Professional Documents
Culture Documents
Upravo u godini u kojoj pada 130. godinjica roenja tog jednog od najpoznatijih dravnika
20. stoljea, napokon je u Hrvatskoj izaao prvi njegov ivotopis- Atatrk- Biografija
utemeljitelja moderne Turske, autora Andrewa Mangoa, britanskog povjesniara turskog
porijekla, koju je na hrvatski preveo povjesniar i turkolog Dino Mujadevi, a objavila
izdavaka kua Golden marketing- Tehnika knjiga.
Rije je o prvoj knjizi na hrvatskom koja govori o turskoj povijesti nakon propasti
Osmanskog carstva, a na tritu se pojavila upravo u vrijeme kad se ini da Atatrkova
politika ostavtina dolazi u pitanje zbog proislamistike politike turskog premijera Recepa
Erdogana. Tko eli razumijeti Erdogana i dananju Tursku, ali i otkriti zato je Turska danas
meu najjaim gospodarstvima svijeta i jedna od najvanijih saveznica NATO-a odgovore
moe pronai upravo u Mangovoj knjizi, koja Atatrkovu osobu prikazuje u svoj svojoj
kompleksnosti, sa svim vrlinama i manama, ne preuujui niti mnoge tabu teme ili detalje
koji bi mogle baciti sjenu na neprikosnovenu veliinu turskog oca nacije, poput njegove
sklonosti rakiji koja ga je prerano odvela u smrt od ciroze jetre.
Zbog takvog pristupa, Atatrk se doima bliskim i jednostavnim ovjekom, a zbog svojih
zasluga istovremeno i velikanom bez premca. Bio je nacionalist, ali njegov nacionalizam
nije bio uskogrudan. Nije se bojao vanjskog svijeta, nego je u njemu nalazio uzor za svoju
zemlju, tako da je istovremeno mogao kombinirati realistino priznanje nazadnosti svojih
sunarodnjaka s punom vjerom u sposobnost da je nadvladaju. Na zapadu se Atatrka najvie
cijeni po tome to je islamu oduzeo bilo kakav utjecaj na politiku i drutvo i sveo ga u sferu
privatnog ivota, to je iz zapadne perspektive nepovjerljivosti prema muslimanima recept
kojem bi trebale teiti i druge islamske zemlje.
Atatrkova politika doktrina naziva se kemalizam i prema njoj drava, da bi opstala i
prosperirala, mora postati dio moderne civilizacije, to znai prihvaanje mnogo od onoga
to je izrazito zapadnjako, poput sekularizma, prava ena i razvoja obrazovanja i znanosti.
Atatrk je meu svjetskim velikanima prije svega prepoznatljiv po svom prezimenu, koje je
zapravo nadimak, jer dobio ga je, tonije, nadjenuo ga sam sebi, tek etiri godine prije smrti
i ono je zakonom bilo ogranieno samo na njega, a ne na njegovu posvojenu djecu (ukupno
13). Znati da Atatrk znai Otac Turaka postalo je dio ope kulture, a rijedak je sluaj da
iz neijeg imena moemo iitati neiju kratku biografiju. Kad se rodio, budui turski
predsjednik dobio je ime Mustafa, a tek s 12 godina dobio je drugo ime Kemal. Sam je
tvrdio da mu ga je dao uitelj koji se takoer zvao Mustafa, kako bi se razlikovali, no smatra
se da si je ime odabrao sam, prema svoj omiljenom pjesniku Namiku Kemalu. Kad je u
travnju 1916. postao general, uz in je tradicionalno dobio i titulu pae, pa se od tada zvao
Mustafa Kemal-paa. Potkraj rata za neovisnost 1921. Velika narodna skuptina dodijelila
mu je titulu Gazi, koja znai heroj ili borac za islam, pa ga je narod skraeno nazivao Gazipaa. Kad su 1934. u Turskoj uvedena prezimena, Gazi Mustafa Kemal-paa odabrao si je
prezime Atatrk i od tada pa do smrti, 10. studenog 1938. potpisivao se kao K. Atatrk.
