Seminarski rad

Tema : Ideologija fašizma

Predmet : Povijest/Historija

Predmetni profesor:

Željko Vukša-Fejzić Dejan Garić

Sarajevo , 23.10.2013.
Sadržaj:

Uvod.........................................................................................................3

Razrada teme:

- Entimologija riječi. ..................................................................................4

- Definicija fašizma.....................................................................................4

- Umberto Eco............................................................................................5

- Marksistička definicija fašizma.................................................................6

- Roger Griffin.............................................................................................8

- Paxton......................................................................................................8

- Emilio Gentile...........................................................................................8

- Zajednička definicija..................................................................................9

- Talijanski fašizam.....................................................................................10

- Fašistička stranka.....................................................................................10

- Fašistička vlast.........................................................................................10

- Diktatura.................................................................................................11
- Ustaški pokret..........................................................................................11

- Simboli fašizma........................................................................................12

Zaključak. ...................................................................................................17

Literatura. ..................................................................................................18
2
Uvod:
Fašizam je oblik radikalnog autoritativnog nacionalizma. Koji je došao do izražaja u ranom 20. stoljeću u
Europi . Pod utjecajem nacionalnog sindikalizma , prvi fašistički pokret nastao u Italiji oko I. svjetskog
rata , kombinirajući elemente politike lijevice sa desničarskom pozicijom , potpuno je suprotan
komunizmu, socijalizmu i liberalnoj demokraciji a u nekim slučajevima čak i tradicionalno desničarskom
konzervativizmu . Iako se fašizam obično nalazi na desnoj strani tradicionalno lijevo - desnog spektra ,
sami fašisti a i neki sociolozi su tvrdili da je opis neadekvatan . Fašistički pokreti u različitim zemljama su
se međusobno ideološki razlikovali, a i unutar pojedinih pokreta postojale su frakcije koje su zastupale
različite ideje. Pristupali su im pripadnici starog plemstva nezadovoljnog modernim društvom i željnog
reakcije, građani razočarani liberalizmom i željni manjih promjena unutar postojećeg sustava, te
radikalni nacionalisti i rasisti koji su htjeli stvoriti potpuno novo društvo i način života. Potporu su imali
među vojnicima, seljacima i zemljoposjednicima, radnicima, intelektualcima i kapitalistima. Talijanski su
fašisti isticali svoju naciju iznad drugih, vladali su diktatorski, gušili su političke i građanske slobode te
vodili osvajačku vanjsku politiku. Fasces ili fascio, svežanj pruća sa sjekirom u sredini, su preuzeli iz
antičkog Rima gdje je simbolizorao čast i dostojanstvo visokih državnih službenika. Katolicizam je osudio
fašizam. To je išlo dotle da je papa Pio XI. u svojoj enciklici Non abbiamo bisogno iz 1931. osudio
talijanski fašizam, a 1937. u enciklici Mit brennender Sorge nacionalsocijalizam i rasne teorije te u istoj
godini u enciklici Divini Redemptoris komunizam. Papina reakcija je pobudila kršćanski svijet neka se
pojačano zanima za ove probleme, a to je osobito bio slučaj u državama u kojima je bilo na vidiku da će
se sraziti totalitarne ideologije. U te su se rasprave o osudi nacizma uključili i hrvatski bogoslovi, katolički
laici, sveučilišni profesori te redovnici iz velikih redova kao što su dominikanci, franjevci i isusovci.
Fašistička ideologija stalno priziva prevlast države. Čelnici poput Benita Mussolinija u Italiji su utjelovili
takvo stanje i tvrdili da posjeduju neograničenu snagu. Fašizam podržava ono što bi ponekad nazvali
treće mjesto , između kapitalizma i socijalizma . Fašisti su nastojali ujediniti svoju državu kroz totalitarni
oblik vladavine koji je promovirao masovne mobilizacije zajednice, i bili su okarakterizirani manjim
strankama koje su pokretači revolucionarnog političkog pokreta sa ciljem reorganizacije zemlje a imale
su zajednička načela fašističke ideologije. Neprijateljski su nastrojeni prema liberalnoj demokraciji ,
socijalizmu i komunizmi. Fašistički pokreti dijele određene zajedničke karakteristike, uključujući i
obožavanje države, odanog jakog vođu, a naglasak je na ultracionalizmu i militarizmu. Fašizam vidi
političko nasilje, rat i imperijalizma kao sredstvo za postizanje nacionalnog razvitka i tvrdi da jači narodi
imaju pravo da prošire svoje teritorije i protjeraju slabiji narod. Fašizam uzima teorije i terminologije iz
socijalizma te ih primjenjuje na ono što smatra značajnim sukobom između naroda i rasa.On se zalaže za
mješovitu ekonomiju, sa glavnim ciljem postizanja autokratije te osiguravanje nacionalne
samodovoljnosti i neovisnosti kroz protekcionističke i intervencionističke ekonomske politike . Nakon
Drugog svjetskog rata nekoliko stranaka otvoreno opisuje sebe kao fašističke te se danas termin obično
koristi pogrdno od strane političkih protivnika. Izraz neofašistički ili post-fašistički se ponekad
primjenjuje kako bi formalno opisao stranke krajnje desnice.

