UNIVERZITET U TUZLI

EKONOMSKI FAKULTET
Redovan studij
Akademska 2022/2023.g.

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA ANALIZA I UPRAVLJANJE

FINANSIJSKIM RIZICIMA

„Upotreba finansijskih derivata u upravljanju rizicima u bankama“

Predmetni nastavnik: Student:

Dr.sc.Emira Kozarević, red.prof. Begović Ajla, 3/18-I/19

Tuzla, decembar, 2022

Sadržaj:
UVOD.........................................................................................................................................................3
1. RIZICI U BANKARSKOM POSLOVANJU......................................................................................4
1.1 Kreditni rizik...................................................................................................................................5
1.2 Kamatni rizik...................................................................................................................................6
1.3 Valutni rizik.....................................................................................................................................7
1.4 Rizik likvidnosti...............................................................................................................................7
2. FINANSIJSKI DERIVATI...................................................................................................................9
2.1 Forwardi.........................................................................................................................................10
2.2 Futures............................................................................................................................................10
2.3 Opcije..............................................................................................................................................11
2.4 Swapovi..........................................................................................................................................12
3. FINANSIJSKI DERIVATI ZA UPRAVLJANJE RIZICIMA U BANKAMA...............................13
3.1 Derivati za zaštitu od valutnog rizika...........................................................................................13
3.1.1 Valutni svopovi.......................................................................................................................13
3.1.2 Valutni forvard.......................................................................................................................14
3.1.3 Valutni fjučers..........................................................................................................................15
3.2 Derivati za zastitu od kamatnog rizika........................................................................................15
3.2.1 Kamatni svopovi.....................................................................................................................15
3.2.2 Kamatni forvard.....................................................................................................................16
3.2.3 Kamatne opcije.......................................................................................................................16
3.3 Derivati za zaštitu od kreditnih rizika.........................................................................................17
ZAKLJUČAK..........................................................................................................................................20
LITERATURA........................................................................................................................................21
UVOD

Tema ovog rada je Upotreba finansijskih derivata u upravljanju rizicima u bankama.

Rad ce biti struktuiran u tri dijela.

U prvom dijelu će se opisati vrste rizika sa kojima se banka susreće, te objasniti one najvažnije u
kontekstu finansijskog poslovanja i upravljanja.

U drugom dijelu će se opisati finansijski derivati, te navesti najčešće korišteni derivati.

U trećem dijelu će se navesti i opisati najčešće korišteni derivati u upravljanju valutnim,

kamatnim i kreditnim rizicima u bankama.
1. RIZICI U BANKARSKOM POSLOVANJU

Temeljni cilj menadžmenta je povećanje vrijednosti poduzeća i bogatstvo njegovih vlasnika -

kako za nefinancijska poduzeća, tako i za financijske institucije. To sa sobom, dakako, donosi i
određenu razinu rizika sa kojim se financijski menadžment mora suočiti te kojeg mora biti
sposoban pratiti i sa kojim mora znati upravljati. Rizik se može definirati kao "pojava kada
postoji jasno određena distribucija vjerojatnosti nekog događaja i moguće je izračunati stvarnu
vjerojatnost nekog događaja. 1

Upravljanje rizicima nikako nije jednostavno niti jednodimenzionalno. Problem upravljanja

rizicima u bankarstvu je taj što se banka u bilo kojem trenutku susreće s nekoliko rizika
istovremeno. Ne postoji rizik koji je samo jedan ili plasman koji sa sobom nosi samo jedan rizik.
Dodatni problem s kojim se banka susreće je i sama kvantifikacija rizika, odnosno odgovor na
pitanje u kojoj mjeri neki rizik može utjecati na poslovanje banke.2

Banke različitim alatima i znanjima utvrđuju, uspoređuju, analiziraju, mjere i prate rizike kako bi
mogle ovladati i izvjestiti upravu o rizicima kojima je banka izložena u poslovanju u cilju
upravljanja rizicima. U načelu se bankovni rizici mogu podijeliti u četiri osnovne kategorije:3

 finansijski- nastaju kao rezultat poslovanja banke i složenih međupovezanosti rizika kako
upravljanje rizicima u bankarstvu nije jednodimenzionalno već se banka susreće sa
nekoliko povezanih rizika istovremeno gdje upravljanjem jednim direktno utječe na
vrijednost drugog rizika.
 operativni- vezani uz ukupnu bankovnu organizaciju i funkcioniranje unutrasnjeg sistema
uključujući informatičku tehnologiju i ostale tehnologije, usklađenost bankovnih politika
i procedura te mjere zaštite od pogrešaka u poslovanju i prijevara.
 poslovni rizici- vezani uz bankovno poslovno okruženje, uključujući makroekonomske i
političke čimbenike, zakonsko i regulacijsko okruženje i ukupnu infrastrukturu
finansijskog sistema i platnog prometa.
 rizik dogadaja- ukljucuje sve tipove vanjskih rizika koji, ukoliko se materijaliziraju,
mogu narušiti bankovno poslovanje iii pogoršati finansijsku stabilnost i adekvatnost
kapitala.

1
Gregurek Miroslav, Vidaković Neven, ''Bankarsko poslovanje'', RriF, Zagreb, 2011 str. 339
2
Gregurek Miroslav, Vidaković Neven, ''Bankarsko poslovanje'', RriF, Zagreb, 2011, str. 358
3
Van Greuning, H., Brajović Bratanović, S., Analiza i upravljanje bankovnim rizicima, Zagrebačka škola ekonomije
i menadžmenta,Zagreb, 2006, str. 3-4
 slika 1. Izloženost bankovnim rizicima

Izvor: Van Greuning, H., Brajović Bratanović, S., Analiza i upravljanje bankovnim rizicima, Zagrebačka škola
ekonomije i menadžmenta 2006, 3-4

Kroz poslovanje banka se susreće najviše sa rizicima financijskog karaktera te će zato u nastavku
biti opisani financijski rizici kojima banka mora upravljati u svakom trenutku.

