SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za arheologiju

Ivana Lučića 3

Vera Jelenić

Stična

Seminarski rad

Kolegij: Arheologija željeznog doba II

Nastavnik: prof.dr.sc. Hrvoje Potrebica

Veljača, 2017.
SADRŽAJ

1. Uvod .................................................................................................................................... 1
2. Dolenjska skupina - bitne značajke..................................................................................... 2
3. Kronologija dolenjske skupine ........................................................................................... 3
4. Halštatski ratnici ................................................................................................................. 6
5. Istraživanja na Stični - vojvotkinja Mecklenburg ............................................................... 7
6. Željeznodobno naselje Stična ............................................................................................. 8
7. Značaj tumula u halštatskom društvu - tumul 48 iz Stične ............................................... 11
8. Grob s oklopom iz tumula 52............................................................................................ 13
9. Uloga žene - knjeginja iz Stične ....................................................................................... 13
10. Keramika iz naselja ....................................................................................................... 15
11. Zaključak ....................................................................................................................... 16
12. Literatura ....................................................................................................................... 17
 1. Uvod

Cilj ovog seminarskog rada je predstavljanje prapovijesnog gradinskog nalazišta Stična

(naselje i groblje tumula). Stična je jedan od najbolje sistematski istraženih halštatskih lokaliteta
Dolenjske, bitan za rekonstrukciju života i pogrebnih običaja zajednica ranog željeznog doba
na slovenskom prostoru.

Ovaj rad započet ću s opisom bitnih karakteristika dolenjskog prostora. Nabrojat ću prednosti
geografskog smještaja koje su omogućile dobru kontrolu zajednice nad prostorom i uspješnu
interakciju s okolnim zajednicama.

Nadalje, ukratko ću opisati promjene u pogrebnim ritualima dolenjske skupine i naglasit ću

važnost tradicije ljubljanske kulture kasnog brončanog doba koja se neko vrijeme ipak zadržala
u običajima i kulturi stanovnika Dolenjske.

U radu ću spomenuti kronološke stupnjeve dolenjske skupine koje je definirao Stane Gabrovec,
uz dodatnu razradu Bibe Teržan. Uz svaki ću stupanj nabrojati najvažnije promjene u nošnji,
ratničkoj opremi i/ili načinu pokopavanja kroz stoljeća. Kratko ću opisati najvažnije dijelove
ratničke opreme halštatskog ratnika.

Nakon toga koncentrirat ću se na Stičnu kao ekonomski i trgovački najistaknutije središte

dolenjske skupine.

Budući da je skeletno pokopavanje pod tumulom jedna od najvećih novosti u halštatskoj

dolenjskoj skupini, posebno ću se dotaknuti tumula 48 iz Stične koji je svojim ekskluzivnim
materijalom iz grobova uvjerljiv dokaz društvene raslojenosti i razlika među članovima
zajednice kroz generacije. Također ću spomenuti grob s oklopom iz tumula 52 i grob kneginje
iz Stične koji ukazuju na položaj ratnika i žene u društvu.

Rad ću završiti kratkim opisom lokalne i importirane keramike koja je u velikoj količini
pronađena u naselju.

1
 2. Dolenjska skupina - bitne značajke

Istočni halštatski krug dio je halštatske kulture koji geografski obuhvaća šire područje
Panonske nizine i istočnih Alpa.

„Obuhvaća Donju Austriju, Gradišće, Štajersku, Korušku, dio Slovačke, zapadnu Mađarsku
(Transdanubiju), Sloveniju i sjevernu Hrvatsku.“ (Potrebica, 2013, 42)

Dolenjska se skupina, kao dio istočnog halštatskog kruga, smjestila na jugoistočnom području
Slovenije. To je područje pogodno za uspješnu komunikaciju, kontrolu nad trgovinom i
razmjenom i poljoprivredu, pa ne čudi da je ovo područje bogato arheološkim nalazima.

„ Teritorija naše skupine obuhvata, dakle, na sjeveru predalpska posavska brda, na jugu
dinarsko-krške zaravni i polja, a na istoku periferiju panonske nizine.“ (Gabrovec, 1987, 29).

Isto tako, ovdje je riječ o rudonosnom području zbog čega se željezo učestalo i intenzivno
eksploatiralo, o čemu svjedoči i gusta naseljenost Dolenjske u halštatskom razdoblju.

