1

DRUGI SVJETSKI RAT

1939. 1945.
Prema razmiljanjima mnogih, rat koji je zapoeo 1914.g. nije u potpunosti zavren, a
1920-te bile su samo pauza u tri desetljea kriza i sukoba nakon 1914.g. Moda, da Svijet nije
pogodila velika gospodarska kriza, Hitler i nacisti nikad ne bi doli na vlast, demokracije bi se
nastavile razvijati, a do strahovitog krvoprolia u Drugom svjetskom ratu ne bi dolo. Ipak, rat
koji je zapoeo u rujnu 1939.g. i razvukao se est dugih godina ukljuio je svaki kutak svijeta
kao niti jedan rat prije ovoga.

BLITZKRIEG PUTEN S LANCA

Hitler nije elio da se
Njemakoj ponovi greka iz Prvog
svjetskog rata kada su se morali tui
istovremeno i na zapadnom i na
istonom frontu, pa je prije poetka
ratnih operacija uao u dogovor sa
Rusima, te je sklopljen tzv. njemako
sovjetski pakt o nenapadanju u
kolovozu 1939.g., kojeg su potpisali
ruski ministar Molotov i njemaki
ministar vanjskih poslova von
Ribbentrop.
Tajnom
klauzulom
ugovora Rusi su dobili slobodne ruke u Slika 1: Ova politika karikatura je cinian komentar
istonoj Poljskoj, Finskoj, Litvi, njemako-sovjetskog pakta o nenapadanju, potpisanog 23.
kolovoza 1939.g. Hitler i Gring prikazani su kao dvije udavae
Estoniji, Latviji i Besarabiji (dio koje se stiu uz Staljina. Uz karikaturu ide tekst kojim Hitler
Rumunjske). Za tajnu klauzulu pita Staljina: "No, hoe li nam sada dati svoje rublje?"
doznalo se tek na poslijeratnom
procesu u Nrnbergu. ini se udnim
kako je Staljin mogao biti tako slijep u to vrijeme, ali kako su mu
se istovremeno udvarali i britanski i njemaki diplomati, on je
izabrao njemaku ponudu koja mu je osigurala jo neto
mirnodopskog vremena i priliku za ugrabiti dodatnog teritorija
Sovjetskom Savezu.

Napad na Poljsku i premijera Blitzkriega

Hitler i njegovi vojni savjetnici znali su da njemaka vojska
najbolje djeluje kada je u brzom i silovitom pokretu,
izbjegavajui frontovske sukobe kakvi su karakterizirali Prvi
svjetski rat. Glavno pitanje bilo je kako nadvladati jaku i
intenzivnu rafalnu paljbu iz strojnica u rukama obrambenih
snaga? Veina lanova njemakog generaltaba imali su u vidu
tenkove kao rjeenje, koji bi trebali probijati put za pjeadijske
jedinice, ba kao to su to inili 1918.g. Ipak, jedan njemaki
general, Heinz Guderian imao je drugaiju viziju, tj. okrenuo je
koncept upotrebe tenkova naglavake, naime, prema njegovom
razmiljanju pjeadija je trebala biti potpora
tenkovima, a ne obratno. Tijekom 1920-ih
Slika 2: Heinz Guderian, tata munjevitog rata.
Guderian je razvijao svoj koncept motoriziranja i

2
oklopljivanja svih elemenata normalne divizije (pjeadije, artiljerije i inenjerije) kako bi svi
oni mogli djelovati uz tenkove, a da ih ne usporavaju. Osim toga, takve manje i efikasne
divizije mogle su se uklopiti u ogranienja postavljena Versailleskim diktatom Njemakoj.
Kao rezultat nastala je panzer (oklopljena) divizija. Panzer divizije su prilino skupe, ali
Guderian je bio uvjeren da sa est-sedam takvih divizija moe rat uiniti puno pokretljivijim.
Kada je 1933.g. Guderian pokazao prvu eksperimentalnu panzer diviziju Hitleru, ovaj je
rekao: "To je ono to elim!", i
dao
je
punu
potporu
Guderianovu
panzer
programu. Prvih est panzer
divizija koje je Guderian
zahtijevao bile su spremne za
napad na Poljsku.
Upad u Poljsku pod
kodnim
nazivom
"Bijeli
sluaj", koji je zapoeo 1.IX
1939. oznaava poetak II.
Slika 3: Nijemci su inscenirali poljsku krivnju za poetak rata jer su svoje svjetskog rata. U samo tjedan
vojnike obukli u uniforme poljske vojske i lairali diverzantski napad. dana njemake kopnene snage
Poljaci su usprkos svojoj hrabrosti bili osueni na propast pred nadmonom
i efikasnom njemakom vojskom. Slika prikazuje juri poljske konjice, koja i Luftwaffe unitile su zaostalu
poljsku armiju, koja je slovila
je bila maji kaalj za njemake panzer divizije.
za jednu od monijih u
Europi. Poljska se armija posloila u obrani du granice, ali je vrlo brzo probijena, a zatim i
opkoljena jer je njemaka vojska prola kroz rupe koje su uinile panzer divizije u poljskoj
obrani Cijeli svijet je imao priliku vidjeti efikasnost i brzinu njemakog "Blitzkriega"
(munjeviti rat), nove vojne strategije koja kombinira zrane napade sa brzim pokretima
motoriziranih i oklopnih jedinica, kojemu cilj nije toliko zaposjedanje teritorija, nego
prekidanje komunikacija u napadnutoj zemlji i zauzimanje stratekih toaka.
Brzo nakon napada na Poljsku Francuska i Engleska objavile su rat Njemakoj,
3.IX.1939.g. Francuska je, iako se ugovorom s Poljskom obvezala da e napasti Njemaku
ostala mirna, jer sjeanja na I. sv. rat jo su joj bila iva, tako da je Poljska nestala sa
zemljovida (i Rusi su upali u istoni dio Poljske realizirajui njemako-sovjetski tajni
dogovor).

Agresija SSSR-a
im su Nijemci zapoeli svoje ratne operacije u Poljskoj, Rusi su se pourili ostvariti
dogovoreno iz njemako-sovjetskog pakta. Osim upada u istonu Poljsku, bez velikih
problema preuzeli su kontrolu nad Letonijom, Estonijom i Litvom, jedini pravi otpor pruili
su im Finci u tzv. zimskom ratu. Finska je Rusima trebala i da osiguraju Lenjingrad, jer bez
obzira na pakt s Nijemcima nisu u njih imali previe povjerenja ("bolje da mi kontroliramo
Finsku nego da to kasnije uine vabe, i dou na 30 km od Lenjingrada"). Finska nije imala
anse, ali ipak je uspjela nanijeti znatne gubitke Rusima, a Rusi su izvukli dobre pouke iz
ovog rata, naime shvatili su koliko su katastrofalno loi, to ih je u njemakom napadu kasnije
vjerojatno spasilo od potpunog sloma.