3
Razrada teme:

Entimologija riječi:

Izraz fašizam (it. fascismo) su početkom 1920-ih popularizirali Mussolini i neohegelijanski filozof
Giovanni Gentile. On dolazi od italijanske riječi fascio, koja doslovno znači "snop", a u prenesenom
smislu "savez". Ta riječ potječe od latinske riječi fasces, koja je u Starom Rimu označavala snop pruća sa
sjekirom koga su liktori koristili za izvršenje tjelesnih kazni za prijestupnike, odnosno kao simbol državne
vlasti. Fašisti su preuzeli tu simboliku, naglašavajući nadmoć države nad pojedincem, ali i nužnost
nacionalnog zajedništva, inzistirajući na alegoriji od snopu koji se ne može razbiti za razliku od jednog
pruta. Fasces je kasnije preuzet i kao simbol fašističkog pokreta, koji se kao takav samodefinirao kroz
organizaciju Fasci di combattimento (Borbeni savezi) i kroz Fašistički manifest.

Definicije fašizma:

Sama definicija je tema koja se pokazala izuzetno složenom i koja je predmet velikih kontroverza i
žestoko suprotstavljenih stavova. Povjesničari, politolozi i drugi znanstvenici već desetljećima sudjeluju u
raspravama kojima je cilj odrediti pravu prirodu fašizma i njegovih osnovnih vjerovanja. Većina
znanstvenika se slaže da "fašistički režim" predstavlja autoritarni oblik vladavine, iako svi autoritarni
režimi nisu fašistički. Zbog toga, iako je autoritarnost ključni element fašističkog režima, za određivanje
nekog režima kao fašističkog su potrebni drugi uvjeti o kojima obično nema konsenzusa. Fašizam je isto
tako teško odrediti kao ideologiju. "Fašizam" je prvotno označavao politički pokret sindikalističko-
korporativističkih korijena koji je nastao u Italiji krajem 1910-ih te dvama desetljećima upravljao tom
zemljom pod vlašću Benita Mussolinija. Ukoliko bi se ta definicija ograničila na talijanski fašizam,
upotreba riječi "fašizam" ne bi imala smisla izvan konteksta talijanske politike. Većina stručnjaka je,
međutim, riječ "fašizam" koristila kako bi opisivala šire fenomene, odnosno za ideologije i pokrete u
drugim zemljama. Zbog toga se nastojao ustanoviti svojevrsni "fašistički minimum", odnosno uvjeti koje
bi neki pojedinac, skupina ili ideologija morao imati da bi ga se nazvalo fašističkim. Većina znanstvenika
koja se bavila proučavanjem fašizma drži da su na njega utjecali pokreti i ideologije s lijeva i s desna, a da
se prilikom dolaska na vlast neprijateljski odnosio kako prema komunizmu, tako i prema konzervativizmu
i parlamentarnom liberalizmu te je podršku uglavnom prikupljao od strane desnice i radikalne
desnice.Kao što sam već naglasio mnogi autori su pokušavali dati definiciju fašizma navest ću neke od
najznačajnijih.

4
Umberto Eco:

U eseju "Vječni fašizam" iz 1995.,talijanski pisac i akademik Umberto Eco pokušao je napraviti listu općih
vrijednosti fašističke ideologije. On tvrdi da ih nije moguće organizirati u koherentan sustav, no da je
dovoljno prezentirati jednog od njih da bi se fašizam koagulirao oko njih.

10 činjenica vječnog fašizma:

1. "Kult tradicije" - tradicionalizam implicira odbacivanje moderne. Dok je tradicionalistički mislioci

obično odbacuju kao negaciju tradicionalnih duhovnih vrijednosti. Međutim, iako je nacizam bio
ponosan na svoja industrijska dostignuća, njegov modernizam je ležao tek na površini jedne ideologije
koja se temeljila na krvi i tlu. Odbijanje modernog svijeta kamufliralo se kao odbijanje kapitalističkog
načina života, ali u prvom redu radilo se o odbijanju duha iz 1789. g.Prosvijećenost, vijek uma, važi kao
početak modernog izopačenja. U tom smislu, fašizam se može definirati kao iracionalizam.

2."Kultu akcije zbog akcije"- akcija mora uspjeti prije mišljenja ili u potpunosti bez mišljenja. Otud kultura
postaje sumljiva čim ima kritičke stavove. Nepovijerenje prema svijetu intelekta uvijek je bio simptom
fašizma, od Geringovog otvorenog stava: "Kada čujem riječ kultura mašim se za pištolj", do česte
upotrebe izraza kao što su "debilni intelektualci", "jajoglavci", "jalovi snobovi", "fakulteti su gnijezda
crvenih". Službeni fašistički intelektualci uglavnom su bili angažirani u napadanju moderne kulture i
liberalne inteligencije zbog izdaje tradicionalnih vrijednosti.

3."Neslaganje kao izdaja" -nijedno sinkretističko vjerovanje ne može podnijeti analitički kritiku. Kritički
duh dovodi razlike, a uviđanje razlika je znak modernizma. U modernoj kulturi znanstvena zajednica
cijeni neslaganje kao način unaprjeđenja znanja.

