III.

gimnazija, Split

Seminarski rad
MUSTAFA KEMAL ATATURK

Split, siječanj 2019.

SADRŽAJ:

1.UVOD

2.RAZRADA

2.1 VOJNO DJELOVANJE DO PRVOG SVJETSKOG RATA

2.2 VOJNO DJELOVANJE U PRVOM SVJETSKOM RATU

2.3 POLITIČKO DJELOVANJE

3.ZAKLJUČAK

4.LITERATURA
1.UVOD
Tema kojom se bavi ovaj seminarski rad je Mustafa Kemal, poznatiji pod nadimcima
Gazi(Pobjednik) i Ataturk(Otac Turaka). Kao povijesna osoba izrazito je važan zato što je
utemeljio tursku republiku i proveo brojne reforme koje su u velikoj mjeri modernizirale
tadašnje tursko društvo koje je bilo u okovima kalifata i srednjovjekovnog načina života.
Rođen je 19.svibnja 1881.godine u Solunu gdje započinje svoj uspon upisivanjem vojne škole,
a svoje ime i ugled je gradio redom u Bitoli i Istanbulu gdje je završavao obrazovanje te u
Libiji, Bugarskoj i na brojnim drugim bojištima.

Nakon 1919.godine povlači se iz vojske i započinje politički uspon. Bio je na čelu nacionalnog
pokreta protiv grčke okupacije i pokreta za tursku nezavisnost koju su nakon vojnog sloma
Turskog Carstva na kraju 1. svjetskog rata ugrozile sile pobjednice, u prvom redu Velika
Britanija. Dolazi do rata između Turske i Grčke, kao i do unutarnje borbe s Osmanskim
sultanatom. Nakon što je ukinuo sultanat 1922. i porazio Grke, 22. listopada 1923. godine na
zasjedanju Velike narodne skupštine Turska je proglašena republikom, a Mustafa Kemal je
proglašen za njenog prvog predsjednika. Osnovao je i Republikansku narodnu stranku na čelu
koje je bio do kraja života. Kao predsjednik, u vanjskoj politici se zalagao za mirno rješavanje
sporova umjesto korištenja vojne sile. Umro je 10.studenog 1938. nakon što mu je godinu
dana ranije dijagnosticirana ciroza jetre zbog čestog konzumiranja alkohola. Njegov ogroman
utjecaj na tursko društvo i danas živi kroz brojne portrete, kipove i u njegovu čast imenovane
lokalitete diljem Turske.
2.1 VOJNO DJELOVANJE DO PRVOG SVJETSKOG RATA
Neposredno nakon završetka obrazovanja bio je uhićen zbog rada protiv vlasti. Nakon par
mjeseci zatvora poslan je u Damask kao stožerni kapetan. Važnu ulogu imao je i u srpnju
1908.godine kada je revolucija mladoturaka oduzela vlast sultanu Abdulu Hamidu II. U ranim
danima vojnog djelovanja često je boravio u Istanbulu, no bio je i u Libiji, Kosovu i Albaniji.

Godine 1911. Ataturk postaje osmanski vojnik u ratu između Italije i Turske. Rat je poznatiji
kao „Libijski rat“ zato što se odvijao na području današnje Libije. Talijanske trupe stigle su
28.rujna kod grada Tripolija, a samo bombardiranje počelo je pet dana kasnije. Talijanski
korpus od otprilike 20 000 vojnika bio je dovoljan da se osvoje Tobruk , Derna i Khoms.
Međutim nakon poraza 23. listopada u Shar al-Shattu talijanski korpus proširen je na 100 000
vojnika. Talijanske trupe stigle su kod Tobruka 4.prosinca 1911.godine. Nasuprot njih bili su
turski vojnici i libijski dobrovoljci koji su pod vodstvom kapetana Ataturka izvojevali pobjedu
22.prosinca iako su bili brojčano nadjačani. Nakon toga je pozvan na područje Derne. Tamo
su turske snage uspješno držale svoje redove te talijanske trupe nisu napredovale daleko od
obale sve do kraja 1912.godine. Rat je potrajao do mira u Ouchy-u 18.10.1918.

