U REGISTRATURI

ANTE KOVAČIĆ
 najpoznatiji i najznačajniji roman Ante Kovačića
 roman je u nastavcima izlazio tijekom 1888.
godine i to u časopisu Vijenac
 kritičari ga drže najznačajnijim hrvatskim
romanom 19.stoljeća
 u romanu se iznosi tamna strana hrvatskog
društva Kovačićevog vremena
 prikazao je tadašnje ljude i prilike u Hrvatskoj

 roman sadrži i autobiografske podatke

KRATKI SADRŽAJ
Ovaj veliki roman započinje prepirkom spisa i registara, a nastavlja se kao "raspredanje" glavnog
junaka u obliku ispovijesti, kojoj je cilj razobličiti kritički hrvatsko društvo onog vremena u
rasponu od osiromašenih seljaka i pogospođenih opanaka do pokvarene gospode. U registraturi
je svjedočanstvo o mučnom probijanju kroz život jednog seljačića, u čemu nalazimo istinite i
ujedno tipične crte ne samo Kovačićeva životopisa.
Glavni lik je Ivica Kičmanović, sin seljaka Jožice, veseljaka koga su zbog sviranja u seoskom
"orkestru" seljani nazivali "Zgubidanom". Njihov najbliži susjed, zdepasti "Kanonik", imao je
kćer Anicu i sinove Peru i Mihu. Između njih se razvila zavist i suparništvo jer su
Jožičina djeca bila bistrija. Ivica je odlično završio osnovnu školu i uz pomoć Mecene nastavio
se školovati, živeći u kući svoga dobrotvora, kod njegova "kumordinara " Žorža. Mecena je
neženja, bogat, mutne prošlosti: ima na duši živote nekolicine ljudi kojih je smrt posredno
skrivio pošto je obeščastio lijepu seljanku Doru. Kad je Ivica navršio devetnaestu godinu, k
Meceni se doselila Laura, njegova rođakinja, djevojka čudne prošlosti i još čudnije budućnosti.
Međutim, Ivica je ustanovio da je ona Mecenina ljubavnica pa se i sam s njom spleo, zbog čega
ga Mecena otjera iz svog dvorca. Ivica se vratio kući gdje ga je opet dočekala ljubomora i
zavist obitelji susjeda "Kanonika", kojega je sin Miha bogatom ženidbom obogatio. Mecenu je u
međuvremenu Laura otrovala i opljačkala, saznavši nakom toga iz jednog pisma da joj je on
zapravo otac, a suluda davno obeščašćena Dora - mati. Laura je potražila Ivicu i pomogla Jožici
sagraditi novu kuću. Seljani su ih ogovarali zbog divljeg braka ali Laura se nije htjela lišiti
slobode pa je radije poslala Ivicu natrag u grad kako bi završio školovanje, a sama je
nastavila živjeti s Mihom, sve dok njegova žena Justa nije preminu u neobjašnjivim
okolnostima, uz asistenciju Laure.
Ivica spozna da je Laura zločinka i želi se vjenčati s
"Kanonikovim" kćerkom Anicom, kojoj nađe službu kod neke
gospođe, gdje je i sam radio kao instruktor. Laura je u dogovoru sa
svojim novim ljubavnikom Ferkonjom udavila i Mihu, pokrala
Mihin novac i pobjegla, ali je kod podjele plijena ubila i
Ferkonju. Hajdučica Laura ipak želi ponovno osvojiti Ivicu, a kad
ju je on odbio, ona je s razbojnicima upala na njegove
svatove i pobila ih redom: Ivičinu majku, oca Jožicu, "Kanonika",
otela Anicu te je u šumi unakazila tako što joj je oderazala
grudi. Ivica je preživio pokolj, pa je ranjen svjedočio na sudu
protiv Laure koju napokon strijeljaju. Iz njezinih grudi nije kanula
ni kap krvi. Ivica se počinovničio, posto registratorom, ali je
ubrzo poludio, zapali sve spise i sam izgorio u tom požaru.
O DJELU
tema mjesto i vrijeme

 životni put  relacija selo – grad

nadarenog seoskog (selo u Zagorju-
dječaka Ivice grad, Zagreb)
Kičmanovića  2. pol. 19. st. s
rasponom od 30-ak
godina
kompozicija vrsta

 događaji nisu  roman

ispripovijedani (Bildungsroman/odg
kronološki ojni roman, socijalni,
 vremenski kontinuitet lika/karaktera,
pisac prekida prostora, ljubavni,
retrospektivnim, psihološki)
introspektivnim
pripovijedanjem i
digresijama.
 Ivica Kičmanović