1.1 Kreditni rizik

Kreditni rizik je rizik ekonomskog gubitka zbog nesposobnosti dužnika da ispuni svoje
finansijske obaveze prema banci.4 Kreditni rizik ili rizik druge ugovorne strane koji se određuje
kao vjerojatnost da dužnik ili izdavatelj financijskog sredstva neće biti sposoban platiti kamatu
ili otplatiti glavnicu prema uvjetima utvrđenim u sporazumu o kreditiranju sastavni je dio
bankovnog poslovanja.5 U svojoj suštini pojam kreditnog rizika je širi od rizika vezanog
isključivo uz kredite, jer se odnosi na svaku transakciju banke koja podrazumijeva glavnicu i
kamatu.

4
Jorion Philippe, ''Financial risk management handbook'', John Wiley & Sons, Inc., Hoboken, 2003, str. 293
5
Van Greuning, H., Brajović Bratanović, S., Analiza i upravljanje bankovnim rizicima, Zagrebačka škola ekonomije
i menadžmenta,Zagreb, 2006, str. 135
Banka plasira kredite na određeni rok dužnicima i ona vjeruje da će ti krediti biti otplaćeni u
roku, ali dužnici zbog neuspješnog upravljanja poslovanjem i određenih drugih razloga ne mogu
vratiti taj kredit banci. Kako je banka plasirala taj kredit iz sredstava koje je primila od
deponenata, ona mora vratiti ta sredstva deponentima. Tako banka mora osigurati sredstva da u
slučaju neizvršenja obveze ona naplati kredit po potrebi. U prvom se redu banka osigurava od
neispunjenja kreditne obaveze prije samog plasiranja kredita u obliku procjene kreditne
sposobnosti klijenta te praćenja mogućnosti pravovremene otplate kredita. Zatim kroz razne
elemente osiguranja koje zatraži od klijenta da osigura naplaćivanje obveze kroz isplatu iz
vrijednosti tih elemenata osiguranja.

Zbog potencijalno značajnog utjecaja kreditnog rizika važno je provoditi obuhvatnu procjenu
sposobnosti banke za procjenom, vođenjem, nadzorom, odobravanjem i naplatom kredita,
predujmova, jamstava i drugih kreditnih sredstava. Ukupna provjera upravljanja kreditnim
rizikom uključuje procjenu politika i prakse upravljanja kreditnim rizikom banaka. Ova procjena
također treba odrediti primjerenost primljenih finansijskih podataka, od duznika ili izdavatelja
finansijskog instrumenta, koji je banka koristila kao osnovu za investiranje u isti finansijski
mehanizam ili za odobravanje kredita i periodičnu procjenu profila već preuzetih rizika banke.6

1.2 Kamatni rizik

Kamatni rizik proizlazi iz potencijalnih promjena kamatnih stopa. S obzirom na tip kamatne
stope (fiksna ili varijabilna), banka je suočena s mogućnošću da promjena kamatnih stopa može
dovesti do promjena u očekivanim prihodima i rashodima banke.7

Izloženost banke kamatnom riziku nastaje zbog promjena kamatnih stopa i ročne neusklađenosti
izvora i plasmana, a utjecaj promjene kamatnih stopa manifestira se, prije svega, na novčanim
tokovima banke, neto kamatnim prihodima, visini naknada ili operativnim troškovima te
ekonomskoj vrijednosti banke. Utjecaj kamatnog rizika na banku ovisi o vrijednosti bilansnih i
vanbilansnih pozicija koje su osjetljive na rizik, tj. strukturi bilanse, volatilnosti kamatnih stopa i
vremenskom razdoblju unutar kojeg postoji izloženost kamatnom riziku.8

Općenito govoreći, upravljanje kamatnim rizikom obuhvaća razne politike, aktivnosti i tehnike
koje neka banka moze koristiti da bi smanjila rizik umanjenja svoje neto aktive uslijed
nepovoljnih kretanja kamatnih stopa. Učinkovito upravljanje kamatnim rizikom uključuje
6
Van Greuning, H., Brajović Bratanović, S., Analiza i upravljanje bankovnim rizicima, Zagrebačka škola
ekonomije i menadžmenta,Zagreb, 2006, str. 136
7
Gregurek Miroslav, Vidaković Neven, ''Bankarsko poslovanje'', RriF, Zagreb, 2011, str. 359
8
Slijepcevic S., Živko I., UPRAVLJANJE KAMATNIM RIZIKOM I FINANCIJSKE IZVEDENICE ZA UPRAVLJANJE RIZIKOM U
HRVATSKIM BANKAMA. Economic Research Vol.21 No.1., 2008
prudencijalno upravljanje strukturom aktive i pasive s ciljem kontroliranja učinaka promjene
kamatnih stopa na financijski rezultat.

1.3 Valutni rizik

Valutni rizik proizlazi iz promjena tečajeva između domaće valute određene banke i ostalih
valuta. Nastaje iz neusklađenosti, a može uzrokovati gubitke za banku zbog nepovoljnog kretanja
tečaja tokom razdoblja u kojem ima otvorenu bilansnu ili vanbilansnu poziciju, bilo promptnu ili
terminsku, u pojedinoj valuti.9

Valutni rizik nastaje iz neusklađenosti vrijednosti aktive s jedne strane te kapitala i pasive
denominiranih u stranoj valuti s druge (ili obrnuto) ili zbog neusklađenosti između stranih
potraživanja i dugovanja izraženih u domaćoj valuti. Valutni je rizik špekulativne naravi i stoga
može rezultirati u dobiti ii u gubitku, ovisno o kretanju tečajeva i o tome je li neka banka neto
opskrbljena ili nije u stranoj valuti. Na primjer: u slučaju neto duge valutne pozicije,
deprecijacija će domaće valute rezultirati u neto dobiti za banku, a aprecijacija će stvoriti
gubitak. U slučaju neto kratke pozicije, kretanja tečajeva imat će suprotni učinak.