4."Strah od razlike"-fašizam ojačava i pridobiva podršku time što iskorištava i raspiruje prirodni strah od
različitog.

5."Fašizam je nastao iz individualne ili socijalne frustracije"-stoga je tipičnim obilježijima povijesnog

fašizma pripadao apel frustriranoj srednjoj klasi, klasi koja je trpjela ekonomsku krizu ili osjećaj političkog
poniženja. U naše vrijeme, kada su stari "proleteri" postali malograđani fašizam sutrašnjice naći će svoju
publiku u toj novoj većini.

6."Opsesija zavjerom" -ljudima koji osjećaju da im je oduzet njihov društveni identitet, ur-fašizam kao
jedinu privilegiju dodjeljuje činjenicu da su rođeni u istoj zemlji. Ovo je korijen nacionalizma. Osim toga,
jedini koji narodu mogu priuštiti njegov identitet jesu njegovi neprijatelji. Tako u korijenima ur-fašističke
psihologije leži opsesija zavjerom, po mogućnosti međunarodnom. Pristaše se moraju osjećati
opkoljenim. Najlakši način rješavanja problema zavjere je poziv na ksenofobiju.

5
7."Pacifizam je trgovina s neprijateljem" -on je loš, jer život je stalna borba. To vodi Armagedonovom
kompleksu. Kako neprijatelji moraju da budu pobijeđeni, nužna je jedna odlučujuća bitka nakon koje će
pokret zavladati svijetom. Takvo "konačno rješenje" implicira iznova jedno razdoblje mira, novo zlatno
doba, što proturiječi načelu neprestanog rata. Nijednom fašističkom vođi nikada nije pošto za rukom da
riješi taj problem.

8."Prezir prema slabijem" - elitizam, koji je u osnovi aristokratski, tipičan je aspekt svake reakcionarne
ideologije, a aristokratski i militaristički elitizmi po krvi podrazumijevaju prezir prema slabijem. Fašizam
može zagovarati samo pučki elitizam. Svaki građanin pripada najboljem narodu na svijetu, članovi partije
najbolji su među svim građanima, a svaki građanin može (ili bi morao) pristupiti partiji. Ali patriciji ne
mogu postojati bez plebejaca. U stvari, Vođa, koji zna da mu moć nije demokratski data nego je silom
uzeta, također zna i da je njegova snaga osnovana na slabosti masa, koje su toliko slabe da zaslužuju
gospodara. Kako je grupa hijerarhijski organizirana (prema vojnom modelu), svaki od podređenih vođa
prezire svoje podčinjene, a svaki od njih, nadalje, prezire one koji su njemu podčinjeni.

9."Selektivni populizam" - fašizam je zasnovan na selektivnom populizmu, na jednom, takoreći,

kvalitativnom populizmu. U demokraciji građani imaju individualna prava, ali građani u cjelini imaju
politički utjecaj samo s količinskog aspekta, jer pojedinac se mora povinovati odlukama većine. Za ur-
fašizam individue kao individue nemaju prava, a Narod se poima kao kvaliteta, kao monolitni entitet koji
izražava Zajedničku Volju. Kako niti jedna velika količina ljudskih bića ne može imati zajedničku volju,
Vođa se nadaje kao njihov tumač. Izgubivši moć demokratskog delegiranja, građani ne djeluju nego se
od njih traži da igraju ulogu Naroda. Upravo zbog toga narod nije ništa drugo do teatralna izmišljotina.

10."Novogovor" -koji je izmislio Orwell u 1984, kao službeni jezik Ingsoca, engleskog socijalizma.
Elementi fašizma zajednički su različitim oblicima diktature. Svi nacistički ili fašistički udžbenici služili su
se osiromašenim vokabularom i elementarnom sintaksom, s ciljem da ograniče sredstva za kompleksno i
kritičko razmišljanje.

Marksistička definicija fašizma:

1.Politička desnica: Fašisti su jako čestko protiv: marksizma, socijalizma, anarhizma, komunizima,
ekologije itd. u biti, oni su protiv kompletne napredne ljevice, uključujući lijevi centar poput
socijaldemokrata. Fašizam je ideologija ekstremne desnice, iako zna biti oportunitetan.

2.Nacionalistički: Patriotizam i nacionalizam su na jako bitnom mijestu za fašizam. Svaka kritika

nacionalnih ideala, poglavito rata se u najblažem slučaju smatra nepatriotskom a uglavnom izdajom.
Državna propaganda stalno emitira ratnu progandu i napad koji se opravdava preventivnim ratom.
Fašizam se trudi ugraditi u svoje građane ratnički mentalitet, potrebu za stalnim oprezom i nepovjerenje
i sumljičavost prema strancima.