Slika 1. Područje rasprostiranja dolenjske skupine ( označeno crvenom bojom)1

1
Gabrovec, Stane. 1987. Dolenjska skupina, u: Praistorija jugoslavenskih zemalja V, ur: Alojz Benac, CBI
ANUBIH, Sarajevo, str.33

2
Proizvodnja stakla bila je jako popularna u halštatskom razdoblju Dolenjske o čemu svjedoče
brojne staklene perle s nalazišta Novo Mesto - Kapitelska njiva (Potrebica, 2013, 58).

Nadalje, dolenjska skupina specifična je po svojem načinu pokopavanja. Za razliku od ostalih

skupina istočnog halštatskog kruga koje su prakticirale incineracijski način pokopavanja,
pripadnici dolenjske skupine pokopavali su tijela svojih članova u velike tumule (Potrebica,
2013, 58).

Organizacija tumula je bila takva da: ...“ su radijalno raspoređeni oko središta u kojemu može,
ali i ne mora biti središnji grob.“ (Potrebica, 2013, 58)

Pretpostavka je da se tu radilo o „klanovskim“ tumulima, o čemu će biti više riječi kasnije u

tekstu.

Tijekom 8.stoljeća prije Krista događale su se velike promjene u načinu života halštatskih
populacija što je vidljivo i u dolenjskoj skupini. Naime, to je vrijeme stvaranja velikih
gradinskih zajednica i trgovačkih središta u jugoistočnoalpskoj regiji po čemu se na prostoru
jugoistočne Slovenije isticala Stična (Myers Cooney, E. 2007, 8).

U proučavanju podrijetla i kontinuiteta dolenjske skupine bitna je uloga kulture polja sa žarama
i ljubljanske skupine kasnog brončanog doba:

...„dolenjska skupina izrasta na kulturi polja sa žarama, doživljava veliku transformaciju koja
je u materijalnom i kulturološkom smislu čini integralnim dijelom istočnog halštatskog kruga,
da bi se kasnije više-manje kontinuirano pretopila u latensku kulturu.“ (Potrebica, 2013, 58)

3. Kronologija dolenjske skupine

Prvu kronologiju dolenjske skupine napravio je M.Hoernes podijelivši ju na stariji i mlađi

stupanj. Ta je kronologija generalno bila prihvaćena do Drugog svjetskog rata (Dular i Tecco
Hvala, 2007, 66). Nakon Hoernesa najveći utjecaj u istraživanjima dolenjske skupine i
stvaranju kronologije imali su G.Kossack i H. Müller-Karpe (Gabrovec, 1987, 36).

Tijekom 1960-tih godina Stane Gabrovec je stvorio nove kronološke stupnjeve koji su dobili
ime prema nalazištima gdje su stupnjevi najzastupljeniji ili po građi koja najbolje definira i
opisuje određeni stupanj (Gabrovec, 1987, 36). Ono što je Gabrovec uočio je da su se tijekom
halštatskog razdoblja nalazišta u jugoistočnoalpskom prostoru uvelike razlikovala od

3
srednjoeuropskih nalazišta, čemu se pridonijeli utjecaji s prostora Sredozemlja i Dunavskog
bazena (Dular i Tecco Hvala, 2007, 67).

Kronološki stupnjevi koji su danas prihvaćeni, uz nadopunu Bibe Teržan, su:

1. Podzemelj (I i II) stupanj (HaB3 - Ha C1)

2. Stična (I i II) stupanj (HaC1 - HaC2)
3. Stupanj zmijolikih fibula (HaC2- HaD1)
4. Stupanj Certosa fibula (Ha D2)
5. Stupanj negovskih kaciga (Ha D2- Lt A) (Gabrovec, 1987, 36).

Slika 2. Kronologija dolenjske skupine 2

Također, Stane Gabrovec je napravio klasifikaciju kulture polja sa žarama kasnog brončanog
doba prema groblju u Ljubljani. Objasnio je da je faza Ljubljana IIb dio ranog željeznog doba,
smatrajući je prijelaznom fazom koja je donijela nove kulture i zajednice, dok se stare nisu
iskorijenile (Dular i Tecco Hvala, 2007, 67). Tradicija je još uvijek postojala.

2
Dular, J. 2003, Halštatske nekropole Dolenjske (Die hallstattzeitlichen Nekropolen in Dolenjsko), Opera
Instituti archaeologici Sloveniae 6, str.100

4
Stupanj Podzemelj je karakterističan po istovremenosti postojanja tradicije i novih pojava na
nalazištima dolenjske skupine poput Novog Mesta, Mokronog, Metlika i drugih. Naime, s jedne
strane se još uvijek vide utjecaji ljubljanske skupine žarnih polja kroz ravne inkremacijske
grobove, dok se s druge strane vide novosti u pokopavanju pod tumulima koje je donijela
halštatska kultura (Gabrovec, 1987, 36-37).

