HABSBURŠKO-MLETAČKI GRANIČNI SPOR NA

PROSTORU PODVELEBITSKOG TRIPLEX

CONIFINIUMA

STUDENT: MARIN ČEČUK

MENTOR. NIKŠA VAREZIĆ

FILOZOFSKI FAKULTET SPLIT

1
UVOD: POJAM I ZNAČENJE REGIJA I GRANICA

U hrvatskoj povijesti, odnosno u hrvatskoj historiografiji prisutna je problematika između granica i regija
odnosno etimološko i terminološko tumačenje u teritorijalnim značenjima. Takav problem nije specifičan
za hrvatske prostore već generalno za sve europske teritorije u srednjem i novom vijeku. Granicu ne
možemo definirati kako nekakvu apsolutnu ultimativnu odrednicu ili specifičnost već kao jedan slojeviti i
kompleksan problem. Granica u kontekstu novoga vijeka ne označava nužno raspodjelu teritorija ili
kulturoloških sastavnica kao i samih etniciteta( ili uzimajuči kontekst povijesnog vremena bolje je reći
“grupa ljudi”) na pojedinom prostoru. Na tragu ovih misli legitimno se možemo zapitati Što su to granice
ili što su regije u europskoj povijesti srednjeg i novog vijeka do prvih uspostava nacija ? Navedena pitanja
jedan su od fokusa predmeta istraživanja historiografije kao znanosti. 1Prema Pierru Bourdieu, granice su
crte koje društveno i duhovno legitimiraju poredak pojedinih prostora. U tom smislu granica je nešto
proizvoljno, no prilikom instituiranja društvenih i vrijednosnih poredaka pojedine zemlje ,odnosno
njihovim legitimiranje je čin koji govori da važnost granice nije na pukoj proizvoljnosti već priznavanju i
legitimiranju svih državnih odrednica. Fernand Braudel će reći: 2“ Svaka je civilizacija vezana s nekim
prostorom gotovo postojanih granica; odatle svakoj od njih pripada jedna posebna, njezina geografija,
koja uključuje udio mogućnosti, danih prisila, nekih naizgled stalnih, ali nikad istih od jedne o druge
civilizacije”. Ovakvo viđenje civilizacijskog prostora možemo naznačiti kao skup određenih kulturnih
obilježja. Koncept prostora u hrvatskoj povijesti ranog novog vijeka je jako kompleksan. Etnička
izmiješanost čitavog prostora Dalmacije, Like je nerazlučiva od imperijalnih sila koje su zadirale na te
prostore. S toga područje koje sjedinjuje izvorišta Cetine, Krke, Une i Zrmanje, odnosno njihova porječja
nazivamo tromeđe, upravo zbog isprepletenosti utjecaja i pretenzija imperijalnih sila, u ovom slučaju
Osmanskog casrtva, Mletačkog carstva i Habsburške monarhije. 3Navedeno područje je imperijalni
fenomen i on je ujedno konstrukcija uvedena habsburškim mletačkim i osmanskim razgraničenjima s
višestrukim povijesnim tekovinama.Tu tromeđu akademskije nazivamo Triplex Confinium.

TRIPLEX CONFINIUM ZNAČENJE:

1
Drago Roksandić Triplex Confinium, Ili o granicama i regijama hrvatske povijesti 15001800 g., Barbat Zagreb, Nova
ves 77b, str.5.
2
Drago Roksandić Triplex Confinium, Ili o granicama i regijama hrvatske povijesti 15001800 g., Barbat Zagreb, Nova
ves 77b, str.7.
3
Drago ROksandić, Nicolo Sponzo Triplex confinium(tromeđa) kao višerječje, izvorni znanstveni članak, str.1.

