Dino Dupanovi, Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944.-1946.

(dokumenti Slavonija, Srijem i Baranja), Slavonski Brod, 2006.

O knjizi i predgovoru

Knjiga Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944.-1946.

(dokumenti Slavonija, Srijem i Baranja), predstavlja jednu od ukupno etiri knjige koliko ih
je izdano u seriji. Navedena knjiga predstavlja drugi tom, izdan u Slavonskom Brodu 2006.
godine. Pokrovitelj ovog obuhvatnog projekta je Hrvatski institutu za povijest, koji je u
suradnji sa podrunim institutima, u ovom sluaju Podrunica za povijest Slavonije, Srijema
i Baranje - Slavonski Brod, radio na prikupljanju arhivske grae i objavljivanju knjige.

Glavni urednik dr.sc. Vladimir Geiger zajedno u suradnji sa prof. Matom Rupiem,
dr.sc. Zdravkom Dizdarom i prof. imunom Penavom, je radio na prikupljanju arhivske grae
koja je u knjizi prezentirana hronolokim redom. Ukupan broj arhivski jedinki je 187, koje se
ujedno razlikuju po svome obimu i nainu izvjeavanja. Veina arhivske grae predstavlja
izvjetaje OZN-e, koji svjedoe o masovnim i pojedinanim ubistvima, iz gradskih i seoskih
podrunica na podruju Slavonije, Srijema i Banata. Urednitvo koje je ujedno i napisalo
pregovor za ovu knjigu, u predhodno pomenutom dijelu se koristi metodom egzegeze, odnoso
kritikim tumaenjem grae, te komparativnom i statistikom metodom u cilju poreenja
broja rtava na vie razliitih lokacija. Unutar tabela o statistikim podacima stradalih mogu
se nai i informacije o zanimanju, mjestu roenja, starosnoj dobi, razlozima hapenja i obliku
kanjavanja.

Kako se navodi u samom uvodu ove knjige, konani cilj koji su pred sebe postavili
Vladimir Geiger i saradnici je bio sustavno prikupljanje, izuavanja i objavljivanje
dokumenata, postrojba i ustanova, NOV i PO Jugoslavija/Hrvatska, te ogranaka KP Hrvatske.
Posljedice ovakvog specifinog pristupa, barem kada je u pitanju popis rtava, jeste
nepostojanje publicistikih izdanja koji se pozivaju na arhivsku grau. Veina objavljenih
publikacija i popisa uraena je uglavnom na osnovu iskaza sudionika pogubljenja, to
predstavlja nerelavantan i nesiguran izvor, koji predstavljaju pogodno tlo za stvaranje
sveprisutni mitova o broju rtava u zemljama bive Jugoslavije.

U cilju boljeg shvatanja zato uope i dolazi do projekta objavljivanja arhivske grae o
dokumentima, potrebno je istaknuti i miljenje osoba koje su radile na projektu, o
komunistikome reimu, u kojem su se i dogodili zloini i represije nad stanovnitvom

1
Slavonije, Srijema i Baranje. Naime, u predgovoru knjige se osuuje komunistiki sistem koji
je nedvojbeno, kao jednopartijski sistem nuno represivan, te kao takav u provedbi
nezaobilazno i zloinaki. Dakle, ve u predgovoru se moe primjeti odreena odbojnost
prema komunistikome sistemu, a da on, barem za vrijeme kada se dogaa veina zloina i
represija, nije bio u potpunosti instaliran na cijelom teritoriju koji e kasnije obuhvatati SFRJ.

Kljuni razlog zato Vladimir Geiger prihvata funkciju urednika knjige, jeste njegovo
nepovjerenje i nesigurnost prema podacima popisa o broju stradalih rtava u Jugoslaviji
tokom Drugog svjetskog rata, obavljenih u etiri navrata od 1944. 1964. godine. Kao plod
njegovog rada na ovoj knjizi objavljenoj 2006. godine nastaje lanak pod nazivom Ljudski
gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i u porau koje su prouzroili
Narodnooslobodilaka vojska i Partizanski odredi Jugoslavije/Jugoslavenska armija i
komunistika vlast, objavljenom 2010. godine u Zagrebu, u kojem autor tvrdi da se u
Jugoslaviji namjerno preuivalo i zamagljivalo porijeklo i struktura rtava i stradalih, to je
olakavalo manipulaciju ljudskim gubicima.

Kada se pominje arhivska graa koritena u izradi knjige, potrebno je napomenuti da

se mahom ona nalazi u fondovima i zbirkama Hrvatskog dravnog arhiva u Zagrebu
(posebno: Odjeljenje za zatitu naroda za Hrvatsku, Zemaljska komisija za utvrivanje
zloina okupatora, Javno tuilatvo NR Hrvatske, Centralni komitet Saveza komunista
Hrvatske i Oblasni komitet KP Hrvatske za Slavoniju), kao i u arhivima u Osijeku,
Slavonskome Brodu, Vinkovcima i Bjelovaru. Pri izradi knjige koriten je i materijal iz
Vojnog arhiva Vojnoistorijskog instituta u Beogradu i Arhiva Jugoslavije u Beogradu,
kao i dokumenti u privatnom vlasnitvu.

