ROBNA RAZMJENA SEMINARSKI RAD

SADRAJ

UVOD ..1 1. POJAM VANJSKE TRGOVINE I VANJSKOTRGOVINSKOG POSLOVANJA ................... 2 1.1. Meunarodno trite i meunarodna razmjena ..................................................................... 2 1.2. Zato je nuno izvoziti i uvoziti? .......................................................................................... 3 2. ORGANIZACIJA VANJSKE TRGOVINE ................................................................................ 3 2.1. Oblici nastupa na inozemnom tritu .................................................................................... 3 2.1.1. Neizravan (posredan) nastup na inozemnom tritu....................................................... 4 2.1.2. Izravan (direktan) nastup na inozemnom tritu ............................................................ 4 3. ROBNA RAZMJENA REPUBLIKE HRVATSKE U RAZDOBLJU OD 1993-2007............... 5 ZAKLJUAK .................................................................................................................................. 9 LITERATURA .............................................................................................................................. 10 POPIS GRAFIKONA .................................................................................................................... 11

UVOD Danas ne postoji nacionalno gospodarstvo koje nije barem u odreenoj mjeri ovisno o svjetskom gospodarstvu, odnosno svjetskom tritu. Ta ovisnost dovodi do vee, ali i specijaliziranije, proizvodnje dobara meu zemljama, a samim time i specijaliziranije robne razmjene. Znaaj i uloga vanjske trgovine razlikuje se od gospodarstva do gospodarstva jer ovise o stupnju razvijenosti tog gospodarstva, strukturi, veliini trita, gospodarskih kretanja u svijetu i o ekonomskoj politici odreene zemlje. Inozemna izravna ulaganja promatrana kao splet kapitala, tehnologije te proizvodnih, upravljakih i marketinkih znanja i vjetina trebale bi pozitivno utjecati na porast konkurentnosti gospodarstava zemalja primateljica. Rast konkurentnosti nacionalnoga gospodarstva utjee na rast vanjske trgovine, osobito izvoza, i porast udjela roba odreene zemlje u meunarodnoj robnoj razmjeni. Uz to, cilj je svake zemlje, ne samo rast izvoza i vanjske trgovine, nego i promjena strukture robne razmjene u pravcu veeg izvoznog udjela sloenijih proizvoda, odnosno proizvoda s vie dodane vrijednosti. Suvremeno i racionalno organiziranje vanjskotrgovinske djelatnosti u zemlji i inozemstvu vaan je preduvjet za uspjean nastup i poslovanje na svjetskom tritu. Meutim, najznaajniji imbenik uspjenoga i kvalitetnoga kreiranja i ostvarenja vanjskotrgovinskih poslova jest visoka struna osposobljenost osoblja na poslovima vanjskotrgovinskog prometa, jer o njihovim radnim, strunim i moralnim kvalitetama izravno ovise ukupni uinci razmjene robe i usluga s inozemstvom, i sa stajalita poduzea i sa stajalita hrvatskoga gospodarskog razvoja u cjelini. U monetarnoj ekonomiji je novac mjera svih vrijednosti, moderna 'primitivna' robna razmjena je regulirana zakonima, izdaju se rauni i plaa se porez. Cilj ovog rada je prikazati znaaj robne razmjene na gospodarstvo i openito. Struktura sadri uvod, etiri poglavlja, zakljuak, literaturu. Rad je podijeljen u tri poglavlja. Pri izradi rada koritene su metoda klasifikacije, metoda deskripcije, metoda komparacije, metoda analize te metoda sinteze.

Na kraju se u zakljuku ukratko objanjavaju sva etiri poglavlja, koja su obraena u ovom seminarskom radu.

