizaciji
starog reima i gradanskom liberalizmu 1848./1849. Novi se re im nije mogao
kroz due vrijeme odr ati zbog sve brojnijih proturje 'ja. Car se ubrzo odlu'io na
otvoreni birokratski centralizam. Rije ' je o Silvestarskom patentu kojim se 31.
prosinca 1851. ukida oktroirani ustav, kao neprikladan i tovie nepovrediv.
Silvestarski patent potvrdio je dodu e jednakost pripadnika dr ave pred
zakonom kao i ve zapo'eti proces ukidanj a feudal nog ure denj a, ali se
ravnopravnost naroda vi e i ne spominje. Najavljena su i op a na'ela za
izgradnju jedinstvene centralisti 'ke uprave za cijelu Monarhiju, a radilo se ustvari
o normama koje su regulirale izgradnju novog birokratsko -centralisti 'kog
apsolutizma pod nadzorom sveobuhvatnog be 'kog sredi ta, koje e u interesu
51
To drutvo kasnije osniva i prvu pu'ku kuhinju
52
perva horvatska tedionica

57
Page | 57




svoje politike uskoro uvesti i otvorenu germanizaciju 1854. Budu i da je u tom
sveukupnom procesu osobito va nu ulogu imala stru'nost i sposobnost ministra
unutarnjih poslova Alexandra Bacha, i cijeli je apsolutisti 'ki sustav prozvan
njegovim i menom (Bachov apsolutizam), premda on sam nije bio njegov tvorac.
Unato' uspjenom provodenju najvanijih modernizacijskih reformi, kona 'ni slom
treeg carskog ili novog apsolutizma nije se dao izbje i. Dakako pridonijele su
tome brojne pekulacije i brojne investicije kao i kroni 'no stanje deficitarnog
dravnog budeta, 'emu je na svoj na'in pridonijela i prva svjetska ekonomska
kriza godine 1857. Stoga caru Franji Josipu nije preostalo drugo nego da otpusti
ministra Bacha (22. kolovoza 1859.) te najavi pobolj anje u vladanju , a potom i
saziv poja'anog dravnog vijea (5. oujka 1860.), to je dakako zna 'ilo i
slubeni kraj desetogodi nje apsolutisti 'ke politike i vladanja.
U' i nci apsol utisti ' ke moderni zacije u Hrvatskoj (1849. - 1859.)
Oktroirani ustav u svojoj je biti zanemario hrv. samostalnost progla enu u njenom
Saboru 1848. tovi e, odredio je i podvrgavanje Hrvatske centralisti 'koj upravi u
Be'u za cijelu Monarhiju. Dodu e, priznao j e prekid realne unije s Hrvatskom,
zati m povratak Hrvatskog pri morja i grada Rijeke pod vl ast Hrvatskog sabora i
bana, a obeao je i mogue zdruenje Hrvatske i Slavonije Dalmaciji.
Nakon proglaenja oktroiranog ustava u Hrvatskoj (6. rujna 1849.) cen tralisti 'ka
vlada u Be'u mogla je pri i postupnim pripremama za ukidanje neposlune
Banske vlade i zapo 'eti svoje modernizacijske reforme. Na po 'etku 1850.
uvedeno je u cijeloj Monarhiji vojni 'ki organizirano oru ni tvo (andarmerija), od
kojega je u Hrvatskoj uspostavljena 'itava regimenta - 1000 ljudi, a zatim su
uskoro uslijedile i druge reforme, prije svega uspostava nove Banske vlade u
lipnju 1850. Prije toga, kralj je kona 'no sankcionirao zaklju 'ke Hrvatskoga sabora
iz 1848., ali ipak tako, da ih je sankcija prilagodila duhu oktroiranog ustava,
osobito to se ti 'e Sabora i vlade. Nai me, kraljeva je sankcija proglasila Sabor od
1848. rasputenim, a Bansku je vladu podredila centralnoj u Be 'u.
U lipnju 1850. ure dena je u Hrvatskoj nova Banska vlada s banom na 'elu.
Slijedila je i nova reorganizacija cijelokupne politi 'ke uprave. Zemlja je
razdijeljena na est upanija, koje osim naziva nisu imale ni ta zajedni'kog s
nekadanjom municipalnom upravom. Na 'elu upanija stajali su vrhovni upani,
koji su postali izvr ni organi Banske vlade, koja je sve vi e postajala produ ena
ruka sredi nje be'ke vlade. upanije su se dijelile na kotare, a na njihovu 'elu
stajali su podupani.
Oktroirani ustav najavio je tako der odvajanje sudstva od uprave, osiguranje
nezavisnih sudaca, ure denje dravnog odvjetni tva, a proglasio je i samoupravu
opina uz izbor zastupnika i javnost rada op inskih vijea dok su gradovi iznad 10
000 stanovnika dobili uskoro zasebne carske patente, ustvari privremene zakone,
koji su regulirali procese modernizacije gradske uprave (kod nas Zagreb, Osijek i
Rijeka). Banska vlada preure dena je tako u carsko-kraljevsko Namjesni tvo, a
vrhovni upani postali su upanijski predstojnici, koji jednostavno izvr avaju
odluke Namjesni tva. Na 'elu Namjesni tva u Hrvatskoj ostao je i dalje ban
Jela'i. Od njega se o'ekivalo slijepo pokoravanje sredi njoj be'koj vladi 'emu se
Jela'i ustrajno opirao. inovni 'ka je hijerarhija podvrgnuta strogoj kontroli, a
dodatno zna'enje i ugled davale su i uniforme zelene boje koja je uskoro
postala i simbolom germanizacije, pa ih je narod zbog n jihova sveukupnog
ponaanja kao i nepoznavanja hrv. jezika nazivao Bachovim husarima.
Usporedno s apsolutisti 'kom samovoljom koju od 1854. prati i otvorena
germanizacija, jer je u sve urede kao i srednje kole uveden slu beni njema'ki
jezik, be'ka sredi nja vlada ustrajno je radila na provo denju modernizacijskih
reformi. U cijeloj Carevini, pa tako i u Hrvatskoj, ure deno je i dr avno
odvjetni tvo. Tu visoku slu bu dobio je u Hrvatskoj Ivan Ma urani . U


58
Page | 58





meduvremenu, uveden je novi odvjetni 'ki red, a modernizirana je slu ba javnog
biljenitva.
Medu najvanija dostignua novog carskog apsolutizma spada uvo denje Opeg
gradanskog zakonika 1852. koji je zamijenio feudalnog Verbecijua. On se
temeljio na slobodnom pravu vlasni tva i kao takav bio je u izravnoj suprotnosti s
pravom zajedni 'kog vlasni tva selja'kih zadruga. Zato je taj zakonik u Hrvatskoj
ubrzao proces raspadanja zadruga sa svim njegovi m te kim posljedicama, me du
kojima je na prvom mjestu op e i naglo osiromaenje hrv. seljatva. Norme
Opeg gradanskog zakonika jam 'ile su nepovredivost privatnog vlasni tva,
slobodu izbora zvanja i zani manja, slobodu bavljenja trgovinom i obrtom, slobodu
konkurencije, a uklju 'ivale su i jednakost svih gra dana pred zakonom, a ti me i
opu vojnu obvezu, i dakako pla anje poreza.
Austrijsko kazneno pravo i postupak uvedeni su tako der i u Hrvatskoj, a uvedena je
i Vrhovna redarstvena oblast (1852.) - policija. Policija je nadzirala sva podru 'ja ne
samo j avnoga ve i privatnoga ivota, a nj ezina neograni 'ega vlast, koj u je
uskoro slijedilo i uhodarstvo, 'emu se takoder suprotstavljao ban Jela'i, sve je
vie rastrovala drutvo i stvarala atmosferu op eg nezadovoljstva i nesigurnosti.
Pod policijski nadzor do ao je i tisak. Zato je be 'ka vlada prekupila od Lj. Gaj a
Narodne novine koje su tako postale njezino slu beno glasilo u Hrvatskoj.
Nastojanjem bana Jela'ia papa Pio IX. uzvisio je Zagreba 'ku biskupiju u
nadbiskupiju, a njezini su sufragani senjski, kri eva'ki (grkokatoli 'ki) i dakova'ki
biskup (11. prosinca 1852.).
Be'ko je sredi te ve 1850./1851. po'elo uvodit i i moderne poreze. U svojoj biti
to su izravni porezi (zemljarina, ku arina, glavarina, zakup itd.) te istovremeno i
broj ni neizravni porezi (potro ari na na sve vrste pi a, zati m sol i duhan, kao i
druge vrste dr avnog monopola). Me dutim, svi ti porezi nisu mogli biti pravedni
jer jo nije bilo ure denog modernog katastra, a dosljedno ti me ni ure denih
zemljino-posjedovnih odnosa. Ovim porezima valja pribrojiti jo i brojne opinske
namete. Budui da ih seljak nije mogao pla ati, a pogotovo ne odjednom, ve
godine 1850. uvodi se praksa utjerivanja poreza ovrhama. Me duti m, i ovo je puta
narodni ban Josip Jela 'i uzaludno intervenirao u Be 'u i molio da se uvo denje
novih poreza odgodi.
Zajedno s nametnutim procesima uvo denj a moderne uprave, be'ko je sredi te
zakonski reguliralo zemlji no rastereenje, a radilo se o postupnom zemlji nom
rastereivanju, odnosno otkupu vi estoljetnih feudalnih prava, to je bilo nuno u
cilju potpunog ukinu a kmetstva, koje je tako der na'elno regulirao i Hrvatski
sabor 1848., ali zbog rata s Ma dari ma taj proces nije mogao biti uzet u daljni
postupak, kao niti jo ranija proklamacija Banskog pisma od 25. travnja iste
1848., a koje su seljaci 'uvali kao svetinju.
Premda su pripreme za proc es zemljorastereenja po'ele u Hrvatskoj 1850. i to
pod nadzorom svemonog Bacha, stvarne i to na'elne zakonske odredbe
regulirao je carski patent od 2. oujka 1853. Patent uistinu nastoji ukinuti
urbarijalne odnose i u skladu s t ime uvesti ravnopravnost svih, dakle i biv ih
podlonika pred zakonom, uklju 'ivi i osiguranje modernih posjedovnih odnosa
koje titi drava. Ove regulacije koje su utvrdile visinu od tete davanja za
pojedina seli ta, posebno za Hrv atsku i Slavoniju, ipak su izazivale mno tvo
nedoumica i u velikoj su mjeri ote avale razvoj poljodjelstva sve do dolaska bana
Maurani a. Dodue, novi carski patent od 17. svibnja 1857. donio je ne to vi e
jasnoa u cijelom procesu, osobito time, to je regulirao postupak razgrani 'enja
vlastelinskih i selja 'kih uma i panjaka, ali su nagomilani sudski sporovi do li na
red istom tijekom slijede ih desetljea. Spomenuti carski patenti na razli 'ite su
na'ine utjecali na raspadanje zadru ga, a time i ubrzanu propast brojnih selja 'kih
obitelji. Veina bivih feudalaca eljela je to skoriji raspad zadruga u o 'ekivanju
da e brojni vlasnici uistinu sitnih zemlji nih posjeda postati jeftina radna snaga


59
Page | 59




za njihove otkupljene ili ste 'ene veleposjede. Banski stol nije dopu tao ovrhe
zadruga, a prema njegovu tuma 'enj u i metak zadruge je neotu div, zajedni 'ki i
nedjeljiv. Prijedlozi za regulaciju zadruga nisu bili jedinstveni, a u uredovno
razmatranje uzeo ih je Hrvatski sabor 1861., premda su potrebne zakonske
regulative donesene u doba vlade bana Ma urania, i tada dakako, ve prekasno.

CIVILNA HRVATSKA I SLAVONIJA DO AUSTRO-UGARSKE NAGODBE

Pre ma dualisti ' kom uredenj u Monarhij e
Teki poraz Austrije kod Magente i Solferina (1859.) primorao je cara Franju
Josipa da ve 15. srpnja iste godine svojim narodi ma objavi proglas kojim i m je
obeao suvremeno pobolj anje u zakonodavstvu i upravi , ali se u njemu ne
spominje rije' ustav. Zbog sve te ih financijskih i gospodarskih problema u
Monarhiji, car je bio prisiljen sazvati u Be ' Poja'ano Carevinsko vijee koje je pod
predsjedanjem nadvojvode Rainera zasjedalo od 31. svibnja do 28. rujna 1860.
Osi m istaknutih carevih zastupnika, jo iz prvih godina apsolutizma, na vije anje
je pozvano jo 38 odli 'nika iz svih zemalja Monarhije, uz 3 iz Hrvatske: Ambroza
Vranyczanyja i biskupa J. J. Strossmayera za Hrvatsku i Slavoniju, a kontea Franu
Borellija za Dalmaciju. Ve ina se sloila s time da se financijski slom mo e
sprije'iti ne samo fi nancijskim mjerama ve i kona'ni slom apsolutisti 'kog
rei ma, gotovo svi nazo 'ni su predloili federalisti 'ko uredenje Monarhije na
temelju historijsko-politi 'kih osobnosti pojedinih zemalja, to je zna'ilo da
pojedinim zemljama i narodima valja dati individualnost i omogu iti im primjeren
razvoj i napredak, ali u savezu i skladu s potrebama i interesima cjelokupne
Monarhije.
Rije' je zapravo bila i o politici kompromisnih rje enja kojih je bit svojevrsno
federalisti 'ko uredenje Monarhije i spaavanje njezina jedinstva sa sredi njim
parlamentom. Budui da nije mogao dobiti odluku ve ine Carevinskog vije a, car je
proglasio drugi oktroirani ustav, tzv. listopadsku diplomu (20. listopada 1861.) u
kojoj daruje ustav Ugarskoj i Hrvatskoj, a istodobno ga obe aje i ostalim
zemljama Monarhije. Car je tog istog dana objavio i vi e pisama, medu kojima je
jedno za novoga hrv. bana Josipa ok'evia, u kojemu zahtijeva da se to prije
dostave prijedlozi o sastavu Hrvatskog sabora, kao i prijedlozi o tome kako da se
uredi odnos izme du Hrvatske i Ugarske (koji je prekinut 1848.).
Budui da je listopadska diploma brzo nai la na ope negodovanje, car se vrlo
brzo odlu'io na pseudoustavno vladanje, koje se uz velike tekoe odralo sve do
uvodenja dualizma 1867. Ve 26. velja'e 1861. car je objavio novi centralisti 'ki
zakon, tzv. velja 'ki patent, koji je zapravo bio privremeni zakon kojim se
reguliralo 'vrsto centralisti 'ko uredenje Monarhi je. Prema velja'kom patentu u
Be'u e i nadalje ostati zajedni 'ka sredi nja vlada za cijelu Monarhiju i sredi nji
parlament - Carevinsko vije e s Gornjom (Velikakom) i Donjom (Zastupni 'kom)
kuom.

Pol i ti ' ki odnosi i stanj e u Hrvatsk oj
arko o'ekivani Hrvatski sabor sastao se 15. travnja 1861., ali je njegov glavni
politi'ki rad zapravo reguliran kraljevim pismom upu enim Saboru, kojim kralj
nareduje Saboru da raspravlja o pitanju odnosa Hrvatske i Slavonije naspram
Ugarske i da poalje svoje zastupnike na njegovu krunidbu za kralja Ugarske i
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije te da izabere, u skladu s velja 'kim patentom,
devet zastupnika u Carevi nsko vije e i da raspravi o na'i nu budueg izbora u
sredi nje zakonodavno tijelo. Kralj je tako der obavijestio Sabor kako je naredio
Dal matinskom saboru
53
da izabere izaslanike koji e doi u Zagreb i snjime
raspravljati o pitanju sjedinjenja. Me du prvim i najva nijim nastojanjima
53
Novi ministar vanjskih poslova se zove Anton Schmerling

60
Page | 60




Hrvatskog sabora u Zagreba, isti 'e se nj egovo zal aganj e za teritorijalnu
cjelovitost Trojedne Kraljevine. Zato nastoji u 'vrstiti povijesno pravo na otvaranje
i u'vrenje hrvatske dr avnosti to je bila glavna tema gotovo svih va nijih
saborskih govora. Budu i da u Hrvatskom saboru nije bilo predstavnika
Dalmacije, Hrvatsko -slavonske vojne krajine i grada Rijeke, zastupnici su izjavili
koje sve zemlje pripadaju dr avnom podru'ju Trojedne Kraljevine. Zato saborski
podnesak zahtijeva na temelju povijesnog prava civilnu i vojnu H rvatsku i
Slavoniju zajedno s Hrvatsko -slavonskom vojnom krajinom, zatim Dalmaciju s
Dubrovnikom i Kotorom, Istru s Kvarnerskim otocima, Metliku te dio tajerske.
Takoder Hrvatski sabor o'ekuje da e se skori m rjeenjem Hrvatskome
Kraljevstvu vratiti one prekounskei prekosavske zemlje, koje su krajem srednjeg
vijeka bile dio hrvatske dr ave, a koje su osvajanjem pripojene Osmanskom
Carstvu (Turska Hrvatska).
U raspravi o dravnopravnom odnosu izme du Trojedne Kraljevine i Kraljevine
Ugarske, u Saboru se javljaju tri politi 'ke struje. Prva struja (u ve ini) smatrala je
da je zbog doga daja iz 1848. prestala svaka zakonodavna, administrativna i
sudska sveza izme du Ugarske i Hrvatske, a jedino to je zajedni 'ko su vladar i
krunidba. Stoga predla u da Hrvatska ipak u de u realnu uniju s Ugarskom, ali tek
onda kad Ugarska prizna samostalnost i neovisnost Hrvatske. Rije ' je o stvaranju
poznatog 'lanka 42. na temelju kojeg e biskup Strossmayer, Ra 'ki, Mrazovi ,
Kulan i Perkovac konstituirati Narodnu stranku. Drugu struju 'ine madaroni
(unionisti) na 'elu s grofom Julijem Jankovi em. Oni su osnovali Unionisti 'ku
stranku prihvaajui na'elo realne unije s Ugarskom, ali bez ikakvih uv jeta
54
.
Treu struju
'ini grupacija na 'elu s E. Kvaternikom koji u svom oduljem govoru 1861. iznosi
odbacivane realne unije s Ugarskom, ali i poku aj traenja na'elnog rjeenja
odnosa Hrvatske s Ugarskom i Austrijom. Njemu se pridru io i Ante Star'evi te
zajedno osnivaju Stranku prava. Star 'eviu je bila nepodnoljiva i sama pomisao
da se vladar usu duje naredivati Saboru da raspravi pitanje odnosa s Ugarskom,
ali nikada u govori ma nije izravno napadao kralja,ve Austriju (da izbjegne
kaznu).
Sabor j e bio duan iznijeti svoje mi ljenj e o velja 'kom patentu, koji je pozivao
Hrvate u Carevinsko vijee kao sredinji parlament. Ubrzo donose jednoglasni
zaklju'ak da Hrvatska i Slavonija ne e sudjelovati u Carevinskom vije u, ali ve dva
dana kasnije, Sabor se podijelio. Za daljni nastavak rasprave glasovala je veina
narodnjaka. Valja tra iti genezu Samostalne narodne stranke koja e
sekonstituirati ne to kasnije (1863.) i to pod vodstvo Ivana Ma urani a.
Raspravljati nisu htjeli unionisti, prava i i veina zastupnika s podru 'ja Hrvatsko-
slavonske vojne krajine. Nakon toga, zastupnici Hrvatsko -slavonske vojne krajine
morali su prema kraljevoj odredbi napustiti Sabor. Saborski su zaklju 'ci
dostavljeni kralju na sankciju, a Sabor se usmjerio na rje avanje drugih aktualnih
pitanja na podru'ju ope modernizacije zemlje. Donesene su brojne odluke o
uredenju upanija, gradova i seoskih op ina, pu'kih i srednjih kola, o upotrebi
slubenoga jezika, o sredi nji m nacionalnim ustanovama te o ure denju zadruga.
Sabor je takoder pri mio na znanje osnivanje Hrvatsko -slavonskog dvorskog
dikasterija u Be'u koji je 1862. preure den u Dvorsku kancelariju za kraljevin e
Dal maciju, Hrvatsku i Slavoniju na 'elu s Ivanom Maurani em. Tom institucijom
Hrvatska je dobila svoje zasebno ministarstvo u Be 'u za poslove politi 'ke uprave i
pravosuda, te bogotovlje i nastave. 1861. u Zagrebu je uspostavljeno i
Namjesni 'ko vijee, zapravo vlada, kojoj je na 'elu bio ban Trojedne Kraljevine.
Za svoga zasjedanja, Sabor je priznao osnivanje Basnkog stola kraljevina


54
Bili su u sukobu s narodnjacima smatraju i ih izdajicama domovine, slijepim oru dem
tudinstva, te su napustili Sabor, ali se dva tjedna kasnije vra aju

61
Page | 61




Dal macije, Hrvatske i Slavonije u Zagrebu, ali je odmah zatra io i osnivanje Stola
sedmorice kao vrhovnog sudi ta kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.
1861. Hrvatski je sabor, kao i Ugarski sabor, bio raspu ten, a kraljevu sankciju
dobio je samo zaklju 'ak veine na temelju kojeg su se ure divali odnonsi izme du
Hrvatske i Ugarske ( 'lanak 42.). Taj e 'lanak postati temelj Narodne stranke,
koja se uskoro nazvala Liberalna narodna stranka, a njezini su se 'lanovi, po
glasilu stranke Pozor, nazivali pozora ima. Na jednome vanom djelu toga 'lanka,
utemeljena je poslije Hrvatsk o-ugarsko nagodba (1868.).

Doba poj a' ane centralizacije
Hrvatski sabor nije bio sazvan naredne 'etiri godine, ali se u Hrvatskoj politi 'ki
djeluje izvan sabornice, tj. na otvorenom putem tiska i javni m suprotstavljanji ma.
Ivan Maurani procijenio je da se izme du Pruske i Austrije (Otta Bismarcka i
Be'a) vodi sve otvorenija politi 'ka borba za politi 'ku premo. Stoga, uz
suglasnost bana ok'evi a, okuplja politi 'are koji su 1861. u Saboru glasovali u
prilog tome da se ponovno razmotri pitanje ulaska Hrvatske u Carevinsko vije e te
da se pokrene suradnja s Be 'om. Realne nade Mauraniu davalo je to to su u
Carevinskom vijei ve sjedila petorica zastupnika iz Dal macije, pa bi Dal macija,
kao i Vojna krajina, uskoro mogl e biti vraene pod vlast Hrvatskog sabora i bana.
Mauraniu se pridruio i velik dio katoli 'kog sveenstva na 'elu s Haulikom.
Protiv tih tobonih centralista, koji su se 1863. otvoreno prozvali Samostalnom
narodnom strankom ( samostalci ), protivili su se vo de Stranke prava, ali i
Ustavno-narodna stranka te Narodno -liberalna stranka.
Nakon rasputanja Sabora, vlast se na la u rukama Samostalne narodne stranke,
pa su zabranili izla enje Pozora. Stradali su i drugi Ma urani evi protivnici:
pri mjerice, Kvaternik je zbog svoje protudinasti 'ke broure Politi 'ka razmatranja II.
bio prognan i traio razumijevanj u Francuskoj. U Hrvatsku se vratio tek nakon
uvodenja dualizma 1867. kada je, osobito u raspravi Isto 'no pitanje i Hrvatska,
ustao protiv srpske i jugoslavenske politi 'ke ideje.
Svoje stavove samostalci su istaknuli u svojoj programatskoj bro uri Uvjetno ili
bezuvjetno, koju je navjerojatnije napisao Ma urani , i u svoji m strana'ki m
novinama Domobran. U spo menutoj brouri isti 'u uvjerenje da e hrvatska
politika samo zahvaljuju i sudjelovanju u Carevinskom vije u moi djelovati na
vanjsku politiku Monarhije, a dok bude ovisna o Budi mpe ti, nikada to nee moi
posti i. tovi e, svoju e autonomiju pr ije o'uvati u nagodbi s Austrijom nego s
Ugarskom. Dakle, Maurani je zagovarao pristup Hrvatske Carevinskom vije u i
dravnopravnu nagodbu s Austrijom. S druge strane, narodnjaci, kao i prava i,
nisu podr avali samostalce jer su se bojali da e se Hrvatska utopiti u
njema'kome moru. Suprotno stajali tu Liberalne narodne stranke, Hrvatska bi
ulaskom u Carevinsko vije e oja'ala svoje pozicije ne samo u Dal maciji, nego i u
ostalim hrvatskim zemljama, me du Slavenima i ostalim zemljama Monarhije.
Takva politi 'ka prilika za Hrvatsku bila je prili 'no realna, ali istodobno sve slabija
i to zbog medunarodnog uplitanja Austrije, te skora njeg rata s Pruskom, dok
kona'no nije propala, zbog te kog poraza Autrije kod Kralj i'ina Gradca, zbog
pada ministra Schmerlinga te zbog skorog dolaska ministra Friedricha Beusta,
koji je bio odlu'an zagovornik Austro -ugarske nagodbe, a time i dualisti 'kog
uredenja Monarhije.
ok'evi i Maurani raspravljali su o goruim gospodarskim problemima,
uklju'ujui i prometnice, i to na znamenitoj banskoj konferenciji koja se na poziv
bana ok'evia sastala u Zagrebu 20. kolovoza 1862. Bitnost njezinih odluka
odnosi se na problematiku izgradnje prometnica u zemlji, pri 'emu je na prvome
mjestu zaklju'ak o hitnosti izgradnje eljezni 'ke pruge iz Zemuna preko sredine
Slavonije, dolinom potoka Orljave, preko Zagreba na Rieku . Konkretni rezulatati
nisu dani zbog toga to je u tijeku bila op a preoblematika dr avnopravnog


62
Page | 62




uredenja Monarhije, a uz to to su Hrvati odbili ulazak u Carevinsko Vije e. Ipak,
unato' financijskim nedostacima, Franjo Josip dopustio je predradnje za prugu
Zemun-Rijeka, ali je odbio predujam iz dr avne blagajne. Glavna zapreka u
izgradnji te pruge s ma darske strane bila je eljeznica koja je trebala povezivati
Rijeku s Alfoldom (madarskom ravnicom). Osim toga, razdoblje od 1865. do
utana'enja Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. protekl o je u javni m
sukobljavanjima zbog triju mogu ih linija: savske, dravske i one sredinom
Slavonije, za koju se odlu 'ila Banska konferencija.
Financijski nedostaci sprje 'ili su izgradnju drugim prometnica pa se zagreba 'ka
Trgova'ko-obrtni'ka komora obratila Maurani u s namjerom da se podrunici
austrijske Narodne banke u Zagrebu dodijel i dva i pol milijuna austrijskih forinti.
Narodna banka nije mogla udovoljiti toj molbi.
1864., uz pristanak Ma urani a i njegovu potporu, u Zagrebu je realizirana prva
medunarodna gospodarska izlo ba. Budui da je bila rije' o organizaciji prve
izlobe hrvatske dr ave u Zagrebu, Srbi iz Slavonije i Srijema, pod vodstvom
Andije Torkvata Brli a
55
, bojkotirali su izlo bu zbog njezina naziva. Zbog toga
Maurani je morao promijeniti slubeni naziv izlobe u Prva izloba dalmatinsko-
hrvatsko-slavonska 1864. u Zagrebu, glavnom gradu Trojedne Kraljevine. O
uspjenosti izlobe svj edo'i i vrlo dobro ure deni katal og, koji je nosio slu beni
naziv izlobe, a tiskan je uo'i njezina sve'anog otvaranja (18. kolovoza 1864.) na
hrvatskom, njema'kom i talijanskom jeziku.


Sl om poli tike Samostalne narodne stranke
17. sije'nja 1865. ban ok'evi saziva Bansku konferenviju s ciljem da izradi novi
privremeni Izborni red za Sabor. Pozvani su vo de opozicijskih stranaka koji su
poziv odbili, a samostalci su Izborni red iskrojili u svoju korist nakon 'ega e
ipak biti pora eni. Koalicijski partneri, narodnjaci i unionisti, dobili su 2/3
mandata, a preostalu trei nu dobili su samostalci pri 'emu su pravai dobili 6
mandata.
Razlozi poraza Samostalne narodne stranke mnogostruki su, a bitan je razlog ve
dugo o'ekivani pad ministra Antona Schmerlinga
56
. Hrvatsku opoziciju, osobito
Strossmayerovu stranku koja e uz njihovu nov 'anu potporu dobiti izbore,
podupiral i su 'eki liberali i njihov federalisti 'ki list Politik. Ma urani je 1865.
podnio ostavku, ali ju je kralj prihvatio tri mjeseca kasnije, a za hrvatskog
kancelara imenovao je unionista Milana Ku evia. Car Franjo Josip I. zbog lo eg
odjeka austrijske politike i lo eg financijskog stanja, povukao je velja 'ki patent te
objavio poznati rujanski proglas kojim je privremeno obustavio djelovanj e
Carevinskog vijea. Po carevom nalogu, Hrvatski je sabor koji je bio otvoren 12.
studenoga 1865. morao rj avati dravnopravna pitanja te zakonodavni rad
sosobiti m naglaskom na izradu novoga Izbornog reda i ure denja Sabora. Poznati
42. 'lanak (prva zadaa) svaka je stranka tuma 'ila s pozicija svojih politi 'kih
stajali ta. Samostalci su se izjasnili za izravne pregovore s be 'kim Dvorom.
Preostale dvije stranke, Narodno -liberalna stranka i unionisti, i dalje su bile za
nagodbu s Ugarskom. Za vrijeme tih rasprava, ban ok'evi dobio je od
Ministarskog vijea pismo, zapravo ulimativni nalog da u Saboru stvori struju,
prije svega od unionista i 'lanova Narodno-liberalne stranke, koji e stvoriti
komisiju i zajedno s istom takvom komisijom iz Ugarskog sabora raspravljati o
kona'nom rjeenju problematike dr avnopravnih pitanja. To je zna 'ilo
sporazum Hrvatskog sabora s Ugarskom saborom. Kralj i Ministarsko vije e u
Be'u ubrzavali su sklapanje tog sporazuma, to prije to su nakon poraza Austrije
u ratu s Pruskom intenzivi rani i tajni, kasnije i javni, pregovori izme du Austrije i
55
Negirao je Slavoniju u Srijem kao dio hrvatske dr ave.
56
Na njegovomjesto dolazi ministar Richard Belceredi

63
Page | 63





Ugarske, koji su sigurno vodili stravanju dualisti 'ke Monarhije, unato'
protivljenjima u javnosti.
Adresa upuena kralju koju je Sabor sastavio 10. velja 'e 1866., ustrajala je
takoder na teritorijalnoj cjelovitosti i iskaz ala 'vrstu nadu da e kralj ukloniti
zaprege povratku Dal macije i Hrvatsko -slavonske vojne krajine pod vlast Sabora i
bana. Ako, dakle, Ugarski sabor prihvati navede uvjete, Hrvatski bi sabor u Pe tu
poslao odbor koji bi sa srodni m odborom Ugarskog sabora, raspravljao o na 'inu
zastupanja Trojedne Kraljevine. Premda u Be 'u nisi bili posve zadovoljni tako
sastavljenom adresom Hrv. sabora, ipak su odu 'ili pri'ekati adresu Ugarskog
sabora koja je uskoro dostavljena u Be ', ali je bila suprotna 'lanku 42. iz 1861. U
takvoj situaciji kralje je zatra io od Hrv. sabora da se odmah izabere odbor koji e
pregovarati sa sli 'nim odborom Ugarskog sabora o me dusobnom odnosu, ali je
odbio raspravu o Dal maciji prije nego to se urede dravnopravni odno aji Hrv. i
Slavonije s jedne strane naprama Ugarskoj, a s druge strane naprama cjelokupne
monarkije. Sabor je odlu'io izabrati odbor i poslati ga u Pe tu 'im takav odbor
izabere i Ugarski sabo r. Glasovanje nove adrese provedeno je 9. o ujka 1866., a
prihvatile su obje narodne stranke (samostalna i liberalna), dok su unionisti
glasovali protiv takvog sadr aja adrese i ve sutradan na 'elu s Kolomanom
Bedekovi em odbili tako sudjelovanje u izboru Kraljevinskog odbora. 11. o ujka
1866. Sabor je izabrao Kraljevinski odbor od 12 'lanova (bez unionista). On je
uskoro krenuo u Petu gdje je s jednako brojni m ugarski m kraljevinskim odborom
zapo'eo pregovore koji su trajali od 16. travnja do 16. lipnja 1866., ali bez
rezultata. Na zasjedanju Sabora 18. prosinca 1866. saborski predsjednik stavio je
na izglasavanje 3 prijedloga:
- Hoe li zastupstvo Trojedne Kraljevine izjaviti da mu zakonski 'lanak
42./1861. ostaje nepromijenjivi m temeljem i ravnilom u pitanju o
dravnopravnom odno aju Trojedne Kraljevine naprama Kraljevini
Ugarskoj? cijeli je sabor glasao za taj prijedlog
- Pri ma li visoki Sabor prijedlog Odbora da Trojedna Kraljevina nei ma prava
nit dunosti, a nit zakonitog na 'ina stupiti u Sabor Kraljevine Ugarske to
je sazvan u Peti 1866.? 86 glasova da (obje Narodne stranke), 43
protiv (unionisti), 4 suzdr ano (medu kojima je bio i Star'evi)
- Neka Sabor sa svojim kraljem rije i odnos prema Austrji!
57
usvojen
veinom glasova
Ve sutradan, tj. 19. prosinca 1866., Sabor je jednoglasno usvojio adresu, a
njezina je bit bila: Hrvatska e samostalno rije iti pitanje dr avnopravog odnosa sa
svojim kraljem.
Tekst adrese sadr avao je i molbu za teritorijalnom cjelovito u hrvatskih
zemalja.
Potkraj sije'nja 1867. be'ki je Dvor sasvim odbacio politiku federalisti 'kog
centralizma. Car i kralj Franjo Josip I. odlu 'io se za dualizam, a mjesto ministra
predsjednika povjerio je tada njem ministru vanjskih poslova Friedrichu Beustu
(7. velja'e 1867.) koji je uz obna anje obiju dunosti odmah poradio na uvo denju
dualizma, odnosno na Austro -ugarskoj nagodbi.
Prema novome kraljevom pismu Saboru od 23. travnja 1867., Sabor je bio du an
pobrinuti se da Hrvatska i Slavonija budu zastupane na budu oj kraljevoj
krunidbi u Ugarskom saboru (odr ana 8. lipnja iste godine) te se sporazumijeti s
Ugarskim saborom glede dr avnopravnih pitanja i zajedni 'kih poslova. Hrvatski je
sabor ve 18. svibnja 1867. prihvatio novu adresu (i ovaj put bez unionista). Bit
nove adrese: Sabor ostaje u odnosu prema Ugarskoj na zaklju 'ku zakonskog
'lanka 42./1861. Primiv i adresu, kralj je 8 dana poslije, ljutit na sadr aj adrese,
raspustio Sabor jer je vidio da Hrvati ne e biti nazo'ni na njegovoj krunidbi. Ban

57
Sabor jo uvijek nije znao da je Austro-ugarska nagodba u tijeku

64
Page | 64





ok'evi zatraio je otpust, a namjesnikom banske 'asti imenovan je barun Levin
Rauch sa zadatkom da provede Hrvatsko -ugarsku nagodbu.

VOJNA KRAJINA OD OKTROIRANOG USTAVA 1849. DO AUSTRO-UGARSKE
NAGODBE

No va pol i ti ' ka st rat egi j a Zag reba p re ma k raj i ko m pi tanj u
Analizom kraji kog ustava iz 1848. i kraji ke osnove iz 1849. mo e se zaklju'iti da je
upravo tih godi na osmi ljena nova politi 'ka strategija Zagreba prema
krajikom pitanju. Sabor je 1848. izradio prvi program teritorijalne i upravne
integracije Vojne krajine s gra danskom Hrvatskom. Postoje e uredenje kraji kog
sustava, zasnovano na temeljni m zakonima apsolutisti 'kog vladara, Hrvatski
sabor 1848. nastoji zamijeniti prvi m parlamentarni m zakonom za Krajinu.
Odredbe se mogu podijeliti u skupinu s nacionalnim ciljevima i skupinu koja ima
svrhu da demokratizira dru tvene odnose u Krajini i ubrza stvaranje gra danskih
institucija u njoj. Naci onalni ciljevi stavljaju u prvi plan odredbu o dijelomi 'nom
ujedinjenju preko vrhovnog upraviteljstva trojedne kraljevine , a Ustav utvr duje
da je Krajina nerazdru iv dio Trojednice i da se njezin ustav prote e i na Krajinu u
nevojni 'kim poslovima. Kraji ki ustav precizira jo dvije odredbe: novi zakoni za
Krajinu mogu se donositi samo u sveobem saboru trojedne kraljevine , a
narodni jezik uvodi se u sve javne poslove Krajine i njezine kole. K tome Hrvatski
sabor ukida uzurpirano pravo vladara nad zemljom u Krajini 1848. Sva zemlja
koju kraji nici posjeduju progla ena je prvi put njihovom pravnom svojinom .
Svim stanovnicima Krajine dopu teno je stjecanje zemlje u neograni 'enim
povrinama pa je tako prvi put otvoren proces stvara nja kraji kog veleposjeda.
Ukidanje draven rabote i podvoza, uvo denje besplatne pa e, irenja i drvarenja
te vei broj drugih sloboda i povlastica, mogao je privremeno zadovoljiti kraji ko
stanovni tvo motivirajui da da se u politi 'kim napetosti ma 1848. okupi oko bana
Jela'ia. Jela'i je kao vrhovni zapovijednik Krajine 6. kolovoza 1848. izdao
naredbu da se osnovne odredbe Ustava odmah uvedu u ivot. Podloga za novu
ulogu Krajine utemeljena je 1848. kada je odredbama Kraji kog ustava odlu 'eno da
Krajina za ratove izvan Hrvatske daje samo onoliko vojnika koliko daju i ostale
zemlje Monarhije
58
.
Kad je zavren rat s Madari ma 1849., vojni 'ki i dvorski krugovi u Be 'u ne
pokazuju nikakve spremnosti da prihvate opravdane zahtjeve Hrvatskog sabora te
su ignorirajui odredbe Kraji kog ustava najprije u Oktroiranom ustavu smatrali da je
Vojna krajina cjelovit dio carske vojske, da su kraji nici i dalje potrebni caru za
obranu granice s Osmanskim Carstvom. Dakle, tradicionalna politika Be 'a prema
krajikom pitanju ostaje nepromijenjena, pa zato 'l. 75. Oktroiranog
ustava 1849. u vezi s Krajinom odre duje: sadanji sustav, sa svojom vojnom
organizacijom, zadrava se.

Poslj ednji Temelj ni zakon Kr aji ne
Protiv nacionalnih zahtjeva hrvatskog naroda i kapitalisti 'ko-gradanskih
tendencija, koje je poku ao odrediti Kraji ki ustav, u Be'u su 1850. donesene
nove odredbe, poznatije kao posljednji Temeljni zakon Krajine. Cijela
zakonodavna gra da Krajikog ustava prenesena je dodu e u be'ki Temeljni
zakon, ali s bitno druga 'ijim ciljevima. Zagreba 'kom programu sjedinjenja iz
1848./1849., Be' je 1850. predloio potpuno suprotan program kojemu je
prvenstveni cilj pretvaranje Vojne krajine u krunovinu Monarhije! Posljednji
Temeljni zakon Krajine iz 1850. suprotno o 'ekivanjima hrv. politi 'ara pridonosi


58
Prema postojeoj praksi Krajina na 12 stanovnika daje jednog vojnika, dok u ostalim
zemljama Monarhije tek 62 stanovnika daju jednog vojnika.

65
Page | 65





stabilizaciji kraji ko-vojni'kog mehanizma i njegovu o 'uvanju. Novi Kraji ki ustav
proglaava cijelu Vojnu krajinu dijelom carske vojske.
Unato' ukidanju feudalnih odnosa na selu i temeljitoj promjeni u dru tvenoj
strukturi civilne Hrvatske, Temeljni zakon Krajine nije rij eio pitanje zemlje u duhu
novih drutvenih odnosa nastalih ukidanjem feudalizma. Dodu e, obradiva je
zemlja prvi put progla ena puni m vlasni tvom kraji ke kune zadruge, ali je to
vlasni tvo uvjetovano vojni 'kom slubom.
Donoenje Temeljnog zakona za Krajinu ne ozna 'ava kraj nastojanja bana
Jela'ia i drugih hrv. politi 'kih i gospodarskih sredi ta da se kraji kom dijelu hrv.
teritorija omogui integracija s gra danskom Hrvatskom.

S o ci j al ne n a pe t os ti n a g ra ni ci i z m e d u V oj n e k raj i ne i Os ma nl i j sko g
Carstva
Zbog unutranjih napetosti u Osmanlijskom Carstvu, kraji ke 'ete pou'ene su iz
Lombardije i Venecije. Me dutim, Hrvatsku i Bansku krajinu ozbiljno potresa velik
broj hajduka kojima se 1850. i 1851. pridruuju mnogi pojedinci iz Bosne.
Poveana drutvena napetost potkraj 1850. ubrzala je pregovore s OC koje Be '
vodi pod doj mom austrijskih zapletaja s Prusijom zbog kojih je Jela 'i posebni m
proglasom pozvao u Be ' 10. listopada 1850. sve druge b ataljune Hrvatsko -
slavonske vojne krajine. Austro -turski pregovori odgovarali su i jednoj i drugoj
strani.
U ukupnom trgova'kom prometu izme du Austrije i OC vidno mj esto zauzi ma i
Vojna krajina. Kao carski podanici i vojnici kraji nici su uivali povoljan poloaj u
trgovini s Bosnom.
esta mobilizacija u Krajini, bune u Bosni, Krimski rat te nerije eni drutveni
odnosi, utjecali su na porast hajdu 'ije u Krajini. Ve na samome po'etku, 1850-ih
godina, hajduci su bili prvorazredni problem za vojni 'ku vlast. Hajduci u Ogulinu
zapalili su 1852. osam zgrada i provalili u ve i broj gostionica. Me du hajdu'kim
vodama osobito se isticao Mihajlo Tadi iz druge banske pukovnije. Pokret
hajduka postaje najra ireniji za Krimskog rata, osobi to oko gradova Kostajnice,
Jasenovca i Dubice. Sna an pokret hajduka primorao je Be ' da 1855. problem
hajduka jo jedanput rjeava zajedno s OC. Od Carstva Be ' je dobio 'vrsta
jamstva da e zabraniti prelazak hajduka u Bosnu i ti me omoguiti njihovo
unitenje
59
.
Prometna je revolucija - izgradnja eljeznica - djelovala u Hrvatskoj prije
industrijske. Ve 1851. sagra dena je kraji ka brzojavna linija, a telegrafska
postaja u Zagrebu proradila je 8. rujna 1850. Ve oko sredine 1850-ih godina svi
gradovi krajine bili su povezani telegrafskim linijama, ali one nisu i male svoju
prigodnu svrhu ve je njezina osnovna zada a bila podredena vojnim interesima.
Politi'ka polarizacija nastala ru enjem europskog poretka zbog suprotnih
ineteresa drava Svete alijanse u Kri mskom ratu (1853. - 1856.), daje sna an
poticaj trgova'kim i privrednim krugovima Hrvatske da privrednim krugovima
Be'a i Pete predstave svoj program prometne integracije Hr vatske. Za
magistralni pravac eljezni 'ke pruge u Hrvatskoj ponu dena je 1845. linija Rijeka -
Vukovar 'ija je svrha bila spajanje Dunava kod Vukovara s Jadranskim morem. U
Zagrebu je osnovano Dru tvo za gradnju eljeznica Vukovar - Rijeka koje je
moralo 1856. voditi estoku borbu protiv separatizma sisa 'ke regije. Te godine
grupa istaknutih sisa 'kih trgovaca otputovala je u Trst. Oni su jednoglasno
odlu'ili da e se pridruiti Transkom drutvu, te su izjavili da se ne e odazvati
pozivu kojeg su dobili od drugog dru tva za gradnju eljeznice od Rijeke do
Vukovara. Oni su od transke eljeznice Zagreb - Sisak o'ekivali nove dimenzije
trgova'ke ekspanzije, a osim toga o 'ekivali su veli ke profite od kolonijalne robe
koja bi iz Trsta morala pro i kroz njihov grad.
59
za kratko vrijeme turske su vlasti u biha ku tamnicu zatvorile 'ak oko 300 hajduka

66
Page | 66





Smrt generala Jel a'i a
U vrijeme sisa'kog separatizma, hrvatska bur oazija ostaje bez pomoi svoga
bana. Ve u srpnju 1856. Jela 'i je krenuo na due lije'enje. U prosincu iste
godine Narodne novine bilje e da Jela'i boluje ve vie vremena od iv'anih
ger'evah. Hrvatski ban Jela 'i, kraj ki general koji je do kraja ostao vjeran
kralju, umire u noi 20. travnja 1859. Me dutim, na njegovu pogrebu nema ni
jednog predstavnika Be 'a ni Ministarstva rata, tovie bilo je muke da okupi
po'asna 'eta vojnika koja e svoje zapovijedaju em generalu i hrv. banu odati
posljednju po'ast.

V oj ni t e re ti k raj i k o g st a n ov ni tv a
vidi tablice na str. 441. i 442.

K raji ko sudstvo i nesmilj eno tj el esno ka nj avanj e
Disciplinski sudovi bili su oli 'enje nasilja, nepravde, samovolje i mr nje. Nije se
sudilo na osnovi zakona, ve napamet, prema slobodnoj procjeni. Vrhovno
zapovjedni tvo austrijske vojske 1855. znatno je ograni 'ilo mogunost izricanja
kazne zatvorom, j er je ta kazna, prema procjeni vojni 'kih krugova, bila preskupa za
krajiku upravu. Umjesto tamnice, odre deno je batinanje za najve i broj kazni. Ta
se vana drutvena institucija obi 'no naziva kaplar, niederlegen! , dere i
sl. Sudski eksperti u Mi ni starstvu rata jo su 1862. odbili prijedlog o ukidanju
tjelesne kazne u Krajini jer su tvrdili da bi se morao podi i velik broj novih
tamnica to bi bilo preskupo s obzirom na politiku tednje u dravnom prora'unu. Ti
isti eksperti ljeskova'e tvrdili su da se ukidanjem tjelesne kazne ne bi mogao
odrati mi r i voj ni 'ka posl unost. Admi nistrativni sustav Krajine temeljio se na
satniji. Svaka je pukovnija i mala 12 satnija koja se dalje dijelila na 4 fertalja, a u
svakome fertalju bio je po jedan 'asnik koji je uza sebe imao jednog ni eg
'asnika te jo jednog starjeinu.
Promatra li se poloaj kraji nika u cjelini, obveze Krajine prema granici bile su
prvorazredni problem i neprestan izvor zadovoljstva. Svake tri nedjelj e kraji nik je
morao 7 dana provesti na dr avnoj granici s OC, bez obzira na godi nje doba.
Najvei kraji ki grad bila je Petrinja s 2 908 stanovnika.

K re ta nj e st ru kt u re st an ov ni ka
vidi tablicu na str. 444. i 446.

Kretanj e broj a ku a i doma instava
vidi tablicu str. 448. i 449.

P ok re tl ji vost k raj i ko g s ta n ov ni tv a
Na krajikom prostoru mogu e j e pratiti jedan j o uvijek agrarni ti p egzodusa.
Rije' je zapravo o sputanju stanovni tva iz agrarno vi ih podru'ja u ni a
podru'ja. Ta je pojav a prisutna u svim brdskim podru 'jima Banske krajine.
Iz broja stalno zaposlenih u poljoprivredi isklju 'ena su djeca do 14. godine te
stariji od 65 godina. Broj zemljoposjednika uvijek je ne to vei od broja ku a.

Podj el a kraj i kog stanovni tva na polj opri vredno i nepolj opri vredno -
ri ta m mode rni zacij e k raj i kog d ru tv a
Premda je iteljstvo Krajine vrlo sporo mijenjalo svoju socijalnu strukturu, ipa su
opi popisi zabilje ili gotovo sve grane privredne djelatnoasti.
A) Prvi (poljoprivredni) sektor obuhva a stanovni tvo koje radi u poljoprivredi i
sto'arstvu, tj. u granam koje su bile najstarije, a po svojoj primarnoj funkciji



67
Page | 67





egzistencijalne. Taj osnovni sektor u Krajini sredinom 19. st. okuplja gotovo 98%
stanovni tva.
Zemlja kao jedna od kategorija nekretnina imala je u rukama kraji kih gradana
najveu vrijednost. Posjedovanje zemlje ili ku e daje stanovniku grada najve u
ansu da zalaganjem svoga posjeda brzo do de do gotovog novca. Procjenu
zemlje i odobravanje zalaganja daje po pravilu gradski magistrat.
Po'eci robno-nov'ane privrede potresaju najprije ku nu zajednicu koja se po
svojoj osnovnoj djelatnosti vezala isklju 'ivo za primarni sektor.
B) Obrtni'ki (sekundarni) sektor obuhva a stanovni tvo zaposleno u proizvodnom
obrtni tvu, gradevinstvu i rudarstvu. Te se djelatnosti veoma sporo razvijaju, pa
stoga postupno stvaraju uvjet e za prelazak u proizvodnju u ve im pogonima
industrijskog tipa.
Temeljni uzrok malog broja zaposlenih u obrtni tvu prije svega su vojne du nosti
krajikog pu'anstva i strategijska uloga Vojne krajine u funkciji Habsbur ke
Monarhije. Na'elo da Krajina mora izdr avati samu sebe dosljedno je preneseno na
kunu zajednicu. Vojna vlast zabranjuje prelijevanje iz poljoprivrednog u
obrtni 'ki sektor. Obrtnici su bili oslobo deni od vojne dunosti, obrtnika na kaznu
batinanjem moe kazni ti samo sud pukovnije. Nepostojanje motivacije vojnih
krugova da ubrzaju porast obrtni 'ke proizvodnje i njezina prometa utje 'e
negativno na ukupan broj obrtnika
60
.

Be'ko nastojanj e o ' uvanja Kraji ne i kraji kog sustava
Postojanje Vojne krajine u Hrvatskoj stolje ima je uzrokovalo brojne napetosti
izmedu Zagreba i Be'a, poglavito od sredine 18. st., kada je turska opasnost
zaboravljena. Politi 'ki predstavnici Hrvatske su 1860 -ih godina iskori tavali svaku
priliku da bi be'ke krugove upozorili kako se nezadovoljstvo u Hrvatskoj zbog
postojanja Vojne krajine mo e ublaiti samo ako se po 'ne s razvoja'enjem.
Mrnja prema Be'u zbog njegove nepopustivosti prema kraji kom pitanju utirala je
u Hrvata put prema pomi rbi s Ma dari ma i znatno pomogl a da se na j ednoj i
drugoj strani zaborave neprijateljstva i sukobi iz 1848./1849.
Politi'ka rasprava na Banskoj konferenciji osigurala je osnovne preduvjete za
oblikovanje nacionalnog programa. O n jemu je javno govorio narodnja 'ki list
Pozor 28. sije'nja 1861. s anga iranim naslovom Hrvatsko pitanje . Pozor
zahtijeva da se pitanje Krajine rje ava bez obzira na to hoe li Krajina i dalje
ostati najvea vojarna austrijske armije. Hrvatska e zahtijevati da svatko tko u
Krajini nije kraji ki vojnik ubudu e prolijeva toliko krvi za op e interese Monarhije
koliko to razmj erno prolijeva Nijemac, Ma dar, eh i drugi narodi, ali ni jednu
kapljicu vi e.
Radikalniji zahtjevi proimali su kraji ke rodoljube. O'ekujui ukidanje stoljetnih
vojnih dunosti i stoljetne vojne komande, kraji nici javno svojim dumanom
poru'uju: neemo mi da budemo vi e ugnjetitelji drugih naroda, i to drugom i
treem za volju, dosta je t o zuluma dosad bilo. Bio je to dovoljan motiv vojnim
krugovima da Krajini pridaju najve u pozornost. Osnovno pitanje bilo je kako
zaustaviti porast nepovjerenja u Be ' i mrnju prema vojnom upravi.
Osnovna tvrdnja vojnih krugova bila je : Zagreb eli postati sredi tem
jugoslavenskog pokreta kojemu cilj nije jedinstvo Austrijskog Carstva, nego
jugoslavenskih zemalja. Ta tvrdnja napisana u Dvorskoj kancelariji, i mala je ovaj
sadraj: ujedinjenje Krajine s Hrvatskom je su dbonosno za cara, za Carstvo i
njegovu budunost.
Krajiki zastupnici, ponovno okupljeni na Hrvatskom saboru, izradili su 1861.
posebnu Predstavku vladaru vra 'ajui se osnovnim smjernicama upravo onim


60
Npr., 1857. je u obrtni 'kom sektoru u Karlova'koj krajini bilo na jednog zaposlenog u
obrtni 'kom sektoru 1075 stanovnika.