Njemaki napad na Skandinaviju

Skandinavija je bila strateki vrlo vaan prostor, naroito Nijemcima zbog ovisnosti
njemake vojne industrije o vedskom eljezu. Toka na koju je usmjerena sva panja i
Engleza i Francuza i Nijemaca, bila je norveka luka Narvik koja je eljeznikom prugom
bila povezana s rudnicima eljezne rude u neutralnoj vedskoj. Englezi su bili prilino

3
samouvjereni, bazirajui tu samouvjerenost ponajvie na svojoj pomorskoj prednosti nad
Nijemcima, ali njemaka Luftwaffe vrlo je efikasno
anulirala englesku prednost na moru.
Obje su strane, dakle, uvidjele vanost luke Narvik,
a
Nijemcima je Norveka bila od dodatne vanosti zbog
ogromnog prostranstva norvekog teritorijalnog mora, to
bi
olakalo izlazak njemake mornarice na Atlantik. Ali kao i
obino, Hitler je djelovao, dok je Chamberlain jo
razmiljao o moguem djelovanju. U travnju 1940.g.
Nijemci su gotovo bez borbe protutnjali kroz Dansku i
upali u Norveku gdje su im u borbama protiv malobrojnih
engleskih i francuskih snaga pomagali domai nacisti pod
vodstvom Vidkunga Quislinga, a sam Quisling je
postavljen na elo marionetskog reima u Norvekoj (kralj
Haakon VII zbrisao je u London ).

Njemaki napad na zemlje

Beneluxa
Slika 4:

Vidkung Quisling, ovjek ije e ime

Tijekom svih ovih dogaanja u irom svijeta postati sinonim za izdajnike.

Poljskoj i Skandinaviji, na Zapadu nita novo.
Novinari u Francuskoj i Velikoj Britaniji, koji su oekivali neto slino 1914.g., poeli su
pisati o tzv. "Lanom ratu", a Nijemci su usporeivali svoj Blitzkrieg na istoku sa
Sitzkriegom na zapadu. Dok su Francuzi prilino samouvjereno ekali iza svoje Maginot
linije, mislei da e im ona osigurati efikasnu obranu, Nijemci su dovlaili sve vie i vie
trupa na Zapad, gdje se trebao ponoviti Schlieffenov plan. Inicijalni njemaki plan prodora na
Zapad morao je u kratkom roku biti promijenjen, jer se iznad Belgije sruio njemaki avion
koji je nosio kopije kompletnog plana budue akcije, a novi plan je pretpostavio glavni udar
kroz Ardensku umu, za koju su Saveznici pretpostavljali da je nepremostiva prepreka za
velike vojne jedinice.
Bez obzira na dogaaje u Danskoj i
Norvekoj, u Nizozemskoj i Belgiji su se nadali da
e Hitler potivati njihovu neutralnost. Ipak, 10.
svibnja 1940.g. njemaki Blitzkrieg provalio je
kroz granice Nizozemske, Belgije i Luxemburga, i
to pod izgovorom da ih ele zatititi od agresije
Engleske i Francuske. Engleska i Francuska poslale
su ultimatum Njemakoj i zaprijetile odmazdom u
sluaju njemakog napada, ali dok je ultimatum
stigao Nijemci su ve bili duboko unutar tih
zemalja.
Kao sistem zastraivanja koriteno je i masovno
bombardiranje gradova, pa je npr. sredite
Rotterdama sravnjeno sa zemljom, a takav postupak
trebao je pridonijeti i moralnom slabljenju
branitelja.
Kraljica
Slika 5: Prikaz razruenog Rotterdama, a cilj ovakvog barbarstva bio je Wilhelmina uspjela je
zastraiti i demoralizirati svako nastojanje protiv nacistike uprave.
pobjei u London. Kao i
u svim zemljama koje Nijemci osvoje, i u Nizozemskoj je dolo do uspostave nacistikog
reima, koji je provodio Arthur von Seyss-Inquart. Reim je bio posebno otar prema
brojnoj idovskoj populaciji. Nizozemci su se pokazali vrlo hrabrima pa su tijekom cijelog

4
rata pokuavali prikrivati idove, usprkos smrtnim kaznama (najbolji je primjer djevojica
Anna Frank).
Belgija je napadnuta istovremeno kad i Nizozemska, ali njoj su u pomo pritekle
brojne divizije iz Francuske i Engleske, koje su zajedno s belgijskom vojskom formirale
vrstu liniju fronte, a bili su i brojniji od njemakih jedinica. Jedini slabije branjeni prostor
bio je okrenut prema Ardenskoj umi, jer se
smatralo kako je ona neprohodna za
motorizirane i oklopne jedinice. To je ono to su
Nijemci i oekivali i ba tuda probili obrambeni
front koji je branila belgijska vojska. Kralj
Leopold III. potpisao je kapitulaciju, a da o
tome nije obavijestio saveznike, to je
Nijemcima omoguilo opkoljavanje engleskih i
francuskih snaga i njihovo potiskivanje prema
obalama La Manchea, tj. luci Dunkerque.
Do danas nije odgonetnuta zagonetka iz
Dunkerquea ili "udo kod
Dunkerquea" kako se Slika 6: Jedna od mnogobrojnih malih brodica koje su preplovile Kanal i
esto naziva, kada se sudjelovale u izvlaenju oko 350.000 britanskih i francuskih vojnika sa plaa
kod Dunkerqua. Danas je ova brodica eksponat u vojnom muzeju u Londonu.
uspjelo evakuirati 350.000
saveznikih
vojnika
pomou svih moguih oblika plovila i doepati se obala Engleske. Nepoznat je razlog zato je
Hitler naredio zaustavljanje svojih tenkova da krenu prema Dunkerqueu, to je spasilo
glavninu engleske vojske i bilo presudno u nastavku ratovanja.

Napad na Francusku
Francuska je svu svoju sigurnost polagala u navodno neprobojnu Maginot liniju, ija
je izgradnja zapoela jo krajem 20-ih godina. Ta obrambena linija bila je sistem bunkera,
utvrda i raznih fortifikacija koja se protezala od vicarske do Belgije. Osim hrpe betona tu je
jo bilo mnotvo mitraljeskih gnijezda, bodljikave ice, protutenkovskih prepreka Na
svakih 10 km bile su postrojbe s vie od 1000 ljudi, u podzemlju su bili tuneli, dvorane, kina,
spavaonice, bolnice, a sve je to bilo opremljeno
najmodernijim ventilacijskim sistemima i pokretano
monim generatorima za struju, koji su strujom mogli
snabdijevati omanji grad. Ali samo jedan pogled na
kartu otkriva da Maginot linija zavrava kod Ardenske
ume, jer nitko nije pomiljao da bi se Nijemci usudili
pokrenuti svoj glavni udar kroz takav tip terena. Ako bi
Nijemci to ipak uinili, Maginot linija, sa svim svojim
cijevima okrenutim prema Istoku bila bi potpuno
bezvrijedna, a takvo razmiljanje imao je samo jedan
ovjek meu francuskim vojnim snagama - tenkovski
zapovjednik, Charles de Gaulle koji je traio da se
francuska obrambena taktika osloni na jau
proizvodnju tenkova i aviona. Nitko ga nije pozorno
sluao, pa se Francuska
Slika 7: Dio njemakih panzer divizija u Ardenima. Tenkovskim prodorom nastavila pripremati za
kroz tu prirodnu barijeru priutili su Francuzima i ostalim saveznicima ponovno
voenje Prvog
prilino neugodno iskustvo.
svjetskog rata. Uh, kako e
im se to obiti o glavu.

