ahovii, 90 godina poslije:

Zloin o kojem se nije

smjelo govoriti (video)
ta se deavalo u ahoviima prije 90 godina? ahovii su dananje Tomaevo U
ovom kraju vie ne ive muslimani Kako je poginuo Boko Bokovi? Kako je njegova
pogibija posluila da se lano optue muslimani i da se krene u njihov pokolj? Zato se
o tome nije nita napisalo? Da li je Milovan ilas jedini Crnogorac koji je govorio o ovom
zloinu?

Godine 2009., na 85. godinjicu jednog od navjeih zloina koji su se desili u

Crnoj Gori, prof. dr. erbo Rastoder se obratio iroj javnosti sa tekstom, u
dnevnom listu Vijesti, kojim je podsjetio na zloin koji se desio u noi 9. na 10.
novembra 1924. godine. Rastoder je tada napisao:
Moete li zamisliti zemlju u kojoj u jednom danu bude pobijeno nekoliko stotina
ljudi, a da za to ne samo da niko nije odgovarao, ve nije ni sprovedena bilo

kakva istraga? Moete li zamisliti drutvo koje o najveoj mrlji crnogorske novije
istorije nikada javno nije progovorilo? Moete li zamisliti potomke rtava koji ni
poslije 85 godina od dogaaja apatom govore o istom? Moete li zamisliti
potomke delata koji uz rijetke izuzetke, odbijaju da javno govore o dogaaju o
kojem znaju mnogo iz pria starijih? Moete li zamisliti uopte potrebu autora da
ovim tekstom podsjeti na jedan dogaaj od prije 85 godina, kojeg se danas stide
svi, bili potomci delata ili rtava? Jedan od paradoksa ovih prostora je i injenica
da kada je u pitanju suivot razliitih vjerskih i nacionalnih entiteta postoje dvije
potpuno razliite prie. I, naalost, obje su tane. Jedna je ona o suivotu,
toleranciji, vjenoj upuenosti jednih na druge. Druga je atavistika i govori o
sukobljavanju, satiranju, potiranju, nasilju nad slabijima. Rekao sam, ne sluajno
naalost, obje su tane da bih pokazao njihovu meusobnu zavisnost i naglasio
da pria o toleranciji i suivotu ima smisla samo ako se prethodno racionalizuju
ove druge prie iz tamnih naslaga nae iskrivljene podsvijesti i predaju
organizovanom sjeanju kao nauk generacijama. U protivnom, naa atavistika
svijest se samo dodatno truje i zloini e se ponavljati, o emu tako ubjedljivo
svjedoi novija istorija. Jedna od takvih pria je ona o pokolju nad muslimanskim
ivljem u Vranekoj dolini prije tano 85 godina. Da bi mogli dati bar djelimine
odgovore na pitanja sa poetka ovoga teksta navodimo injenice.
Pokolj u ahoviima je bio najvei zloin nad muslimanima u mirnodopskim
uslovima u Kraljevini SHS. Dogaaj se zbio izmeu 9. i 10. novembra 1924.
godine. Prethodno su 7. novembra 1924. crnogorski komiti ubili Boka Bokovia,
naelnika Kolainskog okruga. Za ubistvo Bokovia optuen je lano
muslimanski komita Jusuf Mehonji, koji se tada nije ni nalazio na tom podruju.
Tokom sahrane Bokovia donijeta je odluka o "osveti". Nou izmeu 9. i 10.
novembra krenulo je oko 2.000 "osvetnika" na muslimanska sela u Pavinom Polju
i ahoviima, koja su, dva dana ranije, razoruale tadanje vlasti. Vlasti su bile
pokupile taoce pod izgovorom da su im ivoti ugroeni. Meutim, 28 talaca je
ubijeno, a ostali su uspjeli da se otkupe. Dijete od 13 godina je spasio jedan
Crnogorac, koji zbog ovog ina umalo nije doivio sudbinu ubijenih. Prema
podacima naelnika Pljevaljskog okruga, ubijeno je oko 120 muslimana i
zapaljeno oko 45 kua, dok Milovan ilas navodi da je pobijeno preko 350 ljudi,
izvrena brojna silovanja, kue su popaljene i opljakane.
Drugi izvori navode brojku od najmanje 500 ubijenih i zaklanih, dok reisu-l-ulema
Demaludin auevi navodi cifru od preko 1.000 djece, ena i mukaraca. Slina
sudbina je bila namijenjena i muslimanima Bijelog Polja, koji su navodno radi
zatite trebalo da budu prebaeni preko ahovia, ali ih je spasio jedan srpski
oficir koji je otkrio zavjeru. Pokolj u ahoviima je uzrokovao potpuno iseljavanje
tamonjeg stanovnitva, najveim dijelom u Tursku, mada se dio njih naselio u
Pljevlja, Sarajevo i istonu Bosnu. U tadanju optinu Gornji Rahi, srez Brko,
naselilo se 140 porodica sa oko 400 lanova. Prema popisu iz 1921. (dakle prije
pokolja) na tom podruju je ivjelo 2.755 muslimanskih stanovnika (1.559 u