2
Kada govorimo o kontekstu hrvatskog ranog novog vijeka treba imati na umu da je višegraničje učestala
situacija.4 Krajem 15.st. i početkom 16.st. Osmanlije u visokom intenzitetu prodiru od jugoistoka prema
sjeverozapadu, navirući čak i do mletačkih i habsburških posjeda koji su se ujedno i u tim vremenima
sukobljavali u borbi za vlast na sjevernojadranskoj obali. Mirovnim ugovorom iz 1503.g. Mlečani se
odriču povećeg broja luka u Albaniji i Grčkoj . Njihovim slabljenjem na području južnijeg primorskog
Balkana i Levanta kolonijalne težnje i pretenzije se sele na područje Terra Ferme. Padom Klisa 1537.g.
Senj postaje glavno uskočko uporište time ujedno postaje i na neki način habsburško- mletačko
-osmansko tromeđe. Primjer podvrste tromeđe, odnosno tromeđe u manjem smislu te riječi(u literature
prisutan naziv “tromeđa” sa malim početnim slovom) vidljiv je i kod obrovačkog područja. 5 Napokon,
događajem Karlovačkog mira 1699.g. dolazimo do službene i deklarirane definicije tromeđe na ovim
prostorima . Tromeđa, preciznije Triplex confinium je točka koja označava Medveđak, vrh Debelog brda ,
sjeverozapadno od Knina. U praksi je ta Tromeđa bila znatno širi prostor. Demografski gledano, na tom
širem području Tromeđe dominirala su vlaške odnosno morlačke zajednice , Na sve tri strane tromeđe
6
postojali su vojnokrajiški sustavi . Iako su vojnokrajiški sustavi implementirani na 3 različite
“imperijalne” društvenopovijesne i kulturne razine, samim time su ujedno i drugačiji sustavi vrijednosti,
pretenzija itd, ti isti vojnokrajiški sustavi su utemeljeni u zajednicama stočara-ratnika. Njima je tromeđa
bila nepoznat ili relativan pojam. 7U tom smislu tromeđa je i svačija i ničija. 8Također, treba napomenuti
da je i Triplex confinium na neki način imao svoju urbanost u kojoj su naravno uključeni Zadar, Senj
,Bihać kao i samo središte Knin.

MLETAČKO-HABSBURŠKI GRANIČNI SPOROVI NA PODVELEBITSKOM PROSTORU

4
Drago Roksandić Triplex Confinium, Ili o granicama I regijama hrvatske povijesti 15001800 g., Barbat Zagreb, Nova
ves 77b, str 15.
5
Drago Roksandić Triplex Confinium, Ili o granicama I regijama hrvatske povijesti 15001800 g., Barbat Zagreb, Nova
ves 77b, str 16.
6
Drago Roksandić Triplex Confinium, Ili o granicama I regijama hrvatske povijesti 15001800 g., Barbat Zagreb, Nova
ves 77b, str 19.
7
Ibid
8
Ibid

3
Habsburška Monarhija i Mletačka Republika bile su saveznice u Morejskom ratu. No ,iako su bile
saveznice, njihov odnos je oduvijek slovio kao svojevrsni hladni rat. Udružene su bile protiv nominalnog
neprijatelja no jedna i druga sila imale su svoje interese i teritorijalne pretenzije. Podvelebitski prostor,
sjever Dalmacije i Lika su najbolji primjeri širenja utjecaja i ekspanzije jedne i druge vlasti. Habsburško-
mletački odnosi nisu bili ni blizu idiličnosti i harmoničnosti. Pogranični sporovi zapravo su započeli prije
same 1699.g., odnosno donošenja dekreta Triplex conifinium kao afirmacija tromeđe Like, Primorja, i
Dalmacije, odnosno točke sjecišta različitih interesnih zona ( Venecija, Turci,Habsburzi) Medveđak, vrh
Debelog brda, sjeverozapadno od Knina . Povremeni upadi mlečana u habsburško Podgorje i osmansku
Liku vidljivo je več početkom 17. st.. 9Ponukan tim povremenim upadima habsburški car Ferdinand III.
10
1656. g. donosi odredbu o boljem zaštićivanju sustava obrane u Karlobagu. Tim područjem Senja i
Karlobaga u vremenu te odredbe pa do 1689.g. “jurisdikciju “ ima karlovački general grof Johann Joseph
von Herberstein. U to vrijeme habsburška vlast se protezala do krajeva rijeke Zrmanje, preciznije do
Obrovca. Takva habsburška vlast u prosotoru Podgorja, od Karlobaga do Obrovca uključujući i dužinu
rijeke Zrmanje bila je puno više simboličke, formalne naravi nego stvarne ( što ranije zbog senjskih
uskoka, kao i interesna zona Vencijanaca i Turaka). Tu habsburšku de facto zanemarenost područja
“koristi” Mletačka Republika . 11Iz izvještaja karlovačkog generala Habersteina, saznajemo da mletački
12
kapetan Frane Posedarski pokušava pridobiti stanovnike Karlobaga i okolice. Iz povijesnih zapisa,
uočavamo da su 1680-tih i 90-tih Mlečani sve prisutniji u Podgorskim krajevima, pa tako mletački
providur Dalmacije Valier, 1679.g. glavarima Dračevca i Starigrada naređuje da lokalni vođe budu pod
direktivom i nadzorom mletačkih dužnosnika.