5
Jo dok je trajao sukob kod Dunkerquea, Njemake su snage upale u Francusku, ija je
sudbina bila zapeaena, jer su Francuzi svoje najbolje jedinice izgubili u Belgiji, a avijacija
im je bila gotovo unitena. Uspjeli su Francuzi skrpati nekakvu obranu, koju su Nijemci s
velikom lakoom zdrobili, a osim toga zapovjednik Maginot linije nije dozvolio da se vojska
s te linije ubaci u obranu Francuske jer se jo uvijek oekivao glavni njemaki udar upravo
preko Maginot linije.!
Vidjevi uspjehe Njemake po cijeloj Europi, elio se i Mussolini ukljuiti u podjelu
kolaa pa je Italija 10.VI 1940.g. objavila rat Francuskoj
i V.Britaniji, i poduzela ofenzivu na ve slomljenu
Francusku. Naalost po njega, talijanska borbena
spremnost nije previe napredovala od zadnjeg rata, pa je
talijanskih 30-ak divizija jedva izalo na kraj protiv est,
ve demoraliziranih, francuskih divizija. Tako su Talijani
uspjeli zaraditi nekoliko METARA! teritorija na
francusko-talijanskoj granici. Winston Churchill, koji je
u svibnju doao na poziciju premijera u Velikoj Britaniji,
kada je uo da su Talijani uli u rat na strani Nijemaca,
rekao je: "Pa to je fair, bili su na naoj strani zadnji put."
Nijemci su 14.VI 1940.g. uli u Pariz, a par dana
poslije maral Petain u funkciji predsjednika vlade
zatraio je primirje. Slubenu kapitulaciju Francuzi su
potpisali 22.VI 1940.g. u Compiegnu, u istom onom
vagonu u kojem su Nijemci potpisali kapitulaciju u I. sv.
ratu, a par dana poslije potpisali su primirje i s
Talijanima, kojima je Hitler prepustio onih par metara
teritorija koji su uspjeli
osvojiti od Francuza. Slika 8: Francuzi su primorani potpisati kapitulaciju u istom onom vagonu u
Njemaka je direktno kojem je Njemaka potpisala kapitulaciju nakon I w.w. U travnju 1945.g., kada su
svi bili uvjereni da e Nijemci izgubiti rat, SS trupe su unitili taj vagon, pa ga
okupirala vie od pola ve
Saveznici nisu mogli iskoristiti i po trei put.
Francuske, a u junom
dijelu formirana je tzv. "Viijska Francuska", sa centrom u gradu Vichyju, u kojoj je
diktatorsku vlast pod kontrolom Nijemaca preuzeo maral Petain. Neto Francuza se i dalje
nastavilo boriti, a njih je okupljao general Charles de Gaulle koji je u Londonu osnovao
"Nacionalni komitet slobodne Francuske".

Bitka za Britaniju
Obranu Velike Britanije preuzeo je
Winston Churchill, koji je postao
predsjednik vlade, a osobno je obeao
svojim zemljacima samo krv, trud, znoj i
suze te je odbio ponudu Hitlera o okonanju
rata i podjeli interesnih sfera.
Slika 9: Prikaz jednog od naina pokuaja obrane od
njemakog Luftwaffea. Ovakvi baloni bili su vezani
kablovima za tlo, to je onemoguavalo briue letove
njemakih aviona.

Napad na Veliku Britaniju zapoeo je

10.VII 1940.g., i na poetku sve je bilo u
rukama marala Gringa i njegove
Luftwaffe, koja je trebala unititi snage

6
britanskog RAF-a (Royal Air Force) i isto tako moral stanovnitva estim nonim
bombardiranjima gradova ("the Blitz"), posebno Londona i njegove industrijske okolice, a
najbolji je primjer grad Coventry koji je sravnjen sa zemljom. Operacija "morski lav" koju
je Hitler planirao za jesen 1940.g., kao glavni napad na Britaniju morala je biti otkazana, jer
Luftwaffe nije ostvarila oekivanu prednost na nebu iznad Britanije. RAF je svoj uspjeh
mogao zahvaliti i radarskom sustavu kojem Nijemci nisu pridavali veliku vanost. Teka
kunja za Britance zavrena je do srpnja 1941.g. kada je njemaka avijacija prebaena na
ruski front.

IRENJE RATNE POZORNICE

Povezivanje
totalitaristikih reima poelo
je ve 1936.g. sklapanjem
Antikominterna
pakta
(politiki
savez)
izmeu
Njemake i Japana koji je prije
svega usmjeren protiv irenja
komunistike ideologije iz
SSSR-a, a tom se paktu
pridruila i Italija. Iste godine
sklopljen je i sporazum izmeu
Italije i Njemake, tzv.
Osovina Rim Berlin, koja je
funkcionirala kao vojni savez
10: Ameriki karikaturalni prikaz lanova Trojnog pakta. Gring,
kojem se prikljuuje i Japan. Slika
Mussolini i Tojo u pratnji Smrti.
Konano vrsto povezivanje
sila osovine dogodilo se 1940.g. kada su Njemaka, Italija i Japan sklopili vojno-politiki
savez Trojni pakt, kojim ele ostvariti dominaciju u svijetu i uspostaviti novi svjetski
poredak. Trojnom paktu uskoro pristupaju i Maarska, Bugarska, Rumunjska i Jugoslavija.

Napad na Grku
Dok se Hitler bavio Britanijom, Mussolini je pravio planove za stupanje na pravu
ratnu scenu. On je svom generaltabu dao zadatak da izrade plan simultanog napada na
Jugoslaviju, Grku i vicarsku, ali su ga oni upozorili da nema dovoljno vojske za takav
pothvat, pa se Mussolini okrenuo samo Grkoj. Ubrzo je doznao da je Hitler uvjerio Rumunje
da se pridrue Trojnom paktu i bio je prilino bijesan, "Hitler me uvijek suoi sa svrenim
inom, ovaj put u mu vratiti istom mjerom. Iz novina e saznati da sam osvojio Grku.
Spreman sam podnijeti ostavku ako se netko bude protivio mom napadu na Grku." U rujnu
1940.g. Mussolini je svojim jedinicama naredio osvajanje Grke, ali na njegovu alost,
napadu na Grku usprotivili su se bezobrazni Grci, koji ne samo to se nisu dali osvojiti, ve
su protjerali Talijane nazad u Albaniju, odakle su krenuli u napad na Grku.
Hitler je morao krenuti spaavati stvar, to dovodi do njemakog napada na Grku u
travnju 1941.g.. Grkoj su u pomo pritekle britanske jedinice, koje su uskoro bile primorane
na povlaenje na Kretu, ali do lipnja 1941.g. Nijemci su ih istjerali sa Krete i drali pod
kontrolom cijelu Grku ukljuujui i otoke. Ta grka epizoda, zajedno s osvajanjem
Jugoslavije odgodit e njemaki napad na Sovjetski Savez za nekoliko dragocjenih tjedana,
to e se poetkom ruske zime pokazati odluujuim faktorom, pa nije udno to je Hitler
napomenuo o Talijanima: "Nedvojbeno je da su Talijani kao nai saveznici od vee koristi
neprijatelju nego nama."