Na području Bele krajine i istočne Dolenjske prijelaz iz ljubljanske u halštatsku skupinu vidljiv
je već u 8.stoljeću prije Krista, dok je zapadnije ta promjena nastupila kasnije (Gabrovec, 1987,
37). Muški su se grobovi isticali tradicijskim i obrambenim naoružanjem poput antenskih
mačeva i kaciga zdjelastog tipa, dok ženski grobovi nisu bili jako bogati.

Tijekom stupnja Stična (Stična - Novo Mesto) dolenjska halštatska kultura je doživjela svoj
vrhunac. Društvena struktura je postala sve složenija što se najbolje vidi kroz pogrebnu nošnju,
gdje je došlo do prekida s tradicijskim načinom odijevanja, i kroz poseban način pokopavanja
u tumule (Dular, 2003, 117).

„Osobenu sliku daju joj takozvani kneževski grobovi, među koje ubrajamo grobove s oklopima
u Stični i Novom Mestu, grobove s kacigama, i to najčešće sastavljenog tipa, zatim grobove s
najstarijim izrađevinama ornamentiranim u situlskom stilu (Stična, Magdalenska gora, [...]), te
grob s tronošcem u Novom Mestu i grob 72 iz tumulusa 48 u Stični.“ (Gabrovec, 1987, 42)

U ovom stupnju vidljivi su bogatiji muški i ženski grobovi. Muški grobovi su, uz napadačko
oružje i obrambenu opremu, imali i konjsku opremu, dok su ženski grobovi imali nalaze jantara,
stakla i čunaste fibule (Gabrovec, 1987, 43).

Stupanj zmijolikih fibula obilježen je smanjenjem broja kneževskih grobova. Karakteristična

pojava u grobovima su kacige dvogrebenastog tipa i zmijolike fibule u raznim varijantama
(Dular, 2003,131). Što se tiče keramike, novi reoksidacijski postupak (podrijetlom iz Italije) i
usporeno lončarsko kolo omogućili su stvaranje kompleksnijih keramičkih oblika u zapadnoj
Dolenjskoj (Gabrovec, 1987, 59).

5
 Slika 3. Stupanj Stična ( grob iz Stične) 3

Stupanj Certosa fibula je obilježen situlskom umjetnošću i pojavom negovskih kaciga italskog
tipa u muškim grobovima. Isto tako, u muškim grobovima nailazimo na brončana žezla kao
statusne simbole (Gabrovec, 1987, 67).

Za stupanj negovskih kaciga karakteristične su negovske kacige jugoistočnoalpskog tipa. Na

području Dolenjske pronađeno ih je 20 komada (Dular, 2003, 144).

4. Halštatski ratnici

U vrijeme kasnog brončanog doba ratnik je činio sastavni dio društva te je imao visoki status.

„Međutim, na prostoru kulture polja sa žarama izrazito ratnički grobovi su relativno rijetki, a
većina nalaza vezana uz ratnike dolazi iz konteksta ostava.“ (Potrebica, 2013, 96)

U željeznom dobu mijenja se koncept ratnika odnosno dolazi do promjene u grobnom

materijalu ratničkih elitnih grobova gdje oružje počinje činiti glavni dio inventara. Time se htio
naglasiti identitet i značaj ratnika u željeznodobnim zajednicama gdje je njegov vizualni utjecaj
bio izrazito bitan.

3
Dular, J. 2003, Halštatske nekropole Dolenjske (Die hallstattzeitlichen Nekropolen in Dolenjsko), Opera
Instituti archaeologici Sloveniae 6, str.122

6
...“to bi značilo da pripadnici halštatske elite ne samo da moraju biti ratnici, nego moraju i
izgledati kao ratnici.“ (Potrebica, 2013, 96)

Bitan dio ofenzivnog naoružanja halštatskog ratnika čini koplje. Uz njega se većinom, u
zapadno - halštatskim grobovima pojavljuju mačevi, dok su u istočnim zastupljenije sjekire.
Tome se pridodaje i često tradicijsko naoružanje poput mača tipa Tachlovice iz groba u Stični
(Potrebica, 2013, 99-100).

Tradicijsko oružje se objašnjava modelom načina prijenosa vlasti iz generacije u generaciju.