Mango na poetku svoje knjige itatelje uvodi u Osmansko carstvo s kraja 19. stoljea, koje
se kao multietnika drava, iji su stanovnici bili klasificirani prema religiji, a ne prema
naciju, suoilo s raznim nacionalizmima i oslobodilakim pokretima. Oni su u Europi doveli
do stvaranja nezavisne Grke, Srbije, Crne Gore i Rumunjske te autonomne Bugarske pa je
pojam Rumelija, koji je na turskom oznaavao europski dio carstva (od Rum- Rim), bio sve
manji. U takvim okolnostima se zimi 1880. ili 1881. u Solunu rodio mali Mustafa. Toan
datum nije poznat zbog neusklaenosti tadanjih kalendara, ali sam si je kasnije za roendan
odabrao 19. svibnja. U obitelji se govorilo turski, no budui da je Atatrk bio plavook i
plavokos, mogle bi biti tone pretpostavke da je imao slavenske ili albanske pretke, iako je
sam tvrdio da je potomak turskih nomada.
Ako vlada u Istanbulu ne moe braniti muslimane, tada taj zadatak mora preuzeti
alternativna vlast, smatrao je Kemal-paa, koji u srpnju 1919. naputa vojsku i dolazi na
elo Drutva za obranu nacionalnih prava u Anadoliji i Rumeliji, s ciljem obrane integriteta
svih zemalja pod osmanskim nadzorom na dan primirja 30. listopada 1918. Za svoje sjedite
izabire Ankaru, gdje ostaje i nakon to je Drutvo u prosincu dobiva veinu u osmanskom
parlamentu. Pod pritiskom saveznika, sultan i veliki vezir, koji su bili tek njihove marionete,
morali su se distancirati od nacionalista, tako da je parlament u travnju 1920. rasputen, a
ejhul-islam (glavni vjerski slubenik) izdao je fetvu kojom je nacionaliste proglasio
nevjernicima. Meutim, ankarski muftija odgovorio je svojom fetvom u kojoj je istaknuo da
je kalif (tj. sultan) zarobljenik nevjernika i da je dunost vjernika spasiti ga. Kemal-paa nije
bio religiozan, ali u ostvarenju svojih ciljeva morao se sluiti i religijom. U travnju 1920. u
Ankari je formirana Velika narodna skuptina na elu s Kemal-paom, koja je, prema
sovjetskom uzoru, imala i izvrne i zakonodavne ovlasti.
Sve to elimo jest spasiti nau zemlju od sudbine Indije i Egipta, poruio je Kemal-paa u
svom proglasu. U meuvremenu su saveznici u Svresu sklopili sporazum s osmanskom
dravom kojoj je u Europi preputen jedino Istanbul s okolicom, a u Aziji tek dio Anadolije,
iji najvei dio je pripao Francuskoj i Italiji. Grka je dobila cijelu Trakiju i Izmir s
okolicom, Armencima je obeana nezavisnost, a sudbina Kurda preputena je Ligi naroda.
Sreom za Turke, saveznici nisu bili spreni slati vojsku kako bi sporazum bio proveden pa se
pred Kemal-paom pojavio sljedei zadatak: pobijediti Grke i preduhitriti Armence, a sve
neprijatelje podijeliti i u inozemstvu nai prijatelje. Prije svega se dakle zahtijevalo
diplomatsko, a ne vojno umijee. Sa SSSR-om naen je zajedniki interes u svladavanju
Armenaca, ija neovisna drava je ostala mrtvo slovo na papiru. U listopadu 1921. sklopljen
je mir s Francuzima i jedini neprijatelj ostali su Grci, koji su u kolovozu 1922. izbaeni iz
Izmira. Na osloboenim podrujima Anadolije, pod vodstvom Gazi Mustafe Kemal-pae
nastaje Turska. Mir iz Svresa je u srpnju 1923, zamijenjen sporazumom u Lausanni, kojim
je Turska priznata kao neovisna drava u granicama s kraja 1918. Uloge pobjednika i
poraenog u potpunosti su izmijenjene. Istanbul je vraen pod turski suverenitet, a s Grkom
je dogovorena razmjena stanovnitva.
Umjesto multietnikog Osmanskog carstva nastaje homogena turska republika, proglaena
29. listopada 1923., s Kemal-paom kao predsjednikom, koji se mogao posvetiti drugom
poslu- stvaranju moderne drave. U travnju 1924. ukinut je kalifat i erijatski sudovi, a
slijedile su i druge reforme. enama je zabranjeno noenje marama u slubenim
prostorijama, a mukarcima je umjesto fesova nareeno noenje eira.