Rat u pustinji
Istovremeno s akcijama u Grkoj, Mussolini je pokrenuo i talijansku afriku avanturu,
kada je osvojio Britansku Somaliju i elio zaposjesti Egipat i Suez od Britanaca. Sva
dogaanja na podruju Sjeverne Afrike mogue je podijeliti u tri karakteristine faze:
I. faza-jesen/zima 1940/41: Mussolini je bio svjestan injenice da Britanci imaju
pomorsku prednost na Sredozemlju, pa je elio kopnenim putem odvojiti Britance od kontrole
Sueza. Iz talijanske kolonije Libije krenuo je napad na britanski Egipat. Cijela avantura
zavrila je katastrofalno za Talijane, koji su zaustavljeni od britanske vojske na Nilu i
protjerani nazad u Libiju, pa je nastala opasnost od gubitka Libije, a usput su izgubili Etiopiju,
Eritreju i Somaliju.
II.faza-proljee 1941/proljee 1942: Hitler (naravno ljut k'o pas) morao je spaavati
Talijane i Libiju. U Sjevernu Afriku poslao je afriki
korpus (Afrikakorps) pod komandom sposobnog
generala Erwina Rommela. Britanci se nisu niti snali,
a sjajno voena njemaka vojska odbacila ih je nazad u
Egipat. itava sjevernoafrika obala bila je u
Rommelovim rukama, osim jednog depa kod mjesta
Tobruk. Uporni pokuaji osvajanja Tobruka bila je
vjerojatno jedina greka koju je Rommel napravio, jer
njegovo
bavljenje
Tobrukom
omoguilo
je
konsolidiranje Britanaca u Egiptu, pa je njemaki prodor
zaustavljen, iako je Rommel odluio da nee popustiti
dok ne prodre do Sueza.
Slika 11: General Erwin Romel, poznatiji kao "Pustinjska lisica", jedan od
Presudan imbenik
najsposobnijih Hitlerovih generala. Vojnici njegova Afrikakorpsa pronijeli su i
za
pustinjsko
ratovanje
slavu legendarne njemake vojnike pjesme Lili Marlen, koja je postala popularna
i kod njihovih ljutih protivnika, britanskih Pustinjskih takora, a preko njih i na bila
je
opskrba
cijelom Zapadu. Romel je pri kraju rata optuen kao suuesnik u pokuaju
benzinom,
u
emu
su
atentata na Hitlera, pa mu je doputeno da izvri asno samoubojstvo.
Britanci bili u prednosti
jer su drali vanu
strateku toku otok Maltu. Osim to je bila centar opskrbe, Malta je bila na pogodnom
mjestu za presretanje neprijateljskih konvoja koji dopremaju ratnu logistiku. Britanci su
zakljuili da Maltu treba drati pod svaku cijenu. Kako su i Nijemci shvatili vanost Malte,
Hitler je naredio "operaciju Heraklo", tj. osvajanje Malte. Operacija nije izvedena do kraja,
makar je imala izgleda za uspjeh, jer je u meuvremenu Rommel uspio osvojiti Tobruk, gdje
su pronaene ogromne zalihe goriva, municije i hrane, pa su njemaki analitiari zakljuili da
e to biti dovoljno za prodor do Sueza.
Presudna bitka na podruju Sjeverne Afrike dogodila se u zimu 1942., kada je
Rommelov prodor prema Aleksandriji i Kairu zaustavljen kod El Alameina, a u tom su
trenutku vabe bili na samo 110 km od Aleksandrije (Mussolini je ve dao otpremiti bijelog
konja prema Africi, na kojem je namjeravao ujahati u Aleksandriju). Na elu britanske armije
(tzv. "pustinjski takori") koja je zaustavila Rommela bio je general Montgomery, koji je
postao jedna od najslavnijih figura II. svjetskog rata.

Napad na SSSR - Operacija Barbarossa

Njemaka kontrola na Balkanu (Rumunjska, Bugarska i Maarska pristupile su
Trojnom paktu) uznemirivala je Ruse, a pogotovo je ta uznemirenost potaknuta
samouvjerenim Hitlerovim prijedlogom Rusima da svoje strateke interese prebace na
podruje Irana i Indije. Obje strane poele su se pripremati za sukob, s time to je Hitler znao
to e se dogoditi, dok Staljin nije bio svjestan siline napada koji e uslijediti.

8
Operacija Barbarossa kako je glasio plan napada na SSSR, nije se u potpunosti
odvijao onako kako je Hitler elio, jer je prije samog napada koji je uslijedio 22.VI 1941.g.
morao srediti situaciju u Jugoslaviji i Grkoj, to mu je oduzelo nekoliko dragocjenih tjedana,
a to e se kasnije nastupom ruske zime pokazati
presudnim. Nijemci su morali urediti situaciju
na Balkanu jer su sa tog podruja morali
osloboditi sve svoje panzer divizije da bi ih
mogli koristiti u Rusiji, a osim toga za izvrenje
tako opsene operacije kao to je napad na
Rusiju nisu smjeli u zaleu ostaviti nesreeno
stanje.
Tri tisue kilometara dugaak front
razdijeljen je na tri glavna udarna smjera prvi
na Lenjingrad, drugi na Moskvu i trei na jug
prema Ukrajini i dalje prema naftnim poljima
Kavkaza i Bakua (u planu je
bilo
i
spajanje
sa Slika 12: Plan "Operacije Barbarossa", koja se odvijala u tri glavna
Rommelovim jedinicama iz pravca. Nijemci su u napad krenuli sa dotad nevienom silom od 153 divizije,
s 19 oklopnih i 15 motoriziranih divizija, sa 600.000 vozila, 3580 tenkova,
Sjev. Afrike).
7481 topova i s ukupno 3,2 milijuna ljudi. Napad su jo podupirale 3 zrane
Njemaki Blitzkrieg flote i rumunjska armija.
pokazao
je sve svoje
prednosti, odmah u poetku uniten je najvei dio ruskih zranih snaga, a njemake oklopne
divizije velikom su brzinom prodirale u dubinu teritorija i opkoljavale brojne ruske snage.
Nijemci su do zime osvojili velika prostranstva Rusije, Bjelorusije i Ukrajine, a doli su i do
predgraa Moskve, opkoljen je i Lenjingrad (Lenjingrad je ostao poznat u povijesti zbog 30mjesenog njemakog okruenja u kojem se naao, ali se nije dao slomiti), ali tada je nastupio
najbolji ruski saveznik "general Zima", koji je djelotvorno zaustavio njemaku mehanizaciju
i sprijeio dalji prodor i osvajanje vanih gradova. Ruska
obrana, iako kaotina, uspjela je prebaciti najvei dio svojih
industrijskih i vojnih postrojenja iza Urala i na taj nain
nastaviti proizvodnju vojnih materijala, koja e kasnije imati
presudnu ulogu.
Velika Hitlerova greka bila je neprepoznavanje vanosti
Moskve, koja, osim to je bila glavni grad i sjedite vlade, bila
je i industrijski, eljezniki, komunikacijski i komandni centar
Rusije. Hitleru su se inila vanijim naftna polja na jugu i
ukrajinska itnica, pa je u trenucima kada je Grupa armija
Centar nezadrivo prodirala prema Moskvi,
Slika 13: "General Zima" se okomio na pristalog vabu. usporavao njen prodor i s dijelom snaga
U stvari tada se znalo rei da su glavni ljudi ruske vojske
Armije Centar pojaavao Grupu armija Jug
general Blato, a kasnije su mu se pridruili generali Januar i
koja napreduje prema Volgi i Staljingradu.
Februar, pod stratekim zapovjednitvom marala Zime.
S druge strane, Staljin je shvaao vanost
Moskve i kakav bi bio psiholoki efekt za
Ruse kada bi Moskva pala u ruke Nijemcima. Zato je Staljin odluio ostati u Moskvi i
koordinirati njenu obranu. Staljin je u tim trenucima napravio i dobre politike poteze,
odmaknuvi se od komunistike retorike, te je poeo igrati na kartu domoljublja i obrane
majice Rusije, a istovremeno je dopustio javno nastupanje Ruske pravoslavne crkve, ak i
izbor novog patrijarha (prvog nakon 1700. kada je Petar Veliki maknuo patrijarha) to je
ljudima i vojsci davalo jai moralni podstrek.