Idući rat u kojem je sujelovao bio je Prvi balkanski rat. Nakon revolucije mladoturaka stanje u
Osmanskom Carstvu bilo je nestabilno te su susjedne države osjetile da je to pravi trenutak za
napad i diobu osvojenog teritorija. Srbija, Bugarska, Crna Gora i Grčka formirale su savez
nazvan Balkanski savez. Crna Gora prva je objavila rat 8.listopada 1912. Mustafa Kemal na
obale Trakije stigao je 1.prosinca 1912. ali nije imao previše uspjeha. Slabo ekonomsko stanje
i koncentracija stanovništva u azijskom dijelu zemlje onemogućile su Osmanskom Carstvu
ravnopravno sudjelovanje u ratu. Snaga grčke mornarice bila je ključni faktor uspjeha
Balkanskog saveza. Rat su kraju privele kopnene sile Srbije,Bugarske i Crne Gore te je
Osmansko Carstvo izgubilo sav europski teritorij nakon više od 500 godina. Službeni kraj rata
označen je Londonskim ugovorom 30.svibnja 1913.

U Drugom balkanskom ratu nije igrao važnu ulogu iako je bio u sastavu vojske koja je vratila
veći dio istočne Trakije pod Osmansku vlast.
 slika 1: shematski prikaz napada na
Osmansko Carstvo

Nakon Balkanskih ratova imenovan je

osmanskim vojnim atašeom za sve
balkanske države, a 1.ožujka
promaknut je u čin pukovnika.

Slika 2:Gubitak Bugarskog teritorija u 2.Balkanskom ratu

2.2 VOJNO DJELOVANJE U PRVOM SVJETSKOM RATU

Godine 1914. Osmansko Carstvo ulazi u Prvi svjetski rat na stranu centralnih sila. Uloga
Osmanskog Carstva kao i samog Ataturka bila je značajna.

U bitki kod Galipolja bio je zapovjednik 19.divizije u sklopu „Pete armije“. Zapovijedajući na
prvoj liniji, dobro je postavio snage i zaustavio napredak Antante i njene mornarice sve do
povlačenja invazije nakon osam mjeseci. Ova obrana izrazito je važna zato što bi kontrola nad
tjesnacima vrlo brzo omogućila napredak Antante zbog povezanosti s Rusijom.

Nakon toga je prebačen u Hadrijanopol gdje je služio do siječnja 1916. Nakon toga poslan je
na Kavkaz u sklopu „Druge armije“. Na tom bojištu je 7.kolovoza poveo uspješan protunapad
kojim je osvojio gradove Bitlis i Mus. Ovim protunapadom zaustavio je prodiranje ruske
vojske u pokrajinu Anatoliju.

U ožujku 1917. unaprijeđen je iz zapovjednika XVI. korpusa u vrhovnog zapovjednika „Druge

armije“. Međutim, nakon revolucije boljševika u Rusiji protivnička vojska se ubrzo povukla.

U srpnju 1917. postavljen je kao zapovjednik „Sedme armije“ kojoj su bili nadređeni njemački
odredi predvođeni Erichom von Falkenhaynom. S njim se Ataturk nije dobro slagao te je
nakon nekog vremena podnio ostavku i vratio se u Carigrad. Tamo mu je dodijeljen zadatak
da prati krunskog princa Mehmeda Vahideddina tijekom putovanja vlakom u Austro-Ugarsku i
Njemačku. Dok je bio u Njemačkoj, Atatürk je posjetio njemačke linije na zapadnoeuropskom
frontu i došao do zaključka da će središnje sile uskoro izgubiti rat.

Nakon dolaska Mehmeda VI na vlast, Ataturk je poslan u zapovjedništvo „Sedme armije“ u

Palestinu. Tamo je nakon raspada „Osme armije“ morao spriječiti potpuni prodor Britanaca.
„Sedma armija“ povukla se do rijeke Jordan ali ju je tamo dočekalo devastirajuće
bombardiranje. Ostatak vojske predvođen Ataturkom formirao je obrambenu liniju koja se
nije povukla.

Posljednji angažman u Osmanskoj vojsci bio je vezan za povratak zaostalih trupa s juga nakon
čega se ponovo vratio u Carigrad.
Slika 3:Invazija na morske tjesnace
2.3 POLITIČKO DJELOVANJE
Na posljednjim izborima Osmanskog parlamenta većinu je dobila „Udruga za obranu prava
Anatolije i Rumelije“ predvođena upravo Ataturkom. Njegova želja bila je samostalna Turska,
ali prije toga prvo su se morali održati izbori za novi turski parlament sa sjedištem u Ankari –
Velika narodna skupština(GNA). Nakon što je veliki vezir Damat Ferid paša potpisao ugovor u
Sevresu, vojska GNA morala se sukobiti s vojskom kalifata koju su podržavali Saveznici te
Armencima na istoku i Grcima na zapadu. U siječnju 1920. slomili su otpor Armenaca pod
protektoratom Francuske uz 5 000-12 000 žrtava. Važnu ulogu u uspjehu turske vojske imala
je ruska boljševička vlada koja je zlatom i naoružanjem mnogo pomogla. Nakon toga Ataturk
je u ratu protiv Grka bio proglašen vojnim zapovjednikom a nakon pobjede GNA mu daje
nadimak Gazi(Pobjednik). Konačno rješenje ovog pitanja došlo je mirom u Lausanni 24.srpnja
1923.