Valutni rizik se u praksi sastoji od:10

 Transakcijskog rizika ili utjecaja promjena tečajeva na strana potraživanja i dugovanja

 Ekonomskog ili poslovnog rizika vezanog za utjecaj promjene tečajeva na dugu poziciju
neke države ili konkurentnu poziciju trgovačkog društva te
 Rizika revalorizacije ili rizika konverzije koji nastaje kada se devizna pozicija neke banke
revalorizira u domaćoj valuti ili kad matična institucija provodi financijsko izvješćivanje
ili periodičnu konsolidaciju financijskih izvješća.

1.4 Rizik likvidnosti

Likvidnost je temeljni uvjet opstanka banke, jer nelikvidna banka ne može funcionirati na
tržištu.Rizik likvidnosti je rizik gubitka koji proizlazi iz postojeće ili očekivane nemogućnosti da
ispuni svoje financijske obveze koje dospijevaju. Rizik likvidnosti je nužno povezan s ročnom
strukturom banke i predstavlja mogućnost banke da kontrolira i planira vlastite novčane tijekove.

9
Van Greuning, H., Brajović Bratanović, S., Analiza i upravljanje bankovnim rizicima, Zagrebačka škola ekonomije
i menadžmenta, 2006, str. 261-262
10
Van Greuning, H., Brajović Bratanović, S., Analiza i upravljanje bankovnim rizicima, Zagrebačka škola
ekonomije i menadžmenta, 2006, str. 262-263
Rizik likvidnosti predstavlja obvezu banke da svaki dan ima planirane ulaze i izlaze novca te da
ima izvore sredstava iz kojih može pokriti postojeće manjkove.11

Kad ukupna potražnja banke premašuje njezinu ukupnu ponudu likvidnih sredstava, menagament
se mora pripremiti za deficit likvidnih sredstava i odlučiti kada i na koji način privući potrebna
dodatna likvidna sredstva. U slučaju suficita likvidnih sredstava kada ponuda likvidnih sredstava
u banci premašuje njene potrebe, menadžment mora odlučiti kada i na koji način profitabilno
investirati do vremena kada će ona biti potrebna za pokrivanje trenutnih likvidnih potreba.

Usklađivanje i kontrolirana neusklađenost dospijeća i kamatnih stopa imovine i obveza su

fundamentalni za upravljanje bankom. Nije uobičajeno da banke imaju savršenu usklađenost jer
poslovne transakcije često imaju neizvjesne rokove, a i različite su po vrstama. Neusklađenost
može potencijalno povećati profitabilnost, ali i povećati rizik od gubitka. Dospijeće imovine i
obveza, kao i sposobnost zamjene obveza na koje se plaćaju kamate o njihovom dospijeću, uz
prihvatljiv trošak, predstavljaju važne čimbenike u procjeni likvidnosti banke i njezine
izloženosti promjenama kamatnih stopa i deviznih tečajeva.

Rizik likvidnosti se mjeri pomoću omjera likvidnosti (omjer kredita i depozita, kratkoročne ative
i kratkoročne pasive...) ili gapova likvidnosti (složeniji izračuni koji se temelje na tokovima
novca u različitim vremenskim razdobljima).

11
Gregurek Miroslav, Vidaković Neven, ''Bankarsko poslovanje'', RriF, Zagreb, 2011, str. 359
2. FINANSIJSKI DERIVATI

Derivati su financijski instrumenti čija vrijednost je izvedena iz vrijednosti drugih primarnih

vrsta proizvoda; dionica, valuta, kamatnih stopa, robe ili čak temeljena na specifičnim
događajima poput vremenskih promjena. 12

Derivativi se mogu smatrati instrumentima čija je cijena odnosno vrijednost izvedena iz cijene
neke vezane imovine za koju se sastavljaju, najčešće neke vrijednosnice, obično imaju razvijeno
sekundarno tržište a odlikuje ih i visok stepen likvidnosti. Njihova se vrijednost temelji na
instrumentu za koji se stvaraju odnosno njihova se vrijednost izvodi iz vrijednosti osnovnog
instrumenta, nemaju samostalnu vrijednost niti mogu postojati bez vezane imovine za koju se
stvaraju. Tržište financijskih derivativa je izrazito dinamično i obuhvata brojne instrumente, a
najrazvijenije sekundarno tržište imaju opcije, ročnice i terminski poslovi.13

Derivati se koriste u dijametralno suprotne svrhe, ili u špekulative svrhe za rizicima sklone
investitore, ili kao instrument zaštite imovine za konzervativne investitore. Razlika između
investiranja i špekulacije je u stepenu rizičnosti. Investicija je operacija koja, nakon temeljite
prethodne analize, obećava sigurnost glavnice i prikladan prinos, a operacije koje ne
udovoljavaju ovim zahtjevima mogu se smatrati špekulacijom14

Dakle, financijski derivati se najčešće koriste u sljedeće svrhe:15

 Špekulacije
 Upravljanja rizicima
 Arbitraže, odnosno profitiranja na neusklađenosti cijena na različitim tržištima i
 Konstruiranja (strukturiranja) željenih pozicija.

Derivativnim instrumentima se trguje već stoljećima, te su se prvo razvili kao i koristili samo kao
robni derivati sve do pojave financijskih derivata 70-ih godina prošlog stoljeća. Potreba za
primjenom je nastala u vrijeme naftne krize te zamjene fiksnih tečajeva fluktuirajućim. Novi
financijski instrumenti su u takvom okruženju trebali omogućiti poboljšanje tržišne učinkovitosti
diverzifikacijom i preuzimanjem dijelova rizika, koji tako postaju fluidni instrumenti novih
vrijednosti, te sigurnije planiranje investicija uz minimalan trošak.

