Benito Mussolini – sažeta biografija

Benito Amilcare Andrea Mussolini (29.07.1883. – 28.04.1945.) je bio italijanski političar, vođa
Fašističke stranke, premijer i diktator Italije od 1922. do 1943. godine. Pripada skupini najgorih
diktatora 20. stoljeća. Poznatiji je samo po prezimenu Mussolini ili kao “duce” – titula fašističkog
vođe.

Komunist Mussolini

Uhićen u Švicarskoj

Benito Amilcare Andrea Mussolini je rođen 29. srpnja 1883. godine u Doviji di Predappiao
(italijanska provincija Forlì-Cesena). Odrastao u radničkoj obitelji i vjerojatno pod majčinim
uticajem se školovao za učitelja. Tražeći posao 1902. je završio u Švajcarskoj. Tu je uhapšen zbog
skitnje i protjeran natrag u Italiju. U tim mlađim danima zanosi se i učestvuje u socijalističkom
pokretu. U slobodno vrijeme piše pjesme i novele, a prehranjuje se radeći u socijalističkoj novinskoj
redakciji “La Lotta di Classe” (Klasna borba). 1911. godine se nastanjuje u Milanu i istupa kao
pacifist i socijalist. Od 1913. radi kao urednik socijalističkih novina “Avanti“. Već se mu u tim
“socijalističkim” danima javlja ideja da se svi komunisti moraju ujediniti, stvoriti neslomljivi savez
fascio. Kada u ljeto 1914. izbija Prvi svjetski rat Mussolini se zalaže protiv italijanskog učestvovanja
jer se po njegovom mišljenju jedino treba desiti klasni rat.
Promjena strana
U novembru 1914. Mussolini pokreće novine “Il Popolo d’Italia” i pokret “Fasci d’Azione
Rivoluzionaria“. Upravo se tu desio zanimljivi preokret. Mussolini od pacifista postaje zagovaratelj
rata smatrajući da će taj veliki sukob srušiti tadašnje društvo i da će on isplivati na vrh. Zastupa ideju
da Italijani moraju ratovati na strani Antante i 1915. dobrovoljno odlazi u rat. Ranjen je tijekom
vježbanja s granatama i 1917. napušta vojsku. Ponovno se posvećuje radu u “Il Popolo d’Italia“. U
svojim novinskim istupima traži od saveznika da se pridrže obećanja iz Londonskog ugovora.
Italijani su iz Prvog svjetskog rata izašli na strani pobjednika. Tokom rata su mobilizirali preko 5,5
miliona vojnika od kojih je oko 650.000 poginulo, oko 600.000 zarobljeno ili nestalo i oko 950.000
ranjeno. Italijanskog plemstvo je i prije rata bilo slabo i pretežno poljoprivredno. Posebno se vidjela
razlika između italijanskog sjevera i juga. Jug je bio nerazvijen, dok je sjever bio djelimično
industrijaliziran. Upravo je sjeverni dio Italije i stradao u ratu. Vojnici su nakon rata ostali bez posla i
uz sveopšte ratne gubitke Italija je bila u krizi. Zato su njihova očekivanja na Versajskoj mirovnoj
konferenciji bila maksimalna. Na njihovo zaprepaštenje i žalost nisu dobili praktično ništa.

Fašistički pokret
Musolini je nakon neuspješnih versajskih pregovora žestoko napadao kralja Vitorija Orlanda.
Njegova mišljenja se mijenjaju i sve više traži da vlast ima odlučan pojedinac, dovoljno snažan da
vlada čvrstom rukom i makne sve protivnike. U martu 1919. godine u Milanu Musolini na skupu
revolucionarnih socijalista, bivših vojnika i futurista osniva “Fasci Italiani di Combattimento” –
Fašističke borbene odrede. Osniva političku stranku s idejom da Italiji vrati staru slavu kakvu su
nekad imali Rimljani. Tu još više ističe simbol “fascio” (svežanj pruća sa sjekirom) koji su nosili
rimski liktori. Simbol “fascio” označava uniju, neslomljivi savez.

Mussolini u uniformi
Mussolini je bio karizmatični govornik koji je lako probudio razočarani talijanski duh. Napadao je
kralja, komuniste i liberale. Na izborima 1919. nisu uspjeli, ali su u sljedećim godinama širom
ruralne Italije sticali pristalice. Jurišni odredi su se odmah pokazali kao privatna vojska, bili su
lokalno organizovani i međusobno povezani. Biviši vojnici su koristili svoje znanje kako bi fizički
napali protivnike, uništavali njihove urede te palili letke i novine. Fašistički pokret se dopao
italijanskim kapitalistima koji su u njemu vidjeli spasitelje od revolucionarnih radnika. Izdašno su
pomagali Musolinija.

