UNIVERZITET U SARAJEVU

EKONOMSKI FAKULTET SARAJEVO

UPRAVLJANJE AKTIVOM I PASIVOM BANAKA

SARAJEVO, MART 2010.

 Postoje tri tipa banaka:

- one, koje čine da se nešto dešava;

- one, koje posmatraju šta se dešava;
- i one, koje se čude šta se to dešava
Prof. Dr. Uroš N. Čurčić

2
 SADRŽAJ

UVOD ........................................................................................................................................ 4

1. UPRAVLJANJE AKTIVOM I PASIVOM ...................................................................... 5

1.1. Strategije upravljanja aktivom i pasivom ........................................................................ 5
1.1.1. Strategija upravljanja aktivom ................................................................................. 5
1.1.2.Strategija upravljanja pasivom .................................................................................. 6
1.1.3. Strategija upravljanja bilansom ................................................................................ 6

2. RIZIK KAMATNE STOPE: jedan od najvećih izazova bankara prilikom upravljanja

aktivom i pasivom..................................................................................................................... 7
2.1. Faktori koji određuju kamatne stope ............................................................................... 7
2.2. Mjerenje kamatnih stopa ................................................................................................. 8
2.3. Komponente kamatnih stopa ......................................................................................... 10
2.4. Reakcija bankara na rizik kamatne stope ...................................................................... 12
2.5. Jedan od ciljeva prilikom zaštite od rizika kamatne stope ............................................ 12

3. UPRAVLJANJE KAMATNOOSJETLJIVIM JAZOM ............................................... 14

3.1. Agresivno upravljanje kamatnoosjetljivim jazom.................................................... 20

4. POJAM VIJEKA TRAJANJA I UPRAVLJANJE JAZOM VIJEKA TRAJANJA

BANKE .................................................................................................................................... 23
4.1. Korištenje vijeka trajanja radi zaštite od rizika kamatne stope ................................ 24
4.2. Ograničenja koja se odnose na upravljanje jazom vijeka trajanja................................. 26

ZAKLJUČAK ......................................................................................................................... 27

LITERATURA ....................................................................................................................... 27

3
UVOD

Danas su banke vrlo složene institucije, u kojima različite grupe pojedinaca svakodnevno
donose veliki broj odluka . Neke od najznačajnijih su: kojim klijentima će se odobriti krediti,
koje hartije od vrijednosti treba da se unesu ili ne unesu u portfelj finansijske institucije, koje
uvjete treba postaviti javnosti kada su u pitanju depoziti i ostale usluge koje banka nudi, itd..
Sve te odluke menadžmenta moraju biti koordinirane, tj. ne smiju proturječiti jedna drugoj.
Danas, bankari moraju gledati na svoju aktivu i pasivu kao na integriranu jedinicu. Ta vrsta
koordiniranih i integriranih donošenja odluka u bankarstvu je poznata pod nazivom
upravljanje aktivom i pasivom, i ujedno predstavlja temu našeg rada.

Da bi se sa sto većim razumijevanjem i lakoćom upoznali sa tzv. ALM ( Asset and Liability)
konceptom, rad smo podijelili u tri cjeline.

U prvom dijelu govorimo o riziku kamatne stope, koji predstavlja jedan od najvećih izazova u
upravljanju aktivom i pasivom. Vidjećemo na koji način se može mjeriti kamatna stopa i šta
predstavlja njene osnovne komponente.

U drugom dijelu definišemo upravljanje kamatnoosjetljivim jazom, kao najpopularniju

strategiju zaštite od rizika kamatne stope. GAP zapravo predstavlja razliku između
kamatnoosjetljive aktive i kamatno osjetljive pasive. Zavisno od veličine i razlike između
navedenih kategorija, banka može imati pozitivan ili negativan jaz.

U trećem dijelu se upoznajemo sa još jednim načinom ocjenjivanja izloženosti banke gubitku
usljed promjena kamatnih stopa – s pojmom vijeka trajanja. Takođe, vidjećemo kako se
bankari koriste analizom vijeka trajanja kao upravljačkim oružjem, ublažavajući potencijalno
štetne efekte povećanja ili pada kamatnih stopa.