68
Page | 68




zahtjevima koje je formulirao Hrvatski sabor 1848. i Kraji ka osnova 1849.
Osnovni zahtjevi kraji nika 1861. bili su:
- odvajanje vojne uprave od civilne
- ujedinjenje uprave u Vojnoj krajini s upravom banske Hrvatske
- vojne dunosti Krajine utvrditi prema veli 'ini vojnih du nosti drugih
naroda u Monarhiji
Tako sastavljena Predstavka kraji kih zastupnika je do 'ekana na be'kom Dvoru
kao jo jedna potvrda o kraji koj i hrvatskoj veleizdaji.
Dvorski krugovi spoznaju da moraju popustiti u politici prema kraji kom pitanju te je
njihov osnovni cilj bio mrnju u Krajini i banskoj Hrvatskoj prema Be 'u
pretvoriti u politi 'ku suradnju, a sve zbog toga da bi se i dalje sa 'uvao
tradicionalno jeftin izvor vojnika na granici s Osmanlijskim Carstvom. Vladar je 8.
kolovoza obeao i menovati posebnu Komisiju koja e ispitati mogunost veih
promjena u Krajini, 8 studenoga 1861. je car hrvatskim predstvanicima ponudio
dugoro'nu politi 'ku suradnju, povezuju i prvi put rjeenje kraji kog pitanja s
rjeenjem Isto'nog pitanja.
Na Hrvatskom saboru 1865./1867. vo dena je posljednja parlamentarna bitka za
Krajinu. Naalost, Narodna stranka taj put nije mogla ra 'unati s kraji kim
zastupnicima. Na zahtjeve Sabora, be 'ki Dvor je dao brz odgovor: Kruna nee
dirati u promj ene kraji kog sustava.

DUALISTIKO URE.ENJE MONARHIJE I POSLJEDICE ZA HRVATSKU.
Page | 69
HRVATSKO-UGARSKA NAGODBA

Pregovori saborski h odbora
Kako bi proveo Hrvatsko-ugarsku nagodbu, namjesnik banske 'asti, barun,
unionist Levin Rauch, posegnuo je za represivnim mjerama. Uz o tre progone
opozicije, Sabor je sazvan na temelju oktroiranog Izbornog reda koji je osigurao
unionistima saborsku veinu. Sabor se sastao 8. sije 'nja 1868. Budui da je
opozicija uskoro napustila sabor, unionisti 'ka veina ostala je sama, i ve je 30.
sije'nja iste godine izabrala Kraljevinski odbor od 12 'lanova koji je poao u Petu
da tamo s jednako brojni m ugarski m Kraljevinski m odborom utana 'i medusobnu
nagodbu.
Ve je od samog po'etka pregovora bilo jasno da i u Hrvatskom kraljevinskom
odboru postoji opozicija na 'elu s grofom Julijem Jankovi em, koja je uporno
traila hrv. financijsku samostalnost, te da bana treba i menovati kralj na
preporuku Hrv. sabora, a ne na prijedlog i protupotpis ugarskog ministra
predsjednika. Zbog upornosti ugarske deputacije, ve ina se hrvatske deputacije
kona'no odrekla financijske samostalnosti Hrvatske, tj. pristala na godi nju svotu od
gotovo 2,2 milijuna forinta (tzv. tangenta). Ostali dio Nagodbe uglavnom je
prihvaen u onom obliku u kojem ju je predlagala ugarska delegacija, ali ne i u
pitanju Rijeke. Unionisti 'ka politika je na'elno ustrajala na dotada njem hrv.
stajali tu da je Rijeka dio hrv. teritorija. Stoga su oba kraljevinska odbora, da bi
spasila Nagodbu, koja je morala biti urno utana'ena, odlu'ila da rjeenje
problematike Rijeke prepusti samom kralju. Tekst Nagodbe Hrvatski je sabor
razmatrao 24. rujna 1868. i prihvatio ga ve inom glasova. etiri dana kasnije i
Ugarski je sabor na isti na 'in prihvatio nagodbu.



Gl avna obilj ej a i sadr aj Hrvatsko-ugar ske nagodbe
Hrvatsko-ugarska nagodba bila je i ostala temeljni dr avni zakon kojim su
Hrvatska i Ugarska morale urediti svoje me dusobne odnose, nakon uspostave
dualizma. Utana'ena nagodba koju su najprije prihvatila oba Sabora, postala je


69




tako temeljem dravnopravnog poloaja Hrvatske kao njezin Zakonski 'lanak
1/1868., a i za Ugarsku kao njen Zakonski 'lanak XXX. iz 1868. Dakako, za obje
Kraljevine sve do sloma dualisti 'ke Monarhije.
Nagodbom je Hrvatska sa'uvala Rijeku i neka bitna obilje ja svoje dravnosti. Ve
u uvodnom dijelu nagodbenog Zakona (koji ima 70 'lanaka) stoji da Nagodbu
sklapaju kao ravnopravni 'initelji kraljevina Ugarska, sjedinjena s Erdeljem i
kravljevine Hrvatska i Sl avonija, za izravnavanj e postoj av i h izme du njih
dravnopravnih pitanja . Sa stajali ta pragmati'ke sankcije od 1712. isti 'e se
nerazdruivost zemalja sv. Stjepana , ali i stoga, da su kraljevine Hrvatska i
Slavonija te'ajem stoljea bilo pravno bilo fakti 'no spadale kruni sv. Stjepana , to
je dakako bio u izri 'itoj suprotnosti sa 'l. 42. iz 1861. i dakako doga dajima godine
1848. U 'l. 2. isti 'e se da odatle s lijedi za Hrvatsku i Ugarsku jedinstvo krune, jedan
krunidbeni 'in i izdaje se jedna krunidbena zavjernica .
O slubenom jeziku govori se i u nagodbenim 'lancima 56. -60. Prema njima
hrvatski je slubeni jezik u zakonodavstvu, sudstvu i uprav i na cijelome podru'ju
Hrvatske i Slavonije, i na tom je hrv. podru 'ju hrv. jezik slu beni i za tijela
zajedni 'ke vlade i u zajedni 'kim uredima. Zakoni stvoreni na zajedni 'kom saboru
izdavat e se za kraljevine Dalmacije, Hrvatsku i Slavoniju u izvorniku
hrvastkom. Nadalje, na 'elu je hrvatske autonomne vlade ban koji je za svoj rad
odgovoran Hrv. saboru, ali ga imenuje kralj na prijedlog i uz supotpis ugarskog
ministra predsjednika. O svim zajedni 'kim poslovima raspravljat e zajedni 'ki
sabor svih kraljevina ugarske krune koji se zove i ugarsko-hrvatski sabor , na
koji Hrvatski sabor alje 29 zastupnika u Donju ku u (ali bez Rijeke) i jo 2
zastupnika u Gornju ku u. Izmedu hrv. izaslanika u zajedni 'kome se Saboru bira
5 zastupnika u ugarsku delegaciju koja obavlja sve poslove koji su regulirani
Austro-ugarskom nagodbom. Hrvatska stoga naknadno priznaje Austro -ugarsku
nagodbu kao gotov 'in uz naro'itu ogradu da se ubudue sli 'ni temeljni
zakoni i nagodbe samo zakoniti m sudjelovanjem kraljevina Hrvatske, Dal macije i
Slavonije stvarati mogu . Prema slovu Hrvatsko-ugarske nagodbe na zajedni 'ki m
saborima u Budi mpe ti imala se uz ugarsku zastavu istaknuti i hrvatska.
Hrvatsko-ugarska nagodba na 'elno je priznavala teritorijalnu cjelovitost hrv.
zemalja. Prema njezinu slovu Hrvatskoj i Slavoniji pripada Vojna krajina i
Dalmacija, a Ugarski sabor preuzima na sebe obvezu da e podupirati njihovo
sjedinjenje s materom zemljom. Nagodba je regulirala i financijske poslove
izmedu Hrvatske i Ugarske.

R i j e ' k a k r p i c a
Do tekih nesuglasica do lo je i zbog grada Rijeke i njezina kotara, iako je prema
slovu Nagodbe Hrvatskoj zajam 'ena njezina terito rijalna cjelokupnost i obe anje da
e Ugarski sabor podupirati i to skoriju njezinu realizaciju. Ma dari Hrvatskoj ipak
nisu htjeli priznati ni njezino pravo na grad Rijeku s pripadaju im kotarom. Hrvatski
je sabor u samo dva dana nakon prihva anja nagodbenog zakona zamolio
kralja neka Rijeku dosudi Hrvatskoj kojoj i pripada po neoborivom pravu.
Medutim, i Ugarski je sabor uz prihva anje Nagodbe istodobno donio jednoglasan
dodatak prema kojem grad Rijeka s kotarom p ripada neposredno Ugarskoj i da se
njoj odmah utjelovi .
Budui da je kralj u me duvremenu ve sankcionirao hrvatski original Hrvatsko -
ugarske nagodbe, u madarski je original Nagodbe uneseno da grad Rijeka ne
pripada teritoriju Hrvatske jer s a'injava posebno s ugarskom krunom spojeno
tijelo; imat e se putem saborskih rasprava izme du sabora Ugarske i sabora
kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i grada Rijeke ob e sporazumljene
postii. Tako izmijenjeni tekst u 'l. 66. Hrvatsko-ugarske nagodbe uao je u
madarski original, a budui da je hrv. original ve bio sankcioniran, bilo ga je
nuno uskladiti . Pri tome je Hrvatska dvorska kancelarija u Be 'u, i to uz


70
Page | 70




suglasnost namjesnika banske 'asti Levina Raucha, postupila tako da je na
sankcionirani hrv. original Nagodbe, tj. na 'l. 66. koji se ti 'e Rijeke jednostavno
nalijepila cedulju ( Rije'ka krpica) na kojoj je bio ispisan novi tekst u skladu s
ugarskim originalom Nagodbe. Tako opremljeni tekst Nagodbe poslan je u
Zagreb, gdje ga je Sabor uzeo do znanja (17. studenoga 1868.) ipak u nadi da e
skore medusobne rasprave oba ju sabora donijeti pravednije rje enje.

Ri j e'ki p rovi zo ri j
U hrvatkoj javnosti zavladalo je veliko ogor 'enje, a na udaru se uskoro na ao i
namjesnik banske 'asti Levin Rauch, koji je poradi svojih zasluga pri utana 'enju
Nagodbe nagraden i menovanjem za hrvatko -slavonko-dal matinskog bana (8.
prosinca 1868.). Ipak, Hrvatski je sabor samo dva dana kasnije, nakon
prihvaanja nagodbenog zakona zajedno s rije'kom krpicom, pourio izabrati
zaseban Kraljevski odbor od 4 'lana koji e zajedno s jednako brojni m ugarski m
odborom te rije'kom del egacijom, tako der od 4 'lana, poraditi na definitvnom
rjeenju uistinu goru eg rije'kog pitanja. Kralj je i menovao za rije 'kog upravitelja
(komesara) Madara Eduarda Cseha. Bio je to i razlog to se rije'ka delegacija ve na
samom po'etku postavila na isklju 'iva madarska stajali ta. Uz optube hrv.
politike za panslavizam, odlu'no je izjavila da ne smatra Hrvatski sabor, a ti me
niti njegov Kraljevinski odbor, nadle nim u rije'kom pitanju, je r kako su isticali,
Rijeka nema ni ta zajedni 'kog s Hrvatskom, pa je stoga cijela stvar samo
predmet koji se ti 'e Ugarske i Rijeke. Nasuprot takvi m stajali ti ma obiju
delegacija, ugarske i rije 'ke, stav Hrvatskoga kraljevinskog odbora nije imao
nikakvog izgleda za uspjeh. tovi e, zbog tvrdog stava obiju delegacija, prijetila je
i opasnost da se ugarsko-hrvatsko primorje izdvoji iz sklopa hrv. autonomije kao
zalede velike madarske luke.
Na samom po'etku obnovljenih pr egovora (18. prosinca 1869.) Hrvatski
kraljevinski odbor postavio se iza nepromjenljivog ulti matuma za uredenje
autonomnih poslova na Rijeci. Njegova je bit: unutarnji poslovi pripadaju gradu
Rijeci, bogotovlje hrv. autonomiji, a pravosu de u 2. i 3. molbi Zagrebu. A ako se on
ne prihvati, neka se kraljevnski odbori odgode do zgodna vremena. Dakako da
su madarska i rije'ka delegacija prihvatile taj drugi prijedlog koji je zapravo
odgovarao namjeri ugarske vlade da rije 'ki provizorij uredi prema svojim
interesima. To je omoguilo ugarskoj vladi da u urbano izradi rije'ki provizorij,
zapravo da osigura svoju vlast u Rijeci. Odmah je imenovala gubernatora koji je
preuzeo upravu grada, dopustila vra anje naslova Rije'ka upanija uklju'ivi i
Hrvatsko primorje, pa je u tom smislu rije 'ki provizorij prihvatio i Ugarski sabor. Na
koncu je uz burne rasprave, i to velikom ve inom glasova prihvatio, i Hrvatski sabor
(20. srpnja 1870.), uz dodatak da se opet imaju sastati kraljevinski odbori i pitanje
Rijeke privesti kraju. Me dutim, ugarska je vlada odmah po 'ela provizorij smatrati
kona'ni m rj eenj em, pa j e uporno odga dal a hrv. zahtj eve i to sve do sloma
dualisti 'ke Monarhije.

Revizij a Hrvatsko-ugarske nagodbe
Nagodba je u hrv. javnosti i zazvala veliko nezadovoljstvo, ponajvi e zbog
ponaanja ugarske vlade koja je jasno pokazivala da prihva a nagodbeni Zakon
isklju'ivo u smislu svojih procjena i interesa. Bez ve eg zna'enja ostala je i
'injenica da je Hrvatska vrlo brzo dob ila i modernu izvr nu Zakonodvanu vlast na
svim podru'jima autonomne uprave i sudstva. Skromni pokazatelji na podru 'ju
gospodarske politike su osnivanje prvih hrv. nov 'anih zavoda, odnosno banaka pa
i tedionica na temelju doma eg dioni 'kog kapitala.
Premda je sabor posebnim 'lankom ('l. 14., 1870.) proglasio svako pobijanje
Nagodbe zlo'i nom smetanj a javnoga mi ra i 'inom veleizdaje, opem
nezadovoljstvu pridonosila je i op a korupcija, pri 'emu je prednja'io i sam ban


71
Page | 71




Levin Rauch u dobro poznatoj korupcijskoj aferi u vezi s prodajom soli i tajni m
sudjelovanjem u konzorciju za isu ivanje Lonjskog polja. Sve vi e oporavljena
Narodno-liberalna stranka, po'ela je otre javne napade na samoga bana koji
mora podnijeti ostavku. Me dutim, Rauchov poloaj uzdrmale su i promijenjene
medunarodne okolnosti uzrokovane Francusko -pruski m ratom koji je zavr io
teki m porazom Francusk e i proglaenjem Njema'kog Carstva, po'etkom 1871.
Za bana je imenovan Koloman Bedekovi koji je odmah raspisao izbore, koji su
zavrili potpunom pobjedom Narodno -liberalne stranke. Polo aj Narodne stranke
jo je vi e pobolj an time to je car 8. lipnja 1871. ukinuo .urdeva'ku i
Krieva'ku pukovniju, pa je i ona poslala u Sabor jo 9 pristaa Narodne stranke.
Kralj je nekoliko puta odga dao i saziv Hrvatskoga sabora, to je veoma uzrujalo
Narodnu stranku pobjednicu, koja je nakon 3. odgode od 20. rujna objavila
poznati Rujanski manifest. Njegova je temenja misao bila to da se Nagodba od
1868. ne moe smatrati provovaljanom jer je sklopljena bez sudjelovanja ve eg
dijela naeg naroda, prije svega zastupnika iz Hrva tko-slavonske vojne krajine.
Ta natrul a Nagodba u mnogome j e povrije dena i neispunj ena: tako u vezi s
Dal macijom, ure denjem zadruga, gradnjom eljeznica u interesu ugarske vlade i
kapitala, itd. Zato Proglas dopu ta i odbacivanje Nagodbe i njezinu reviziju. U
takvim prilikama ja 'ala je i pravaka politika u 'ijoj je biti i stvaranje samostalne
hrv. drave, ali ne ustankom, kako je tada mislio E. Kvaternik. On se nadao da e
ustanak u podru'ju Vojne krajine ugroziti Monarhiju. Me duti m, buna koju je
Kvaternik podigao u Rakovici (8. listopada 1871.), proglasiv i Hrvatsku
nezavisnom dr avom, sasvim je skr ena u 3 dana, i taj doga daj, koji je istaknuo
ono to je bitno u pravatvu - tj. tenja za suvereno u i slobodom hrv. naroda -
nije bitnije utjecao na daljnji razvoj prilika u Monarhiji. Ipak, kada se Hrvatski
sabor sastao 15. sije'nja 1872. i izabrao za svojega predsjednika Ivana
Maurania, kralj je samo nekoliko dana kasnije raspustio Sabor jer se ve ina
njegovih 'lanova sastojala od ultraelemenata koji su potpisali Rujanski
manifest. Smjer austro-ugarske politike, koja se u me duvremenu vratila dualizmu
i njegovu u'vrenju, pootrio se. Umjesto Bedekovi a, za namjesnika banske
'asti i menovan je Antun Vakanovi . Medutim, u'vrenje dualizma kao i kraljeva
prijetnja novim raspustom Sabora, natjerala je zastupnike Narodne stranke da
pristanu pregovarati s unionisti ma, a potom i s ugarskom vladom, uz uvi jet da se
provede revizija Nagodbe i da e banom imenuj e 'ovj ek u koj ega e ona i mati
povjerenja.
Kraljevinski odbor, to ga je uskoro izabrao Hrvatski sabor, od 12 'lanova (6
narodnjaka, 6 unionista), na 'elu s biskupom Strossmayerom, predlo io je uskoro
jednako broj noj ugarskoj delegaciji svoj glavni cilj, tj. da se unutar nagodenog
sustava osigura stvarna autonomija s bitni m elementi ma hrv. dr avnosti (6.
studenoga 1872.). Bitne su i slijede e predlone izmjene: Sabor e sam birati 5
'lanova u delegacije, Hrvatska e sama upravljati svoji m financijama, bana
imenuje kralj bez prijedloga i protupotpisa ministra predsjednika (ugarskog),
hrvatski ministar ne mo e utjecati na autonomne hrv. poslove, a du an je
zastupati interese Kraljevine Hrvatske u zajedni 'kim poslovima. No, Ugarski
kraljevinski odbor natjerao je hrv. stranu na popu tanje. Na kraju je u svojoj biti
ostala stara Nagodba iz 1868.
Revizijom Nagodbe hrv. vlada i Sabor nisu dobili ni mini malan utjecaj na financije niti
uvid u prora'une i zaklju'ne ra'une, to je kasnije bila glavna smetnja
modernizacijskim napori ma bana Ma urani a. Meduti m, regulacijom prema kojoj
se Hrvatski sabor, ako bude raspu ten, ima sazvati za 3 mjeseca od njegova
rasputanja, zajam'en je Hrvatskoj ustav, odnosno otklonjen apsolutizam.
Nagodbu je na kraju prihvatio i Hrvatski sabor ve inom glasova, a kraljeva
sankcija uslijedila je 30. rujna 1873., dakle, istoga dan a kada je Ivan Maurani
preuzeo bansku 'ast.


72
Page | 72





VLADANJE BANA IVANA MAURANIA - MODERNIZACIJA HRVATSKE
(1873. - 1880.)
Moderni zacijske reforme
U elji da se uvedu modernizacijske reforme na svim podru 'jima javnog ivota,
dugo se traio'ovjek koji bi mogao ubrzati te procese u skladu s duhom i slovom
Nagodbe, za to jeosobito bila zainteresirana ma darska vlada. Takav 'ovjek
naao se u osobi Ivana Maurani a koji je, bez odu evljenje, ipak pristao na
bansku 'ast. Bio je hrvatski kancelar u Be 'u i suradnik sa Schmerlingovi m
centralisti 'kim reimom, a 1871.i 1872.bio je i predsjednik Hrvatskoga sabora, i to
kao 'lan Narodno-liberalne stranke. Hrvatski je narod u njega polagao velike
nade. Hti o je izgraditi modernu hrvastku dr avu, pravnu dr avu, na temelji ma
nagodbene autonomije. Maurani e je u skladu s nagodbeni m zakonom i politike
Narodne stranke inzistirao na modern oj proizvodnji, u'inkovitijoj organizaciji
uprave te u'vrenju nacionalne kulture na svim podru 'jima ivota.
Kako bi ubrzao modernizacijske procese, Ma urani je najprije zapo'eo s
modernizacijom sveukupne javne uprave, tj. dono enjem modernih i liberalnih
zakona. Zato je Hrvatski sabor samo u prvim godinama Ma urani eva razdoblja, tj.
od 1873. - 1875. izglasao vi e od 30 reformnih zakona. Takav Ma urani ev stav
pribavio mu je i protivnike, pa 'ak i unutar vlastite stranke.
Medu najvanijim reformama isti 'u se modernizacija uprave i sudstva te njihovo
radvajanje, uredenje ustavnog sustava, modernizacija krivi 'nog i kaznenog
prava, uredenje drutvenih i ekonomskih pitanja, uklju 'ujui osobito vanu
zakonodavnu reg ulaciju uredenja zadruga, a potom i zakon o pu 'kom kolstvu.
Dioba uprave od sudstva najprije je modernizirala vrhovne organe vlasti, a potom
sve ni e ustanove, izgra dujui tako nove sustave prema austrijskim i njema 'kim
uzorima. Tom se regulacijom morala izmijeniti i uloga odvjetnika. Dodu e,
moderni odvjetni 'ki red uveden je ve privremenim carskim patentom 1852., ali
ga je Sabor elio dotjerati u smislu samosvojnosti odvjetnikakoji su i mali
zna'ajnu ulogu u procesu modernizac ije. Izglasani odvjetni 'ki red, ugarska vlada
nije htjela prihvatiti zato to je takva formulacija pretpostavljala postojanje
hrvatsko-slavonskog dr avljanstva, to je ona smatrala u suprotnosti s
nagodbenim zakonom koji je priznavao samo ugarsko dr avljanstvo. Medutim,
veina Hrvatskoga sabora radije se odrekla novoga odvjetni 'kog reda nego da
novi zakon izmjeni jedinstvo dr ave. Proveden je i zakon o ukidanju tjelesne
kazne.
Vrlo je vaan bio i zakon o odgovornosti bana i vlade Hrvatskome saboru. No,
zbog sve u'estalijeg mijeanja ugarske vlade u hrvatske poslove, neki su
modernizacijski zakoni ili usporavani ili nisu doneseni na vrijeme kako je Hrvatski
sabor elio. Tu spadaju zakon o lokalnoj upravi, zakon o seoskim op inama,
izborni zakon i dr.
Isti'e se i zakon o slobodi tiska i uvo denje porote u tiskovnim parnicama, osnova
zakona o pravu na okupljnje, zakon o ravnopravnosti idova prema kojem uivaju
politi 'ka i gradanska prava. Zakon o reformi pu 'kog kolstva stupio je na snagu
1875., a njegova je odluka stvaranje temelja za op e i obvezno kolovanje.
Meduti m, njegova je primjena u mnogi m slu 'ajevima bila ne samo spora, ve i
teko izvediva, kako zbog nepostojanja kola, tako i zbog nepostojanja putova i
cesta, uklju'ujui i vrlike financijske probleme. Taj je zakon doprinio pove anju
pismenosti i ope kulture u narodu. Kruna Ma urani evih uspjeha bilo je
otvaranje Sveu'ilita u Zagrebu 1874. s tri fakulteta: teolo kim, pravnim i
filozofski m, dok je medicinski fakultet otvoren tek 1917.
Rad na zakonskoj osnovi o ure denju selja'kih zadruga kao i urbarijalnih odnosa
uope, Sabor je smatrao jednim od najva nijih pitanja, a kona 'na zakonska


73
Page | 73




osnova pripremal a se u trenutku kada je Ma urani postao ban. Prema
Maurani evoj elji, novi se zakon oslanjao na prija nju osnovu zakona i stoga je
predlagao regulaciju postupnog ukidanja zadruga, odnosno nastojanje da se
obi 'ajno pu'ko pravo zajedni 'kog vlasni tva to bezbolnije pretvori u gra dansko
pravo osobnog vlasni tva ili suvlasni tva. No zbog pona anja ugarske vlade,
Sabor je i mao velikih problema s dono enjem zakona o zemlji nom rastereenju,
jer su carski patenti iz doba apsolutizma u svojoj biti bili nepotpuni za hrvatsko
pdru'je i prilike.
Mauranieva je vlada predloila Saboru jo i zakonsku osnovu o Zemaljskom
kulturnom vijeu kao strukovnom organu vlade koja bi se oslanjala na
strukovnjake u pod upanijama i gradovima.
Za vrijeme Maurani eve vlade poja 'ane su i kulturno -prosvijetne veze u ju noj i
zapadnoj Hrvatskoj, tj. Istri i Dal maciji u kojima se istodobno intenziviraju procesi
Hrvatskog narodnog preporoda. Primjetna je sve izra enija hrvatska politika u
tamonji m pokrajinskim sabori ma kao i suradnja sa Zagrebom kao politi 'ki,
gospodarstvenim i kulturnim sredi tem svih Hrvata.
Za Mauranieva vladanja, zapo 'eli su i modernizacijski procesi na podru 'ju
nov'arstva, uspostava Zemaljskog statisti 'kog ureda u Zagrebu te poku aji na
modernizaciji zdravstva.

Uzroci sl oma Ma urani eve vlade
Stvarne uspjehe Maurani eve vlade neprestano je zasjenjivala politika ugarske
vlade, tj. njezino izigravanje Hrvatko -ugarske nagodbe. Ugarska je vlada, protivno
Nagodbi, po'ela nametati ma darski jezik kao slu beni u zajedni 'kim slubama,
osobito u eljezni 'kom prometu
61
, potanskim uredi ma i zajedni 'ki m financijama u
koje hrvatska vlada nije imala nikakav uvid, posebice u raspodjelu ubranog novca
na njezinu teritoriju, iako je taj novac zapravo slu io interesi ma ugarske trgovine,
obrta, prometa, bankarstva i industrije.
Izvor velikog nezadovoljstva bio je i Ma urani ev neuspjeh u pogledu kona 'nog
povratka Hrvatsko-slavonske vojne krajine pod vlast Sabora i bana, uklju 'ujui i
pitanje rije'kog provizorija koji je u Saboru (1872. -1875.) izazvao veliku
uznemirenost jer se sam provizorij po 'eo shvaati kao neka vrsta definitivuma.
Dolo je i do ustanka u BiH, a situaciju su dodatno ote avali i sukobi izme du
Hrvatskog i Ugarskog kraljevinskog odbora prilikom obnove financ ijske nagodbe.
Ustanak u Bosni i Hercegovini budio je u Hrvatskoj nadu da e se kona'no
osloboditi osmanske vlasti i sjediniti s Hrvatskom. No, Srbi u Bi H eljeli su
sjedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom koje su u me duvremenu ule u za Bosnu i
Hercegovinu u rat s Turcima, a Rusija se sporazumjela s Austro -Ugarskom o
njenom moguem protektoratu u BiH
62
. Budui da je u meduvremenu u javnosti,
osobito srpskoj, raslo uvjerenje kako Narodna stranka eli ujedinjene Bi H s
Hrvatskom, nastala je opa netrpeljivost na obje strane, a sukob je jo vie dobio
na teini kada je Maurani prema nalogu iz Be'a i Pete naredio da se u
Hrvatskoj onemogui veleizdajni 'ko djelovanje Srba koj i su se borili na strani
Srbije i Crne Gore.
Nakon srpskog poraza u Bosni i utana 'enje mira 1877., iste je godine u travnju
zapo'eo Rusko-turski rat, uz tajni dogovor s Austro -Ugaskom da e ona ostati
neutralna. No, nakon poraza ruske vojske kod Pl evne, rat se nastavio pa je taj
grad ruska vojska zauzela u prosincu 1877., a istodobno u rat ponovno ulazi
Srbija i zauzi ma dijelove ju ne Srbije, nakon 'ega dolazi do pri mirja i utana 'enja
mira u San Stefanu (3. oujka 1878.). Medutim, glavne to'ke toga mira - prema
kojem se prediv dala velika Bugarska dr ava, proirenje teritorija Srbije i Crne

61
za novoizgradene pruge uporno je uvodila ma darski jezik kao slubeni pod izgovorom da
su eljeznice privatno poduzee drave na koje se ne odnose regulacije Nagodbe
62
to e
se i dogoditi Berlinski m kongresom 1878.

74
Page | 74




Gore, pripojenje Besarabije Rusiji te ostanak BiH i dalje pod turskom vla u - nisu
odgovarale Austro-Ugarskoj i Velikoj Britaniji. Budu i da je u meduvremenu
oja'ao turskofilski pokret u odnosu prema Bosni, oja 'ao je u Hrvatskoj pokret koji
je zahtjevao nestanak Turske iz Europe te dostojan ivot i kulturu za kr anske
narode Istoka. Javno su se izraavale simpatije za balkanske narode i Rusiju.
tovi e, isticala se i nada da e Monarhija postupati u svojem interesu koji je
ujedno i hrv. interes te kona 'no omoguiti cjelokupnost Trojedne Kraljevine,
odnosno sjedinjenje Hrvatsko-slavonske vojne krajine i Dal macije s Kraljevinom
Hrvatskom i Slavonijom, te protektorat u BiH. Ma darska je vlada na samom
po'etku pokreta prigovarala banu Ma urani u to uope doputa javna
okupljanja, tvrde i da nji ma nije mjesto na javni m trgovi ma, u gradovi ma i u tisku ve
da za takve probleme vanjske politike postoji zajedni 'ki Ugarski sabor.
Madarska svoju politiku dovodi u sklad sa sveukupnom vanjskom politikom
Monarhije i u vezi s Bosnom, osobito nakon Berlinskog kongresa, i dakako
njegovih odluka. Bit je njegovih odluka: priznavanje neovisnosti i teritorijalnog
proirenja Rumunjskoj, Srbiji i Crnoj Gori, uspostava autonomne kne evine
Bugarske i autonomne Isto 'ne Rumelije, te pripojenja Rusiji dijela Besarabije i jo
nekih do tada turskih pokrajina. Makedonija je ostala pod vla u OC. Austro-
Ugarska dobila je pravo da zaposjedne BiH i u njoj uvede mir i red. Znajui za
te dogadaje, Hrvatski je sabor, unato ' Mauranievu neslaganju, kralju uputio
adresu koji je traio da se ustroji zadobivenih pokrajina (tj. BiH) malo po malo
tako udesi da bi se s vremenom mogao priklju 'iti na ustroj Kraljevine Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije u njihovom dr avnopravnom odnosu prema Kraljevini
Ugarskoj . Kralj je, me dutim, izjavio da je Hrvatski sabor, govore i o BiH,
prekora'io svoja ovlatenja to je uzdrmalo Maurani ev poloaj. Budui da su
istodobno propali pregovori Hrvatskog i Ugarskog kraljevinskog odbora o obnovi
medusobne financijske nagodbe u korist Hrvatske, ban Ma urani podnio je
po'etkom 1880. ostavku na m jestu bana, koju je ma darska vlada prihvatila ve
21. velja'e iste godine, u'inivi tako i kraj Mauranievoj politici razvnote e
izmedu Be'a i Budi mpete, koja je u svojoj biti bila usmjerena prema u 'vrenju
hrvatske dravnosti, kao i usponu mo dernizacijskih procesa u zemlji.




BAN LADISLAV PEJAEVI I POSLJEDICE NJEGOVA VLADANJA

Poj a' ana madarizacija
Maurania nasljeduje grof Ladislav Peja 'evi, umjereni unionist, na prijedlog
madarske vlade. 1880. predstavio je svoj pol iti'ki program 'ija je bit
nepromjenljivost nagodbenog zakona i njegova obrana od napada hrvatske
opozicije, ali i povrede odma darske vlade. Najavio je skoro sjedinjenje Vojne
krajine s Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom te tednj u u cjelokupnoj zemaljskoj
upravi kako bi ostalo to vi e novca za narodno -gospodarska ulaganja. Navijestio je
reforme u poreznom sustavu u korist Hrvatske te nastavak zapo 'etih
modernizacijskih reformi. Me dutim, madarska je vlada pokazala nezado voljstvo
njegovim programom, a posebno mu je zamjerala to nije izjavio da Rijeka i
pravno pripada Madarskoj. Madarska je vlada nastojala provoditi ma darizaciju
neprestani m povredama nagodbe. Najprije je to bilo umirovljenje dir ektora
financijskog ravnateljstva u Zagrebu Ivana Bartolovi a i i menovanje Ma dara
Antala Davida na njegovo mjesto. David je 1880. po Szaparyjevu (ministar
financija) nalogu objavio okru nicu o otvaranju besplatnog te 'aja madarskog
jezika u Zagrebu. Nai me, ubudu e su promaknua 'inovnika u financijskoj slu bi
trebala ovisiti o znanju ma darskoga jezika. Peja 'evi je na zahtjev Sabora uspio


75
Page | 75





samo donekle ubla iti Davidovi okrunicu. U meduvremenu, Vojna je krajina
vraena pod hrvatsku vlast. 1880. Mrazovi je sa 22 zastupnika istupio iz
Narodne stranke i osnovao Neodvisnu narodnu stranku koja je te ila povoljnijem i
samostalnijem financijskom poloaju za Hrvatsku i koja je 1883. na izborima
doivjela potpun poraz.
Hrvatsko-slavonska vojna krajina sjedinjena je s gradanskom Hrvatskom i
Slavonijom na temelju kraljeva manifesta 1881. Me duti m, sveukupnu pravnu
regulaciju toga procesa u svoje je ruke uzela ma darska vlada osnivanjem
posebnog komesarijata kojemu j e na 'elu bi o ban Pej a'evi , pa su tako iz ti h
poslova bili isklju 'eni hrvatska vlada i Sabor. Hrvatska je autonomija pos ve
zapostavljena u korist, dakako, ma darskih interesa. Hrvatskome saboru
ostavljena je na kraju samo zada a da predloi zakonsku osnovu o inartikulaciji
kraljeve naredbe iz 1881., to je dovelo do velikih pote koa. Nai me, saborska je
osnova uklju'ila izdatke za biv u Vojnu krajinu u autonomni bud et to je bilo u
suprotnosti sa zabranom ma darske vlade koja je zahtjevala provizorij sve dok
se biva Vojna krajina potpuno ne stopi s gradanskom Hrvatskom i Slavonijom.
Sabor je na kraju ipak udovoljio zahtjevi ma ma darske vlade, unato ' prosvjedi ma
bana Peja'evia. Zatim je Peja'evi na temelju kraljeva odobrenja proglasio
naredbu o privremenom izbornom redu za izbor zastupnika u Hrvatski sabor, a ti
izbori su odrani 1883. Veinu mandata dobila je re imska Narodna stranka. Ve
u kolovozu i rujnu iste godine, u Zagrebu su izbili nemiri, a zati m i selja 'ki nemiri
u Hrvatskom zagorju i dijelu biv e Vojne krajine. Banove intervencije po pitanju
prava hrvatskoga jezika, nisu uspj ele, pa 24. kolovoza 1883. podnosi ostavku.

Uz roci narodnog otpora
Prema nalogu ugarskog ministra financija Szaparyja, u Zagrebu su 6. i 7.kolovoza
1883. postavljeni na zajedni 'ki m financijskim i carinski m uredima nezakoniti
grbovi, s natpisi ma na hrvatskom i ma darskom jeziku. Nezadovoljstvo u Zagrebu
izbilo je osam dana nakon njihova postavljanja, pa ih je narod 15. kolovoza skinuo
i porazbijao i tako potaknuo javne prosvjede u ostalim hrvatskim gradovima.Do
18.kolovoza, ne miri su se proirili u Karlovac, Senj i Novu Gradi ku, a tjedan dana
kasnije i u Prigorju te u Hrvatskom zagorju i na Banovini. Osnovni razlog takvu
ponaanju pu'anstva, leao je u uvjerenju da je ma darska hegemonija kriva za
sve probleme, osobito nesnosne porezne mjere i siroma tvo. Narod je bio
ogor'en i zbog stalnog ograni 'avanja hrvatske autonomije, koje je nametala
ugarska vlada stalnim kr enjem nagodbe. Radi intervencije sukoba, ma darska se
vlada odlu'ila na privremenu obustav u ustava u Hrvatskoj, te je predlo ila kralju
uvodenje komesarijata, koje je kralj povjerio generalu H. Rambergu, koji je 7.
rujna 1883. vratio u Zagreb dvojezi 'ne grbove, koje e kasnije zamijeniti
grbovima bez ikakva natpisa.
Kad se zemlj a pri mi rila od ustanaka, na prijedlog ma darske vlade, za bana j e
imenovan grof Karoly Khuen -Hderv(ry.


VOJNA KRAJINA OD DJELOMINOG UKIDANJA 1869. DO UJEDINJENJA S
BANSKOM HRVATSKOM 1861.


KOMISIJA MINISTARSTVA RATA ZA REFORMU VOJNE KRAJINE

Vrijeme od 1867. do 1871. protje 'e u otrom su'eljavanju izme du vojnih i
privrednih krugova Austrije s ugarskom vladom
63
. Suvremenici su to razdoblje
63
Tadanji predsjednik ugarske vlade bio je J. Andr(ssy koji je uspjeno prezentirao
interese ugarskih veleposjedni 'kih krugova

76
Page | 76





ocijenili kao ma darsko-austrijsko oti manje za Krajinu, pokazuju i tako svoje
privredne i strate ke ciljeve. 1867. kraji ko pitanje vladar je uklopio u okvir
isklju'ivo vojnih pitanja, svjedo 'ei tako da se ne eli odrei Vojne krajine pa zbog
toga ugarska delegacija, ali samo prividno, pristaje da 'itava Krajina ostane i dalje
podredena Ministarstvu rata.
Poslije golemih politi 'kih promjena u Monarhiji koje su nastupile kao posljedica
vojni'kih poraza u ratu s Prusijom, Vojna je krajina dobila gotovo odlu 'ujue
mjesto u privrednim i strate kim ciljevima be'ke isto'ne politike. U Be'u nakon
toliko stoljea nastaju prvi ve i planovi o privrednom razvoju Vojne krajine te
vlada uvjerenje da je Krajina nagodbom izme du Ugarske i Austrije pripala
austrijskom dijelu dualisti 'ke Monarhije. Na pitanje vladara kakvi su daljnji
planovi Ministarstva rata s Vojnom krajinom, generali nisu htjeli ni raspravljati o
njezinu ujedinjenju s gra danskom Hrvatskom.
Na poticaj dvorskih krugova, osnovana je po 'etkom 1868.posebna Komisija za
Krajinu na 'ijem je 'elu bio general Ludwig Gablenz, ina 'e zapovijednik Hrvatsko -
slavonske vojne krajine. Komisija je bila zadu ena da prou'i pitanje Krajine i
predloi rjeenje, a zaklju'ci su bili sljede i: s vojnog i politi 'kog stajali ta, u
Krajini treba zadrati postojee stanje, ali uvesti nove reforme bez razvoja 'enja i
sjedinjenja s Hrvatskom.

TAJNI PROJEKT O STVARANJU TREE GRUPE ZEMALJA NA ELU SA
ZAGREBOM
Brzo popravljajui svoj poloaj i planirajui proirenje Monarhije na Istok, generali
sve otvorenije istupaju protiv dualizma, koji zajedno s predajom Hrvatske
Madarima zna'i po'etak rasula Monarhije, poglavito carske vojske koja je
stoljeima bila simbol dr avnog jedinstva. Otpor voj nih krugova protiv dualizma i
sumnj e u privr enost ugarskih politi 'kih krugova Be'u, u po'etku su bile tihe i
prikrivene. Generali su osu divali popustljivost Dvora i politi 'kih krugova Be'a koja
je omoguila Madari ma da 1867. postanu vladaju i element u zemljama krune sv.
Stjepana. Generali, posebno oni hrvatskog podrijetla, smatraju da Monarhiju od
rasula moe spasiti samo zajedni 'ka vojska i samostalna Hrvatska. Izme du plana
o samostalnoj Hrvatskoj i plana o tre oj grupi zemalja, nije post ojala razlika.
Sukob vojske s dualizmom vodio je Narodnu stranku sve bli e vojnim krugovima,
osobito prema generalima hrvatskog podrijetla, pod 'ijom e zatitom uskoro
po'eti izlaziti jedine opozicijske novine u Hrvatskoj - Zato'enik koji e u 3 godine
izlaenja otro osudivati protuhrvatsku politiku vode ih sredi ta dualisti 'ke
Monarhije, iako uredni tvo isti 'e da pozornost stavlja na kraji ko pitanje.
VELIKI PROJEKT BEA O GRADNJI PROMETNICA U KRAJINI. PLANTANA
PRODAJA KRAJIKIH UMA
Misao o samostalnoj Hrvatskoj kao protute i Ugarskoj najdosljednije je prihvatio
nadvojvoda Albrecht, ef Vrhovnog vojnog zapovijedni tva Austro-Ugarske
Monarhije. Nije tajio da njegova politika ima ovaj cilj: od Vojne krajine, Hrvatske,
Dal macije i pruklju'enjem Bosne i Hercegovine osnovati tre u grupu zemalja koje
bi mogle posluiti kao snaan bedem protiv dinastije Ugarske. No, njegov odlazak
u Nove dvore (dananji Zaprei), da se s grupom kraji kih oficira i generalom
Gablenzom pokloni Jela 'ievu grobu, izazvao je me du maaronima u Zagrebu i
krugovima petanskih politi 'ara osjeaj vojni 'ke demonstracije protiv ma darskog
bana Levina Raucha i ugarske vlade s Andr(ssyjem na 'elu. Mise zadunice
Jela'iu, odrane u crkvi sv. Marka, pretvorene su u velike demonstracije Jela 'iu.
U povodu toga u Novom pozoru koji je izlazio u Be 'u objavljen je zani mljiv dopis
iz Zagreba u koj emu su oslika ne politi 'ke prilike u Hrvatskoj. Tom je prilikom
izre'en poznati poziv: Ustani bane Jela 'iu, Hrvatska te zove! . U redovima


77
Page | 77




Narodne stranke nestaju i posljedni tragovi sukoba s vojnim krugovima i mr nje
prema Be'u koja je proi mala politi 'ki ivot Hrvatske, osobito 1860. i 1861. U
Hrvatskoj se stvara mi ljenje da su car i vojska najpouzdaniji branik interesa
Hrvatske.
Vojna krajina u sredi tu je politi 'ke pozornosti. Zbog toga vojni krugovi nastoje
poto-poto onemoguiti njezino razvoja 'enje. Oni smatraju Vojnu krajinu svojom
domenom. Po mi ljenj u cara i vojnih krugova bila je ona napeti pi tolj uperen
protiv Madarske. U toj povezanosti nastao je i plan o tre oj grupi zemalja, tj. plan o
stvaranju jedne ju noslavenske zajednice u sklopu Monarhije. Upravo je ta ideja
nailazila u Vojnoj krajini na veliku prodr ku. Pod pojmom junoslavenska
zajednica mislilo se na Hrvatsku i BiH.
Brzo prenoenje be'kih interesa na Istok, primjetljivo je najprije u domeni
prometa. Krajiki odjel u Ministarstvu rata pretvoren je u pravi projektni zavod. Tu
nastaju veliki projekti o gradnj i prometnica u Krajini te sje 'i i prodaji kraji ke
ume. Prvi prometni planovi austrijske vlade bili su: dosegnuti do Bosanskog
Novog na granici s OC; do Splita na srednjem Jadranu i Zemuna na isto 'koj to'ki
Slavonske krajine. Gradnja rij e'ke eljeznice zapo 'ela je 1869., a zavr ena 1873.
Nazivala se planinskom zbog zaista tekih uvjeta vo nje. Druga velika kraji ka
prometnica dobila je ime slavonska eljeznica, a spojila bi Zemun sa Siskom.
Osnovna namj era be'ki h krugova bila je: gra diti sve eljeznice prema Istoku i
Splitu kroz teritorij Vojne krajine jer na prostoru Krajine ugarsko zakonodavstvo i
vlada nemaju nikakva utjecaja. Dakle, borbu hrvatskih krugova za Vojnu krajinu
preuzi maju - od 1867. - be'ki krugovi, nude i predstavnicima hrv. gradanstva i
krajikim rodoljubima protuma darski savez.
Narodnja'ko i opozicijsko glasilo Novi Pozor, koje zbog ma darskih progona i
terora izlazi u Be 'u, objavilo je krajem travnja 1869. popis velikih prometnica koje bi
se gradile u Krajini:
1. eljeznica: Split - Barcs
2. eljeznica: Sisak - Zemun
3. eljezni 'ki odvojak pruge Sisak - Zemun
4. eljeznica: Zemun - Orava
5. kanal: amac - Vukovar
6. isuenje bosutskih i bigskih nizina u Slavonskoj krajini
Budui da Monarhija, zbog velikih dr avnih dugova, nije i mala dovoljno
investicijskog kapitala za gradnju eljeznica u Krajini, u Be 'u je izradeno nekoliko
projekata o prodaji goleme umske mase u Krajini. Stoga su vojni, privredni i
politi'ki krugovi Be'a, vodei svoju borbu za spa avanje Krajine (1867. - 1871.),
bili spremni na suradnju s kraji ki m rodoljubi ma i predstavnici ma hrv.
gradanstva. Njih su pokuali pridobiti novim zakonom o reformi Krajine, zatim s
novi m projektom o posebnoj junoslavenskoj zajednici kao treoj grupi zemalja
u sklopu Monarhije, gradnjom magistralih eljeznica u Krajini, gradnjom kanala
amac - Vukovar, isuenjem velikih mo'vara u Slavoniji, veom eksploatacijom
krajikih uma i zatitom hrv. opozicije u borbi protiv bana Levina Raucha i drugih
madarona u Zagrebu.

DVIJE KOMISIJE ZA KRAJINU: BEKA I PETANSKA

Madarski privredni i politi 'ki krugovi i mali su posve suprotne strate ke ciljeve:
onemoguiti revitalizaciju vojnokraji kog sustava, onemoguiti pokuaj osnivanja
tree grupe zemalja i razbijanje dualisti 'kog rjeenja Monarhije, to prije zadobiti
potpunu kontrolu nad planovi ma izgradnje eljeznica u Krajini. I na kraju, to prije
zagospodariti prodajom kraji kih uma. Ti zel eni rudnici Krajine bili su u
sreditu privrednih planova ma darskog hegemonizma.



78
Page | 78




Vrijednost samo onih uma s kojima e drava slobodno raspolagati prora 'unata
je na 147 milijuna forinta. Taj golemi kapital bio je dovoljan za gradnju kraji kih
eljeznica i drugih velikih privrednih objekata. Bore i da s prostora Krajine
potisne privrednu dominaciju Austrije, ali ne kao saveznica Hrvatske, ugarska
vlada je najprije uspjela zaprije 'iti 1868. provo denje novih zakona Ministarstva
rata, koji su i mali za cilj refomirati Vojnu krajinu. Osnovni prigovor ugarske vlade
bio je da Krajina ne mo e i dalje postojati kao posebna teritorijalna jedinica u
sklopu austrijskih zemalja jer njezine pukovnije, prema odredbama Hrvatsko -
ugarske nagodbe, 'ine sastavni dio Kraljevine Hrvatske i Slavonije, a time i
zemalja ugarskog dijela dua listi'ke Monarhije.
Eksplozivna rasprava o pitanju kojem dijelu Monarhije pripada Vojna krajina
zapo'ela je jo u velja'i 1868., kada je ugarska delgacija osnovala svoju Komisiju za
Krajinu. Njezin je zadatak bio prou 'iti kraji ko pitanje i predlo iti ugarskoj vladi
njegovo rjeenje. Zaklju'ak madarske Komisije bio je: Krajina kao vojna institucija
vie ne odgovara zahtjevima vremena.
Pokuaj vojnih krugova da reformiraju kraji ki sustav do'ekan je u Peti jo 1868.
s velikim nepovjerenjem. Izj ava vojnog ministra Franza Khuna od 8. velja 'e
potaknula je nove sumnja. Govore i o prijedlozima Komisije Ministarstva rata,
Khun je izjavio da planirana reforma i ma za cilj pribli iti Krajinu ostali m zemljama
Monarhije uz istodobno o 'uvanje kraji ko-vojni 'kog sustava u njoj. To je bio
dovoljan poticaj za Ma dare da zapo'nu svoju borbu za razvoja 'enje Krajine jer je
postojanje Vojne krajine i poslije Nagodbe shva eno u Peti kao nepovjerenje
prema Madari ma. Jela'iev napad preko Drave 1848. bilo je te ko zaboraviti.
Zbog toga borbu madarskih krugova protiv Vojne krajine od 1867. do 1871. treba
promatrati kao borbu protiv tre e grupe zemalja, tj. kao borbu protiv samostalne
i jake Hrvatske. Projekt osnivan ja junoslavenske zajednice ocijenjen je u Pe ti
kao opasan pokuaj vojnih krugova da od Krajine, Hrvatske, Dalmacije te BiH
organiziraju svojevrsnu Vandeju koja bi branila novu politiku dinastije
Habsburgovaca na Balkanu. Idejni za 'etnici projekta o treoj grupi zemalja bili su
vojni vrhovi, a prvi sastavlja ' projekta bio je mladi kraji ki general Josip Grivi 'i.
Za njegovu Promemoriu Ministru rata u po 'etku 1868., u Be'u je vladalo veliko
zanimanje.
Budui da je Madarska razvoj svoje ekonomije vezala za izvoz preko Rijeke i
Zemuna, oslobo den od austrijske kontrole gradnja dal matinske unske eljeznice
izazvala je u krugovima pe tanske vlade pravu eksploziju. Ugarska vlada
zahtjevala je 1869. da se paralelno s gradnjom turske eljeznice kroz Bosnu gradi i
eljeznica preko Zemuna i Srbije. Samo pod tim uvjetom bili su ma darski
krugovi spremni odobriti priklju 'ak dalmatinske eljeznice na trusko -bosansku
prugu u Bosanskom Novom, pa su privredni krugovi Be 'a odustali od gradnje
dalmatinske eljeznice.
Kako je gradnja ostalih eljeznica u Krajini zami ljena sje'om i prodajom kraji ke
ume, ustat e Madari i protiv ostalih austrijskih prometnih pla nova, uporno
dokazujui da pravo vlasni tva nad kraji kom umom, u duhu Nagodbe, pripada
isklju'ivo ugarskoj vladi. Borba za kraji ke ume jedna je od najslo enijih
sastavnica u posljednjoj dionici povijesti Vojne krajine. Planirana p lantana
prodaja kraji kih uma, nastala kao poseban projekt Ministarstva rata
1867./1868., izazvala je veliku uzbunu. Koliko je to pitanje kraji kih uma stvarno
uzdrmalo austro-ugarske odnose, najbolje pokazuje ozbiljno upo zorenje
austrijskog kancelara Friedricha Beusta, upu eno austrijskim ministrima 9.
listopada 1869., da bi politi 'ka napetost u Ugarskoj, nastala zbog planirane
prodaje kraji kih uma i gradnje kraji kih eljeznica, mogla dovesti do pada
ugarske vlade.
Politi 'ka kriza u austro-ugarskim odnosima, zbog kraji kog pitanja, dose e
vrhunac na po'etku kolovoza 1869., kada su Ma dari zapo'etu borbu protiv


79
Page | 79




austrijske dominacije u Krajini pro irili navalom na cijelu Krajinu. Na ministarski m
konferencijama 11. i 12. kolovoza predsjednik ugarske vlade postavlja rje enje
pitanja dravnopravne pripadnosti Vojne krajine i njezine uprave kao uvjet
Madara da glasuju za vojni bud et. Tom je prilikom ugarska vlada prvi put u
raspravi o Krajini izrekla ovo prijete e stajali te: Austrijska vlada ne mo e
utjecati na kraji ko pitanje i donositi odluku o razvoja 'enju Krajine. Prema
odredbama ustava, vladar je bio du an raspustiti jednu i drugu vladu, ili ispuniti
madarske uvjete.
Sve tei poloaj unionisti 'kog bana Levina Raucha u Hrvatskoj, tjerao je
predsjednika ugarske vlade Andr (ssyja da u'ini neto za svog ti enika Raucha i
za spas Hrvatsko-ugarske nagodbe. Druga, manje prihvatljiva mogu nost bila je
da Andr(ssy potrai put prema Narodnoj stranci i s tom najveom politi'kom
snagom Hrvatske izvr i reviziju Nagodbe, tj. svoje politike. Odlu 'uvi se ipak za
spaavanje Raucha, zamolio je od austrijske vlade politi 'ku koncesiju za
spaavanje unije izme du Madarske i Hrvatske.