12
Tuškan Branka, Upravljanje rizicima upotrebom finansijskih derivata u RH, Zbornik Ekonomskog fakulteta u
Zagrebu, godina 7, br.1., 2009., str 108
13
Tuškan Branka, Upravljanje rizicima upotrebom finansijskih derivata u RH, Zbornik Ekonomskog fakulteta u
Zagrebu, godina 7, br.1., 2009., str 108
14
Graham,Benjamin, The Intelligent Investors, Collins Business, Revised Edition, 2003, str. 18
15
file:///C:/Users/DELL/Downloads/gudelj_stjepan_efst_2015_zavrs_sveuc.pdf (10.12.2022)
U finansijskoj teoriji i praksi zastupljene su sledeće vrste finansijskih derivata:16

 forvardi
 fjučersi
 svopovi (valutni, kamatni, unakrsni valutni)
 opcije
 kreditni derivati

2.1 Forwardi

Forward je, derivatni financijski instrument u obliku ugovora o kupnji ili prodaji nekog
osnovnog financijskog instrumenta s rokom izvršenja (namirenja) u budućnosti, uz cijenu
dogovorenu u trenutku zaključenja ugovora.17 Forward je tipičan terminski ugovor koji sadrži sve
elemente terminske trgovine.

Forward ugovori se ugovaraju isključivo između dvije ugovorne strane, a najčešće se zaključuju
između dvije financijske institucije ili ih zaključuje financijska institucija sa svojim klijentom,
čime je određena lokacija ispunjenja ugovora.Kod forward ugovora jedna strana zauzima dugu
poziciju i obvezuje se kupiti dotičnu imovinu na ugovoreni datum i po ugovorenoj cijeni. Druga
strana zauzima kratku poziciju i obvezuje se prodati imovinu na isti datum po istoj cijeni.
Ugovorna cijena ovisi o osobinama temeljnog instrumenta koji je predmet kupoprodaje na
termin. Terminski poslovi su po svemu prilagođeni potrebama ugovornih stranaka. Međutim,
kod terminskih ugovora, kao i kod svakog drugog poslovnog odnosa, postoji rizik da suprotna
strana neće ispuniti svoje ugovorne obveze (tzv. rizik ogluhe ili eng. default rizik)18

2.2 Futures

Futures predstavljaju standardizirane terminske ugovore s kojima se stvara pravo, odnosno

obveza da se određeni financijski instrument kupi ili isporuči na neki budući dan, naznačen u
ugovoru.19Osnovna razlika između forvarda i fjučersa je ta što se fjučersom može trgovati na
seknudarnom tržištu.

16
http://union.edu.rs/wp-content/uploads/2016/08/Sonja-Rudic-PHD-DOKTORAT.pdf (10.12.2022)
17
https://zir.nsk.hr/islandora/object/efst:983 (10.12.2022)
18
https://zir.nsk.hr/islandora/object/efst:983 (10.12.2022)
19
https://zir.nsk.hr/islandora/object/efst:983 (10.12.2022)
Svakim futures ugovorom mora se standardizirati količina, kvaliteta i vrsta aktive koja je
predmet ugovora, vrijeme isteka ugovora, vrijeme i uvjeti isporuke aktive, minimalne fluktuacije
cijene, dnevna ograničenja kretanja cijena i vrijeme i uvjeti trgovanja takvim ugovorima. Zbog
standardizacije ovih ugovora napredniji su instrument financijskog tržišta u odnosu na forwarde.

Kao i kod ostalih izvedenica, uz funkciju upravljanja rizikom, često se koriste i u špekulativne
svrhe. Uz već spomenutu standardizaciju, visoku likvidnost i izostanak kreditnog rizika princip
„poluge“ čini tržište budućnosnicama izuzetno popularnim.

2.3 Opcije

Opcija je vrsta terminskog ugovora koji njegovom imaocu daje pravo, ali ne i obavezu da kupi ili
proda određenu aktivu po unaprijed utvrđenoj cijeni u okviru određenog vremenskog period,
odnosno koji za izdavaoca znači obavezu da imaocu omogući realizaciju prava kojeje u njemu
sadržano.20

Za razliku od terminskih ugovora (futures i forward) kod koji hobje strane ugovora (kupac i
prodavatelj) moraju ispuniti svoje obveze na dan isticanja ugovora, kod opcija se radi o
ugovorima koji nisu dvostrano obvezatni, a postaju obvezujući za svoje sastavljače tek kad ih na
to pozovu vlasnici opcije.

Osnovni elementi ugovora o opciji su:21

 premija,
 izvršna cijena (udarna ili strike) i
 datum dospjeća.

Premija predstavlja cijenu opcije i to je iznos novca koji kupac opcije isplaćuje prodavcu opcije
u trenutku kupovine opcije. Kupac opcije gubi premiju ako odustane od posla. Premija
predstavlja prihod i sigurnost prodavca opcije da obavezno isporuči robu ako kupac opcije to
zatraži. Ukoliko se opcija ne realizuje, premija predstavlja maksimalni gubitak za vlasnika
opcije.

Izvršna cijena je tržišna vrijednost ugovora o opciji, odnosno cijena po kojoj se transakcija
kupovine ili prodaje predmeta opcije obavlja ako se opcija realizuje. Razlika između tržišne
cijene opcije na dan dospjeća i izvršne cijene predstavlja mogućnost zarade za kupca koji je
dobro predvidio kretanje cijena.

20
Omerhodžić Sead, Finansijski menadžment, Harfo-graf, 2007, str. 95
21
file:///C:/Users/DELL/Desktop/aiufr%20semianrski/Finansijski%20derivati.pdf (11.12.2022)
Datum dospjeća (eng. expiry date) je vrijeme u kome vlasnik opcije može realizovati opciju i
obično je to vrijeme od jednog mjeseca do godine dana.