4
1. UPRAVLJANJE AKTIVOM I PASIVOM

Tehnike upravljanja koje nazivamo upravljanje aktivom i pasivom predstavljaju odbrambeni

sistem finansijske institucije kada su u pitanju poslovni ciklusi i sezonski pritisci, kao i snažno
sredstvo koje utiče na formiranje portfelja aktive i pasive na način koji doprinosi ostvarenju
ciljva institucije.1
Svrha upravljanja aktivom i pasivom je formulisanje i poduzimanje aktivnosti koje oblikuju
bilans banke kao cjelinu. Glavni ciljevi upravljanja aktivom i pasivom su :

a) maksimizirati ili bar stabilizirati maržu banke (tj. razliku između kamatnih prihoda i
rashoda)
b) maksimizirati ili bar zaštititi vrijednost (cijenu dionica) banke uz prihvatljiv nivo rizika

1.1. Strategije upravljanja aktivom i pasivom

1.1.1. Strategija upravljanja aktivom

Banke nisu oduvijek imale integrisan pogled na svoju aktivu i pasivu. U prošlosti, bankari su
prihvatali svoje izvore sredstava – pasivu i dionički kapital – uglavnom ''zdravo za gotovo''.
Prema tom pristupu upravljanja aktivom (imovinom) smatralo se da su količina i vrsta
depozita koje banka ima, te iznos ostalih posuđenih sredstava koja je banka mogla privući
većinom odredili njeni komitenti. Tako je javnost određivala relativnu količinu depozita,
štednih računa i ostalih izvora sredstava dostupnih bankama. Ključno područje donošenja
odluka uprave banke nisu bili depoziti i ostala posuđena sredstva, već aktiva. Bankari su tako
mogli imati kontrolu samo nad alokacijom sredstava koja ulaze u banku, odlučujući ko će
dobiti nedostatne količine raspoloživih kredita i koji će biti uvjeti odobravanja.

1
Rose, S. Peter & Hudgins, C. Sylvia, Bankarski menadžment i finansijske usluge, Data Status, Beograd 2005.,
str. 196.

5
1.1.2.Strategija upravljanja pasivom

Tokom 1960-tih i 1970-tih dolazi do drastičnih promjena u upravljanju aktivom i pasivom.

Suočeni sa sve većim kamatnim stopama i sa sve intenzivnijom konkurencijom u prikupljanju
sredstava, bankari posvećuju veću pozornost otvaranju novih izvora sredstava i nadziranju
miksa i troškova svojih depozitnih i nedepozitnih obaveza. Ta strategija je nazvana
upravljanje pasivom. Cilj je bio steći kontrolu nad izvorima sredstava banke, uporedo sa
kontrolom koju su bankari imali već duže vrijeme nad svojom aktivom. Pokretač kontrole je
bila cijena- kamatna stopa, i ostali uvjeti koje je banka mogla ponuditi na depozite i posuđena
sredstva kako bi postigla određenu količinu, miks i željene troškove.2
Banka, u slučaju velike potražnje za kreditima koja premašuje njena raspoloživa sredstva,
jednostavno podiže pasivnu stopu na svoje depozite i posudbe sa tržišta novca, u odnosu na
svoje konkurente, i sredstva počinju pritjecati. S druge strane, banka koja obiluje sredstvima,
a ima samo nekoliko profitabilnih klijenata kojima može plasirati ta sredstva, može smanjiti
svoje kamatne stope, ostavljajući konkurentima mogućnost bolje ponude za sredstva koja su
raspoloživa na tržištu.

1.1.3. Strategija upravljanja bilansom

Usavršavanje tehnike upravljanja pasivom, uz sve promjenjivije kamatne stope i veće

bankovne rizike, dovelo je do rađanja pristupa nazvanog upravljanje bilansom, koji
bankarstvom dominira i danas. Taj pristup naglašava nekoliko ključnih ciljeva :

1. uprava banke mora imati što je moguće više kontrole nad količinom, miksom i povratom ili
troškovima i aktive i pasive kako bi postigla kratkoročne i dugoročne ciljeve,

2. kontrola menadžmenta nad aktivom mora biti koordinirana s njenom kontrolom nad
obavezama, tako da je upravljanje aktivom i pasivom konzistentno, a ne proturječno,

2
Rose, S. Peter, Menadžment komercijalnih banaka, MATE Zagreb 2003., str. 209

6
3. prihodi i rashodi proizilaze sa obje strane bilansa stanja banke (i aktive i pasive). Banka
treba razviti politike koje će maksimizirati povrat i minimalizirati troškove njenih usluga, koji
rezultiraju u aktivi (odobravanje kredita) ili u pasivi ( prodaja depozita)
Tradicionalan pogled da sav prihod koji neka banka ostvaruje mora proizići iz kredita i
investicija ustupa mjesto mišljenju da banka prodaje portfelj finansijskih usluga- kredite,
plaćanja, štednju, finansijske savjete, itd. – a svaka od ovih usluga treba da ima svoju cijenu
kako bi se pokrili troškovi njihove proizvodnje . Prihodi od naknada proizašli iz upravljanja
pasivom mogu uticati na ostvarivanje ciljeva rentabilnosti i profitabilnosti , isto kao i prihodi
ostvareni upravljanjem bankovnim kreditima i ostalom imovinom.