AUSTRO-UGARSKI PREGOVORI 1869. O UKIDANJU KRAJINE
Odl u'ujui austro-ugarski pregovori o ukidanju Krajine i njezinu vra anju
Ugarskoj, vodeni su 13. kolovoza iza zatvorenih vrata , a izmedu cara i
Andr(ssyja koji je ubla io svoje zahtjeve. Od prvotnih zahtjeva da se ukine cijela
Krajina, a njezin teritorij vrati Ugarskoj, Andr (ssy potaje mnogo umjereniji.
Zatraeno je o'ito samo ono to je u tajnim dogovorima s carem utana 'io. Tako je
predsjednik ugarske vlade pre dloio ukidanje samo nekih geografskih cjelina
prostranog kraji kog podru'ja. Takvom formulacijom izricao se ve due vrijeme
zahtjev za ukidanje starog Vara dinskog generalata, umbera'ke satnije te
vraanje Senja i vojnog Siska banskoj Hrvatsko j. Rije' je upravo o onim dijelovima
Vojne krajine kojih su razvoja 'enje i ujedinjenje s Hrvatskom energi 'no zahtijevali
Jela'i 1849. te hrv. politi 'ki krugovi 1860./1861. i 1865.
Dodue, Andr(ssy je 13. kolovoza 1869. u 'inio jo jedan korak dalje u bor bi za
Krajinu, predloivi vladama Austrije i Ugarske da se utvrdi vrijeme do kada e se
razvoja'iti i preostlai dio Vojne krajine. Predlo io je osnivanje posebne mje tovite
komisije koja bi i mala zada u utvrditi oblike i uvjete prelaska kraji nika vojni ka iz
vojni'ke u civilnu upravu.
U stoljetnoj povijesti Vojne krajine 13. kolovoza 1869. moe se smatrati
prekretnicom. Tog je dana zapo 'eo proces razvoja 'enja Krajine, to istodobno
zna'i i kraj stoljetnih dezintegracijskih procesa koji u pov ijesti hrv. naroda po 'inju jo
gubitkom Dalmacije na samom po 'etku 15. st.
Posljednji govornik te sjednice 13. kolovoza 1869. bio je vladar koji je jo jednom
ukazao kako Dvor i vojni krugovi Be 'a nerado naputaju svoje pozicije u Krajini.
Kona'ni zaklju'ak vladara bio je: Neka se odmah najavi ukidanje dvije
varadinskih pukovnija i umbera'kog kotara slunjske pukovnije. Zaklju'ci
sjednice Zajedni 'kog ministarskog vije a od 13. kolovoza i poznati reskript
vladara od 19. kolovoza 1869., kojim odluka o djelomi 'nom ukidanju Vojne
krajine dobiva kraljevu sankciju, va ni su datumi u povijesti hrv. naroda jer nakon
toliko stoljea obiljeavaju po'etak ujedninjenja hrv. zemalja.
Osnivanje Mj eovite komisije mo e se ocijeniti i kao prvi korak u dugotrajnom
madarsko-austrijskom sporazumjevanju o diobi utjecaja na kraji kom prostoru. O
najteem pitanju, tj. o eksploataciji kraji kih uma, Komisija je 12. listopada
postigla sporazum prema koj emu je opravdana prodaj a kraji kih uma, a prije
prodaje valja kraji kim kunim zadrugama utvrditi od tetu za njihova servitutna
prava. Medutim, svaka prodaja ume u krajini moe se provesti samo uz
sporazumu s ugarskom vladom. Posljednji zaklju 'ak Mjeovite komisije stvorio je


80
Page | 80




novu krizu u austro-ugarskim odnosi ma. Prema izjavi ministra rata prijedlog
Mjeovite komisije daje ugarskoj vladi pravo kontrole nad poslovima prodaje kao i
pravo uprave nad prihodima od prodaje uma. Iza tih se formulacija skriva
zapravo zapravo borba jednog i drugog centra Monarhije za kapital kojim e se
graditi eljeznice u Krajini. Vladar je, iako nerado, stao na Andr (ssyjevu stranu.
Obvezao je Ministarstvo rata da upozna ugarsku vladu sa svim programima
planiranih investicija u Krajini te da s ugarskom vladom postigne sporazum o
upotrebi kapitala dobivenog iz budu e prodaje kraji kih uma.
Zaklju'ci Ministarske konferencije od 14. listopada 1869. poslu it e kao na'elna
podloga za poseban sporazum Andr (ssy - K+nig (ef odjela za Krajinu u
Ministarstvu rata), potpisan 28. prosinca 1869. Taj je sporazum poznat kao
kraji ke punktacije. On razmatra upotrebu kapitala koji e se dobiti prodajom 30
000 jutara kraji kih uma, gadnju prometnica, isu enje mo'vara u Slavonskoj
krajini i osnivanje kraji kih imovnih opina.
Za provedbu postignutog sporazuma koji u prvi plan stavl ja velike gra devniske
pothvate u Krajini (1.), osnovat e se posebna Kraji ka investicijska komisija.
Rije' je zapravo o posebnoj banci za Krajinu koja bi bila nosilac privrednog
preporoda na kraji kom prostoru. Njezina e uprava biti sastavljena od
predstavnika ugarske vlade i Ministarstva rata. Druga grupa zna 'anjih odredbi
razmatra pitanje servitutnih prava kraji kog puka u kraji kih umama (2.).
Zaklju'eno je da se ukupna umska povrina podijeli na j ednake dijelove izme du
drave i kraji kih opina te da se to prije zapo'ne sa segregacijom tj. diobom
uma na dravne i opinske. Trea grupa odluka iz tog sporazuma obuhvatila je
pitanja gradnje kraji kih eljeznica i kanala Dunav - Sava (3.). Nakon izgradnje
navedenih prometnica, gradile bi sei dvije va ne spojnice kraji ke eljeznice.
Tako bi se npr. spojila Krajina s Dalmacijom na pruzi Karlovac - Rijeka.
Madarsko-austrijski sporazum 28. prosinca 1869. obilje ava po'etak madarske
premoi u Krajini, pogl avito zato to je u svoj opseg uklopi o i zahtj eve koj e su
postavili madarski krugovi na Ministarskih konferencijama 12. i 14. listopada
1869. Tako je ef Kraji kog odjela u Ministarstvu rata pukovnik K+nig,
pregovarajui s Andr(ssyjem u ime austrijskih krugova, pristao na dvije dodatne
odredbe:
a) budua prodaja uma u Krajini ne moe se provesti bez sporazuma s ugarskom
vladom
b) za realizaciju sporazuma o prodaji prezrelih uma osnov at e se posebna
komisija
Iz te odluke razvit e se najspornija institucija Vojne krajine. Rije ' je dakako o
Komisiji kraji kog investicijskog kapital (fonda). Tek e tada ugarska vlada biti
spremna na ujedinjenje Krajine s banskom Hrvatskom.

JO JEDAN POKUAJ BEA DA SAUVA KRAJINU

Dok su postignuti uspjesi ugarske vlade 1869. upu ivali na skori rasplet kraj kog
pitanja, Be' je jo jednom pokuao istupiti s novim projektom o spa avanju Vojne
krajine, a na taj zaokret utjecalo je francusko -prusko su'eljavanje. Pitanje
sigurnosti dravnih granica poslu it e vojnim krugovima kao dovoljna
argumentacija protiv bilo kakva ukivanja vojne krajine. Jo tijekom sije'nja 1870.
be'ki su generali izradili novu strategiju u rje avanju kraji kog pitanja. I oni su,
poput madarskih krugova, za ukidanje vojne krajine.
Z druge strane, ugarska vlada zahtjeva brzo ukidanje Krajine, ali ni tada Ma dari
ne pomi ljaju na ujedinjenje hrv. zema lja. Smisao ugarskih zahtjeva nije se kretao
dalje od osnovnog politi 'kog cilja: istrgnuti Krajinu iz ruku vojske, a vladu Austrije
primorati da vlast u Krajini preda odgovaraju im ministarstvima Ugarske u svim
onim poslovima koji prema Austro -ugarskoj nagodbi pripadaju u sklop vlade u


81
Page | 81




Budi mpeti. To zna'i da Madari ukidanjem Krajine tra e samo njezino ujedinjenje s
Ugarskom kako bi se budi mpe tanski krugovi mogli poga dati s Hrvatskom o
uvjeti ma ujedinjenja.
Najnoviji prijedlozi vojnih vrhova da se Krajini ubudu e osigura status
zajedni 'ke i posebne vojni 'ke institucije poslu it e za novo izmirenje izme du
vojnih vrhova i ma darske veleposjedni 'ke aristokracije. Poraz Francuza kod
Sedana 2. rujna 1870. prokr 'it e put prema nepredvi denom savezu izme du
vojske i Ma dara. Poslije Sedana be 'ka diplomacija i vojska tra e put i zmirenja s
Berlinom. Pomalo zaboravljenja Sveta alijansa dobit e novo ruho koje se od
starog razlikovalo uglavnom novi m i menom -Liga triju careva
64
. Sve te
postsedanske duboke promjene u odnosima izme du Be'a i Berlina odlu'no utje'u na
rjeenje kraji kog pitanja u duhu onih zamisli koje su izrazili vrhovni vojni
krugovi na po'etku 1870. godine: zajedni 'ka i posebna vojno -tertorijalna
institucija.

MANIFEST O DJELOMINOM UJEDINJENJU (VARADINSKE KRAJINE) I
ODLUKA O POETKU RAZVOJAENJA CIJELE KRAJINE (8. LIPNJA 1871.)
Poslije Sedana kraji ko pitanje vi e ne zaokuplja posebnu pozornost be 'kih
krugova. Ve 26. sije'nja 1871. obnovljeni su austro -ugarski pregovori o rje enju
krajikog pitanja. Austr ijski parlament 27. oujka 1871. izglasao je kona 'nu
predaju Vojne krajine Ugarskoj, a 8. lipnja 1871. objavljen je prvi Manifest cara o
djelomi 'nom sjedinjenju. Manifest je upu en samo onim kraji nicima koji su ivjeli u
dijelovi ma Vojne krajine za k oje je jo 19. kolovoza 1869. donesena odluka o
razvoja'enju. Rije' je o dijelovi ma Vojne krajine koji se 1871. ujedinjuju s
banskom Hrvatskom: pukovnije Vara dinske krajine, umbera'ka satnija te
gradovi Senj i Sisak.
U 'etverogodi njoj borbi za Krajinu (1867. - 1871.) ugarska vlada 8. lipnja 1871.
posti e prvi cjelovit sporazum s Be 'om. Tom je prilikom prvi put Austrija
prepustila teritorij Vojne krajine Ugarskoj i pristala na razvoja 'enje. Medutim, taj
sporazum ne zna'i da vojni krugovi gube svoje pozicije u Krajini. Oni i dalje
zadravaju u Krajini svu izvr nu i zakonodavnu vlast koncentriranu u Ministarstvu
rata i li 'nosti vladara. Vojna je krajina dobila status zajedni 'ke i posebne vojne
institucije. Sporazum od 1871. obvezuje vojne krugove na dono enje zakona koji e
omoguiti predaju Krajine u upravnom i privrednom pogledu Ugarskoj i na
ujedinjenje s Ugarskom.

KRAJIKI POKRET 1869. - 1871. I USTANAK U KRAJINI
Protiv austrijskih i ma darskih planova o diobi utjecaja na kraji kom teritoriju ni 'e u
samoj Krajini ve 1869. irok pokret koji s kraji kom bunom u Ogulinskoj
pukovniji 8. listopada 1871. 'ini jednu cjelinu. Pojava kraji kog narodnog pokreta
povezana je naju e s nezadovoljstvo m samih kraji nika zbog neo'ekivane odluke
vladara od 19. kolovoza 1869. o djelomi 'nom ukidanju Krajine. Osnovna spoznaja
koja je proimala predstavnike kraji kog puka bila je da: djelomi 'nim ukidanjem
Krajine Madari ele pod kapu nepravedne Hrvatsko -ugarske nagodbe stavljati
komad po komad kraji kog teritorija. Kraji ki rodoljubi, potpomognuti od
narodnjaka i prava a, pokreu jo jednom otpor u Krajini koji po svojoj snazi
nadrasta zbivanja u Krajini 1848. Kraji ki rodoljubi formuliraju ove programske
ciljeve kraji kog pokreta: borba protiv austro -ugarskog sporazuma o djelomi 'nom
ukidanju Krajine, o 'uvanje kraji kih povlastica (pravo iskori tavanja uma i
plaanje umanjenog poreza), osnivanje posebnog i velikog nov 'anog zavoda koji bi
ubrzao razvoj zaostale kraji ke privrede, izgradnja kraji kih eljeznica s
magistralnim pravcem Ogulin - Zemun, saziv posebnog kraji kog sabora ili

64
Franjo Josip I., Vilim I. i ruski car Aleksandar II.

82
Page | 82




konferencije na kojoj bi sami kraji nici utvrdili odnos Krajine prema Ugarskoj,
revizija Hrvatsko-ugarske nagodbe i nekoliko drugih manjih zahtjeva.
Ustanak u krajini 1871. pod vodstvom Eugen a Kvaternika obilje io je najdojmljiviji
kraj tradicionalne kraji ke vjernosti svome caru. Uga ena obostrana i 300-
godi nja medusobna odanost nije se vi e mogla obnoviti zbog Kvaternikove krvi i
vojne osvete nad kraji nicima Ogulinske, Oto 'ke i Slunjske pukovnije.
Posljednja buna kraji nika-seljaka 1871. nije uspjela izmjeniti dvostruki polo aj
Krajine. Krajina i dalje ostaje zajedni 'ka institucija Austrije i Ugarske, zajedni 'ka
zato to se po zakonima od 8. lipnja 1871. nalazi pod vla u zajedni 'kog
Ministarstva rata.

BORBA UGARSKE ZA POTPUNU KONTROLU NAD VELIKIM KAPITALOM
KRAJIKOGA INVESTICIJSKOGA FONDA
Znajui da e poslije razvoja 'enja biti gotovo nemogu e otezati ujedinjenje
Krajine s banskom Hrvatskom, ma darski vladini i privredni krugovi nastoje
osigurati privrednu domi naciju u novi m institucijama Krajine. To su prije svega
Komisija kraji kog i nvesticijskog fonda, Kraji ka i movna opi na i kraji ka
eljeznica.
Zajedno s pregovori ma o reviziji Hrvatsko -ugarske nagodbe vodili su ma darski
krugovi pregovore i s predstavnicima Ministarstva rata i Kraji ke zemaljske vlade o
diobi investicijskog kapitala
65
dobivenog od prodaje 30 000 jutara hrastovih
uma, postigli su diobni sporazum.
Sporazum iz sije'nja 1873. odobrava novu prodaju tzv. planinskih uma u
Ogulinskoj i Oto'koj pukovniji. Tre i dio sporazuma razmatra pitanje djelokruga
Komisije kraji kog investicijskog fonda. Namjera vojnih krugova i Dvora bila je da
Komisija djeluje kao savjetodavni organ kraji ke vlade i da zajedno s vladom
izradi svake godine bud et investicijskog fonda, a taj bud et je morao dobiti
suglasnost ugarske vlade prije nego ga prihvati Ministarstv o rata i uputi vladaru.
Vojni krugovi uspjevaju 1873. zadr ati ugarsku vladu na velikoj udaljenosti od
stvarnog odlu'ivanja o Krajini.
Odustajanje od izgradnje velikih privrednih projekata djelovat e nepovoljno na
proces bre modernizacije selja 'ko-vojni'kog drutva u Krajini.

KRETANJE SOCIJALNE STRUKTURE KRAJIKOG STANOVNITVA 1869. -
1876.
Zbog razvoja'enja Krajine 1873. nestaje tradicionalna gradska institucija vojnog
tipa kao to je slobodni vojni komunitet. Proces demokratizacije dru tva koji je
zapo'eo tek s razvoja'enjem 1873. stvorio je osnovne uvjete za unutra nju i
vanjsku pokretljivost kraji kog stanovni tva.
Za kretanje socijalne strukture vidi tablice na str. 489., 490., 491.




PREGOVORI O UJEDINJENJU IZME.U MAURANIA I MOLLINARYJA
Novi hrv. ban Ivan Ma urani pri mio je iz Krajine nekoliko predstavki u koji ma se
trai ujedinjenje s banskom Hrvatskom. Politi 'ki krugovi Hrvatske o 'ekuju brzo
ujedinjenje. Pregovori o ujedinjenju izme du Maurania i generala Mollinary ja (ef
Krajike zemaljske vlade u Zagrebu) po 'inju 15. srpnja 1874. Na Ma urani evo
pitanje kada se mo e o'ekivati stvarna predaja Vojne krajine u civilnu upravu,
Mollinary je dao neo 'ekivan odgovor: vrijeme predaje Krajine Hrvatskoj ne e tako
uskoro doi. Mollinaryjev odgovor bio je zapravo odgovor be 'kog Dvora koji je sve
vie zaokupljen pro irenjem Monarhije na Istok.
65
33 300 000 forinti

83
Page | 83




Ujedinjenjem cijele Hrvatsko -slavonske krajine s banskom Hrvatskom pove ao bi
se broj zastupnika u zajedni 'kom saboru, u velikakoj kui, i u zajedni 'koj
ugarskoj delegaciji. Na pove anje hrv. zastupnika, tj. politi 'kog utjecaja Narodne
stranke, Ugarska nije mogla pristati. Prema tome, s razvoja 'enjem 1873. nastupa
jedno od najzamr enijih razdoblja povijesti Vojne krajine i hrv. teritorijalne
integracije.
Madarski privredni i politi 'ki krugovi strahovali su od mogu eg povezivanja
predstavnika hrv. gra danstva, koje uspje no i ponovno prezentira Narodna
stranka, s vojnim krugovima i vrhovima Monarhije. Ta je zabrinutost dobila neke
stvarne oblike prvi put 1873. dolaskom Ma urani a za bana i prodorom Narodne
stranke prema vrhovima vlasti. Strana 'ko glasilo Obzor bilje i 8. lipnja 1876. da je
stranka rjeenje kraji kog pitanja potra ila u sporazumu s Mollinaryjem.
Govorei godinu dana kasnije o tajnim dogovori ma s Dvorom, Obzor 3. rujan
1877. javno priznaje postojanje ponude Dvora i vojske uo'i ustanka u BiH. O
tajni m pregovori ma u Be'u progovorio je i disciplinirani Ivan Maurani u
Hrvatskom saboru 20. sije 'nja 1878.
O eljeznici u Kraj ini imali su austrijski i ma darski krugovi potpuno opre 'ne
interese. Npr. dok je prometna zamisao kraji ke eljeznice najbolje otvarala
vrata austrijskom prodoru prema Balkanu preko Zemuna i prema Jadranu preko
Otarija i Knina, dotle je ta ista eljeznica postala trn u oku ma darski m
krugovima. Protiv njezine gradnje pe tanska e vlada uloiti najvi e energije,
nastojei da se kraji ki magistralni pravac Ogulin - Zemun integrira u prometni
sustav Ugarske.
1877. vodila se velika bitka protiv prometne izolacije Osijeka, protiv koje se
odlu'no borio ban Maurani na Ministarskoj konferenciji dokazuju i da se
eljeznica Dalj - Vinkovci - Brod gradi samo zato da bi se bosanska tr govina
dovela najkraim putem u Budimpetu. ef kraji ke vlade Mollinary podnio je
vladaru demostrantivno ostavku, javno izjaviv i u Zagrebu da se do posljednjeg
'asa opirao madarskom planu o izgradnji eljeznica u Krajini.

CIJENA UJEDINJENJA
Zbog nerijeenog kraji kog pitanja i madarskog pritiska, ban Ma urani podnio je
ostavku 8. velja'e 1880. ostavku, protestiraju i tako zbog otezanja pregovora o
ujedinjenju. Pregovori o ujedinjenju Krajine i Hrvatskepo 'inju tek 18. prosinca
1880. Tom je prilikom donesen ve i broj zaklju'aka koji se mogu sa eti u tri vee
skupine pitanja, iako je u svakoj od njih rije ' isklju'ivo o novi m madarski m
uvjeti ma ujedinjenja:
1. U prvoj skupini (financijska pitanja) trebalo je donijeti odluku pod 'ijom
kontrolom i upravom ostaje Kraji ki investicijski fond poslije ujedinjenja
2. U drugoj se skupini vodila rasprava o budu oj eksploataciji golemih uma u
Krajini
3. Obuhvaena su neka politi 'ka pitanja madarski krugovi kao uvjet za
ujedinjenje postavljaju zahtjev o smanjenju hrv. zastupnika u zajedni 'kom
saboru Ugarske
Novi ef krajike zemaljske vlade, Franjo Filipovi , nije pokazao ve eg interesa za
madarske uvjete ujedinjenja. Na njegov prijedlog izvr ena je kona'na raspodjela
investicijskog kapitala na zajedni 'ke i autonomne investicije. Hrvatski ban
takoder dobiva pravo uprave kapitalom za autonomne investicije u Krajini.
Pitanje budueg nadzora nad upravom umama Kraji kih imovnih op ina i
Krajikog investicijskog fonda bilo je jedno od najte ih. Madari su traili da se sva
prava s kraji kih generala i vlade prenesu na ugarsku vladu. Novi hrv. ban
Ladislav Peja'evi zahtjevao je da tu vlast dobije hrv. ban.Me dutim, politi 'ki
predstvanici hrv. naroda morali su popustiti. Prihva eni prijedlog vladara da



84
Page | 84




ugarsko ministarstvo, kojem se ipak predaju dravne ume u Krajini, mora
ubudue,prilikom svake prodaje, posti i sporazum s hrv. banom.
Sukladno madarskom zahtjevu o nemogu nosti poveanja broja hrv. zastupnika,
djelomi'nim je ujedinjenjem Krajine 1871. ipak pove an broj hrv.zastupnika u
zajedni 'kom parlamentu u Peti od 29 na 34.
Teka cijena ujedinjenja bio je i posljednji zahtjev Ugarske da Hrvastki
saborprihvati sve uvjete ujedinjenja i velik broj vanih odredaba bez saborske
rasprave. Prema tome, hrv. politi 'ki krugovi u dugoj borbi za vra anje Vojne
krajine banskoj Hrvatskoj ipak posti u svoj cilj, ali uz velike rtve i odricanja.
Duboko nezadovoljstvo prema ma darski m vladajui m krugovi ma, potamnilo je te
1881. jednu veliku politi 'ku promjenu u povijesti hrv. naroda. Rije ' je, dakako, o
kona'nom ujedinjenju Krajine s gra danskom Hrvatskom i odlasku posljednjeg
kraji kog zapovijednika iz Zagreba, genera la Franje Filipovi a. Ti m 'inom
prestaj e, nakon toliko stolje a, austrijska vojna komanda i uprava nad velikim
dijelom hrvatskog teritorija. Uklonjena je stoljetna podvojenost izme du vodeih
snaga Hrvatske i omogu eno stvaranje mnogo ire gospodarske c jeline od Drave i
Dunava do mora, te od Zemuna do Zagreba.
DALMACIJA I ISTRA U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEA
POLOAJ DALMACIJE U AUSTRIJSKOJ CAREVINI
Dal macija, teritorij biv e Dubrova'ke Republike i Boka kotorska, okupirani 1814. od
austrijske vojske, postali su, odlukom Be 'kog kongresa 1815., stalni posjed
Austrijske Carevine koji su, prema patentu austrijskog cara Franje I. iz 1816.,
tretirani kao posebna upravna cjelina s talijanskim kao slu benim jezikom. Ta je
cjelina nazvana Kraljevina Dalmacija, sa upravnim sredi tem u Zadru, koja je
odvojena od ostalih hrvatskih zemalja i podvrgnuta tijelima sredi nje vlasti u
Be'u. Tako e ostati sve do sloma HM 1918.

Or gani zacij a uprave
Glavno tijelo u austrijskoj Kraljevini Dalmaciji u po 'etku je bila Zemaljska vlada
kojoj je na 'elu bio upravitelj general koji je istodobno rukovodio civilnim
poslovima i zapovijedao odna njom austrijskom vojskom. Njega je postavljao i
razrjeavao car svojim carskim ukazom. Na du nosti dal matinskog upravitelja bio
je i ban Josip Jela 'i do 1851., a njegove obveze u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji
nisu mu doputale da se neposredno bavi i upravom Kraljevine Dalmacije, u kojoj
je ondanjim civilnim poslovima Zemaljske vlade rukovodio dubrova 'ki plemi
Vlaho Ghetaldi.
Pripadnici 'etrdesetosma kog pokreta zalagali su se za ujedinjenje Dalmacije s
banskom Hrvatskom pa je imenovanje Jela 'ia za dalmatinskog upravitelja za njih
zna'ilo pribli avanje ujedinjenju Trojednice. Stvarno ujedinjenje nije se ostvarilo
ni tada zbog neslaganja Be 'a. Nakon ukinua oktroiranog ustava 1851., car je
donio ukaz pod nazivom Temelji za ure denje krunovina Austrijske Carevine kojim
su, umjesto zemaljskih vlada i njihova 'elnika gubernatora, uvedena
namjesni tva na 'elu s namjesnici ma koje je i menovala sredi nja be'ka vlada. S
obzirom na strateko zna'enje Dalmacije za Austrijsku Carevinu, Be ' je odlu'io da
dal matinski namjesnik bude vojn a osoba s 'inom generala. U duhu te odluke, za
dalmatinskog je namj esnika 1852. i menovan general Lazar Mamula
66
.
Namj esni tvo je bilo 'inovni 'ka zemaljska vlada koja j e radila prema uputama
sredinje vlade u Be'u.


66
njega su naslijedili Franjo Filipovi , Ivan Wagner, Gavrilo Rodi , Stjepan Jovanovi ,
Ludvig Cornaro, Dragutin Blaekovi i Emil David.

85
Page | 85




Nia upravna tijela bila su okru na poglavarstva, a od 1817. u Dalmaciji su
postojala 'etiri okruja: zadarsko, splitsko, dubrova 'ko i kotorsko. U sklopu
svakog okruja postojali su kotarevi (preture), u sklopu svakog kotara politi 'ke
opine, a u sklopu svake politi 'ke opine porezne opine. Kotarevi su ujedno bili i
prvostupanjski, kotarski sudovi, a kotarski poglavar djelovao je istodobno kao i
kotarski sudac. Potkraj 1865. ukinuta su okru j a, a nadlenosti okruni h
poglavarstava otad su obavljali dijelom Namjesni tvo, a dijelom kotarevi. 1868.
utvrdena je nova teritorijalno -administrativna podjela Dalmacije na 12 politi 'kih
kotareva
67
, a politi 'ka i sudska vlast otad su bile odvojene.
PRESIJA I REPRESIJA U DOBA BACHOVA APSOLUTIZMA
U vrijeme Bachova apsolutizma, nakon progla enja Oktroiranog ustava
nevaeim, apsolutisti 'ko-centralisti 'ka vladavina provodila se sasvim otvoreno u
ni'im obuzdanim oblicima presije i represije. Pet vrsta re imske policij e budno je i
strogo nadzirala posluh i pokornost gra dana. Svako politi 'ko udruivanje bilo je
zabranjeno, a re imska cenzura pratila je sve tiskopise i pisma. Bilo je ograni 'eno i
kretanje gradana iz jednog kotara u drugi.
Policija je posebno nadzirala sudionike 'etrdesetosma kog pokreta
68
. Ante
Kuzmani , pokreta' i urednik Zore dal matinske, nakon njezina izla enja posvetio se
ponajprije svojem lije'ni'kom odgojno-obrazovnom radu u zadarskoj
Primaljskoj koli. Uz to, uredivao je poluslubene novine Glasnik dalmatinski i
Pravdonoa. Stjepan Ivi 'evi, zagovaratelj Jela 'ievih ideja, pri moran je politi 'ku
pasivnost pa se posveio svojim slu beni'kim poslovima u makarskoj preturi. Ivan
August Kazna'i povla'i se 1849. iz javnog i politi 'kog ivota te se bavi
lije'ni'kim radom u dubrova 'koj bolnici. Na poticaj I. K. Sakcinskog anga irao se i kao
prepisiva' knjievnog fonda dubrova 'kog samostana Male bra e, 'iji je katalog i
objavio u zagreba'kom 'asopisu Arkiv za povjestnicu jguoslavensku. Policija je
pod posebnom paskom dr ala u'itelje i profesore, a i pojedine sveenike, koji
su se izrazitije eksponirali i kao domoljubi, te studenti bogoslovije u Sredinjem
bogoslovnom sjemeni tu u Zadru.

U OZRAJU USPOSTAVLJENE USTAVNOSTI

Smjenom ministra Bacha i dono enjem carske diplome 20. listopada 1860.
jam'ila se ustavna vladavina i uspostavljao temelj za daljnju izgradnju ustavnosti.
Kako su ustavna prava omogu avala i politi 'ko djelovanje, otada u Dal maciji sve
vie oivljava i politi 'ka aktivnost. Jo i prije donoenja svoje diplome o uvo denju
ustavnosti, car Franjo Josip I. sazvao je Carevinsko vije e u Be'u u 'ijem su
proirenom sustavu bili i predstavnici h rvatskih zemalja: Dal maciju je zastupao
Frane Borelli (smatrao da jo nije vrijeme za ujedinjenje Dal macije s banskom
Hrvatskom), Hrvatsku je zastupao Ambroz Vranyczany, a Slavoniju J. J.
Strossmayer. Na toj su se osnovi - za i protiv ujedinjenja - u Dal maciji formirala
dva medusobno suprotna politi 'ka pokreta: narodnjaci koji su se zalagali za
cjelokupnost hrv. naroda i hrv. jezik kao slu beni, te autonomai, koji su se
protivili ujedinjenju, zalagali su s e za talijanski kao slu beni, zagovarajui
dalmatinsku autonomiju.
Pripadnici Narodne stranke (narodnjaci) bili su prete ito ilirci, koji su svoj
narodnja'ki politi 'ki program oblikovali i iskazali ve 1848. Bili su to i pojedini
intelektualci koji su za svog studija u Padovi upoznali talijanski risorgimento i
njegove ideje pa su to primijenili i na hrvatskom tlu. Njih su slijedli i mnogi mla di


67
Zadar, Benkovac, Knin, ibenik, Split, Sinj, Makarska, Imotski, Hvar, Kor'ula, Dubrovnik i
Kotor
68
ili su bili pasivizirani ili su se morali baviti isku 'ivo stru'ni m radom

86
Page | 86





sveenici iz seoskih i gradskih upa. Imali su svoje vo de: Miho Klai, Mihovil
Pavlinov, .uro Puli , Lovro Monti i Ivan Danilo.
Autonomai su pak bili pripadnici odnaro denih ljudi koji su smatrali da bi
istiskivanje talijanskoga jezika kao slu benoga iz Dal macije odvojilo Dal maciju od
utjecaja talijanske kulture i da bi to za Dal maciju bilo vrlo tetno. Neki od njih
osjeali su se kao talijana i i pri eljkivali su da se ujedinjena Italija jednoga dana
proi ri i na podru'ja cijele isto'nojadranske obale. Smatrali su da i dalje treba
zadrati talijanski jezik kao slu beni. Pravih Talijana bilo je malo, i to samo u
gradovima i pojedinim gradi ima. U Dalmaciju su se doselili kao 'inovnici iz
sjevernih talijanskih podru 'ja ili su se naselili u Dal maciju kao trgovci i obrtnici. U
autonomaki m redovima bili su i 'inovnici hrvatskoga podrijetla. Kao
anutonomaki vode istaknuli su se: Ante Bajamonti, Luigi Lapenna, piro Petroi,
Kuzma Begna i Luigi Serragli.
Autonomaka se politika temeljila na politici austrijskog re ima koji je bio
usmjeren protiv ujedinjenja hrvatskih zemalja. Jer ako bi se Hrvati ujedinili,
postali bi ja'i i tako bi snanije zahtjevali zadovoljenje svojih g ospodarskih,
kulturnih i drugih potreba. Carevo je obe anje tog ujedinjena bilo samo takti 'ki
potez, a nagovaranje autonoma a da ometaju i onemogu uju akcije u prilog
ujedinjenja, bilo je izraz stvarnog opredjeljenja austrijske unutra nje poli tike. To
reimsko opredjeljenje za autonomiju Dalmacije puni je izraz dobilo u carskom
patentu od 26. velja 'e 1861. kojim su utemeljeni zemaljski sabori i propisani
izborni sustavi. Ti m je patentom stvoren i Dal matinski sabor, a u prilozi ma
patenta bilo je i zemaljski ustav za Dal maciju, kao i izborni pravilnik za
Dalmatinski sabor.

USTROJSTVO DALMATINSKOG SABORA I NJEGOV STRANAKI SASTAV
1861. - 1867.
Dalmatinski je sabor imao 43 zastupnika i 41 zastupnika koji su izabrani po
izbornim kurijama.
Izborno pravo zasnivalo se na poreznom cenzusu koji se odre divao tako to su svi
gradani koji su plaali izravni porez bili podijeljeni u tr i skupine prema visini
poreznih davanja. Status veleporeznika i mali su posjednici koji su u zadarskome,
splitskome i dubrova 'kom okruju plaali najmanje 100, a u kotorskom okru ju
naj manje 50 forinta izravnog poreza godi nje. Bira'ko pravo i male su sa mo prve
dvije treine tih poreznih obveznika. U kuriji vanjskih op ina glasalo se za
saborske zastupnike preko biranih bira 'a, a u biranju biranih bira 'a mogli su
sudjelovati samo oni koji su pla ali izravne poreze. U kuriji gradova i kuriji
vanjskih, seoskih op ina bira'ko pravo i mali su jo i 'inovnici, pomorski pisati i
kapetani, sveenici, u'itelji i profesori, 'asnici stalne vojske i sve osobe s
doktoratom. Ozakonjenje izbornog prava na osnovi poreznog cenzu sa ozakonilo je
ve samim tim i izbornu nejednakost gra dana.
Za zastupnika je mogao biti izabran svaki austrijski dr avljanin s navr enih 30
godina i izbornim pravom u kuriji u kojoj je kandidiran. Zastupni 'ni je mandat
trajao 6 godina nakon 'ega bi se morali odrati novi saborski izbori. Ali ako bi
sabor prije isteka mandata bio raspu ten, novi bi se izbori odr ali nakon svakog
rasputanja. Od njegova uspostavljanja, Sabor je bio raspu ten 3 puta: 1864.,
1867. i 1870.
Radom Dal matinskog sabor a rukovodio je i upravljao njegov predsjednik ili
potpredsjednik kojeg je i menovao car prema namjesni 'koj sugestiji i na prijedlog
sredinje vlade. Izvr no tijelo Sabora bio je Zemaljski odbor od 5 zastupnika koji su
bili plaeni saborski du nosnici , a i mali su svoje konkretne radne du nosti i
morali su biti stalno nastanjeni u Zadru, u kojem je bilo i sjedi te Sabora.
Budui da je Dal matinski sabor bio zastupljen i u Carevinskom vije u (dravni
parlament), zastupnici su se u po 'etku birali kao izaslanici sabora iz saborskog


87
Page | 87




zastupni 'kog sastava. Osim prava da iz svoje sredine oda ilje zastupnike
Dalmacije u Carevinsko vije e, u kompetenciji Sabora bili su jo i njegova briga za
gospodarska, kolska, zdravstvena, socijalna i druga pitanja u pokrajini. Mogao je
donositi raznovrsne odluke i zaklju 'ke koji bi postali pravovaljani tek nakon
careve potvrde. Sabor j e raspolagao i financijama koje su pritjecale od
pokrajinskog poreza. Postojale su tri vrste poreza: op inski, pokrajinski i dr avni.
Porezi koje je dr ava ubirala od podanika bili su najve i. Svoj je prora'un
popunj avala i raznim taksama, carinama, prodajom koncesija i drugim izvorima
prihoda.
Od stranaka u Saboru, u po 'etnoj fazi postojanja Sabora djelovale su dvije
stranke: Narodna stranka i Autonoma ka stranka. U po'ecima veinu je imala
Autonomaka stranka koji su uo'i saborskih izbora pripadnike Narodne stranke
proglasili veleizdajicama. Uz njih se ve u razne korupcijske afere, falsificiranja i
prijetnje bira'ima za koje su znali da bi glasali za narodnjake.
Oko 1864. nekoliko se uglednijih liberalnih autonoma a privremeno zbli ilo s
narodnjacima, 'inei s njima Liberalni savez. Dogovorili su se da se za odr avanja
saborskih izbora me dusobno podupiru. Budu i da su predstavljali opoziciju,
reimski su predstavnici tijekom izbora terorizirali bira 'e za koje su znali da e
glasovati za opoziciju.

NOVA ORGANIZACIJA I DALJNJA ULOGA OPINA U DALMACIJI
Organiziranost onda njih opina i mala je dvije razli 'ite faze: u pravoj fazi, koja je
trajala od 1822. do 1864., op ine nisu imale znatniju autonomiju. Bile su prete no
izvritelji naloga, koje su im davale preture i okru na poglavarstva kao njima
nadredeni predstavnici vlade. Op inske na'elnike imenovala je pokrajinska vlada na
rok od 3 godine. U drugoj fazi, zapo 'etoj 1865., op ine su dobile ve u
autonomiju. Njihova opinska vijea sama su birala op inskog na'elnika i 'lanove
opinske uprave (prisjednike
69
). Samostalno su odlu 'ivala i o jeziku op e
administracije, o nastavnom jeziku u kolama, birala su op inskog lije'nika i
primalju, utvrdivala visinu op inskog poreza...
Opinska su vije a i mala od 12 do 36 vijenika, izabranih na rok od 3 godine. Za
izbor opinskog vijenika bila su tri uvjeta: bi ra'ko pravo, stalno prebivali te u
opini i ivotna dob od naj manje 24 godine. Izbor se organizirao u tri zborna tijela
prema poreznom cenzusu. Svi porezni obveznici bili su podjeljeni u tri skupine: oni
koji su plaali najvi e porezne iznose 'inili su I. izborno tijelo, oni sa srednji m
poreznim obvezama 'inil su II. izborno tijelo, a ostali s ni im i najni im poreznim
davanji ma 'inili su III. izborno tijelo. Prvi op inski izbori odr ani su tijekom druge
polovice 1865. i prve polovice 1866. i na njima se o'itovalo izborno natjecanje
izmedu narodnjaka i autonoma a.

DALMACIJA U SASTAVU AUSTRIJSKOG DIJELA MONARHIJE
Nakon sklopljene Austro -ugarske nagodbe 17. velja'e 1867., Austrijska je
Carevina podijeljena na njezin austrijski i ugarski dio (slu beni naziv: Zemlje
krune svetog Stjepana ).
Meduti m, to je bila oteavajua okolnost za Hrvate koji su smatrali da su sve bli e
ujedinjenju jer su, po Austro -ugarskoj nagodbi, hrvatske zemlje pripale razli 'itim
dijelovima HM: banska Hrvatska na la se u sklopu ugarskoga, a Dal macija i Istra u
sklopu austrijskog dijela Monarhije.


DALMACIJA OD 1870. DO 1882.

No vi p ol i ti ' ki p re d st av ni k p o k raj i ne
69
da, dobro je napisano :P

88
Page | 88




Nakon Austro-ugarske nagodbe austrijski je politi 'ki vrh smatrao da bi u Dal maciji
postpuno trebao manje podupirati autonoma e i vie se oslanjati na predstavnike
hrvatske narodne ve ine. Postojao je za to jedan bitan vanjskopoliti 'ki razlog.
Naime, u ujedinjenoj Italiji sve se vi e po'ela o'itovati ekspanzionisti 'ka tenja
prema isto'nojadranskoj obali pa je be 'ka politika napravila zaokret prema
Dal maciji koji su o 'ekivali i dalmatinski narodnjaci. Isticali su da su dal matinski
Hrvati odani caru te da su tu odanost potvrdili i vojni m juna tvom u pomorskoj
bitki kod Visa 1866. kada su prodnijeli te kom porazu Talijana. Dalmatinskim
Hrvati ma, da bi pobijedili u saborskim izborima i postali politi 'ki predstavnici
Dal macije, nije trebala nikakva pomo organa vlasti ve samo pravovaljani izbori,
bez naklonosti predstavnika vlasti prema jednoj ili drugoj suparni 'koj strani.
Takvo je ozra'je vladalo na samobrski m izborima 1870. kada su narodnjaci dobili
'ak 63% glasova. Tako su dalmatinski narodnjaci postali politi 'ki predstavnici
pokrajine.

Prva secesij a u nar odnj a ' ki m redovi ma
1872. petorica
70
dal matinskih zast upnika u Carevinskom vije u glasovala je za
zakon o tzv. izborima za nevolju koji je ozbiljno naru avao autonomiju ovlasti
pokrajinskih sabora, a da za to prethodno nisu zatra ili mi ljenje svoje stranke.
Postupak be'ke petorice izazvalo je veliko nezadovoljstvo u narodnja 'ki m
redovima, a to e protivljenje svoj vrhunac dose i 1873. godine kada je be'ka
petorica glasovala za Zakon o izravni m izbori ma. Ti m je zakonom ukinuto pravo
pokrajinskih sabora da svoje poslanike alju u Carevinsko vije e i uvedeno biranje
zastupnika za Carevinsko vije e izravnim izborom po izbornim kotarevima.
Be'ka petorica izdvojila se iz Narodne stranke, izjasniv i se za oportunisti 'ku
politiku i u drugoj polovici travnja 1873. pokre u svoj list Zemljak. Ta e secesija
narodnjacima, uz autonoma e, donijeti jo jedne protivnike u Saboru, a
nepovoljnost e se izraziti i na prvim odr anim izravnim izborima za Carevinsko
vijee u listopadu iste godine kada su izabrana samo 3 narodnj aka (dakle, bilo ih je
najmanje medu autonomai ma i zemljacima ). Zemljaci su svoju stranku
nazvali Narodno -srednja'ka stranka.




Posj et Franj e Josi pa I. Dal maciji
Car Franjo Josip I. posjetio je Dalmaciju 1875. godine. Prije careva dolaska,
dalmatinsko narodnja 'ko vodstvo dobilo je upute da omogu e caru da osjeti da se
nalazi na hrvatsko tlu. Prema dani m uputama, svaki je narodnja 'ki opinski
na'elnik svoj pozdrav trebao zapo 'eti na hrvatskom, a nastavi ti na talijanskom
jeziku, ukratko ga zamoliti da se u srednje kole i urede uvede hrv. jezik, da se
'inovnici ne ponaaju strana'ki, da drava podupre izgradnju luka u pri morju,
isuivanje mo'varnih polja i izgradnju eljezni 'ke pruge kojom bi se Dalmacija
povezala sa zaledem.
U Dubrovniku je car prisustvovao i na kazali noj predstavi koju su izvodili
gostujui glumci iz Zagreba to svjedo'i o kulturnoj povezanosti banske Hrvatske
i Dalmacije. Car je i na Visu bio zamoljen da ubrza zadovoljavanje narodnih
potreba u toj pokrajini. On je obe ao da e poduprijeti ispunjavanje tih potreba i
svojega to mu je bilo nazna'eno. No, to je zna'ilo i 'ekanje na ostvarenje tog
obeanja.

Pomo bosanskohercegova 'ki m ustancima
70
Stefan Ljubia, Ivan Danilo, Josip Antonietti, .orde Vojnovi i Frane Fontana ina'e
narodnjaci

89
Page | 89




1875. u BiH je po'eo ustanak prema kojem je Austro -Ugarska u po'etku
zauzi mala neutralan stav, ali se potajno poduzi malo sve da se taj ustanak
iskoristi za ostvarenje ciljeva austro -ugarske ekspanzionisti 'ke politike.
Dal matinski narodnjaci u tom su ustanku vidjeli mogu nost da se Bi H kona'no
oslobodi od Turaka i priklju 'i susjedni m zemljama, Dal maciji i banskoj Hrvatskoj.
Zato organizirano djeluju da i sa svoje strane priodnesu uspje nosti ustanka. U
pograni 'ni m je dijelovi ma Dal macije prema BiH osnovano vi e odbora za pomo
ustancima, meu kojima su osobito va ni i aktivni bili odbori u Kninu, Splitu,
Metkoviu, Dubrovniku, Herceg Novom i Kotoru. U Dalmaciji je postojao i Sredi nji
odbor za pripomo nevoljni m Bonjakom i Hercegovcem. Odbori u prograni 'ni m
dijelovima Dal macije, ali i Sredi nji odbor, primali su izbjeglice iz BiH te im
omoguavali smjetaj, hranu, lije'enje, obuu, odjeu itd., a kako bi pomogao u
ustancima, Odbor je slao i dobrovoljce me du kojima je bilo i Talijana.

Druga secesij a u narodnj a ' ki m redovi ma
Dal matinska Narodna stranka od po 'etka je bila zajedni 'ka politi 'ka organizacija
i Hrvata i Srba jer su obje strane dijelile iste interese na kulturnom,
gospodarskom, prosvjetnom i narodnosnom planu. Ali kada bi se govorilo o vjeri,
ona se nije smjela mije ati s politikom, to je izri 'ito bilo istaknuto u prog ramu
Narodne stranke, nanovo uobli 'ene potkraj 1873. Unato' zajedni 'kim interesi ma,
uo'avalo se, posebice na srpskoj strani, kako nekima od njih smeta isticanje
hrvatskog i mena i slavljenje hrv. velikana te kako sve 'ee i uoprinije nastoje
isticati svoje srpstvo. Prilog je tome i 'injenica kako je austrijski vladaju i vrh
tijekom punih 35 godina uzastopno i menovao za predsjednika Dal matinskog
sabora nekoga iz redova malobrojnih srpskih zastupnika. Bili su to najprije piro
Petrovi (1861. - 1870.), Stefan Ljubi a (1870. - 1876.) i .orde Vojnovi (1877. -
1895.).
Najotvoreniji izazov za naru avanje hrvatsko -srpskih politi 'kih odnosa u Dal maciji
potaknuo je Stefan Ljubi a, voda zemljaka, koji se uglavnom brinuo za vlastite
interese, koristei se poloajem. Jednom je isposlovao koncesiju za izgradnju
eljezni 'ke pruge od Splita do Knina te ju je potom prodao i tom prodajom dobio
veu svotu novca. Uzimaju i to u obzir, narodnja'ki su ga zastupnici nastojali
ukloniti s politi 'ke scene pa su 13. o ujka 1876. napustili sabornicu sa zahtjevom
da on bude smijenj en s du nosti saborskom predsj ednika. Na redoviti m
saborski m izbori ma, Ljubi a je ponovno izabran za saborskog zastupnika u
izborni tvu kurije vanjskih op ina Kotor - Herceg Novi - Risan - Budva. No, zbog
pritubi iz tog izborni tva na neke nezakonitosti tijekom izbora, saborski je odbor
predloio da Sabor da ne potvrdi Ljubi in izbor, to je Sabor i u'inio. Ljubi a je
tada dobacio narodnjacima: Ja znam da vi mene ne trpite jer sam Srbin po
narodnosti i pravoslavan vjerom! Ta je izjava djelovala na Srbe i na one koji su
sve glasnije po'eli zagovarati zasebno, srpsko strana 'ko organiziranje, osobito
kada su postali otv oreni velikosrpskoj propagandi. U izborima za Cervinsko vije e
u srpnju 1879., srpski su bira 'i iz Ravnih kotara i Bukovice glasovali za Gustava
Ivani a, kandidata Autonoma ke stranke, a ne za Mihu Klai a, kandidata i vo du
Narodne stranke to je zna'ilo kona'an razlaz Narodne stranke, koju su Srbi
potom i napustili i osnovali svoju Srpsku stranku. po 'etkom sije'nja 1880. Srpska
je stranka pokrenula i svoj 'asopis Srpski list, koji je izlazio u Zadru.




Rezul tati borbe za pohrva enj e kolstva
U drugoj polovici 19. st. razina nacionalne svijesti u Hrvata postaje vi a pa
talijanizacija nije mogla te i bez narodnog otpora. Zapo 'ela je i borba za


90
Page | 90




pohrvaenje dal matinskih osnovnih kola u kojoj su sudjelovali i roditelji u 'enika,
narodnja'ki zastupnici u Dal matinskom saboru i u Carevinskom vije u,
narodnja'ki vijenici i u opinskim vijeima, kao i narodnja'ki tisak. Proces
pohvraenja osnovnih kola tekao je dalje i uspje no zavrio do 1880., kada su,
vie od njih 300, jo samo 4 radile na stranim jezicima - 3 na talijanskom i 1 na
njema'kom jeziku.
U'itelji su se izobra avali najprije na u 'iteljskim te'ajevi ma, potom i u u'iteljskim
kolama s talijanskim nastavnim jezikom. Ti te 'ajevi i te kole s vremenom
nestaju. Dalmatinski su narodnjaci uspjeli u nastojanju da otvore dvije u 'iteljske
kole na hrv. nastavnom jeziku, i to Mu ka preparandija u Arbanasi ma kod Zadra i
enska preparandija u Dubrovniku. .aci dalmatinskih preparandija odgajani su da
budu i dobri u 'itelji i dobri domoljubi. U dalmatinskim selima u 'itelji su, uz
upnike i kapelane, bili i narodni prosvjetitelji. S lijedili su politiku Narodne
stranke. Postojala je stale ka i politi 'ka suradnja izme du u'iteljstva u Dalmaciji i
banskoj Hrvatskoj, a tu su suradnju obilje ile i njihov zajedni 'ke skuptine koje su se
odravale u Zagrebu 1871., u Petrinji 1874. i u Osijeku 1878. etvrta se
skuptina trebala odr ati u Dal maciji, ali vlasti su je zabranile jer vlasti nije bilo po
volji da se hrvatske na taj na 'in sjedinjuju.
Pohrvaenje ostalih srednjih kola bilo je tee jer su one bile financirane iz
dravnog prora'una. Prva gimnazija koja je u Dalmaciji odr avala nastavu na hrv.
jeziku bila je franjeva 'ka gi mnazija u Sinju, otvorena 1854. Pohrvaenje
dubrova'ke gi mnazije zapo 'elo je 1869. U Kotoru je djelovala ni a realna
gimnazija na hrv. jeziku, a 1872. preustrojena je u potpunu, osmorazrednu
gimnaziju, tako der s hrv. nastavnim jezikom. Pohrva enje splitske gi mnazije, kao i
splitske velike realke, zapo 'elo je 1880.