1. POJAM VANJSKE TRGOVINE I VANJSKOTRGOVINSKOG POSLOVANJA Vanjska je trgovina gospodarska djelatnost koja obuhvaa razmjenu robe i usluga s inozemstvom, odnosno sveukupnu razmjenu materijalnih i nematerijalnih dobara izmeu zemalja. U uem smislu vanjska trgovina obuhvaa samo promet robe izmeu gospodarskih subjekata iz razliitih zemalja, pa je predmet vanjskotrgovinske razmjene samo ona roba koja prelazi dravnu granicu, odnosno carinsku crtu jedne ili vie zemalja. Za razliku od unutranje trgovine, koja obuhvaa djelatnost trgovakog prometa unutar granica jedne zemlje, vanjska trgovina izlazi iz dravng podruja i dobiva osobinu inozemnosti koja odreuje vanjskotrgovinski promet. Trgovina posreduje izmeu proizvoaa i potroaa, tj. izmeu fizikih ili pravnih osoba koje se pojavljuju jedanput u proizvodnji u svojstvu organizatora i izvritelja proizvodnog procesa neke robe, a drugi put kao potroai na tritu, u prodavaonicama, na trnici i sl., koji kupuju robu. U svim zemljama obino tri vrste imbenika ureuju vanjsku trgovinu. To su sljedei imbenici: Dravna tijela, od kojih posebnu ulogu ima ministarstvo nadleno za vanjsku trgovinu Drugu vrstu ine misije, ustanove i asocijacije ili zajednice ija je zadaa unapreivanje vanjske trgovine, analiziranje meunarodne trgovine, utvrivanje rezultata poduzetih mjera i predlaganje novih mjera za poboljanje poloaja zemlje na svjetskom tritu. Treu vrstu imbenika ine trgovaka drutva koja se bave izvozom i uvozom robe i usluga.

1.1.

Meunarodno trite i meunarodna razmjena

Trite se definira kao skup aktivnosti ili kao mehanizam kojim se roba, usluge i imbenici usmjeravaju u potrebnim smjerovima. Uloga trita ogleda se u ostvarenju tzv. cijene ravnotee, koja se oblikuje na tritu kao odraz ujednaenih odnosa ponude i potranje. Meunarodno trite je podruje koje obuhvaa manji ili vei broj zemalja radi meusobnog odravanja stalnih trgovakih odnosa i gospodarstvene suradnje. Takvo trite, na kojem odreeni broj zemalja obavlja razmjenu robe i usluga, zapravo je dio svjetskog trita. Putem svjetskog trita meusobno su ovisne sve nacije svijeta i njegovo je postojanje nuno za sve. Ta meuovisnost nije jednakog inteziteta i znaaja. Ovisnost zemlje o svjetskom tritu redovito je obrnuto razmjerna veliini i stupnju razvijenosti njenoga nacionalnog trita. Ako je nacionalno trite neke zemlje vee i razvijenije, ona je manje ovisna o svjetskom tritu, jae utjee na svjetsko trite te na oblikovanje cijena i odnosa na njemu.

1.2.

Zato je nuno izvoziti i uvoziti?

S gledita gospodarskog interesa zemlje ekspanzija izvoza ima viestruku vanost. Zemlja koja ne izvozi ne raspolae devizama potrebnim za uvoz proizvoda i koritenje usluga iz inozemstva. Nema zemlje koja se moe potpuno sama uzdravati. Svaka je zemlja vie ili manj eovisna o razmjeni roba s inozemstvom. Ovo posebice vrijedi za zemlje u razvoju, pa prema tome i za nau zemlju. Bez deviza zemlja u razvoju ne moe uvoziti proizvode, opremu, tehnologiju i znanje koji su joj potrebni za razvoj. Neke zemlje, koje nemaju deviza, ne mogu uvoziti ak ni proizvode za zadovoljavanje osnovnih ivotnih potreba svoga stanovnitva. Ako neka zemlja raspolae vikom energije, sirovina i drugih prirodnih bogatstava te ako postie odgovarajue cijene i druge uvjete prodaje na meunardnom tritu, logino je da e te vikove nastojati prodati po najpovoljnijim uvjetima na stranom tritu. Za razliku od izvoza, uvoz se javlja u funkciji podmirivanja potreba domaeg puanstva i domae privrede robom (proizvodima) i uslugama kojih na domaem tritu uope nema ili ih nema u dovoljnim koliinama. Te se potrebe podmiruju kupnjom, odnosno uvozom tih