6
3.Hijerarhija: Fašističko društvo je vođeno od strane "pravednog" vođe, kojeg obično podržava skupina
elitnih kapitalista. Hijerarhija je rasprostranjen u svim aspektima društva - svaka ulica, svako radno
mjesto, u svakoj školi, ima svog lokalnog Poglavnika, u obliku birokrata i policajca koji društvo priprema
za rat na svim vremenima. Apsolutna moć društvene hijerarhije prevladava u svemu, a time je formirano
totalitarno društvo. Predstavnik Vlade je prihvatljiv samo ako se može kontrolirati i regulirati, izravna
demokracija se smatra najvećim od svih zločina. Svi koji se protive društvenoj hijerarhiji fašizma će biti
zarobljeni ili pogubljeni.

4.Elitistički: Fašizam se protivi načelima ekonomske jednakosti a posebno ravnopravnosti između

imigranta i građanina. Neki oblici fašizma proširuju borbu protiv jednakosti i u drugim područjima:
rodna, spolna, vjerska ili manjinska prava...

5.Religiozan: Fašizam sadrži veliku količinu reakcionarnih vjerskih uvjerenja, znači povratak na vremena
kada je religija bila stroga, moćana i čista. Gotovo sve fašistička društva su kršćanska a podržana su od
strane katoličkih i protestantskih crkava.

6.Kapitalistički: Fašizmu nije nužna revolucija kako bi nastao u kapitalističkom društvu. Može biti birani i
izabrani, iako je njihov prezir prema izborima obično znači i manipulaciju izbornim sustavom. Fašizam
vidi parlamentarni i kongresni sustav vlasti kao neučinkovit i slab, te će učiniti sve kako bi mu se smanjila
moć. Fašizam pokazuje najgori oblik kapitalizma u kojem je korporativna moć apsolutna, a svi tragovi
radničkih prava su uništeni.

7.Rat: Fašizam je kapitalizam u fazi imperijalizma. Rat može stvoriti tržišta koja inače ne bi postojala kao
rezultat golemih razaranja u društvu, što onda zahtijeva rekonstrukciju! Fašizam na taj način može
"osloboditi" preživjele, dati ogromne kredite tom društvu, te tako fašističke korporacije mogu započeti
proces obnove.

8.Voluntaristički: Fašizam donosi određenu vrstu "voluntarizma," vjeruju da će čin, ako je dovoljno
snažan, može napraviti nešto istinito. Tako svakakve ideje o rasnoj inferiornosti, povijesnoj sudbini, pa
čak i prirodnim znanostim su podržane putem nasilja, u uvjerenju da oni mogu postati istina. To daje
osjećaj kako je fašizam subjektivističan.

9.Protiv modernizma: Fašizam prezire sve vrste modernizma, pogotovo kreativnost u umjetnosti, bilo da
djeluje kao zrcalo za život (koje nije u skladu s fašističkim idealima), ili izražavanje devijantne ili
inovativne točke viđenja. Fašizam pali knjige i ubija umjetnike, a umjetnici koji ne promiču ideale fašizma
su viđeni kao "dekadentni." Fašizam je neprijatelj edukacije o drugim kulturama, budući da takvi
pothvati mogu ugroziti dominaciju fašističkih mitova. Daje se mjesto beznačajanim teorijama zavjere
koje imaju cilj da zamijenje proučavanje povijesti. [3]

7
Roger Griffin opisuje fašizam riječima: " genijalna politička ideologija čija mitska jezgra u različitim
permutacijama je paligenetski oblik populističkog ultranacionalizma". Griffin opisuje ideologiju tako da je
opisuje u tri osnovne komponente :

1.mit reinkarnacije

3.populistički ultra-nacionalna

2.mit dekadencije

Fašizam je istinski revolucionarni pokret koji je trans-klasni , anti - liberalni a prema posljednjoj analizi i
anti- konzervativni nacionalizam izgrađen je na kompleksu teorijskih i kulturnih utjecaja. On pravi razliku
između ratnog perioda u kojem se manifestovao u "stranci naoružanja" koji se protivi socijalizmu i
liberalizmu te obećava radikalnu politiku kako bi spasio naciju od dekadencije .

Paxton vidi fašizam kao "oblik političkog ponašanje u znaku opsesivne preokupacije pada zajednice ,
ponižavanja , ili žrtvovanja i kompenzacijskih kultova jedinstva , energije i čistoće , u kojoj je stranka na
bazi mase te je počinjena nacionalističkim militantima , koji rade u nelagodnoj , ali efikasnoj saradnji sa
tradicionalnom elitom, te napušta demokratsku slobodu a teži nasilju bez etičkih ili pravnih ograničenja
u cilju internog čišćenja i vanjske ekspanzije.