„ Potporu ovom modelu jasno pruža činjenica da većina spomenutih mačeva iz

istočnohalštatskih grobnih cjelina dolazi iz kneževskih ukopa ili grobova veoma visokog
statusa.“ (Potrebica,2013, 101)

Defenzivno naoružanje halštatskog ratnika čine kaciga, oklop i štit dok su knemide jako rijetke.
Brončani oklopi pronađeni u Novom Mestu, Stični i Klein Kleinu predstavljaju tradicijsko
naoružanje (statusni znak) koje je najvjerojatnije došlo iz Italije, a kacige su mogle biti ili
lokalni proizvod (primjerice dvogrebenaste) ili uvozni proizvod (grčko – ilirske i korintske)
(Potrebica, 2013, 103-104).

Pitanje je jesu li kacige predstavljale samo dio obrambenog naoružanja i kao takve imale
funkcionalnu ulogu zaštite glave ili su imale i statusni značaj za ratnika/kneza/elitu.

Prijelaz iz kasnog brončanog doba u rano željezno doba obilježen je značajnim promjenama u
ratničkoj komponenti. Može se reći da se način ratovanja ratničke elite i njihov vizualni dojam
podignuo na novu razinu o čemu svjedoče bogati nalazi konjske opreme u grobovima.

Navedene promjene su posljedica kontakta i utjecaja kasnobrončanodobnih i halštatskih

zajednica (Potrebica, 2013,111).

5. Istraživanja na Stični - vojvotkinja Mecklenburg

Tijekom 20.stoljeća vojvotkinja Mecklenburg provodila je opsežna istraživanja na području

Slovenije i Austrije. U Dolenjskoj s iskopavanjima je počela 1905.godine, s posebnim
zanimanjem za groblja (Dular i Tecco Hvala, 2007, 17).

7
Svoje najveći interes vojvotkinja je pokazala prema nalazištima Magdalenska gora i Stična gdje
je samo na groblju u Stični iskopala 186 grobova i tisuće predmeta. Nažalost, dokumentacija s
arheoloških iskopavanja nije bila najbolja. Vojvotkinja nije ucrtavala iskopane tumule te je
zbog toga bilo jako teško odrediti vertikalne i horizontalne odnose tumula i nalaza (Myers
Cooney, 2007, 14).

Primjerice, u tumulu 49 na Stični vojvotkinja je iskopala 7 grobova u mjesec dana što nije
dovoljno da se sistematski, uz dobru dokumentaciju, istraži toliko grobova (Gabrovec i Teržan,
2010, 9-10).

Iako je vojvotkinja imala problema s pronalaskom financija i sponzora za njena iskopavanja,

ipak je uspjela napraviti veliki posao za arheologiju željeznog doba, pogotovo na prostoru
Slovenije. Nakon Drugog svjetskog rata iskopavanja je nastavio Stane Gabrovec.

Materijal iz Stične i drugih nalazišta često je mijenjao vlasnike te ga je, sredinom 20.stoljeća,
otkupio Peabody muzej u Americi (Dular, 2009, 47).

Slika 4. Vojvotkinja Mecklenburg4

6. Željeznodobno naselje Stična

Stična je arheološki lokalitet smješten u zapadnoj Dolenjskoj kojeg čine gradinsko naselje
veličine 400 x 800 metara i skupina gusto raspoređenih tumula (140) južno i jugoistočno od

4
https://www.peabody.harvard.edu/node/2307, 16.veljače 2017., 10:08

8
naselja. Smatra se da je život u naselju trajao od 8.st.pr.Kr. pa sve do 1.st.pr.Kr., uz poneke
prekide (Teržan i Črešnar, 2014, 451).

Sistematska istraživanja na naselju Cvinger kraj Vira pri Stični trajala su 8 godina gdje su se
otvorile 22 sonde. Otkriveni su obrambeni zidovi i bogati arheološki nalazi koji su omogućili
kronološko povezivanje groblja i naselja (Gabrovec, 1994, 10).

Naselje se nalazilo na niskom platou te je bilo nepravilnog ovalnog oblika s vjerojatno više
ulaza. Ograđeno sa zemljanim i kamenim zidovima, naselje je bilo dodatno podijeljeno
unutarnjim zidom koji se protezao u smjeru istok - zapad (Myers Cooney, 2007, 8).

Slika 5. Željeznodobno naselje Stična s grobljem tumula5

Zid I je sagrađen na prijašnje nenaseljenom mjestu u toku jedne kampanje. Kao građevinski
materijal koristio se običan suhozid (Gabrovec, 1987, 82).