proizvoda i gospodarskih usluga iz drugih zemalja, vodei rauna da se uvozne transakcije obave na najekonominiji nain. Da se te kupnje obave pod najpovoljnijim uvjetima i sa to manje ulaganja deviznih sredstava potrebitih za plaanje takvih uvoznih transakcija. U svezi s izvozom i uvozom vani su pojmovi trgovinska i platna bilanca zemlje. Trgovinska bilanca odnos je vrijednosti ukupnog izvoza i ukupnog uvoza robe jedne zemlje za odreeno vremensko razdoblje, obino za jednu godinu. Ona moe biti aktivna, pasivna i uravnoteena. Platna bilanca prikaz je ukupnih novanih primanja i izdavanja jedne zemlje prema inozemstvu. Ona moe biti aktivna ako je novano primanje vee od izdavanja, pasivna ako je zdavanje novca vee od primanja i uravnoteena ako se primanje novca izjednauje s izvrenim izdavanjem.

2.

ORGANIZACIJA VANJSKE TRGOVINE

Organizacija vanjske trgovine svake zemlje ovisi o njezinu drutvenom ureenju, razvijenosti njezina gospodarstva i u nizu drugih imbenika koji odreuju cjelokupni sustav ekonomskih odnosa zemlje s inozemstvom. 2.1. Oblici nastupa na inozemnom tritu Oblik nastupa poduzea na inozemnom tritu, odnosno njegovo ukljuivanje u meunarodnu razmjenu, ovisi o nizu subjektivnih i objektivnih okolnosti, od kojih navodimo sljedee: vrste i svojstva robe (ili usluge) koja se izvozi ili uvozi; znaajke inozemnog trita, uvjeta kupnje ili prodaje i konjukturi koja je na tom tritu prisutna (ili pokazuje dugoroniji trend stabilnog kretanja) za robu ili usluge koji su predmet trgovanja; vlastiti kapaciteti domaeg poduzea (veliina poduzea, opseg proizvodnje, veliina zaliha, opseg potreba za reprodukcijskim materijalom, sirovinama, opremom i drugim dobrima, raspoloivost strunog osoblja, skladini i drugi kapaciteti i dr.); intezitet mogue prodaje ili uvoza i udaljenost od mjesta proizvodnje i/ili nabave;

poslovni obiaji, uzance i odnosi na inozemnom tritu; vanjskotrgovinski, devizni i carinski sustav u vlastitoj zemlji i u zemlji potencijalnih poslovnih partnera u inozemstvu; motiviranost domaeg poduzea kao potencijalnog izvoznika ili izravnog uvoznika za vlastite potrebe ili potrebe drugoga; ostale specifine okolnosti I uvjeti koji su vezani uz poslovnu odluku u obliku nastupa na inozemnom tritu.