Emilio Gentile opisuje fašizam u deset konstitutivnih elemenata:

1.masovni pokret sa međuklasnim članstvom u kojima preovladavaju,između lidera i militanata, velikim

dijelom novi politički aktivisti, organizovani kao stranačka vojska , koja bazira svoj identitet ne na
društvenoj hijerarhiji ili klasnom podrijetlu već na neki način drugarstvu, te smatra sebe odgovornom za
misiju nacionalne regeneracije, rat protiv političkih protivnika i ima za cilj osvajanje monopola političke
vlasti pomoću terora, parlamentarne politike, a u vodećim grupama stvara novi režim koji uništava
parlamentarnu demokraciju

2. 'Anti-ideološka " i pragmatična ideologija koja proglašava sebe antimaterijalističkom i anti-

individualističkom, anti-liberalnom, anti-demokratskom, anti-marksističkom , te nema populističke i anti-
kapitalističke tendencije , te se izražava estetski više nego teoriski pomoću novog političkog stila i mitova

3. kultura utemeljena na mističnom , tragičnom i aktivističnom smislu. Život shvata kao manifestaciju
volje za moći, izgrađenom na mitu mladosti kao tvoriteljnu povijesti, te na uzvišenoj militarizaciji politike
kao modela života i kolektivne aktivnosti

8
4. totalitarni koncept politike „prvog“ ,smatra da treba integrirati iskustvo spajanja pojedinca i mase u
organsko i mistično jedinstvo nacije kao etničke i moralne zajednice, usvojiti mjere diskriminacije i
progona protiv onih izvan te zajednice bilo neprijatelje režima ili članove rasa koje smatra smatra
inferiornim ili na drugi način opasnim za integritet države

5. građanska etika utemeljena na posvećenosti državnoj zajednici , disciplini, muškosti, prijateljstvu i

ratničkom duhu

6. jedna državna stranka koja ima zadatak pružanja oružane obrane režima, odabirom svojih usmjerenih
kadrova, i organiziranje masa unutar države u procesu stalne mobilizacije emocija i vjere

7. policija koja spriječava i potiskuje otpadništva i opozicije čak i pomoću organiziranog terora

8. politički sistem organiziran u hijerarhiju na čijem je vrhu osoba krunisana za „vođu“(dux, ducis) koja
komanduje, usmjerava i koordinira aktivnosti partije i režima

9. korporativna organizacija ekonomije koja potiskuje sindikalnu slobodu, proširuje sferu državnog
utjecaja, i nastoji da postigne, po principima tehnokratije i solidarnosti, suradnju „proizvodnih sektora“
pod kontrolom režima, te da ostvari svoje ciljeve moći , ali i da očuva privatnu imovinu

10. spoljna politike inspirirana mitom nacionalne moći i veličine, sa ciljem imperijalističke ekspanzije

Jedna zajednička definicija fašizma se fokusira na tri grupe ideja:

1.Fašistička negacija anti-liberalizma, anti-komunizam i anti-konzervativizma.

2.Nacionalistički, autoritativni ciljevi za stvaranje regulirane privredne strukture za transformaciju

društvenih odnosa u moderno, samoodređujuće društvo

3.Politička estetika koja koristi simbolizam, masovnu mobilizaciju, pozitivan pogled na nasilje, promociju
muškosti i mladih i karizmatično liderstvo

9
Talijanski fašizam:

Kao najbolji te nama najpoznatiji pokaz primjenjenog fašizma odabrao sam Italiju kao izdvojenu tezu u
ovom radu. Italija nakon Prvog svjetskog rata proživljava užasno teško razdoblje. Gospodarski je
uništena, jako je zadužena, a uz to nema proizvodnje. Milijuni ljudi koji su mobilizirani vraćaju se
kućama, a posla nema. Zavladala je glad i neimaština. Živi se na rezervama. Oni koji nemaju zalihe
počinju se ponašati revolucionarno.1919. godine Italija je puna sovjeta, i u selima i u gradovima.
Stanovnici sela su počeli osnivati sovjete koji ukidaju privatno vlasništvo kao boljševici u Rusiji. Isto tako
radnici u propalim tvornicama otimaju te tvornice vlasnicima i počinju osnivati u njima sovjete i
organizirati proizvodnju.

Fašistička stranka :

Ugrožen je opstanak kapitalizma. Svaka sila akcije izaziva sile reakcije. Zato počinju nastajati različita
desničarska gibanja koji se žele obraniti od komunizma i očuvati kapitalizam. Među tim desničarskim
gibanjima počela se 1919. godine uzdizati jedna stranka koju je osnovao Benito Mussolini. Mussolini je
tijekom rata počeo stvarati borbena udruženja koja su se zvala Fasci di combatimenti. U tim udruženjima
okupljao je vojnike uniformirane u crne košulje po kojima su dobili naziv crnokošuljaši. Mussolini
nastupa s idejama o Italiji koja će obuhvatiti sve zemlje oko Sredozemlja. To bi bila Velika Italija. Da bi to
uspjeli, trebalo je oživjeti rimski osvajački duh. Zato se Mussolini vraća na starorimsku tradiciju. U svoj
pokret uvodi starorimski pozdrav (uzdignuta desna ruka). Obnavlja se i način stupanja vojske.
Od liktora (tjelesne straže konzula) koji su nosili snopove pruća Mussolini je preuzeo i simbol moći i
zajedništva - fasces. Prutovi koji su bili sami mogli su se lako slomiti, no kad su bili zajedno na okupu,
ništa ih nije moglo slomiti. Snop pruća je bio simbol zajedništva. Uz pruće se nalazila i sjekira koja je
predstavljala državu i moć.Već 1919. godine iz fašističkog pokreta je nastala Fašistička stranka. Fašisti su
jako brzo počeli pokazivati težnju da se obračunaju s ljevičarima. Stranka je zadržala borbena udruženja
pa su se javili politički atentat na ljevičare. Fašisti su napadali i sovjete. Prisiljavali su komuniste da piju
ricinusovo ulje koje tjera ljude da ubrzano gube tekućinu i da dehidriraju.Mussolini se zalagao za
diktaturu. Njegovo stajalište je da u jednoj državi treba biti jedan vođa, da smije postojati samo jedna
stranka i da smije postojati samo jedan narod. To je jako brzo shvatila oligarhija koja je omogućila
Mussoliniju da preuzme vlast u Italiji. Mussolini je pod pokroviteljstvom oligarhije mogao početi plaćati
svoja borbena udruženja (skvadre).Ljudi u skvadrama su počeli dobivati novac, odjeću, hranu itd. Zbog
nemogućnosti ljudi u Italiji da nađu posao borbena se udruženja šire. Dobivaju i vatreno oružje.