Upravo ovakav pristup prikupljanja podataka i naina prezentiranja, ovoj publikaciji

vie daje osobenost zbirke, u kojoj su prezentirani dokumenti kao svjedoanstva o
Partizanskim i komunistikim repesalijama i zloinima u Slavoniji, Srijemu i Banatu u
periodu od 1944.-1946. godine. Naglasak u zbirci prvenstveno je stavljen na pogubljenja
neistomiljenika u predhodno pomenutom vremenskome periodu, meutim potrebno je
istaknuti da neki od dokumenata daju i izvjetaje o razliitim oblicima represije kao to su
konfiskacija imovine i protjerivanje. Shodno tome zbirku ne moemo shvatiti iskljuivo kao
popis dokumenata o masovnim i pojedinanim pogubljenjima, jer sa dodacima dokumenata o
represijama ona dobija dvojako znaenje. Potrebno je napomenuti da zbirka pored pisano
predstavljane arhivske grae posjeduje i odreeni broj orginalno skeniranih dokumenata.

2
Djelovanje OZN-e i broj rtava

Kako je ve ranije spomenuto zbirka, Partizanska i komunistika represija i zloini u

Hrvatskoj 1944.-1946. (dokumenti Slavonija, Srijem i Baranja) hronoloki prati rasplet
dogaaja, od osnivanja OZN-e 1944. godine pa sve do njenog infiltriranja u redove
petokolonaa na podruju Slavonije, Srijema i Baranje. itajui zbirku moe se lako uoiti
kako se ustvari OZNA razvijala na predhodno pomenutom podruju, te uvidjeti nain na koji
se obraunavala sa protivnicima sistema. Uvidom u dokumente predstavljene u zbirci, mogu
se pratiti koji su se to elementi nali na udaru politiko obavjetajne i kontraobavjetajne
slube na terotoriju Jugoslavije i inozemstva. Kako je i navedeno u predgovoru zbirke,
najei elementi koje je OZNA procesuirala pod izgovorom da rade protiv komunistikoga
sistema bili su: ustae, pripadnici etnikog pokreta, domai Nijemci odnosno folksdojeri,
ustae koje su u porau osnivale gerilske skupine i oni koji su izbjegavali mobilizaciju u
redove JA. Poseban naglasak je stavljen na obraunavanje sa tzv. Kriarima, odnosno
poraenim snagama NDH-a, te manjim brojem domobrana.

Na osnovu prezentirane dokumentacije, a kada je rije o podruju Slavonije, vidljivo

je da su na ovom podruju postojale tri vrste partizanskih logora u vremenu od kraja 1944. do
poetka 1945. godine. Prva vrsta logora bila je zarobljenika, nakon toga kanjenika, te
logori za internaciju u koje su mahom odvoeni folksdojeri. Najpoznatiji logori za ovu vrstu
zarobljenika evidentiranih u arhivskoj grai nalazili su se u: Josipovcu kod Osijeka, Volpovu,
ipovcu i Velikoj Pisanici. Na osnovu prikuljenih podataka izraunato je da ukupan broj
zarobljenih folksdojera iznosi od 10 do 18 hiljada, od ukupno 20 hiljada ljudi, koliko je
ukupno ivjelo na ovom podruju. Znatan broj ovih zarobljenika je pobijen, a velik broj ih je
umro od loih zdravstvenih uvjeta to je bila karakteristika svi ovih logora.

Ideja i cilj ove zbirke, Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj

1944.-1946. (dokumenti Slavonija, Srijem i Baranja), jeste utvrivanje tanog broja stradalih
antikomunistikih elemenata iz Slavonije, Srijema i Baranje. Meutim, naglasak u samom
predgovoru stavljen je na nemogunost ostvarivanja ovog cilja iz razloga to su mnogi od
dokumenata uniteni ili nikada nisu ni postojali. Tako se navodi da je jo 6. decembra 1944.
godine vrhovni zapovjednik NOV i PO Jugoslavije, Josip Broz Tito, izdao nareenje da sa
svim zarobljenicima mora postupati po meunarodnim pravima, te da se poduzmu sve mjere
protiv ubijanja zarobljenika od strane jedinica, pojednih organa ili pojedinaca. Kako je

3
navedeno u knjizi sluajevi krenja ovog nareenja su esti i uglavnom su zavravali
nekanjeno.