9
Nijemci e pokrenuti veliku ofenzivu na Moskvu, tzv. Operacija Tajfun od studenog
1941. sijenja 1942. koja nee uspjeti ponajprije zahvaljujui ruskom zapovjedniku ukovu
i ruskim trupama s Istoka koji su stigli nakon sporazuma Rusa i Japanaca o nenapadanju. U
zimskim uvjetima u kojima se bitka vodila njemaka mehanizacija je bila sve beskorisnija, a
Rusi su se oslanjali na konjicu koja je u takvim uvjetima bila puno pokretljivija.
Osim spomenute ruske zime jedan od prijelomnih trenutaka istonog fronta (a neki
kau i itavog II svjetskog rata) bio je njemaki poraz u bitki za Staljingrad, tijekom zime
1942/1943.g., kada je Hitler zabranio zapovjedniku 6. armije Friedrichu von Paulusu
strateko povlaenje i pregrupiranje, zbog ega je u ruskom okruenju ostalo oko 200.000
njemakih vojnika. itav taj sukob za Staljingrad dogodio se ponajvie zbog Hitlerove
opsesije da osvoji grad koji nosi Staljinovo ime, makar ga se moglo zaobii i izbjei ta golema
stradanja njemake vojske. Ponovno je krvnik za Nijemce bio ruski general ukov.
Posljednji
pokuaj
da
Nijemci ponovno preuzmu
kontrolu na ruskom frontu zbio
se u ljeto 1943.g., pokuajem
ofenzive kod Kurska i Orela
tzv. operacija Zitadelle. Bila je
to najvea tenkovska bitka u
Drugom svjetskom ratu, u kojoj
su prevagu Rusima donijeli
njihovi tenkovi T-34 i efikasno
artiljerijsko oruje - kaue
("Staljinove orgulje"). Nakon
te bitke zapoinje stalno
povlaenje Nijemaca sa Istoka,
koje je zavrilo u Berlinu.
Prilikom prodora Crvene
Slika 14: Masakr u Katinskoj umi. Nijemci su 1943. u Katinskoj umi Armije prema Zapadu i
otkrili masovnu grobnicu s 4.500 tijela poljskih oficira. Njemaka
potiskivanju Nijemaca, Poljaci
propaganda pokuala je iskoristiti tu injenicu za naruavanje odnosa
izmeu Saveznika, pa su obavijestili Engleze i Amerikance o otkriu, ali i su se nadali pomoi Rusa u
Poljake u Britaniji. Na Zapadu su to tada shvatili kao njemaku oslobaanju Varave, pa e u
provokaciju, a sam Staljin je optuivao Nijemce da svoje zloine ele
Varavi tijekom ljeta 1944.
pripisati njima. Sve do pada komunizma 1989/90. taj je zloin pripisivan
Nijemcima, a tada su pronaeni dokumenti koji otkrivaju da je zloin poeti ustanak protiv Nijemaca,
poinjen od strane sovjetske tajne slube NKVD po nareenju Staljina i naravno s nadom da e Rusi
Berije. Tada je ukupno nestalo 25.000 ljudi iz poljske vojske.
izvriti to je mogue vei
pritisak na njemaki obru oko
Varave. Ali Staljinu nije odgovaralo da domai Poljaci dobiju bilo kakve zasluge za
oslobaanje Varave, jer bi to znailo potpuno drugaije odnose nakon rata, pa je naredio
zaustavljanje ruske vojske nadomak Varave, to e Nijemcima omoguiti krvavo guenje
ustanka u Varavi, kada je stradalo oko 150.000 ustanika, a Varava je u potpunosti razorena.
Churchill i Roosevelt su nagovarali Staljina da pomogne nesretnim Poljacima, ali on je to
odbio, pa su Saveznici ak razmiljali o prekidu dostave materijalne pomoi Staljinu, ali
shvatili su da bi to vie pomoglo Hitleru, to im tada ipak nije bilo u interesu. Ova dva
dogaaja u kojima su stradali Poljaci dovoljno govori o razlozima mrnje Poljaka prema
Rusima nakon rata.
Vanost Istonog fronta je i u injenici da je Hitler morao tamo drati veliki broj
divizija na to nije raunao kada je kretao u napad na SSSR, a takva situacija je pak
olakavala akcije koje su poduzimali Saveznici na ostalim frontovima.

10

ULAZAK SAD U RAT

Nakon I. sv. rata u SAD je prevladala politika izolacionizma koja je konkretizirana
zakonskim aktima, tzv. Neutrality Act iz 1935. i 1937.g. kojima je izmeu ostalog bila
zabranjena i prodaja oruja zaraenim stranama. Novi zakon o neutralnosti iz 1939.g.
dopustio je tzv. cash-and-carry sustav, tj. drave mogu kupovati ratni materijal od amerikih
dobavljaa, ako plate u cashu i odvezu robu na svojim brodovima. Takav sustav imao je za cilj
pomoi zemljama saveznicama, a da se SAD pri tome ne zapletu u sukob.
Najvei protivnik politike izolacionizma u SAD bio je predsjednik Franklin D.
Roosevelt koji je uporno nagovarao Kongres da se pone sa otvorenim pomaganjem
V.Britanije, a poznat je njegov slikoviti istup pred Kongresom, rijeima: "Zamislimo da kod
susjeda izbije poar, a ja imam gumenu cijev u vrtu ". Rooseveltovo nagovaranje Kongresa
urodilo je plodom u oujku 1941.g. kada je Kongres odobrio tzv. Zakon o zajmu i najmu,
kojim se poinju odobravati krediti prije svih V.Britaniji, a zatim i SSSR-u za kupovinu
neophodnih materijala (ukupno su SAD tijekom rata izdale oko 50 mlrd. $ kredita europskim
zemljama).
Ameriki izolacionizam postojao je jo samo na papiru, jer su otvoreno stali na jednu
stranu. Ameriki razarai pratili su britanske brodove po
Atlantiku; britanski piloti uvjebavali su se u SAD; na
Pacifiku su poele sankcije prema Japanuitd.
U kolovozu 1941.g. osobno su se nali Roosevelt
i Churchill na kamufliranom bojnom brodu Prince of
Wales, u zaljevu Argentia kod Newfoundlanda. Izjava
koju su obojica potpisala poznata je pod nazivom
"Atlantska povelja", koja je obuhvaala nekoliko
temeljnih naela o ureenju svijeta nakon rata.
Atlantska povelja ukljuena je neto kasnije i u
deklaraciju o Ujedinjenim narodima. Atlantska povelja
oznaava i poetak stvaranja antifaistike koalicije
ratnog saveza protiv Trojnog pakta.
Konkretan ulazak SAD u rat bio je plod agresivne
strategije Japana prema prostoru Pacifika i Jugoistonoj
Aziji, u teoriji je ta strategija podupirala
Slika 15: Propagandni plakat antifaistike
koalicije koji simbolizira zajednitvo u otporu antikolonijalna nastojanja azijskih nacionalista, ali u
stvari bi samo zapadnjaki kolonijalizam bio
Trojnom paktu.
zamijenjen japanskim. Da bi se takva strategija mogla
ostvariti trebalo je osakatiti pacifiku mornaricu SAD i osigurati neosvojiv poloaj prije nego
bi SAD bile spremne uzvratiti udarac.
Ostvarenje spomenute strategije poelo je 7. prosinca 1941.g. japanskim napadom na
pomorsku bazu SAD-Pearl Harbor na Hawaima. Tim napadom rat je postao svjetskim
ratom, jer su SAD odmah objavile rat Japanu, to ine i Britanci, a sa druge strane Njemaka i
Italija objavljuju rat SAD.
Japanci su do ljeta 1942.g., kada su bili na vrhuncu snage, gotovo ostvarili sve svoje
planove u pogledu kontrole Pacifika i Jugoistone Azije. Veliki razlog takvom razvoju
situacije pridonio je dogovor Roosevelta i Churchilla da e dati prednost borbama protiv
Njemake i oslobaanju Europe, to zbog njene industrijske vanosti, to zbog straha da
SSSR nee jo dugo izdrati bez snanije pomoi. SAD su odgodile svoju osvetu za Pearl
Harbor i za izgubljene Filipine.
Prvi relativni uspjeh Amerikanaca na pacifikom bojitu, i kada su Japanci po prvi
puta zaustavljeni u svom napredovanju, bila je bitka u Koraljnom moru u svibnju 1942.g.
kada su nosai aviona doivjeli svoje prvo veliko iskuenje i postali su strateka novost u