LIKOVI


 Jožica Kičmanović

 Kanonik, Miho

 Pero

 Anica

 kumordinar Žorž

 Mecena

 Laura

 Ferkonja

 baba Huda

 Medonić
 STRUKTURA
Tri dijela romana
 1. dio: Ivičino djetinjstvo
i početak školovanja-
pisan u prvom licu
jednine, glavni lik
romana pripovijeda svoj
život
 2. dio: dominira lik
Laure- ulogu
pripovjedača preuzima
pisac, 3. lice jednine
 3. dio: ljubavni trokuti i
niz paralelnih radnji koje
se odvijaju-ulogu
pripovjedača preuzima
pisac, 3. lice jednine
Uokvirena kompozicija
 Na početku romana je neobičan okvir
unutar kojega se pripovijeda priča o
životu Ivice Kičmanovića.
 U registraturi (u arhivu) kojega vodi
ostarjeli činovnik Ivica Kičmanović,
razgovaraju prašnjavi spisi.Najvažniji
spis, Registar(popis svih ostalih spisa),
vodi glavnu riječ i stišava sukobe
između "starijih"i "mlađih" spisa. Ton
uvodnog dijela je ironičan i satiričan.
 Za riječ se javlja "Životopis Ivice
Kičmanovića, mali crnoruhi čovo", koji
se nalazio na registratorovu stolu.
Objašnjava drugim spisima da želi
govoriti jer je registrator napisao
"Svemu bit će kraj". Dobiva riječ i tako
započinje radnja romana u čijemu je
središtu životni put Ivice Kičmanovića.
 Roman je podijeljen na tri dijela. Događaji u romanu nisu
organizirani i raspoređeni prema vremenskom slijedu. Vremenski
kontinuitet događaja pisac prekida prema vremenskom slijedu.
Vremenski kontinuitet događaja pisac prekida retrospektivnim
epizodama. Takvim pripovjedačkim postupkom unosi određeni
«nemir» i dramatičnost, usklađuje kompozicijska obilježja
cjelokupnom životnom sudbinom i psihičkim previranjima Ivice
Kičmanovića.
  Već je i sam početak romana retrospektivan – počinje prikazom
registrature i spisa koje Kovačić oživljuje: oni se međusobno
prepiru. Za riječ se javlja spis registratora Ivice Kičmanovića i
započinje pripovijedanje: «Znajte, dakle, ja sam vam srce i duša
našeg registratora. Ja sam njegova slika i prilika. Ukratko: njegov
sam životopis. On me je sam napisao…». To je ujedno i najava
fabule koja počinje prikazom djetinjstva Ivice Kičmanovića.
Pripovijedanje se nastavlja i nekoliko puta remeti vremenski
događaj, tj. mijenja prostor i vrijeme događaja (npr. buđenje Ivice
Kičmanovića u Laurinoj sobi, epizoda o vili Dorici i Meceni, o
Meceninu porijeklu, o Laurinom porijeklu, itd.).
 RAZLIČITA OBILJEŽJA ROMANA
romantičarska realistička

 Sudbinski utjecaj na likove,

odmetništvo, trovanja, tajanstvena
podrijetla, Laurina družina, spletke,
intrige, baba Huda, misterioznost,
tajnovitost, napetost(družina,
otmica).
 Manifestira se uglavnom kroz
digresije o povijesti likova (Mecena,  romana smatra najsavršenijim tekstom
Laura) u djelu, raznoraznih spletki,
urota i netipičnih fabula za realizam.
Važan element romantizma u djelu je
i misteriozna atmosfera i napetost
koja se javlja u pojedinim dijelovima
(epizoda s babom Hudom, ljubavne
spletke). Razlog ubacivanja
romantičarskih elemenata u djelo
hrvatskog realizma je ta što je
Kovačić želio, zanimljivijim zapletom
romana, privući čitateljsku publiku.
Središte ove cjeline zauzima upravo
lik Laure.
 Analiza društvene stvarnosti, problem
društvenog morala, ukazivanje na drušvenu
nepravdu, realistički se opisuju seoska i
gradska sredina, razlika između njih.
 Najsloženija i najopsežnija cjelina romana,
najbolje prikazana kroz sam početak, odnosno
djetinjstvo Ivice Kičmanovića. Taj se dio
hrvatskoga realizma i zbog toga se često
izdvaja iz knjige i tiska kao neovisna cjelina.
Kovačić koristi standardne elemente realizma.
Koristi detaljistički opis i Balzacovu "teoriju
opisa" u kojem opis prostora uvjetuje
raspoloženje likova i samu radnju. Kakav je
prostor, takvi su i likovi, te obrnuto. Kovačić
također vrlo minuciozno analizira društvenu
stvarnost i primijenjuje analitičku metodu, a
fabularno se dosljedno drži načela tipičnosti.
detaljno analizira svoje likove i to psihološki,
moralno i socijalno, stvarajuči tako vrlo
složene likove
 postupci su rezultat podrijetla, tj. biološke