2. RIZIK KAMATNE STOPE: jedan od najvećih izazova bankara prilikom

upravljanja aktivom i pasivom

Nijedan bankar ne može u potpunosti izbjeći jedan od najneugodnijih oblika rizika s kojim se
banka mora suočiti- rizik kamatne stope. Kad se kamatne stope na finansijskom tržištu
promijene, promjene utiču na najvažniji izvor prihoda banke – prihod od kamata po kreditima
i vrijednosnim papirima – i na najvažniji izvor troškova – trošak kamata na depozite i ostala
sredstva koja je banka posudila. Promjena kamatne stope takođe mijenja tržišnu vrijednost
aktive i pasive banke mijenjajući tako neto vrijednost banke, tj. vrijednost vlasničkih uloga u
banku.3

2.1. Faktori koji odreĎuju kamatne stope

Iako su kamatne stope kritične za svaku banku, bankari ne mogu kontrolisati niti nivo niti
trend na tržištu kamatnih stopa. Kamatna stopa bilo kojeg kredita ili vrijednosnog papira
određena je finansijskim tržištem, i teži smještanju u tačku gdje su ponuđene i tražene
količine kredita jednaki.

Prilikom odobravanja kredita bankari su na strani ponude, ali je svaka banka samo jedan
dobavljač kredita na međunarodnom tržištu kreditinih sredstava. Isto tako, bankari se na
finansijskom tržištu nalaze i kao oni koji potražuju kreditna sredstva, kad nude usluge

3
Rose, S. Peter, Menadžment komercijalnih banaka, MATE Zagreb 2003., str. 210

7
depozita javnosti ili kada izdaju nedepozitne IOU ( pisane dokumente koji daju dokaz o
dugovanju), kojima pribavljaju sredstva za plasmane i različita ulaganja.
Ipak, svaka banka, bez obzira na to koliko je velika, samo je jedan tražitelj kreditnih sredstava
na tržištu. To znači da bankar ne može odrediti nivo ili biti siguran u vezi sa trendom tržišnih
kamatnih stopa. Umjesto toga, pojedina banka može samo reagovati na nivo i trend kamatnih
stopa, tako da na najbolji način ostvari postizanje svojih ciljeva.4 Većina banaka mora biti ona
koja prihvaća cijene, a ne tvoritelj cijena.
Kako se tržište i kamatne stope kreću, banke su suočene sa dvije osnovne vrste rizika kamatne
stope – rizik cijena i reinvesticijski rizik. Rizik cijena pojavljuje se kada tržišne kamatne stope
rastu. To uzrokuje pad tržišne vrijednosti većine obveznica i kredita s nepromjenjivom
kamatnom stopom. Ako banka želi prodati te finansijske instrumente u periodu kada kamatne
stope rastu, mora biti spremna prihvatiti kapitalni gubitak.. Kada kamatne stope padaju javlja
se reinvesticijski rizik. Tada dolazi do smanjenja očekivanih budućih prihoda banke zbog
forsiranja banke na ulaganje sredstava koja u nju pritiču u manje profitabilne kredite,
obveznice i drugu prihodonosnu aktivu.

2.2. Mjerenje kamatnih stopa

U najopštijem izrazu, kamatna stopa izražava cijenu korištenja kreditnih i novčanih resursa na
finansijskom tržištu.5 Kamatna stopa je omjer koji dobijemo kada naknadu koju moramo
platiti da bismo dobili pravo korištenja kredita podijelimo s količinom dobivenog kredita.
Postoje brojne metode za mjerenje kamatnih stopa, a jedna od najpopularnijih je dobit po
dospjeću ( YTM - yield to maturity ). To je diskontna stopa koja izjednačava trenutnu tržišnu
vrijednost kredita ili vrijednosnog papira sa očekivanim dotokom budućih prihoda koje će isti
generirati. To se može predstaviti formulom:

trenutačna tržišna očekivani tok novca za očekivani tok novca za

razdoblje 1 razdoblje 2
cijena kredita ili = + + ...

vrijednosnog papira (1 + YTM) 1 (1 + YTM) 2

očekivani tok novca za prodajna ili isplativa cijena

4
Rose, S. Peter, Menadžment komercijalnih banaka, MATE Zagreb 2003., str. 211
5
Ćurčić, Uroš N., Bankarski portfolio menadžment, FELJTON Novi Sad 2002., drugo prošireno i prerađeno
izdanje, str. 538