Stane Gabrovec početak zida datira u Podzemelj I stupanj, a njegov kraj u Podzemelj II stupanj
ili Stična I stupanj. Biba Teržan tvrdi kako materijal dokazuje da je zid uništen upadom skitskih
zajednica te njegov kraj datira u kraj Stična II stupnja (Dular i Tecco Hvala, 2007, 85).

5
Myers, Cooney,E. 2007, Bronze Metallurgy in Iron Age Central Europe: A Metallurgical Study of Early Iron
Age Bronzes from Stična, Slovenia, Massachusetts Institute od Technology, str.12

9
Nakon velike vatre koja je pokosila južni dio naselja, podignut je zid II. Za razliku od prvotnog
zida, za gradnju ovog zida je, uz kamen, korišteno drvo što ga je učinilo čvršćim i stabilnijim.
Također, postojao je i vanjski nasip od gline koji je služio kao potpora zidu. Ovaj zid je prema
Gabrovecu datiran u Stična stupanj pa do stupnja Certosa fibula (Dular i Tecco Hvala, 2007,
88). O zidu III nema puno podataka, a zid IV vjerojatno spada u kraj naselja odnosno u kasni
latenski period (Dular i Tecco Hvala, 2007, 91).

O kućama stičnih zajednica ne zna se puno. Tlocrti kuća su nepoznati, ali zna se da su kuće
većinom imale kamene temelje i drvene zidove (Dular i Tecco Hvala, 2007, 105).

Promjene koje su uočene na prijelazu iz kasnog brončanog doba u rano željezno doba tiču se
veličine i brojnosti naselja. Naime, u kasnom brončanom dobu uočeno je drastično opadanje
naselja u nizinama, a u ranom željeznom dobu broj naselja se također smanjio, ali se njihova
površina povećala (31-100 ha) (Dular i Tecco Hvala, 2007, 136-138).

Janez Dular pretpostavlja da razlog tome leži u socijalnim i političkim promjenama i procesima
u 8.st.pr.Kr. Položaj kasnobrončanodobnih naselja je često bio na području siromašno
kvalitetnim materijalom za gradnju fortifikacija koje će u halštatskom razdoblju biti obavezne.
Sama naselja nisu imala veliku mogućnost za širenje i razvoj zbog prirodnih ograničenja (Dular
i Tecco Hvala, 2007, 140).

Stična je, kao jedan od najvećih ekonomskih i trgovačkih središta Dolenjske, bila u
konstantnom kontaktu s ostalim europskim halštatskim centrima u okolici i šire. Naselje
Cvinger se nalazilo na sjecištu najbitnijih komunikacijskih puteva pa ne čudi da su u naselju i
groblju nađeni i importirani predmeti (konjska oprema, italski predmeti i drugo). Geografski
položaj Stične omogućavao je eliti (koja je vodila razmjenu) dobru kontrolu nad teritorijem.

Biba Teržan se bavila migracijama ljudi u rano željezno doba na području Dolenjske. Pokušala
je oprezno dokazati da su žene bile darovi strancima u zamjenu za ojačavanje političkih i
društvenih saveza (Dular i Tecco Hvala, 2007, 235).

10
 7. Značaj tumula u halštatskom društvu - tumul 48 iz Stične

Najbolji izvor informacija za rekonstrukciju života i pogrebne prakse željeznodobnih

zajednica su tumuli i grobni prilozi. Promjene koje su se događale unutar društvene strukture
vidljive su kroz položaj tumula u prostoru i posebnom načinu ukopa pod tumulom (Potrebica,
2004, 115).

Tumuli su građeni u nekoliko faza. U prvoj se fazi kamenje posložilo na središnji grob te su
se uokolo pokopavali ostali članovi. Na te se grobove u sljedećoj fazi posložilo kamenje u
većem promjeru i visini. Postupak s grobovima se ponovio još jednom da bi na kraju gradnja
tumula bila završena kamenim vijencem (Dular i Tecco Hvala, 2007, 126).

Specifična pojava u ranom željeznom dobu Dolenjske su „klanovski“ tumuli u kojima su

grobovi najčešće posloženi koncentrično oko centralnog, najstarijeg groba u kojem je bio
položen pokojnik koji je možda bio vođa klana ili rodonačelnik. Ponekad se može dogoditi da
nema centralnog groba (Gabrovec,1987,85). Tumul 48 iz Stične klasičan je primjer
klanovskog tumula u kojem je pronađeno 153 groba (Dular i Tecco Hvala, 2007, 125).