NATURALISTIČKA
motivacije(biološka predodređenost) Laure npr.,
zatim prikaz masovnih scena(seoska tučnjava),
estetika ružnoće(Ferkonja)
 Najjači element naturalizma je biološka
determinacija likova koja je najočitija kroz likove
Mecene i Laure. Mecena je plod preljuba i podle
ljubavne spletke i time je, prema Zolinim načelima
naturalizma, automatski predoređen da bude gad,
što se i pokazuje u epizodi s Dorom. Iz te epizode,
u kojoj Mecena siluje "gizdavu vilu Doricu",
nastaje Laura, kojoj je porijeklo automatski
odredilo i njezinu budućnost. Još jedan važan
element naturalizma u djelu je i snažna
primjena estetike ružnoće koja se najbolje
ocrtava tijekom Kovačićeve destrukcije svojih
likova u kojoj on do temelja uništava i poružnjuje
svoje ženske likove. Ista ta estetika primijenjena je
na liku Ferkonje, ali i na opisu ubojstava Laure i
njezine bande hajduka.
 modernistička autobiografski elementi

 Odstupanja od kronološkog  I pisac i Ivica završavaju tragično, seoski život,

prikazivanja zbivanja, subjektivan pisac završava pravni fakultet, a Ivica ne
odnos prema vremenu, neobična uspijeva završiti.
uokvirena kompozicija,  Iako autobiografski elementi nisu dominantni
introspekcije, toliko da bi se roman mogao nazvati
 Modernistički elementi djela autobiografskim, njihova prisutnost nije
najmanje su prisutni, ali opet zanemariva. Kovačić je, kao i Ivica, bio seosko
iznimno značajni jer nisu služili dijete koje je bilo iznimno nadareno i zbog toga
kao ukomponiranje već je, na poticaj lokalnih odgajatelja, poslan na
postojećih stilova u roman, već obrazovanje u velika mjesta. Kovačić je svoj
kao najava stila koji će uslijediti. studij prava završio, a Ivica je godinama na tome
Upravo je u tome ležala radio. Ivica je do kraja svog života radio kao
pravnički službenik, točnije registrator, dok se
Kovačićeva genijalnost, ali i
Kovačić vucarao po odvjetničkim uredima,
genijalnost samog ovog djela.
nikada ne pronalazeći pravo zadovoljstvo u
Modernizam se uglavnom
svome poslu. Obojica "likova" završavaju svoj
manifestira kroz raznorazne
život nezadovoljno i tragično. Dok je Ivica
retrospekcije u djelu, ali i vrlo izgorio među svojim dragim registrima, Ante
nepravilan vremenski slijed Kovačić je završio u mentalnoj ustanovi
romana, ali i preko neobično u Stenjevcu . Kovačić je svoj roman, a tako i
uokvirene kompozicije, te njegov kraj, dovršio 1888., samo godinu dana
subjektivnog odnosa prema prije vlastitog odlaska u Stenjevac.
vremenu
 pogospođivanje seljaka

PROBLEMATIKA ROMANA


 novi društveno ekonomski odnosi

u hrvatskom selu
 Kovačićeva vizija gradske sredine

 metamorfoza seljaček duše u

kaputašku (A. G. Matoš)
 lik fatalne žene Stvarnost i
fantastika
 Kovačićev doživljaj zagorskog
krajolika
 opisi interijera

 ljubavne scene u romanu

 TRI DIJELA ROMANA
Prvi dio romana

prikazano je
djetinjstvo Ivice
Kičmanovića i seoska
sredina iz koje on
potječe, njegov
odlazak u grad,
poznanstvo s Laurom
i protjerivanje iz
Mecenine kuće,
suprotstavljanje dviju
sredina: selo i grad
 Drugi dio romana