Fašistička vlast

Mussolini je krenuo u pročišćavanje Italije od sovjeta. Morao je preuzeti vlast u Italiji. Toliko je ojačao da
je 1922. godine potkraj X. mjeseca održan kongres Fašističke stranke u Napulju na kojem je Mussolini
izjavio da želi da im se preda vlast.To je izazvalo euforiju i Mussolini je poveo fašiste u pohod na Rim.
Nitko nije ništa poduzeo jer je Mussolini sve njih branio od komunizma. Talijanska vlada je pala i kralj je
pozvao Mussolinija i 30. X. mu dao mandat za sastavljanje vlade.

10
Diktatura:

U Italiji postoji parlament i Mussolini se u početku ponašao vrlo oprezno. Uskoro je osnovao tajnu
državnu policiju koja je odgovarala izravno njemu. Fašisti su polako ulazili u sva državna tijela. Kad je
postao dovoljno snažan, Mussolini je raspustio parlament, ukinuo sve političke stranke osim fašista i
1926. godine uveo potpunu diktaturu. I dalje postoji kralj, ali sva vlast je u Mussolonijevim rukama.
Mussolini je ukinuo sve građanske slobode : nema više slobode govora, slobode tiska. Svi građani moraju
biti podređeni vođi. Zavladao je totalitarizam. Čovjek ne smije imati svoje interese nego smije samo
podupirati fašiste. Mussolini je sve svoje političke protivnike hapsio i zatvarao u koncentracijske logore.
Prve žrtve koncentracijskih logora bili su komunisti.Isto tako su ukinute sve radničke organizacije i
sindikate. Tko god se pobunio protiv takve politike, to je platio životom. Što se tiče radnika, Mussolini je
uveo 10-satno radno vrijeme. Dok se svud u svijetu radno vrijeme smanjuje, u Italiji se povećava.

Ustaški pokret:

Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija bila je hrvatska nacionalistička fašistička organizacija.

Pripadnici organizacije nazivani su ustaše, po starijoj hrvatskoj riječi za pobunjenike, ustanike, gerilce.
Danas se ta riječ koristi isključivo kao naziv za pripadnike organizacije UHRO, organizirane nositelje
ustaške strukture vlasti u NDH te pripadnike Ustaške vojnice. Ustašku organizaciju osnovao je 7.
siječnja 1929. u Italiji Ante Pavelić.  Ustaški pokret nastao je kao radikalan nacionalistički
išovinistički odgovor na hrvatsko nezadovoljstvo položajem u Jugoslaviji. Između 1929. i 1941. pokret je
djelovao kao terorističkaorganizacija s ciljem stvaranja nezavisne hrvatske države na što većem
području, koja bi obuhvaćala i čitavu BiH. Djelovali su uglavnom u emigraciji - Italiji i Mađarskoj, gdje su
imali svoje logore za obuku. Mussolini je podupirao skupinu, očekujući zauzvrat Dalmaciju i dijelove
Hrvatskog primorja. Članovi pokreta izveli su 1932. napad na žandarmerijsku stanicu
u Brušanimakraj Gospića, a 1934. sudjelovali su u pripremi i izvedbi atentata na
kralja Aleksandra u Marseillesu. Na Mussolinijevo inzistiranje, nakon napada Sila osovine na Jugoslaviju
organizacija vlasti i kontrola u novostvorenoj NDH povjerena je ustaškom pokretu. Vlast je
organizirana totalitarno i skoncentrirana u rukama tzv. poglavnika Ante Pavelića, oko kojeg je
stvoren kult ličnosti. Fašistička narav ustaškog pokreta te želja za stvaranjem etnički čiste države
rezultirala je masovnim progonima, zatvaranjima i ubojstvima Srba, Židova, Roma  i svih Hrvata
neistomišljenika. Tijekom četiri godine postojanja NDH, procjenjuje se da je ubijeno oko 30.000
Židova te otprilike jednako Roma, dok je broj stradalih civila Srba oko 217.000. Prvo ime organizacije bilo
je Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), a od 1933. Ustaša - Hrvatski revolucionarni
pokret.