11
pomorskom ratovanju. Prekretnicu na pacifikom bojitu donijela je velika pomorsko-zrana
bitka kod Midwaya u lipnju 1942.g., koju su Amerikanci uspjeli dobiti zahvaljujui
otkrivanju japanskih ifriranih poruka, pa su unaprijed znali to Japanci smjeraju. Bitka kod
Midwaya postala je jedna od odluujuih bitaka u II. sv. ratu, rame uz rame s El Alameinom,
Staljingradom, Dunkerquom, ili kako je netko napisao: "Kod Midwaya je "izlazee sunce"
poelo zalaziti".

POD SVASTIKOM
Nacistiki "Novi poredak"
Hitler je predvidio da e Trei Reich potrajati tisuu godina, ali ispalo je da je bio
kratak za samo 988 godina. to bi Trei Reich znaio za Europu? Prema Hitlerovim
razmiljanjima trebalo je ispuniti dva osnovna uvjeta. Prvo, osigurati da Njemaka bude
osigurana ratnim materijalima i da odri ivotni standard bez velikog rtvovanja samog
njemakog naroda. Drugo, Hitler je elio ostvariti svoju rasnu teoriju pa je "Novi poredak"
trebao omoguiti ekonomsku eksploataciju i rasni imperijalizam na podruju koji su
kontrolirali nacisti. Koristio je osvojene narode prema njihovom poloaju u rasnoj hijerarhiji.
Oni koji su bili najblii nacistikoj koncepciji arijevske rase, kao Skandinavci,
Anglosaksonci i Holanani, bili su kvalitetnije tretirani i mogli su postati partneri Nijemcima.
Latine, kao to su Francuzi, Hitler je smatrao inferiornima, ali moglo ih se tolerirati i s
vremenom pretvoriti u podravatelje "Novog poretka." Slaveni su postavljeni na dno
Hitlerove hijerarhije i trebalo ih je tretirati kao robovsku radnu snagu.
Duboko na dnu (pa i ispod njega) bili su idovi i oni su podnijeli najvee uase
Hitlerove rasne sheme. Na kratko, poetkom rata, nacisti su imali ideju iseljavanja idova iz
Europe, a jedna od moguih destinacija bio je otok Madagascar, kod istone afrike obale, ali
takve ideje nestale su oko 1941.g., kada je Hitler pokrenuo ideju unitenja idova u Europi.

Holokaust
Brzo napredovanje Nijemaca u prvim godinama rata dovelo je milijune idova pod
nacistiku upravu. Administracija osvojenih podruja postala je posao za SS i Gestapo, a oni
e se posebno estoko okomiti na idove. U Poljskoj je bila najvea koncentracija idova, a
gotovo svi e zavriti u getima ili koncentracionim logorima. S ruskim idovima e nacisti
trenirati surovu efikasnost, jer im je zbog udaljenosti predstavljalo problem prevoziti sve
idove u razne logore, pa e ih ubijati na licu mjesta, najee rafalima ispred iskopanih
masovnih grobnica.
U srpnju 1941., ef glavnog ureda za
sigurnost Reicha, Reinhard Heydrich,
dobio je nalog za provoenje "konanog
rjeenja" nad idovima, a to je znailo
njihovo potpuno istrjebljenje. Glavni
operativac za provoenje "konanog
rjeenja" bio je Heinrich Himmler.
Dotadanji nain ubijanja idova masovnim
strijeljanjima inio im se presporim, pa su se
uskoro poeli koristiti pokretnim plinskim
komorama, tj. zatvorenim kamionima, a
ubojstva na velikoj skali poinju s putanjem
u pogon velikih plinskih
Slika 16: Fotografija uinjena neposredno nakon rata. Ameriki dunosnici komora (u kojima je
natjerali su Nijemce-civile koji su ivjeli pored ovog logora (Landsberg) da se uvjere putan tzv. ciklon B
u strahote koje su inili nacisti. Nacisti su bili vrlo efikasni u prikrivanju stvarnih
u
zloglasnim
razmjera zloina, koji su zvuali previe fantastino da bi bili stvarni. Tako se plin)
dogaalo da ljudi iz najblie okolice ne znaju pravo stanje stvari.

12
koncentracionim logorima, kojih je najvie bilo u Poljskoj Auschwitz, Belzec, Chelmno,
Majdanek, Sobibor, Treblinka Nacisti su prikupljali idove irom Europe i onda ih u
zatvorenim vagonima deportirali u neki od logora smrti. Mnogi su ve putem umirali zbog
neljudskih uvjeta koji su vladali u stonim vagonima. Po dolasku u logore rtve su bile
rasporeene na one koji se mogu jo iskoristiti kao radna snaga, i na one nemonije (ene,
djeca, starci), koji su odmah bili poslani na "tuiranje", to je bio nacistiki eufemizam za
plinsku komoru.
Hitler je naredio da vlakovi koji prevoze idove u logore
imaju prednost nad svim ostalim, a nije pomagalo niti
protestiranje njegovih generala da su im vlakovi potrebniji za
dopremu ratnog materijala i ljudstva na frontove. Mnogi iz
vojnog vrha Treeg Reicha su se pitali ne bi li bilo bolje prvo
dobiti rat pa se onda pozabaviti "konanim rjeenjem", ali Hitler
nije elio niti uti za takve ideje. Izvan nacistikih krugova,
nekakva aputanja o Holokaustu su procurila jo 1942.g., ali
mnogima u saveznikim redovima su se takve prie uinile
previe okrutnima da bi bile stvarne, pa se pretpostavilo da je to
bila ratna propaganda. Prava istina doznala se tek na kraju rata
kada su saveznike
jedinice
oslobodile Slika 17: Na slici je Adolf Eichmann, jedan od glavnih operativaca konanog
prostore gdje su bili rjeenja, a konano su ga uhvatili 1960.g. izraelski agenti u Argentini, a par godina
je objeen. Jedna od osoba koja je izazivala strah meu idovima dugo nakon
zloglasni logori smrti, kasnije
rata bio je Joseph Mengele, poznatiji kao Aneo smrti, koji je bio poznat po svojim
a na prizore koje su monstruoznim eksperimentima na ljudima, pogotovo u pokuajima dobivanja
vidjeli najeili su se i plavokosog i plavookog arijevca. Umro je u Brazilu 1979.g., a tek je 1992.g. DNK
okorjeli ratni veterani, analizom potvrena njegova smrt.
koji su iza sebe imali
neke od surovijih sukoba tijekom rata.
Kampovi su u upotrebi bili svega nekoliko godina, ali uas koji su uspjeli proizvesti u
tako kratkom vremenu predstavlja najstraniju epizodu u prii o ljudskoj neovjenosti kroz
povijest. U pokuaju ostvarenja "konanog rjeenja" stradalo je oko est milijuna idova, a
tome se moraju pribrojiti i ostale skupine koje su tragino zavravale u logorima smrti, kao
to su komunisti, cigani, Jehovini svjedoci, sovjetski zarobljenici, Slaveni, homoseksualci