U ovom dijelu fabula se obogaćuje novim elementima. Uvodna

epizoda koja se zbiva u registraturi odstupa od vremenskog
slijeda. Ivica Kičmanović u toj se epizodi pojavljuje kao
registrator koji ima blizu šezdeset godina. U središnji fabularni
tijek uključuju se epizode iz seoskog života koje ilustriraju nove
društveno – ekonomske odnose u selu i psihologiji sela. U
radnju romana uključuje se obiteljski krug seoskog bogataša
Medonića.
Smjenjuju se pojedinačne i kolektivne scene (uskrsna
svečanost, svadba u Medonićevoj kući), u kojima se otkriva
raznolik svijet likova iz seoske sredine.
U okviru široko zasnovanih epizoda u kojima je prikazana
seoska sredina razvija se drama središnjih likova romana
(Mecenina smrt, Ivičin povratak u selo, Laura dolazi u Meceninu
kuću, razrješuje se tajna Laurina podrijetla, Ivica se ponovo
vraća u grad)
Treći dio romana

Ovaj dio donosi cijeli niz novih zapleta i iznenađenja.

Javlja se novi ljubavni trokut: Laura – Miha – Justa.
Justinom smrću stvara se novi ljubavni trokut: Miha –
Laura - Ferkonja
Ta se ljubavna drama raspleće zločinom: Laura
i Ferkonja ubijaju Mihu, a nakon toga Laura
ubija Ferkonju.
 Ivica pokušava raskinuti veze s Laurom jer se
emotivno i moralno opredjeljuje za Ančicu. Laura –
Ivica – Ančica čine novi ljubavni trokut, koji također
ima tragični rasplet.

 Laura ubija Ančicu, zatim je i ona uhvaćena i

pogubljena. Ivica se predaje alkoholu, otuđuje se od
ljudi i doživljava fizički i psihički slom. U trenutku
zamračenja svijesti zapali registraturu, u kojoj i sam
izgori.
 Roman, U registraturi obiluje likovima različite vrste i karakterizacije.
Iako je svaki od likova u ovom djelu poseban, ono što je sam Kovačić želio