Pobj eda hrvatske pol i ti 'ke mi sli u Spli tu i nj ezi no zna ' enj e
Po broju stanovnika Split je bio najve i grad u Dal maciji. Za razliku od Zadra, koji
je kao glavni grad Dalmacije bio sjedi te raznih pokrajinskih ureda i zbog toga s
podosta talijanskoga i potali jani 'enog 'inovni tva koje je bilo glavni oslonac
Autonomake stranke, Split je bio u druk 'ijem poloaju, pa i unato ' tome, u
njemu je tako der Autonomaka stranka imala vrlo j ako upori te. Gl avna,
objedinjuj a li 'nost tog autonomakog upori ta u Splitu bio je Ante Bajamonsti,
splitski opinski na'elnik i saborski zastupnik. Splitski su ga pu 'ani nazivali
aom, a mnogi su u njegovu 'ast i svojim sinovima davali njegovo ime.
Bajamonti je pokretao velike graditeljske pothvate u Splitu pa je zbog toga bi o
osnovao i drutvo Associazione Dal matica. Kako je s vremenom u tom dioni 'kom
drutvu bilo i nepravilnog gospodarenja, splitski su se narodnjaci poslu ili time
kao svojim jakim argumentom protiv Bajamont ija i, kao kandidat Autonoma ke
stranke, nije dobio zastupni 'ki mandat. Bio je to prvi veliki udarac splitskim
autonomai ma. Drugi udarac bio je 1880. kada je raspu teno autonomako
splitsko Opinsko vijee (zbog dokazanih nezakonito sti u radu opinske uprave) i
kada je postavljen komesar za daljnje privremeno upravljanje op inskim
poslovima. Izbori za novo op insko vijee u Splitu odrani su u srpnju 1882. Na
tim su izbori ma pobijedili narodnjaci te je novo narodnj a 'ko Opinsko vijee iz
svojih redova izabralo Dujma Rendi a Mio'evi a za opinskog na'elnika. Ta je
pobjeda iroko odjeknula, ne samo u Dal maciji, ve i u banskoj Hrvatskoj, to su
posvjedo'ile brojne brzojavne 'estitke upuene Gaji Filomeni Bulatu, vo di
splitskih narodnjaka.
Narodni preporod u Dalmaciji, zapo 'et 1861. borbom za ostvarenje politi 'kog
programa Narodne stranke, nije u svemu uspio ostvariti svoje ciljeve. U tada njim
okolnostima nije se mog lo ostvariti ni ujedinjenje Dalmacije s banskom
Hrvatskom. Medutim, uspjeno je izborena prednost hrv. jezika u kolstvu
pohrvaenjem opina i u sudstvu pohrva enje kotarskih i okru nih sudova.


91
Page | 91




Njegove posljednje velike pobjedonosne politi 'ke bitke realizirane su u Splitu
pohrvaenjem splitskih srednjih kola i splitske opine. Te dvije velike pobjede
mogu se smatrati zavr nicom narodno g preproda na dalmatinskom tlu. U
zagovoru preporodnih ciljeva u Dal maciji osobito je va nu ulogu i mao Narodni list
(glasilo ondanje Narodne stranke) koji je izlazio do 1862. Jedino je Zadar ostao
autonomaki m upori tem u Dal maciji.

POLITIKA SPREGA SRPSKOG I TALIJANAKOG AUTONOMATVA

Nakon uspostave ustavnog stanja u Dalmaciji, srpski su politi 'ari djelovali u
sklopu Narodne stranke. Me duti m, 1879. osnovali su Srpsku stranku izbaciv i iz
njezina programa zahtjev za sjedinjenjem Dal macije s Banskom Hrvatskom.
Srpska stranka od svog je nastanka sura divala s Autonomakom strankom. I
jedna i druga protivile su se ujedinjenju Dalmacije s Banskom Hrvatskom, tj.
zagovarale su dalmatinsku autonomiju. Prista e dalmatinske Srpske stranke bili
su nadahnjivani velikosprskom politikom te su eljeli da se Dal macija jednog dana
nade u sklop u Velike Srbije. Prista e autonomake (talijanake) stranke eljeli su
da se Dal macija u budunosti nade u sklopu Italije. Ti krajnji ciljevi jednih i drugih
autonomaa u Dal maciji dovodili su ih u nepomirljive opreke. Prista e obiju
stranaka istupili su dogovorno i u saborskim izborima 1883. i 1889., ali nisu
uspjeli ozbiljnije ugroziti narodnjake koji su i dalje ostali saborska ve ina.
Oivljujui velikosprsku ideologiju Vuka Kara dia, pristae srpske stranke putem
svog strana'kog glasila ustrajno su propagirali tu ideologiju tvrde i da su svi
tokavci Srbi. Nastojali su, slu ei se podmi ivanjem, oja'ati svoju stranku
stvaranjem i privla 'enjem tzv. Srba-katolika. Ulagali su velike napore da za svoju
stranku pridobiju to vie pristaa u Dubrovniku kojega su, iako bez ikakve
osnove, najupornije svojatali, slu ei se pritom kojekakvi m izmi ljotinama najni e
propagandisti 'ke razine. 1890., stjecajem okolnosti, udru ene su pristae Srpske
i Autonomake stranke preuzele u upravu dubrova 'ke opine.
Taj je dogadaj vrlo nepovoljn o odjeknuo u Dalmaciji i u Banskoj Hrvatskoj jer je
bilo neshvatljivo da hrvatski Dubrovnik, koji se jo 1848. i pogotovo 1861.,
najizrazitije izjasnio za hrv. politi 'ku misao i u 'ijim su opinskim poslovima od
1869. do 1890. narodnjaci i mali g lavnu rije', tako iznenadno i nerazlo no dode u
ruke protivnika hrv. politi 'ke misli. Kako bi ponovno imali vode u ulogu u opini,
dubrova'ki su Hrvati (i narodnjaci - pod vodstvom Pera ingrije, i pravai - pod
vodstvom Frana Supila) slo no poja'ali svoju politi 'ku aktivnost. Devet godine
poslije (1899.) dubrova 'ka je opina dola u hrvatske ruke.

GOSPODARSKA SITUACIJA I RAZBOJ ZDRAVSTVA

Dalmacija nije bila samo upravno odvojena od Banske Hrvatske ve je bila i
prometno izolirana od nje. Nastojanje da se izgradi eljezni 'ka pruga koja bi
povezivala Dal maciju i Bansku Hrvatsku, nije se ostvarilo sve do sloma HM -a, i to
poglavito zbog politi 'kih razloga. Pod pritiskom dal matinskih zastupnika u
Carevinskom vijeu bila je i zgradena eljezni 'ka pruga od ibenika do Perkovi a i do
Splita do Siveri a 1877.
Sudjelovanje u pomorskom prometu ometano je politi 'kim i gospodarskim
krizama, a najzad i krizom plovidbe na jedra jer su - s razvojem parobrodarstva -
istisnuti jedr enjaci velike obalne i duge plovidbe. Tako su potkraj 19. st. nestala i dva
velika brodska dioni 'ka drutva: Peljeko pomorsko drutvo i Dubrova'ko
pomorsko drutvo. Istiskivanjem jedrenjaka propadala je i doma a brodogradnja,
to je imalo za posl jedicu da su mnogi pomorci i brodograditelji ostali bez posla.
Mal obroj ni su se zaposlili na parobrodi ma jer i h je u Dal maciji bilo mal o zbog
njihove visoke nabavne cijene.


92
Page | 92




Veina je dalmatinskog pu 'anstva ivjela od poljoprivrede i ribarstva. Imaju i na
umu preteno krna, neplodna zemlji ta u Dal maciji, a uz to jo i sue i druge
nepogode, lako je shvatiti kao je i to poljoprivredno pu 'anstvo loe ivjelo.
Industrijska proi zvodnja sporo se razvijala. Prva tvornica cementa u splitu po 'ela
je s radom 1865. Sol se proizvodila na Pagu i u Stonu, proizvodio se i liker
(osobito u Zadru), zatim se prera divala riba, proizvodila tjesetni na, sapun,
svijee, koa i konop.
Razvijao se i moderni turizam, a samim tim gradili su se i sve udobniji hoteli,
gostionice i kavane. Me du prvim modernim hotelima na dalmatinskoj obali bio je
najvei i najudobniji Hotel Imperijal u Dubrovniku, otvoren po 'etkom 1897.

Zd ravstvo
Brigu o javnom zdravstvu vodila je op inska i pokrajinska uprava. Zdravstvenu
slubu u opinama obavljalo je op insko zdravstveno osoblje, sastavljeno od
jednog ili vi e lije'nika, te jedne ili vi e primalja, izabranih na osnovi javnog
natje'aja i plaenih iz opi nskog prora'una prema ugovoru o opsegu poslova.
1894. na jednog je op inskog lije'nika dolazilo 4 470 stanovnika.
Bolni'ko lije'enje obavljalo se u pokrajinskim bolnicama: u Zadru, ibeniku, Splitu i
Dubrovniku. Te su bolnice nazivane pokrajinskim zato to su bile financirane iz
pokrajinskog zdravstvenog prora 'una. U svakoj od njih postojalo je rodili te i
nahodi te. U ibeniku je bila i bolnica za du evne bolesti (jedina u Da lmaciji).

VELIKE HRVATSKE NACIONALNE PROSLAVE

Hrvati su ivjeli u nadi da e se ujedinjenje Dal macije s Banskom Hrvatskom u
promijenjeni m okolnosti ma ipak dogoditi. Mislili su da treba iskoristiti svaku
zgodu za svehrvatsku emocionalnu integraci ju. Za to su osobito bile prikladne
nacionalne proslave.
Proslava otkri a Ka'i eva spomenika (rad kipara Ivana Rendi a) u Makraskoj 26.
kolovoza 1890. pru ila je priliku da se u tom gradi u okupe mnogi Hrvati, koji su
doli ne samo iz svih krajeva Dalmacij e ve i iz Istre, Banske Hrvatske te iz BiH da
sudjeluju u tom svehrvatskom kulturnom i politi 'kom slavlju.
Prigoda za okup Hrvata bila je i velika gospodarska izlo ba u Zagrebu od 15.
kolovoza do 14. listopada 1891., organizirana u sklopu 50 . obljetnice osnutka
zagreba'kog Hrvatsko-slavonskog gospodarskog dru tva. Na tadanjem koncertu
Saveza hrv. pjeva'kih drutava u Zagrebu, otpjevana je i pjesma Lijepa na a
domovino (stihove napisao A. Mihanovi 1835., a uglazbio ih je Josip Runjanin
1846.). Pjesma se toliko svidjela slu ateljstvu da je otada prihva ena kao
nacionalna himna.
Na izlobu su dolazili Hrvati iz Istre, iz BiH te iz Dalmacije. Pristustvovali su i
izvedbi Zaj 'eve opere Nikola ubi Zrinski i Gunduli eve Dubravke. Sastajali su se
i s prvacima banovinskih politi 'kih stranaka.
Novi veliki skup Hrvata iz Dalmacije, Banske Hrvatske, Istre i BiH dogodio se za
trodnevne proslave otkri a Gunduli eva spomenika (rad kipara Ivana Rendi a) u
Dubrovniku, od 25. do 27. lipnja 1893. Grad Dubrovnik, u kojemu je na vlasti
privremeno bila srpsko -autonomaka koalicija, dostojno je tom prilikom pokazala
koliko je on bio duboko hrvatski grad.

VINSKA KALUZULA I NJEZINE POSLJEDICE

Da bi Italiju zadr ale kao saveznika, Austro -Ugarska i Njema'ka su i dalje Italiji
'inile neke ustupke koji su za nju bili od gospodarske va nosti. Vidjelo se to pri
sklapanju Trgovinskog i brodarskog ugovora izme du Austro-Ugarske i Italije
potpisanog 6. prosinca 1891. Ugovor je stupio na snagu 1. velja 'e 1892. i trebao


93
Page | 93




je vrijedi do 31. prosinca 1903. Klauzula o vinu bila unesena u 5. to 'ku zavrnog
protokola i onda Italiji dopu ta izvoz vina u Austro -Ugarsku uz povlatenu
carinsku stopu od 3 fijorina i 20 nov 'ia po izvezenom hektolitru. Kako je u
Dal maciji vino bilo glavni tr ini proizvod 'ijom su prodajom poljoprivrednici
podmirivali svoje ivotne potebe, a u tom sklopu i svoje porezne obveze, ta je
vinska kal uzul a me du dal matinski m poljoprivredni ci ma i trgovci ma vinom
doivljena kao te ak udarac dalmatinskom vinarstvu.
Protiv Vinske kaluzule, svojim su protestima odmah ustala mnoga opinska vijea
irom Dalmacije, dalmatinske trgova 'ko-obrtni 'ke komore, Dalmatinski sabor te
dalmatinski zastupnici u Carevinskom vije u. Splitska Trgova 'ko-obrni'ka komora
objavio je da Dal macija zbog Vinske kaluzule godi nje gubi oko 6 mil ijuna fijorina i
da e za 12 godina trajanja te klauzule izgubiti ukupno 72 milijuna fijorina. Uz tu
brigu, koja je teko pogadala dalmatinske poljoprivrednike, do la je i druga
nezgoda: pojava filoksere, koja je od 1894. po 'ela uni tavati dalmatinske
vinograde. Osiromaeni dal matinski poljoprivrednici morali su napu tati svoju
domovinu i iseljavati se u daleke prekomorske zemlje.
U Be'u je 1894. bilo osnovano i Dru tvo za promicanje narodno-gospodarskih
interesa kraljevine Dalmacije, koje je i malo dobre namjere, ali male u 'inke.

ISTRA TIJEKOM 50-IH I 60-IH GODINA 19. STOLJEA

Kako je Listopadskom diplomom (1860.) i Velja 'ki m patentom (1861.) uvedeno
ustavno stanje u Monarhiji, prostor Istarskog poluo toka dobio je svoj Pokrajinski
sabor i naziva se Istarskom markgrofovijom. Vladarevi m dekretom od 15. travnja
1825. odredeno je da Ilirsko primorje 'ini trgova'ko podru'je grada Trsta te
Gori'ko i Istarsko okruje. Spomenuti dekret odre duje da je sjedi te Istarskog
okruja u Pazinu, a dekretom Dvorske kancelarije od 29. travnja 1825. precizirano
je podru'je koje treba 'initi to administrativno podru 'je. Ta administrativno-
teritorijalna podjela stupila je na snagu 1. kolovoza 1825. i tako je kona 'no
zdrueno podru'je bive mleta'ke Iste s podru'jem austrijskog dijela Istre,
Kneijom.
Istarsko, Gori 'ko okruje i grad Trst 'inili su pokrajinu Primorje a sjedi tem u
Trstu. Carski m patentom od 25. velja'e 1850. proglaen je ustav za pokneenu
grofoviju Goricu i Gradi ku i markgrofoviju Istru , a one 'ine zasebnu
krunovinu. Ustav za grad Trst progla en je 12. travnja 1850. Osoba namjesnika
povezivala je i privilegir anu krunovinu grada Trsta s onom Gorice, Gradi ke i
Istre. Stupaju na snagu reforme sudstva, bilje nitva, financijske uprave i dr.
Meduti m, Silvestarski patent (1851.) i Na 'ela za ograni 'ko uredenje krunovinama
Austrijske Carevine pro pisuje da je glavna upravna vlast krunovine namjesni tvo
kojim rukovodi zemaljski poglavar:podlo na su im okruja koja dijelom i maju
nadzornu, a dijelom izvr nu funkciju, smanjene su ovlasti op ina itd. Time se
stavlja izvan funkci je ustav iz 1849. i uvodi nova centralizacija, tzv. umjeren
apsolutizam. Istarsko je okru je podjeljeno na 16 kotara: Kopar, Piran, Podgrad,
Volosko, Buzet, Motovun, Buje, Pore ', Rovinj, Vodnjan, Pula, Labin, Pazin, Cres,
Krk i Loinj.
U organizaciji pravosu da Zemaljski sud u Trstu kao prvostupanjski sud nadle an
je za kotare Kopar, Piran, Podgrad i Volosko, a za ostale kotare prvostupanjski
Okruni sud u Rovinju, koji na svome podru 'ju ima i ulogu trgova 'kog suda. U
rudarskim poslovima za pokrajinu Primorje nadle an je pak Zemaljski sud u
Ljubljani.
U smislu crkvene jurisdikcije, papa Lav XIII. bulom Locum beati Petri 1828. ukinuo
je novigradsku biskupiju i pripojio je tr anskoj nakon smrti buskupa Balbij a, a
kopitarsku biskupiju sjedinio je s tr anskom. I pulska biskupija ukinuta je istim



94
Page | 94





aktom, a pripojena je pore 'koj 1830. Jednaka sudbina pogodila je i osorsku
biskupiju koja je pripojena kr 'koj.
Za Istru je predvi den Pokrajinski sabor koji se trebao sastajati u Pore 'u. Sastojao
se od 30 'lanova, i to od 3 biskupa koji su u Sabor ulazili po s vojoj funkciji
(tzv.virilisti) i 27 izbornih zastupnika. 1861. odr ani su izbori za Sabor prema
kurijalnom na'elu, tj. stanovni vo je podijeljeno u izborni 'ke razrede, a svaki od
njih birao je odre den broj zastupnika. Pravo glasa ovisi o izbornom cenzusu.
Glasovanje je javno i izravno za prve tri kurije, dok je za 'etvrtu uvedeno
neizravno glasovanje.
U prvom sazivu Istarski je sabor odr ao samo jedno zasjedanje, i to est sjednica u
razdoblju od 10 dana (travanj 1861.). Ve inu su 'inili Talijani, od Hrvata bili su
prisutni biskup Pore'a Juraj Dobrila i biskup Krka Ivan Vitezi te kanonik Franjo
Fereti , a od Slovenaca tr anski biskup Bartolomej Legat i zastupnik vanjsk ih
opina izbornih kotara Voloskog i Podgrada Josip Samsa. Glavna je zada a Sabora bila
izabrati 2 predstavnika u Carevinsko vije e u Be'u. Na sjednici 10. travnja 1861.
obavljen je izbor dvaju predstavnika u Carevinsko vije e, ali nitko nije izabran.
etvrta sjednica posveena je organizaciji Zemaljskog odbora. Biskup Legat
zauzeo se za dvojezi 'nost zemaljskih ureda, ali talijanski zastupnici tome su se
protivili. ak je izglasan zakon da slubeni jezik Sabora bude talijans ki. Pitanje
dvojezi 'nosti poteglo se i na petu sjednicu, ali bez rezultata. Na estoj sjednici
ponovno se trabalo izabrati dva predstavnika za Carevinsko vije e, ali
bezuspjeno. Sabor je kona'no rasputen 14. srpnja 1861.
Novi su izbori provedeni u kolovo zu i rujnu iste godine, a namjesnik poku ava i
uspjeva pridobiti ve inu. Istarski sabor u svom je drugom sazivu djelovao odo 25.
rujna 1861. do 17. velja 'e 1867. Na drugoj saborskoj sjednici pristupilo se izboru
zastupnika u Carevinsko vije e, a izarani su namjesnik Burger i biskup Dobrila.
Hrvatski su se zastupnici zalagali za hrv. jezik, za omogu avanje kolovanja
siromanim hrv. dacima, za porezne olak ice pa i za sveop e pobolj anje
gospodarskih prilika u pokrajini.
U svom treem sazivu Sabor djeluje od 18. velja 'e 1867. do 19. kolovoza 1870.
Ponovno ja'a liberalna iredentisti 'ka struja talijanskih zastupnika. Biskupi su
prestali prisustvovati saborski m sjednicama, a na zasjedanju u jesen 1868. vodila se
otra polemika o ukidanju 3 virilina zastupnika. Iste se godine vodila i
polemika o nastavnom jeziku u dr avnoj gimnaziji u Pazinu. U takvim okolnostima
treba se upitati kakav je bio stav javnosti i tko je uop e 'inio ondadnj u javnost.
Na temelju nekih statistika zaklju 'eno je da su veleposjednici nacionalno svjesni
Talijani.
to se pak tiska ti 'e, u to vrijeme na podru'ju Istre, pa i u Primorju, ne izlaze ni
jedne novine ili 'asopis na hrvatskom jeziku. Izlazi nekoliko talijanskih novi na i
'asopisa u Trstu, a na podru 'ju Istre, u Rovinju, izlazi tjednik L'Istriano (1860. -
1861.), s kulturnom i gospodarskom tematikom, te koparski politi 'ki i
gospodarski dvotjednik La Provincia dell'Istria (1867. - 1894.). Prva hrvatska
'itaonica osnovana je 1866. u Kastvu, zatim u Puli 1869. Prva slovenska 'itaonica
osnovana je u Dekanima 1869., dok je talijanska javna knji nica osnovana u
Kopru ve 1760.
Gospodarski potres prouzro 'ila je pojava lu nja'e 1853., nani jevi goleme tete
vinogradarstvu, koje je osim maslinarstva glavna grana istarskog poljodjelstva.
Glede obrtni 'ke proizvodnje suvremenici se sla u da u Istri nema poduzetni 'kog
duha. Neznatnih pomaka bilo je 60 -ih godina u podizanju suvremenijih pogona za
proizvodnju ulja (na otoku sv. Andrija kraj Pore 'a i na Cresu). U prometnom
smislu vaan je zavretak pruge Be' - Trst 1857., to e potaknuti gospodarski
zamah upravo potkraj 60-ih godina, a to e se posredno odraziti i na
gospodarstvo Istre.



95
Page | 95




BANSKA HRVATSKA U DOBA BANA KHUEN-HDERVRYJA


OBILJEJA KHUENOVA REIMA

Nakon ukidanja komesarijata, kralj je na prijedlog ugarske vlade za hrvatskog
bana imenovao iskusnog unionista Karola (Dragutina) Khuen -Hderv(ryja.
Uharska je vlada vjerovala da e on realizirati njezine temeljne politi 'ke ciljeve
kojima je bit pretvaranje Hrvatske u potpuno podre den dio madarske drave.
Budui da je za Khuena dualisti 'ki sustav bio uspostavljen za nedogledna
vremena, on je odmah pourio sasvim oslabiti opozicijske snage u zemlji, kao i
njihove zaht jeve za povratak Dalmacije i Rijeke pod hrvatsku vlast. Dosljedno
tome nastojao je slavonsku svijest pretvoriti u nacionalnu svijest davanjem
brojnih gospodarskih ustupaka, a jednako tako je radio i na stvaranju sebi odane
stranke u Saboru. Zato je odmah nakon dolaska u Zagreb (u prosincu 1883.) k
sebi pozvao vodstvo Narodne stranke, koja je ve od godine 1873. nosila
unionisti 'ka obiljeja, te napokon s njima uspio dogovoriti suradnju. Khuen je u
svoju Narodnu stranku uspi o privui i neke istaknute srpske predstavnike na koje se
oslanjao u svojem vladanju, osobito glede pitanja Dal macije, pa i Bosne. Kako bi
smirila javnost, Tisza i Khuen slu e se ve dobro poznatom praksom sazivanja
Kraljevinskoih odbora sa zada om rjeavanja svih nesuglasica u vezi s Nagodbom
uklju'ujui ponajprije financijsku problematiku, ali pregovori po obi 'aju
zavravaju neuspjehom. Khuen je isticao kako Hrvatska prije svega treba
vlastitim sredstvima stati na vlastite noge , a tek e onda moi usmjeravati vi e
sredstva u kulturu i kolstvo.

ZAKONODAVSTVO U KHUENOVO DOBA

S Narodnom strankom na svojoj strani, Khuen nasilno provodi sve izbore, a ti me
omoguuje izborni red sa smanjeni m brojem zastupnika sa 110 na 88, uvodi novi
saborski poslovnik s tzv. kloturom i pro irenim pravi ma predsjednika. U takvim
okolnosti ma uspjeva postaviti temelje svog programa. Donesen je Zakon o
reorganizaciji sudstva i uprave koji mu stvara poslu an 'inovni 'ki aparat, u
smjeru kona'nog slamanja opozicije. Tim je zakonom uni tena autonomija
sudstva jer su suci potpuno ovisni o vladi. Drasti 'an je bio Zakon o ukidanju
porote nza tiskarske delikte kojim je Khuen elio onemogu iti protunagodbeno
djelovanje opozicije putem tiska. Opozicijsku djelatnost u Saboru je Khuen
regulirao novi m poslovnikom koji je davao predsjedniku Sabora apsolutnu mo
kojom je mogao isklju 'iti pojedine zastupnike opozicije s velikog broja saborskih
sjednica.

KHUENOVA GOSPODARSKA POLITIKA

Vei se dio ubranih prihoda u Hrvatskoj tro io na madarske investicije od kojih
Hrvatska nije i mala nikakve koristi. Rije ' je o 56% prihoda u Hrvatskoj koji su buli
namijenjeni zajedni 'kim poslovima, i koje se izravno kori stilo za investicije u
Madarskoj i razvoj tamo njeg gospodarstva. Takvu situaciju je ma darski tisak
iskoristio u prilog tvrdnjama o hrvatskom deficitu, jer Hrvatska tobo e ne moe ni
samu sebe uzdravati, pa zato i u tome smislu treba pomo ugarske vlade.
Sve vi e pu'anstva odlazi u Ameriku i druge prekomorske zemlje, tra ei ondje
kruh i zaradu, ali sve 'ee i stalni boravak, pa stoga napu tena selja'ka zemlja
veinom prelazi u ruke njema'kog i madarskog kapitala. Ra'una se da je do
izbijanja Prvoga svjetskog rata samo u Ameriku oti lo vi e od pola milijuna
hrvatskoga pu'anstva, to je istodobno bio i golemi financijski gubitak za


96
Page | 96




Hrvatsku. Ostali dio pu'anstva posvetio se uglavnom trgova 'kim i obrtni'kim
poslovi ma. Bila je to preteito drvna industrija, zati m prehrambena industrija koju
obiljeava razvoj parnih mlinova osobito u Slavoniji, koju je tako der pomagala
Khuenova vlada elei je upravo gospodarskim razvojem tako der distancirati od
ostalih dijelova Hrvatske.
Zbog gubitaka ekonomske i financijske samostalnosti na temelju Nagodbe u
Hrvatskoj se osjeao veliki nedostatak akumulacij e domaeg kapitala, to se
odrazilo na sve grane obrtni 'ke i industrije proizvodnj e te na podru 'j u agrara.
Zbog posljedica europske agrarne krize koja uvjetuje nagli pad cijene itarica,
teko je pogo deno hrvatsko selja tvo. Osi m toga, i na 'in obrade zemlje jo je bio na
niskoj razini, a i zbog raspada zadru nog ivota, znatan se dio selja 'kog
pu'anstva zapoljavao na veleposjedima ili u gradovima kao ku na sluin'ad.
Premda su zaposlenici ma na 'elno zajam'ena neka prava, sluin'e je ipak bilo
preputeno vlasti gospodara.
Premda je Khuenova vlada uvela slobodu obrtni 'kog i industrijskog poslovanja,
medusobni odnosi poslodavaca i zaposlenika do te su mjere pogor ani da
poslodavac i li majstor, zbog jak vanjske konkurencije svome radniku nije mogao
dati dobar posao, pa brojni trajkovi nisu bili rijetkost. Me dusobne odnose
radnikai poslodavca regulirao je Obrtni zakon (1884.) ve na po'etku Khuenove
vladavine. Uz op irne regulacije cjelokupnog obrtni 'kog i industrijskog
poslovanja, uklju 'ujui i pravo radnika na dnevni i tjedni odmor, ali i pravo na
zapoljavanje djece u tvornicama mla de od 14 godina, taj je zakon regulirao
takoder obveze plaanja radnika, uvjete njihova otpu tanja zajedno s otkaznim
rokovi ma, kao i sankcije i za vlasnika radi onice ili tvornice ako ne bi po tovao
uvjete propisane zakonom. Donesen je Zakon o podupi ranju obrtni 'kih i
tvorni 'ki h namj etenika u sl u'aju bol esti, koji je bio temelj za osnivanje dobro
poznatih bolni 'kih blagajna, sredstva kojih su dakako pribavljali sami radnici.
Khuen je inicirao osnivanje glasovite Hipotekarne banke, ali je ona poslovala u
korist njemu naklonjenog veleposjeda, a zna tno je povean i broj i nov 'anih
zavoda, premda njihov kapital nije rastao u skladu s brojem kreditnih zadruga. No
ipak takvo je poslovanje omogu ilo neto bolji poloaj kolstva i razvoj kulture i
graditeljstva uop e to je i zasluga Khueno vog oportunog ministra Izidora
Krnjavoga. Medutim, svi napori ne samo da se o 'uva nego i razvije ku ni obrt,
pa i samog ministra Kr njavoga u cilju o 'uvanja izvorne narodne umjetnosti,
ostali su bez rezultata.
Razvoj domaeg kapitala uveli ke je onemoguen i eljezni 'kom politikom ukarske
vlade. Nakon to je 1873. dovr ena eljezni 'ka pruga Budimpe ta - Rijeka, i to
preko Zagreba, upravo Rijeka postaje sredi nja luka ma darskog kapitala u
Hrvatskoj. Madarska je vlada uvela i krajnje nerazumne razlike u naplati
eljezni 'kih pristojba tako da je prijevoz bra na od velikih budi mpe tanskih
mlinova do Rijeke bio jeftiniji nego primjerice od Zagerba do Karlovca.
Uz to, na eljeznicama u Hrvatskoj tako der se provodila nasilna ma darizacija, jer
se protivno slovu nagodbe kao poslovni jezik nametao ma darski, a u cijeloj zemlji
namjerno su se gradile ma darske kole. tovie, posebnim kolskim zakonom
(1894.) po'inje se uvoditi ma darski jezik kao obvezatan predmet u sve srednje
kole.

DJELOVANJE POLITIKIH STRANAKA
Nakon to je odmah na po'etku svoje vladavine ban Khuen -Hderv(ry pretvorio
nekadanju Maurani evu Narodnu stranku u svoju vlastitu, kojom e nametati
svoju politiku prvenstveno u Saboru, krenuo je u slamanje opozicijskih stranaka.
Khuen je brojne 'lanove Narodne stranke uspio pridobiti raznim 'inovni 'kim
poloajima, a uspio je pridobiti i neke istaknutije srpske predstavnike koji su se i


97
Page | 97




prije pojavili s tzv. rumskim programom (1881.) kada po 'inje proces stvaranja
posebne srpske strana 'ke organizacije. Khuen je uspio u jesen 1884. dobiti Srpski klub
u svoju Narodnu stranku obe avi im ispunjenje svih njihovih zahtjeva,
pomaganj e pravoslavnih ustanova i ravnopravnost irilice i latinice, iako je taj
zahtjev sprije'ila ugarska vlada.
Zbog sve teeg poloaja pu'anstva rasla je popularnost Stranke prava., 'ije je
konkretne uspjehe spre 'avala nemogunost suradnje s opozicijskom Neodvisnom
narodnom strankom, koja je imala program revizije Nagodbe i suradnju s
nosiocima dualizma. U Stranke prava, kojoj je na 'elu Ante Star'evi sa svojim
protudinasti 'ki m shvaanjima, prevladava uvjerenje politike 'ekanja, to je
jedan od glavnih razloga neuspjeha stranke, koja 1884. prihva a subdualisti 'ki
program (potuna autonomija Hrvatske i Slavonije te povratak Dal macije i Rijeke
pod hrvatsku vl ast ali un utar ugarskog dj el a Monarhij e). Bi o je to prikriven put
prema otvorenoj politici trijalizma, odnosno stvaranja tre e drave koja bi
okupljala june Slavene unutar Habsbur ke Monarhije.
U doba uspona Stranke prava (1884. - 1887.), ona po'inje traiti ono to
eventualno zbli ava Hrvate i Srbe s obzirom na Khuenov re im i ugarsku
hegemoniju, oslanjaju i se i pritom na politiku proruski orijentiranih srpskih
radikala u Srbiji, u kojima prava i vide svoje saveznike.
I u Neodvisnoj narodnoj stranci se stvarala ideja 'istoe Nagodbe koja se
suprotstavljala Khuenovoj Narodnoj stranci i koja je obe avala stabilizaciju hrv.
politi 'kih prilika, ali na temeljima Nagodbe i oslona na be 'ki Dvor. Zato se u
Saboru ve 1885. pojavljuje opozicijska Sredi nja stranka (Centrum) s grofom
Ivanom Drakovi em na 'elu s kojom ubrzo sve opozicijske stranke (Stranka
prava, Neodvisna narodna stranka te grupa okupljena oko Srbobrana) 1887.
stvaraju svoj Izborni program, no koji je jo te godine poraen na izborima u
korist izborne pobjede Khuenove Narodne stranke.
Khuenov rei m i socijalne prilike utje 'u na pojavu socijalnog i radnog pokreta, te na
osnivanje Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije (1894.). U Hrvatskoj su
nosioci socijalnog pokreta obrtnici, a ne industrijski radnici, prije svega u
Zagrebu. Khuen najprije uni tava za'etke selja'kog pokreta u Slavoniji i Srijemu, a
potom i Socijaldemokratsku organizaciju (1897. ), ali se ona na prelasku stolje a
potpuno oporavlja.
Jedan od najistaknutijih prvaka Stranke prava, Fran Folnegovi , sve je vi e
uvjeren da je Hrvatska va na za dinastiju i Monarhiju, prije svega i zato to preko nje
strateki putovi vode na Balkan i dosljedno tome zala e se ta dotad
neprihvatljiva stajali ta da Hrvatska mora pregovarati s be 'kim Dvorom uz uvjet da
oko sebe okupi sve opozicijske stranke. Stvarni tuma ' izmijenjenog kursas uskoro
je postao Josip Frank, ina 'e nezavisni saborski zastupnik, ali koji je jo otprije
simpatizirao prava e. Frank se 1890., i to na Folnegovi ev nagovor
pridruuje tada najpopularnijoj opozicijskoj Stranci prava, prije svega zato to je
uo'io mogunost realizacije novog smjer a njezine politike. Dobio je u svoje ruke i
strana'ko glavno glasilo Hrvatska i vrlo brzo preuzeo je vodstvo stranke i
tovi e uz Folnegovi evu pomo nametnuo stranci novi smjer, a to je umjerena
dualisti 'ka politika. Pod njegovi m utjec ajem Stranka prava napu ta prorusko
stajali te i preveliko isticanje hrvatskog nacionalnog identiteta, a jednako tako i
suradnju sa Srbima. Frank se u cilju osloba danja stranke od veleizdajni 'kog
naslijeda, dakle protudi nasti 'ke politike, za tu istu vel eizdaj ni 'ku politiku
optuuje Srbe, to dakako nisu prihva ali svi pravai. Prema Franku Hrvati ele
rjeenje nacionalnog pitanja unutar Monarhije, dok se hrvatski Srbi okre u
kraljevini Srbiji.
Nove politi 'ke okolnosti u Monarhiji, a jo vi e i katastrofalan poraz opozicijskih
stranaka na izborima 1892. zahtijevali su i slogu hrvatske opozicije i usprkos
neuspjelom sastanku Strossmayera i Star 'evia. Politi 'ki program koji je dvije


98
Page | 98




godine kasnije (1894.) prihvatila Stranka prava i Neodvisna narodna stranka
stajao je tako der vrl o oprezno izme du dualizma i trijalizma, uz zahtj eve da se
hrvatski narod sjedini u jedno samostalno dr avno tijelo u sklopu Habsbur ke
Monarhije.
Dakako, takav je zajedni 'ki opozicijski program, koji je potpisao i sam Ante
Star'evi, zapravo zna'io i kraj jedinstvene Str anke prava, 'iji su raspad ubrzali i
sukobi izme du Folnegovi a i Franka, akoji kul miniraju u povodu spaljivanja
madarske zastave u Zagrebu, i to za posjete Franje Josipa Zagrebu (1985.).
Folnegovi je takav postupak hrv. omladine javn o osudio u Saboru, pa zato i sam
Star'evi mnogo vie vjeruje Franku, tovie, Star'evi tada s Frankom i sjo
nekim istaknutim pravaima (Milom Star'eviem, Eugenom Kumi'iem i dr.)
istupa iz Kluba Stranke prava i s njima osniva Klub iste stranke prava. Nakon
Star'evi eve smrti (1896.) nastaju dvije prava ke stranke: Matica stranke prava
ili domovinai prema glasilu Hrvatska domovina i ista stranka prava ili
frankovci , pa o zajedni 'kom djelovanju prava a vie ne moe biti govora.
Do kraja Khuenova vladanja Frankova struja svoje djelovanje razvija na koncepciji
bezuvjetnog pokoravanja dinastiji u uvjerenju da e ona u znak zahvalnosti
rijeiti hrvatsko pitanje, premda ozbiljnih uvjeta za suradnju izmedu Franka i
be'kog Dvora jo nije bilo. Osim toga, zbog te kih uvjeta pod Khuenovim
rei mom dolazi i do izborne koalicije izme du dotad protusrpski orijentiranih
domovinaa i projugoslavenski orijentiranih obzora a (Neodvisne narodne
stranke). Na izborima 1897. koalirane stranke dobivaju tre inu mandata.
Meduti m, koalicija domovina a i obzoraa svoj uspjeh zahvaljuje i seoski m
bira'i ma koji pod utjecajem sve enstva vi e ne glasuju za Khuenovu Narodnu
stranku. tovi e, i sam ban Khuen biva optu en za protukatoli 'ku djelatnost. No
Khuenov je poloaj ubrzo poljuljan zbog izbijanja protuma darskih nemira u
povodu obnove financijske nagodbe (1889.). Meduti m, zbog nesposobnosti
opozicije da isk oristi nemire i odr i svoju prednost, Khuenova Narodna stranka
opet pobjeduje na izborima 1901. godine.
Nakon velikog poraza hrvatske opozicije, ali i unutarnjih problema dualisti 'ke
monarhije, postupno se konstituira Napredna omladina koja u skl adu sa svojim
realisti 'kim idejama poku ava utjecati na politi 'ki ivot, i zato postaje
ogrankom nedavno poraene domovinsko-obzorske opozicije koja se od po 'etka
1902. naziva Hrvatskom opozicijom, a njezinim tajnikom postaje mladi Stjepan
Radi koji se zbog sve ve eg pravakog utjecaja ubrzo izdvaja i zajedno s bratom
Antunom radi na osnivanju Hrvatske pu 'ke selja'ke stranke (1904.). Prema
objavljenom programu od 15. sije 'nja 1902., Hrvatska opzicija bila je sastavljena
od dviju stranaka - Stranke prava domovinakog smjera i Neodvisne narodne
stranke.
Nadalje, razmi ljalo se o potrebi hrvatsko -srpske sloge na 'emu je inzistirao
Stjepan Radi . No tu je mogunost jo iste godine sprije 'io zagreba'ki list
Srbobran, koji je jo 1884. pokrenuo barun Jovan ivkovi . Naime, zbog
provokativnog 'lanka N. Stojanovi a Srbi i Hrvati (1902.), u kojemu se doslovce
pori'e hrvatski jezik i narodnost, ali i poziva na me dusobni rat sve do brisanja
jedne ili druge strane s lica zemlje, u Zagrebu su izbile protusrpske
demonstracije, to prije to se od spomenutog 'lanka nisu ogradili ni zagreba 'ki
Srbi, a glavnu ulogu u trodnevnim demonstracijama i mali su frankovci.
Obnova Srbobrana u jesen 1902. (Novi Srbobran) pod uredni tvom Svetozara
Pri bi'evi a, kao i novo usmj erenj e lista, a j o vi e burne demonstracije
sveu'ili taraca koje su izbile nakon pojave ma darskih natpisa na zagreba 'kom
glavnom kolodvoru, i koje kulminiraju krvop roli em u Zaprei u poradi skidanja
madarske zastave na tamo njem kolodvoru, doprinose stvaranju politike novog
kursa i krizi dualisti 'kog ustava. Ban Khuen oti ao je u Budimpetu za ministra
predsjednika kako bi odr ao dualisti 'ko uredenje Monarhije. Meduti m, hrvatska


99
Page | 99




politika novog kursa, iskoristiv i krizu dualisti 'kog sustava, zagovaral a je
povezivanje s ma darskom opozicijom ( koutovskom), sporazum s Talijanima i
provedbu hrvatsko -srpske sloge radi suprotstavljanja njema 'kom prodoru na
istok. Ta je politika ubrzo na vlast u Hrvatskoj dovela Hrvatsko -srpsku koaliciju.


OBILJEJA GOSPODARSKOG RAZVOJA HRVATSKE U DRUGOJ POLOVICI 19.
STOLJEA


GOSPODARSTVO BANSKE HRVATSKE OD 1848. DO 1869.

Zahtijevanja naroda izra dena na skuptini odranoj 25. oujka 1848. u Narodnom
domu u Zagrebu pod vodstvom Lj. Gaja, sa etak su brojnih zahtijevanja s
podru'ja banske Hrvatske i Vojne kra jine. Gotovo u zahtijevanjima trai se
posebna banka za Hrvatsku te otvaranje trgovine prema Bosni, pa su veze
Hrvatske s Bosnom 1849. doista olak ane kada su ukinuti kontumaci.
Hrvatska je u to vrijeme prekinula sve veze s Ugarskom, a zbog cara koji je
napustio Be', Jela'i je zapravo u Hrvatskoj samovladar pa je u svojim rukama
imao svu civilnu i vojnu vlast. Jela 'i 25. travnja 1848. proglaava ukinue
kmetstva. Iako je razrje enje kmetskih odnosa teklo s velikim pote koama kroz
dulje vrijeme, ipak gospodarstvo Hrvatske dobiva nove temelje.
Dakako, o'ekivalo se da e Hrvatska nakon 1848. razviti svoje gospodarske
potencijale. Me duti m, mladi car Franjo Josip I. donosi 4. o ujka 1849. Oktoirani
ustav kojim po 'inje Bachov apsolutizam. Carev cilj je ponovno uspostaviti
centraliziranu Monarhiju s njema 'ki m jezikom kao slu beni m u upravi. Uredni tvo
Gospodarskog lista inzistira na tome da svi 'lanci budu na hrvatskom jeziku. Ta je
tendencija izra ena i u Zagrebu kroz sukob purgera, zapravo sukob obrtnika i
trgovaca koji su govorili njema 'ki i koji su do 1848. u svojim rukama imali
magistrat i narodnjaka (trgovca grkoisto 'ne vjere i preporoditelja na 'elu s
Ljudevitom F. Vukoti novi em).
Plemstvo je ukinuem kmetstva izgubilo osnovu svoje dotada nje egzistencije.
Odravaju se samo oni koji su uspjeli reorganizirati svoje posjede i tr itu ponuditi
traenu robu. Tekoa i maj u i seljaci, jer vlasnici ma posjeda postaju tek onda
kada otplate hipoteku zapisanu u gruntovnici. Otkup se pla ao kroz porez koji je
postao veliko optere enje za sitno selja tvo. U vrijeme krize koja je vladala
potkraj 19. st. to mnoge seljake tjera u emigraciju, pa po 'inje egzodus Hrvata i
prekomorske zemlje.
Na inicijativu austrijskog ministra trgovine Brucka i na temelju Zakona od 18.
oujka 1852., osnovana je Trgova 'ko-obrtni 'ka komora u Zagrebu za u u
Hrvatsku, a 1853. i komora u Osijeku za viroviti 'ku i poeku upaniju, a od 1863. i
za podru'je Iloka, Erdevika, Rume i Iriga. Komore su osnovane i u Splitu te u
Dubrovniku. One su mjerodavni m ministarstvima davale mi ljenja i prijedloge koji su
se odnosili na gospodarska pitanja. Na jednoj od prvih sjednica Imbro
Ignjatijevi Tkalac predlae naputak za popis trgovaca i obrtnika zagreba 'kog
komornog okruj a, to je bio po'etak gospodarske statistike u Hrvatskoj. Novi
model prikupljanja podataka o gospodarstvu odrazio se i u njegovim vrlo
kvalitetni m izvje tajima do 1860.
Ve je 1853. Zagreba'ka komora priredila omanju izlo bu domaih gospodarskih
proizvoda, ali je odaziv bio nezadovoljavaju i, to je bila reakcija na poja'anu
germanizaciju. Ideju odr avanja izloaba u Zagrebu zagovara 1855. Ljudevit
Vukotinovi ', koji postaje sve va nija osoba u Hrvatsko -slavonskom gospodarskom
drutvu i koji se zala e da se gospodarstvo razvija na narodnoj osnovi. Me duti m,
trebalo je 'ekati nekoliko godina da se ta ideja realizira, iako je Izlo beni odbor


100
Page | 100





na'inio program izlobe ve 1855. Nova prilika za to pru ila se poslije 1859. kada je
banom postao slavonac Josip ok'evi.
Gospodarske elje i potrebe svih krajeva Hrvatske ok'evi je saznao na
Hrvatskom saboru 1861. Na tom je saboru Franjo Lovri podupro Antu Star'evia
i Eugena Kvaternika u njihovu geslu ni s Be'om ni s Petom. Svaki je grad za
vrijeme ok'evia neto dobio, a Kvaternik je 1863. objavio knjigu Hrvatski
glavni 'ar s razmiljanjima o mogunostima hrvatskoga gospodarstva. I u listu
Hervatska koji ure duje Kvaternik s Vjekoslavom Bachom 1871. i ma vi e
gospodarskih 'lanaka. Poslije toga sve do 1884., kada Milan Kre i pokree
Obrtnik Trgova'ke i gospodarske komore, nema posebnog lista za gospodarstvo.
Dolazak eljeznice do Zagreba 1. listopada 1862. ozna'ava svakako novu
prekretnicu. Godinu dana nakon ulaska prvog vlaka u Zagreb, grad dobiva
plinsku rasvjetu. Stranci su nastavili graditi eljeznice u svom interesu; do 1865. u
interesu Be'a, a poslije 1868. u interesu Pe te.
1873. putena je u promet pruga Zagreb - Rijeka preko Karlovca kojom je
Budimpeta povezana s Jadranom. Prethodno, 1870., sagra dena je pruga Zagreb -
Koprivnica - madarska granica.
Ban ok'evi podupro je Trgova'ko-obrtni'ku komoru i Hrvatsko-slavonsko
gospodarsko drutvo u priredivanju Prve Dalmatinsko -hrvatsko-slavonsko izlo be
u Zagrebu, te je otvorio 18. kolovoza 1864. ta je izlo ba prvi put u'inila Zagreb
gospodarskim sredi tem hrvatskih zemalja. Za vrijeme izlo be po'eo je izlaziti i
prvi hrvatski gospodarski list Sidro kojeg je ure divao Antun Jaki . Dakako, ni
Ugarska ni Be' nisu s prevelikim odu evljenjem gledali na izlo bu i po'etnu
industrijalizaciju Hrvatske koj a j e po 'el a upravo u tom prednagodbenom
razdoblju.
Zbog odnosa vladaju ih madarskih krugova prema idovi ma koji su govorili
njema'ki, mnogi idovi prelaze Dravu i po 'inju s investiranjem u Hrvatsku. Oni
dioni 'kim kapitalom osnivaju Zagreba 'ki paromlin 1862. i tvornicu ko e 1869. I
grad Osijek takoder se povoljno razvija do 1879. kada eljezni 'ka pruga za Bosnu
vodi do Broda, ali ne prolazi kroz Osijek.

GOSPODARSTVO BANSKE HRVATSKE OD 1869. DO 1900.

Od 1869. sjedi te zemaljske vlade i bana je u Zagrebu. Industrijalizacija Hrvatske je
usporena pa se tvornice otvaraju vrlo rijetko. Tvornice duhana u Zagrebu 1868. i u
Senju neto kasnije se otvaraju zbog zapo ljavanja nazaposlenih i socijalno
nezbrinutih ena.
Austro-ugarska i Hrvatsko-ugarska nagodba govorile su o trojednici H rvatskoj,
Slavoniji i Dal maciji kao cjelini, ali do propasti Habsbur ke Monarhije jedinstvo
nije uspostavljeno, ve su se na tom podru'ju sukobljavali interesi Be 'a i Pete
upravo na gospodarskom planu. To je do lo do izraaja u izgradnji ces ta, a
osobito eljezni 'kih pruga. Prvo vrijeme nakon sklapanja Hrvatsko -ugarske
nagodbe 'inilo se da e se ona povoljno odraziti na cjelokupni ivot Hrvatske.
Osnivaju se brojne tedionice, medu kojima treba spomenuti Hrvatsku eskomptnu
banku (1868.). Nedore'eni m sporazumom o financiranju u kojem Hrvatska
sudjeluje s 56% vlastitih prihoda, Ma darska je imala prednost da odlu 'uje kamo
e usmjeriti zajedni 'ki sredstva. Tek se poslije 1907. ve a briga vodi za hrv.
prostore. U Dal maciji i Istri Be' je vodio ra'una samo o geostratekoj vanosti tih
krajeva, pa je nakon gubitka Venecija izgradio veliki arsenal i ratnu luku u Puli
1865., odnosno Boki kotorskoj. Posve je zanemario turizam kao va nu
komponentu pri vredivanja sve do pojave grofa Ivana Harracha 'ijom je
inicijativom u Dubrovniku izgra den prvi moderni hotel i osnovano Dru tvo za
unapredenje Dalmacije. Inicijative Mihovila Pavlinovi e o potrebi gospodarskog
vezivanja Dal macije s banskom Hrvatskom na le su plodno tlo tek poslije 1891. U


101
Page | 101




djelu Radi u Bog pomae (Zadar, 1871.) on se zala e vi e za razvoj proizvodnje
nego za razvoj bankarstva, u 'emu se bitno razlikuje od Eugena Kvaternika koji u
knjizi Hrvatski glavni 'ar (1863.) veliku va nost pridaje bankarstvu i burzi.
Zaostajanje Hrvatske za naprednim dijelovima Carevine sve je o 'itije, osobito
kada se otvorio parobrodski promet Dunavom do Crnog mora. Slavonija se
gospodarski ne ve e za Hrvatsku, ali nakon to se sruio eljezni 'ki most na Dravi
1882., Osijek gubi eljezni 'ku vezu s Baranjom. Pruga Dalj - Brod na Savi
izgradena je 1879. kao veza s Bosnom, odnosno pruga za Zemun preko Stare
Pazove i Rume, a izgradnja banatske eljeznice, koja se po 'ela graditi jo
1854., isklju'uje Osijek kao tranzitno mjesto za Bosnu, Srijem i Srbiju. Tek se
potkraj 19. stoljea po'elo uvi dati da izolacija Slavonije od Zagreba mo e biti
pogubna za Slavoniju.
No i cijela Hrvatska je u sli 'noj situaciji. Osim Kri eva'kog gospodarskog u 'ilita
otvorenog jo 1860. i umarske akademije, u Hrvatskoj nema tehni 'kih kola.
Radile su tri trgova'ke akademije, ali su one bile uz gimnazije (Zagreb, Osijek,
Zemun). Zbog tog nedoststka veoma je va no otvaranje Obrtne kole u Zagrebu
1882. u kojoj su se kolovali kadrovi umjetni 'kog obrta u vi e odjeljenja koji su
svojim radovima pripomogli uljep anju i izgradnji Zagreba nakon potresa 1880.
Veliku zaslugu za rad te kole ima Izidor Kr njavi koji je gra devinarstvo podigao
na zavidnu visinu.
Obrt je u krizi. Istina, Obrtni m zakonom od 27. velja 'e 1872. ukinuti su c ehovi, no
otvaranje obrtni 'kih radionica nije ovisilo samo o osposobljenju ve i o kapitalu koji
u Hrvatskoj nije bilo mogu e dobiti. Trgovci se organiziraju u trgova 'ke zborove
i njihova uloga u trgova 'ko-obrtni 'kim komorama postaje sve ve om i vanijom.
Oni stvaraju i osiguravaju i zavod Croatia (1884.), te trgova 'ko
drutvo Merkur koje se bavi i kolovanjem mladih trgovaca.
Otvaranje Zagreba'kog sveu'ili ta cara Franje Josipa omogu ilo je Blau
Lorkovi u da postane 1875. prvi m predava 'em politi 'ke ekonomije i
zagovarateljem gospodarskog razvitka Hrvatske. 1877. osnovano je i umarsko
drutvo jer je eksploataciju zrele drvne mase pratio i uzgoj mladih uma, 'emu se
pridavala velika pozornost. U 1878. osnovano je i Drutvo inenjera i arhitekata,
pa gradnje u Hrvatskoj zauzimaju va no mjesto u hrvatskom gospodarstvu.
Velik broj radnika, ali i pri mjena socijalne enciklike pape Lava XIII. Rerum
Novarum 15. svibnja 1891. potaknuli su osnivanje Okru ne blagajne za potporu
bolesnih radnika 1892. u Zagrebu.
Dugi je niz godina Prva hrvatska tedionica bila jedini nov 'arski zavod u
Hrvatskoj, pa je nesta ica jeftinog kredita usporila industrijski razvoj. Tijekom
1869. proradile su jo tri nove tedionice: Varadinska, Vukovarska i Hrvatska
eskomptna banka, koju su osnovali Gvido Pongratz, Antun Jaki , Mijo Krei i .uro
Crnadak.
Ono to je osnovno za desetlje e poslije 1869. jest da je Vojna krajina, iako je
prema Nagodbi trebala 'initi jedinstvenu Hrvatsku, tek 1873., odnosno 15. srpnja
1881. razvoja'ena i pripojena banskoj Hrvatskoj.
Radi razbijanja gospodarske cjeline, u Sisku i u Senju su za kraji ko podru'je
1869. osnovane posebne trgova 'ko-obrtni'ke komore, iako se znalo da e se
kraji ko podru'je ubrzo morati spojiti s civilnom Hrvatskom. Ban Ivan Ma urani
viekratno trai njezino sjedinjenje s Hrvatskom, no nailazi na nepremostive
zapreke. Tek 1875. prestaje djelovati Sisa 'ka kraji ka trgova'ko-obrtni 'ka
komora.
Uz nastojanje vlasnika veleposjeda da se uklju 'e u industrijalizaciju, forsira se
izvoz i on je prili 'no velik ako se uzmu u obzir lo a povezanost i nedostatak
prometnica.
Oko 1882. stvara se velik broj n ovih tedionica s mali m kapitalom. Najja 'a
nov'arska kua ostaje i dalje Prva hrvatska tedionica koja 1899. pod vodstvom


102
Page | 102




grofa Miroslava Kulmera povisuje svoju glavnicu na 80 000 forinti, izgradiv i u
tom vremenu prekrasnu poslovnu pala 'u s prolazom zvani m Oktogon. Meduti m,
vei kredit mogao se dobiti tek kad je ma darskim i austro-njema'kim kapitalom
osnovana 1892. Hrvatsko-slavonska hipotekarna banka koja je imala privilegirani
status u odnosu prema doma i m bankama. Tijekom 1895. osnovana je i Srpska
banka d.d. koja je davala kredite srpski m zemljoradni 'ki m zadrugama i Srpskom
privredniku koji se brinuo za obrtni 'ki podmladak srpske narodnosti.
Madari spre'avaju razvoj tvornica u Hrvatskoj. No jeftine sirovine i mnogoljudno
trite te zadovoljavaju a pravna sigurnost, poti 'e idove da znatan kapital ulo e u
razvoj industrije u Hrvatskoj. Dodatan poticaj za to dala im je gospodarska
izloba 1891. 1892. osnivaju se Zagreba 'ka pivovara i Tvornica kavovine Franck, a
1895. Zagreba'ka tvornica papira.
Dal macija se razvija posve nezavisno od sj. Hrvatske. Split je 1877. dob io prugu do
Siveria, a onda i do Knina godinu dana poslije, to je omoguilo razvoj tvornica
s parni m strojevi ma u Splitu. U Splitu se 1870.po 'inje iskori tavati lapor za
proizvodnju cementa.
Brodarstvo i ribarenje bile su dvije najva nije gospodarske grane Dalmacije i
Hrvatskog pri morja.
70-ih godina 19. st. osnivaju se pomorska dru tva s veim kapitalom. To su
Peljeko pomorsko drutvo, osnovano 1865., Senjsko brodarsko dru tvo,
osnovano 1867. i Dubrova 'ko pomorsko drutvo, osnovano 1869. U pri eljkivanju da
Zagreb i Beograd budu glavni centri neke budu e jugoslavenske dr ave,
narodnjaci su prva dva broda htjeli nazvati Zagreb i Beograd, ali su brod
Zagreb nazvali Be' bojei se da ne izazovu sukob izme du Austrijanaca i
Madara. Otvaranje Sueskog kanala 1869. dalo je brodarstvu novi polet, ali i nove
zahtjeve. Meduti m, nije se uspjelo odr ati iako je kupilo parobrod Dubrovnik.
Nai me, Austro-ugarski Lloyd iz Trsta,pok uava preuzeti plovidbu na cijeloj relaciji do
Boke kotorske. Tada se poduzetni Dubrov 'ani udruuju s poslovnim ljudi ma iz Trsta
i oja'ani brodovljem, 1892. osnivaju Dubrova 'ku parobrodarsku plovidbu koja
1898. svoje sjedi te prenosi u Dubrovnik.
Moe se rei da se Hrvatska zahvaljuju i Banskoj Hrvatskoj i Zagrebu ipak uspjela
razviti u snaan gospodarski i financijski subjekt.