13
Ranije spomenuti karlovački general grof Herberstein 1682. g. obavještava Dvorsko ratno vijeće u
Grazu, upozorava da Mlečani mimo habsburške volje prodire u područja Podgorja ugrožavajući čak i sam
9
Željko Holjevac, Problemi Habsburško-mletačkog razgraničenja u Podgorju I Pozrmanju potkraj 17. I početkom
18. Stoljeća UDK 949.75:943.6:945.0 (17.–18. st.) Izvorni znanstveni rad, str. 245.
10
Ibid, str 246.
11
Željko Holjevac, Problemi Habsburško-mletačkog razgraničenja u Podgorju I Pozrmanju potkraj 17. I početkom
18. Stoljeća UDK 949.75:943.6:945.0 (17.–18. st.) Izvorni znanstveni rad, str. 246.
12
Ibid, str 246.
13
Ibid, str.246.

4
Karlobag. Također, navodi i da Osmanlije koriste određene habsburške teritorije za ispašu tako da im
sami Mleci pružaju zaštitu iako oni nisu posjednici zemljišta. Prema habsburškim izvorima, mletački
podanici 1685. godine upadaju u gornju Liku i spaljuju kuće u Raduču, Lovincu i Gračacu,. 14 Mlečani
1686. zauzimaju Sinj .1688. godine upadaju u Knin,,prije samog upada u Knin Senjani prodiru do
Obrovca i uvelike devastiraju njegovu okolicu. Nakon Obrovca, Mlečani kod Zemunika poražavaju i
Osmanlije, koji su poslije pada Knina sami napustili Obrovac, Nadin, Vranu, Ostrovicu, Bribir, Islam i
okolna mjesta jer im je na vijesti o kršćanskom napredovanju bilo zapovijeđeno da se sa svojim glavarima
povuku prema Gračacu i Udbini, gdje su se zadržali sve dok ih karlovački general Herberstein u srpnju
1689. godine nije odatle potjerao. 15Iste godine, 1689.g. , događa se novi incident od strane Mlečana. Pod
vodstvom Frane Posedarskog , Mlečani pokušavaju “preobratiti” lokalne aristokratskije obitelji na
vjernost Veneciji raznoraznim obećanjima materijalne naravi. Mletački general Cornaro ne obazire se na
Herbersteinova upozorenja. Habsburzi u međuvremenu jačaju svoj poločaj Likom i Krbavom, no
istodobno 1690.g. Mlečani počinju vladati zrmanjskim krajem. 16 Dolaskom novog upravitelja Senjske
kapetanije i Karlovačkog generalata Rudolfa von Edlinga dolaze stari problem, odnosno Mlečani još više
šire svoje intere na podvelebitskom tlu. Car Leopold I. šalje pisma i naredbe da se stanovništvo Dračevca
i još nekih mjesta u Podgorju ne smiju podvrgavati “novoj” mletačkoj vlasti. 17S druge strane , mletački
providur u Dalmaciji Daniel Dolfin uzvraća istim odredbama istom stanovništvu, samo naravno
obuhvaćajući mletačku perspektivu. Dugogodiišnje “prepucavanje” Habsburgovaca i Mlečana zadobiva
svoju kulminaciju u prestanku pronalaženju potencijalnog rješenja diplomatskim okvirima, što je bila
višegodišnja praksa. Car Leopold 1694.g. donosi naredbu da se mletačko brodovlje više ne smije tolerirati
na Podvelebitskom prostoru.

Grof von Edling 1696. g. prijeti Veneciji ponovnim preuzimanjem zaposjednutih Podgorskih naselja,
prvenstveno Dračevca. Mlečanima je taj kraj bio u interesu zbog stoke, odnosno mogućnosti anagažiranja
18
Morlaka kao transhumatnih stočara. Mlečani pripremaju novoosvojene utvrde, pa tako novi mletački
14
Željko Holjevac, Problemi Habsburško-mletačkog razgraničenja u Podgorju I Pozrmanju potkraj 17. I početkom
18. Stoljeća UDK 949.75:943.6:945.0 (17.–18. st.) Izvorni znanstveni rad, str. 247.
15
Ibid, str247.
16
Željko Holjevac, Problemi Habsburško-mletačkog razgraničenja u Podgorju I Pozrmanju potkraj 17. I početkom
18. Stoljeća UDK 949.75:943.6:945.0 (17.–18. st.) Izvorni znanstveni rad, str. 248.
17
Ibid, str. 248.
18
Željko Holjevac, Problemi Habsburško-mletačkog razgraničenja u Podgorju I Pozrmanju potkraj 17. I početkom
18. Stoljeća UDK 949.75:943.6:945.0 (17.–18. st.) Izvorni znanstveni rad, str. 249.