Pri nastanku samostalne države Turske sukobio se s brojnim političkim protivnicima. Na

području Turske pojavljuju se nove ideje komunizma i fašizma, kao i pripadnici starog
osmanskog režima. Republika je proglašena 23.listopada 1923.godine. U organizaciji vlasti
glavnu riječ imala je Velika narodna skupština. Jedina stranka bila je Narodna stranka koju je
Ataturk osnovao 9.rujna 1923. Nakon godinu dana ona mijenja ime u Republikanska narodna
stranka. Predsjednik stranke ostao je do kraja života.

Pri stvaranju samostalne i suverene države veliki problem bila je moć kalifata. Ataturk je želio
da kalifat bude integriran u Veliku narodnu skupštinu i postane saveznik umjesto protivnika.
To je ostvareno 3.ožujka 1924.godine. Nakon toga bilo je govora u ponovnoj obnovi kalifata
ali Turska vlada to nije prihvatila.

Nakon što je umirio stanje u državi, Ataturk počinje uvoditi reforme koje su uvelike izmijenile
tadašnje društvo. Prva važna reforma bila je reforma školstva. Uz pomoć američkog
reformatora obrazovanja Johna Deweya sastavio je Zakon o ujedinjenju obrazovanja koji je
modernizirao obrazovanje i pod kontrolu doveo i vjerske škole. Iduća reforma bila je vezana
za odjeću. Iako Ataturk nije strogo branio određeni tip odjeće, poticao je društvo da uči i
usvoji navike iz moderne europske kulture. To je činio i na vlastitom primjeru odijevanja.
 Nakon početnih reformi dolazi do formiranja
oporbe (Napredne republikanske stranke) u 1924.
koja je dijelila mnoge stavove s Ataturkovom
strankom, ali se nisu slagali po pitanju kulturne
revolucije i sekularizma.

Sljedeća velika reforma uslijedila je 1926.godine

odvajanjem islamskog zakona od sekularnog
zakona te ograničenje moći islama samo na

Slika 4:Mustafa Kemal s modernim šeširom

vjerska pitanja. Republika je napredovala i po

pitanju zakona donošenjem turskog kaznenog
zakona 1.ožujka 1926. po uzoru na talijanski kazneni zakon. Važno je istaknuti i ukidanje
islamskih sudova. Također je uveo i novi građanski zakonik 4.listopada 1926. koji teži
jednakosti muškaraca i žena. Sljedeća reforma koju je proveo bila je vezana za abecedu. Želio
je ukinuti arapsko pismo i uvesti tursku abecedu baziranu na latinici. Novo pismo stupilo je na
snagu 1.studenog 1928.godine. Ova reforma nadopunila je obrazovnu reformu i tako je broj
djece koja su pohađala osnovni, srednji i viši stupanja obrazovanja porastao redom 2puta,
12,5puta i 17 puta za visoki stupanj obrazovanja u periodu od samo 15 godina. U 30-im
godinama 20.stoljeća mnogo pažnje posvetio je i turskom jeziku kojeg je želio lišiti svih
stranih utjecaja. Osnivao je brojna stručna tijela poput Udruge za turski jezik, Turskog
povijesnog društva i Turskog udruženja za obrazovanje.

Za vanjsku politiku Turske važan je Mosulski spor. Mirom u Lausanni Velika Britanija preuzela
je vlast nad područjem bogatim naftom. Zbog pobune šeika Saida tri suprotstavljene strane
nisu mogle pronaći zajednički jezik pa je tako 5.lipnja 1926. samo potvrđena prijašnja odluka.

Od odnosa sa susjednim zemljama izdvajamo odnos s Rusijom i Grčkom. Iako su odnosi

Rusije i Turske bili prijateljski, Ataturk se svim silama trudio izbjeći širenje komunizma. Imali
su zajedničkog neprijatelja u zapadnoeuropskim zemljama te su stoga potpisali pakt o
nenapadanju 1925. koji je 1935. proširen na još 10 godina. Međutim, kako je vrijeme
odmicalo, Turska se počela pomalo približavati europskom zapadu što su ruski političari
primijetili i ocijenili negativnim. Dobre odnose nakon rata Ataturk je zadržao i s grčkim
čelnikom Eleftheriosom Venizelosom s kojim je potpisao sporazum o prijateljstvu. I u
današnje vrijeme taj čin smatra se važnim za dobre odnose Turske i Grčke.