Simbolika:

11
 Svastika je vrsta križa s obje prečke jednakih duljina (horizontalna dimenzija je jednaka
vertikalnoj) s dodanim "rukama" na sve četiri strane križa, koje oblikuju kvadrat s upisanim križem kojem
"fale" četiri polovice stranice. Za vrijeme nacističke Njemačke to je bio simbol nacističke partije, a danas
ga koriste neonacisti širom svijeta.

Željezni križ utemeljen kao vojno odlikovanje nekadašnje Pruske tijekom Napoleonskog rata,
početkom 19. stoljeća, postao je najpoznatije vojno odlikovanje u Nacističkoj Njemačkoj. Kao simbol
militarizma često je korišten od strane ekstremno desnih heavy metal i rock bendova, ali ne mora nužno
označavati političku pripadnost benda.

"SS" simbol je kratica za Schutzstaffel (njem. Zaštitni odredi), koja je bila golema paravojna
organizacija nacističke Njemačke. Wehrmacht je bila službena vojska Trećeg Reicha, a oni su bili
paralelna vojska koja je primala naredbe isključivo od svojih časnika. Simbol koriste europski neonacisti.

Keltski križ je vjerojatno najpopularniji simbol među europskim neonacistima, čak i više od
svastike, zato što je upotreba svastike zabranjena u nekim zemljama.

Odal runa je također popularni simbol među neonacistima osobito od strane "Afričke studentske
federacije". Odal runa je posljednje slovo "furtharka", modernog vikinškog pisma koje se sastoji od 16
slova. Odal su prvotno upotrebljavali etnički Nijemci (Volksdeutsche), pripadnici SS regimente (7.
Freiwillingen SS-Gebirgs - Division Prinz Eugen) koja je operirala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Man runa, Yr runa su simboli života i smrti, koriste ih neonacisti kao dio svoje nacionalne
ideologije.

Wolfsangel runa (Vukodlak) je drevna njemačka runa koja je u prošlosti smatrana čarobnom u

borbi protiv vukova. Prema drevnom praznovjerju, muškarci su se ponekad transformirali u krvožedna i
12
iznimno bijesna bića koja su bila napola ljudi, a napola vukovi. Vukodlak je naziv koji je Hitler i nacistički
vrh nazvao za gerilske borce koji su trebali nastaviti borbu protiv Saveznika u Njemačkoj kada
je Wehrmacht bio poražen i njemački teritorij okupiran. Ovaj simbol najčešće koriste neke skandinavske
neonacističke organizacije dok je u prošlosti njega koristila "Waffen SS Divizija Das Reich".

Triskele je simbol apartheida i rasne podijeljenosti. Službeni je simbol "Blood and Honour"
neonacističke organizacije koja je osnovana radi širenja neonacističke ideologije i "buđenja" nacionalnog
i rasnog ponosa kroz muziku. Također, koristi se i kao simbol Južnoafričke rasističke
organizacije Afrikaaner Weerstandsbeweging.

Križ sa završetkom u obliku strijelica je bio simbol mađarske fašističke stranke

(NyilaskeresztesPart) koja je došla na vlast 1944. godine u tadašnjoj okupiranoj Mađarskoj. Simbol
koriste moderni Mađarski skinheadsi.

"Naoružana ruka" je simbol poljskih neonacista.

Svastika sa oštricama simbol koji prikazuje kombinaciju svastike i Andrijinog križa a koriste ga

ruski neonacisti.

Simbol ruske nacionalne unije prikazuje ćirilično slovo "P" u križu koje označava prvo slovo u
ruskoj riječi "Rusija". Koristi ga Ruska nacionalna unija.

Dvostruki križ i štit je bio simbol ruske Wafen SS divizije. Simbol koriste ruski neonacisti.

"HA" simbol označava "Hereditas Ambitusque" što znači "nasljeđivanje i opseg" (tj. "krv i
zemlja"). Koristi ga španjolski neonacistički Pokret za Indo-Europska istraživanja .

13
 Bljesak munje u bijelim krugu simbol je Britanske unije fašista i nacional- socijalista od 1935 –
1940. godine, a danas ga koriste britanski neonacisti.

''W'' - World Church of the Creator označava bijelu rasu, koju pripadnici "Creativity" pokreta
smatraju najdragocjenijim blagom na svijetu. Kruna označava njihovu aristokratsku poziciju u prirodnom
poretku vrsta. Aureola označava vjerovanje da je bijela rasa jedinstvena i sveta iznad svih ostalih
vrijednosti.

Ku Klux Klan (poznat i po akronimu KKK ili samo Klan sistematski zagovara prevlast "bijele rase"
nad ostalim rasama: crncima (potomcima nekadašnjih robova), azijatima (kineskim i japanskim
imigrantima) i hispanosima (Meksikancima, Kubancima, Urugvajcima i Portorikancima), kao i
antisemitizam, mržnju prema katolicima (ovo se osobito odnosi na imigrante iz Poljske, Italije i Irske) i
homofobiju. Klan je, iznad svega, konzervativan i ksenofobičan. U velikoj mjeri, protivi se centralizmu
(neprijateljski je raspoložen prema onome što smatra kao uplitanje saveznih organa u prava pojedinih
država i zalaže se za izolacionizam u vanjskoj politici).