ZAVRNA FAZA RATA

Kraj borbi u Sjevernoj Africi
U jesen 1942.g. zapoela je III faza sukoba u Sjevernoj Africi, koja poinje
povlaenjem Rommelovih snaga prema Tunisu nakon poraza kod El-Alameina. U studenom
1942.g. zapoinje operacija "Torch", tj. savezniko iskrcavanje u Maroku i Aliru (kako je
iskrcavanje izvreno na francuskom kolonijalnom posjedu, Hitler je naredio potpunu
okupaciju Vichyjske Francuske), pod komandom amerikog generala Dwighta
Eisenhowera, a na taj su nain saveznike snage stisnule "u klijeta" Rommelov Afriki
korpus. Nakon viemjesenih borbi na podruju Tunisa, u svibnju 1943.g. kapitulirale su
snage sila Osovine u Sjevernoj Africi.

Kapitulacija Italije
Ubrzo nakon uspjenog iskrcavanja u Sjevernoj Africi, u sijenju 1943.g. u
Casablanci su se susreli Roosevelt i Churchill (oko kojih se poeo motati i gen. de Gaull, te
zahtijevati da se i Francuskoj prizna vana uloga u buduim dogaanjima), gdje su se
dogovorili oko invazije na Siciliju, a usput su poruili da zahtijevaju bezuvjetnu predaju
Njemake i Italije.

13
Iskrcavanje na Siciliju zapoelo je u srpnju 1943.g., a ubrzo je Faistiko Veliko
vijee sruilo i uhitilo Mussolinija, a predsjednik vlade postaje maral Pietro Badoglio koji je
8.IX 1943.g. potpisao bezuvjetnu kapitulaciju Italije. Napredovanje saveznika nije bilo
tako brzo kako su oekivali. Voene su estoke borbe, a jedna od gorih bila je bitka za
benediktinski samostan Monte Cassino, nakon koje je u lipnju 1944.g. osloboen prvi
europski glavni grad Rim. Nijemci su jo uspjeno branili sjever Italije, gdje je stvorena
marionetska Talijanska Socijalna Republika na elu s Mussolinijem, kojeg su njemaki
padobranci izvukli iz zatvora.

Teheranska konferencija
Amerikanci se u ovo vrijeme rata nisu pretjerano zaokupljali politikim igrama,
najvanije im je bilo pobijediti
Hitlera, dok su se politikim
preokupacijama vie bavili Britanci i
Rusi, posebno se to odnosilo na
poslijeratni utjecaj na Balkanu. Zato
je Churchill zahtijevao da se glavni
savezniki udar na Kontinent izvri
preko Jadranskog mora, jer bi time
oslobaanje Balkana bilo pod
kontrolom Zapada ime bi se
odstranio mogui ruski utjecaj na
tom podruju kada Rusi istjeraju
Nijemce iz SSSR-a.
Da bi se dogovorili o daljnjim
akcijama, tzv. Velika Trojka
(Staljin, Roosevelt,
Slika 18: Velika trojka na sastanku u Teheranu, 1943.g. kada su jo uvijek prevladavale Churchill) nala se u
vojnike teme, a manje se ulazilo u politike zavrzlame, makar e Staljin i Churchill vrlo
Teheranu,
zima
brzo poeti osiguravati okolnosti u poslijeratnoj Europi.
1943.g.
dogovore
no je otvaranje zapadnog fronta iskrcavanjem u Francuskoj (Churchill je predlagao
da mjesto iskrcavanja budu Dardaneli, kada ve ne moe Jadran, ali zbog
protivljenja Rusa nije prolo)
Staljin je obeao da e
objaviti rat Japanu
odmah
nakon
kapitulacije Njemake,
a
obeao je i priznanje
poljskih granica iz
1919.g.
Odlueno je da se prui
pomo
Titovim
partizanima
u
Jugoslaviji

Iskrcavanje
Normandiji

14
Zavrni in rata u Europi bila je saveznika invazija na Francusku pokrajinu
Normandiju, koja je zapoela 6.
lipnja 1944.g. pod kodnim Slika 19: Scena s iskrcavanja u Normandiji
nazivom operacija Overlord i pod zapovjednitvom amerikog generala Eisenhowera. Znak
za poetak operacije bili su stihovi pjesme Jesenja sonata, francuskog pjesnika Paula
Verlaina.
Usprkos tajnosti operacije teko je bilo sakriti dopremanje ogromnih koliina ratnog
materijala i opreme na jugozapadu Engleske, pa su Nijemci bili svjesni da e do iskrcavanja
doi, ali nisu znali tonu poziciju (sa saveznike strane namjerno su im plasirali neke krive
informacije). Zato su Nijemci bili prisiljeni osigurati obranu svakog pogodnog dijela obale,
to je razvuklo njihove snage. Zapovjednik obrane Atlantskog bedema, general Rommel u
presudnom je trenutku, jer je bio uvjeren da zbog loe vremenske prognoze do iskrcavanja
nee doi u slijedeih nekoliko dana, otiao u Njemaku na proslavu roendana svoje ene,
to je njemaku obranu ostavilo bez pravog vodstva u najvanijem trenutku cijele operacije.
Kada su probijene njemake
obrambene linije u Normandiji, krenulo
je novo savezniko iskrcavanje na
jugozapadu Francuske (tzv. operacija
Nakovanj). Kada su se ta dva vala
spojila krenuo je brz prodor prema
Parizu koji je osloboen u kolovozu
1944.g. Nakon oslobaanja Pariza,
saveznike trupe su u svega nekoliko
tjedana stigle do njemake granice.
Hitlerov oajniki pokuaj uzvrata
Slika 20:

General de Gaulle u osloboenom Parizu, a meu

Francuzima e ostati faca jo dugi niz godina. Savezniki
politiari ga nisu previe oboavali, a isto taka i kolege generali,
jer je samoinicijativno odluio upasti u Pariz, bez obzira to je
postojala opasnost da ga Nijemci pri povlaenju razrue.

oslanjao se prije svega na razaranje Londona novim

monim orujem bespilotnim letjelicama V-1, koje su
bile dosta neprecizne i neto kasnije s puno monijim
raketama V-2, koje su bile bre od zvuka i gotovo
nemogue za presretanje, problem je ipak bio taj to je tih
raketa bilo premalo i to su upotrijebljene prekasno da bi
bile efikasne.
Puno opasniji bio je pokuaj posljednje ofenzive
Nijemaca u Ardenima, tzv. operacija Greif, (kada je
voda dola do grla jer je zauzet prvi njemaki grad
slavni Aachen, prijestolnica Karla Velikog) kojom se
pokualo
presjei
Slika 21: Ispaljivanje raketa V-2 na pokusnom terenu u Peenemundeu 1944.g. Glavni cilj raketa
saveznike V-2 bila je Engleska, ali je njihov vojni efekt bio neznatan. Posljednja V-2 raketa ispaljena je na
Englesku 27. III 1945.g. V-2 raketa bila je jedan proizvod iz serije tzv. oruja osvete (
opskrbne
Vergeltungswaffen), kojoj su jo pripadali bespilotna letjelica-raketa V-1, tzv. zvrndava bomba, jer je
linije
i proizvodila buku tijekom leta, i V-3 oruje, koje nikada nije upotrijebljeno za napad na London, a
svrha mu je bila potpuno razaranje Londona.
osigurati
eventualno

15
pregovaranje o miru. Ofenziva je zavrila neuspjeno s velikim gubicima na obje strane, a u
borbama se posebno istaknuo ameriki general Patton.