5
providur u Dalmaciji, utvrđuje Starigrad postrojbom od 50 ljudi pod zapovjedništvom kapetana Vida
Katalinića sa zadatkom da čuva Velebitsko podgorje koje Habsburzi žele povratiti. Zbog opsade Bihaća,
habsburške želje da povrate velebitski prostor ipak ostaje još na čekanju. Sukobi oko Podgorja i
Pozrmanja svoju kulminaciju doživljavaju 1699.g. , kada nastupa Karlovački mir koji je za jedan od
zadataka između ostalog imao obaviti razgraničenje odnosno određivanje novih granica između Mletačke
republike i Habsburške monarhije .Stvoreno je povjerenstvo za razgraničenje, koje nije imalo posebnu
svrsishodnost jer je do sukoba u viđenjima teritorija opet došlo. Habsburzi su željeli vratiti natrag
Dračevac, Starigrad i Zvonigrad. 1.4.1699., vladar Leopold I. priprema tamošnje vojnike na možebitne
vojne intervencije. 19Daje naputak vojnicima da izbace Mlečane milom ili silom. Takav naputak u vojno
obrazloženje slijedi general u Hrvatskoj i Primorskoj krajini grof Auersperg. Kapetan Johan Wilhelm von
Kušan dobija daljnje ovlasti za rad na terenu, zajedno sa grofom Ludwigom Coroninijem. 20 S druge
strane, mletačke snage se pripremaju u Zadru. 8.6.1699.g. snage od otprilike 1500 vojnika stižu pred
Zvonigrad i traže mletačku predaju grada. Malobrojna mletačka posada nije pristala na predaju pružila je
kraći otpor ali bezuspješno. Habsburzi vraćaju svoj grad nazad, no za njih nastaju novi problem. 21Krajiški
seljaci, unamjljeni vojnici brojčanosti od 1500 koliko ih je bilo u početku, oskudno je živjelo i jedva su
se egzistencijalno snalazili . Brojni od njih napuštaju utvrdu, te u samoj njoj ostaje nekoliko stotina
branitelja. Događa se iznenadni kopernikanski obrat, Mlečani žele ponovno osvojiti utvrdu. Grof Ludwig
Coronini saznaje za ponovnu mletačku opsadu Zvonigrada i odlučuje intervenirati , skuplja ljude iz Like a
pri tome mu pomaže kapetan Kušlan.

Dobivaju iznenada nova sredstva, na koncu sam kapetan Kušlan u naporima sa svojom vojskom uspijeva
po drugi put u kratko vrijeme vratiti Zvonigrad, no nisu imali snage ujedno i vratiti Dračevac i neka druga
mjesta u Podgorju i Pozrmanju. Habsburzima se ponovo događa isti problem. Naime ponovno dolazi do
nestajanja živežnih namirnica što prouzrokuje daljnje probleme i što na koncu navodi Mlečane da opet
pokušaju preuzeti utvrdu Zvonigrad, no ovoga puta to nisu uspjeli uraditi. “ 22Budući da je

19
Željko Holjevac, Problemi Habsburško-mletačkog razgraničenja u Podgorju I Pozrmanju potkraj 17. I početkom
18. Stoljeća UDK 949.75:943.6:945.0 (17.–18. st.) Izvorni znanstveni rad, str. 255.

20
Željko Holjevac, Problemi Habsburško-mletačkog razgraničenja u Podgorju I Pozrmanju potkraj 17. I početkom
18. Stoljeća UDK 949.75:943.6:945.0 (17.–18. st.) Izvorni znanstveni rad, str. 255.

21
Ibid, str. 255.
22
Željko Holjevac, Problemi Habsburško-mletačkog razgraničenja u Podgorju I Pozrmanju potkraj 17. I početkom
18. Stoljeća UDK 949.75:943.6:945.0 (17.–18. st.) Izvorni znanstveni rad, str.i260-261..