HRVATSKA OD 1903. DO 1914. GODINE

DRUGI PROTUMA.ARSKI NARODNI POKRET 1903. GODINE. POVLAENJE
BANA KHUENA-HDERVRYJA

Povijest Hrvata od 1903. do 1914. izrazito je zamr eno ovisno o vanjskim
'imbenicima i unutarnjim prilikama. Kriza dualizma po 'ela je 1903. kada se
madarska Nezavisna stranka po 'ela boriti za gospodarsku samostalnost
Madarske stvaranje posebnog carinskog podru 'ja te za posebnu ma darsku
vojsku. Hrvatska se tada nalazila u te kom poloaja. Najnezadovoljniji su ipak
obrtnici i seljaci jer ne mogu dobiti toliko potreban kredit za unapre divanje svojeg
poslovanja. U mnogih prevladava mi ljenje da e Monarhija propasti. Ostarjeli
Franjo Josip I. vi e ne moe prihvatiti nikakav preustroj Monarhije smatraju i da bi
ti me bili ugroeni temelji njezina opstanka. Osi m toga, nova i sve ja 'a Kraljevina
Srbija, sa svojom razvijenom propagandnom ma inerijom, poti 'e ideju prema
kojoj bi se na jugu Europe stvorila velika slavenska dr ava u kojoj bi Srbi imali
prevlast kao najbrojniji ju noslavenski narod. Budu i da se od 1895. sjedi te Srba
u Monarhiji premjestilo iz Novog Sada u Zagreb, gdje je od 1884. tiskan list



103
Page | 103





Srbobran, takve ideje sve vi e ja'aju medu mladima, kolovanima u Pragu,
Leipzigu, Parizu, Dresdenu, Grazu i Be 'u.
Otvaranje 'etvrtoga gospodarskog odsjeka u Zemaljskoj vladi i izmjene Nagodbe
isti'u se kao nunost, pa jo 1906. u Zemaljskoj vladi na 'injen je elaborat o
osnivanju 'etvrtoga gospodarskoga odjela, ali on nije odobren u Budimpe ti, pa je
taj odjel osnovan tek po 'etkom 1. svjetskog rata. Poja 'ano iseljavanje iz Hrvatske
jasan je odraz takvog stanja i uzroci tome su mnogostruki, a nikako se ne mogu
opravdati samo te kim poloajem sela. Hrvatska poljoprivredna banka d.d., koju je
1901. osnovala Katoli 'ka crkva kako bi parirala utjecaju Khuenove Hrvatsko -
slavonske hipotekarne banke, ne mo e zadovoljiti ni tra enju selja'kih zadruga, a
kamoli pojedina'nih gospodarstava. Srpska ba nka, osnovana 1895., kreditira
samo srpske seljake i zadruge kao i dru tvo Srpski privrednik, koje koluje i
osposobljuje srpske obrtnike u Monarhiji.
Balkan, ali i prostori Austro -Ugarske Monarhije, sve vi e privla'e pozornost
Njema'ke. Njema'ki kapital u to vrijeme potiskuje autrijski, to izaziva napetosti
izmedu Njema'ke i Austrije, koje slabe tek nakon to je 1902.obnovljen Trojni
savez izmedu Njema'ke, Austro-Ugarskei Italije.
Khuenova politika oslanjanjem na srpsko 'inovni tvo u Hrvatskoj mogla je
funkcionirati, dok je obrenovi evska Srbija bila u prijateljskim odnosima s
Austrijom. Meduti m, nakon ubojstva kralja Aleksandra Obrenovi a i krajice Drage
Mai n, na prijestolje dolazi Petar Kara dordevi , a vlast u Srbiji preuzi ma struja
koja eli raspad Austro-Ugarske Monarhije i prisvajanje znatnih dijelova zemalja u
kojima ivi pravoslavno stanovni tvo.
Narodni pokret 1903. ima mnogo iru osnovu nego to se danas smatra u hrv.
povijesti. On je ponajprije zahvatio selja tvo od Drave do Jadrana, ali usprkos
brojnim narodnim sporovima, odr avanima u razli 'itim mjestima, svi ti prosvjedi
nisu bili 'vre povezani niti dobro organizirani pa su jedan po jedan uga eni.
Narod se podigao kako bi izrazio svoje nezadovoljstvo, pa je spaljivanje ma darske
zastave na kolodvoru u Zapre iu od seljaka iz okolnog Brdovca bio op i znak za
uzbunu. Buna je izbila u vi e mjesta u Hrvatskoj. U Kunovcu kraj Koprivnice
uguena je oruanom intervencijom vojske. Svagdje je bila iskaz hrv.
nezadovoljstva koje svoju budu nost nije moglo vidjeti kraj Ma darske
supremacije.
Grof Khuen-Hderv(ry je u jesen 1903. napustio Hrvatsku, ali je postao ministar
predsjednik ugar ske vlade. Medutim, ondje se sukobio s jakom opozicijom u
Saboru koja mu je predbacila na 'in vladanja Hrvatskom. Tom ga je zgodom
branio dr. Nikola Tomai , tada hrv. ministar u Budimpe ti, dobaciv i Madarima
da je Khuenovo djelovanje u Hrvatskoj bilo u interesu u 'vrenja ugarske dr avne
ideje. Nakon opih izbora u Ugarskoj u sije 'nju 1905., Khuen pada.



PRVE GODINE BANOVANJA TEODORA PEJAEVIA
Iako je narodni pokret 1903. bio zaustavljen, a ban Peja 'evi najavljivao dobru i
potenu upravu, taj je narodni pokret ipak najavio jedno novo doba. Banovanje
Teodora Peja'evia (4. srpnja 1903. - 26. lipnja 1907.) sve se vi e razlikovalo od
banovanja njegovih prethodnika, no sva tri podbana koja su se izmijenila za
vrijeme nj egova banovanja
71
nastavili su preferirati Srbe i u upravi i u sudstvu.
Teodor Peja'evi bio je sin Ladislava Peja 'evi a. Doputao je velike slobode u
stvaranju novih politi 'kih smjerova i organizacija, pa su u prosincu 1904.
osnovane Hrvatska pu'ka napredna stranka, kao stranka mlade i koja je
71
dr. Svetislav umanovi , 'lan uprave Srpske banke u Zg, dr. Levin Chavrak Letovani 'ki, bivi
veliki upan viroviti 'ke upanije i dr. Vladimir Nikoli Podrinski

104
Page | 104




napustila Hrvatsku stranku prava s listom Pokret. Tjedan dana nakon toga bra a
Radi osnivaju u Hrastovici kraj Petrinji Hrvatsku pu 'ku selja'ku stranku! Iako
obje stranke u programu i maju suradnju Hr vata i Srba, me du nji ma postoje neke
razlike. Naprednjaci (nazivani i mladomadaroni )
72
zahtjevaju da se Crkva odijeli
od drave, a braa Radi vide u kranstvu dio narodne kulture, pa i m je vjera u
Boga i narodna sloga geslo djelovanja. HPSS uz pomo selja'kog kapitala iz
Podravine osniva 1907. Hrvatsku selja 'ku tiskaru u Zagrebu u kojoj se tiska
Dom , ali i mnoga druga korisna gospodarska i politi 'ka izdanja za prosvje ivanje
seljatva, a koja su uredivali Josip Predavec i .uro Basari 'ek. Stranka je na
izbori ma 1908. dobila dva mandata, 1910. devet mandata i 1913. samo tri
mandata. Iako stranka bra e Radi nema vaniju politi 'ku ulogu, oni ipak kroz
tiskane 'lanke i djela bitno utje 'u na poglede hrv. selja tva u 20. st.
Svakako je zani mljivo da se Napredna stranka 4. lipnja 1906. ujedinila s
Hrvatskom pu'kom demokratskom strankom, osnovanom u kolovozu 1905. u
Dalmaciji pod vodstvom Josipa Smodlake. Nastala je nova stranka, Hrvatska
pu'ka napredna stranka i to je prvi put da su zajedni 'ki jezik nale neka stranka iz
banske Hrvatske i iz Dalmacije s obzirom na to da su pripadale razli 'itim
dijelovima Monarhije. Tako jedinstvena stranka djelovala je do 1910., kad se
banovinski dio spojio s Hrvatskom strankom prava u Hrvatsku pu 'ku/naprednu
stranku, dok je dalmatinski dio suradivao s Hrvatskom strankom.
Cijelo vrijeme vladavine Teodora Peja 'evia obiljeeno je trajkovima radnika.
Sam Peja'evi nije izradio nikakav gospodarski program, a izlo ba Hrvatsko-
slavonskog gospodarskog dru tva 1906. u Zagrebu bila je mnogo lo ije
pripremljena u odnosu prema onoj iz 1891. i potaknula je jednu skupinu
privrednika okupljenih oko Trgova 'kog doma da razmi ljaju o osnivanju
Zagreba'kog zbora. Ista je skupina radila i na otvaranj u Sekcije za robu i
vrednote u sklopu Trgova 'kog doma, koja je i proradila 1907. kao burza.
Najava novog doba izraena je u sveu'estalijem povezivanju Hrvata i Srba koji
ele istisnuti biv e unioniste, te su voljni povezati se s ma darskom koalicijom ko ji su
se zalagali za to veu samostalnost Madarske. Pristae novog smjera u
Hrvatskoj smatraju da bi pri osamostaljenju Ma darske lako izali na kraj s malom
Madarskom.




RIJEKA I ZADARSKA REZOLUCIJA 1905. REVIZIJA AUSTRO-UGARSKE
NAGODBE
Politika novog kursa - kako novi smjer nazivaju njezini nosioci - pojavljuje se u
Hrvatskoj potkraj 19. st. u radu Napredne omladine, a predstavlja reakciju na
dotadanju politiku hrvatske opozicije koja se na temelju dr avnog prava
nastojala uzaludno izboriti za rje enje hrvatskoga nacionalnog pitanja. Prista e
novog smjera svoju politiku zasnivaju na slozi Hrvata i Srba u Hrvatskoj i
Dalmaciji, a pristaju i na suradnju s Ma darima i Talijanima u ostvarivanju svojih
ciljeva. Cjelokupna politi 'ka koncepcija razvila se na po 'etku 20. st. kada je
dualizam bio u krizi zbog sve ja 'ih zahtjeva Ugarske da izbori poseban carisnki
sustav za svoje podru 'je. Krajnji cilj te grupacije bilo je stvaranje samostalne
drave j uni h Slavena, ali se nije otvoreno iskazivao j er tada nije bilo mogu e
pridobiti ni Ma dare u Hrvatskoj ni Talijane u Dal maciji. Politika novog smjera
bila je izazvana i strahom ju noslavenskih naroda zbog Trojnog saveza kada
dolazi do veeg i zajedni 'kog prodora Austrije i Njema 'ke na Balkan. Najte e je
72
Ivan Lorkovi, .uro urmin, Bogoslav Maurani, Ksaver andor Gjalski, Ljubo Babi ,
Miroslav Kulmer, Ferdo i i i dr.

105
Page | 105




pristaama novog smjera bilo pridobiti proma darsku struju, ali je dogovor
postignut na konferenciji u Rijeci 3. listopada 1905. Hrvatsko -srpska koalicija
smatrala je da samostalna Ma darska ne moe biti opasnost sve ja'oj i veoj
junoslavenskoj grupaciji i da treba zaustaviti prodor Austrije i Njema 'ke na Istok.
17. listopada 1905. objavljena je Zadarska rezolucija, kojoj su se uz Rije 'ku
rezoluciju pri dru ili i Srbi iz Dal macije. Srbi su potpisali rezoluciju nakon to je
Frano Supilo u Beogradu razgovarao s predsjednikom vlade Nikolom Pa iem.
Tom je rezolucijom stvorena osnova cijelom politi 'kom razvoju Hrvatske sve do
Prvoga svjetskog rata. Koalicija poma e Madare zahtjevajui od njih da se ne
protive sjedinjenju Hrvatske i Dal macije. Zahtijeva i uvo denje i veih ustavnih
sloboda, tj.ope pravo glasa. Za razliku od Dalmacije, koja je Rezoluciju prihvatila s
oduevljenjem, Istra ju je prihvatila sa skepsom.
Prihvaanje novog smjera ilo je teko i u sjevernoj Hrvatskoj jer su protiv takve
politike bili i frankovci i klerikalci i HPSS. Tijekom 1906. vo deni su pregovori o
reviziji Austro-ugarske nagodbe i Ma dari su se vrlo ilavo borili da izbore to vee
ustupke od Austrije. Prihva anjem novog smjera svakako su pripomogli i
nepovoljni pregovori o izmjeni financijskog dijela Nagodbe. Me dutim, umjesto
velikih, dolo je samo do neznatnih i zmjena u korist Hrvatske. Monarhija se
razvijala, a Hrvatska je zaostajala, pa se trebalo o tro boriti da bi Zakon o
podupiranju industrije iz 1907., po kojemu se porez nije pla ao ako je tvornica
bila u interesu narodnog gospodarstva , bio primijenjen i na podru 'ju Hrvatske.
Napokon su uz opoziciju, koju predvodi Koalicija, pristale gotovo sve stranke u
Hrvatskoj. Svi oni u Koaliciji vide demokratizaciju politi 'kog ivota i vei
prosperitet zemlje. Zanimljivo je i da prestolonasljednik Franjo Ferdinand, 'iji
utjecaj ja'a na Dvoru, smatra da se Monarhija mora preustrojiti, ali i zadobiti
nove teritorije na Istoku.

PRVA VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE 1906. - 1908.

Na ibori ma 1906., Hrvatsko -srpska koalicija dobiva relativnu ve inu, pa se moe rei
da vlada Hrvatskom. Imajui vlast, koalicija pokazuje da ipak nije tako
demokratski raspoloena, pa se odnosi sa socijalistima sve vi e zaotravaju.
1907. koalicijski zastupnici napu taju parlament, uzrokuju i time parlamentarnu
krizu. Vidjevi da gubi vlast, koalicija je postala malo popustljivija, pa donosi
Zakon o tampi, koji m je djelomi 'no ukinuta kaucija za izdavanje politi 'kih
novina. To dovodi do bujanj a novih listova, a humoristi 'no-satiri 'ni 'asopis
Koprive postaju ubojito oru je politi 'kim neprijateljima.
Dvor se veoma odlu'no po'eo boriti protiv novog smjera bojei se da se
Dal macija ne odcijepi od austrijskog dijela Monarhij e,pa po'inje investirati u
gospodarstvo Dalmacije i 1906. austrijska vlada osniva komisiju za ekonomsko
podizanje Dalmacije. Otvaraju se gospodarske kole, izlau projekti za isuenje
mo'varnih polj a, daju se koncesije za gradnju cementnih industrija i
hidroelektrana, a razvija se i eljezni 'ki promet i turizam u Dubrovniku. 1909.
donesena je i odluka da unutarnji slu beni jezik u Dal maciji bude hrvatsko -srpski
jezik, ali da talij anski jezik i dalje ostane u podru 'ju kolstva. Trojezi 'nost
Dalmacije usporavalo je rad upravnih i prosvjetnih ustanova.
U Hrvatskoj se novi kurs po 'eo lomiti na eljezni 'koj pragmatici. Bio je to
madarski zakon koji je trebao ut vrditi radne odnose na eljeznicama. U
pragmatici je postojala odredba da eljezni 'ki slubenik mora biti ugarski
dravljanin i da mora poznavati ma darski jezik. To je bilo u suprotnosti s
Nagodbom. Poslanici Hrvatsko -srpske koalicije mjesec su dana u Ugarskom
parlamentu opstruirali ozakonjenje tog zakona. Me dutim,ministar trgovine i
prometa Ferencz Kossuth uspijeva se izboriti da se prihvati prvi 'lanak Nagodbe,



106
Page | 106





proiren jezi 'nom odredbom za Hrvatsku, a to je potvrdio i car, 'i me je prekinuta
suradnja ugarske vlade i Koalicije.
Na jesenskom zasjedanju Zemaljskog sabora u Puli 1903., hrvatskim i slovenskim
zastupni cima prije'eno je da govore hrvatskim i slovenskim jezikom. Nakon dugih
pregovora o podjeli mandata za austrijski parlament, Istra je podijeljena na 6
izbornih kotara: jedan slovenski, dva hrvatska i tri talijanska. U Istri, u Kastvu, se
1906. osniva Hrvatska mu ka u'iteljska kola, a 1908. tu Vladimir Nazor pi e
Velig Jou. U Istri je djelovala Hrvatsko -slovenska stranka koja je na izbori ma za
Carevinsko vijee 1907. postala najja 'a stranka, ali su u Vije e uli samo Matko
Laginja, Vjekoslav Spin 'i i Matko Mandi. Hrvati u Istri zalagali su se za hrvatske
kole i hrvatsko zadrugarstvo te na tom podru 'ju posti u izvanredno velike
uspjehe. Matko Laginja predvodio je istarsko zadrugarstvo koje je pomagalo
istarskim seljacima u pre ivljavanju. Nakon sporazuma s Talijanskom nacionalno
liberalnom strankom, 1908. izglasan je novi izborni red.

RAUCHOV POKUAJ RAZBIJANJA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE

Nakon to je Peja'evi dao ostavku, dr. Aleksandar Rakodczay, sudac Banskog
stola u Zagrebu, bio je ban od 26. lipnja 1907. do 5. sije 'nja 1908. Nije izdr ao
kritiku svoga gospodarskog programa, te je nakon nekoliko mjeseci dao ostavku.
Car Franjo Josip 8. sije'nja 1908. imenuje dr. Pavla Raucha banom, koji je od
1896. poznati kriti 'ar Khuenove politike. Koalicija je od prvog trena 'inila sve da
onemogui banov rad u Hrvatskoj slu ei se pritom svim sredstvima, pa i
provociranjem.
Katastrofa je nastala nakon to je 7. listopada 1908. anektriana Bi H, koja dakako
nije propojena Hrvatskoj ve je ustrojena kao zajedni 'ki posjed austrijskih
Nijemaca i Madara, 'ime nije postala samo kamen spoticanja izme du Srbije i
Hrvatske ve i izmedu Madara i Austrijanaca. Bila je ari te nemira na Balkanu
djelujui najrazornije na vladavinu bana Raucha u Hrvatskoj. Kako bi opravdao
aneksiju, ministar vanjskih poslova Monarhije (Aerenthal) odre duje da se pokrene
veleizdarjni 'ki proces. Objavljivanje bro ure Finale mostarskog novinara .orda
Nastia, koja sadr i inicijacije o protudr avoj djelatnosti Srba u Hrvatskoj, ali i
tekst revolicionarnog statuta neko austrijskoga, a u to vrijeme srpskog oficira
Milana Pribi'evia, stvorilo je osnovu za optu bu te su optueni Adam Pribi 'evi i
52 Srba. Upozoravanje na srpske tendencije razaranja Monarhije bilo je vrlo
upotrebljiv argument velikim Silama za opravdanje ankesije. Dvor je bio voljan
radi pobolj anja odnosa sa Srbijom i Rusijom, dopustiti optu bu Srba protiv
austrijskog povijesni 'ara dr. Heinricha Friedjunga zbog objavljivanja 'lanka u
be'koj Neue Freie Presse 25. oujka 1909., u kojoj je on, ne navode i imena
(osi m Supila), napao 'lanove Hrvatsko-srpske koalicije da rade po narud bi
Srbije, tvrdei da za sve svoje tvrdnje i ma dokumente. Me duti m, na su denj u u
Be'u uz pomo 'ekog politi 'ara dr. Masaryka pokazalo se da Friedjung ne
raspolae valjanim dokazima, pa je taj proces zavr en nagodbom. Beograd je
1911. vrlo vjeto pokrenuo proces protiv Vladi mira Vasi a ustvrdiv i da su
dokumenti falsificirani u austro -ugarsko-beogradskom poslanstvu te je Vasi zbog
pomaganja u tom poslu bio osuden na 5 godina robije. Me dutim, karakteristi 'no
je da je u sva tri procesa po tedeno vodstvo Hrvatsko -srpske koalicije te da su
zapravo stradali oni koj su bili poticani sa strane na organi ziranj e u korist sve
izraenije velikosrpske i deje, pri 'emu su se mnogi Hrvati prevarili uvjereni i
uvjeravani da je velikohrvatstvo i velikosrpstvo isto, jer da je rije ' o jednom
narodu s vi e imena. Friedjungov proces bio je estok udarac Rauchu, hrvatskom
sudstvu i austri jskoj diplomaciji. Veleizdajni 'ki proces silno je zao trio odnose
Hrvata i Srba i imao dugotrajne posljedice u njihovim odnosima.



107
Page | 107




Mnogo se toga lomilo preko Raucha, pa je on u opozicijskom, pa 'ak i neutralnom
tisku, bio kritiziran i ismijavan. Radi , koji je gotovo uvijek bio voljan sura divati s
Hrvatsko-srpskom koalicijom, u svome govoru 1911. isti 'e da se iza njezine
politike narodnog jedinstva krije velikosrpstvo. Zanimljivo je da se i Frano
Supilo, sutvorac Rije 'ke rezolucije, potkraj 1909. povukao iz Koalicije, ne sla ui
se s metodama koje je ona pri mijenila u borbi za vlast, ali je upravo to omogu ilo
Svetozaru Pribi 'evi u da zauzme vode e mjesto u Koaliciji i da se, potpisav i 1.
prosinca 1918. akt o ujedinjenju, zalo i za stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca.
Rauchovih dobrih odluka bilo je doista mnogo. Realizirao je Zakon o socijalnom
osiguranju, organizirao centralni Zemaljski ured za socijalno osiguranje, sagradio
je novu bansku pala 'u u Zagrebu u Gornjem gradu, pokrenuo gradnju zemaljske
bolni ce na alati, dao golema sredstva za popravak crkava i upnih dvorova te
izgradnju novih kola, ishodio je niz koncesija za izgradnju novih eljezni 'kih
pruga, financirao je tiskanje knjige Rudolfa Horvata Me di murje, koja je dokazivala
pripadnost tog prostora Hrvatskoj, te istra ivanja i izdavanj e monografije Julija
Kempfa o Poegi. Za njegova banovanja objavljen je i ve i broj knjiga Grade za
povijest kolstva u Hrvatskoj i Slavoniji Antuna Cuvaja. U Zagrebu je (1. svibnja
1908.) u dvorani Hrvatskoj sokola organiziran prvi me dunarodni ma'evala'ki
dvoboj itd. Ukratko, Rauch je nastojao iskoristiti sve mogu nosti koje je dopu tala
Nagodba. Ban Pavle Rauch bio je unionist ako se pod unionistom shva a politi'ar
koji trai rjeenje hrv. problema u sklopu Hrvatsko -ugarske nagodbe, pa je to i bio
razlog odgode Sabora kada su koaliciona i izvikivali Madari, van!. Stavljajui
tei te na gospodarski program, Rauch je pokazao nov put koji nije iskori ten jer
je prebrzo maknut s banske stolice. Opozicija je od samog po 'etka bezrazlono
iskazivala nepovjerenje Rauchu na sve na 'ine. Pobijedivi na izborima u velja'i
1908., Koalicija koja je stajala na 'elu opozicije banu, oja 'ala je svoje napade do
takvih razmj era da j e ban dvije godi ne vladao bez sabora, to je onda
proglaavano neustavnom i apsolutisti 'kom vladavinom. Umirovljenje nekih
profesora na Sveu'ilitu omoguilo je Koaliciji da izvede studente i dake na ulice,
i mnogi su, financirani od Koalicije, nastavak kolovanja potraili u Pragu.
Zanemareno je da je Ruach sagradio zgradu Vi e djevoja'ke kole u
Drakovievoj ulici i da je njegov prijedlog car imenovao nekoliko vrlo kvalitetnih i
dobrih profesora. On je podupirao izgradnju horizontalnih eljezni 'kih pruga:
Klotar - Koprivnica - Varadin, odnosno Poega - Velika - Pakrac, Bjelovar -
Krievci - Varadin, Sisak - Karlovac, smatrajui ih temeljima koji e pridonijeti
razvoju unutarnj ega gospodarstva. Za Raucha je o ivjelo Hrvatsko narodno
kazali te te je obnovljena vi e godina zatvorena opera pa su se izvodile Zaj 'eve
opere i opereta Barun Trenk Sre ka Albinija, ali i Hasanaginica Milana Ogrizovi a.
Rauch je donio i uredbu o osnivanju uzornih selja 'kih gospodarstava predvi dajui
da e oni biti i ritelji naprednoga selja 'koga gospodarstva, te j e u tom smi slu
odredio i da se dr e pu'ka predavanja te vladini m sredstvi ma sufinancirao
izdavanje stru'nog poljoprivrednog 'asopisa Gospodarska smotra u Kri evci ma.
Osnovan je i ured za iseljeni tvo, koji je trebao pratiti, a onda i smanjivati odlazak
ljudi naj bolje dobi u emi graciju zbog politi 'kih i gospodarskih razloga. Usprkos
tome, umjesto potpore nai ao je na kritiku svake odluke. Opozicija izmi lja
karikature i podrugljive pjesme, a hrvatski socijalisti, zajedno s bosansko -
hercegova'ki m socijalistima, odl aze na konferenciju u Ljubljanu, na kojoj
izraavaju elju za sjedinjenjem svih junih slavena u jednu naciju s jednim
knjievnim jezikom. Ta je odluka jo u'vrena konferencijom socijalista
balkanskih naroda na po 'etku 1910. u Beogradu. Po zagreba 'ki m ulicama pjeva
se Rauch - ban, pe'en puran, iz Zagreba van! Dime, dime, prokleto ti tvoje
ime!. Budui da su i vrlo moni slavonski veleposjednici bili neskloni Rauchu, koji
je poslije 1871. bio prvi neslavonski ban, car ga je po 'etkom velja'e 1910.


108
Page | 108





maknuo s banske stolice ne daju i mu nikakvo priznanje, kakvo je do tada bilo
uobi'ajeno za banove koji su napu tali aktivnu slu bu.
Sve je vei problem i Bosna, gdje je hrv. stanovni tvo u neravnopravnom odnosu
prema Srbi ma koji su 1905. dobili od cara crkvenoprosvjetnu autonomiju i
muslimani ma kojima je 1908. obe ana zatita kako bi se zaustavilo njihovo
iseljavanje. 1908. proradila je Hrvats ka sredi nja banka iza koje se krije kapital
'lanova Hrvatske narodne zajednice i nastojanje da se suradnjom Hrvata i
muslimana protiv Srba oslabi srpski utjecaj.

BAN NIKOLA TOMAI I POKUAJ USPOSTAVLJANJA SURADNJE S
Page | 109
HRVATSKO-SRPSKOM KOALICIJOM
Kriza dualizma nakon aneksije prisilila je dvorske vrhove da poslije Friedjungova
procesa srue ugarsku vladu na 'elu s Nezavisnom strankom i da ponovno uz
Khuenovu pomo pokuaju smiriti prilike u Hrvatskoj obnavljanjem ustavnog
pitanja. Ban Tomai za vrijeme svog dvogodi njeg banovanja (1910. - 1912.) bio
je produena ruka Khuena-Hderv(ryja u Hrvatskoj. Oba su dr avnika znala da se
smirivanje prilika mo e posti i samo u suradnji Hrvatsko-srpskom koalicijom, pa
je Tomai, nakon to je 1903. u Budimpeti bio ministar za Hrvatsku, napustio
unioniste, te bio na 'elu Narodne stranke do njezina raspada 1906. 1909. objavio
je i studiju Temelji dr avnog prava hrvatskoga kraljevstva - pacta conventa
tvrdei da smo s Ugarskom samo zajednica, a ne jedinstvo, te da Koloman nije
Hrvatsku osvojio ma'em nego je sklopio ugovor s hrv. plemstvom.
Strana'ki je ivot vrlo buran, tj. izlo en 'esti m promjenama, spajanjima i
razdvajanjima. U listopadu 1911. razli 'ite struje u prava tvu Hrvatske, Dalmacije i
BiH povezale su se pa je za predsjednika bio izabran Mile Star 'evi, a za
potpredsjednika dr. Aleksandar Horvat. U politi 'kom ivotu sve je prisutnija i
Napredna stranka, ali se ona u listopadu 1910. odri 'e svog antiklerikalnog
programa te se udruuje s Hrvatskom strankom prava u Hrvatsku samostalnu
stranku. Ona eli jaku Monarhiju, ali isticanjem da eli ujedinjenje svih zemalja u
kojima ive Hrvati i Srbi u Monarhiji i ona je zastupnik trijalizma. Druga je struja
bila za revolucionarno stvaranje jugoslavenske dr ave. Medu mladohrvatima
postojale su 1910. i 1911. dvije struje: jedna se stvarala oko lista Mlada Hrvatska
koju su predvodili Josip Matasovi i Mile Budak, a druga Matoeva, oko lista
Stekli . Obje grupe su se odupirale utjecaju klerikalizma. Idol te omladine postao
je Eugen Kvaternik, pa se postupno napu ta i bezuvjetna potpora dinastiji, a
Matasovi smatra da se samostalna Hrvatska ne mo e dobiti preustrojem
Monarhije, nego da treba stvoriti uvjete za njezino nastajanje djelovanjem
pravaa u svim hrv. zemljama. Nasuprot tome, Mato iri Kvaternikov kult me du
mladohrvatskom omladinom. Za njega nakon aneksije BiH hrvatska politika nema
to traiti u Jugoslaviji i ne priznaje Srbe kao poseban narod u zemljama
Nagodbe.
Tomai je 1910. sazvao Sabor u kojemu se izglasala osnova novog izbornog
zakona prema kojemu nije uvedeno op e pravo glasa, ali je smanjen izborni
cenzus i broj glasa'a povean s 2 na 6% stanovni tva. Tomai je prema tom
zakonu proveo izbore 28. listopada 1910. na kojima je Koalicija, sastavljena od
Hrvatske i Srpske samostalne stranke ponovno izi la kao najja'a stranka, a
snana postaje novoosnovana Kr ansko-socijalna stranka prava, kojoj se 1911.
pribli ila i star'evi anska stranka prava (milinovci po Mili Star 'evi u). Tomaia
napadaju sa svih strana. Ma darska ga opozicija optu uje zbog trijalizma jer
navodno pregovara s Koalicijom, ali da je dobar i s Be 'om. Napada ga se i zbog
toga to ima vodeu ulogu u Hrvatsko-slavonskoj zemaljskoj hipotekarnoj banci,
odnosno Hrvatskoj sveop oj kreditnoj banci koja je nastala od Hrvatsko -slavonske
zemaljske centralne tedionice. Polovicom 1910. Koalicija je zatra ila da se


109




otpuste svi 'inovnici koji su se istaknuli za Rauchova banovanja, te da se umirovi
Slavko Aranicki, koji je bio predstojnik Odjela za pravosu de u vrijeme
veleizdajni 'kog procesa, na to Tomai nije pristao. Sve vi e neprilika Tomaiu
'ini i Slavonska grupa koja trai vie dravnih subvencija za industriju u
Hrvatskoj. Tomai se okomio na radni 'ke organizacije. U Saboru je po 'etkom
1911. govorio o radni 'kom pitanju te istaknuo da su trajkovi nepotrebni, jer da
e radni tvo gospodarski m razvojem zemlje do i do boljeg polo aja, no opozicija je
izjavila da bi davanje subvencija industriji samo pove alo ovisnost Hrvatske u
Ugarskoj.
Ne mogavi izai na kraj ni sa Saborom ni ublaiti strana'ke sukobe u Hrvatskoj,
Tomai je zamolio cara za raspust Sabora, te su 15. prosinca 1911. odr ani novi
izbori, na kojima je Toma ieva stranka narodnog napretka pro la loe u odnosu na
Koaliciju i pravae i to ga je uvjeri o da ne moe proi sa svojim prijedlozima.
Najvie glasova dobila je Kr ansko-socijalna stranka prava objediniv i nakratko u
jedan pokret prava ke stranke svih hrv. zemalja. Novi se Sabor trebao sastati 2.
velja'e 1912., ali Tomai je 21. sije'nja 1912. podnio ostavku, a na 'elo
Hrvatske doao je povjerenik Slavko Cuvaj.

BANOVANJE SLAVKA CUVAJA 1912. - 1913.

Dr. Slavko Cuvaj od Ivanske bio je podban u drugoj polovici banovanja Pavla
Raucha te je smatrao da mo e vladati na na'in kao Pavle Rauch. Bio je iskusan
dravni 'inovnik i podupan dakova'ke i osje'ke podupanije do 1886., a zatim
veliki upan viroviti 'ke, poeke i li 'ko-krbavske upanije. Za vrijeme Rauchova
banovanja Cuvaj je bio vrhovni na 'elnik Zagreba uz gradona 'elnika dr. Milana
Armua, a nakon toga i podban.
Cuvaj je svoje banovanje po 'eo uvodenjem preventivne cenzure tiska na to je
snano reagirala sveu 'ilina mlade. U demonstracijama je sudjelovala mlade u
Sarajevu, a predvodio ih je budu i atentator na Cuvaja mladohrvat Luk a Juki .
Cuvaj je elio sprije'iti demonstracije pa rektor Domac zatvorio Sveu 'ilite, ali su
studenti u sukobima s policijom drugi dan u li u zgradu Sveu'ilita, ondje se
zabarikadirali i pod opsadom policije tamo proveli dva dana. Zgradu su n apustili tek
drugi dan na nagovor prof. Josipa ilovia.
Pritisci za preuredenje Monarhije na trijalisti 'koj osnovi dolaze sa svih strana.
Pravaki zastupnici Hrvatskoga, Dalmatinskoga, Istarskoga i Bosansko -
hercegova'kog sabora sastali su se na posebnoj konferenciji na kojoj su sastavili
memorandum
73
koji je zati m bio poslan caru, a zatra no je da u skladu s carevi m
reskriptom od 20. velja 'e 1861. car sazove predstavnike hrvatskih zemalja u
Zagrebu na zajedni 'ki sabor kako bi se dogovorno utvrdio odnos Hrvatske prema
Monarhiji. Ma duti m, car uop e nije odgovorio na njihove zahtjeve ve im je bilo
re'eno da odustanu od svog cilja - hrvatske dravotvornosti u sklopu Monarhije.
Pravaka je predstavka u Be 'u uznemi rila Madare, a na zajedni 'kom saboru u
Budimpeti, jedan je zastupnik optu io Hrvatsku da ju eli odcijepiti od Ugarske. Sa
reakcijama nije izostao ni Khuen. Kada je najavljeno ujedinjenje Stranke prava s
Koalicijom, Khuen pose e za komesarijatom koji je u veden u travnju 1912. U
Hrvatskoj je zavladao apsolutizam prema kojemu su ukinuta prava na
sakupljanje, a u gradovima su umjesto na 'elnika uvedeni povjerenici. Nakon
pada Khuenove vlasti, neki od 'lanova ugarskog parlamen ta i dalje podupiru
komesarijat koji se odr ao dvije godine.
Pravaka mlade spas od agresivne ma darizacije i germanizacije po 'inje gledati u
jugoslavenstvu. Nacionalisti 'ka mlade po'ela je prvo djelovati na kulturnom
planu pa u sklopu Lade , saveza junoslavenskih umjetnika (osnovan 1904.)
73
kojeg su u Be' odnijeli dr. Ante Sesardi , zastupnik u Carevinskom vijeu i hrvatski
zastupnik, te koprivni 'ki upnik i prava Stjepan Zagorac

110
Page | 110




po'inju politizirati umjetnost. Unitaristi 'kom opsesijom bio je obuzet 'ak i kipar Ivan
Metrovi , koji je sudjelovao na rimskoj izlo bi 1911. sa svojim izlo cima u sklopu
srpskog paviljona, pa su ga mnogi tada svrstavali me du srpske umjetnike, iako se
Metrovi uvijek isticao kao velik Hrvat.
U proljee 1912. Srbija, Bugarska i Gr 'ka sklapaju vojni savez. Budu i da krajnji
cilj tog saveza nije bilo samo potiskivanje Turske, ve i njezine saveznice Austro -
Ugarske, to je vrijeme izglasavanja vojnih sredstava za naoru ivanja austro-
ugarske vojske s obzirom na Balkanske ratove. Monarhija je bila zaprepa tena
kada su saveznici Tursku gotovo posve istisnuli iz Europe. Tisak u Hrvatskoj
pobjede je saveznika prikazivao vrlo rali 'ito: od kritike (Stadlerov Hrvatski
dnevnik) pa do iskaza neutralnosti ili odu evljenja. Oduevljeno pisanje
star'evi anske Hrvatske o pobjedama Srbije izazvalo je raskol u stranci prava.
Klicalo se i Luki Juki u, koji je 8. lipnja 1912. izvr io atentat na bana Cuvaja,
pucajui na automobil. Juki je uhi en, a proces je po'eo 30. srpnja 1912. protiv
12-orice mladi a, medu kojima je bio i budu i knji evnik August Cesarec. Juki je
osuden na smrtnu kaznu, ali je zbog protesta kazna pretvorena u do ivotnu
kaznu.
Drugi atentat na Cuvaja od Ivana Planin aka upozorio je ponovno na
nemogunost da se Cuvaj odr i na vlasti te on potkraj 1912. poslan na b olovanje, a
vodenje poslova u Hrvatskoj povjereno je D. Unkelhauseru, koji je zabranjivao sve
manifestacije.

BAN IVAN KRLEC LOMNI KI ILI DRUGA VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE
KOALICIJE

Nakon dva atentata na Cuvaja i demonstracija u Dalmaciji, be 'ki je Dvor nakon
duih razmi ljanja za komesara 21. srpnja 1913. i menovao Ivana krleca
(Skerlecz), potomka stare hrvatske plemi ke obitelji. Njegovo banovanje
karakteriziraju stalne pripreme za sukob sa Srbijom uvjetuju i poja'ano
naoruavanje. Visoki vojni krugovi bili su uvjereni da se u Hrvatskoj, BiH i
Dal maciji moe vladati samo vojnom diktaturom.
krl ecova zadaa bila je u'vrstiti utjecaj Ugarske u Hrvatskoj, te su ga u tome
podupirali Istvan Tisza i Teodor Peja'evi. Doavi u Hrvatsku, krlec se poku ao
sporazumjeti sa strankama, ali atentat povratnika iz Amerike, Stjepana Doj 'i a,
18. kolovoza 1913., prekida te razgovore. Tijekom 1913. bila je ograni 'ena svaka
politi'ka djelatnost i sloboda tis ka pa su socijalisti svoj list Crvena sloboda
izdavali ilegalno u Budimpe ti. To je razdoblje kada se star 'evianci ponovno
vraaju lozinci Ante Star 'evi a: niti za Austriju, niti protiv nje, niti za Ugarsku, niti
protiv nje, niti za Srbij u, niti protiv nje, nego samo za Hrvatsku.
Poloti 'ko otrenj enje doni o je Drugi balkanski rat, kada su se sukobile Srbija i
Bugarska zbog podijele turskog teritorija. Taj sukob oko plijena pokazao je
iluzornost stvaranja jugoslavenske nacije od svih junoslavenskih naroda.
Mladohrvatska ideologija do ivjela je slom. U jesen 1913. obnovljen je list Mlada
Hrvatska pod vodstvom dr. Aleksandra Horvata. Oni se ponovno obra aju Izidoru
Krnjavom te iskazuju lojalnost dinastiji mr njom prema Srbi ma.
Potkraj 1913. ve je bilo o'ito da e izbiti rat izme du Monarhije i Srbije. Nakon to su
17. studenog 1913. uspje no zavreni pregovori izme du Istvana Tisze,
ugarskog ministra predsjednika i Koalicije, kleca car i menuje banom 2. prosinca
1913. i doputa provedbu izbora 16. prosinca 1913. Nakon gotovo dvije godine
neustavnog vladanja sastao se Hrvatski sabor 27. prosinca 1913. i u njemu je
Koalicija imala ponovno ve inu, ali je Tisza uspio dobiti potvrdu Koalicije da ona u
Saboru nee pokretati nikakva sporna pitanja, a osobito da ne e dirnuti u
Nadodbu. Hrvatsko-srpska koalicija uspjela je nametnuti Grgu Tu kana da
predsjeda Saborom, elei to prije produljiti financijsku nagodbu s Ma darskom.


111
Page | 111




Iako se 'inilo da je sve u redu, govori u Hrvatskom saboru upozoravaju na niz
nerijeenih pitanja. lanovima opozicije osobito je te ko padala gospodarska
samostalnost pa se 1914. u sklopu zemaljske vlade uspjelo osnovati gospodarski
odjel koji je preuzeo neke poslove iz gospodarstva koje je do tada obavljao odjel
za unutarnje poslove. Najava novih napetosti bila je izra ena kada je Ugarski
sabor donio Zakon o izvla enju morske obale po kojemu se mogu eksproprirati
zemlje privatnih osoba na obali ako su ta podru 'ja potrebna za luke,
brodogradili ta i hotele. Zanimljivo je da se negodovanje zbo g tog zakona ne
iskazuje u Hrvatskom saboru, ve opet reagira mlade, pa P. Sch'ffer u svibnju
1914. izvodi neuspio atentat na krleca. Tijekom 1914. antihabsbur ki stav ja'a,
te opozicija na izvanredno zasjedanju sazvanom 30. lipnja 1914. nije htjel a izjaviti
lojalnost dinastiji i Monarhiji. Frankovci pod vodstvom Ivice Franka 'lanove
Koalicije nazivaju izdajnicima te je sjednica nekoliko puta prekidana, da bi onda
predsjednik sam izdiktirao stenografi ma izjavu koja je oti la kao zvani 'na izjava u
Be'.
Gospodraske prilike uo 'i rata nisu bile povoljne. Hrvatska jo nije bila povezana s
Dalmacijom eljezni 'kom prugom, iako se na li 'koj pruzi od 1904. stalno radilo.
Austro-njema'ki, a u Dal maciji austro -talijanski kapital, sukobljavaju se zbog
eksploatacije sirovina, ali poduze a koja finaliziraju proizvode i ma malo. Ipak, za
banovanja krleca dovrena je nova zgrada Sveu 'ilita i biblioteke za koju je
planove dao izraditi jo Pavle Rauch.
Ubojstvo austrougarskog prijestolonasljednika Franje Ferdinanda i njegove
supruge Sofije Hohenberg 28. lipnja 1914. u Sarajevu bilo je povod za izbijanje 1.
svjetskog rata. Ultimatum Habsbur ke Monarhije izru'en je Kraljevini Srbiji 23.
srpnja 1914. Dana 25. srpnja 1914. zapo 'ela je djelomi 'na mobilizacija. Hrvatsko -
srpska koalicija imala je u me duvremenu u svojoj vlasti gotovo sve listove, pa je
redarstvo zapo'elo progoniti tisak obustaviv i odmah listove Hrvat i Hrvatski
pokret, ali i glavno glasilo Koalicije Pokret. Do smrti cara Franj e Josipa potkraj
1916. nema ni jednog lista koji je objektivno izvje tavao o prilikama na rati tima.
Samo je Hrvatska rije', iza koje se krilo uredni tvo Pokreta, donosila isje'ke iz
stranog tiska, na taj na 'in izbjegavajui cenzuru.
Sabor djeluje, ali tek od 1917. uo 'avamo u njegovom radu kriti 'ku notu i velike
podjele koje su dovele do stvaranja jugoslavenske dr ave.
HRVATSKA PUKA SELJAKA STRANKA OD OSNIVANJA DO PRVOGA
SVJETSKOG RATA

Nov a politi ka za novo doba
Prvi ozbiljni nagovje taj kraja autokratskog banovanja Dragutina Khuen -
Hderv(ryja i pojave novih snaga u politici bilo je stvaranje ujedinjene Hrvatske
oporbe (1902.), koalicije vode ih oporbenih stranaka Stranke prava i Neodvisne
narodne stranke, oko koje su se okupili istaknuti pojedinci i grupacije, a izme du
njih i napredna omladina (mlade ). Hrvatska oporba je davanjem razmjerno
vanih poloaja pripadnicima mlade generacije (me du njima i buduim vodama
selja'kog pokreta: Stjepan Radi zakratko je bio tajnik Hrvatske oporbe, a Antun
Radi u izvrnom odboru) najavila nove politi 'ke koncepte.
Hrvatska se strana'ka scena oboga uje politi 'kim strujama predstavljenim
novoosnovani m strankama: liberalne ideje zastupa Napredna stranka, politi 'kog
katoli 'anstva Katoli 'ka i Kransko-socijalna stranka te agrarizma HPSS.
HPSS je prva stranka koja dosljedno tra i politi 'ka prava i ostvarenje socijalnog
programa kojima bi se zadovoljile potrebe cjelokupnog stanovni tva. Stranka se
poziva na naj iri, ali i najsiroma niji i najneobrazovaniji dru tveni sloj, selja tvo.

HPSS - osni vanj e, or gani zacij a i prvi uspjesi


112
Page | 112




Antun i Stjepan Radi . Glavne zasluge za uobli 'avanje nacionalne i socijalne
svijesti koj a se budila na sel u u sustavnu politi 'ku misao i pokretanj e stranke,
koja je odredila politi 'ki ivot Hrvatske idu ih gotovo pola stolje a, pripadaju
brai Antunu i Stjepanu Radi u. Antun je stekao diplomu iz hrvatskog i klasi 'ne
filologije, Stjepan naposljetku iz pliti 'kih znanosti. Morao je zbog politi 'kog
prosvjeda napustiti Zagreb 1893., nastavio je studij u Pragu, a nakon spaljivanja
madarske zastave 1895., zabranjeno mu je studiranje na sveu 'ili tima u
Monarhiji, pa je zavr io Slobodnu kolu politi 'kih znanosti u Parizu 1899. i tako
postao na prvi diplomirani politolog. Antun je bio urednik u Zborniku za narodni
ivot i obi 'aje juni h Slavena (1897. - 1902.), a poslije je kratko bio tajnikom
Matice Hrvatske (1902. - 1909.).
Vaan je 'imbenik prema osvje ivanju drutvene snage seljatva u'inio Antun
Radi pokrenuvi Dom, 'asopis namijenjen hrvatskom seljaku za razgovor i nauk
(1900. - 1904.), u kojem je iz broj u broj podu 'avao svoje 'itatelje.
Osnivanje HPSS-a. Pokret 1903. uvjerio je bra u Radi kako treba uklju 'iti
seljatvo u politi 'ki ivot zemlje sustavnim, organiziranim djelovanjem kroz prvu
selja'ku stranku na ovim prostorima. Stranka je osnovana 22. prosinca 1904.,
kada je Privremeni odbor prihvatio njezin program. Od 36 'lanova Glavnog
odbora konstituiranog na Prvoj glavnoj skup tini (1905.) je bilo 'ak 17 seljaka.
Prvo glasilo nove stranke bilo je Hrvatski narod dr. Svetomi ra Korpori a koji je
zajedno s braom Radi istupio iz Ujedinjene oporbe i bio jedan od osniva 'a
stranke. Korpori ve 1905. naputa stranku, pa glasilo stranke privremeno
postaju Hrvatske novine, koje je u Virju izdavao Peroslav Ljubi . Na Drugoj
skuptini stranke je zaklju 'eno kako treba pokrenuti vlastito glasilo, pa
5.12.1906., na drugu god injicu odluke o osnivanju, pokre u obnovljeni Dom, ali
ovaj put kao pravih politi 'kih novina.
Rad u selima. Novine su raza iljane povjerenicima po selima, broj 'itatelja je
rastao, a pisma seljaka su objavljivana. Ta razmjena iskustava i povratnih
informacija je veoma pridonijela popularnosti lista. Otpora nije bilo samo me du
politi'ki m protivnici ma, nego i me du starijom generacijom seljaka, nepovjerljivom
prema gospodskim novotarijama .
Izborni rezultati. HPSS je prvi put iza ao na izbore 1906. kada nisu osvojili ni
jedan mandat. To je razumljivo jer je rad po selima bio tek u po 'eci ma, a
glasovati je moglo samo 2% stanovni tva. Na sljedeim je izborima 1910., uz
Stjepana Radi a za zastupnika izab ran jedan seljak, Vinko Lovrekovi . Na
izbori ma iste godine, kada je moglo glasovati 6% stanovni tva, HPSS je dobio 9
mandata. 1913. su samo trojica s liste HPSS -a ula u Sabor. Ti svi izborni rezultati su
bili dobar uspjeh za ml adu stranku koja je r a'unala na dio stanovni tva koji nije
bio vi 'an politi 'kom djelovanju, za stranku koja je bila u svome radu izlo ena
bezobzirnim napadima protivnika, fizi 'kim prijetnjama i zatvoru. Tako je Stjepan
Radi skoro cijelu 1912. proveo u zatvoru.