Slika 6. Tumul 48 iz Stične6

6
Gabrovec, S.,Teržan,B. 2010.,Stična 2/2. Gomile starejše železne dobe/ grabhügel aus der älteren
eisenzeit.Rasprave/ Studien, Katalogi in monografije 38, Narodni muzej Slovenije, str.50

11
Tumul 48 spada u skupinu najjužnijih tumula prapovijesnog naselja Cvinger. U sredini tumula
u pravokutnoj centralnoj grobnoj komori pronašli su se skeletni grobovi (19-22). Konjska
oprema je bila, uz oružje, položena na drvenoj dasci groba 22 koja je zbog toga datirana u
početak pokopavanja u Podzemelj stupanj te se ovaj ukop smatra grobom konjanika (Gabrovec
i Teržan, 2010, 38). U ovom se tumulu vidi kompleksna raslojenost ratnika i drugih članova
zajednice po generacijama.

Promjene u načinu pokopavanja vide se u biritualnosti unutar ovog tumula. Naime, paljevinski
grobovi muža i žene (100 i 101) pronađeni su nedaleko od centralnog skeletnog groba što govori
o istovremenom postojanju tradicije i novih pogrebnih običaja u počecima života na Stični
(Gabrovec i Teržan, 2010, 40). Žarni grobovi svjedoče o tragovima kulture polja sa žarama, a
skeletni ukopi pod tumulom o dolasku halštatske kulture. U sljedećim krugovima ovog tumula
prevladavaju skeletni ukopi uz samo nekoliko paljevinskih ukopa.

Keramički i metalni nalazi iz grobova 100 i 101 karakteristični su za Podzemelj I stupanj pa se

prema tome pripisuju ljubljanskoj kulturi (Gabrovec i Teržan, 2010, 42). Pretpostavka je da su
muž i žena iz grobova zadržali stare običaje i identitet, ali su se također uspjeli prilagoditi
novonastaloj situaciji i kulturnim novinama.

Pokojnici u ostalim paljevinskim grobovima se smatraju podređenim osobama, službenicima,

obrtnicima i strancima (grob 141 i 110) (Gabrovec i Teržan, 2010, 244).

Grob 72 jedan je od najbogatijih grobova tumula 48. Smješten je na istočnom dijelu tumula i
sadržavao je jantarne i zlatne ukrase i bronačnu iglu kao dio pokojnikove nošnje, set konjske
opreme i oružja kao odraz ratničke komponente, oruđe kao odraz zanata i keramičke posude i
cjediljku koje su vjerojatno korištene tijekom pogrebnog rituala. Grob je datiran u Stična
stupanj odnosno u početak/sredinu 7.st.pr.Kr (Teržan i Črešnar, 2014, 454).

Unutar svake faze tumula postojala je statusna razlika među pokojnicima što se vidi kroz grobne
priloge i grobnu konstrukciju. Riječ o bitnim osobama koje su bile pokopane s rodonačelnikom
pod tumulom što je, uz Stičnu, slučaj i u Novom Mestu i Magdalenskoj gori (Dular i Tecco
Hvala, 2007, 240). Kada se govori o najbogatijim ratnicima u društvu u Stični, očito je da nisu
svi dolazili iz jedne obitelji. Isto tako, vlast se nije nasljeđivala po principu podrijetla već je
svaki od potencijalnih vladara morao konstantno dokazivati da je najbolji u tome što radi (Dular
i Tecco Hvala, 2007, 243). Mjesto poglavara nije pripadalo jednom rodu nego su se rodovi
klana mijenjali kroz vrijeme.

12
 Slika 7. Grob 72 iz tumula 487

8. Grob s oklopom iz tumula 52

Vojvotkinja Mecklenburg je 1913.godine u grobu 30 pod tumulom 52 otkrila brončani oklop

koji je izazvao veliki interes u znanstvenim krugovima zbog toga što je veoma rijedak nalaz.
Oklop je ležao na lijevoj strani u glavnom grobu (Božić, 2009, 66).

Analize oklopa su pokazale kako na njemu nema značajnih tragova korištenja niti čišćenja što
se očekuje na jednom od najbitnijih dijelova obrambene opreme. Također, oko rupa na
ramenima ili bočno nema tragova korištenja niti poliranja što je vrlo neobično. Zbog toga se
pretpostavlja da se oklop nije koristio u obrambene svrhe već ga je vlasnik stavljao na sebe
kako bi pokazao svoj status i moć (Gabrovec i Teržan, 2010, 155).