2.1.1. Neizravan (posredan) nastup na inozemnom tritu Pri posrednom nastupu na inozemnom tritu, odnosno neizravnom izvozu i uvozu robe, domai se proizvoa odnosno trgovac ukljuuje u strano trite putem specijaliziranih vanjskotrgovinskih poduzea, koja su najee locirana u zemlji u koju se roba izvozi. Proizvoa robe nije izravan direktan izvoznik odnosno uvoznik robe, ve svoje proizvode prodaje ili predaje vanjskotrgovinskom posredniku (specijaliziranom vanjskotrgovinskom poduzeu), koji obavlja sve radnje u svezi s ostvarenjem vanjskotrgovinskog posla. 2.1.2. Izravan (direktan) nastup na inozemnom tritu Vrlo otra konkurencija na svjetskom tritu nametnula je proizvoaima razliitih dobara posebnu brigu za to kompletnije i djelotvornije neposredno i izravno ukljuivanje u prodaju svojih proizvoda na domaem i stranom tritu.1 Izravno ukljuenje u vanjskotrgovinski promet osigurava proizvoau robe velike mogunosti prilagoavanja proizvodnje eljama kupaca i svakodnevnoj potranji novih, privlanijih, sofisticiranijih, suvremenijih i praktinijih proizvoda. Uz to proizvoa izravnim nastupom na stranom tritu osigurava aurne podatke o kretanju strane proizvodnje, stanju ponude i potranje na tom tritu, postizivim cijenama i drugim uvjetima kupoprodaje, trendovima, inovacijama i sl.

3. ROBNA RAZMJENA REPUBLIKE HRVATSKE U RAZDOBLJU OD 1993. DO 2007. GODINE

Hrvatska, kao mala zemlja s malim tritem, nije bila (niti je danas) u mogunosti utjecati na svjetske cijene pa je svoj gospodarski rast koncipirala na izvoznoj orijentiranosti jer mali potroaki potencijal domaeg trita ne daje dovoljno prostora za puno iskoritavanje kapaciteta i time uspjenu konkurenciju s inozemnim poduzeima. Me utim, stvarna su se kretanja uvelike razlikovala od deklariranih ciljeva. Iako je 1993. uspjeno eliminirana inflacija, a nakon toga su nekoliko godina uzastopno ostvarene relativno visoke stope rasta BDP-a (1994. rast je bio 5,9%, 1995. godine 6,8%), izvoz je stagnirao, a uvoz uvelike rastao, to je stvaralo neprihvatljivo visok deficit kako u vanjskotrgovinskoj bilanci tako i u bilanci plaanja. Takoer je dolo i do velike ekspanzije javne potronje to je rezultiralo u brzom rastu vanjske i unutarnje zaduenosti. Navedeno upuuje na injenicu da hrvatski model rasta nije bio orijentiran na porast izvoza i investicija, kako se prvobitno prieljkivalo i planiralo, ve na porast domae potronje. Temeljem iskustva ve je poznato da je takav rast dugorono neodriv, a Hrvatska se danas nalazi blizu te granice i neminovno je podreivanje instrumenata ekonomske politike k ostvarenju izvozno orijentiranog gospodarskog rasta. U razdoblju od 1993. do 2007. godine i izvoz i uvoz obiljeili su konstantan porast, ali po razliitim stopama. Za ocjenu vanjskotrgovinske razmjene neke zemlje uvijek je obujam izvoza i uvoza nuno analizirati zajedno sa strukturom roba koje se razmjenjuju.2 Obujam predstavlja kvantitativni, a struktura kvalitativni pokazatelj ukljuenosti neke zemlje u meunarodno trite i meunarodnu podjelu rada. Upravo se od inozemnih izravnih ulaganja oekuje znaajan utjecaj, osim na obujam, i na strukturu vanjskotrgovinske razmjene u cilju pomaka izvoza prema sloenijim proizvodima s vie dodatne vrijednosti.Grafikon 1 pokazuje kretanje vanjskotrgovinske razmjene
2

http://hrcak.srce.hr/38200

Hrvatske u razdoblju 1995.-2007. U razdoblju 1995.- 2002. izvoz je stagnirao, a uvoz konstantno rastao te se poveavao deficit vanjskotrgovinske razmjene i negativni saldo tekueg rauna platne bilance. Iako poslije 2002. godine dolazi do jaeg rasta izvoza, i dalje rastu vanjskotrgovinski deficit i negativni saldo tekueg rauna platne bilance. Kretanje obujma robne razmjene Hrvatske sa zemljama Europske unije poprimilo je zadnjih godina negativni trend. Dok je u ukupnoj robnoj razmjeni Hrvatske Europska unija (EU 15) 2001. sudjelovala sa 70%, udio je u 2007. (EU 27) na 63%. Grafikon 1: Vanjskotrgovinska razmjena Hrvatske od 1995 do 2007. u mil. USD, tekui teaj.

