8.

PRILIKE NA PROSTORU UGARSKO

HRVATSKE UNIJE U KONTEKSTU NASTANKA I
RAZVOJA GRADOVA

D
iplomatsko ime ovoga podruja ostalo je i nakon
stvaranja Ugarsko hrvatske unije 1102. godine
''Regnum Croatiae et Dalmatinae''', dok se veliki
ugarski kraljevski naslov razvio prvo kao rex
Pannoniorum ili Hungarorum, zatim Hungariae do 1102.
godine, zatim Dalmatiae et Croatiae od 1102. godine.
Ovdje treba napomenuti da ugarski kraljevi nisu uzimali
naslov ''kralja Slavonije'' sve do 1526. godine, dok su ga
hercezi ili banovi redovito nosili, prvi put od 1184. godine
''dux Sclavoniae'', a 1215. godine ''banus Sclavoniae''.
Razlog zato ugarski kraljevi ne uzimaju naziv ''kralj
Slavonije'', oblasti kojoj je pripadao i Biha, lei u
injenici to se znalo da je pojam Slavonija ve bio
sadran u naslovu Croatiae et Dalmatiae.55 U tom Slika 42. Ugarska i ostale zemlje krune, 1377. godina
vremenu, hrvatsko kraljevstvo dijelilo se na dva dijela i to:
Hrvatska s Dalmacijom i Slavonija. Dalmaciju su Ovu teritorijalnu rascjepkanost dovrio je napokon
sainjavali otoci i primorski gradovi, dok je Hrvatska Bela IV, kada je negdje oko 1260. godine predao Slavoniju
obuhvatala zemlje izmeu Neretve, Vrbasa, Gvozda, Kupe na upravu jednom, a Hrvatsku i Dalamaciju drugom banu.
i mora od Trsta do ua Neretve. Slavonija je na drugoj Tako se od te godine poeo javljati poseban geografsko
strani teritorijalno obuhvatala podruja izmeu Gvozda, politiki teritorij pod navedena tri imena: Dalmacija,
Drave, porjeja Une, Vrbasa i Bosne, nazivajui se prvo Hrvatska i Slavonija. to se tie Bihaa, on je do prve
banovinom, a zatim Hercegovinom, a od 1240. godine polovine 15. stoljea bio u sklopu Slavonije, a krajem istog
kraljevinom. stoljea ulazi u sastav hrvatske geografsko teritorijalne
cjeline. Kada je u pitanju stanovnitvo ovih podruja, oni
55
ii F., Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda od 600. godine do su uglavnom bili katolici sa primjesom izvjesnog broja
1526. godine, Prvi dio, Split, 2004., str. 249.
57
Latina (po Dalmaciji i otocima). Po nekim gradovima nadbiskupiju u kojoj se nalazila Kninska biskupija koja
Slavonije, naroito u Bihau, Varadinu, Zagrebu, se protezala do Bihaa i jo devet biskupija. Slavonija je
Virovitici i Vukovaru od 13. stoljea poeli su se bila podijeljena na tri biskupije: zagrebaka, peujska i
doseljavati Nijemci (Teutoni) koji su se iskljuivo bavili srijemska. Izuzetak je inilo akovo u kojem je stolovao
raznim zanatstvom. U nekim slavonskim gradovima bilo bosanski biskup.57 Uz brojno sveenstvo, na ovom
je Talijana, pa ak i Francuza i oni su se uglavnom bavili prostoru nalazilo se mnotvo samostana.
trgovinom i lijeenjem. Posebno treba naglasiti snano
prisustvo vlaha stoara koji su se nazivali Vlasi, dok su
se oni koji su naseljavali podruje Pounja zvali ii. Nema
sumnje da su oni porijeklom bili Romani, tanije, direktni
potomci rimskih doseljenika (romanizirani Traani ). Oni
su se sve vie irili prema sjeveru i tako uli u isto
slavensku oblast.56 Bavili su se prenoenjem robe na
konjima i mazgama, proizvodili sir, maslac i vunu. Stoga i
njihovo ime u prvom redu znai stoar, po zanimanju
kojim su se iskljuivo bavili. Drutvo se u to doba dijelilo
na slobodne i neslobodne, odnosno na crkvene (prelati) i
svjetovne (barones) velikae, nie plemstvo (nobiles),
graane (cives), slobodne seljake (liberi), slobodnjake
(libertini), kmetove (coloni) i robove (servi). Drutvena
struktura razlikovala se od prijanje samo po tome to je
u Slavoniji prevladavao zapadnoevropski feudalizam sa
svojim uredbama, a sve se vie gubilo plemensko ureenje.
S tim u vezi, na podruje Slavonije doseljava se vei broj
ugarskog plemstva koji ovaj prostor smatra integralnim
dijelom ugarske drave. Kako u politikom, tako i u
crkvenom pogledu, ovaj geopolitiki prostor bio je
rascjepkan. itava Hrvatska potpadala je pod Splitsku Slika 43. Tekst ugovora kralja Kolomana iz 1102. godine koji se odnosi
na stvaranje Ugarsko-hrvatske unije
56
Napomena. Ovi romanizirani Vlasi razlikovali su se od ortodoksnih pravoslavnih
57
Srba koji se na ovim prostorima po prvi put spominju 1322. godine. ii F., Povijest Hrvata .... nav. dj. str. 258.
58