1922. fašistički pokret je već toliko ojačao da su prijetili preuzimanjem vlasti. Na velikom
fašističkom skupu u Napulju Mussolini je 24. oktobra zatražio da mu se preda vlast, jer će inače
poslati “jurišnike” na Rim. U sljedećih nekoliko dana iz Napulja je krenulo 40.000 fašista u poznati
“marš na Rim“. Kralj je 31. listopada pozvao u Rim i povjerio mu sastavljanje nove vlade. Mussolini
je kao premijer imao dozvolu da fašističke odrede službeno zaduži za čuvanje nacionalne sigurnosti,
dok je to značilo da mogu uništiti neistomišljenike.
Dok su fašisti ubijali političke protivnike i u potpunosti zavladali političkom situacijom 1924. godine
su organizovani parlamentarni izbori. Fašisti su izborili 65% glasova. Najveći protivnik fašista
Mateoti je javno istupio i optužio Mussolinija za sramotno namještanje izbora. Mateoti je uskoro
ubijen i zbog toga se širom Italije protestovalo.

Diktator
U julu 1925. godine Mussolini odlučuje preuzeti svu vlast u svoje ruke. Zabranjuje sve druge stranke
i brutalno se obračunava s komunistima. Italija i dalje ostaje kraljevina, ali kralj je bio samo
marioneta u Musolinijevim rukama. Fašisti se trude italijanizovati područja koja su dobili nakon rata,
a one koji se odupiru protjeruju ili ubijaju. Italijanizacija ide toliko daleko da se uz uvođenje
italijanskog jezika drugi narodi moraju i preimenovati (moraju uzeti italijanska imena). Italijani su
pritiscima ipak uspjeli uzeti većinu priobalnih teritorija od Kraljevine SHS, ali njihovi imperijalni
ciljevi su bili daleko veći. Musolini potiče javne radove na kojima zapošljava do tada nezaposlene i
otvara vojnu industriju u kojoj se priprema tehnika za nova italijanska osvajanja. 1935. godine kreću
u osvajanje Etiopije, a 1939. napada Albaniju.

U svojim idejama se približio Hitleru i 1936. zajedno stvaraju Osovinu Rim – Berlin (temelj za
budući Trojni pakt). Sljedeće godine s Japanom stvaraju Antikominterna pakt sa željom da iskorijene
komunizam u svijetu. Mussolini vlada totalitalno i praktikuje kult ličnosti. Upravlja Italijom vješto
koristeći propagandu – sam bira urednike novina. Tijekom 1930-ih dopušta na više lokacija kampove
za ustaše koji bi trebali teroristički napadati Kraljevinu Jugoslaviju.
Saveznici – Hitler i Musolini
Izbijanjem Drugog svjetskog rata Mussolini čeka da Hitler razbije Zapadnu Europu i tek 10. juna
1940. stupa u rat. Neuspješno napada Grčku i Britance u Egiptu te tako prisiljava Hitlera da ubaci
njemačke trupe na to područje. Djelimično kontrolišu područje NDH i svojim trupama učestvuju u
njemačkim akcijama.

Slom fašista i Musolinija

Nijemci su ga puno puta spašavali – osobno kao i njegove fašiste

Nakon sloma Afričke armije i iskrcavanja saveznika na Siciliji u julu 1943. godine Italijanima
postaje kristalno jasno da se Musoliniju bliži kraj. Opet od puno obećanja nisu dobili ništa. Zbačen je
s vlasti (25.8.) i zatvoren u kućni pritvor. U septembru su ga “spasili” njemački padobranci u čuvenoj
akciji potpukovnika Skorzenija.

Na sjeveru Italije osniva Italijansku socijalnu republiku (Repubblica Sociale Italiana) i Musolini
postaje direktna marioneta Hitlera. Italijani su potpisali primirje sa Saveznicima, ali njemačke snage
pružaju žestok otpor Saveznicima pri osvajanju Italije. Sjeverni talijanski gradovi su oslobođeni tek u
travnju 1945. godine. Musolini preobučen u njemačkog vojnika pokušava pobjeći u Švajcarsku, ali
su ga uhvatili talijanski partizani (27.4.1945.). Sljedećeg dana je strijeljan zajedno s ljubavnicom
Klarom Petači u blizini jezera Komo. Tijela su im prebačena u Milano gdje su naglavačke obješeni
klavirskom žicom kako bi ih se javno ismijalo (navodno je Petacci suknja pala preko glave, pa je
neka žena morala zavezati suknju za noge). Tijela su ispljuvana, izudarana i na kraju pokopana u
neoznačene grobove nedaleko Milana. Njegove su ostatke 1946. ukrali neofašisti. 1957. sahranjen je
u porodičnoj grobnici u Predapiju.

Musolini I Petači naglavačke

Zanimljivosti
BBC je u ljeto 2004. godine javio da je u Albaniji otkrivena automatska puška kojom je ubijen
Musolini. Partizan Valter Audisio koji je upucao Musolinija je 1957. predao francuski automat MAS
7,65mm na čuvanje albanskim vlastima. Puška je zametnuta 1973. godine.

Moikom Zeqo, direktor Albanskog povijesnog muzeja pokazuje pušku kojom je smaknut
Musolini
U rujnu 2006. godine je otkriveno da američki kolekcionar ima dvo i pol minutnu snimku posljednjih
trenutaka Mussolinijeva života prije streljanja. Navodno nije vidljivo tko je u biti pucao u
Mussolinija.

Radio Nikola Zanković

Novembar 2018.