Ovaj podatak pokazuje da inozemna izravna ulaganja nisu imala oekivani utjecaj na robnu razmjenu Republike Hrvatske u cilju njezina poveavanja sa zemljama Europske unije. Dok Hrvatska sa zemljama Europske unije biljei pad robne razmjene, udio zemalja u razvoju u robnoj razmjeni porastao je sa 20,9 % u 2001. na 27,7 % u 2007. To se kretanje moe jednim dijelom pripisati inozemnim izravnim ulaganjima u Hrvatsku i podizanju tehnoloke razine

jednog broja poduzea iznad razine u drugim dravama u hrvatskom okruenju, to je doprinijelo rastu konkurentnosti hrvatskog izvoza. U Hrvatskoj su inozemna izravna ulaganja bila, uglavnom, usmjerena u sektore s malom meunarodnom robnom razmjenjivou, a veine investicija usmjerenih u proizvodni sektor glavni cilj bio osvajanje hrvatskog trita.

Analiza zemljopisne strukture hrvatske vanjskotrgovinske razmjene sugerira da je jedan od ciljeva bilo i osvajanje trita zemalja u razvoju, uglavnom onih nastalih raspadom bive Jugoslavije, budui da je direktno investiranje u njima rizinije. Negativni saldo na tekuem raunu pokriven je prihodima od usluga, najvie turizma. No, zbog osjetljivosti na ekonomske promjene i politike rizike, kratke sezone, meteorolokih utjecaja i modnih trendova, turizam, mada izuzetno znaajan, ne smije biti glavni oslonac u ekonomskim odnosima s inozemstvom. Zbog toga je oslanjanje na izvoz (export led growth) uvjet bez koga nema dugoronoga dinaminoga ekonomskog rasta i razvoja Republike Hrvatske. Grafikon 2. prikazuje kretanja etiriju temeljnih pokazatelja odnosa domaeg i inozemnog trita, odnosno ukupnu pokrivenost uvoza izvozom, uvoznu ovisnost, izvoznu ovisnost te stupanj otvorenosti gospodarstva za Republiku Hrvatsku u razdoblju od 1993. do 2007. godine. Grafikon 2 Pokazatelji odnosa domaeg i inozemnog trita za Republiku Hrvatsku u razdoblju od 1993. do 2007. godine u %

Pokrivenost uvoza izvozom u Hrvatskoj nije nikad bila potpuna, odnosno nikad se cjelokupni iznos uvoza nije pokrio ukupnom vrijednou izvoza. Situacija je bila neto povoljnija 1993. godine kada je izvoz pokrivao gotovo 90% iznosa uvoza, pa je i deficit vanjske trgovine bio znatno manji nego narednih godina, ali tada su u Hrvatskoj jo uvijek vladale ratne godine te je bila relativno izolirana. Cjelokupno gledajui, u veini promatranih razdoblja uvoz je rastao po znatno veim stopama pa pokrivenosti uvoza izvozom biljei silazni trend, s naznakom poboljanja i povoljnije situacije u razdoblju od 2004. do 2007. godine. Godine 1997. je ostvarena najmanja pokrivenost uvoza izvozom, i to od samo 42,63% jer je izvoz naspram 1996. Godini opao s 25,4 milijarde kuna na 24,7 milijardi kuna, a uvoz prema istoj godini uvelike porastao s 44,4 milijarde kuna na 58,1 milijardu kuna. to se uvozne ovisnosti tie, vidljivo je da su domaa proizvodnja i potronja u relativno velikoj mjeri ovisne o uvozu. U 2007. godini, uvozna se ovisnost kretala oko 50%, dok je etrnaest godina ranije ona iznosila 39%. Uvozna je ovisnost za Hrvatsku visoka, to nasuprot niskoj izvoznoj ovisnosti nije dobro. Izvozna je ovisnost u promatranom razdoblju imala suprotan trend kretanja od uvozne ovisnosti. Dok je uvozna ovisnost rasla, izvozna je padala, za promatrano razdoblju opala je za 10%, odnosno s 35% iz 1993. na 24,5% iz 2007. godine. Ova dva pokazatelja realno dokazuju kako je u