Za vanjsku politiku Mustafe Kemala važan je i Balkanski pakt. U 30-im godinama 20.stoljeća
osjećale su se talijanske pretenzije na obale sredozemnog mora i mnoge balkanske teritorije.
Talijanske ambicije alarmirale su Tursku kao i ostale balkanske države što je dovelo do
potpisivanja pakta od strane Turske, Grčke i Jugoslavije. Sporazum je podrazumijevao
sastanke i savjetovanja vezana uz potncijalne napade na države koje su potpisale pakt.

Uređenje države nastavilo se kroz osnivanje prve turske banke i Turskih državnih željeznica
koje su unaprijedile povezanost većih središta.

Za vrijeme velike svjetske krize Turska nije bila pogođena koliko neke druge europske
zemlje(npr.Njemačka) zato što je bila većinom poljoprivredna i još uvijek industrijski zaostala
država. Unatoč tome, utemeljena je Središnja banka Republike Turske koja je kontrolirala
vrijednost tečaja novca i tako spriječila još veći udarac na gospodarstvo. Nakon krize Ataturk
je težio modernizaciji i industrijalizaciji u svim granama gospodarstava. Dolazi do otvaranja
tvornica pamuka, zrakoplova, a podupirao je i razvoj automobilske industrije. Nakon smrti
1938. iza sebe je ostavio državu dobrih temelja i spremnu za daljnji napredak.

Slika 5: Središnja banka Republike Turske

3.ZAKLJUČAK
Mustafa Kemal jedan je od najvažnijih turskih predsjednika, ako ne i najvažniji. Nadimak Otac
Turaka s razlogom mu je dodijeljen zbog njegovog ogromnog utjecaja na tursko društvo prve
polovine 20.stoljeća. Njegovo djelovanje obilježilo je prelazak iz Osmanlijskog Carstva u
samostalnu i suverenu Republiku Tursku. Međutim, to je samo manji dio njegovog uspjeha.
Mnogo veći utjecaj na društvo imale su njegove reforme koje su iz zaostalog,
srednjovjekovnog društva koje je egzistiralo u Osmanlijskom Carstvu stvorile moderno,
obrazovano i gospodarski stabilno društvo koje i danas živi. Vrlo važno za ostvarenje njegove
ideje bilo je skidanje okova sultanata i kalifata koji su stoljećima prije formirali izrazito
izolirano i konzervativno društvo. Odvajanjem vjere od države i pobjedom nad pristašama
oporbe, Ataturk je sebi omogućio relativno nesmetano djelovanje i modeliranje društva. To je
iskoristio na odličan način uz pomoć europskih i američkih stručnjaka i utjecaja koji su
donošenjem liberalnih ideja iz godine u godinu mijenjale društvo iz korijena. Uz reforme, bio
je i vrlo uspješan u vanjskoj politici izbjegavanjem potencijalnih sukoba, iako iza sebe ima
opsežnu vojnu karijeru kao zapovjednik brojnih divizija u vrijeme Libijskog rata, Balkanskih
ratova i Prvog svjetskog rata. Zbog velikog napretka u prvih 15 godina Republike Turske,
Ataturkovo ime oblježilo je tursku modernu povijest i zato će njegov lik i djelo još dugo živjeti
kroz portrete, kipove, imena udruga, ulica, zgrada i brojne druge oblike te će njegovo ime
ostati zauvijek zapisano ne samo u turskoj, već i u svjetskoj povijesti.

4.LITERATURA
Patrick Kinross: Ataturk: A biography of Mustafa Kemal, Father of Modern Turkey, 1992.

M.Sukru Hanioglu:Ataturk, an intellectual biography,2011

https://hr.wikipedia.org/wiki/Mustafa_Kemal_Atat%C3%BCrk

https://en.wikipedia.org/wiki/Mustafa_Kemal_Atat%C3%BCrk#Military_career

https://www.britannica.com/biography/Kemal-Ataturk

http://www.columbia.edu/~sss31/Turkiye/ata/hayati.html#economic

https://en.wikipedia.org/wiki/Balkan_Wars#Young_Turk_Revolution