Dino Dupanovi: Prikaz knjige: Vladko Maek - tri razgovora (s knezom Pavlom,

Miroslavom Krleom i Alojzijem Stepincem), Zvonimir Berkovi, EPH Liber, Zagreb, 2009.

Knjiga autora, Zvonimira Berkovia, Vladko Maek - tri razgovora predstavlja

svojevrsnu historijsko - knjievnu sintezu. Naslov knjige ve u samom poetku otkriva
itateljskoj publici da se radi o djelu napisanom u formi dijaloga izmeu glavnog lika, Vladka
Maeka, i ostalih sagovornika. Meutim, ovakav poseban pristup pisanju historijske knjige ne
udi ako znamo da je njen autor Zvonimir Berkovi. Kao izvor pisanja autor koristi Memoare
Vladka Maeka koji sami po sebi nisu imali jednu notu slobodne interpretacije, koju je tek
naknadno dodao Berkovi. Autor knjige Zvonimir Berkovi javlja se u ulozi Mozarta naspram
Allegrijeve Miserere, a u kontekstu Maekovih Memoara. Takav Berkoviev pristup ne udi,
jer je i sam bio knjievnik, filmski scenarist i redatelj, koji je od Maekovih Memoara
napravio jednu

dramu doaravajui nam sudbonosne dileme etvero sudionika u tim

razgovorima. Radnja ovog djela obuhvata period od 27. marta 1941. godine (tog dana u
Beogradu se desio pu u kojem se regent Petar Karaorevi uz pomo Velike Britanije i
Duana Simovia proglasio za kralja) do 12. aprila 1945. godine.

Interesantan je razlog zato Berkovi kao glavnog lika svog djela uzima upravo
Vladka Maeka. Kao svestrana linost, a samim tim i osoba irokih vidika, autor je smatrao
da svakoj osobi treba pruiti priliku i predstaviti ga publici, bez obzira ko on bio. tavie,
Berkovi je Maeka uzeo u razmatranje kao veliku linost koja je obljeila dobar dio hrvatske
historije. Upravo se u djelu osjeti jedna posebna nit saaljevanja koju autor sam pridodaje,
smatrajui da je Maek bezpotrebno marginaliziran nakon zavretka Drugog svjetskog rata.
Inae, Maek je nakon uspostave komunistike vlasti pobjegao u Francusku, a zatim u SAD.
Nakon okonanja istog reima i uspostave tumanovske Hrvatske, ve tada pokojni Maek, i
dalje je smatran za personu non gratu u hrvatskoj historiji. Primjera radi tadanji predsjednik
Franjo Tuman ak mu nije doao na ispraaj, nakon to su njegovi posmrtni ostatci preneeni
iz SAD-a na Mirogoj.

Maekova suradnja sa Dragiom Cvetkoviem (itaj Srbima) ni nakon punih 58

godina nije bila zaboravljena u Banskim dvorima, dok je poput praine iz glava svih Hrvata
1

nestala injenica da se HSS (kasnije HRSS) na elu sa Stjepanom Radiem, a kasnije

Maekom borila protiv Paievih radikala i centralizacije. Meutim, kako se moe primjetiti u
dijalogu Maeka sa svim likovima u djelu, sudbina kao da se poigrala sa ovim dravnikom. U
cilju ouvanja mira Maek je prihvatio vlast Ustaa i Ante Pavelia bez mnogo pogovora, da
bi kasnije jedan period rata proveo u logoru Jasenovac i kao kuni zatvorenik u stanu Maksa
Luburia. Predhodno napisana tri odjeljka predstavljaju sintezu prikaza predgovora knjige Kronologija jednog hrvatskog ivota ( 7 - 18 str.) i curriculum vitae Vladka Maeka.

Prvi odlomak knjige pod nazivom Miserere ( 19 - 54 str.) predstavlja dio Maekovih
memoara nastalih u razgovoru sa knezom Pavlom. Radnja otpoinje 27. marta 1941. godine
dolaskom regenta na zagrebaki kolodvor. Razgovor se vodi pred Banskim dvorima i u crkvi
koja je imala posebno ozraje iscrtana freskama Joze Kljakovia. Maek i knez Pavle priaju
poput dva stara dobra druga, u vrijeme kada se u Jugoslaviji deava vojni pu i Jugoslavija
odbacuje Hitlera kao ratnog saveznika. Maek prima kneza Pavla u Banske dvore kao velikog
i uvaenog gosta, jer mu je ovaj omoguio da osnuje Banovinu Hrvatsku. Meutim knez ne
samo da se osjea neugodno u Zagrebu, nego i sam sebe proziva kroatofobom zbog nelagode
koju u njemu izazivaju dva grba na crkvi sv. Marka (jedan od grbova ukraen je ahovnicom).
Takav stav i unutranja tjeskoba kneza Pavla za vrijeme boravka u Zagrebu ni najmanje ne
udi, jer kroz gotovo cijelo prvo poglavlje njegove se misli u konanici svode na jedno. U toj
faraonskoj dinastiji Karaorevia, knez Pavle je prvi uvidjeo da Jugoslavija ne treba da bude
krug, ili krunica sa jednim centrom, nego elipsa sa dva sredita. Takva misao se svodi na
jednu konstantu svih slavenskih naroda, a to je sagledavanje vlastite nacije kroz prizmu
rivalske nacionalne ideologije, odnosno hipotetiki govorei mi postojimo zbog njih, oni
postoje zbog nas. Berkovi ovom razgovoru kneza Pavla i Vladka Maeka daje jednu
dramsku notu, ali opet smirujuu notu, gdje dvojica dravnika razgovaraju u spokojnom miru
crkve raspravljajui o freskama, dok se u dravi deava pu. Knez Pavle ni ne sluti da su to
njegovi posljednji trenutci u Jugoslaviji te da zauvijek nestaje sa politike pozornice. S druge
strane, za Maeka je ovo prva stepenica ka politikom paklu koji e usljediti.