Hrvatskoj dio gospodarstva namijenjen izvozu izrazito malen, a hrvatsko trite preplavljeno uvoznim proizvodima.

Otvorenost Hrvatske tijekom cijelog razdoblja kretala se izmenu 60% i 74%. To je relativno visoka razina otvorenosti, no kad bi se kao pokazatelj otvorenosti gospodarstva uzela izvozna ovisnost, moglo bi se zakljuiti da je Hrvatska relativno zatvorena zemlja jer bi otvorenost bila svega 22%. injenica je da je Hrvatska, uvozno gledajui, puno otvorenija i spremna na uvoz, dok hrvatski izvoz nije otvoren prema svijetu jer vani nije konkurentan.

ZAKLJUAK
Uzimajui u obzir dananje dosta nepovoljne gospodarske prilike u mnogim zemljama ovoga manje sretnog podneblja, izgleda da je oslonac na vlastite snage jedini ali i pravi put izlaska iz takvog stanja. Kada se to kae onda se nikako ne misli na bilo kakvo izoliranje, nego, naprotiv, na jo intenzivnije iznalaenje vlastitog puta ka gospodarskom prosperitetu. Mi ne moemo oponaati one koji su na svoj nain, u drugim okolnostima i dakako samo u svom interesu ostvarili ono to danas jesu. Nunost vanjskotrgovinske razmjene za razvoj jedne zemlje vie nije sporna. Analizirajui vanjskotrgovinsku robnu razmjenu Republike Hrvatske istaknut je eksponencijalan rast hrvatskog uvoza te flegmatinost hrvatskog izvoza. Nedovoljna iskoritenost resursa, zastarjela tehnologija, manjak inovativnosti, nedovoljna domaa ponuda i skepticizam kupnje hrvatskih proizvoda, doveli su potranju za inozemnim proizvodima u Hrvatskoj na izrazito visoku razinu pa se kao posljedica svega, ali i nedovoljne dravne regulacije, pojavio izrazito visok uvoz, koji

nije bio popraen jednakim ili veim porastom izvoza, te se kao krajnji rezultat iz godine u godinu javljao sve vei trgovinski deficit u razmjeni Hrvatske s inozemstvom. U Hrvatskoj je mali iznos plasiran u proizvodne djelatnosti. To, kao i negativni saldo vanjskotrgovinske razmjene te visoki vanjski dug, nameu potrebu definiranja strategije odnosa prema privlaenju inozemnih izravnih ulaganja u proizvodne prograne namijenjene izvozu. Bez toga teko da e Hrvatska moi znaajnije izmijeniti negativni trend u robnoj razmjeni i osigurati snaniji rast izvoza sloenijih proizvoda koji sadravaju vie dodane vrijednosti.

LITERATURA
1. Ivo Andrijani, Vanjska trgovina Kako poslovati s inozemstvom, Zagreb, 1999 Internet stranice: http://hrcak.srce.hr/38200

POPIS GRAFIKONA Grafikon 1: Vanjskotrgovinska razmjena Hrvatske od 1995 do 2007. u mil. USD, tekui teaj 6 Grafikon 2: Pokazatelji odnosa domaeg i inozemnog trita za Republiku Hrvatsku u
razdoblju od 1993. do 2007. godine u % 7