9. Uloga žene - knjeginja iz Stične

U tumulu 48 u grobu 27 otkriven je veoma bogat grob žene (kneginje) koji je datiran na početak
6.st.pr.Kr. Pronađene su razne varijante fibula, trakasti obruč s kukicom, narukvice, zlatna

7
Gabrovec, S., A. Kruh, I. Murgelj i B. Teržan ,2006, Stična II/1. Gomile starejše železne dobe. Katalog. – Kat.
in monogr. 37. , str. 58

13
ogrlica, brončane trakice i dugmeta za koje se pretpostavlja da su bili prišiveni na nošnju od
glave do gležnja (Gabrovec i Teržan, 2010, 61). Zanimljiv je i nalaz dijademe u grobu.

„U bogatim ženskim grobovima nalazimo i simbolnu građu kojom je označen status pokojnice.
Njoj moramo priključiti dijademu iz groba 27, tumulus 48 u Stični, sastavljenu od jedne lamele
u obliku drveta, četiri trouglasta listića i po dva listića u obliku djeteline i križa.“ (Gabrovec,
1987, 53). Ovaj je kneževski grob dao mnoštvo podataka o raznolikosti ženske nošnje u
halštatsko vrijeme.

Iako je uloga žene u halštatskom društvu Dolenjske do danas nejasna, moguće je da su žene
bile uključene u poslove koji su bili povezani sa sustavima prijenosa i održavanja vlasti unutar
zajednice. Postoji mogućnost da su sudjelovale u religijskim i kultnim obredima kao vrhovne
svećenice (Gabrovec i Teržan, 2010, 246).

Slika 8. Rekonstrukcija nošnje knjeginje iz Stične8

8
Gabrovec, S. I Teržan B. 2010. Stična 2/2. Gomile starejše železne dobe/ grabhügel aus der älteren
eisenzeit.Rasprave/ Studien, Katalogi in monografije 38, Narodni muzej Slovenije, str. 68

14
 10. Keramika iz naselja

Tijekom sistematskih istraživanja na prapovijesnom nalazištu Stična iskopano je 55 000

keramičkih fragmenata, od kojih je najveća količina otkrivena na južnom dijelu gradinskog
naselja. Ono što je vidljivo je da su keramičke posude napravljene na dva načina: rukom ili na
sporom i/ili brzo rotirujućem lončarskom kolu (Grahek, 2016, 98-100).

Uz mnogobrojne nalaze fragmenata pithosa, ciborija, vrčeva, lonaca i šalica ukrašenih

žigosanjem, metličastim ukrasom, ubadanjem, i drugim tehnikama u naselju su, u latenskim
slojevima, pronađeni fragmenti rimske importirane keramike.

Slika 9. Rimska keramika9

Importirana keramika svjedoči o intenzivnim kontaktima Stične s italskim i sredozemnim

prostorom. U 7.st.pr.Kr. došlo je do pojačavanja ekonomskih i trgovačkih veza s Italijom što
se vidi kroz raširenost italske prestižne vojničke opreme u grobovima na Stični. Također,
zajednice Stične ostvarivale su poseban kontakt s Picenom u Apuliji čemu je dokaz 8
pronađenih apulskih kratera u naselju (Gabrovec i Teržan, 2010, 170-171).

9
Grahek, Lucija, 2016. Stična.Železnodobna naselbinska keramika, Opera Instituti Archaeologici Sloveniae 32,
Inštitut za arheologijo ZRC SAZU, Založba ZRC, Ljubljana, str. 261

15
 11. Zaključak

Stična je željeznodobno gradinsko naselje koje je svojim bogatim arheološkim materijalom

otvorilo brojna pitanja o načinu života halštatskih zajednica, poimanju smrti i pogrebnim
praksama, gradnji naselja te o trgovačkim, ekonomskim i gospodarskim potencijalima
dolenjske skupine unutar istočnog halštatskog kruga.

Smještena na iznimno povoljnom geografskom položaju i na sjecištu brojnih cestovnih

trgovačkih puteva, Stična je održavala dobru kontrolu nad okolnim teritorijem i uspješnu
komunikaciju s panonskim i sredozemnim prostorom. Na taj se način razmjenjivala ne samo
roba već i ideje u nošnji i ratničkoj opremi, što je najbolje vidljivo kroz nalaze iz kneževskih
grobova. Održavanje kontinuiteta zajednice ostvarivao se kroz gradnju jakog fortifikacijskog
sistema sve do latenskog perioda kad je naselje prestalo postojati.