U drugom poglavlju knjige koji nosi naziv Scherzo Krleziano (55 - 88 str.) autor nam
predstavlja dio iz memoara u kojim Maek vodi razgovor sa piscem Miroslavom Krleom.
Radnja zapoinje u prostorijama HSS-e na dan 3. aprila 1941. godine, dakle nakon obaranja
2

Vlade Cvetkovi - Maek. Maek u poetku vodi razgovor sa Malletkeom predstavnikom von
Ribbentropa i odbijajui njegovu ponudu da se odvoji od Beograda, kree na putovanje
vozom gdje upoznaje sagovornika. Ovog puta, Maek nailazi na linost koja je sasvim
sigurno obiljeila jedan znaajan period hrvatke i jugoslovenske historije - Miroslava Krleu.
Bez sumnje najkontroverznija linost pomenuta u ovom historijsko - knjievnom djelu.
Meutim, treba napomenuti da je razgovor izmeu sagovornika dobrim djelom doraen
Berkovievom matom. Autor nastoji cijelo vrijeme govoriti kroz Krleu ostvarujui tako
vlastiti dijalog sa Maekom, ali u tuem tijelu. Dijalog sa Krleom polako, ali sigurno
nagovjetava da se Maek od aktivnog sudionika pretvara u promatraa hrvatske i
jugoslavenske historije. Da je razgovor izmeu Krlee i Maeka poseban u odnosu na ostalu
dvojicu likova iz djela, potvruje i njegova politika orijentacija. Krlea je inae vie naginjao
lijevo za razliku od Stepinca i kneza Pavla, mada sa velikim oprezom.

Trea i najkontraverznija linost koja se nala kao sagovornik Vladka Maeka je

nadbiskup Alojzije Stepinac. Dijalog dvojice buduih komunistikih osuenika opisan je u
poglavlju pod nazivom Ispovijed ( 89 - 128 str.) i sa pravom nosi taj naziv. Radnja se odvija 2.
maja 1945. godine kada je ve bilo jasno da totalitarni reim odumiru u Evropi kao i njihove
voe, a za Maeka i Stepinca najbitniji Ante Paveli. Upravo e Paveli predstavljati
poveznicu izmeu Maeka i Stepinca, iako se njih trojica nikada zajedno nisu susreli,
meutim podravali su isti reim. Tako se najustrija rasprava njih dvojice vodi u kontekstu
Stepinevog podravanja ustakog reima i svih zloina koje su ovi poinili. Same
nadbiskupove rijei da njega moe svako prevariti ko vjeruje u Boga i Crkvu katoliku
upuuje na spokojnost i jednog i drugog govornika naspram dolazeeg reima. Obojici je bilo
jasno da se blii njihov politiki i vjerski kraj, te da imaju jednog zajednikog neprijatelja,
komunizam i Tita. Oni, zapravo, cijelo vrijeme izbjegavaju meusobnu ispovijed, tj.
polaganje rauna pred zamiljenom moralnom ili religijskom instancijom. tavie, Maek
nasluuje sudbinu nadbiskupa Stepinca rijeima:".... u tom sluaju bili biste tragini junak, a
ako vas Tito likvidira-postat ete svetac." Da li su ove rijei, samoinicijativno dodane od
strane Berkovia ili je Maek zaista to izustio, ostaje nepoznato. Meutim, jedno je sigurno
Stepinac e u Jugoslaviji postati simbol muenitva za katolike (itaj Hrvate), a Vatikan e ga
proglasiti svecem.

Knjiga Zvonimira Berkovia Vladko Maek - Tri razgovora sasvim sigurno

predstavlja jedno historijsko remek djelo, gdje je autor istrgnuo znamenite linosti iz zaborava
i za trenutak stavio pred itateljsku publiku. Nema sumnje, da je samo Berkovi mogao od
jednih turih spisa napraviti ovakvo djelo koje pored historijskog znaaja nosi sa sobom i
knjievni znaaj, a Maeka izvui iz hrvatske anamneze. Knjiga na jedan jednostavan nain
prikazuje etiri linosti i njihovu sposobnost prilagoavanja postojeim i nadolazeim
sistemima. Na kraju itateljska publika je dobila pravu sliku drutvenog stanja u vremenskog
perioda od 1941. - 1945. godine. Sluajno ili ne, Berkovi je ukazao da ni jedan pojedinac ne
moe pobjei od nadolazeih drutvenih promjena bio on predstavnik vlasti, sveenstva ili
knjievnosti. Nema sumnje da bi vei broj ovakvih djela skinuo sa historije epitet dosadne
nauke o datumima i dogaajima, te da nam je u okviru ove nauke potreban vei broj
Berkovia.