Zastava vojske Konfederacije simbol je robovlasničkog društva i rasne segregacije. Koriste ju

neonacisti širom svijeta.

Obraz (puno ime Otačastveni pokret Obraz) je ekstremno desničarska organizacija u Srbiji. Jedni

od njihovih glavnih programskih ciljeva su uspostavljanje pravoslavnog kršćanstva kao državne religije i
vođenje vlasti isključivo od strane etničkih Srba. Obraz je klerofašistička organizacija, koja je 2005.
godine sudjelovala u razbijanju Beograd Pridea.

Omladinski pokret "64 županije" je fašistička organizacija koja se zalaže za Mađarsku u granicama
u okviru nekadašnje Austrougarske. Mađarska (Ugarska) tada je imala 64 županije.

14
 Nacionalni stroj je neonacistička organizacija koja je formirana u Srbiji u svrhu promicanja
antisemitizma, rasizma i nacionalne mržnje.

NDH je kratica za Nezavisnu Državu Hrvatsku, zločinačku fašističku tvorevinu nastalu 1941.
godine na genocidnoj politici usmjerenoj protiv Srba, Roma, Židova i Hrvata antifašista.

"U" službeni je znak UHRO-a (Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija). Sastoji se od slova

"U" unutar kojeg se nalazi goruća bomba. UHRO je osnovao Ante Pavelić u Italiji 1929. godine. Njihova
glavna djelatnost uz demonstracije bile su terorističke akcije. U Hrvatskoj su došli na vlast pomoću
fašističke Italije i nacističke Njemačke 1941. godine u proglasili NDH.

Ustaška značka se sastoji od slova U unutar troplete vitice. Nalazila se na službenoj zastavi NDH.

Državni grb NDH se sastoji od šahiranog štita od dvadeset i pet polja koja počinju bijelom bojom.

Trolist, ili Zvonimirov križ (prema hrvatskom kralju Zvonimiru-Dmitru, vladao 1075-1089) bila je

oznaka oružanih snaga NDH. Koristio se iz tri razloga. Prvi kao znak hrvatskog domobranstva (tako se
htjelo pokazati da vojska NDH vuče korijene iz Austro - ugarske vojne povijesti a ne iz prve Jugoslavije).
Drugi kao kao dekorativni zbog čega su stvoreni redovi i odličja. Treći u zrakoplovstvu NDH trolist ulazi u
tzv. njemački vojni križ i tako stvara novu insigniju na zrakoplovima.

UM znak označava službeni znak Ustaške mladeži, a sastoji se od isprepletenog slova U i vitice

15
 AP označava inicijale ustaškog poglavnika Ante Pavelića koji se koristio u početku kao znak na
kapama svih pripadnika Ustaške vojnice, a od kraja 1941. godine za taborske kape vojničara i dočasnika.
Isti znak nalazi s na naličju zastave 369. pješačke pukovnije.

Grb sa mačem službeni je simbol "Hrvatskog narodnog odpora", organizacije zamišljene još 1944.
za borbu iza partizanskih linija. Ratne operacije su onemogućile realizaciju, pa je HNO osnovan tek 1955.
u emigraciji. Na čelu je stajao zapovjednik, a prvi je zapovjednik bio Vjekoslav Luburić. Organizacija se
bavila terorističkim napadima , otmicama ali i ubojstvima. Prema nekim emigrantskim izvorima, oštrica
okrenuta prema dolje označava borbu za granicu na Drini.

"U" sa križem simbol je hrvatskih ekstremnih desničara nakon višestranačkih promjena u

Hrvatskoj koji veličaju ustaštvo i NDH. Oni promiču razne ideologije mržnje i često koriste njihove nasilne
oblike: antisemitizam, šovinizam, rasizam, ksenofobiju, seksizam, homo/bi/trans-fobiju, partijarhat,
etnocentrizam, vjerski ekstremizam i ekspanzionalistički nacionalizam

Zaključak:

16
Fašizam bi smo mogli nazvati i vrstom religije , naravno religijom loše prirode. Način na koji se
propagira , kao i način njegove implementacije je pokazao da je kao politički režim zločinački te da
profitiraju samo oni koji su ga implementirali. Sagledavši ga u potpunosti kroz ovaj seminarski rad morao
bih reći da je potpuno zasnovan na principu darvinvog evolucionizma , uz elemente klasne podjele kojeg
implementira na način da preostane samo „šaka“ ljudi koji će moći vladati svijetom. Izrazito je
kompleksne prirode te ga odlikuje mistika koja je karakteristična po meni za većinu religija modernog
svijeta kao i antičkog. Zasniva se na principima koji jednostavno nisu prihvatljivi u modernom vremenu.

17
Literatura:

 Eatwell, Roger 1996, Fascism: A History. New York: Allen Lane

 Weber, Eugen 1982, Varieties of Fascism: Doctrines of Revolution in the Twentieth Century,
New York

 Alojz Ćubelić (2009.), Tri hrvatska dominikanca o totalitarnim ideologijama 20. Stoljeća ,
Zagreb

 Gentile, Giovanni (1999) Doktrina fašizma , Enciclopedia Italiana

 Mark Neocleous. Fascism ,Open University Press, 1997

18