Promjene u pogrebnim običajima (biritualnost na početku života na Stični), koje nisu bile naglo
nametnute, govore o tome da je društvo bilo otvorenog vidika okrenuto, s jedne strane, tradiciji
brončanodobnih zajednica, a s druge strane, inovacijama i novim trendovima koje je donijela
halštatska kultura.

Društveno rangiranje uviđeno je kroz raspored grobova oko centralnog, rodonačelnikovog

groba pod tumulima (primjerice tumul 48). Ratnik je postao glavni predstavnik elite koji se
isticao svojom obrambenom opremom, napadačkim oružjem i konjem, dok je ženina uloga u
društvu još uvijek dosta upitna.

Velika pomoć u istraživanju ranoželjeznodobnih zajednica na prostoru Dolenjske je dobra

istraženost Stične i konstantna izdavanja novih publikacija koje upotpunjuju arheološku sliku
tadašnjeg društva.

16
12. Literatura

1. BOŽIČ, D. 2009, A Hallstatt grave containing a cuirass, excavated near Stična by the
Duchess of Mecklenburg in 1913. The reliability of grave groups from the Mecklenburg
Collection / K halštatskemu grobu z oklepom, ki ga je leta 1913 pri Stični izkopala
vojvodinja Mecklenburška. O zanesljivosti grobnih celot Mecklenburške zbirke. –
Arheološki Vestnik 60, str. 63–95.
2. DULAR, J. 2003. Halštatske nekropole Dolenjske / (Die hallstattzeitlichen
Nekropolen in Dolenjsko, Opera Instituti Archaeologici Sloveniae 6, ZRC SAZU,
Inštitut za arheologijo, Založba ZR, Ljubljana, str. 1-376.
3. DULAR, J. 2009. Kako je nastala in zakaj je odšla na tuje mecklenburška zbirka (The
origin of the Mecklenburg Collection and why it was moved abroad) U: Argo- Časopis
slovenskih muzejev, 52/1-2, str: 30-47.
4. DULAR, J. i S. TECCO HVALA, 2007. SouthEastern Slovenia in the Early Iron Age:
settlement, economy, society / Jugovzhodna Slovenija v starejši železni dobi: poselitev,
gospodarstvo, družba. Opera Instituti Archaeologici Sloveniae 12, Inštitut za
arheologijo ZRC SAZU, Založba ZRC, Ljubljana, str. 1-392.
5. GABROVEC, S., 1994. Stična I. Naselbinska izkopavanja., Kat. in monogr. 28,
6. GABROVEC, S. 1987. Dolenjska grupa. – V / U: Praistorija jugoslavenskih zemalja
5, Željezno doba,Alojz Benac (ur.), CBI ANUBIH, Sarajevo, str. 29-119.
7. GABROVEC, S.i B. TERŽAN, 2010.,Stična 2/2. Gomile starejše železne dobe.
Razprave / Grabhügel aus der älteren Eisenzeit. Studien, Katalogi in monografije 38
8. GABROVEC, S., A. KRUH, I. MURGELJ i B. TERŽAN ,2006, Stična II/1. Gomile
starejše železne dobe. Katalog. – Kat. in monogr. 37.
9. GRAHEK, L.2016., Stična. Železnodobna naselbinska keramika, Opera instituti
archaeologici sloveniae 32, Inštitut za arheologijo ZRC SAZU, Založba ZRC,
Ljubljana, 1- 463.
10. MYERS COONEY, E. 2007 . Bronze Metallurgy in Iron Age Central Europe: A
Metallurgical Study of Early Iron Age Bronzes from Stična, Slovenia ,Massachusetts
Institute of Technology. Str. 1-381.
11. POTREBICA, H. 2004. Tumuli in the Hallstatt landscape: continuity and
transformation / In: Spatial analysis of funerary areas, Ladislav Šmejda i Jan Turek,
Plzen(ur.), str: 115-128.
12. POTREBICA, H., 2013. Kneževi željeznoga doba, Meridijani, Zagreb, str.1-240
17
13. TERŽAN, B.i M. ČREŠNAR, 2014, Absolutno datiranje bronaste in železne dobe na
Slovenskem / Absolute dating of the Bronze and Iron Ages in Slovenia, Katalogi in
monografije 40, Ljubljana, str.703–725.

18