Pomenuti razlozi nedoputaju da se ustvrdi taan broj stradalih, okvirna cifra stradalih
koji su navedeni u arhivskoj grai za pisanje ove zbirke iznosi oko 80 hiljada zarobljenika
uglavnom ustaa, Nijemaca, domobrana, te manji broj etnika, smjetenih u 19 logora. Brojka
od 80 hiljada po autorima ove zbirke nesumljivo je vea posebno ako se uzme injenica da je
krajem aprila 1945. godine ukupan broj ratnih zarobljenika bio oko 355 hiljada od ega je
najvie bilo Hrvata oko 114 hiljada. Kao opravdanje za ovu injenicu navodi se da je tek 30.
6. 1945. godine izdato nareenje da se kod svake armije uspostavi Odsjek za ratne
zarobljenike. Dok sa druge strane postoje dokumenti koji predoavaju podatke o masovnim
likvidacijama iz razliitih krajeva Slavonije, Srijema i Baranje provoenih od raznih postrojbi
i ustanova NOV i PO.

tavie, u predgovoru knjige izraena je sumnja da se ovakve likvidacije ne bi mogle

dogaati bez direktiva najvieg komunistikoga rukovodstva ili barem njegovog preutnog
odobravanja. Ovakve optube se odnose na sami vrh Komunistike partije pa i njenog lidera
Josipa Broza Tita.

U zbirci se takoer navode primjeri koji direktno ukazuju na unitavanje

dokumentacije kao jedinog svjedoka o likvidiranjima. Tako se uz dopis s prilogom OZN-e VI.
korpusa, koji je uputila III. odsjeku OZN-e za Hrvatsku navode imena svih likvidiranih lica u
razmaku od septembra 1944. godine do poetka 1945. godine, meutim skoro sve likvidacije
izvrene su bez zapisnika. Iz tog razloga 1986. godine unitena je i ova preostala graa sa
naznakom odmah unititi. Ovaj primjer samo je jedan od mnogih koji potvruje
unitavanja arhivske grae, odnosno zapisnika u kojima su se nalazila imena likvidiranih
osoba.

Pored pomenuti dokumenata i informacija o likvidacijama i konfiskacijama imovine,

unutar zbirke mogu se pronai i detaljni izvjetaji OZN-e o trenutnim stanjima u osloboenim
gradovima. Ovi dokumenti jasno ukazuju na apsolutnu kontrolu ove organizacije u svim
mjestima u kojima se na vlasti nalazila Komunistika partija. Tako se u jednom izvjetaju
OZN-e za Pakrac i Lipik navode tane brojke o pohapenim osobama na ovom podruju, te
njihovom daljenjem procesuiranju.

4
 Pored ovakvih podataka u izvjetajima se susreu i odreene informacije o apsolutnom
kontrolisanju stanovnitva, prije svega zabrane nonih kretanja te tampanje bilo kakvih
letaka. Komunisti koji su oslobodili podruje Pakraca i Lipika nastojali su na sve naine
ublaiti djelovanje prije svega ustakih elemnata, pa je tako kretanje graanima dozvoljeno od
6 ujutro do 8 naveer, kao i ograniavanje broja stranih lica unutar gradova i sela.

Zakljuno razmatranje

Zbirka Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944.-1946.

(dokumenti Slavonija, Srijem i Baranja), pokuala je rasvijetliti barem mali dio zloina i
represija koji su se dogaali na podruju Slavonije, Srijema i Baranje. Cjelokupna ideja i
koncept ove publikacije zasnovan je na jednostavnoj ideji, nai i njihovi. Tom idejom
indirektno se pokualo ukazati na sve nedostatke komunistikoga reima, ali i sredstva putem
koji je instaliran na podruje Balkana. Po stavu autora pojam njihovi obuhvata grupacije (u
ovom sluaju ustae, etnici, Nijemci i dr.) koje su kroz cjelokupan komunistiki reim bile
marginalizirane, a u jednom trenutku se u pitanje dovela i njihova egzistencija na cijelom
podruju bive Jugoslavije.

Istina jeste da su pripadnici OZN-e, a kasnije UDB-e radili na likvidacijama svih ovih
elemenata kako u Jugoslaviji tako i u inozemstvu. Paradoksalno reeno jedina krivnja uslovno
reeno njihove grupe bilo je njihovo domoljubje, odnosno elja za homogenom nacijom u
svakom pogledu. Iako zbirka velikim dijelom ka svome cilju ide jednostavnom idejom
osuivanja vladajueg reima i bez ikakve rasprave ga naziva zloinakim u svakom pogledu,
to je neprihvatljivo, ipak ovakav jedan projekat u reiji Hrvatskog instituta za povijest je
hvale vrijedan. To se naroito odnosi na posao prikupljanja i sortiranja cjelokupne krae
pomou koje je obraeno vie od 80 hiljada pojedinanih i grupnih likvidacija i konfiskacija.

5
6