LIKOVI
naglasiti je snažna suprotnost između likova, kao što je i velika
suprotnost između sela i grada. Kod karakterizacije likova očita je
piščeva subjektivnost u odnosu na likove koji pripadaju seoskoj
sredini.Tako su njegovi seoski likovi uglavnom pozitivni, vrlo druželjubivi, no
ipak imaju svoje mane od kojih je najočitiji upravo taj seoski moral. Kovačić je
iznimno kvalitetno prikazao psihologiju sela kroz njegove pozitivne
(druželjubivost, spremnost ka pomoći, svojevrsna doza nevinosti i naivnosti), ali i
negativne (tračevi, zavist, svađe i interne spletke) strane i tako dobro ocrtao svoj
vlastiti rodni kraj. Likovi iz grada uglavnom nemaju pozitivnih strana i Kovačić ih
prikazuje kao moralno iskvarene "spodobe" željne samo vlastitog užitka i ne
obazirući se na želje drugih kako bi to postigli.
 likovi se dijele na likove seoske sredine i likove gradske sredine
 seoski likovi(Ivičina obitelj, obitelj susjeda Kanonika, obitelj Medonić, seoski
učitelj)
 gradski likovi(Mecena, Laura, Ferkonja)
 likovi iz seoske sredine su prikazani s više dobrih nego loših osobina(npr.
ogovaranje, primitivni, svadljivost, spletkaroši, zaostalost npr. u pogledu škole
 likovi iz gradske sredine prikazani su dosta negativno(npr. moralna
iskvarenost=Laura, pojava poluinteligencije=Mecena, poeta Rudimir
Bombardirovič Šajkovski kojemu je pravo ime Imbrica Špiček
IVICA KIČMANOVIĆ
Ivica Kičmanović je bistro seosko dijete koje se, više igrom sudbine negoli vlastitom
voljom, našlo u vrtlogu života i odraslo u čovjeka koji je iznevjerio mnoga očekivanja.
Svijetla obećanja koja je budućnost pružala siromašnom sinu seoskog muzikaša
rasplinula se pred hladnoćom i surovošću služinske sobe kumordinara Žorža, pred, u
raskoš i otmjenost zamotanom, ljudskom zloćom, pohlepom i razvratom Mecenina
doma. Iskušenja u koja je život odveo Ivicu bila su prejaka za njegov emotivni svijet.
Slušati šutke, klimati glavom i misliti svoje, pustiti dane da se izgube sami od sebe, ne
tražiti, bez puno bola, stati korak izvan vlastitog života i gledati ga izdaleka s
prezirom i samosažaljenjem – to za Ivicu Kičmanovića nije bilo dovoljno. A upravo je
tako živio, bespomoćno se pokoravajući naletima nedaća, strasti i bola. Cijelo svoje
postojanje proveo je dozvoljavajući da netko dominira njime: životna slučajnost,
fatalna ljubavna strast, nemilosrdna osvetoljubivost i turobnost monotone
svakodnevice. Dječački nedužna zaljubljenost u Lauru pretvorila se u teški teret koji
Ivica ne može ni nositi ni odbaciti: Ivica je s oduševljenjem, ali i sa strahom gledao
Laurine usplamtjele emocije, bojeći se njihove neobuzdanosti i zavideći biću koje i
posjeduje. Ivica se teško izjašnjava, slabo garantira, odaje pritajenu neodlučnost. Kad
donosi odluke, one su krive, kada djeluje to ga odvodi u propast. Nedužna Ančica nije
samo žrtva Laurina bolesnog uma već i Ivičine potrebe da od jedne stvarne i
zahtjevne žene koja gospodari pobjegne k drugoj koja se pokorava blagošću. Ivičina
neodlučnost, sputanost donosi mu upravo udare života. Misao o Lauri nije samo misao
na zlo. To je gorka spoznaja o propuštenoj prilici da postane čovjek koji živi punim i
pravim ljudskim životom makar i pateći pri tom.
U gradu se Ivica moralno kvari, postaje zreliji, iskusniji i uviđa
raznorazne strahote i grozote koje veliki grad nosi sa sobom. No,
iako ga to moralno kvari, on do samoga kraja zadržava dozu
nevinog seoskog dječaka, koja se ne pokazuje jedino zbog zasićenja
i općeg nazedovoljstva pri samom kraju romana. Kroz Ivicu je Ante
Kovačić iznio dobar dio svog vlastitog života. Ivica Kičmanović je
također, što i jest simbolika njegovog imena, prikazan kao jedini
"kičmenjak" među skupinom "beskičmenjaka", jedini koji uspijeva
stvoriti vlastiti stav i njega se, u ovoj ili onoj mjeri, držati do kraja.
  tip siromašnog intrligentnog dječaka koji zbog socijalne
motivacije(neimaština,ogovaranja,stereotipi) ne uspijeva na
putu školovanja
 jako inteligentno dijete, što su zamijetili svećenik i učitelj
 smeten, zbunjen pri prvom susretu s Laurom.Obratila mu se
kao da je starija od njega, kao da joj je podređen što on i
osjeća
 bio dosta pasivan tako da je Laura i odredila njegovu sudbinu,
tj. ona je razlog zašto na kraju Ivica tragično završava
 simbolika: "kičmanović"ljudi koji imaju kičmu, tj.imati svoje
mišljenje, znati se postaviti, "Ivica"tipično hrvatsko ime u
Zagorju
 nadimak mu je Vanča
Fatalna žena koja se iz privida prave božanske
milosti pretvara u zvjersko zlo (kompleksni proces
transformacije)Laura od nedužne žrtve surovosti
života postaje u surovu ruku zla koja razara
nedužne žrtve. Mutno Laurino podrijetlo,
tajnovitost njene prave uloge u Meceninom domu,
njezina nedokučiva sudbina, bolesna
strastvenost , ekstremnost emocija- sve je to
suviše zbunjivalo nedužnog seoskog dječaka koji
postaje laka žrtva blistave iluzije raskoši životne
radosti koju oko sebe stvara lijepa Laura. Njeno
djetinje lice, nježni uvojci, sjajne oči, opčinjenost
životom, njezino nedužno čuđenje pred čarolijom
ljubavi, nepoznavanje svakog zla, odsutnost
ružnoće, zlobe i pokora – nenamjerna je i previše
dobro stvorena maska kroz koju nedužni um Ivice

LAURA
ne uspijeva sagledati stvarnost. Je li Laura lagala
Ivicu kada je kao nedužna djevojčica svila se k
Ivici tražeći toplinu, ljubav i zaštitu. Jedini čovjek
koji joj je mogao pomoći pobjegao je uplašen
veličinom njezina traženja, ne mogavši ispuniti
ogromnu prazninu Laurine duše. Laura je uradila
mnoge zločine, ali njezin pravi zločin leži u
spoznaji što je željela ostvariti svoje pravo na pun
i iskren život, za istinsku ljubav i dobrotu. Svoju
krivicu zato priznaje smireno, otvoreno i bez
ponižavajućeg kajanja: neka se kaju krivci koji su
joj sve dobro uskratili i gurnuli je u ponor zla.
ZADATAK ZA UČENIKE:

 Ostale likove odredite i napišite sami.

IZVOR: INTERNET(TEKST I
SLIKE)

Zdenkabl (2017.)