Pavinom Polju i 1.195 u ahoviima). Poslije pokolja ostalo je da ivi samo jedno
muslimansko domainstvo, koje je prelo u pravoslavlje.
Tadanja drava je bila parlamentarna zemlja. Pa ipak, itav zloin je bio
zatakan. Da je ko god tada makar poveo i najpovrniju istragu, veoma lako bi
otkrio i one koji su vrili zloine i njihove voe. No, istrage nije bilo. Osuena su,
simbolino dva tri straara zatvora u ahoviima, jer su se bili dogovorili s
osvetnicimada im predaju zatvorenike. Razumije se, bila je najavljena obimna
istraga. Sve je ispalo sprdnja s pravdom, bar tako tvrdi ilas, osoba koja je javno i
prva progovorila o ovom zloinu bez pandana u crnogorskoj istoriji. Danas se
pouzdano zna da su Boka Bokovia ubili kolainski (rovaki komiti), zna se i
koji, svetei se zbog ubistva Petra Dulovia, koji je ubijen samo zato to je bio
brat poznatog komite Todora Dulovia, inae pobratima ubica Boka Bokovia.
Paradoks svakog zloina je u tome to mu se naknadno u interpretacijama daje
smisao. ilas motiv pokolja smjeta u kontekst vjerskog atavizma i mrnje
izmeu krsta i polumjeseca, to je, po nama, sasvim pogreno objanjenje, jer
kako onda objasniti brojne zloine meu istovjercima o kojima isti autor nairoko
pie.
Zloin najbolje objanjavaju posljedice i odnos potomaka prema njemu.
Paradoksalno, ali se u tome moe prepoznati i smisao ovoga zloina. Sa jednog
prostora je nestalo muslimansko stanovnitvo, osueno od osvetnika da ispata
grijehove vjekova, taloene u mitskoj svijesti onih koji misle da postoji njihova
gradacija, po kojoj se oni mogu dijeliti na manje ili vie. Ako razgrnete maglu
nataloene mitske svijesti kod svih balkanskih naroda, vrlo esto ete otkriti da
se iza patetinog pozivanja na istoriju, najee krije prizemno koristoljublje
proisteklo iz ne rijetkog shvatanja rata kao zanatske djelatnosti i naina
privreivanja.
Nije za poreenje, ali samo kao primjer atavizma i neznanja koje caruje ovim
prostorima ako danas etate Istanbulom, veoma esto ete naii na zgrade ija
je polovina fasada ureena, a druga ruinirana. Objanjenje je da su u ruiniranom
dijelu zgrade nalaze stanovi Grka koji su napustili te prostore poslije rata 1923.
Do danas se u te stanove ne smije useliti niko, jer njihove tapije glase na imena
vlasnika iz vremena prije rata.
Zato danas uopte pisati o zlu u vremenu kada nae politike elite afirmiu
vjerski i nacionalni sklad, toleranciju i suivot kao osnov za optimizam koji svako
razuman podrava? Mislimo da svaku, pa i ovu priu, zrelo drutvo treba da
racionalizuje, injenino potvrdi i ovjeri i smjesti je u istoriju kao ve isprianu
priu. Istorijsko iskustvo pokazuje da su na Balkanu, i ne samo na njemu, svi
sposobni za zloin. Ali na ovim prostorima prie o zloinima nerijetko lie na
propagandu zla u zaaranom krugu beskonanih osveta. Takvo shvatanje esto
uzrokuje poimanje istorije kao prirunika zla, koje sadri samo one lekcije koje