Konferencija na Jalti
Posljednja ratna konferencija Velike trojke odrana je u veljai 1945.g. na osloboenom
Krimu, i tu su se pokazala prva otvorena neslaganja Britanaca i Amerikanaca s jedne i Rusa s
druge strane.
Konkretizirano je osnivanje Ujedinjenih naroda, a osnivaka skuptina UN odrana je
neto kasnije, 25.IV 1945. u San Franciscu
SSSR je pristao ui u rat protiv Japana najkasnije 90 dana nakon kapitulacije
Njemake. Kao kompenzaciju dobio bi teritorije izgubljene u rusko-japanskom ratu
1904/5, te su mu je garantirana sfera utjecaja u Manduriji. Taj dogovor ojaao je
rusku poziciju u Aziji.
Dogovorena je podjela Njemake na okupacione zone, s time da se i Francuskoj
dodijeli jedna okupaciona zona.
Najtee pitanje bilo je dogovaranje oko uspostava novih vlada u osloboenim
zemljama, a to je pitanje pokazalo prve znakove budueg hladnog rata, jer se vrlo
otvoreno pokazalo nepovjerenje izmeu SSSR-a i Zapadnih sila. Posebno je vrue bilo
pitanje Istone Europe, gdje su Rusi odbijali sudjelovanje Zapada u uspostavi novih
vlada i nisu dozvoljavali prisutnost promatraa sa Zapada. Par mjeseci ranije Churchill
je posjetio Moskvu i pokuao predloiti Staljinu podjelu utjecaja na Balkanu i Istonoj
Europi. Prema tom prijedlogu Rusi bi dobili dominaciju u Rumunjskoj i vei utjecaj u
Bugarskoj, dok bi Britanci dobili slobodne ruke u Grkoj, a utjecaj u Maarskoj i
Jugoslaviji bio bi pola : pola.

Kraj rata u Europi

Kako su Saveznici prodirali u Njemaku
postajalo je jasno da e posljednja bitka biti za
Berlin. Eisenhower je zaustavio svoje snage na
rijeci Elbi i odustao od utrke prema Berlinu i
prepustio osvajanje Berlina Rusima. Hitler je kao i
obino naredio obranu Berlina do smrti, to je
osiguralo razaranje prijestolnice. Sam Hitler,
shvativi da je doao kraj imenovao je admirala
Dnitza svojim nasljednikom, a on je (skupa sa
Evom Braun i svojim psom) izabrao samoubojstvo,
30. travnja 1945.g. Mussolini je takoer smaknut
od strane talijanskih partizana pri pokuaju bijega u
vicarsku (skupa s mladom ljubavnicom Clarom
Petacci).
Padom Berlina prestao je svaki otpor Nijemaca, a
kapitulaciju je potpisao gen. Alfred Jodl u Reimsu
7. svibnja 1945. kod Amerikanaca, a sutradan je to
isto uinio gen. Wilhelm Keitel pred Rusima u
Berlinu. Rat u Europi je zavren.
Slika 22: Savezniko bombardiranje Dresdena u veljai 1945.
Jedan od kontroverznijih dogaaja u 2. sv. ratu, koji nije imao
nikakvog vojno opravdanog razloga jer Saveznici su munjevito
prodirali i sa Zapada i sa Istoka i svi su bili svjesni da bi rat uskoro
trebao biti zavren. Jedino konkretno opravdanje bombardiranja
bilo je pokazivanje snage Rusima i to sve mogu britanski i ameriki
bombarderi, jer sada je ve svima jasno da e okolnosti nakon rata
biti drugaije nego tijekom rata.

16

Kraj ratu u Aziji

Amerikanci su se dosta sporo pribliavali Japanu, jer trebalo je osloboditi stotine otoka
po Pacifiku i tisue kilometara dungle, a sve su to Japanci vrlo snano branili.
Najee bitke vodile su se oko otoka Leyte (kod Filipina), za otok Iwo Jimu koji je
strateki vaan jer ima aerodrome koji mogu prihvatiti amerike bombardere B-29, i za otok
Okinawu koji je vrlo blizu Japana. Amerikance su u tim bitkama posebno izluivali
kamikaze (boanski vjetar), piloti-samoubojice koji su se zabijali u amerike brodove i
nosae aviona.
Pribliavanjem amerikih snaga Japanu pod komandom generala Douglasa
MacArthura, zapoelo je strahovito intenzivno bombardiranje Japana. Oko 200.000 ljudi
poginulo je u Tokiju u samo tjedan dana bombardiranja, ali Japanci su i dalje odbijali predaju.
Novi predsjednik SAD Harry Truman (Roosevelt je umro u travnju), 6. kolovoza
1945.g. odobrio je upotrebu novog oruja atomske bombe. Atomska bomba razvijena je
nakon nekoliko godina tajnog istraivanja pod ifrom projekt Manhattan.
Prva atomska bomba baena je 6. kolovoza 1945.g. na Hiroimu. Samo jedan udar izbrisao je
pola grada s lica zemlje i pobio oko 80.000 ljudi. Bombu je bacio bombarder Enola Gay, a
bomba je nazvana Little boy. Nakon toga SSSR je objavio rat Japanu, a Amerikanci su 9.
kolovoza 1945.g. bacili jo moniju atomsku bombu
(Fat man) na Nagasaki. Suoeni sa totalnim
unitenjem Japanci su potpisali bezuvjetnu predaju
2. rujna 1945.g. na brodu Missouri. Tim inom
zavrio je Drugi svjetski rat. Svi su postali svjesni da
bi idui ovakav rat znaio kraj civilizacije
Slika 23: Scena neposredno prije potpisivanja
japanske kapitulacije na amerikom bojnom brodu
Missouri.

Slika 24:

Rat je mogao zavriti i ranije da je pokuaj

atentata na Hitlera uspio. Skupina njemakih oficira bila
je uvjerena da bi se eliminacijom Hitlera, sa Saveznicima
moglo dogovoriti neto povoljnije osim bezuvjetne
kapitulacije. Pokuaj atentata zbio se 20. srpnja 1944. u
Hitlerovoj "Vujoj jazbini" (njegov bunker), gdje je Klauss
von Stauffenberg (na slici), asnik i ratni veteran, smjestio
aktovku s bombom ispod konferencijskog stola.
Eksplozija je raznijela prostoriju, ubivi etvoricu i
ranivi dvadeset ljudi, ali Hitler je proao relativno dobro.
Reakcija je bila efikasna, Gestapo je priveo 15.000
osumnjienih, a na smrt ih je osueno 5.000. Voe,
ukljuujui Stauffenberga, odmah su strijeljani, dok su
ostali sueni pred "Narodnim sudom" i objeeni
klavirskim icama. Njihova spora smrt je snimana i
prikazivana kao pouka drugima koji bi mogli imati sline
ideje. General Rommel je bio jedan od osumnjienih,
kojem je doputen astan uzmak, naime on je popio otrov,
a novine su objavile da je poginuo u prometnoj nesrei.

17