Ideol ogi j a
Antun je sa svoje strane osmislio agrarni aspekt programa i dao mu kulturolo ko-
povijesni okvir, a Stjepan je zaslu niji za pitanja afirmacije hrvatskog nacionalnog
bia i demokratizacije. Slo en i sveobuhvatan sustav je razlo en u stotinama
'lanaka koje su obojica objavljivali u svojim, ali i u drugim novinama i 'asopisima,
a Stjepan i u nekoliko knjiga. Poslije program gotovo i nije mijenj an. Ideol o ki
sustav koji su stvorili nadahnut je utjecajima francuskih (osobito Jules Michelet),
'ekih(Tom(a G. Masaryka, Franti eka Hlav('eka, Ladislava Riegera) i ruskih
autora, ali dora den i prilago den hrvatskim uvjetima. Stjepan je bio poklonik
evolucionizma.
Seljatvo. Braa Radi su zaklju'ila kako je selja 'ki stale drutvena snaga
budunosti. Polazi te im je bila teza o vje'nom karakteru seljatva. Vjerovali su


113
Page | 113




kako je napokon do lo doba da peti stale preuzme mjesto koje mu zaslu eno i
s pravom pripada te da postane, kako su govorili, subjekt hrvatske politike.
Identitet. U izgradnji identiteta, nu nog za predstavljanje selja tva kao
organizirane politi 'ke grupe, poslu ilo je prije svega razmi ljanje o narodnoj
kulturi Antuna Radi a. Seljatvo se, za razliku od gospode, kao masa bezimenih
mogla pronai samo u svojim duhovnim i moralnim kvalitetama, pa odatle
veli'anj enjegove kulture i eti 'nosti. Seljatvu pripada povijesna zasluga o 'uvanja
hrvatske kulture i moralnih kvaliteta.
HPSS, kranstvo i Katoli 'ka crkva. Nemalu je ulogu u brzom prihva anju
selja'ke ideologije odigralo i njezino spretno uklapanje u kr anski svjetonazor.
Zalaganje za liberal no na'elo razdvajanja Crkve od dr ave te 'esto proturje'ni
Stjepanovi govori u kojima je otvoreno napadao sve enstvo jednostrano su
tuma'eni kao antiklerikizam. Me dutim, braa Radi su sami ivjeli istinsku vjeru, a
na svoj rad gledali su ka o na iskaz ljubavi prema narodu. Napokon, moto stranke
bio je: Vjera u Boga i selja 'ka sloga. Razloge za odvajanjem privatne vjere od
politi'ke uloge Crkve kao institucije, mo e se traiti u strahu od mogu e zloupotrebe
autoriteta Crkve, kao najbolje organizirane i vrlo utjecajne institucije, na politi 'ko
odlu'ivanje.
Temeljne vrijednosti ideologije selja 'kog pokreta. Cijeli ideolo ki sustav
selja'kog pokreta temelji se na tri vrijednosne postavke: borbi za hrvatska
nacionalna prava, za politi 'ku demokratizaciju dru tva i socijalnu pravdu za sve.
Nacija. Pojavu moderne nacije smatrali su jednom od najva nijih drutvenih
promjena nakon pojave kr anstva: dok je ono promoviralo ideju jednakosti
pojedinca, ideja nacije uvela je istinsku ravnopravnost svih naroda ne piznaju i
velike i male, nego samo druga'ije, s vlastiti m doprinosom svjetskoj povijesti.
U'enje Ante Star'evia, Eugena Kvaternika i Franje Ra 'kog o povijesnom razvoju i
pravima hrvatskog naroda (n acije) utkanoje u selja 'ku ideologiju, tek je te i te s
istaknutog pojedinca pomaknuto na puk.
Demokracija. O demokratizaciji je analiti 'nije i podrobnije pisao Stjepan Radi .
Kako bi seljatvu pribli io smisao demokracije, nazivao ju je kranskom i
nacionalnom. Vjerovao je da je demokracija jedini na 'in kojim se stvarsno mo e
postii ravnotea interesa razli 'itih i suprotstavljenih dru tvenih grupa, rijeiti
sukobe unutar dr ave, ali i izme du razli'itih naroda. Dokazivao je kako su seljaci
oni kojima demokratski sustav najvi e pogoduje. Iako neorganizirani i
neobrazovani, i maju naviku ustrajnog rada i razumnog promi ljanja, to su
pretpostavke javnog djelovanja.
Socijalni program. Vj erovanj e da su si roma tvo i neznanj e glavni uzroci
drutvenih sukoba vidljivo je iz njihovih najranijih razmi ljanja. Socijalne su
zamisli bile uvelike inspirirane 'eki m politi'ki m na'elom prema kojemu su
gospodarsko i kulturnio uzdizanje naroda nu nu preduvjeti za nacional no
oslobodenje. Osmi ljen gospodarsko -socijalni program bio je najve a novost
ideolokog sustava bra e Radi. Zalagali su se da se selja tvu prilagodi
cjelokupna dru tvena politika.
Seljak, koji je istodobno posjednik, radniki i poduzetnik, preuzeo je u njihovoj
koncepciji ulogu temeljnog gradivnog elementa budu ega, na besklasnog, ali
pravednijeg dru tva.
Ideja sl avenstva: HPSS i Hrvatsko-srpska koalicija. Samo dva tjedna nakon
prve skuptine HPSS-a donesena je u Rijeci rezolucija koja je zna 'ila potpun
preokret u dotadanjoj politici. Kada su 5. listopada 1905. sastavljali popis na
dogovor kojim e se dotadanji sukob hrvatskih i ma darskih politi 'ara naglo
pretvori ti u suradnju, prvi je puta za ivjela do tada samo jedna od mogu ih
politi'kih koncepcija: ju noslavenska suradnja. HPSS je odmah istupio protiv
suradnje s Ma dari ma, ne vjeruju i u iskrenost ma darskih politi 'ara, ali se tako
prvi put sukobio s Koalicijom. Radi je sve do aneksijske krize 1908. - 1909.


114
Page | 114




vjerovao u korisnost slavenske suradnje. HPSS je osu divao i dnevnu politiku
Koalicije, koja je na vlasti u Hrvatskoj od 1906. pa do Prvoga svjetskog rata, zbog
njezine sve ve e popustljivosti prema Be 'u i Budi mpeti. Koliko je njihova osuda bila
opravdana pokazuje godina 1918. u kojoj Koalicija, ponovno nepovoljno za
Hrvatsku, ul azi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Page | 115


HRVATSKI NACIONALNI POKRET U ISTRI NA POETKU 20. STOLJEA
Na po'etku 20. st. Hrvatski nacionalni pokret u Istri zahva a cjelokupni etni 'ki
korpus koji do tada nije talijaniziran. Hrvatska nacionalna svijest i broj 'ana
nadmo hrvatske nacije u Istri posebno dolazi do izra aja na izborim za
Carevinsko vijee 1907.
1902., radi vee aktivnosti i djelotvornost Hrvatsko -slovenske narodne stranke, u
dogovoru s vodstvom dru tva Edinost, osnovano je u Pazinu Politi 'ko drutvo za
Hrvate i Slovence u Istri, 'iji je predsjednik bio Vjekoslav Spin 'i.
U Istri su sna no odjeknule demonstracije pokrenute u Hrvatskoj proti v
madaronske vladavine na 'elu s banom Khuenom, a pad njegova re ima je
do'ekan s oduevljenjem. Zbog sukoba o uporabi i ravnopravnosti hrvatskoga i
slovenskoga jezika u Saboru, to se tijelo nije vi e moglo sazivati do isteka
njegova mandata. 1905. pokrenute su ire mase pu'anstva radi reforme izbornog
prava i njegove demokratizacije. Socijaldemokratska stranka organizirala je
prosvjedne zborove u kojima su sudjelovali istarski Hrvati i Slovenci, a taje
izborna reforma za Carevisnko vije e bila i polazi te za reformu izbornog reda za
istarski Sabor.
U Hrvatsko-slovenskoj narodnoj stranci po 'ela su razilaenja na katoli 'ku i
liberalnu struju, ali jedinstvo nastupa stranke nije bilo upitno. Hrvat sko-slovenska
narodna stranka do'ekala je izbore za Carevinsko vije e 1907. koji su odr ani
prema reformiranom izbornom redu (op em pravu glasa).
Istra je podijeljena na 5 izbornih kotareva. Hrvatsko -slovenska narodna stranka
nije bila oduevljena t akvom podjelom, pa e u kona'noj verziji, Istra biti
podjeljena na 6 izbornih kotara. Polemiku o podjelu Istre prekinut e rasputanje
Carevinskog vije a 1907., a novi izbori zakazani su za svibanj iste godine.
Hrvatsko-slovenska narodna stranka s pravom se pouzdavala u svoj rad na
podizanju nacionalne svijesti irih drutvenih slojeva, pa je u razdoblju od 5
godina osnovano ukupno 56 zadruga, tedionica, gospodarskih i konzumnih
drtava, 'itaonica, kulturno-prosvjetnih drutava, kola itd. Uz to, povoljno su se
razvijali odnosi sa Slovencima: na sastanku dru tva Edinost i Politi 'kog drutva
za Hrvate i Slovence u Istri dogovoreno je osnivanje zajedni 'kog izbornog odbora
za Trst i Istru pod predsje danjem Matka Mandi a. Uo'i novih izbora, koji su
odrani 14. svibnja 1907., stranka je predlo ila i svoje kandidate. U tri izborna
kotara zapadne Istre s talijanskom ve inom, relativno je najpopularnija Talijanska
liberalna stranka, a za njom malo zaostaje Hrvatsko-slovenska narodna stranka.
U ostala 3 uzborna kotara, s hrvatskom i slovenskom ve inom, Hrvatsko-
slovenska narodna stranka pokazala se kao naj om strankom, s premoni m
izborni m pobjedama u gotovo svi m op inama. Tu izbornu pobjedu komentira i
'asopis Naa sloga koji isti 'e kako se pokazalo da je Istra isklju 'ivo Hrvatski
element. To se stanje odrazilo i u rezultatima izbora za Pokrajinski sabor.
U sklopu previranja unutar redova Hrvatskoga nacionalnog pokreta, potkraj prvog
desetljea 20. st., izdvaja se katoli 'ki pokret. Pri osnivanju Hrvatsko -slovenskog
akademskog drutva Istra (1907.) dolazi do podjele istarskih studenata. Narodnu
stranku sve vi e zaokupljaju neslaganja katoli 'ke i liberalne struje. Katoli 'ki


115




pokret irio se s Krka i iz Rijeke, a zatim i iz Pazina, gdje je 1909. osnovano
katoli 'ko drutvo Pu'ko sijelo i katoli 'ko potporno drutvo Obrana. Iste godine
upravu u'iteljskog drutva Narodna prosvjeta vode ljudi kr ansko-socijalnog
usmjerenja, ali uskorona vlastdolaze liberalno oprijedjeljeni u 'itelji, pa seoni
katoli'ki usmjereni odvajaju i osnivaju dru tvo Hrvatska kola i pokreu istoi meni
'asopis. U Pazinu je osnovano 1910. Tiskarsko dru tvo.
Na temelju iznesenoga, moe se uo'iti da je Hrvatski nacionalni pokret uo 'i
Prvoga svjetskog rata u maloj krizi. Talijanska nacionalna elita sve nestrpljivije
prieljkuje priklju 'enje Istre Italiji. Me duti m, Hrvatsko-slovenska narodna stranka
postigla je neto bolji uspjeh na jedanaesti m izbori ma za Pokrajinski sabor
odranima u lipnju i srpnju 1914. Iako se Sabor nije sastao nikada zbog po 'etka
rata, izbori su pokazali kako hrvatsko pu 'anstvo zapravo razmi lja.
O nacionalnoj strukturi i etni 'ki m kretanji ma u Istri vidi tablicu na str. 582.





POLOAJ HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI U DRUGOJ POLOVICI 19. I NA
POETKU 20.STOLJEA

BOSNA I HERCEGOVINA OD 1850. DO 1870.

Na politi 'ke prilike u BiH od 1850. do 1870. sna no su utjecale modernizacijske
reforme u OC u prvoj polovici 19. st. Razdoblje tanzimata (reformi) po 'elo je za
vladavine sultana Abdul -Medida objavljivanjem Hati erifa od Glhane (1839.), a
zavrilo 1876. donoenjem ustava OC-a. Reformno zna'enje Hati erifa od
Glhane bilo je dalekose no jer su tim aktom svi podanici OC -a proglaeni
ravnopravnima, 'ime je ukinuta klasi 'na podjela u osmanlijskom dru tvu na raju
(kmetove) i aksere (slobodno pu 'anstvo podlo no vojnoj obvezi). Poku aj Tahir-
pae da provede reforme u BiH potaknuo je bosansko plemstvo na pobunu. Tahir -
paa je poraen, a u Bi H 1850. upuen muir (maral) Omer-paa Latas (1806. -
1872.) sa zadaom da ugui ustanak i nametne reforme. U ustanku su sudjelovali
muslimani, dok su krani ostali lojalni. Neki su se, kao fra Ivan Franjo Juki ,
stavili u Latasovu sl ubu. Juki je Latasu posvetio slavodobitnicu objavljenu u
Bosanskom prijatelju. Nakon slamanja otpora bosanskog plemstva, Latas je
kaznio vode pobune me du muslimanima, a zatim se represivnim mjerama
okrenuo i protiv kr ana te I. F. Juki a poslao u progonstvo. Ukinuo je i timarsko -
spahijski sustav u Bosni i esnafsku (cehovsku) organizaciju. Glede teritorijalne i
upravne organizacije u Bosni, posljedica Latasove intervencije bilo je ponovno
pripajanje izdvojene Hercegovine (1833. - 1851.) Bosanskom ejaletu.
Jedan od najteih problema u agraru bili su 'iftlu'ki odnosi, kojima su se nekad
slobodni seljaci doveli u zavisan polo aj. Posljedica te kog poloaja zavisnih
seljaka i zlouporaba zakupnika poreza bili su sve 'ei ustanci. U isto 'noj
Hercegovini izbija niz ustanaka uz oslonac na Crnu Goru. 1857./1858. izbili su
ustanci u Bosanskoj krajini i Posavini gdje katoli 'i redovnici franjevci i ni i
pravoslavni sveenici predvode kmetove u bo rbi za uki nue treine i povratak
nekadanje devetine. Od 40 -ih godina 19. st. Kne evina Srbija provodi vanjsku
politiku prema velikosrpskim smjernicama koje je Ilija Gara anin iznio u spisu
Na'ertanije iz 1844. Nakon stvaranja Ustava politi 'ke propagande imaju i se
voditi u zemljama Slaveno -turski m (1849.), u Bi H se osnivaju tajne srpske
organizacije. One su okupljale neke istaknutije franjevce (I.F. Juki a, Blaa Josia)
i muslimanske begove. Glavni cilj te politik e bilo je priklju'enje BiH Kneevini
Srbiji. Na poticaj srpskog kneza Mihajla Obrenovi a, u BiH se proirila mrea


116
Page | 116





tajnih srpskih drutava. Namjesniku Osmanu Topal -pai uspjelo je suzbiti njihov
rad na ustanku.
Hrvati u BiH sve do potkraj 19. st. prete ito se identificiraju na konfesionalnom
na'elu, okreui se sve vi e prema HM. Medu bosanski m Hrvati ma sredinom 19.
st. bio je prisut an zakanjeli ilirizam, nosioci kojega su bili franjeva 'ki sveenici I.
F. Juki, Martin Nedi i Grgo Marti. Tekoe i tenje bosanskohercegova 'kih
Hrvata u navedenom razdoblju na li su svoj knji evni izri 'aj u spjevu Osvetnici fra
Grge Martia, Krvavoj knjizi fra Antuna Kne evia, te u Bosanskom prijatelju,
prvom hrv. knji evnom 'asopisu u BiH, koji je ure divao i izdavao I. F. Juki .
Godine 1840. biskup i apostolski vikar za BiH fra R afo Barii je uz potporu be'ke
vlade isposlovao ferman, kojim su katolici u BiH u vjerskim stvari ma stavljeni pod
zatitu austrijskog cara. Nastojanjem da upravu apostolskog vikarijata u BiH
preuzredi po uzoru na biskupije sa svjetovnim kl erom, potaknuo je raskol u
bosanskoj franjeva 'koj redovni 'koj zajednici, u historiografiji poznat kao
Bariieva afera, koji je i mao za posljedicu stvaranje posebne hercegova 'ke
franjeva'ke kustodije 1852. i provincije 1892.
U razdoblju tanzimata u BiH promi 'e se bonja'ka ideja kao nacionalna
ideologija. Preko Omer -pae Latasa propagiraju je sredi nje vlasti. U Bosanskom
vijestniku 1866. se pojavila koncepcija bo njatva koja je pripadala Osmanu
Topal-pai. Bila je utemeljena na tvrdni da postoji jedan bosanski narod, geneti 'ki i
povijesno vezan za Bi H, koji je povezan s osmanskom dr avom, ali posjeduje
svoju narodnu osobitost. Bo njatvo kao nacionalnu ideologiju podupirale su
sredinje vlasti, to posvjedo'uje uvodenje naziva bosanski jezik 1869. Prihva a ga
i dio franjevaca, napose Antun Kne evi.
Nakon Kri mskog rata (1853. - 1856.) osmanske vlasti su pod pritiskom europskih
sila, posebice Austrije i Rusije, izdale 1856. novi reformni ferman, tzv.
Hatihumajun. Taj dokument uglavnom je potvrdio postavke Hati erifa iz Glhane
proirujui ga neki m odredbama koje se odnose na kr ane, kao to je priznanje
prava svjedo'enja na sudu, pristup svim dr avnim slubama i obveza krana da
slue vojsku. Agrarno stanje u Bosni koje je trebalo biti jedan od glavnih
predmeta reforma, ostalo je i dalje nepromijenjeno. 1858. donesen je zemlji ni
Ramazanski zakon, koji m je obavljena kategorizacija zemlje i kodifikacija
'iftlu'kih odnosa. Nakon konferencije u Carigradu 14. safera 1276. (12. rujna
1859.), donesen je zakon o 'iftlucima u Bosni poznat kao Saferska naredba. Taj je
zakon ozakonio odnose izme du posjednika zemlje i kmeta. Kemt je dobio
mogunost stjecanja statusa zakupnika zemlje. U vrijeme namjesnika Osmana
Topal-pae modernizira se i bosanska uprava. Na osnovi eksperimenta koji je
proveden u Dunavskom vilajetu 1865., donesena je uredba o organizaciji
Bosanskog vilajeta poznat a kao Vilajetski ustavni zakon. Prema tom zakonu
namjesnik Porte upravljao je vilajetom umjeto ejaletom i nosio je slu benu
funkciju valije.
Teoloka naobrazba bosanskih franjevaca, koji su tijekom osmanlijske vladavine
bili glavni nositel ji hrv. kulture u Bi H, u drugoj polovici 19. st. obavljala se izvan
BiH. Franjeva'ki bogoslovi koluju se najprije u .akovu, a zatim u Ostrogonu i
Pe'uhu, a potom ponovno u BiH.

BOSNA I HERCEGOVINA OD 1870. DO 1880.

U razdoblju uo'i velike isto'ne krize i ustanka krana u BiH (1875. - 1878.),
nastavljaju se reformna nastojanja osmanlijskih vlasti usmjerena na sred divanje
vojnih prilika. Tijekom 1871./1872. nastoji se ustrojiti posebna bosanska vojska, u
koju se eli uklju'iti i odredeni broj kranskih podanika.
Provedba reforma u podru'ju sudstva bila je spora. Prema Uredbi o ure denju
vilajeta 1865. osnovan je Vrhovni vilajetski sud, od 'ijih su 6 'lanova trojica bila


117
Page | 117




muslimanske, a trojica nemuslimanske vjere. Na kulturno -prosvjetnom podru 'ju
provodenje tranzimata omogu ilo je nemuslimanima osnivanje kola. Na osnovi
Vilajetskog zakona, prema kojemu u svakom sand aku postoji tiskara, Osman -
paa je 1865. osnovao tiskaru u Sarajevu u kojoj je tiskan Bosanski vijestnik.
Poslije je vilajetska vlada tiskala slu beni list Bosna, koji je izlazio sve do 1878. na
turskom i slubenom bosanskom jeziku, prema pravopisu V. S. Karad ia i na
irilici. Hercegova 'ki franjevci 1872. otvorili tiskaru u Mostaru.
U posljednjih devet godina osmanske vladavine u BiH se izmijenilo 15
namjesnika. Zbog tekih socijalnih prilika izbijaju neredi i nasilja, a razrez poreza
za nerodnu 1874. bio je neposredan povod za ustanak 1875. - 1878., koji je
zapo'eo u Hercegovini, a zati m zahvatio dijelove zapadne i isto 'ne Bosne,
Sandaka, Makedonije i Bugarske. Ti su ustanci pokrenuli slo eno Isto'no pitanje i
postavili na dnevni red problem opstanka europskog dijela OC -a. Osnovni
socijalni ciljevi ustanka u Bi H bili su ru enje postojeeg agrarnog sustava i
stvaranje slobodnog selja'kog posjeda. Politi 'ki zahtjevi bili su razli 'iti. Hrvatsko
pu'anstvo svoje je nade uglavnom vezalo uz Habsbur ku Monarhiju, a i preteiti
dio vjerskih i politi 'kih predstavnika hrvatskog naroda zalagao se da Bi H do de
pod utjecaj Austro -Ugarske Monarhije. Pritom su te ili da se BiH povee s
Trojednom kraljevinom Dal macijom, Hrvatskom i Slavonijom, a tu je ideju
sustavno izloio sveenik Mihovil Pavlinovi u djelu Hrvatski razgovori. Pavlinovi
je znao da povijesno i dr avno pravo Hrvatske na BiH obuhva a tzv.Tursku
Hrvatsku, koj e je ulazilo u sklop hrvatske srednjovjekovne dr ave. To j e pravo
opravdao 'injenicom da je bez BiH ugro ena politi 'ka i gospodarska nezavisnost
hrvatske Posavine i Dalmacije. Pozivao se i na moralno pravo Hrvatske na BiH,
ustvrdivi da se Hrvatska, a ne Srbija stolje ima rtvovala za Bosnu. U Hrvatski m
razgovori ma Pavlinovi je izrazio nadu da e Monarhija prepoznati opasnost koja
joj prijeti s Istoka, mislei pritom na tenju Rusije da zagospodari Balkanom i
prodre na topla mora.
Ugledni bosanski franjevci bili su prete itim dijelom pristae Monarhije. Poticali su
identifikaciju pu'anstva prema konfesionalnome, a ne prema nacionalnom
na'elu. Izmedu katolika i muslimana primjenjivalo se na 'elo snoljivosti, ali ne i
pune tolerancije. Stoga su franjevci na mogu nost povjeravanja uprave u BiH
katoli'koj Monarhiji gledali vrlo pozitivno. No, bilo je i franjevaca koji su bili protiv
Monarhije, a i onih koji su te ili da seuprava u BiH povjeri Srbiji i Crnoj Gori. Me du
protivnicima zauze a Bi H isticao se fra Martin Nedi , koji je zajedno s nekoliko
uglednih franjevaca napisao elaborat o preure denju vlasti u BiH
74
. Taj je elaborat
napisan na poticaj biskupa Strossmayera, a zada a mu je bila osporiti potrebu
austro-ugarskog zauze a BiH. Medu pristaama Monarhije,posebice se isticao fra
Grgo Marti,koji se zbog prosvjeda protiv vijesti da e se BiH dati na upravu Srbiji,
1876. sukobio sa St rossmayerom.
Za vrijeme posjeta cara Franje Josipa I. Dal maciji, nekolicina je franjevaca,
predvodena fra Pakalom Buconji em, caru predala promemoriju u kojoj je
opisano teko gospodarsko i materijalno stanje kr ana. U stola'kom je kraju
1875. izbila pobuna Hrvata, a kasnije su se pobunili i hercegova 'ki Srbi. Srpski
ustanci proglasili su 27. srpnj 1876. ujedinjenje Bi H sa Srbijom i Crnom Gorom.
Zainteresiranost Austro -Ugarske za BiH realizirala se dogovorom u Reichstadtu
(1876.) i Budimpetanskim konvencijama (1877.), kojima tajno dobiva suglasnost
Rusije da moe zauzeti BiH. Za uzvrat se obvezala na neutralnost u pripremnom
osvaja'kom ratu protiv Rusije protiv OC-a. Sanstefanski m preli minarnim
mi rovni m ugovorom OC se obvezalo Rusiji da e unutar svojih granica za Bi H
osigurati autonomiju. Taj je rusko -turski ugovor poni tio tajne austrijsko -turske

74
etrnaest glavnih to 'aka po kojima bi se imala preinaka vladavine u cijeloj Bosni uvesti i
utvrditi za povratak mira u zemlji,to jest dr avi. Na'in po kome bi se imala nova uprava za sve
dravljane u cijeloj Bosni uvesti.

118
Page | 118




sporazume. Na temelju odredaba s Berlinskog kongresa, Austro -Ugarska je od
europskih sila dobila okupacijski mandat za BiH, a uprava nad Sand akom
preputena je OC-u. Nakon toga, austro-ugarska vojska ulazi u sredi te
musli manskog otpora Sarajevo, a okupacije je zvr ena padom Fo'e 5. listopada
1878. Stvarni razlog okupacije bio je strah be 'kog i budimpetanskog parlamenta
od poveanja broja Slavena u Monarhiji. Protivnici okupacije u ugar skom
parlamentu nai li su na veliku potporu javnosti. U Hrvatskoj je naj ei kriti 'ar
odluke Berlinskog kongresa o zauze a BiH bio Ante Star'evi, koji je u svom
govoru 1877. prorekao da e zauzee BiH donijeti propast Austro -Ugarskoj
Monarhiji. Uglavnom, zauzeem 1878. BiH je fakti 'no ula u sastav Austro-
Ugarske, premda su zaposjednuta podru 'ja pravno ostala pod sultanovim
suverenitetom sve do aneksije 1908.
Poslije duih politi 'kih rasprava, parlamenti Austrije i Ugarske su 22. velja 'e
1880. paralelno usvojili Zakon o upravljanju Bosnom i Hercegovinom, a po tom
zakonu nadzor nad privremenom upravom u BiH pripada zajedni 'koj vladi u 'ije e
ime administraciju obavljati Zaj edni 'ko ministarstvo financija, unutar kojeg je u
Be'u osnovan Bosanski ured koji putem Zemaljske vlade u Sarajevu upravlja
BiH-om. Medutim, na'ela uprave u BiH ne mogu se utvr divati bez suglasnosti oba
dijela Monarhije.
Austrija i Ugarska imale su svoje posebne ciljeve u BiH. Ma darska je politika u BiH
bila potpuno uskla dena s madarskom politikom onemogu ivanja hrvatskih
nacionalno-politi'kih nastojanja u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Neprestano su
provodili svoje interese, te su za htjevali, pozivaju i se na svoje dr avno pravo, da se
BiH priklju'i kruni sv. Stjepana i da se izravno podvrgne Ugarskome
ministarskom savjetu. Austrijske interese u BiH valja razmatrati u sklopu isto 'ne
politike nakon njezina poraza kod Kralji 'ina Gradca 1866., kada se, potu 'ena od
Prusa i izba'ena iz Njema'kog saveza, okrenula prema Balkanu. Suprotstavljala se
ugarskoj domi naciji u Bi H, ali nije htjel a naru avati dualisti 'ki sustav
potiskivanjem Ugarske iz tog prostora. Carskom odredbom od 29. listopada
1879., osnovana je Zemaljska vlada u Sarajevu, kojoj je na 'elu biozapovjedni
general kao poglavar zemlje, a uz njega je uveden i civilni doglavnik (adlatus). U
upravnom i sudbenom sustavu zadr ana je osmanska podjela. 1879. u Sarajevu je
po'eo djelovati Vrhovni zemaljski sud. Pri svim kotarskim sudovima postojali su i
erijatski sudovi za obiteljske i nasljednopravne poslove muslimana.
Austro-Ugarska je za vrijeme upravljanja BiH provela 4 popisa pu 'anstva: 1879.
(veinu 'ine pravoslavci), 1885. , 1895. i 1910.

BOSNA I HERCEGOVINA 1880. - 1890.
Austrougarske vlasti odmah nakon okupacije poduzimaju mjere za uspostavljanje
nadzora i jurisdikcije nad vjerskim institucijama u BiH. Do uspostave redovite
katoli'ke hijerarhije u BiH postojao je apolostolski vikarijat, stvoren 1735. Tijekom
uspostave redovite katoli 'ke hijerarhije u BiH, jasno su se o 'itovala razli 'ita
politi'ka nastojanja ma darskih i hrv. sudionika u raspravama o preustroju. Kalo 'ki
nadbiskup Haynald je u studenome 1880. je pri Svetoj Stolici promicao plan da se
njemu podloe Sarajevo i Banjaluka. Biskup Strossmayer je, saznav i za
madarske namjere, u pismu Franji Ra 'kome od 9. velja 'e 1881., izloio plan da se
sva Katoli 'ka crkva na junoslavenskom prostoru jurisdikcijski podredi
Zagreba'koj nadbiskupiji i hrvatskoslavonskoj metropoliji. Svetoj Stolici
Strossmayer je s tim u vezi poslao promemoriju.
Nakon trogodi njih pregovora, Austro -Ugarska je potpisala 8. lipnja 188 1. ugorov
sa Svetom Stolicom o uvo denju svjetovne katoli 'ke hijerarhije u BiH. Bula
75
o
75
po'etne i naslovne rije'i: Ex hac augusta Principis Apostolorum Cathedra (S ove
uzviene stolice apostolskog prvaka)

119
Page | 119




uspostavi nove hijerarhije, potpisana je 5. srpnja 1881. na blagdan sv. irila i
Metoda. Iz nadnevka potpisivanja i teksta bule o 'ito je da je papa Lav XIII.
novoosnovanoj Vrhbosanskoj n adbiskupiji namjenio va nu ulogu u svojim
naporima za ujedinjenjem Katoli 'ke crkve s pravoslavnim crkvama na Balkanu.
Tom cilju bio je podre den i izbor prvog nadbiskupa i metropolita Josipa Stadlera,
profesora fundamentralne dogmatike na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
Uvodenjem redovite hijerarhije BiH je dobila samostalnu crkvenu metropoliju.
Vrhbosanska nadbiskupija imala je sjedi te u Sarajevu i dvije sufraganske
biskupije, Banjalu'ku i Mostarsku. Trebinjskom biskupijom upravljao je i dalje
dubrova'ki biskup sve do novog sporazuma izme du Austro-Ugarske i Svete
Stolice 1890., kada je povjerena na upravu mostarsko -duvanjskom biskupu. Za
mostarsko-duvanjskog biskupa izabran je fra Pa kal Buconji . Do i menovanja fra
Marijana Markovi a biskupom, administrator Banjalu 'ke biskupije bio je
nadbiskup Stadler.
Za pravoslavna crkvena sjedi ta u BiH odredeni su Sarajevo, Mostar i Tuzla. Za
prvog metropolita postavljen je Sava Kosanovi 12. prosinca 1880. On se jo
1883. sukobio s Katoli 'kom crkvom u Bi H optu ivi Stadlera za prozelitizam, a
1885. zbog sukoba s vlastima daje ostavku.
Do austro-ugarske okupacije nije postojala poseb na islamska vjerska organizacija jer
je i sama drava bila islamska. Da bi se sredile novonastale prilike, ugledniji
muslimani ve 1878. zahtjevaju postavljanje novog samostalnog poglavara za
muslimane u BiH. ejh-ul -islam, islamski vjerski poglava r u Istanbulu, imenovao je
sarajevskog muftiju Hilmi ef. Omerovi a 17. listopada 1882. za prvoga reis -ul-
ulemu u Bi H. Veze bosanskohercegova 'kih muslimana s vjerskim starje instvom u
Istanbulu jam'ila je Carigradska konvencija od 21. travnja 1879.
Potkraj 1881. proglaen je privremeni obrambeni zakon za Bi H, kojim je
pu'anstvo obuhva eno redovitom vojnom obvezom. Taj je zakon izazvao pobunu
srpskoga, a zatim i muslimanskog pu 'anstva u isto'noj Hercegovini, po'etkom
1882., koja je nakon nekoliko mjeseci ugaena. Nakon te pobune, zajedni 'kim
ministrom financija i menovan je ma darski aristokrat Benj (min K(llay, 'ije je djelo
o srpskoj povijesti (A Szerbek t +rtnete 1780. -1815., tiskano 1877.) u
znanstvenim krug ovima bilo cijenjeno suvremeno djelo o toj problematici. K (llay
je odmah odvojio civilnu upravu od vojne i uveo funkciju civilnog adlatusa
(namjesnika). Civilni adlatus zakratko je bio banatski veleposjednik Fedor Nikoli .
Nj egovi m izborom vlasti su teile pridobiti vode e krugove srpskoga
stanovni tva. K(llay po'inje provoditi politiku onemogu ivanja institucionalizacije
hrv. i sprskoga nacionalnog pokreta u BiH. Do kraja svoje uprave 1903.
bezuspjeno se trudio st voriti bonja'ku naciju kao protute u hrv. i srpskoj. Za tu
je svrhu Zemaljska vlada izdvajala znatna financijska sredstva, ime du ostalog je
1890. tiskala Gramatiku bosanskog jezika za srednje kole, koju je napisao Franjo
Vuleti. Ideolog madarofisle orijentacije me du muslimanima u BiH bio je biv i
gradona'elnik Sarajeva Mehmed -beg Ljubuak Kapetanovi , koji je traio da se
islamskoj vjerskoj skupini u Bi H prizna karakter posebne bo nja'ke nacije. Za tu
je svrhu izdao nekoliko propagand nih broura
76
, a 1891. utemeljio je novine
Bonjak.
K(llayjev rei m zabranio je uporabu hrv. imena, zastave, grba i bilo kakvo drugo
o'itovanje hrvatstva. Prava ki listovi, izuzimaju i Katoli'ku Dalmaciju, nisu se
smjeli slati u Bi H. Vlada je davala mnoge stipendije za studij za austrijska
sveu'ilita, ali ne i za Sveu'ilite u Zagrebu. Najutjecajniji zastupnik hrv. politi 'ke
misli u Hercegovini bio je mostarskoduvanjski biskup fra Pa kal Buconji koji je
don Frani Mili'eviu, sveeniku pravake orijentacije, povjerio tiskaru u Mostaru u
kojoj je, uz stalan pritisak vlasti i cenzuru, najprije tiskan Hercegova 'ki bosiljak,
zatim Novi hercegova 'ki bosiljak i Glas Hercegovca. Hercegova 'ki, odnosno
76
to misle muhamedanci u Bosni; Budunost i napredak muhamedanaca u BiH

120
Page | 120





mostarski hrv. krug, slijedio je politi 'ku misao da je Bi H sastavni dio povijesnoga hrv.
dravnog podru'ja.
U Bosni hrv. politi 'ka situacija nije bila tako jasna ni jednostavna kao u
Hercegovini. Uz ve spomenuti krug franjevaca bo njaka, okupljenih oko fra
Antuna Kneevia, postojala je i jugoslavenski ustrojena skupina okupljena oko
franjeva'kog 'asopisa Glasnik jugoslavenskih franjevaca. Jasno izra enim hrv.
nacionalnim opredjeljenjem me du bosanskim se franjevcima isticao Josip
Dobroslav Boi, koji je 1888. u Senju pokrenuo almanah Novi prijatelj Bosne,
zamiljen kao nastavak Juki eva Bosanskog prijatelja.
Za razliku od Hrvata u BiH, u Srba je srpska nacionalna svijest bila prili 'no
razvijena.Valja istaknuti da Kne evina Srbija (1882. kraljevina) nije mogla
otvoreno podupirati velikosprska nastojanja u Bi H jer je 28. lipnja 1881. s Austro -
Ugarskom sklopila tajnu konvenciju kojom se obvezala da ne e trpjeti politi 'ke,
vjerske i druge pokrete koji bi bili usmjereni protiv Austro-Ugarske. Od 1886.
Zemaljska vlada dopu ta uporabu srpskog i mena, dok je uporaba hrv. imena i
dalje zabranjena. O prilikama u BiH redovito izvje uju protuaustrijski orijentirani
Zastava i Branik, dva srpska lista koja su izlazila u Nov om Sadu, te zagreba'ki
Srbobran. Sve do odlaska kralja Milana Obrenovi a s prijestolja 22. velja 'e 1890.
vlade u Srbiji morale su voditi ra 'una o tajnoj konvenciji sklopljenoj s Austro -
Ugarskom. Dolaskom radikala na vlast, intenzivira se velik osrpska propaganda u
BiH.
Mandat Berlinskog kongresa nalagao je Austro -Ugarskoj podizanje BiH u
gospodarskome i kulturnom smislu. Va nu ulogu u austro-ugarskoj gospodarskoj
politici u BiH i mala je izgradnja prometnica.
U osmanskom razdoblju kultura i prosvjeta u Bi H bile su zatvorene unutar
vjerskih zajednica. Austro -ugarske su se vlasti u Zakonu o osnovnim kolama iz
1880. opredijelile za interkonfesionalne kole koje su zvale i komunalne, zati m
ope osnovne i, na kraju, narodne osnovne kole. Osnivanje tih kola zapo'elo je
1879. u Sarajevu, a zatim u Mostaru, Biha u, Banja Luci, Travniku i dr. Austro -
ugarske vlasti donijele su 1881. godine i plan o vi em konfesionalnom kolskom
sustavu u BiH, kojim je predvi deno utemeljenje pravne ( erijateske) kole u
Sarajevu za muslimane, gi mnazije u Travinku za katolike i gimnazije za
pravoslavce u Rajlovcu kraj Sarajeva. U obrazovnom sustavu katolika osobito je
vanu ulogu i mala Vrhbosanska bogoslovija, koja je bila priznata kao jedina
katoli 'ka visokokolska ustanova u BiH. Utemeljena je u Travniku 1890., a u
Sarajevu djeluje od 1893.

BOSNA I HERCEGOVINA 1890. - 1908.
Borba muslimana za vakufsko -mearifsku (vjer sko-prosvjetnu) autonomiju po 'ela je
1899. i uspjeno zavrila 1909. Pokret bosanskohercegova 'kih Srba za
crkveno-kolsku autonomiju zapo 'eo je 1896., a zavr io osnaivanjem Statuta
crkveno-kolske autonomije od strane Carigradske patr ijarije u lipnju 1905. i
njegovim potpisivanjem od strane Franje Josipa I. u kolovozu 1905.
Pravoslavnima su kao konfesiji ozakonjeni srpska narodnost, srpska zastava,
srpski jezik i pismo ( irilica), to je dovelo Srbe u privilegiran polo aj u odnosu na
Hrvate, koji se nisu smjeli koristiti svojim nacionalnim simbolima. Na politi 'kom
planu u BiH 90-te su godine donijele osjetan utjecaj prava ke ideologije iz
Hrvatske. U programu Stranke prava iz 1893. BiH je uvr eta u Hrvatske zemlje, a
Ujedinjena hrv. oporba 1894. tra i ujedinjenje BiH s Hrvatskom.
U budenju hrv. nacionalne svijesti u BiH najva niju ulogu su imala pjeva 'ka
drutva. Prvo pjeva 'ko drutvo bosanskohercegova 'kih katolika Hrvoje
77
77
Tek je 1898. vlada odobrava promjenu naziva u Hrvatsko glazbeno i pjeva 'ko drutvo
Hrvoje u Mostaru

121
Page | 121




osnovano je 1888. u Mostaru. O'itovale su se dvije razli 'ite koncepcije o
buduem razvoju nacionalnog pokreta Hrvata u BiH. Najutjecajini predstavnici
svjetovne hrv. inteligencije u upravi Hrvatskoga pjeva 'koga drutva Trebevi bili
su odvjetnici Nikola Mandi , tadanji predsjednik i 'lan uprave Drutva Jozo
Sunari, koji e postati najutjecajniji zagovornici suradnje Hrvata s muslimanima
u cilju priklju'enja BiH hrv. zemljama.
Glede odnosa prema Hrvatima i Srbima, muslimani su se podijeli li u dvije struje.
Na 'elu prosrpski orijentiranih bio je Ali Riza ef. D abi , kojemu je zbog njegovih
politi 'kih djelatnosti u Istanbulu bi o zabranjen povratak u Bih i kojemu je bio
tajnik erif ef. Arnautovi . Skloniji Hrvatima bili su Adem -aga Mei, Safvet-beg
Baagi , Mehmed Spaho i drugi. Nadbiskup Stadler saveznike je tra io u Zagrebu
i Be'u zalaui se za priklju'enje Bi H Hrvatskoj i za trijalisti 'ki ustroj Monarhije, u
kojoj bi ujedinjene hrv. zemlje bile dr avnopravni 'imbenik ravnopravan Austriji i
Ugarskoj. Stadlerovi saveznici bila je ista stranka prava na 'elu s Josipom
Frankom u Zagrebu, a pri raskolu stranke 1908. Stadler je podupro Frankove
ideje, osudiv i protivni 'ku struju Mile Star'evi a. Stadlerova politi 'ka nastojanja
prvi su put nai la na osudu Franje Josipa I. kada je 5. rujna 1900., na banketu u
podovu Prvoga hrv. katoli 'kog kongresa Stadler izjavio kako eli da se BiH to
prije sjedini s Hrvatskom. Njegovi najve i protivnici bi li su Ma dari zbog njegova
sustavnog otpora da se BiH pove e s Ugarskom. Madari su ga pokuali ukloniti iz
Bi H, ali su nai li na odlu'an otpor Svete Stolice. U lipnju 1895. papa Lav XIII.
objavio je encikliku Praeclarae gratulacionis publicae testimonis , kojom je pozvao
pravoslavne Slavene da se sjedine s Katoli 'kom crkvom. Stadler je imenovan
papinim povjerenikom za ujedinjenje, pa je za tu svrhu u Sarajevu osnovao odbor
za uniju i pokrenuo 'asopis Balkan (1896. - 1902.). Njegovi sjedini teljski napori
naili su na odbijanje pravoslavnih velikodostojnika i svjetovnih srpskih uglednika
u BiH.
Politi'ka nastojanja nadbiskupa Stadlera na la su iri izraz u listu Hrvatski
dnevnik, koji je po 'eo izlaziti u sije 'nju 1906. Iste je godine 16. listopada u Docu
kod Travnika donesena odluka o osnivanju Hrvatske narodne zajednice (HNZ),
kao nepoliti 'ke organizacije bosanskohercegova 'kih Hrvata. Istaknuto je da je
svrha HNZ-a gospodarsko i prosvjetno podizanje hrv. naroda u BiH, a da je
politi'ka djelatnost isklju 'ena. Meduti m, osniva'ki je odbor
78
uspredno s izradom
pravila napravio i tajni polit 'ki program u formi punktacija. Njihovo osnovno
na'elo bilo je da BiH etni 'ki i dravnopravno hrvatska zemlja , odnosno politi 'ka
nastojanja HNZ-a bila su identi 'na tenjama nadbiskupa Stadlera. Na osniva 'koj
skuptini HNZ-a u Docu donesen je zaklju 'ak da se Franji Josipu I. preda
memorandum radi pripajanja BiH Hrvatskoj. Namjera o predaji m emoranduma
bila je sprije'ena jer vladajui krugovi Monarhije jo nisu bili spremni za ankesiju.
Nakon to je HNZ promjenio svoja pravila u skladu sa zahtjevima nadbiskupa
Stadlera, odnosno da bi se Hrvati katolici trebali organizirati zasebno od
muslimana, Stadler je izdao okru nicu, u kojoj je puku i sve enstvu predloio
u'anjenje u HNZ. Time su sukobi u vodstvu bosanskohercegova 'kih Hrvata bili
privremeno prekinuti, do kraja sije 'nja 1909., kada je vodstvo HNZ -a odlu'ilo ipak
ne mijenjati pravila.
U prosvjetnome i kulturnome radu me du Hrvati ma u Bi H u tome razdoblju va nu
ulogu imalo je i djelovanje Hrvatskoga kulturnog dru tva Napredak, osnovanog
19. studenog 1905., s ciljem pomaganja bosanskohercegova 'kih obrtni 'kih
nau'nika, te u'enika i studenata u kolovanju u BiH i Hrvatskoj.
Musli mani su u Bi H 1906. osnovali Musli mansku narodnu organizaciju (MNO) na
'elu s Ali -beg Firdusom, koja se borila za vjersku autonomiju i ekonomske
interese muslimanskih veleposjednika. 1908. osnovana je Muslimanska napredna

78
Nikola Mandi, Jozo Sunari , Ivo Piral, .uro Damonja, Milan Kati 'i, Stjepan Kukri

122
Page | 122





stranka 'ija se stajali ta nisu mnogo razlikovala od MNO -ovih, ali su zastupali
prohrvatski stav.
Srbi su u BiH 1907. osnovali Srpsku narodnu organizaciju (SNO) koja je u svojem
programu proglasila BiH sastavnim dijelom OC -a, zalagali su se za srpsku
vjerskoprosvjetnu autonomiju u BiH, a svoje su ideje iznosili u listu Srpska rije '.
HNZ se prema SNO-u odnosio vrlo oprezno jer je u Kraljevinama Hrvatskoj i
Slavoniji od 1906. na vlasti bila Hrvatsko -srpska koalicija koja je provodila politiku
osl onca na madarsku oporbu i Srbe u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji u borbi za
ujedinjenje hrv. zemalja. Takva politi 'ka orijentacija nailazila je na kritiku
Frankove stranke u Hrvatskoj i kruga okupljenog oko Stadlera u BiH. U Hrvatskom
saboru u predaneksijskom razdoblju o 'itovala su se razli 'ita stajali ta glede Bi H.
Veliki odjek u Bi H i mala je saborska izjava Frane Supila od 25. velja 'e 1907. koji je,
nastupajui s pozicija politike Hrvatsko -srpske koalicije, izjavio da je bolje da BiH
bude srpska nego tu dinska, ako ve ne moe biti hrvatska.

ANEKSIJA BOSNE I HERCEGOVINE 1908.

O aneksiji Bi H, prvi se put raspravljalo na sjednici zajedni 'ke vlade 1882, gdje je
odlu'eno da se aneksija provede u trenutku kada se procijeni da je po 'eo raspad
OC-a. Nakon izbijanja tzv. mlaodturske revolucije 1908., zaklju 'eno je da je doao
trenutak za aneksiju. Kada su mladoturci ponovno uveli liberalni osmanski
ustav iz 1876., Muslimanska i Srpska narodna organizacija pokrenule su
zajedni 'ku akciju da BiH, kao formalnopravni sastavni dio OC -a, dobije ustav.
Zajedni 'ki deputacija, koju su predvodili predsjednici dviju organizaciju, Ali -beg
Firdus i Gligorije Jeftanovi , predala je 7. rujan 1908. u Sarajevu memorandum
austro-ugarskome ministru financija Istvanu Buri (nu, u kojemu zahtjevaju to
skoriji, suvremen i potpun ustav za BiH, bez provedbe aneksije. Aneksija BiH
proglaena je 5. listopada 1908. carskom proklamaciju pu 'anstvu Bi H. Ta
proklamacija pozivala se na ugarsko dr avno pravo. S druge strane, hrvatski su
politi 'ari napisali nekoliko studija kojima su nastojali afirmirati hrvatsko dr avno
pravo na BiH. Valja izdvojiti djelo Stjepana Radi a ivo hrvatsko pravo na Bosnu i
Hercegovinu (Zagreb, 1908.).
Proglasom aneksije, europske sile stavljene su pred gotov 'in. Velika Britanija i
Francuska ostale su na protestima da je Austro -Ugarska aneksijom jednostrano
izmijenila odredbe Berlinskog ugovora. Aneksija je izazvala veliku uznemirenost u
Italiji i Rusiji te u Srbiji i Crnoj Gori. Srbija je namj eraval a navjestiti rat Austro -
Ugarskoj od 'ega ju je odvratio ruski ministar poslova Izvoljski. Za smirivanje
aneksijske krize presudno je bilo dr anje Njema'ke, nakon 'ijeg je posredovanja
OC 26. velja'e 1909. priznalo aneksiju.
U dualisti 'koj strukturi Monarhije, BiH je zadr ala poseban poloaj kako se ne bi
naruila postojea ravnotea. Nad njom zajedni 'ki upravljaju vlade Austrije i
Ugarske. Hrvatsko-srpska koalicija razli 'ito je promatrala aneksiju, ovisno o
nacionalnoj opredijeljenosti njezinih 'lanova, ali vei dio Koalicije (hrvatski dio)
podravao je aneksiju. Me duti m, pod utjecajem protuaneksijski raspolo enog
Supila, popustio je hrvatski dio Koalicije zahvaliti caru za taj 'in. Srbi su u Koaliciji
zagovarali samoodre denje za Srbe, muslimane, Hrvate u BiH. Frankovci su pak
smatrali da je aneksija nagovje taj trijalisti 'kog preustroja Monarhije. Tako je
mislio i Stadler. HNZ se pozitivno odnos io prema aneksiji, no vi e su se priklanjali
Koaliciji u Hrvatskoj, dovode i politi 'ku sudbinu Hrvata u Bi H u ovisnost o politici
hrvatsko-srpske sloge. Muslimanska i Srpska narodna organizacija odbile su
priznati aneksiju, a protiv toga 'ina muslimansko je pu 'anstvo protestiralo
masovni m iseljavanjem u OC. Srpska narodna stranka naknadno e 3. svibnja
1909. priznati aneksiju slijede i dranje Kraljevine Srbije, a Muslimanska narodna



123
Page | 123





organizacija priznala je aneksiju tek 8. velja 'e 1910., uo'i prvih saborskih izbora i
proglaenja Ustava za BiH.

HRVATI U VRIJEME PRVOGA SVJETSKOG RATA

REPRESIJA UOI I POETKOM RATA

Prema zadnjem popisu stanovni tva u Austro-Ugarskoj (1910.), najbrojniji su bili
vladajui narodi - austrijski Nijemci i Ma dari, a pot'injeni slavenski narodi (Hrvati,
Slovenci, Srbi, Muslimani, esi, Slovaci, Poljaci, Ukrajinci) prema ivali su ukupan
broj Nijemaca i Madara u Austro-Ugarskoj.
Antirei mska raspoloenja u hrv. zemljama bila su sna no prisutna. Jo 1912. u
javnost je procurila vijest da je dr avna policija u hrv. zemljama sastavila popise
reimu nepo udnih osoba, koje bi, bude li rata, treba lo uhititi i onemoguiti u
njihovu antireimskom djelovanju. S obzriom na interesne suprotnosti koje su
zaotravale odnose izme du velikih europskih sila, svrstanih u dva vojno -politi 'ka
saveza, bilo je jasno da se rat bli io. Sarajevski atentat bio je povod za rat.
im je Austro-Ugarska predala ultimatum Srbiji (25. srpnja 1914.), austrijska je
policija odmah pri la uhi enjima i zatvaranju. U Istri je najvi e uhi enih bio u
opatijsko-kastavskom podru'ju i u selima blizu Pule. U Dal maciji je uhi eno
stotinjak ljudi, od kojih su neki bili osu deni na zatvorske kazne ili poslani u
konfinaciju (progonstvo) bez su denja (pri 'emu se nije uzimao u obzir ni
zastupni 'ki imunitet pojedinac a), a neki su odre deni za taoce. Me du njima od
poznatih i mena bili su knji evnici Ivo Vojnovi , Ante Tresi Pavi 'i i Oskar
Tartaglia. Uhi enima je bilo su deno pred sudovima u Austriji, jer re im nije imao
dovoljno povjerenja ni u dalmatinske ni u istarske sudove. Za kaznena djela
veleizdaje bilo je strijeljano 50 ljudi ve u prvoj ratnoj godini.
Rei mska nasilja o'itoval a su se uo 'i po'etka rata i po'etkom rata i u
ograni'avanju gradanskih sloboda. Obustavljeno je izlaenje veine politi 'kih
listova, mnoga op inska vijea bila su rasputena, a bio je zabranjen daljnji rad i
niza kulturnih i portskih drutava. Privremeno ili trajno bio je obustavljen i
saborski rad u Banskoj Hrvatskoj, Dal maciji i Istri, a sve do svibnja 1917. nije
sazivano ni Carevinsko vijee.