Razlikujemo dvije vrste opcije:22

 Kupovna (eng. call) opcija daje vlasniku (kupcu opcije) pravo – nakon uplate premije – i
ne nalaže mu obavezu da kupi osnovni instrument koji je određen u ugovoru, po cijeni
koja je isto tako određena u ugovoru.
 Prodajna (eng. put) opcija daje vlasniku pravo – nakon uplate premije – i ne nalaže mu
obavezu da proda osnovni instrument koji je određen u ugovoru, po cijeni koja je isto
tako određena u ugovoru.

2.4 Swapovi

Swap ugovori ili zamjene su bilateralni, nestandardizirani ugovori između dvije strane o zamjeni
imovine ili novčanih tokova na određeni datum ili kroz određeno vrijeme. Budući da su privatno
sastavljeni ugovori, oni nemaju razvijeno sekundarno tržište.23

Swapovi su nastali u 80-im godinama prošlog stoljeća nakon čega im tržište snažno raste, a
mogu se podjeliti na pet uobičajenih tipova razmjene - swap kamatnih stopa, valutni swap, swap
kreditnog rizika, swap robe i swap dioničkog kapitala. U cilju zaštite financijske institucije od
rizika glavnu ulogu imaju dva tipa swapova, oni na kamatne stope i valute.

22
file:///C:/Users/DELL/Desktop/aiufr%20semianrski/Finansijski%20derivati.pdf (11.12.2022)
23
https://zir.nsk.hr/islandora/object/efst:983 (12.12.2022)
3. FINANSIJSKI DERIVATI ZA UPRAVLJANJE RIZICIMA U
BANKAMA

3.1 Derivati za zaštitu od valutnog rizika

3.1.1 Valutni svopovi

Banke koriste swap kako bi smanjile izloženost kamatnom i valutnom riziku.Za banke, svopovi
su najkorišteniji derivati, kojima trguju na OTC tržištima na kojima im je zajamčena privatnost i
mogu u potpunosti kreirati proizvod prema svojim trenutnim potrebama . Međutim, ovakav način
trgovanja nosi i određena ograničenja. Uz malu ili gotovu nikakvu likvidnost ovakvih ugovora,
obilježje zamjena je i kreditni rizik koji preuzimaju obje ugovorne strane. Svaka od ugovornih
strana preuzima rizik da druga ugovorna strana neće izvršiti svoju ugovornu obvezu. Iz tog
razloga je sudjelovanje na tržištima svop ugovora ograničeno na institucije visokog kreditnog
rejtinga.

Valutni svop je zapravo ugovor dviju strana o razmjeni iznosa u različitim valutama po unaprijed
dogovorenim tečajevima, s tim što je jedna valuta određena kao bazna a druga kao varijabilna
valuta.24 Otuda, pored izloženosti deviznom kursu, njih implicitno pogađaju fluktuacije kamatne
stope u različitim zemljama. Iz ovog razloga, valutni svopovi obično obuhvataju razmjenu
glavnica. Ugovori su tako strukturirani da je iznos bazne valute isti kod nastanka i kod dospjeća,
dok je komponenta u varijabilnoj valuti zavisna od spot i terminskih kurseva na početku
ugovora.

Ovakva vrsta ugovora razvijena je jer je čest slučaj da banka ima imovinu u jednoj, a obveze
denominirane u drugoj valuti. U tom slučaju, banka je izložena riziku promjene kamatne stope i
visokim troškovima konverzije valuta. Valutni ugovor o zamjeni eliminira i jedan i drugi
problem tako što se ugovorom definira recipročno plaćanje obveza tvrtki jedne prema drugoj.
Predmet ugovora je najčešće novčani tok koji proizlazi iz nekog kredita ili iz emitiranih
obveznica. U svojoj osnovi, valutni swap treba gledati kao davanje i primanje depozita. Valuta
koja se kupuje u spotu je zapravo uzeti depozit, a valuta koja se prodaje u spotu dati depozit25

Banke u poslove valutnih svopova ulaze u svoje ime i za svoj račun s ciljem ostvarenja profita
na razlici kamatnih stopa i deviznih tečajeva ali i za tuđi račun, pri čemu prihoduju proviziju.

24
https://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2010/11_12/B11-12-2010-Kozul.pdf (13.12.2022)
25
https://zir.nsk.hr/islandora/object/efst:983 (13.12.2022)
Valutni svopovi mogu biti:26

 fiksni-fiksni, gde se po obe komponente plaća fiksna kamatna stopa u valuti na koju su
denominirane
 fiksni-varijabilni, gde je jedna komponenta zasnovana na fiksnoj stopi a druga na
varijabilnoj stopi u odgovarajućoj valuti
 varijabilni-varijabilni, obe kamatne stope su varijabilne

Druga važna podjela valutnih svopova je po ročnosti. Kratkoročni valutni svopovi (obično do
jedne godine) obuhvataju samo razmjenu glavnice (tj. nema kuponskih plaćanja), implicitno
izlažući partnere deviznom kursu i kamatnoj stopi putem terminskog kursa na kome je zasnovan
konačni iznos glavnice. Dugoročni valutni svopovi, s druge strane, obično su strukturirani tako
da obuhvataju razmjenu redovnih kuponskih plaćanja i glavnice o dospjeću. 27

3.1.2 Valutni forvard

Valutni forvard je izvedeni finansijski instrument kojim se trguje na bankarskom tržištu. To je

ugovor o kupovini ili prodaji tačno određene količine strane valute, po deviznom kursu koji
dogovorimo prilikom sklapanja ugovora, sa izvršenjem (realizacijom) na određeni datum u
budućnosti. Valutni terminski posao je istovremeno pravo i obaveza za ugovornu stranku i na
dan dospijeća je ta obavezna izručiti suprotnoj stranci dogovorenu količinu jedne valute a
istovremeno je opravdana da od te stranke primi dogovorenu količinu druge valute. 28Valutni
forward je, ustvari, najjednostavniji način zaštite od valutnog rizika.

