TERORIZAM U IME BOGA

1. U posljednjoj rečenici ovog teksta proturječno je da kažu da su željeli mir u svijetu, ali da ako
moraju pročistiti svijet ubijanjem kako bi se stekao mir u svijetu onda će tako i biti.

2. Mislim da možda njihova vjera nalaže da su druge religije ili netko poput npr. Židova, crnaca i
grešnika netko zbog koga nije moguć mir u svijetu. Možda da su im ti ljudi prijetnja i da sa njima nije
moguć mir u svijetu.

3. Mislim da se svakom čovjeku može ukazati i dokazati da je u krivu iako taj čovjek misli da je on
potpuno u pravu jer neki ljudi znaju manipulirati tuđim mislima. Mislim da, ako ljude koji uvjeravaju
druge ljude da je takvo pogrešno tumačenje religije zapravo za dobrobit njihove religije, uvjerimo i
ukažemo im da je to zapravo pogrešno da bi i ti ljudi onda drugim ljudima mogli ukazati da je to
pogrešno te bi mir u svijetu bio više moguć.

RIJEČ PRVA

1. Siniša Glavašević bio je pisac proze, knjižničar, novinar, ratni izvjestitelj. Na Radio
Vukovaru zaposlio se najprije kao spiker, a za vrijeme Domovinskog rata bio je urednik Hrvatskoga
radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Bio je ranjen krhotinom granate 4. studenoga 1991. godine na putu
u bolnicu gdje je krenuo prikupiti podatke za izvješće. Posljednje izvješće Siniša je poslao iz
vukovarske bolnice 18. studenoga navečer. Poslije pada grada Vukovara odveden je, 19.
studenoga 1991. godine, iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag.  

2. Vukovar je bio najiskreniji grad na svijetu jer su ljudi strahovali za svoj život i nisu razmišljali o tome
da lažu drugima jer im je svaki trenutak mogao biti posljednji kada su im nad glavom letjeli metci i
granate.

3. Autor o ratu kaže da je to najveća čovjekova niskost koju je u svojoj raskalašenosti smislio, valjda
zato da bi poslije svega i u sažaljenju mogao iznova prljati. On ratu suprotstavlja vrijednosti poput
sreće, ljubavi i istine.

4. Mislim da svaka moralna osoba nakon ovakvog ososbnog svjedočenja sudionika rata ima barem
nekliko stvari za promisliti u životu jer je ovaj tekst ostavio pomalo emotivan dojam na mene jer ne
mogu ni zamisliti kako je ljudima u ratu bilo strahujući za svoj i život svojih najbližih. Mislim da bi ljudi
iz ovakvih tekstova mogli bolje shvatiti rat jer je subjektivno pisan, za razliku od objektivnih statistika.