6
Habsburgovcima iz geopolitičkih i drugih razloga bilo iznimno važno održati kontrolu nad Zvonigradom,
car Leopold je 28. lipnja 1699. godine posebnom rezolucijom zatražio da se Zvonigrad bolje utvrdi i
dobro opskrbi živežnim namirnicama i streljivom, velikim i malim topovima, potrebnim zalihama i
ostalim “apparatu Bellico”. To se trebalo obaviti ne samo površno i na nekoliko tjedana nego temeljito i
za stalno kako bi spomenuta utvrda na strategijski važnoj lokaciji svojom obrambenom moći odvraćala
sve potencijalne neprijateljske napade i ujedno dominirala, kako čitavim okolnim teritorijem tako i
predjelima uzduž rijeke Zrmanje, sve do obale mora. Vladar je zahtijevao da se bez njegova odobrenja
ubuduće ne dopusti prijelaz mletačkim postrojbama ili miliciji preko Zrmanje u grofovije Liku i Krbavu i
u mjesta koja leže na obali mora, a od Mletačke Republike je zatražio da u roku od mjesec dana sâma
napusti sporna mjesta i krajeve na razmeđu Like i Dalmacije ili da u tom istom razdoblju dokaže svoje
eventualno bolje pravo na to područje. Sličan je zahtjev ponovljen i u rujnu 1699. Godine “ Barun
Kušlan želi povratiti habsburški teritorij Dračevca, Starigrada i ostalih Zrmanjskih mjesta, no bezuspješno
predvodi pregovore takve naravi. Konačno, habsburški, mletački i osmanski delegati ustanovljuju
15.8.1699. g. trojnu granicu Triplex Confinium. Prema dogovoru, svaka je strana trebala zadržati prostor
kojim su raspologali prije razgraničenja. Car Leopold je zatražio poseban izvještaj habsburških interesnih
prstora prije razgraničenja. Iz izvještaja saznajemo da su stanovnici Starigrada i Dračevca plaćali porez
Habsburzima ,stoga su sami Habsburzi ponajviše i inzistirali na povratak tih mjesta kao i uspostavljanju
prirodne granice na rijeci Zrmanji.

Mletačka strana se naravno s ovim tvrdnjama ne slaže , štoviše granicu između dviju država vide tek od
Gračaca. Vapaji mletačkih prosvjednika nije donijelo ploda, cijelo južno Podgorje i Pozrmanje (osim
Zvonigrada) dolaze pod ruku Venecije konačnim razgraničenjem 1700.g. Pogranični sporovi su se
nastavili i nakon konačnog razgraničenja. Mlečani pretendiraju i na luku Trstenicu, zaposjeli su i
Zvonigrad. Pogranični incidenti prisutni su i na međama Like i Dalmacije.

ZAKLJUČAK

7
Iz navedenoga teksta, može se može zaključiti, odnosno stvoriti nekoliko okvira u razmišljanju. Jedan od

zaključaka je da je Mletačka republika u ovom svojevrsnom teritorijalnom obračunavanju puno bolje

prošla . Zauzeli su skoro pa kompletno jadransko primorje. Postavlja se pitanje, kako su teritorijalne

pretenzije s jedne i sa druge strane utjecale na domicilna stanovništva Podgorja i Pozrmanje. Nakon

1700.g. većih pretenzija između ovih dviju država nije bilo. Mletačka Republika nije uspijela ostvariti

naume u južnoj Lici dok Habsburška monarhija nije uspijela vratti Podgorje i Pozrmanje. Tek poslije

Karlovačkog mira, odnosno padom Serenissime mletački posjedi u Dalmaciji i u cjelokupnom

istočnojadranskom horizontu dolaze u vlasništvo Habsburgovaca.

LITERATURA:

1) Željko Holjevac, Problemi Habsburško-mletačkog razgraničenja u Podgorju i Pozrmanju potkraj

17. I početkom 18. Stoljeća UDK 949.75:943.6:945.0 (17.–18. st.) Izvorni znanstveni rad

2) Drago Roksandić Triplex Confinium, Ili o granicama I regijama hrvatske povijesti 15001800 g.,

Barbat Zagreb, Nova ves 77b

3) Drago ROksandić, Nicolo Sponzo Triplex confinium(tromeđa) kao višerječje, izvorni znanstveni

članak