U registraturi

Roman U registraturi djelo je Ante Kovaia, jednog od najznaajnijih hrvatskih realista te

predstavlja sintezu njegova stvaralatva.Iako mu vremenski pripada, U registraturi nije tipian
realistiki roman. U njemu se proima nekoliko stilskih pravaca. Realistika je sjelina najopsenija,
bavi se problemima drutvenog morala, ukazuje na drutvenu nepravdu. Pojavom Laure, fatalne
ene i njezinog tajantsvenog podrijetla Kovai uvodi romantiarske elemente. Naturalistiki sloj
ini bioloka odreenost likova, a modernistiki elementi oituju se u odstupanju od kronolokog
slijeda zbivanja. Na tematskoj razini obraeno je nekoliko cjelina: odlazak siromanog seoskog
djeaka u grad i njegova tragina sudbina; gospodarsko i moralno propadanje sela te odnos selo-
grad. Oholost, lana kienost, samodopadnost upravo su ono to grad razlikuje od sela. O tome
e, kroz lik ora biti rije u ovom eseju.

U predloenom ulomku, u prvom dijelu romana, Kovai ocrtava orev, odnosno Juriev lik.
On je tek priprosti seljak koji se odlaskom u grad elio domoi lanog sjaja i drutvenog poloaja.
Radio je kao Mecenin sobar, dakle gospodski sluga. Preko njega Kovai satiriki i kritiki
progovara o seljacima u gradu koji su prihvatili navike i ponaanje gradske sredine, a zadrali
neznanje i primitivizam neobrazovanog puka, to u tom spoju postaje tragino i smijeno. or je
jedan od likova koji je najbolje okarakteriziran govorom te kao pogospoeni seljak upotrebljava
strane izraze, iako najee nepravilno. Ta priprostost oituje se i iz samog imena 'kumordinar',
zapravo iskrivljeni oblik rijei 'kamerdiner'.

or predstavlja utjelovljenje seoske tatine elje za drutvenim uspjehom, lanog hvalisanja i

umiljenosti - premda cijeli ivot ostaje tek sluga zatvoren u svom svijetu. Njegov lik Kovai gradi
na principu ironije i karikature; sama je oreva pojava svojevrsno izrugivanje kako umiljenom
gradskom, tako i naivnom seoskom drutvu: "Jedamput je dapae doao u selo u mantiji,
opletenoj zlatnim i srebrnim resicama (...) Sva historija sastojala se u tome da je na roak iz
ropotarnice lustriimua izvukao paradnu juratuku kabanicu".

Lani sjaj, farsa, elja za iskazivanjem upravo su ono oko ega se vrti cijeli njegov ivot. Kovai se
slui ironijom da prikae svu bijedu i povrnost koja je temelj postojanja ovog lika.On pokazuje
satove ili se preetava u otrcanim sobarskim odijelima elei impresionirati neuke seljake. Sama
injenica da eli zadiviti seljake jo vie pridonosi ironiji koja prostupno prelazi u grotesku. U
nekim dijelovima Kovai koristi i karikiranje da bi istaknuo, moda i preuveliao neke osobine
lika: "Volove, kravu, kuu, itavo bih selo kupio za vrijednost tog odijela,tog prstenja."

Vrijednost odijela je dakako pretjerana, s ciljem da se naglasi egoizam, hvalisavost lika, ali i
njegovo pretvaranje, gluma. or naime, nije nikakav gospodin, ve kico koji svoj ego hrani
pretvarajui se da je ono to nije. Njegov je portret graen postepeno: prvo smo upoznati s
njegovim izgledom, karakterom, a potom i ophoenjem. Ipak, na kraju spoznaje da je pripadnik
sela.
 U ovom romanu Kovai progovara o socijalnim prilikama svojega vremena, istovremeno
iznosei bitnu sliku drutvene stvarnosti koja se moe primijeniti i danas. Grad predstavlja leglo
nemorala, tatine, razvrata.

Od samog sebe nikad neemo pobjei, ma koliko se trudili. Pred ljudima je mogue glumiti,
pretvarati se. Svakodnevno nosimo maske, pretvaramo se da smo ono to nismo. U dananjem
svijetu, to je jedini nain za opstanak. Sejedno, prije ili kasnije emo se morati suoiti sa samim
sobom, na ovaj ili onaj nain.