Korisnici valutnog forwarda mogu biti svi poslovni subjekti koji se žele zaštititi od rizika
promjene tečaja koji proistječe iz međunarodnih transakcija roba i usluga, ili valutnih transakcija.
Izvoznici prodaju devize od budućih priljeva, uvoznici kupuju devize za buduća plaćanja, kako
bi se zaštitili od nepovoljne promjene tečaja i tako osigurali buduće tokove gotovine. Međutim,
najznačajniji sudionici tržišta forvarda su banke, a način na koji se iskazuje terminski tečaj je
kotacija u jedinicama zvanim „points“, „pips“ ili „basis points“ (BP), u obliku premije ili
diskonta na spot tečaj. Hoće li terminski tečaj biti uz premiju ili diskont ovisi o kamatnim
stopama valuta koje se razmijenjuju. Ukoliko je kamatna stopa bazne valute veća postoji diskont,
dok u obrnutom slučaju postoji premija.29

26
https://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2010/11_12/B11-12-2010-Kozul.pdf (13.12.2022)
27
https://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2010/11_12/B11-12-2010-Kozul.pdf (13.12.2022)
28
file:///C:/Users/DELL/Desktop/aiufr%20semianrski/Finansijski%20derivati.pdf (13.12.2022)
29
file:///C:/Users/DELL/Desktop/aiufr%20semianrski/Finansijski%20derivati.pdf (13.12.2022)
3.1.3 Valutni fjučers

Valutni fjučersi su standardizirani ugovori koji definiraju isporuku određenog iznosa neke valute
prema unaprijed utvrđenom tečaju – futures tečaj – na određeni dan u budućnosti. Kupci ugovora
stječu „dugu poziciju“, a prodavači „kratku poziciju“ u valutnom futuresu. Tržišta valutnih
fjučersa postoje za glavne valute i aktivna su za glavne valute (SAD dolar, funtu sterling,
japanski jen, EUR i švicarski franak).30

Glavna primjena kamatnih fjučersa je u zaštiti od rizika nepovoljnog kretanja kratkoročnih

kamatnih stopa, stoga je i njihova najveća likvidnost u razdoblju do godine dana. Međutim,
fjučersi uglavnom ne dočekaju dospjeće i stvarnu realizaciju ugovorenih uvjeta, nego se ugovor
proda prije dospjeća. Ukoliko su očekivanja investitora u vezi pada kamatne stope bila ispravna,
cijena njegove budućnosnice je porasla i on je prije dospjeća prodaje te na taj način ostvaruje
profit.

3.2 Derivati za zastitu od kamatnog rizika

3.2.1 Kamatni svopovi

Kamatni svop je ugovor u kome se suprotne stranke dogovore o razmjeni novčanih tokova koji
nastaju na osnovu kamatnih stopa različitih vrsta (najčešće fiksne i varijabilne). 31 Dakle, ne
razmjenjuju se glavnice kredita nego samo obaveze plaćanja kamate.

Najčešći oblik kamatnog svopa je obična kamatna zamjena (plain vanilla). U njoj je dogovoreno
da će stranka B plaćati stranci A novčane iznose – kamate, obračunate po fiksnoj kamatnoj stopi,
na glavnicu koja je određena prilikom sklapanja ugovora, i na tačno određene datume u tačno
određenom budućem periodu („fiksna pozicija“). Istovremeno, stranka A će plaćati stranci B
novčane iznose – kamate, obračunate po varijabilnoj kamatnoj stopi, na istu glavnicu i u istom
budućem vremenskom periodu („varijabilna pozicija“). Valute obiju stranka su iste. Period za
koji se sklapa kamatna zamjene je dug najmanje dvije godine a može biti i duži od petnaest
godina.32

30
file:///C:/Users/DELL/Desktop/aiufr%20semianrski/Finansijski%20derivati.pdf (13.12.2022)
31
https://zir.nsk.hr/islandora/object/efst:983 (13.12.2022)
32
https://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2010/11_12/B11-12-2010-Kozul.pdf (13.12.2022)
Promjenjiva stopa kod mnogih kamatnih swapova je London Interbank Offer Rate (LIBOR).
LIBOR je kamatna stopa koju nude banke na depozite drugih banaka na eurovalutnom tržištu.
Jednomjesečni LIBOR je stopa koja se nudi na jednomjesečne depozite, tromjesečni LIBOR je
stopa koja se nudi na tromjesečne depozite, i tako dalje. LIBOR stope se utvrđuju trgovinom
među bankama i često se mijenjaju tako da ponuda sredstava na međubankovnom tržištu bude
jednaka potražnji za sredstvima na tom tržištu. LIBOR je referentna kamatna stopa za kredite na
međunarodnim financijskim tržištima, a prihvatile su ga i hrvatske banke kao referentnu stopu na
većinu kredita vezanih valutnom klauzulom.33

Kamatne svopove banke uglavnom koriste kako bi reducirale kamatni rizik koji proizlazi iz
nepodudaranja nastalih potraživanja u aktivi i obveza u pasivi po kamatnim stopama, odnosno za
premošćivanje jaza između obračuna po fiksnim i obračuna po promjenjivim kamatnim stopama.
Dakle, ukoliko neka banka ima obaveze po fiksnoj a potraživanja po promjenjivoj kamatnoj
stopi, izložena je riziku pada tržišnih kamatnih stopa, jer bi se na taj način vrijednost njezinih
potraživanja smanjila, vrijednost obveza bi ostala ista. U tom slučaju da bi se zaštitila, banka će
pokušati zauzeti kratku poziciju, dakle sklopiti ugovor u kojem će plaćati promjenjivu, a primati
fiksnu kamatu. Vrijedi i obrnuto, tj. ukoliko ima obveze po promjenjivim, a potraživanja po
fiksnim kamatnim stopama, izlaže se riziku rasta kamatnih stopa. Hedgirati će na način da će
zauzeti dugu poziciju, odnosno sklopiti ugovor u kojem plaća po fiksnim a prima po
promjenjivim kamatnim stopama.