HRVATI U AUSTRO-UGARSKIM POSTROJBAMA

Uo'i Prvoga svjetskog rata, i pogotovo nakon njegova po 'etka, u hrv. je
zemljama mobilizirano mnotvo ljudi koji su u sastavu aus tro-ugarske vojske
ratovali protiv Srbije, Crne Gore i Rusije, a od 1915. i protiv Italije. U Austro -
Ugarskoj Monarhiji postojala je jedinstvena (zajedni 'ka vojska).
Jedinstvene (zajedni 'ke ) vojne snage sastojale su se od carsko -kraljevske vojske i
carsko-kraljevske ratne mornarice, a bile su podre dene i zajedni 'kom
Mi nistarstvu rata. Zapovijedni jezik u tim zajedni 'ki m postroj bama bi o je
njema'ki. Vojne kole za 'asnike i do'asnike u carsko -kraljevskoj vojsci nalazile su
se u Wiener Neustadtu (za pje atvo i konjani tvo) i u M+rlingu (za topni tvo i
inenjeriju), a za 'asnike i do'asnike carsko -kraljevske mornarice u Puli. Za
potrebe zajedni 'ke vojske postojale su 23 kadetske kole od kojih su dvije
djelovale na podru 'ju Banske Hrvatske - u Karlovcu i Srijemskoj Mitrovici.
Zasebna vojska u austrijskom dijelu Monarhije bila je carsko -kraljevsko
domobranstvo (njem. Landwehr), a bila je podre dena austrijskom Ministarstvu
zemaljske obrane u Be 'u. Zasebnu pak vojsku u ugarskom dijelu Monarhije 'inilo
je Kraljevsko ugarsko domobranstvo (ma d. honved) s ma darskim zapovijednim
jezikom i Kralj evsko ugarsko -hrvatsko domobranstvo u Banskoj Hrvatskoj s hrv.


124
Page | 124




zapovijedni m jezikom. Ma darsko i hrv. domobranstvo bilo je podre deno ugarsko-
hrvatskom Mi nistarstvu zemaljske obrane u Budi mpe ti. Voj ni rok u
domobranstvu trajao je dvije godine. asni 'ke i do'asni 'ke kole za
domobranstvo nalazile su se u Be 'u (za austrijski dio Monarhije) i u Budimpe ti
(za ugarski dio Monarhije). Uo 'i Prvoga svjetskog rata (od 1912. do 1914.) samo
je u Banskoj Hrvatskoj tada bilo unova 'eno oko 72 000 ljudi.
Od 16 korpusnih oblasti u Austro -Ugarskoj, jedan je korpus (13.) obuhva ao
Bansku Hrvatsku, jedan Bosnu, a jedan Dal maciju i Hercegovinu. Pripadnici 13.
korpusa ratovali su 1914. na balkanskom boji tu (protiv Srbije), od po 'etka 1915. na
isto'nom boji tu (protiv Rusije) u Bukovini i Galiciji, te od prolje a 1918. na
tirolskom boji tu (protiv Italije).
Austro-ugarska ratna mornarica na po 'etku rata imala je dvije eskadre bojnih
brodova, jednu flotilu krstarica, 6 podmornica i 21 hidrozrakoplov. Njezini
zapovijednici tijekom rata bili su admi rali Anton Haus, Maksi milija n Nj egovan i
Mikl s Horthy. Borbene akcije austro -ugarske ratne mornarice vo dene su
isklju'ivo u Jadranu, i to u napadima na talijanske luke te suzbijanju upada
francuskih i britanskih bojnih brodova i podmornica. Glavna pomorsk a baza
austro-ugarske ratne mornarice bila je u Puli, a ostale va nije ratne luke bile su u
Trstu, ibeniku i Kotoru. Me du pripadnicima austro -ugarske ratne mornarice bio je
velik broj Hrvata.
Znatan je broj Hrvata i ostalih gra dana iz hrv. zemalja slu io i u austro-ugarskom
ratnom zrakoplovstvu, koje se po 'elo organizirani 1909. Glavna zada a ratnog
zrakoplovsktva bilo je izvi danje u svrhu praenja kretanja i razmje taja
protivni 'ke vojske te odre divanje topni 'kih ciljeva. Zapo vijednik austro-
ugarskoga ratnog zrakoplovstva od 1911. do kraj a Prvog svjetskog rata bio je
Milan Uzelac, rodom iz Komorna u Banskoj Hrvatskoj.

PATNJE ZAROBLJENIKA

Mnogi hrv. gradani u austro-ugarskoj vojsci bili su zarobljeni na balkanskom,
isto'nom i talijanskome boji tu. Najvi e ih je palo u zarobljeni tvu na balkanskom i
isto'nom bojitu zbog vlastite predaje, jer se nisu htjeli boriti za Austro -Ugarsku, 'iji
su slom prieljkivali.
O ivotni m nevoljamai stradanju austro -ugarskih zarobljenika u Srbiji, postoje dva
potresna svjedo'anstva iz pera dvojice Hrvata koji su bili u tom zarobljeni tvu.
Gavro Cvitanovi , franjevac, koji je u to zarobljeni tvo dospio kao vojni sve enik,
vodio je svoj ratni dnevnik koji je poslije objavljen. U tom je zarobljeni tvu, kao
'asnik austro-ugarske vojske, bio i knji evnik Mile Budak, koji je u svojim
zarobljeni 'ki m doivljajima napisao i objavio autobiografsku prozu Ratno ro blje (u
2 sveska). Mnogi zarobljenici su umrli. Sve j e vi e zarobljenika umi ralo kad se
pojavio pjegavi tifus . Najtee su muke nastale pri evakuiranju iz Srbije u jesen
1915., kad su evakui rani i zarobljenici austro -ugarske vojske. Njihova je
evakuacija po 'ela 19. listopada 1915. Pje a'ili su od Ni a i dalje preko Kosova do
Valone u Albaniji gdje su stigli 15. prosinca 1915. Mnogi su na tom putu umrli. Od
cca 60 000 zarobljenika pre ivjelo je pribli no 23 500 ljudi. Njih su u Valoni ukrcali
na parobrode i prebacili na otok Asinaru u Tirenskom moru (blizu Sardinije).
Zarobljenici koji su na tim parobrodima na putu od Valone do Asinare umrli
ba'eni su u more.
Mnogo austro-ugarskih vojnika i 'asnika palo je u zarobljeni tvo i na isto'nom
boji tu. Medu tim je zarobljenicima vi e od 200 000 potjecalo iz ju noslavenskih
zemalja u sklopu austro-ugarske. Na osnovi dogovora izme du Jugoslavenskog
odbora te srbijanske i ruske vlade (1916.) od tih je zarobljenika trebalo sastaviti
dobrovolja'ku jadransku legiju koja bi u slu bi Antante ratovala protiv Njema 'ke i
njezinih saveznika. Kako bi se taj naum ostvario, Jugoslavenski je odbor u Rusiju


125
Page | 125




poslao svoja dva 'lana, Franka Poto'njaka i Milivoja Jambri aka, da utje'u na
hrvatske i ostale ju noslavenske zarobljenike da se dobrovoljno pridru e toj
vojnoj formaciji. Pristali zarobljenici su 1917. okupljeni u Odesi gdje su se
formirale postrojbe. Pod utjecajem delegata srbijanske vlade, a i pojedinih
zarobljenika Srba, prva formirana postrojba nazvana je I. srpska dobrovolja 'ka
divizija. Njezini su pripadnici dobili ajka'e (kape srbijanske vojske), a pred
srpskom zastavom polagali su zakletvu srbijanskom kralju.
Takav je postupak uznemirio zarobljenike - Hrvate. Pri formiranju nove postrojbe, oni
nisu htjeli primiti ajka'e niti pred srpskom zastavom poloiti zakletvu
srbijanskom kralju. Misle i na svoju domovinu, u ime koje bi se borili, klicali su:
ivjela Hrvatska! Srpski 'asnici i kozaci navalili su na zarobljenike - Hrvate,
ubivi 13-oricu i ranivi vei broj. Taj pokolj zarobljenika Hrvata u Odesi ostao je u
gorkom sjeanju svakoga Hrvata.
Sve dobrovolja'ke postrojbe u Odesi uklju'ene su zatim u Dobrovolja 'ki korpus
Srba, Hrvata i Slovenaca. Zbog velikosrpskih koncepcija srpskih oficira i njihovih
brutalnih postupaka, u tom se korpusu za 'eo masovni disidentski pokret, zbog
'ega je on po'etkom 1918. i prestao postojati.
Neki junoslavenski zarobljenici na isto 'nom bojitu, ostavi u Rusiji i nakon
Oktobarske revolucije, uklju 'ili su se u postrojbe sovjetske Crvene armije.
Najpoznatiji od njih bio je Aleksa Dundi (pravi m i menom Tomo) rodom iz
Grabovca kod Imotskog. Kao 'asnik Crvene armije poginuo je 1920. Sovjetska ga je
vlast poslije pogibije proglasila herojem. O njemu je napisana drama i sni mljen film u
sovjetskoj Rusiji.

SUDIONITVO U POBUNAMA MORNARA

Potkraj 1917. medu mornari ma u ibenskoj ratnoj luci formirale su se tajne grupe
mornara kao rasadi te antiratnoga i antiaustrijskog raspolo enja. Neto prije
toga, 5. listopada 1917., osmorica mornara zavjerenika prisilila su ostale 'lanove
posade na pasivnost i prebjegli u talijanske vode. Predali su se Talijanima istog
dana u talijanskoj luci Potenza di Picona.
Buntovna raspoloenja mornara iskazana su u sije 'nju 1918. i na nekim ratnim
brodovima u Puli. Organizatori i sudionici te pobune bili su zatim uhi eni i osudeni na
kazne zatvora do 10 godina.
Po'etkom velja'e 1918. izbila je pobuna mornara na 40 ratnih brodova u Boki
kotorskoj. Pobunjenici, me du kojima je bilo 31% Hrvata, zahtjevali su da se
prekine rat, zaklju 'i mir, da se dopusti samoodre denje naroda, da se osigura
bolja opskrba stanovni tva ivenim namirnicama, da se ukine cenzura te da se
sudionicima te mornari 'ke demonstracije zajam'i da nee biti kanjeni. Pobuna je ve
nakon 2 dana uguena. Prijeki vojni sud osudio je na smrt strijeljanjem
'etvoricu glavnih organizatora pobune: jednog eha - Franti eka Raa, i trojicu
Hrvata - Antuna Grabara (iz Pore'a), Matu Brn'evia (iz Krila-jesenica kod Omi a) i
Jerka igoria (iz irja kod ibenika).
U to je vrijeme zapovijednik austro -ugarske ratne mornarice bi o admi ral
Maksimilijan Njegovan, Hrvat, rodom iz Zagreba, koji je odmah nakon pobune
mornara u Boki kotorskoj smijenjen i umirovljen, a umjesto njega na to je mjesto
postavljen Mikl s Horthy, Madar. Horthy je sumnji 'io mnoge mornari 'ke 'asnike -
Hrvate kao nepouzdane. Zbog toga nepovjerenja kontraadmiral Dragutin Prica,
rodom iz Svetog Jurja kod Senja, zatra io je mirovinu i bio umirovljen u svibnju
1918.






126
Page | 126




Zel eni kadar
Proturatno raspoloenje u HM bilo je vrlo izrazito ve 1916. Austro-Ugarski vojnici
iz hrv. zemalja, koji su bili ranjeni na boji tima i dospjeli u bolnice, trovali su
zadobivene rane kako bi to dulje ostali na lije 'enju, a mnogi se od njih, kad bi
dobili dopust i oti li svojim ku ama, nakon isteka dopusta, ne bi vra ali u svoje
postrojbe, nego su se krili u svome zavi 'aju - po poljima i umama (otuda naziv
zeleni kadar ). Austro-Ugarsko orunitvo ih je progonilo i hvatalo kao vojne
bjegunce.
Pojava zelenog kadra bila je izraz spontanog otpora pojedinca protiv Austro -
Ugarske. Pripadnici zelenog kadra prenosili su vijesti o skorom slomu Monarhije i
isticali da ne ele spa avati takvu dr avu. Po poljima i umama krili su se ne
samo takvi naoruani pojedinci ve i njihove naoruane grupe koje su imale svoje
vode.

NEVOLJE CIVILNOG STANOVNITVA

Zbog masovne mobilizacije rezervista, pa i mladi a iznad 18 godina, radna
aktivnost u selima i grad ovima bila je uvelike poreme ena, te su mnoge obitelji bile
i izloene egzistencijalnim neda ama. U selima se osim toga provodila i
rekvizicija poljoprivrednih proizvoda i stoke, to je takoder povealo neimatinu i
nezadovoljstvo.
Na podru'ju Istre iz kotara Pule i Rovinja, prisilno se iseljavalo stanovni tvo jer je to
podru'je bilo proglaeno ratnom operativnom zonom. Velik problem u
Dalmaciji i Istri bila je prehrana stanovni tva. Sve je vi e ivenih namirnica
ponestaj alo. Mnoge su obitelji, pa i cijeli krajevi, bili zahva eni gladu. Predstavnici
vlasti uveli su ve od 1915. aprovizaciju i racioniranu opskrbu. U dalmatinskim i
istarski m gradovi ma tijekom 1916. i 1917. uvedene su i kru ne karte s koji ma se po
osobi moglo kupiti 200 grama kruha na dan. Da se pomogne izgladnjeloj djeci iz
ugroenih krajeva, u Banskoj Hrvatskoj pokrenuta je akcija spa avanja djece. Tom
je akcijom u Zagrebu rukovodio Zemaljski odbor za za titu obitelji vojnika
mobiliziranih vojnika u ratu, u kojemu su se svojom aktivno u osobito istaknuli
hrv. domoljubi Josip ilovi i .uro Basari'ek
79
.
Stanovnici se me dusobno nisu smjeli otvorenije ni izjadati zbog svojih nevolja jer su
svako negodovanje budno pratili brojni p olicijski dou nici shvaajui to kao
aktivnost uperenu protiv vladaju eg reima.
1918. po'ela je harati i panjolska gripa koja je zahvatila ve i do svijeta te je od te
bolesti stradalo vi e ljudi nego to ih je stradalo na svi m rati ti ma tijekom rata. I na
hrv. prostoru od te je bolesti umrlo nekoliko desetaka tisu a oboljelih.

HRVATSKA POLITIKA EMIGRACIJA I NJEZINA AKTIVNOST

Uo'i po'etka i neposredno nakon po 'etka rata u Italiju je pobjeglo nekoliko hrv.
politi'ara i javnih djelatnika (Frano Supilo, Ante Trumbi , Ivan Metrovi i dr.), koji
su bili zainteresirani za ratnu i poratnu sudbinu hrv. naroda. Djeluju i najprije u
Rimu, dolazili su do niza informacija izme du kojih su se osobito izdvajale one u
svezi s Rusijom i Italijom. Informacije o R usiji upuivale su na to da je Rusija
zainteresirana da Ju ni Slaveni budu oslobo deni od austrijskih Nijemaca i Ma dara.
Informacije o Italiji upozoravale su na to da se Italija, kao 'lanica Trojnog saveza,
sustegnula od svojih savezni 'kih obveza i proglasila neutralnom kako bi mogla
politi 'ki trgovati svojom neutralno u. Nalazei u tim informacijama razloge za
uznemiranje i protuakciju, hrv. su politi 'ki emigranti sastavili memorandum koji
su u Ri mu, u rujnu 1914. predali ruskome, engleskome i frnc uskom ambasadoru.
U tome memorandumu prikazali su probleme Ju nih Slavena u HM, koji mogu biti
79
od srpnja 1917. do rujna 1918. bilo je zbrinuto 16 349 djece.

127
Page | 127




rijeeni samo slomom Monarhije. Predlo ili su ujedno da Saveznici ('lanice
Antante) pozovu June Slavene iz sastava Austro -Ugarske i da i sa svoje strane
poduzmu sve kako bi pridonijeli ru enju HM.
U Ri mu su hrv. politi 'ki emigranti stupili u doticaj s tamonji m poslanikom
Kraljevine Srbije koji je javio svojoj vladi iz Rima kako bi bilo svrsishodno da se, u
zajednici s emigranti ma Hrvati ma, na du i emigranti Srbi s podru 'ja Austro-
Ugarske. Srbijanska je vlada, prihvativ i prijedlog, uputila u Italiju dvojicu
istaknutih bosansko -hercegova'kih Srba - Nikolu Stojanovi a i Duana Vasiljevi a. Na
sastanku hrv. emigranata odr anom 22. studenog 1914. u Firenci, dogovoreno je da
se osnuje odbor koji bi zastupao sve Ju ne Slavene iz Austro -Ugarske, s nazivom
Jugoslavenski odbor.
Zadaci Jugoslavenskog odbora bili su sura divanje s vladama sila Antante i
zalaganje za izdvajanjem ju noslavenskih zemalja iz Austro -Ugarske, kako bi se te
junoslavenske zemlje potom mogle ujediniti sa Srbijom i Crnom Gorom u
zajedni 'ku samostalnu dravu. Taj je dogovor uskoro dobio potporu Star 'evieve
stranke prava u Banskoj Hrvatskoj i Narodne napredne stranke u Sloveniji. Tako su
otada u sastavu Odbora bili i hrv. i srpski i slovenski politi 'ki emigranti.
Konstituiranje Odbora obavljeno je 30. travnja 1915. u Parizu, a za predsjednika je
izabran Ante Trumbi . Nedugo potom sjedi te odbora premjeteno je u London. U
Londonu je uspostavljena njegova sredi nja kancelarija kojom je rukovodio Hi nko
Hi nkovi . Izvan tog sjedi ta Odbor je i mao svoje stalne podru 'ne kancelacije
- u Parizu, Genevi, Petrogradu i Washingtonu.
Jugoslavenski odbor odredio je Franu Supila da kontaktira s vladama sile Antante
koji ma je on obrazlagao nu nost poslijeratnoga ju noslavenskog ujedinjenja
tvrdei da bi ta junoslavenska dr ava mogla biti branom pred novim te njama
njema'kog ekspanzionizma. Osob ito se borio protiv talijanskih aspiracija i tajnoga
Londonskog ugovora (26. travnja 1915. u korist Italije, a na tetu Slovenaca i
Hrvata), za koje je naknadno saznao za svog boravka u Petrogradu.
U promidbi ciljeva za koje se zalago Odbor i u nov 'anom podupiranju Odbora
podosta su pridonosili hrv. iseljenici u Ju noj Americi i SAD-u posredovanjem
svojih za te svrhe specijalno utemeljnih organizacija - Jugoslavenske narodne
obrane (23. sije'nja 1916. u Antofagasti) i Jugoslavenskog narodnog vijea (30.
studenog 1916. u Pittsburghu). Jugoslavenski odbor izdavao je i svoje biltene na
francuskim (Bulletin Yugoslave) i engleskome (The Southern Slav Bulletin).
Suradnja Odbora i srbijanske vlade nije tekla onako kako se o 'ekivalo i to naj vie
zbog stavova Nikole Pa ia, predsjednika te vlade. Prema Pa ievu velikosrpskom
shvaanju, budua jugoslavenska dr ava trebala je biti samo pro irena Srbija,
koja bi se trebala zvati Nova Srbija ili Velika Srbija. Suprotno takvu velikosprs kom
stavu Frano Supilo je isticao da bi budu a drava junoslavenskih naroda trebala
biti demokratska i federativna zajednica, pa je od Odobora zahtjevao da utje 'e ne
Paia kako bi on i njegovi istomi ljenici napustili svoje velikosrpske stav ove.
Budui da je vodei dio Jugoslavenskog odbora oklijevao u potpori tom Supilovu
zahtjevu zbog opreza da se ne bi zao trili odnosi sa srbijanskom vladom, Supilo
je, nezadovoljan takvom taktikom, istupio iz Odbora 5. lipnja 1916. i otada
djelovao samostalno. Supilo je svoj istup pismeno obrazlo io Odboru, istaknuv i
da nije ni najmanje zadovoljan postupkom i politikom srpske vlade u poimanju i
rjeavanju jugoslavenskog pitanja . Isticao je da Hrvatska mora biti u odnosu
prema Srbiji i ostalome isto'nom dijelu Junoga Slavenstva ravnopravni faktor .
Napokon su tek ljeti 1917. vo deni pregovori izme du Jugoslavenskog odbora i
srbijanske vlade o pitanji ma zajedni 'ke jugoslavenske dr ave. Na Paia je
utjecalo nekoliko razloga da pristane na te pregovore, primjerice pad carizma u
Rusiji, u kojemu je srbijanska vlada i mala potporu i za titu; ulazak SAD-au rat,
Svibanjska deklaracija Jugoslavenskog kluba u Be 'u, nepovoljan odjek solunskog
procesa te nastojanje Austro -Ugarske da sklopi separatni mir sa Silama Antante.


128
Page | 128





Ti pregovori Jugoslavenskog odbora i srbijanske vlade vo deni su na Krfu, te je i
zajedni 'ka izjava tih pregovora od 20. srpnja 1917. nazvana kao Krfska
deklaracija. U toj su deklaraciji pregovara 'i istaknuli da su postgli suglasnost da
se obavi ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu dr avu i da ta drava
bude ustavna, de mokratska i parlamentarna monarhija na 'elu s dinastijom
Karadordevi a. Sporazumjeli su se da se u toj zajedni 'koj buduoj dravi
ravnopravno mogu upotrebljavati zastave, grbovi i pisma, da vjere budu
ravnopravne, da se uvede jedinstven kalendar, da e gradani biti ravnopravni i
imati ope i jednako izborno pravo, te da, nakon ujedinjenja, ustavotvorna
skuptina donese ustav kvalificiranom ve inom.
titei svoje interese, srbijanska je strana u tim pregovori ma nametnula svoj stav da
budua zajedni 'ka drava unaprijed bude ozna 'ena kao monarhija i da vladar u njoj
bude srbijanski kralj, to je bio sasvim nedemokratski 'in i dokaz koliko su ti
pregovori bili ravnopravni . Pai nije namjeravao potovati stavove
deklaracije o ravnopravnosti.
Izmedu Odbora i talijanske vlade nije bilo u e suradnje. Talijani su nakon poraza
kod Caporetta (Kobarida) 1917. smatrali nu nim posti i sporazum s Junim
Slavenima. Za tu je svrhu u Rimu osnovan i talijanski Odbor za sporazum s Ju nim
Slaveni ma na 'ijem je 'elu bio politi 'ar i publicist Andrea Torre. Uz posredovanje
Britanaca dolo je do pregovora izme du talijanskog Odbora za sporazum s Ju nim
Slaveni ma i Jugoslavenskog odbora, koji su 7. oujka 1918. zavr ili zajedni 'kom
izjavom, poznatom kao sporazum Trumbi - Torre. U toj izjavi istaknuto je da se i
s jedne i s druge strane podupiru te nje za ujedinjenje Ju nih Slavena i dovr enje
ujedinjenja Talijana, da e se talijansko-jugoslavenski teritorijalni sporovi rje avati
na na'elima narodnosti i samoodre denja te da e narodne manjine u jednoj i
drugoj dravi imati manjinska prava. Ta je izjava potom prihva ena i na Kongresu
potla'enih naroda Austro-Ugarske, odranome 8., 9. i 10. travnja 1918. u Rimu.
Od tog vremena Jugoslavenski odbor ima sve ve i ugled u inozemstvu kao
politi 'ki predstavnik i zagovaratelj te nja Junih Slavena iz sklopa Austro -
Ugarske.

POLITIKA DJELATNOST NARODNIH ZASTUPNIKA I POJEDINIH HRVATSKIH
DOMOLJUBA
Posljednji predratni saborski izbori u Banskoj Hrvatskoj odr ani su 16. prosinca
1913. U tada izabranom novom Hrvatskom saboru od 88 zastupni 'kih mjesta,
Hrvatsko-srpska koalicija imala j e 48 zastupnika. Prvo ratno saborsko zasjedanje u
Zagrebu zapo'elo je 14. lipnja 1915. Sabor je nakon tog zasjedanja radio
povremeno i dalje tijekom rata. Koalicija je vodila oportunisti 'ku politiku.
Zastupnici ostalih stranaka izno sili su svoja politi 'ka stajali ta, npr. zastupnik
Stjepan Zagorac, samostalni star 'evianac, govorio je o hrv. pitanju na saborskoj
sjednici 23. prosinca 1915. i istaknuo da Hrvati svoju budu nost ne vidi ni u
dualisti 'ki ni u trijalist i'ki uredenoj HM, ve u savezu dr ava unutar te Monarhije, u
kojoj bi bila i hrv. dava. Zastupnik Stipe Vu'eti na saborskoj sjednici 21.
prosinca 1916. kritizirao je svaku daljnju nagodbenja 'ku politiku s Ma darima i
zagovarao, unutar HM, samostalnu hrv. dr avu.
Prvo zasjedanje Carevinskog vije a u Be'u zapo'elo je u svibnju 1917. Kako bi
mogli sudjelovati u njegovu radu, pojedini hrv. zastupnici iz Dalmacije, kao i
pojedini slovenski iz Kranjske, tajerske i Koruke, bili su prethodno oslobo deno
od konfinacije. Hrvatski zastupnici iz Dalmacije i Istre i zastupnici iz slovenskih
zemalja u Carevinskom vije u i mali su svoj zasebni Jugoslavenski klub koji je 30.
svibnja 1917. prihvatio i javno objavio svoju deklaraciju (poznatu kao Svibanjska
deklaracija Jugoslavenskog kluba), kojom je, na temelju narodnoga na 'ela i
hrvatskoga dr avnoga prava, zahtijevano ujedinjenje svih zemalja u Monarhiji,


129
Page | 129




u kojima ive Slovenci, Hrvati i Srbi u jedno samostalno, od svakog gospodstva
tudih naroda slobodno i na demokratskoj podlozi osnovano osnovano dr avno
tijelo, pod ezlom Habsburko-lorenske dinastije . Jugoslavenski je klub 31.
sij e'nja 1918. svoj memorandum dostavio i austro -ugarskoj delegaciji i ostalim
delegacijama, koje su u Brest -Litovsku pregovarale o uspostavljanju mira. Ti m
memorandumom Jugoslavenski klub zalagao se za hitan i demokratski mir, za
cjelovito razoru anje i za priznavanj e potpunog prava svakog naroda na
samoodredenje.
Okupljali su se i Juni Slaveni iz sklopa Austro -Ugarske, noeni tenjom da se
oslobode i samostalno organiziraju. Ta je te nja, koju su osobito poticali
Jugoslavenski klub i Star 'evieva stranka prava, iskazana i njihovim sazivom
medustrana'ke konferencije koja je 2. i 3. o ujka 1918. odr ana u Zagrebu. U
svojoj izjavi (poznatoj i pod nazivom: Zagreba 'ka deklaracija) oni su istakn uli da su
Slovenci, Hrvati i Srbi jedinstven narod i da to jedinstvo mora ostati nedjeljivo i
bezuvjetno, da zahtijevaju nezavisnost, ujedinjenje i slobodu u svojoj
jedinstvenoj narodnoj dr avi , da ta drava bude uredena na na'elima potpune
gradanske slobode i demokratske samouprave .
U posljednje dvije ratne godine re im je sve vi e poputao i postupno se moglo
sve slobodnije javno djelovati. Taj proces popu tanja zapo'eo je 2. srpnja 1917.,
kad je kralj (car) Karlo objavio amnestiju za sve uhienike i osudenike iz politi 'kih
razloga. Uz postoje e politi 'ke listove otada se pojavljuju i nova politi 'ka glasila, a
bilo je mogue, uz prethodno odobrenje policije, organizirati i javne skupove.
Medu tim javnim skupovima isticala su dva kulturna ( oba u Zagrebu): jedan 9.
listopada 1917. u povodu 60. ro dendana Ive Vojnovi a, a drugi 19. oujka 1918. u
povodu 100. godi njice rodenja Petra Preradovi a.
U Hrvatskom je saboru 26. lipnja 1918. grupa zastupnika
80
predloila donoenje
zaklju'ka da se hrvatsko, doti 'no jugoslavensko pitanje rije i na temelju prava
narodnoga samoodre denja u onom smislu kako to danas izjavljuju i priznaju sve
velike i male, slobodne i demokratske dr ave i narodi 'itavog svijeta . Uo'ljivo je da
su u grupi predlaga 'a tog zaklju'ka i Stjepan Radi i Srdan Budisavljevi . Radi
se zalagao za ujedinjenu Hrvatsku u sklopu Monarhije , to je izri 'ito istaknuo
u svom saborskom govoru od 4. kolovoza 1917., koji je zavr io usklikom: ivjela
Hrvatska!
Radi je ve od travnja 1918. po 'eo podupirati i akcije za ire ujedinjenje na
junoslavenskom prostoru. Budisavljevi je postao disident Koalicije. Iz Koalicije
je, nezadovoljan njezinom rezervirano u, istupio po'etkom srpnja 1917. i Ivan
Lorkovi , prvak Hrvatske ujedinjene samostalne stranke.
Tenja koncentraciji hrv. politi 'kih snaga svoje konkretniji izraz dobila je na
sastanku predstavnika svih dal matinskih politi 'kih stranaka, odr anome 2. srpnja
1918. u Splitu. Na tom je sastanku zaklju'eno da predratne politi 'ke stranke u
Dalmaciji prestaju postojati i da se, umjesto njih, osnuje jedinstvena Narodna
organizacija s rukovode im odborom od 16 'lanova, koji preuzima vodenje
politikog pokreta u Dal maciji . Nedugo potom odr an je 14. srpnja 1918. i politi 'ki
skup u Suaku na kojem je osnovana Narodna organizacija Slovenaca, Hrvata i
Srba za Hrvatsko pri morje i Istru. Sli 'an proces organiziranja tekao je i u Sloveniji
gdje je 16. kolovoza 1918. u Ljubljani osnovan opeslavenski Narodni svet s
njegovim pokrajinskim odborima za Trst, Primorsku, Koru ku i tajersku.
U daljnjoj izgradnji tako zapo 'ete politi 'ke koncentracije sudjelovale su i 4
politi 'ke stranke iz Banske Hrvatske
81
, koje su 24. rujna 1918. objavile da su se
udruile s dalmatinskom Narodnom organizacijom i sa slovenskim Narodnim

80
Ante Paveli, Ivan Kova'evi, Ivan Krnic, ivko Petri'i, Marko Mileusni , Dragutin Hrvoj,
Stjepan Radi , Ivan Peri, Cezar Aka'i, Srdan Budisavljevi i Tomo Jal abeti
81
Sra'evieva stranka prava, HPSS, Srpska narodna radikalna stranka i
Socijaldemokratska stranka

130
Page | 130




svetom. Predstavnici te politi 'ke udruge sastali su se 5. listopada 1918. u
Zagrebu i tada osnovali Narodno vije e Slovenaca, Hrvata i Srba, koje je imalo
zadau ostvariti ujedinjenje svih Slovenaca, Hrvata i Srba u narodnu, slobodnu i
neodvisnu dr avu Slovenaca, Hrvata i Srba, ure denu na demokratskim na 'elima.
Tri dana poslije, 8. listopada 1918., u to se vije e uklju'ila Hrvatsko-srpska
koalicija.
Plenum Narodnog vijea SHS imao je 80 delegiranih 'lanova. Ui sastav plenuma
Narodnog vijea SHS bio je Sredinji odbor Narodnog vije a SHS. Sredinji odbor
imao je 30 'lanova. Predsjedni tvo Sredi njeg odbora bilo je ujedno i
predsjedni tvo Narodnog vijea SHS, a sastojalo se od predsjednika, dva
potpredsjednika i tri tajnika. Za predsjednika Narodnog vije a SHS izabran je
Anton Koroec, za potpredsjednika Ante Pavli (zubar) i Svetozar Pribi 'evi, a za
tajnike Mate Drinkovi , Ivan Lorkovi i Srdan Budisavljevi .
Kralj Karlo je nastojao sprije 'iti raspadanje svoje carevine pa je 16. listopada
1918. objavio manifest kojim je obe ao federalno ure denu dravu. HM je trebala
postati savezna dr ava u kojoj svaki narod na svom teritoriju tvori vlastitu
dravnu zajednicu . Sredinji odbor Narodnog vije a SHS 19. listopada 1918.
objavio je svoju deklaraciju kojom je odbacio rje enj e ponu deno carevi m
manifestom i zahtijevao potpuno samostalnu i neovisnu jugoslavensku dr avu.
U sklopu Sredi njeg odbora Narodnog vije a SHS formirane su 21. listopada 1918.
djelatne sekcije i i menovani njihovi pro 'elnici. Rasulo Austro -Ugarske bilo je sve
vidljivije.

RASKID SVIH DRAVNOPRAVIH VEZA S AUSTRO-UGARSKOM

U takvu politi 'ku ozra'ju sve se vi e govorilo i o prekidu dr avnopravnih odnosa s
Austro-Ugarskom. Zbog toga se s velikom napeto u o'ekivao stav Hrvatskog
sabora sazvanog za 29. listopada 1918. Tog se dana ispred sabornice na Markovu
trgu u Zagrebu okupilo mno tvo zagreba'kih gradana. Doli su i generali Mihovil
Mihaljevi , zapovijednik domobranstva, i Luka njari, zapovijednik zajedni 'ke
carsko-kraljevske vojske, koji su u li u sabornicu i sjeli pokraj bana Ivana
Mihalovi a odlu'ni da zajedno s banom budu uz narodno predstavni tvo i
prihvate sve odluke toga narodnog predstavni tva.
Hrvatski sabor na tom je zasjedanju 29. listopada 1918. donio sljede e zaklju'ke:
da se na temelju prava narodnoga samoodre denja svi dotadanji dravno-
pravni odnoaji i veze izme du kraljevine Hr vatske, Slavonije i Dalmacije s jedne
strane te kraljevine Ugarske i carevine Austrije s druge strane - razrjeavaju, da
se Dal macija, Hrvatska i Slavonija s Rijekom progla uju posve neovisnom
dravom prema Ugarskoj i Austriji , koja pristupa u zajedni 'ku narodnu
suverenu dr avu Slovenaca, Hrvata i Srba i da se Narodnom vijeu SHS priznaje
vrhovna vlast .
Ban Antun Mihalovi je izjavio da se od tog trenutka sva postoje a izvrna vlast
podreduj e i stavlja na raspolaganje Narod nom vijeu SHS kao vrhovnom
upravnom tijelu dr ave.

UMJETNOST, KNJIEVNOST, KULTURA, KOLSTVO I CRKVA
U HRVATA KRAJEM 19. I POETKOM 20. STOLJEA


UMJETNOST NA HRV. PROSTORU U 19. STOLJEU - KLASICIZAM I
BIDERMAJER

Zbivanj a unutar hrv. likovne umj etnosti tijekom 19. st. u znaku su okupljanj a i
ja'anja domai h umj etni 'kih snaga i promj ene shva anja zadae likovne


131
Page | 131




umjetnosti, koja se pojavljuje kao odraz sazrijevanja kulture i nacionalne svijesti.
Tako e, od druge polovice 19. do prvih desetlje a 20. stoljea, karakterizirati
izrazita nacional na funkcija u umj etnosti. Literarni historicizam odrazit e se u
povijesnom anrovskom slikarstvu i skulpturi Otona Ivekovi a, Ferde
Qui quereza, Cel estina Medovi a, Ivana Rendi a i Roberta Frangea
Mi hanovi a, te i u gl azbi Ivana Zaj ca kao i u knji evnosti , npr. u povijesni m
romani ma Augusta enoe ili u pjesmama fra Grge Marti a.
Ljubav prema prolostli u vijeme klasicizma i bidermajera, kao njegove vrlo bliske
ina'ice probudio je i razvijao gra danski stale, koji tijekom 19. st. postaje
vodeim nositeljem narudba.
Razli 'ite regije o'ituju i razli 'itu kulturnopoliti 'ku situaciju u 19. st. Razlikujemo
regionalne kulturne krugove: Slavonija i sjeverozapadna Hrvatska su pod
utjecajem centralne Europe, u Hrvatskom primorju pro imaju se srednjoeuropski i
talijanski kulturni krug, Rijeka je izdvojena, sna na gospodarska sredina, a
Dal macija je i dalje pod sna ni m talijanskim utjecajem. Postupno, izme du prve
zajedni 'ke umjetni 'ke manifestacije, gospodarske izlo be 1864. i Hrvatskog
salona 1907., likovn i ivot na hrv. prostorima postajao je sve homogeniji.
U umjetnosti 19. st. izmjenjuje se nekoliko stilskih razdoblja. Razdoblje ilirizma,
izmedu 1830. i 1860., poklapa se s likovnim jezikom klasicizma i bidermajera.
Razdovlje romantizma podudara se s nagodbenom fazom, od 1860. do 1890.,
kada se razvijaju i ire realisti 'ki, naturalisti 'ki i imepresionisti 'ki stilski elementi.

Kl asi cizam i bi dermaj er

Hrvatska umjetnost u znaku je klasicizma, od kraja 18. st. d o nagodbenog doba.
Nastavak klasicizma u duhu be 'kog bidermajera koincidira s izlaskom Gajeve
Kratke osnove, Drakovi eve Disertacije, Ilirske 'itaonice, Matice ilirske itd.
Vrijeme ilirskog pokreta prati historicizam, koji se osjetio u likovni m
umjetnosti ma, od slikarstva do arhitekture.
Glavni naru'itelji u klasicizmu su plemstvo te crkvene i vojne vlasti. Aristokracija
gradi dvorce od Zagorj a do Baranje i Srijema. Osobito su zani mljiva tri dvorca
naj bogatijih slavonsk ih pl emi a: dvorac Ezsterh(zija u Dardi, dvorac
Odeschalchija u Iloku te onaj grofovske obitelji Eltz u Vukovaru. Grofovi
Peja'evi grade 'etiri i mpozantna dvorca, dva u Na icama, te one u Redfali kod
Osijeka i Virovitici. Klasiciz am se osjetio i u parkovnoj i vrtnoj arhitekturi,
posebice uz dvorce po Zagorju i Slavoniji. U Zagrebu je uz biskupski dvor ure den
park Ribnjak, a najve i domet parkovne arhitekture tog doba je Maksimir sa
petalitem i klasicisti 'kim obj ekti ma.
Razdoblje klasicizma u Zagrebu svojom je arhitekturom obilje io Bartol
Felbinger. Osobito se isti 'u njegova dekoracija zgrada na Gornjem gradu i
Harmici, trijem na ulazu u Jurjevsko groblje, ku e u Opati 'koj, Vlakoj, Tukancu te
opinska vje'nica u Samoboru. U Rijeci na Trsatu, venecijanski graditelj i kipar,
Gi acomo Paranuzzi, gradi obiteljski mauzolej grofa Lavala Nugenta na Trsatu u
formi anti 'kog hrama. Najvaniji dogadaj za klasicizam u Dalmaciji je izrada
projekta za ljetnikovac u Divuljama trogirske plemi ke obitelji Garagnin Fanfogna
po' etkom 19. st., autor koji je bio poznati venecijanski arhitekt Gian Antonio
Selva. U Zadar klasicisti 'ke ideje u arhitekturi prenose rimski arhitekt Basilio
Mazzoli, Ant onio Luigi de Romani o iz Krfa i Valenti no Presani iz Udi na.
Jedna od najzna 'ajnijih figura tog razdoblja u Dalmaciji bio je Vicko Andri ,
splitski arhitekt i konzervator koji je u Splitu izradio jednu pala 'u i jedan glorijet.
Medu kiparima isti 'e se Anton Dominik Fernkorn, austrijski kipar i ljeva ', koji
sredinom stoljea radi skulpture sv. Jurja koji ubija zmaja, spomenik banu Jela 'iu i kip
Bezgrene na stupu ispred katedrale u Zagrebu.



132
Page | 132




Tema klasicizma i bidermajera je portret. Naru 'uju ga velikai za svoje dvorce.U
Zagrebu plemstvo nabavlja portrete u poznatoga be 'kog slikara Friedricha von
Amerlinga. Be' anin Ferdinand Georg Waldmller radi portrete i pejza e. Na
jugu pak uz domae umjetnike djeluju talijanski doseljenici, poput Sicilijanca
Carmella Reggija, koji je po 'etkom stoljea u Dubrovniku izradio nekoliko
portreta i oltanih pala to odiu klasicisti 'kim duhom. On nastavlja novi stil koji je
po'eo s povratkom dubrova 'kog slikara Petra Katuia s nedovreni h ri mskih
studija kod Mengsova daka, Antona Marona, oko 1786. Prodor klasicizma na
podru'j u likovnih umj etnosti u Split donosi Dubr ov'ani n Rafo Marti ni, tako der
rimski dak, 1812. Najpoznatija imena te epohe na sjeveru su dva slovenska
slikara, be'ka daka, Mihael Stroy i Matija Brodnik. Ustaljivanje lokalne
proizvodnje u bidermaj eru karakteriziraju pojave Vjekoslava Karasa,
kolovanog u Firenzi i Rimu, koji je ivio u Zagrebu i Karlovcu, i dvojice
udomaenih stranaca Josipa Franje M ckea i Ivana Zaschea.

Prednagodbeno i nagodbeno doba

Predstavnici romantizma, od nosno kasnog bidermajera, udoma eni su slikari
Slovak Ivan Zache i eh Dragutin Stark. S politi 'kim preokretom po 'i nje novo
doba hrv. kulturnog ivota, razdoblje koje je u znaku Ma urania, Krnjavog,
Strossmayera i Kukuljevi a, 'iji Slovnik umjetnika jugoslavenskih iz 1858.
pokazuje budenje svijesti o vlastitom zna 'enju u likovnoj umjetnosti. To je
vrijeme historicizma u arhitekturi i zaka njelog romantizma koji osje amo u
historijskom slikarstvu Josipa Franje M ckea i Ferde Quiquereza, kao i folklornim
temama i pejza i ma Nikole Maia i nazarenskom stilu koji je podupirao
Strossmayer.
70-ih godi na slikarstvo se okre e prema temama iz nacionalne povijesti.
Najkarakteristi 'niji je primjer J. F. Mckea, koji oko 1868. po 'inje slikati povijesne
slike, poput Dolazak Hrvata i Smrt Stjepana II. Dr islava. Zakanjela linija
historizcima svog e interpretatora na i u Mckeovu daku Quiquerezu 'ija su
djela obiljeena antinagodb enom atmosferom i rodoljubnom patetikom, a
usporedno s njegovi m povijesni m slikama nastaju pejza i Nikole Mai a,
mnchenskog daka koji e dominirati u Zagrebu sve do Bukov 'eva dolaska.
Nazarenci Al exander Maxi milian Seitz i nj egov si n Ludvi g rade freske u
novoizgradenoj dakova'koj katedrali za biskupa Strossmayera.
19. st. na sjeveru obilje eno je kulturni m konstituiranj em gradskih skup tina, a
tipi 'ni pri mjeri su Varadin i Osijek, u kojima se razvija autonomna umj etni 'ka
djelatnost, podupirana od doma e sredine. Primjerice, sna an slikarski ivot u
Osijeku po'inje s Hugom Conradom von H+tzendorfom, a nastavlja se
umjetnou njegova daka Osje'anina Adolfa Waldingera.
Oko polovice stoljea po'inje se u Dal maciji osjeati pretporodno doba koje se
odraava u nacionalnom bu denju, i tada po'inju prvi pokuaji povezivanja sa
Zagrebom kao nacionalnim sredi tem (prva dalmatinsko-hrvatsko-slavonska
izloba 1864.). Te e ideje svoj vrhunac dosegnuti ka d se u rodni kraj vrate Vlaho
Bukovac, Cel estin Medovi i Ivan Rendi . U Zadru 50-ih godina cvate
historijski akademizam i romantizam oli 'en u figurama Franj e Salghettija
Driolija, koji slika rodoljubne slike ilirskoga nacionalnog pred znaka (Jugoslavija) i
Ivana Skvar'ine, koji je nakon kra eg boravka u Splitu i Zadru gdje je naslikao
niz zanimljivih oltarnih pala oti ao zauvijek u Veneciju. Romantizam u Splitu
naao je svoj izraz u dj eli ma slikara Jurj a Pavlovi a i knji evnika Luke Boti a.
Izlaze knjige o anti 'kom Solinu, arheologa Frana Carrare. Hrvatskom obalom
putuje Trani n Antonio Zuccaro koji e ostvariti niz portreta od Zadra i
Skradina do Splita, ali i Alegoriju povijesti Dalmacije u starome Bajamon tijevom
kazali tu 1859. U Rijeci najzanimljivije li 'nosti te epohe su slikari Ivan Sinonetti


133
Page | 133




i Francesco Col ombo. U skulpturi sredi nj e li 'nosti su Pietro Stefanutti i
Vatroslav Donegani, koji radi oltarnu plastiku za dakova'ku katedralu.
Na sjeveru u razdoblju izme du bana Maurani a i Khuena-Hderv(ryja, glavno je
obiljeje dao historicizam. Negoti 'ki stil pojavljuje se ve oko 1835. u crkvenoj
arhitekturi koju poti 'e zagreba'ki biskup A. Alagovi . Glavni protagonisti opse ne
gradevinske djelatnosti u razdoblju historicizma bili su arhitekti Friedrich
Schmi dt, K. Roesner i Her man Boll , 'iji j e naj vei pothvat, uz restaur acij u
zagreba'ke katedrale nakon potresa 1880., izgradnja neorenesansnih arkada
groblj a Mi rogoj u Zagrebu. U Zagrebu ni 'e nekoliko obj ekata u neobarokni m i
neoklasicisti 'kim formama, neorenesansna pala 'a HAZU F. Schmidta 1880., HNK
austrijskih arhitekata H. Helmera i F. Fellnera 1895., klasicisti 'ka gimnazija
(danas muzej Mimara). Duh vremena odra ava i katedrala sv. Petra, 1866. -
1882., koju prema planovima K. Roesnera i F. Schmi dta podi e Strossmayer u
.akovu. U Splitu se u duhu historicizma gradi kazali te 1893., Prokurative i
Biskupska pala'a.
Promotor umjetni 'ke djelatnosti u Zagrebu bio je Izidor Kr njavi, be'ki dak,
slikar, likovni kriti 'ar i povijesni 'ar umjetnosti, voditelj Od jela za bogotovlje i
nastavu. 1868. osnovao je Dru tvo umjetnosti koje postaje pokreta 'ka snaga u
likovnosti do po'etka 20. st. Njegovom zaslugom 1880. osnovani su Muzej za
umjetnost i obrt, i 1882. Obrtna kola gdje e zapo'eti kolovanje pr edstavnici
hrv. moderne. On ureduje Odjel za bogo tovlje i nastavu u Opati 'koj ulici 10. U
tome projektu oko 1900. sudjeluju svi va ni onodobni umjetnici, po 'evi od
slikara Medovi a, Bukovca, Ti ova, iko-Sesije i Ivekovi a, do kipara
Valdeca i Frange a.
Lokalna kiparska djelatnost dobiva sna ni zamah pojavom Ivana Rendi a,
Bra'anina koji nakon kolovanja u Italiji nekoliko godina boravi i djeluje u
Zagrebu. Drugi tadanji poznati talijanski dak bio j e Branisla v Dekovi ,
istaknuti animalist i portretist. Na prijelazu stolje a dominantne pojave u hrv.
skulpturi bili su Robert Frange Mihanovi i Rudolf Valdec.

Po' eci hrvatske moder ne
Umjetnici moderne koji studiraju u Be 'u, Mnchenu i Parizu, prate tamo nju
likovnu situaciju i prenose ju u svoj zavi 'aj. Istodobno u hrv. umjetnosti traje
romanti 'ni ilirizam koji se osje 'a u dravotvornosti motiva, nacional noj ikonici,
po'evi od povijesnih tema (Bukov'eve sli ke Gunduli ev san i Dubravka,
Medovieva Splitski sabor 1897.) do prikaza doma ih krajolika ili seljaka u
narodnim nonjama. U Zagreb nakon studija dolaze dvojica mladih umjetnika:
Vlaho Bukovac i Cel estin Medovi . Bukovac postaje osniva'em zagreba'ke
kole ml adi h umj etnika, u 'ijim e se dj elima osjetiti nj egov utjecaj u
plenerizmu, svijetlosnim bojama i prozirnim sjenama.
Prijelaz dvaju stoljea u Hrvatskoj u znaku je novih socijalnih, politi 'kih i kulturnih
forma. U literaturi i likovnoj umjetnosti osje aju se utjecaji Be'a. Osobitu ulogu
imaj u praki i be'ki daci, poput Du ana Pl avi a i Gi uda Jenyj a, koji 1898.
izdaju prvi broj lista Mladost, smotre za modernu knji evnost i umjetnost.
Secesija se u hrv. umjetnosti odrazila u odricanju od historicizma. Primjerice,
arhitektura be'kih i njema'kih daka Viktora Kova'ia, Vjekoslava Bastla, Huga
Erlicha, Aladara Baranyaia, Stjepana Podhorskog, Rudolfa Lubynskog i Dioniza
Sunka, reakcija je na Boll ove restauratorske zahvate. U slikarstvu se odrazila u
odvajanju Bukov 'eve arene zagreba'ke kole od Drutva umjetnosti Izidora
Krnjavoga. Rije' je o secesionisti 'koj grupi koja se formirala oko Bukovca, a
pripadali su joj kipari Rudolf Valdec i Robert Frange Mihanovi , slikari Artur
Alexander, Robert Auer, Menci Clement Crn'i, Ferdo Kova'evi, Oton Ivekovi i
arhitekt Viktor Kova'i.



134
Page | 134




Martin Pilar, Janko Holjac, Josip Vanca i Kamilo Ton'i, arhitekti koji su diplomirali na
be'koj Visokoj tehni 'koj koli, i imali praksu u be'ki m arhitektonski m
ateljei ma, grade u oblici ma kasnog historicizma s motivi ma secesije, a na javni m
obj ekti ma pojavljuju se elementi moderne.
Od 1900. pratimo ispreplitanje i sukobe dvaju nacionalizama, hrvatskoga i
junoslavenskoga. U sklopu nacionalne ikonike, zani mljiv je opus Viktora
Kova'i a, autora zagreba'ke Burze, od projekta rjeenja trga ispred zagreba 'ke
katedrale do crkve sv. Bla a, i paradigmatski primjer tzv. nacionalnog stila u
sakralnoj arhitekturi.
Junoslavenske ujediniteljske dr avotvorne teme svojega najve eg predstavnika
nalaze u li 'nosti Ivana Metrovi a. Javni spomenici u bronci, kamenu i drvu,
elekti 'nog stila koji je svoje izvori te traio u kiparskoj tradiciji od gr 'ke plastike
do Michelangela, poput spomenika na Avali, tipi 'an su primjer dravotvorne
umjetnosti.
Ideje junoslavenskog jedinstva o 'ituje i drutvo Lada, savez likovnih umjetnika s
nacionalnim sekcijama.
Temelje hrv. modernog slikarstva uspostavljaju trojica slikara m nchenske kole:
Josip Ra'i , Mi roslav Kraljevi i Vladi mi r Beci (uvode u hrv. umj etnost
pari ke novosti, i mpresionizam uz elemente secesije i si mbolistike). Me du nji ma,
najvee zasluge i ma Kraljevi koji, oslanjaju i se na Maneta, dospijeva do
sezanisti 'ke konstrukcije slike.
Najzanimljivija osoba na po 'etku 20. st.u Dal maciji jest venecijanski dak
Emanuel Vidovi , koji se koristi elementi ma simbolizma, pejza ima i mrtvom
prirodom. Povezuje prvu i drugu secesiju, onu zagreba 'ke arene kole i onu iz
Be'a na 'elu s Ivanom Metroviem, M. Ra'kim i T. Krizmanom, a koju je
karakterizirala monumentalizacija si mbola i si mbolisti 'ki ekspresionizam. Od
velike epizode Minhenskog kruga po'inje slom hrvatske secesije, a po 'etkom
rata povijesnu ulogu u hrv. moderni odigrao je Proljetni sa lon (1916. - 1919.),
osnovan u jeku krvavih godina na kojemu izla u razli 'ite generacije
predstavljajui razli 'ita stilska nagnua. Nove slikarske nade postaju mladi
umjetnici poput Lj. Babi a, M. Steinera, Z. ulenti a ili J.Miea.