mogu pravdati moje zlo. Zato na Balkanu svi narodi misle da imaju pravo na zlo
i da se to pravo uveava brojem mojih rtava. Otuda i potreba da se one stalno
uveavaju u vremenima kada se krug zla eli ponovo odmotati u svijesti onih koji
smisao svog ivljenja nalaze u nesrei drugih. Zato je o zlu podjednako teko i
priati i utati, jer i jedno i drugo moe liiti samo na svjesno ili nesvjesno
pravdanje ljudske destrukcije. A nje je na ovim prostorima bilo vie nego bilo gdje
drugdje. Zato su knjige o zloinima i najdeblje, a prie o zlu i najdue. Kada
proitate samo jednu, iz istog tematskog kruga, vi moete postati sauesnik.
Kada proitate sve, moete se razoarati u ljudsko bie. Mislim da je vrijeme da
utanjem o zloinu odbijemo da budemo sauesnici i da jedna cjelovita i
argumentovana do kraja ispriana pria moe biti poeljna terapija za lijeenje
ostataka atavistike svijesti koja ui u svima nama. Za poetak bilo bi lijepo
kada bi bar jedna ulica u Bijelom Polju nosila ime oficira koji je odbio da bude
sauesnik u zloinu, ako mu se ime uopte zna.
KO JE BIO BOKO BOKOVI I KAKO JE NJEGOVA POGIBIJA UPALILA FITILJ
ZA POKOLJ MUSLIMANA?
Boko Bokovi je bio crnogorski oficir, vatreni pristalica ujedinjenja Srbije i Crne
Gore 1918. godine. Postao je i naelnik Kolainskog okruga. Bio je sin poznatog
crnogorskog etovoe Lazara Bokovia. Predvodio je guenje pobune
crnogorskih komita u Rovcima. Ova pobuna uguena je u krvi, a desetine
porodica Bulatovia otjerano u zatvore i poubijano.
Bokovi je poginuo 07. novembra 1924. godine, na putu od Mojkovca prema
ahoviima u mjestu obod kod Cera. Dugo vremena se vjerovalo da su Boka
ubile crnogorske komite Rado i Drago Bulatovi iz Rovaca. Njih je angaovao
Bokovicev glavni politiki protivnik Dimitrije Bulatovi, uitelj iz Rovaca. .
Boku je postavljena zasjeda u mjestu Cer. Boko se tu pojavio u pratnji svog
blinjeg roaka Milete Bokovia. Komite otvaraju vatru, Boka ubijaju, dok je
Mileta bio ranjen.
Bokovieva sahrana je obavljena 09. novembra, a prema pisanim podacima
prisustvovalo je preko 2.000 ljudi, to je i najvea sahrana ikad zapamena u tom
kraju. . Drani su vatreni govori, za ubistvo su optueni lokalni muslimani, begovi
Jusuf Mehonji i Husein Bokovi. Govornici su pozivali na osvetu, a naelnik
kolainskog okruga pozvao je prisutne da se u roku od 24 sata osvete za Bokovu
smrt.
Raspaljena masa odmah je pola u napad na muslimane u mjestima ehovie i
Vranje. Ovaj iznenadni i podmukli napad izvren je 9. i 10. novembra. 1924.
godine. Tako su Crnogorci, nakon Bokove sahrane i proturene lane vijesti,
krenuli, predvoeni oficirima starocrnogorske vojske, u napad na muslimane.
Napad je izvren pred no i tokom noi, prilikom ega je stradalo vie od 500
muslimana. Ubijani su na najsvirepiji i najpodmukliji nain.

MILOVAN ILAS JEDINI CRNOGORAC KOJI JE PROGOVORIO O OVOM

ZLOINU
U svojoj knjizi Besudna zemlja , Milovan ilas je jedini Crnogorac koji je opisao
ovaj pokolj u kome je uestvovao i njegov otac Nikola ilas. Otac mu je priznao
kako se sve to deavalo, kao i neke detalje tokom samog zloina.
ilas pie:
ak se i veina uesnika iz tog pohoda stiela onog to se dogodilo i to su
injeli. Ali injeli su. I moj otac, koji nije bio sklon surovostima, nerado je priao
o svemu tome. I on je osjeao stid od sudjelovanja u tim zbivanjima, kakav
vjerovatno osjeaju, kad se otrijezne pijanci poslije izvrenih nedjela. Ubijeno je
oko tri stodine i pedeset ljudi, mnogi na grozovit nain. Bili smo i mi, ja i
najstariji brat, zgranuti i uasnuti. Osuivali smo oca to se i on poveo za
gomilom, mada u pokolju nije uestvovao kao bivi oficir, nije mogao izostati iza
svojih kolega i svojih bivih vojnika, a da ne bude osramoen
(Bportal.ba)