3.2.2 Kamatni forvard

Kamatni forvard i posao je dogovor između stranaka o plaćanju ili primanju kamata na neki
iznos u slučaju da se kratkoročne kamatne stope promijene.

Kamatni forvard je instrument OTC tržišta u kojemu je druga ugovorna strana uvijek banka.
Kupci FRA ugovora su uglavnom trgovačka društva koja posuđuju novac po određenoj kamatnoj
stopi te se žele zaštititi od porasta kamatnih stopa i rezultirajućeg povećanja troškova
financiranja. S druge strane prodavatelji su uglavnom banke (odnosno investitori s viškom
sredstava) koje očekuju pad kamatnih stopa u budućnosti i žele fiksirati svoj kamatni prihod.

3.2.3 Kamatne opcije

Najpopularniji opcijski ugovori kojima se banke danas koriste su: 34

33
https://zir.nsk.hr/islandora/object/efst:983 (13.12.2022)
34
https://zir.nsk.hr/islandora/object/efst:983 (13.12.2022)
  Opcije ročnica trezorskih zapisa koje zahtijevaju isporuku tromjesečnih ugovora
ročnica državnih mjenica na određeni datum dospijeća ili prije prema prethodno
određenoj cijeni. Zaključna cijena izražena je kao pojam cjenovnog indeksa koji je
jednak 100 umanjen za diskontnu stopu ročnica trezorskih zapisa

 Eurodolarske opcije ročnica daju kupcima pravo primitka ugovora ročnica

eurodolarskih depozita denominiranih u jedinicama od milion dolara a koji dospijevaju
zadnjeg dana trgovanja ročnicama eurodolarskih depozita navedenih u opciji. Te se
opcije sklapaju u gotovini a ne prema stvarnoj isporuci eurodolarskih ročnica ili
eurodepozita, pa se mogu razvući do 18 mjeseci.

 Opcije državnih obveznica jamče kupcu opcije pravo isporuke ili prihvaćanja isporuke
ugovora ročnica državnih obveznica u jedinicama od 100.000 dolara, koji su temeljeni
na državnim obveznicama SAD-a s dospijećem od najmanje 15 godina.

3.3 Derivati za zaštitu od kreditnih rizika

Kreditni derivati daju mogućnost bankama kada se drži kreditna aktiva da kreditnim
izvedenicama omogući razdvajanje kredita i rizika neizvršenja i da se tako kreditni rizik
eliminira i da se taj rizik prebaci na partnera. Strana koja želi transferirati rizik je kupac zaštite ili
prodavač rizika, a strana koja pruža zaštitu od rizika se zove prodavač zaštite ili kupac rizika.35

Loan portfolio swap je primer najjednostavnijeg kreditnog svopa a radi se o svopu u kome se vrši
zamjena kreditnih portfolia, pri čemu se transakcije plaćanja obično izvršavaju preko posrednika
(eng. intermediary). koji upravlja rizicima.36

Kreditni svop ukupnog povraćaja (eng. total return swap) je kreditni svop koji se najviše koristi.
Kod ove vrste transakcije banka plaćanje po odobrenom kreditu upućuje na posrednika,
posrednik uobičajeno osigurava kredit kod osiguravajuće kompanije. Kamatna stopa po kojoj
osiguravajuća kompanija obračunava svoju obavezu plaćanja, zasnovana je na kamatnoj stopi
koja važi za kratkoročne instrumente tržišta novca i obično je nešto veća od te stope. Efekti
ulaska u ovaj kamatni svop za banku leže u činjenici da je banka osigurala povraćaj na plasirana
sredstva u obliku odobrenog zajma koji čini kreditni portfolio ove banke i smanjila izloženost
prema klijentima. S obzirom da je povraćaj na sredstva zagarantovan ova banka je eliminisala

35
https://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2009/1_2/B01-02-2009-Mitic.pdf (13.12.2022)
36
https://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2013/6/UBS-Bankarstvo-6-2013-Spasojevic.pdf (13.12.2022)
kreditni rizik, omogućila diversifikaciju kreditnog rizika bez prodaje kreditnog portfolia na
tržištu, čime je zadržala svoje klijente.37

Glavna razlika između TRS i CDS je to što CDS obezbeđuje zaštitu od specifičnih kreditnih
događaja. TRS pruža zaštitu od gubitka vrednosti nezavisno od uzroka, bilo da je u pitanju
neizvršenje, širenje kreditnog spreda ili nešto drugo, odnosno izdvaja i kreditni rizik i tržišni
rizik.

Svopovi kreditnih neizvršenja (Credit Deafult Swaps- CDS) najpoznatija su vrsta kreditnih
izvedenica kojima se najviše trguje kao najjednostavnijim oblikom transfera kreditnog rizika od
svih kreditnih izvedenica. Ima mogućnost neizvršenja, što znači da je njegova isplata povezana
sa nastupanjem ili nenastupanjem kreditnog događaja. CDS je bilateralni ugovor sličan ugovoru
o osiguranju, a osnovna mu je svrha pokrivanje gubitka od kredita aktive u slučaju neizvršenja
obveze po kreditu. Tržište CDS doživilo je eksplozivan rast od 2000. do 2007. godine, kada je
započela financijska kriza koja je prvo zahvatila tržište hipotekarnih vrijednosnih papira u SAD-
u, a zatim se proširila i na druga tržišta i zemlje. Kreditni derivati su imali značajnu ulogu u
nastanku te krize, a smatra se da je izvor krize upravo u problemima koji se vežu za
funkcioniranje nakompleksnijih kreditnih izvedenica na tržištu subprimarnih hipotekarnih
kredita. Kupci zaštite u prvom redu kupuju CDS-ove kako bi kupili osiguranje od neizvršenja a
prodavači ih vide kao mogućnost prinosa za njihov portfolio i diverzifikaciju poslovanja. Glavna
prednost korištenja CDS ugovora je da su prilagodljivi prema dogovoru između dviju strana,
povećavaju fleksibilnost kako banke mogu lakše umanjiti kreditni rizik nego drugim
instrumentima, te su omogućili bankama jednostavniji način za sudjelovanje na globalnom
financijskom tržištu. Glavni nedostatak je taj što rizici koje dvije strane preuzimaju nisu
simetrični te stvaraju mogućnost da druga strana neće ispuniti svoju obvezu.38