HRVATSKA KNJIEVNOST U 19. I POETKOM 20.STOLJEA -
Page | 135
ROMANTIZAM, REALIZAM, MODERNA, MODERNIZAM

Romantizam se pojavljuje u sredi nji m deseteljei ma 19. st. Domai romantizam
posjeduje i neke osobite zna 'ajke koje izravno proizlaze iz hrv. kulturnih i
politi'kih prilika. Temeljna karakteristika hrv. romantizma jest njegova nacionalna
sastavnica koja se oblikuje u op ekulturnom programu, stvaranju osnovnih oblika
knjievnog ivota i ponajbolje o 'ituje u Dani'inom sloganu narod bez narodnosti
kao tijelo bez kosti . Hrv. romanti'arska knji evnost svoj je oslonac na la u
domaoj renesansnoj i baroknoj knji evnosti, a hrv. su romanti 'ari obuhvatil i
gotovo sve knji evne rodove i vrste. Najzastupljenija je ilirika, znatan je broj
epskih djela, obilna je putopisna knji evnost, pojavljuju se i dramski oblici i
zapo'inje novelistika.
U ilirici su se okuali mnogi (Ivan Ma urani, Dimitrija Demeter, Antun Nem'i,
Ivan Kukuljevi Sakcinski, Ivan Trnski...), ali ponajbolja ostvarenja pripadaju
Stanku Vrazu i Petru Preradovi u. Vrazovo pj esni tvo formal no je vrlo
raznovrsno, a ponajbolja mu je zbirka .ulabije (1840.) u kojoj spaja motive ljubavi
prema eni i domovini, ostvariv i jednostavan izraz blizak narodnoj pjesmi.
Preradovi je objavio dvije zbirke pjesama: Prvenci i Nove pjesme te stekao veliku
popularnost domoljubnom lirikom, posebic e motivima materinskog izraza i
domotuja kojima osvaja onodobnu publiku.



135




Najvei dosezi epskog pjesni tva hrv. romantizma vezuju se uz stvaranje Ivana
Maurani . Klasi 'na tradicija, dubrova 'ko pjesni tvo i narodna porezija temeljni
su Maurani evi poticaji u sastavljanju Smrt Smail -age engi a (1846.),
romanti'nog spjeva od 5 pjevanja za kojeg je osnovnu gra du pronaao u
stvarnom dogadaju, pogibelji turskog junaka i hercegova 'kog pae Ismail -age
engi a u sukobu s Crnogorcima. Osnovne ideje spjeva su prolaznost sile, vjera u
pravdu i kona'na pobjeda dobra u ivotu. Naj 'ei oblik izraavanje je monolog, a
svako se pjevan je moe protuma'iti kao dio dramske strukture. Na Ma urani a je od
suvremenika utjecao Di mitrija Demeter svojim Grobni 'ki m poljem,
poli metri 'nom poemom o legendarnoj borbri Hrvata s Tatari ma. Franjo
Markovi u svojim, pomalo i dili 'nim spjevovima Dom i svijet i Kohan i Vlasta
tematizira otpor germanizacije, a vrijednije su epske pjesni 'ke sastave napisali
Luka Boti i Grgo Marti .
U dramskoj knji evnosti hrv. romantizma prevladava povijesna tragedija. Ivan
Kukuljevi Sakcinski pi e Jurana i Sofiju, prvu izvornu dramu u novijoj hrv.
knji evnosti, tematski posve enu borbi protiv Turaka. Me du Demetrovi m se
dramskim poku ajima isti 'e Teuta. Mirko Bogovi , po uzoru na Shakespearea,
obraduje nekoliko po vijesnih sudbina (Frankopan; Stjepan, posljednji kralj
bosanski; Matija Gubec), a anrovsku iznimku onodobne hrv. drame 'ini komedija
Kvas bez kruha ili Tko e biti veliki sudac? Antuna Nem 'ia. On je zapo'eo prvi
roman u hrv. knji evnosti (Udes ljudski) i napisao Putositnice, jedan od
najuspjelijih hrv. putopisa.
Hrvatska novelistika tematski zapo 'inje povijesnim, odnosno hajdu 'ko-turskim
pripovijesti ma. Obilje ava ih plonost i stereotip likova, shematizirana doga dajna
struktura, autorski komentari, moraliziranje i binarna ideolo ka shema.
Naj zna ' aj niji su aut o ri Lj ude vi t V uko ti novi , I. K. S akci nski , Di mi t rij a
Demeter, Dragojl a Jarnevi i Mirko Bogovi .
Sredinja knji evna pojava druge polovice 19. st. jest August enoa, 'ije je
knji evno stvaranje pouzdan znak mijene i nagovje taj druk'ijih strujanja u hrv.
knjievnosti. U 20-ak godina knji evnog rada okuao se u govoto svim knji evnim
vrstama. To razdoblje, odnosno 60 -te i 70-te godine 19. st. nazivamo enoino
doba. Prihvatio je preporodnu ideju knji evnosti koja mora odr avati nacionalni
duh, ali je osnovni model modernizirao uspostaviv i visoke umjetni 'ke standarde,
proi rivi anrovski repertoar i pri dobiv i 'itateljsku publiku. Nj egovom je
zaslugom hrv. knji evnost postala djelatna moderna institucija gra danskog
ivota. Ozbiljniju knji evnu karijeru zapo 'eo je 1861. pjesni 'kim sastavcima.
Njegov je pjesni 'ki opus raznolik u anrovskom, tematsk om i metri 'kom smislu. Uz
ljubavnu domoljubnu liriku, popularnu i uglazbljivanu, osobito mjesto u
povijesti hrv. pjesni tva zauzima i lirsko -epski m povijesticama u kojima
romanti 'arski opjevava pro la vremena. Njegov romaneskn i opus ozna'ava
klju'nu postaju u povijesti hrv. romana. enoa je zapravo kanonizirao roman kao
vrstu i formi rao modernu 'itateljsku publiku. Iako je napisao nekoliko romana i
novela iz suvremenog ivota (Mladi gospodin, Vladimir, Prosjak Luka, Branka,
Prijan Lovro, U akvariju, Karanfil s pjesnikova groba), sredi te njegova opusa 'ini 5
povijesnih romana: uvaj se senjske ruke, Zlatarevo zlato, Kletva, Diogene i
Selja'ka buna, koji su poslu ili kao sredstvo nacionalnoga, ali i 'itatelj skog
odgoja. Zlatarevo zlato smatra se prvi esteti 'ki vrijednim romanom u hrv.
knji evnosti. U enoinim romanima temom iz suvremenog ivota prepoznatljive su
realisti 'ke zna'ajke. Tematskim odabirom i analizom dru tvenih odnosa (selo -
grad, uzdi zanje i propadanje na dru tvenoj ljestvici, propast plemstva), stvorio je
nune pretpostavke za razvitak hrv. knji evnog realizma.
Realizam u hrv. knji evnosti obuhva a posljednja dva desetelje a 19. st.
Medutim, postoje neki novelisti 'ki pokuaji 50-ih godina koji se obi 'no smatraju
zamahom predrealizma (protorealizma): Ante Star 'evi Prizor iz ivota, Adolf


136
Page | 136




Veber Tkal'evi Zagrebkinja, Janko Jurkovi Pavao uturi i Vilim Korajac ijaci.
Hrvatski realizam optereen je nacional nim i politi 'kim pitanjima pa su mnogi
ml adi hrv. knji evnici poput E. Kumi 'i a i A. Kova'ia politi 'ki djelatni prava i.
Znatan je utjecaj na hrv. realiste imao enoa, a od stranih posebno mjesto
zauzima Ivan Sergejevi ' Turgenjev. Eugen Kumi 'i pripovijeda o Istri, Ante
Kova'i i K.. Gjalski o Zagorju, Vjenceslav Novak o Primorju, Josip Kozarac o
Slavoniji, a Jure Turi o Lici. Po'eci hrv. realizma vezani su uz knji evno stvaranje
E. Kumi'ia, i to posebice uz roman Olga i Lina. Ponajbolje narativno djelo hrv.
realizma, po mnogima i cijeloga 19.st. jest roman A. Kova 'ia U registraturi.
Kova'iev je roman najizrazitiji p rimjer drutvene kritike u onodobrnoj
knjievnosti. Od svih je hrv. realista najve i tematski raspon ostvario Ksaver
andor Gj alski. U zbi rci pri povijesti Pod stari m krovovi ma pri povijeda o ivotu
zagorskih kurija. Utjecaj Turgenjev a o'it je u romanima U novom dvoru i Na
rodenoj grudi, a zani mljiv tematski pomak predstavlja prvi politi 'ki roman U noi,
jedan od najboljih hrv. romana 19. st. Sredi nji motivi najplodnijeg pisca hrv.
realizma Vj enceslava Novaka j esu propadanje, bijeda i nei ma tina. Prikazuj e
najrazli 'itije drutvene skupine, uvodi niz tragi 'nih likova (romani Tito Dor 'i,
Pavao egota i Dva svijeta, novele U glib, Nezasitnost i bijeda), a u svom
ponajboljem romanu Posl jednji Stipan'ii propovijeda o propasti senjske
patricijske obitelji. Prodor novih oblika gospodarstva i njihove posljedice na
slavonsku seosku sredinu obra duje Josip Kozarac, u pripovijesti Tena, i u
romanu Mrtvi kapitali, o promjenama u li 'koj sredini nastalim razvoja 'enjem
Vojne krajine pi e Jure Turi , propau hrv. plemstva u romanu Melita bavi se J.
E. Tomi , dok Josip Draenovi stvara Crtice iz primorskog malogradskog
ivota. Svretak hrv. realizma ozna 'ava Janko Leskovar koji u svojim
psiholokim novelama (Misao na vje'nost, Katastrofa) najavljuje preokupacije
moderne.
Na poeti'kom razmedu romantizma i modernizma nastaje vrijedan pjesni 'ki opus
Silvija Strahi mira Kranj 'evi a. Njegovo je pjesni tvo angairano, istodobno
proro'ko, tjeskobno, socijalno i domoljubno.
Razdoblje izme du 1892. i 1914. obi 'no se naziva modernom s karakteristikama
tipi 'ni m za onodobnu europsku knji evnost (ekspresionizam, futurizam).
Najzna'ajniji autori moderne su: Milutin Cihlar Nehajev s romanom Bijeg,
pjesnici Draguti n Domj ani i Vl adi mi r Vi dri , dramati 'ar Ivo Voj novi ,
novelist Dinko imunovi i Milan Begovi . Najzna' ajnija knji evna pojava s
prijelaza dvaju stolje a jest A. G. Mato, koji je u hrv. pjesni tvo unio poetiku
francuskih si mbolista. Njegov se knji eni izraz naziva impresionisti 'ki m, a novele su
mu obiljeene lirizmom (Iverje, Novo iverje, Umorne pri 'e), a osobito je bio
uspjean u kraim oblicima.
Autori poput Vladimira Nazora i Ante Tresi a Pavi 'i a stvaraju raznolik opus na
tragu postromanti 'arskih poetika. Vaan dogadaj za lirsko pjesni tvo jest
objavljivanje Hrvatske mlade lirike (1914.), zajedni 'ke zbirke 12-orice autora
kojom je predstavljen novi knji evni narataj (Ljubo Wiesner, Fran Galovi , Ivo
Andri, Tin Ujevi, Vladimir erina, Janko Poli Kamov, Zvonko Milkovi i dr.).
Izraenije modernisti 'ke tendencije prepoznatljive su u dje lu Frana Galovi a (Z
mojih bregov) i posebice Janka Poli a Kamova koji svojim postupcima nagovje ta
avangardisti 'ke knji evne smjerove.
Najzna'ajniji predstavnici hrv. knji evne avangarde su: Ulderiko Donadi ni
(Suvremena umjetnost), A. B. imi (Namjesto svih programa) i, nakon Prvoga
svjetskog rata, Miroslav Krle a (Hrvatska knji evna la).

KULTURNA, ZNANSTVENA I STRUNA DRUTVA, ORGANIZACIJE I
Page | 137
USTANOVE



137




i taonice
Prije po'etka hrvatskog narodnog preporoda, u pojedini m su gradovi ma ne samo
u Banskoj Hrvatskoj, ve i u Dalmaciji i Istri postojale dru tvene ustanove zvane
Casino, koje su bile mjesto sastajanja ug lednih gradana, koji su me dusobno
govorili preteno stranim jezicima. Svaki je Casino imao i funkciju 'itaonice.
Nakon po'etka ilirskog pokreta, osnivane su 'itaonice preporodnog tipa u kojima
se govori hrvatskim jezikom i 'itaju razni tiskopisi na hrv. jeziku. Tu su se
sastajali politi 'ki istomi ljenici koji su se zalagali za ciljeve preporoda pa su kao
takve bile mjesto njihova dru enja. Najpoznatije preporodne 'itaonice u Banskoj
Hrvatskoj, osnovane krajem 'etvrtoga i po'etkom petog desetlje a 19. st.,
djelovale su u Vara dinu, Karlovcu, Zagrebu, Bakru, Petrinji, Novom Vinodolskom i
Poegi.
Osnivanje 'itaonica u Dal maciji i Istri zapo 'elo je 70-ih godina 19.st. Osnivane su
'itaonice u Splitu, Dobroti, Zadru, Dubrovniku, ibeniku, Sinju, Kninu, Puli,
Kastvu, Lovranu, Pazinu i dr. Posljednjih godina 19.st. i po 'etkom 20. otvorene su
'itaonice kao prosvjetne ustanove, 'ak i na veim selima.
Od preporodnih 'itaonica u Banskoj Hrvatskoj osobito je bila zna 'ajna Ilirska
'itaonica kao pokreta ' niza kulturnih aktivnosti i ustanova. U njezinu sklopu
nastala je i Matica ilirska, a u Dalmaciji se osobito istaknula Narodna tionica u
Dubrovniku, koja je izdava la i svoj godi njak Dubrovnik.

Mati ca hrvatska
Po'ela je djelovati 1842. pod imenom Matica ilirska u sklopu Ilirske 'itaonice.
Nakon zabrane ilirskog imena 1843. zvala se samo Matica, a Ilirska 'itaonica
zvala se Narodna 'itaonica. Kasnije su se ponovno vratile svojim prvotni m
imenima, ali kako je apsolutisti 'ki reim 1850. zabranio rad Ilirske 'itaonice,
otada je Matica ilirska postala samostalna ustanova.
Osi m knjievnih 'asopisa Kolo (1842. - 1853.), Neven (1852. - 1857.) i Knji evnik
(1864. - 1866.), Matica ilirska izdavala je i djela starih dubrova 'kih pisaca, ali i
suvremenika. 29. studenog 1874., Matica ilirska odlu 'ila je da se otada zove
Matica hrvatska. Izdavala je 'asopise Vienac (1869. -1903.) i Glas Matice
hrvatske (1906. - 1909.).

Muzeji
Nastarije muzejske zbirke na hrvatskom prostoru vezane su za crkve koje su u
svoji m riznicama dr ale i 'uvale relikvije, obredne predmete, rukopise,
umjetni'ka djela i knjige. Osnivaju se prvi javni muzeji, npr. 1818. Arheolo ki
muzej u Splitu i 1830. Centralni muzej za Dal maciju u Zadru. Narodni muzej u
Zagrebu nastajao je postupno: 1843. utemeljene su njegove dvije zbirke -
mineraloka i zooloka, 1844. nove tri zbirke - arheoloka, numizmati 'ka i
sfragisti 'ka, a 1845. zbirka rukopisa i starih natpisa. Od 1866. bio je pod za titom
Hrvatskog sabora.
U Zagrebu su nadalje osnovani Muzej za umjetnost i obrt, Trgova 'ko-obrtni 'ki
muzej, Hrvatski kolski muzej i Gradski muzej.
Ostali muzeji: 1872. u Dubrovniku, 1877. u Osijeku, 1884. Muzej Istra u Pore 'u,
1889. i Osoru, 1892.u Rijeci, 1893. Muzej hrvatskih starina u Kninu, 1902.u Pili,
1910. u Cresu, 1910. Pokrajinski muzej
za narodni obrt i umjetnost u Splitu.

Ti skare i knji are kao nakl adni ci
Znatan broj tiskara na hrvatskom prostoru poslovao je i vlastitom nakladni 'kom
djelatnou. Maksimilijan Vrhovac je 1794. u Zagrebu osnovao vlastitu tiskaru s
namj erom da izdaje knjige. Kasniji vlasnivi te tiskare bili su Anrun Novosel od
1796. i Franjo upan od 1826. Djelovale su jo neke tiskare u Zagrebu, npr.


138
Page | 138




tiskara Ljudevita Gaja od 1838., tiskara Antuna Jaki a od 1860., tiskara Ivana
Von'ine od 1869., Dioni 'ka tiskara od 1871., tiskara .ure Trpinca od 1901. U
sklopu nekih tiskara nalazile su se i knji are. Pojedini su zagreba 'ki vlasnici
knji ara bili ujedno i nakladnici. Npr., od 1904. Mi rko Breyer u skl opu je svoje
knjiare i mao i antikvarijat.
Kao nakladnici djelovale su pojedine tiskare i u ostalim hrvatskim gradovima od
kraja 18. i tijekom 19. st. Npr., u Dubrovniku tiskara Carla Antonija Occhija,
tiskara Andrea Trevisana, tiskara Antuna Martecchinija, tiskara Dragutina
Prettnera; u Zadru tiskara bra e Battara; u Varadinu tiskara Ivana Sangilla i
Josipa Platzera; u Karlovcu tiskara Ga para Weitza, Ivana Nepomuka Prettnera,
tiskara Abela Luk ia i dr.

Hrvatski zemaljski gl azbeni zavod
Pod ovi m nazivom djeluje od 1895., a utemeljen je jo 1827. kao Drutvo
skladnoglasja za Hrvatsku u Zagrebu. Od 1851. nosi ime Dru tvo prijatelja glazbe
u Hrvatskoj i Slavoniji sa sjedi tem u Zagrebu, a od 1861. nazvano je Narodni
zemaljski glazbeni zavod. Od 1829. uzdr ava i svoju kolu za pjevanje i sviranje
na guda'kim glazbalima, koja od 1890. ima tri odjela: za pjevanje, instrumente i
kompoziciju.

Kni nice
U 19. st. knji nice djeluju u sklopu razli 'itih ustanova. Utemeljene su i prve
opinske, gradske biblioteke. Jedna od takvih je Biblioteca Comunale Par avia u
Zadru, otvorena 1857., a utemeljena poklonom Zadranina Piera Alessandra
Paravije.
Sveu'ili na knji nica u Zagrebu glavna je i najve a bilioteka u Hrvatskoj,
utemeljena 1776., kada su knjige knji nice zagreba 'kog isusova'kog kolegija
predane Kraljevskoj akademiji znanosti. Sveu 'ilinom knji nicom postala je tek s
osnutkom Zagreba'kog sveu'ilita 1874. 1914., Sveu'ilinoj su knji nici bile
priklju'ene biblioteka Kaptola zagreba 'kog (Metropolitana), 1916. biblioteka
Hrvatskog prirodoslovnog dru tva i 1918. biblioteka Nikole Toma ia.

Drutvo za j ugosl avensku povjesnicu i stari ne
Drutvo je osnovano 1850. u Zagrebu inicijativom I.K. Sakcinskog te je okupilo
velik broj 'lanova utemeljitelja, podupiru ih 'lanova i povjerenika. U razdoblju od
1851. do 1875. izdavalo je svoje dru tveno glasilo Arkiv za povjesnicu
jugoslavensku.

Mati ca dal mati nska
Osnovana je sa svrhom da izdaje knjige za puk i nagra duje pisce takvih knjiga, a s
radom je zapo'ela 1862. u Zadru. Od 1863. izdavalo je svoj Narodni koledar.
Izdala je i niz drugih knjiga s podru 'ja hrv. narodne umjetni 'ke knji evnosti te s
podru'ja povijesti. Od 1901. do 1904. izdaje i svoj knji evni 'asopis Glasnik
Matice dalmatinske. 1911. Matica hrvatska i Matica dalmatinska dogovorile su se da
objedine svoje 'lanstvo i nakladni 'ku djelatnost, pa Matica dal matinska otada djeluje
kao ogranak Matice Hrvatske.

JAZU
1860. dakova'ki biskup J.J. Strossmayer osniva JAZU, koju je Hr vatski sabor
1861.stavio pod svoju za titu i izabrao odbor za izradu njenih pravila koji je
izradio i dostavio Saboru Pravila jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
JAZU djelovala je u skladu sa Strossmayerovom eljom da ta ustanova nj eguje
znanost i umjetnost u Hrvata, te da ujedno bude znanstveni i umjetni 'ki vez
Hrvata s ostalim narodima slavenskoga juga. 1861. Hrvatski je sabor zatra io


139
Page | 139




kraljevu sankciju tih pravila, a 1863. iz Be 'asu zatraena manje preinake tih
pravila. Sankciju je dobila tek 1866. Sabor je potom imenovao prvih 14 'lanova
JAZU, koji su izradili njegov poslovnik, te izabrali Strossmayera za njegova
pokrovitelja, a Franju Ra 'kog za predsjednika.
JAZU je zapo'eo s tri razreda: histori 'ko-filologi 'kim, filozofi 'ko-juridi 'kim i
matemati'ko-prirodoslovnim. Isprva je bilo smje teno u zagreba 'kom Gornjem
gradu, dananjoj zgradi Prirodoslovnog muzeja, zatim od 1869. u Narodnom
domu, te najzad od 1880. u vlastitoj pala 'i na Zrinjevcu.
U izdava'koj djelatnosti JAZU osobito su se isticale njegove serije povijesnih
izvora
82
, zati m serija knji evnih djela Star i pisci hrvatski i Djel a JAZU, potom u
nastavcima veliki Rje 'nik hrvatskoga i hrpskoga jezika. K tome treba dodati i
vrijedne periodi 'ke publikacije JAZU: Rad, Ljetopis, Starine, Zbornik za narodni
ivot i obi 'aje Junih Slavena, Gra da za povijest knji evnosti hrvatske,
Prirodoslovna istra ivanja.

St ru' ne i stal e ke udruge (ostal a dru tv a)
Drutvo sv. Jeronima, osnovano 1867. u Zagrebu, izdavalo je knjige s prete no
vjerskom tematikom.
Hrvatski pedagoko-knjievni zbor, osnovan 1871. u Zagrebu, organizirao je
skupove, izdavao pedagogijsku literaturu, te knji evna djela i zabavno -pou'ne
'asopise za djecu. Pokrenuo je i nedovr enu Pedagogijsku enciklopediju od koje je
od 1885. do 1916. izi lo ukupno 16 svezaka.
Hrvatsko arkeologi 'ko drutvo u Zagrebu osnovano je 1877. Od 1895. naziva se
Hrvatsko arheoloko drutvo. Izdavalo je svoj stru 'ni 'asopis Vjesnik Hrvatskog
arheolokog drutva.
Hrvatsko naravoslovno dru tvo (kasnije Hrvatsko prirodo slovno drutvo)
osnovano je 1885., a izdaje svoj stru 'ni 'asopis Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog
drutva. Od 1915. izdaje 'asopis Priroda, kao i svoju Popularnu biblioteku.
Hrvatsko starinsko dru tvo (tako nazvano od 1893.) zapo 'elo je radom 1887. u
Kninu kao Kninsko starinsko dru tvo. Organiziralo je arheolo ka istraivanja u
kninskoj okolici, osnovalo je 1893. Muzej hrvatskih starina i pokrenulo 1895. svoj
'asopis Starohrvatska prosvjeta.
Drutvo hrvatskih knji evnika, osnovano 1900., pok renulo je 1906. svoj 'asopis
Suvremenik, a 1909. i svoju biblioteku Suvremeni hrvatski pisci.

Poli ti ' ke novi ne
Djelovale u Zagrebu:
Pozor (1860. - 1867.)
Obzor (1871. - desetljeima dalje)
Hrvatka (1885. - 1895.)
Hrvatska domovina (1895. - 1900.)
Hrvatsko pravo (1895. - 1911.)
Naa sloga (od 1870. u Trstu, a potom u Puli)
Sriemski Hrvat (1878. - 1887., Osijek)
Sloboda (1878. - 1883., Suak)
Novi list (1900. - 1907., Rijeka) Rieki novi list (1907. - 1915.)
Djelovale u Zadru:
Il Nazionale, odnosno Narodni list (1862. - desetljeima dalje)
Il Dalmata (1866. - 1915.)
82
Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, Monumenta historico -
iuridica Slavorum meridionalium, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et
Slavoniae i Monumenta historica Ragusina

140
Page | 140




La Dalmazia cattolica (1870. - 1879.)
Katolika Dalmacija (1800. - 1898.)
Hrvatska kruna (1892. - 1918.)
Djelovale u Splitu:
Avvenire (1875. - 1882.)
Narod (1884. - 1894.)
Jedinstvo (1894. - 1905.)
Nae jedinstvo (1905. - 1918.)
Djelovale u Dubrovniku:
Rimembranze della settimana (1848.)
L'Avvenire (1848. - 1849.)
Crvena Hrvatska (1891. - 1914.)


OSNOVNO, SREDNJE I VISOKO KOLSTVO

Banska Hrvatska
Jo za vladavine Marije Terezije objavljenja je
Page | 141












1777. naredba o organizaciji
kolstva pod naslovom Ratio educationis totiusque rei literariae per regnum
Hungariae et provincias eidem adnexas (Op i kolski i uevni sustav za Ugarsko
kraljevstvo i njemu prid ruene zemlje). Prema tom kolskom sustavu kole su
djelovale kao narodne (osnovne) i kao latinske kole (gimnazije).
Narodne (osnovne) kole organizirane su ovisno o sredini u kojoj djeluju. Npr.
seoska osnovna kola je mogla i mati jednog u itelja, osnovna kola u gradovima tri
uitelja, osnovna kola u okrunim sredi tima do etiri uitelja i sl. Pri tim
osnovnim kolama (normalkama) mogli su se odr avati i pedagoki teajevi za
obrazovanje osnovno kolskih uitelja.
Latinska kole (gi mnazije) organizirane su u 3 stupnja, gdje je prvi bio gramati ka
kola s tri razreda (prvi razred principia, drugi razred grammatica, tre i razred
syntaxis), drugi stupanj je bio humanisti ka kola s dva razreda ( etvrti poesis,
peti rezred rhetorica), a tre i stupanj bila je akademija s dvogodi njim trajanjem, a
imala je dva odsjeka: filozofski i pravi odsjek.
Broj osnovnih kola u Banskoj Hrvatskoj sporo je rastao, ali je ipak bio u stalnom
porastu, pogotovo od vremena ilirsko g pokreta i dalje. Nakon Hrvatsko -ugarske
nagodbe (1868.) bilo je u Banskoj Hrvatskoj mogu e donijeti i prvi hrvatski kolski
zakon, to je i uinjeno za banovanja Ivana Ma urania: Hrvatski sabor usvojio je
Zakon o ustroju pukih kola i preparandija za puku uiteljstvo u kraljevinama
Hrvatskoj i Slavoniji , koji je 14. listopada 1874. dobio carevu (kraljevu) sankciju.
Prema tom prvom hrv. kolskom zakonu u Banskoj Hrvatskoj pu ke kole dijelile
su se na ope puke i graanske kole. Ope puke kole i male su 4 razreda i 2
godita opetovnice, koje su imale zadatak da njihovi polaznici utvrde u evno
gradivo iz prethodnih razreda. Nastava je bila besplatna i obvezna za sve
uenike. Graanske kole trajale su 3 godine. U njima su, uz ope obrazovne
predmete, bili zastupljeni i stru ni predmeti iz poljodjelstva, obrta i trgovine.
Za banovanja Khuena -Hdervryja donesen je i 31. listopada 1888. potvr en novi
Zakon ob ure enju puke nastave i obrazovanja u itelja puki h uitelja u
kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji . Puke su se kole prema tom zakonu dijelile na
nie i vie. Nie su trajale 4 godine, a vi e puke kole zamijenile su dotada nje
graanske kole. Nastavni jezik u tom novom kolskom Zakonu iz 1888., z bog
pravoslavnog stanovni tva iz pripojene Vojne krajine, zvao se hrvatski ili srpski.
Uiteljima su sni ene plae i produeno trajanje slube od 30 na 40 godina da bi
stekli mirovinu.


141





Daljnji rast broja osnovnih kola u Banskoj Hrvatskoj vidi na str. 637.

U kolskoj godini 1901./1902. bilo je ukupno 29 vi ih pukih kola s 3 151
uenikom i 201 uiteljem. Postojale su i dvije sprecijalne osnovne kole kola za
slijepe i kola za gluhonijeme - obje u Zagrebu!
Nepismenost stanovni tva bila je izrazita. U Banskoj Hrvatskoj 1900. bilo je
nepismenih 49,18% mukaraca i 64,83% ena. Podatke o nepismenosti u
pojedinim upanijama vidi na str. 637.
Tijekom 19. i poetkom 20.st. nastao je u Banskoj Hrvatskoj znatan broj srednjih
kola te ni ih strunih kola i teajeva, iji ukupan broj po vrstama u kolskoj
godini 1905./1906. vidi na str. 638.
Visoko kolsko obrazovanje u Banskoj Hrvatskoj provodilo se u Kraljevskoj
akademiji znanosti (Regia scientiarum academia) s tri studija: filozofskim,
pravnim i teolokim. Hrvatski sabor 1790. tra io je da zagreba ka akademija
dobije status sveuili ta, ali joj taj status nije tada dan. Poslije, sredinom 19. st.,
kad je trajanje gimnazijskog obrazovanja produ eno sa 6 na 8 godina, filozofski
studij u Zagrebu pretvoren je u 7. i 8. godinu u enja u zagrebakoj gi mnaziji.
Nakon toga u Kraljevskoj akademiji znanosti ostao je samo pravni studij, jer se
teoloki studij izdvojio, a pravni se otada naziva Pravoslovna akademija (1850.).
Nastojanje da Banska Hrvatska dobije sveu ilite ostvareno je 5. sije nja 1874.,
kad je napokon bio sankcio niran saborski Zakonski lanak ob ustroju sveu ilita
Franje Josipa I. u Zagrebu . Sveano otvorenje tog sveu ilita obavio je 19.
listopada 1874. ban Ivan Ma urani . Sveuili te je tada zapoelo s radom s tri
fakulteta: pravni, bogoslovni i filozofski. Za ustanovljenje medicinskog fakulteta
jo nije bilo materijalnih uvjeta. Studenti Zagreba kog sveuili ta bili su isprva
iskljuivo mukarci. Od kolske godine 1901./1902. ene su se mogle upisivati na
filozofskom fakultetu i kao redoviti studenti. Po etkom kolske godine
1917./1918. otvoren je napokon i medicinski fakultet u sklopu Zagreba kog
sveuilita. Meu njegovim prvim studentima u toj kolskoj godini bilo je i 14
ena.

Voj na kraji na
Prema Opem kolskom redu iz 1774., va eem za Vojnu krajinu, postojale su 3
vrste osnovnih kola: normalne kole (normalke), glavne kole i trivijalne kole.
Najvanije je bilo da u ti m kol ama ueni ci to bolje naue njemaki jezik. Od
1849. do 1871. kraji ki su uitelji nosili uniforme kao i tamo nji dravni inovnici.
1880. u Vojnoj krajini bilo je 540 osnovnih kola. U gradskim sredi tima Vojne
krajine djelovala je jo od 18. st. i pokoja srednja kola (npr. gimnazija u Senju,
Karlovcu, Bjelovaru, Vinkovcima).

Dal macija
kolstvo u Dal maciji prvi se put razvilo na iroj osnovi tek za vrijeme francuske
uprave od 1806. - 1813. Osim osnovnih kola, gimnazija i stru no-obrtnikih
kola, u to je vrijeme u Zadru osnovan i licej, iji su ni i odjeli i mali gi mnazijski, a
vii sveuilini ustroj.
S uspostavom austrijske vlasti 1814., ta se nova vlast, uz ostalo birnula i u
organizaciji kolstva. Broj se osnovnih kola postupno pove avao, ali sporo. Pri
viim poetni m kolama u okru ni m sredi tima - u Zadru, Splitu, Dubrovniku i
Kotoru - djelovali su i te ajevi za izobrazbu osnovno kolskih uitelja. U to su
vrijeme u Dal maciji postojale samo tri gimnazije - zadarske, splitska i
drubrovaka.
Od 1861., s ustanovljenjem Dalmatinskog sabora, briga o kolstvu znatno je
porasla i ono se otada br e razvijalo. Velike politi ke bitke voene su za


142
Page | 142




pohrvaenje dal matinskog kolstva: da umjesto nametnutog talijanskog jezika tu
uloge preuzme hrvatski jezik. Dal matinski su narodnjaci ipak u tome uspjeli i to je bio
njihov najvei nacionalno -politiki uspjeh.
Neposredno uoi Prvoga svjetskog rata (1914. - 1918.) u Dal maciji j e djelovala
401 osnovna kola (od toga 400 na hrvatskom i jedna na talijanskom jeziku). U
svih 7 tadanjih graanskih kola (5 mukih i 2 enske) nastavni je jezik bio
hrvatski. Cjelokupnu nastavu na hrv. jeziku i male su tada obje u iteljske kole, 5
gimnazija, jedna poljodjelska kola, 4 trgovake kole, jedna graditeljska,
umjetnika i obrtni ka kola i 3 stalna obrtni ka teaja.
Obje nauti ke kole (u Dubrovnik u i Kotoru), kao i Licej sv. Dimitrija u Zadru, imali su
dvojezi nu nastavu, na hrv. i tal. Talijanski kao nastavni jezik zadr ao se u
cijelosti do 1918. jo samo u jednoj od dviju zadarskih gimnazija te u zadarskoj
realki i zadarskoj obrtni koj koli.

I s t ra
Istarski Hrvati bili su izlo eni talijanizaciji. Od 1861. u Istarskom saboru, zatim u
opinskim vijeima, oni se sve energi nije suprotstavljaju sveop oj supremaciji
Talijana i talijana a.
1869. u Istri je djelovalo 138 osnovnih kola, a taj broj se postupno pove avao pa je
1883. taj bio 158. Od tih 158 kola bile su, prema nastavnom jeziku, 64
talijanske, 57 hrvatske, 25 slovenske i 12 dvojezi nih.
Pomorsko obrazovanje stjecalo se od 1869. u nauti koj koli u Loinju s
talijanski m nastavni m jezikom. Upornom zahtijevanju hrv. zastupnika iz Istre u
Istarskom saboru i u Carevinskom vije u da se u Istri osnuje jedna hrv. gimnazija
bilo je udovoljeno: 16. rujna 1899. otvorena je gi mnazija u Pazinu s hrv.
nastavni m jezikom.
Vidjevi stalan porast broja hrv. kola istarski su Talijani osnovali 1886. dru to
Pro Patria sa zadaom da ono u Istri osniva talijanske osnovne kole i djeje
vrtie te iri talijansku nacionalnu svijest. Kad je austrijska vlast 18 90. zabranila
djelovanje drutva zbog njegovih antiugarskih i antiaustrijskih usmjerenj, istarski
su Talijani osnovali novo dru tvo 1891. pod nazivom Lega Nazionale koje je
imalo isti cilj kao i prija nje drutvo. Takvo djelovanje istarskih Talijana po taknuo je
istarske Hrvate da 1893. u Puli utemelje svoje kolsko drutvo Druba sv.
irila i Metoda. 1895. sjedi te drutva premjeteno je u Optatiju. Tajnik dru tva
bio je Viktor Car Emin, a Druba je do 1918. otvorila niz hrv. dje jih vrti a i hrv.
osnovnih kola te usmjeravala hrv. nacionalnu svijest.

CRKVA U HRVATA U DRUGOJ POLOVICI 19. I POETKOM 20. ST.

Strossmayerovo r azdoblj e
Biskup i teolog, humanist i vizionar, politi ar i kulturni radnik, pokrovitelj JAZU i
suosnivatelj Hrvatskog sveu ilita, Strossmayer sve svoje intelektualne i fizi ke
sposobnosti ugrauje u crkveno, kulturno i politi ko jedinstvo hrv. naroda i ire
junoslavensko i europsko zbli avanje. Bio je podupiratelj ekumenizma i
otvorenosti. Njegovo geslo bilo je Za vjeru i dom, pri emu Strossmayer prije
svega misli na Hrvatsku i Zagreb. U svojim ekumenskim shva anjima bio je vrlo
otvoren i tolerantan, a zastupao je i pomirenje i dijalog Istoka i Zapada, ali svoja
plemenita nastojanja ne e moi provsti u praksi jer Srpska pravoslavna crkva nije
odgovorila njegovu pozivu boje i se pokatoli enja.
Njegova pastoralna, kulturna i politi ka djelatnost na najbolji na in svjedoi o
ivotu istroenom u uklanjanj u zapreka koje dijele Isto nu i Zapadnu crkvu. U
ekumenskom kontekstu treba shvatiti njegovo nastojanje na tovanju irila i
Metoda, osobito encikliku Te ka sluba (Grande munus) pape Lava XIII., u ijoj
redakciji vrlo aktivno sudjeluje.


143
Page | 143




Posebno se zalae za ureenje Katoli ke crkve u BiH. Zauzima se za njezinu
integraciju s Crkvom u Hrvata, a za sarajevskog nadbiskupa metropolita predla e
ovjeka otvorenih vidika. Posebno je bio naklonjen bosanskim franjevci ma koji su
imali vanu povijesnu misiju na tom prostoru. Va ni m smatra da se njihovi
bogoslovi koluju u Zagrebu, a ne u Budimpe ti.
Borba protiv germani zacije i maarizacije sastavni je dio Strossmyerovih
politikih akcija. Upravo zato to prema Srbima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi gaji
osobite si mpatije i iznimno razumijevanje, te ko pri hvaa injenicu s koliko se
mrnje i prezira neki njihovi predstavnici odnose prema Katoli koj crkvi i
Hrvatima. Od izni mne su vanosti Strossmayerovi posrednici na Prvom
vatikanskom saboru (1869./1870.). Poznat je po svoji m sadr ajni m, elegantnom
latintinom sroeni m govori ma kojima pokazuje odmj erenost, toleranciju i
teoloku opravdanost zastupanih stavova, ali u kojima ne podupire dogmu o
papinoj nepogreivosti, smatrajui da bi njezino progla enje tetilo zbli avanju
Istone i Zapadne crkve.
Strossmayer je Zagreb smatrao glavni m gradom Hrvatske, duhovni m, kulturni m i
politikim sredi tem. Iako kao biskup rezidira u akovu, Strossmayer se u
slubenim aktima i nastupima redovito naziva biskupom bosansko -srijemskim
ili bosanskim i srijemskim biskupom, povezujui tako dvije za Crkvu u Hrvata
iznimno vane sastavnice: starokr ansko metropolitansko sredi te u Sirmiumu
83
i za nacionalnu povijest preva nu bosansku biskupiju. U nastojanju da Zagreb
postane pravo sredi te svehrvatske crkvenosti, Strossmayer inzistira na tome da
pitanje obnove crkvenih struktura u BiH treba rje avati u obliku ujedinjenja svih
hrv. crkvenih pokrajina pod vodstvom zagreba kog metropolita. Meutim,u pismu
papinskom nunciju u Be u istie kako zadarska nadbiskupija u Dalmaciji nema
nikakvu vi u i nunu svrhu, ve je plod austrijskog birokratskog sustava. Na
poetku istog pisma, s mnogo simpatija podupire izbor zagreba kog sveuilinog
profesora dr. Josipa Stadlera za novog sarajevskog nadbiskupa, unato tome to
je Stadl er prava, a Strossmayer lan Narodne stranke. Strossmayer e
1891./1893. uloiti sav svoj utjecaj da Stadler do e na elo Hrvatsko-slavonske
metropolije. akovaki e biskup svojim drutveni m ugl edom, politi kim
utjecajem i financijski potpomagati brojne projekte sarajevskog nadbiskupa.
Udruenim e snagama obojica braniti nacionalno zna enje Zavoda sv. Jeroni ma
u Rimu.
Svoji m mecenatstvom Strossmaywe e podupirati Haulikovo Hrvatsko knji evno
drutvo sv. Jeroni ma i Maticu hrvatsku u Zagrebu. Metropolit Haulik 1862.
odluno opovrgava lane glasine i klevete kojima se htjelo degradirati moralni i
sveeniki lik Strossmayera. S jednakim po tovanjem surauje i s Haulikovim
nasljednikom, kardinalom Josipom Mihalovi em, ali u mnogi m pitanjima crkvenog
i politi kog ivota ne nalaze zajedni ki jezik. Naime, Strossmayer misli da
Mihalovi previe brani promaarske, a premalo hrvat ske stavove u politici, te ga
naziva najveim neprijateljem Katoli ke crkve i hrv. naroda. Mihalovi u predlae
osnivanje zajedni kog bogoslovnog sjemeni ta za sve hrv. dijeceze u Zagrebu,
drei da e to pripomoi prevladavanju regionalizma i stvoriti jedinstven duh
hrv. pripadnosti. Kardinal Mihalovi nije sudjelovao u posjeti akovake katedrale
1882., istina na izri it zahtjev Bea i Budimpete, ali mu je zato gostom bio
senjski biskup Juraj Posilovi , posljednji Strossmayerov metropolit u kojemu
akovaki biskup prepoznaje iskrenog rodoljuba, glagolja a i branitelja hrv.
crkvenih tradicija.


83
Sirmium (dananja Srijemska Mitrovica), e bio anti ki grad rimske provincije Panonije.
Sirmium je bio prvobitno ilirski grad koji je Rim osvojio u 1. stolje u nae ere. Sirmium je
bio vaan grad Rimskog carstvf, poto je bio gospodarsko sredi te Panonije i jedan od
etiri prijestolnice Ri mskog carstva.

144
Page | 144




Hrvatsko sveuilite u Zagrebu (1874. )
Strossmayer pridaje iznimno zna enje kulturnoj djelatnosti Crkve u Hrvata.
Sveuilite i Akademiju dri vrlo vanim elementom u oblikovanju nacionalne
svijeti. Na njegov prijedlog Hrvatski sabor 1861. pokre e pitanje Hrvatskog
sveuilita u Zagrebu, koje e 19. listopada 1874. ban Ivan Ma urani svean
otvoriti. Njegovim e zauzi manjem u Zagrebu 1866. biti utemeljena i JAZU sa est
odjela i znanstvenih instituta, bogatom knji nicom i Galerijom starih majstora
(1884.).
Povratkom ustavnosti nakon Bachovog apsolutizma, Hrvatski sabor pristupa
osnivanju modernog s veuilita koje, prema Strossmayeru, treba postati
sjeci tem mladih ljudi koji bi se za vi u duevnu radnju udesili i osposobili .
Hrvatski sabor kona no 11. oujka 1869. izglasava zakonski lanak Ob
utemeljenju sveu ili ta u glavnom gradu Zagrebu . Saborski akt o osnutku
Hrvatskog sveuili ta u Zagrebu sastoji se od 4 paragrafa: prvim se utemeljuje
sveuilite s 4 fakulteta, drugi se odnosi na naziv ustanove (Sveu ilite kralja
Franje Josipa I.), treim se odreuje da se Pravoslovna akademija i Nadbiskupski
licej ustroje kao fakulteti Juridi ki (Pravni) i Bogoslovni te da se na Mudroslovnom
(filozofskom) fakultetu osnuju katedre za filozofiju, povijest i klasi nu filologiju, a
na Lijenikom (Medicinskom) katedre za primaljstvo i veterinu, a etvrtim se
Kraljevska zemaljska vlada poziva da Saboru predlo i osnovu o ureenju
sveuilita.

Crk va i p ol i ti ka
Strossmayerov politi ki uspon podudara se s usponom Narodne stranke nakon
pada Bachova apsolutizma (1860.). Na Carevinskom vije u 5. oujka 1860.
akovaki biskup, predstavnik Slavonije i ilirac Ambroz Vraniczany iznosi zahtjev za
ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Strossmayer zahtijeva da se nacionalna
heterogena Austro -Ugarska Monarhije konstituira na federalnim na elima i zalae se
za duhovno i knji evno jedinstvo Junih Slavena.
akovaki biskup svoje politi ke poglede dijeli s biskupi ma Dobrilom i
Antunovi em, sveenikom Pavlinovi em i mnogim drugim pripadnicima klera.
Strossmayer, Pavlinovi i bosansko-hercegovaki franjevci u pitanju politi ke
pripadnosti Bosne i Hercegovine dr e da one pripadaju Hrvatskoj.

Li be ral i zam i kl er
Liberalizam hrv. inteligencije ilirske orijentacije s redi nom 19. st. stvara
napetosti u odnosi ma s Crkvom. U obranu dru tveni h i religijskih stavova hrv.
katolicizma, zagreba ki biskup Haulik osniva Katoli ki list (1849.) i Drutvo sv.
Jeroni ma, koje okuplja katoli ke intelektualce koji nastoje iri m narodni m
slojevima pruiti dobru gospodarsku, knji evnu, povijesnu i vjersku knjigu.
Kler i liberalno graanstvo sukobili su se zbog ovlasti na podru ju nieg kolstva i
novinstva. Nai me, nakon Hrvatsko -ugarske nagodbe (1868.) kolstvo je stavljeno u
nadlenost Sabora, a novi m zakoni ma iz 1864. Crkvi je oduzet stoljetni nadzor nad
osnovnim kolama. Nezadovoljstvo klera donekle je ubla eno zakonom iz 1888.
kojim se podupire suradnja u itelja i kateheta.
Liberalizmu u Hrvatskoj odl u no se suprotstavlja u ili ni profesor i kanonik dr.
Antun Bauer. 1911. i menovan je koadjutorom zagreba kog nadbiskupa dr. Jurja
Posilovi a. Oni dvojica bili su jedini zagreba ki nadbiskupi koje crkveni Rim nije
poastio kardinalskim grimizom. Bauero va poslanica u obranu stoljetnih prava
istarskih Hrvata, a protiv zatiranja njihova kulturnog naslje a imala je odijek i u
meunarodni m diplomatski m krugovi ma. U razdoblju od 1885. do 1911. Bauer je
vrlo aktivan u politi kom ivotu kao zastupnik Hr vatske stranke prava. Bauer se
godinama na stranicama Katoli kog lista energi no suprotstavljao protuhrvatskoj
politici Khuena -Hdervryja. Bio je pionir realnog socijalnog rada kojemu briga


145
Page | 145




za prosvjetu naj irih slojeva naroda ide me u prve socijalne du nosti . Podupire
politiku naseljavanja opusto enih hrv. krajeva stanovni tvom iz gusto nastanjenih
podruja. Jedan je od osniva a Hrvatske poljodjelne banke, ustanove koja
novano podrava zadrugarstvo. Na elu je zagrebake nadbiskupije i Crkve u
Hrvata tijekom Prvoga svjetskog rata, u vrijeme raspada Austro -Ugarske
Monarhije i ulaska Hrvatske u novu dr avnu tvorevinu - Kraljevstvo Srba, Hrvata i
Slovenaca. Njegovom zaslugom rimski Zavod sv. Jeronima postaje op e dobro
hrv. naroda (1924.).

Crkva i radni tvo
Od 1855. Kolpingovo Katoli no djeti ko drutvo u Zagrebu okuplja obrtni ke
naunike. Zagrebaki Katoli ki list priznaje da socijalno pitanje postaje od dana
u dan sve to zama nije i mi ga prati mo napetom pozorno u. Najkonkretniji u
borbi sa socijalnom bijedom su istarski sve enici jer su na najve em hrv.
poluotoku socija lni problemi najue povezani sa socijalnim pitanjem. List Na a
sloga poduava istarske i primorske seljake ne samo u obradi zemlje nego ima
pomae da dou do najpovoljnijih kredita. Istim putem krenuo je i vukovarski
Sriemski Hrvat, koji predl ae putove rjeavanja socijalnih problema u nas na
temelju okrunice sv. oca pape Lava XIII. . Enciklika Rerum novarum (1891.)
poticaj je domovina ki orijentiranom kleru da pod pokroviteljstvom zagreba kog
nadbiskupa Posilovi a osnuje Hrvatsku samostalnu radni ku stranku i list Glas
naroda, koji se u svojom prvom broju izja njava za pravatvo.

H rv a t s k i k at o li k i p o k re t
Poetak Hrvatskog katoli kog pokreta (HKP) kao organiziranog lai kog drutva
odozdo dovodi se u svezu s inicijativom pape Lava XIII. i Pija X. da se u naj irim
slojevima katoli kih vjernika oblikuje svijest o njihovoj ulozi u ivotu Katoli ke
crkve.
Prvom javnom manifestacijom katoli kog laikata u nas dr i se Prvi hrvatski
katoliki kongres, odr an poetkom rujna 1900. u Zagrebu. Uz sve enike Ivana
Krapca i dr. Antuna Bauera, u organizacijskom su odboru istaknuti javni i kulturni
radnici Milan Amru, Aleksandar Bresztyenszky, Tadija Smi iklas, Fran Vrbani i
dr.
Pokrenut na i nicijativu kr kog biskupa Antuna Mahni a, HKP je katoli ki odgovor
na postupnu dekristijanizaciju hrv. dru tva iz kojeg liberalizam i materijalizam
nastoji istisnuti religijske vrednote. Cilj pokreta je uprisutnjenje kr anskih ideala u
vremenu kad se hrv. drutvo upoznaje s novim idejama i strujanjima koje
pristiu sa Zapada.
Enciklika Rerum novarum iz 1891. pape Lava XIII. daje poticaj katolicima da se
zainteresiraju za radni ko pitanje i organiziraju kr anske sindikate, socijalne
pokrete, zadrugarstva, omladinske saveze i sl. Na Prvom hrv. katoli kom
kongresu (1900.) istaknuta je potreba o uvanja vjerskog osje aja u narodu.
Krki biskup Antun Mahni , urednik Ri mskog katolika, na po etku 20. st. alje na
Beko sveuilite bogoslova Ivana Butkovi a s namjerom da okupi hrv. studente i
ondje organizira jezgru hrv. katoli kog gibanja. 1903. u Beu je osnovano
udreenj e naih studenata pod i menom Hrvatska, a dvije godi ne poslije
studentsko glasilo Lu . Prvog urednika Butkovi a uskoro zamjenjuje ugledni
sveuilini profesor i knji evni kriti ar Ljubomir Marakovi .
Glasilo HKP-a i njegov idejni voditelj je Hrvatska stra a (1903.). Taj asopis staje u
obranu katoli kog nauka od suvremenih zabluda i poziva mlade na portvovan
rad za duhovni preporod naroda. Mahni 1913. pokree knji evni asopis
Hrvatska prosvjeta, koji s vremenom postaje arite hrv. katoli ke knji evnosti.
1906. u Zagrebu je osnovan Hrvatski ka toliki akadameski klub Domagoj koji
postaje sredi tem hrvatskoga akog i studentskog pokreta.


146
Page | 146




Na kongresu hrv. katoli kog atva 1909. u Splitu odlu eno je da se u Zagrebu
osnuje Hrvatski katoli ki aki savez (1910.) kao kulturno -prosvjetno drutvo
Hrvata katolika.
Da se osigura jedinstvo HKP-a i usmjere njegove djelatnosti, 1912. osnovan je
Katoliki seniorat. Seniorima, kao ve oblikovanim lanovima pokreta, pripada
vrhovna nadlenost HKP-a. Po uzoru na sli ne organizacije u svijetu, Seniorat
proiruje svoje djelatnosti na izvan aka podruja, kao to su selo, radni tvo,
tisak i dr. U Zagrebu je 191 8. osnovana Hrvatska pu ka stranka (HPS) koja na
izborima 1920. ima 46 599 glasova i 9 zastupnika, a zala e se za federalno
ureenje jugoslavenske dr ave.
HKP poslije Prvoga svjetskog rata poma e progonjeni m istarskim Hrvatima,
organi zira zadrune saveze, prima tedne uplate i daje povoljnije zajmove, iri i
promie zadrugarstvo, a sudjeluje i osnivanje orlovskih dru tava.
Tako su se ostvarila predvi anja Petra Rogulje, jednog od prvaka HKP -a koji je u
domagojstvu vidio pomirljivu struju koja te i narodnoj slozi, dok je orlovstvo
bliskije integralizmu.








































147
Page | 147