Opcija na kreditni spred (Credit Spread Option - CSO) je kreditni derivat koji glasi na jedno ime,
koji ne zahteva finansiranje, i koji u osnovi ima kreditni spred. CSO daje kupcu pravo ali ne i
obavezu da plati ili primi određeni kreditni spred za dati period. One ne zavise od nastanka
događaja neizvršenja referentnog subjekta, jer kretanje spredova može da bude vezano za druge
faktore pored kreditnih događaja. CSO su instrumenti za transferisanje i akumuliranje kreditnog
rizika.39

Kreditne note (Credit-Linked Notes - CLN) – instrument sličan obveznici, kod kojeg investitor
notu plati gotovinom u zamjenu za periodične isplate kamate i isplatu nominalne vrijednosti na
rok dospijeća. Investitor je tako prodavač zaštite, a banka kupac zaštite od rizika kroz emisiju
note. Prinos na notu može biti vezan za kreditni rejting, izloženost riziku i slično.40

37
https://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2013/6/UBS-Bankarstvo-6-2013-Spasojevic.pdf (13.12.2022)
38
https://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2013/6/UBS-Bankarstvo-6-2013-Spasojevic.pdf (13.12.2022)
39
https://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2013/6/UBS-Bankarstvo-6-2013-Spasojevic.pdf (13.12.2022)
40
https://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2013/6/UBS-Bankarstvo-6-2013-Spasojevic.pdf (13.12.2022)
Kolaterizirane dužničke obveze (Collatered Debt Obligations - CDO) – strukturirani instrument
kojim se sredstva prikupe prodavanjem nota i obveznica te se putem prikupljenih sredstava
investira u portfolio diverzificirane financijske aktive. Isplate iz kamata tog portfelja
predstavljaju prinos kojim CDO servisira obveze prema kupcima izdanih vrijednosnica.41

41
https://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2013/6/UBS-Bankarstvo-6-2013-Spasojevic.pdf (13.12.2022)
ZAKLJUČAK

Tema ovog rada je bila Upotreba finansijskih derivata u upravljanju rizicima u bankama.

U prvom dijelu su opisani rizici sa kojima se banka susreće. Banke različitim alatima i znanjima
utvrđuju, uspoređuju, analiziraju, mjere i prate rizike kako bi mogle ovladati i izvjestiti upravu o
rizicima kojima je banka izložena u poslovanju u cilju upravljanja rizicima.Kroz poslovanje
banka se susreće najviše sa rizicima financijskog karaktera, kao što su tržišni, kreditni, valutni
itd.

U drugom dijelu su opisani finansijski derivati.Derivati su financijski instrumenti čija vrijednost

je izvedena iz vrijednosti drugih primarnih vrsta proizvoda; dionica, valuta, kamatnih stopa, robe
ili čak temeljena na specifičnim događajima poput vremenskih promjena. Derivati se koriste u
dijametralno suprotne svrhe, ili u špekulative svrhe za rizicima sklone investitore, ili kao
instrument zaštite imovine za konzervativne investitore.

U finansijskoj teoriji i praksi zastupljene su sledeće vrste finansijskih derivata:

 forvardi
 fjučersi
 svopovi (valutni, kamatni, unakrsni valutni)
 opcije
 kreditni derivati

U trećem dijelu su opisani najčešće korišteni derivati za zaštitu banke od valutnog, kamatnog i
kreditnog rizika.
LITERATURA

1. Gregurek Miroslav, Vidaković Neven, ''Bankarsko poslovanje'', RriF, Zagreb, 2011

2. Jorion Philippe, ''Financial risk management handbook'', John Wiley & Sons, Inc.,
Hoboken, 2003
3. Omerhodžić Sead, Finansijski menadžment, Harfo-graf, 2007
4. Van Greuning, H., Brajović Bratanović, S., Analiza i upravljanje bankovnim rizicima,
Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta,Zagreb, 2006
5. Slijepcevic S., Živko I., UPRAVLJANJE KAMATNIM RIZIKOM I FINANCIJSKE
IZVEDENICE ZA UPRAVLJANJE RIZIKOM U HRVATSKIM BANKAMA.
Economic Research Vol.21 No.1., 2008
6. Tuškan Branka, Upravljanje rizicima upotrebom finansijskih derivata u RH, Zbornik
Ekonomskog
7. fakulteta u Zagrebu, godina 7, br.1., 2009.
8. file:///C:/Users/DELL/Downloads/gudelj_stjepan_efst_2015_zavrs_sveuc.pdf
9. http://union.edu.rs/wp-content/uploads/2016/08/Sonja-Rudic-PHD-DOKTORAT.pdf
10. https://zir.nsk.hr/islandora/object/efst:983
11. file:///C:/Users/DELL/Desktop/aiufr%20semianrski/Finansijski%20derivati.pdf
12. https://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2010/11_12/B11-12-2010-Kozul.pdf
13. https://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2009/1_2/B01-02-2009-Mitic.pdf
14. https://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2013/6/UBS-Bankarstvo-6-2013-
Spasojevic.pdf