8
 razdoblje n VP/ kredita u razdoblju n
... + +
n n
( 1 + YTM) ( 1+YTM)

Primjer br. 1.6

Obveznica kupljena danas po cijeni od 950 USD, koja obećava ispatu kamata u iznosu od
100 USD u svakoj od slijedeće tri godine, u trenutku kada će biti iskupljena po cijeni od
1000 USD, imat će obećanu kamatnu stopu, mjerenu YTM metodom, koju računamo ovako7:

100 USD 100 USD 100 USD 1000 USD

950 USD = + + +
( 1 + YTM) 1 ( 1 + YTM) 2
( 1 + YTM) 3
( 1 + YTM) 3

Druga popularna metoda mjerenja kamatne stope je diskontna stopa banke (DR-discount
rate), koja se često koristi kod kratkoročnih kredita i vrijednosnih papira na tržištu novca.
Formula za izračunavanje diskontne stope je slijedeća:

100 – nabavna cijena kredita ili obveznice 360

DR = X
100 broj dana do dospijeća

Primjer br. 2.8

Pretpostavimo da se kredit ili obveznica na tržištu novca može nabaviti po cijeni od 96 USD i
da ima nominalnu vrijednost od 100 USD, koja se isplaćuje po dospjeću. Ako kredit ili
obveznica dospijeva za 90 dana, njena kamatna stopa mjerena pomoću diskontne stope banke
će biti:
(100 – 96) 360
DR = X = 0,16 ili 16%
100 90

6
Rose, S. Peter, Menadžment komercijalnih banaka, MATE Zagreb 2003., str. 211
7
U ovom slučaju, sadašnja vrijednost i tabela anuiteta pomažu nam odrediti da je YTM ove obveznice 12,10 %.
8
ibid, str. 212

9
Mjerenje kamatne stope ignoriše učinak ukamaćivanja kamata i temelji se na godini od 360
dana, za razliku od YTM mjerenja, koje se temelji na godini od 365 dana i polazi od
pretpostavke da je kamatna stopa ukamaćena u izračunatu dobit po dospjeću.

Diskontna stopa banke se može pretvoriti u ekvivalentnu YTM pomoću formule:

( 100 – kupovna cijena ) 365

YTM ekvivalentna dobit = +
kupovna cijena dani do dospijeća

Pored ova dva načina mjerenja kamatne stope postoje doslovno desetine drugih.

2.3. Komponente kamatnih stopa

Svaka kamatna stopa, po kreditu ili obveznici, sastavljena je od višestrukih elemenata:

tržišna kamatna stopa = nerizična kamatna stopa + premija rizika

za rizične kredite ili obveznice (vezana za rizičnost
nevraćanja i neispunjenja
ugovornih obaveza,
inflacijske rizike...)

Ne samo da se nerizična realna kamatna stopa mijenja tokom vremena sa promjenama

ponude i potražnje kreditnih sredstava, već se i percepcije davatelja i primatelja kredita na
finansijskom tržištu takođe mijenjaju. To uzrokuje pomicanje kamatnih stopa gore-dolje,
često vrlo nepravilno. Npr., kada ekonomija ulazi u recesiju sa smanjenjem prodaje i
povećanjem nezaposlenosti, mnogi će zajmodavci zaključiti kako će neki poslovi propasti i
neki pojedinci izgubiti svoja radna mjesta, te će se tako povećati neispunjavanje ugovorenih
obaveza. Premije rizika za neispunjenje ugovorenih obaveza, kao komponente kamatne stope
zaračunate korisnicima kredita, povećat će se. Takođe, najava povećanja cijena dobara i
usluga može potaknuti davatelje kredita na očekivanje trenda povećane inflacije smanjujući
tako kupovnu moć prihoda od kamata, osim ako se ne zatraže više premije vezane za
inflacijske rizike.

10
Mnoge kamatne stope na kredite i obveznice sadrže i premije za rizike utrživosti jer se neki
od tih finansijskih instrumenata mogu teže prodati drugim davateljima kredita po željenim
cijenama i zbog rizika plaćanja na zahtjev, koji se javlja kada primatelji kredita imaju pravo
na raniju otplatu kredita, smanjujući tako očekivanu stopu povrata.9 Još jedna ključna
komponenta svake kamatne strope je dospjeće ili vremenska premija. Dugoročni krediti ili
obveznice često imaju višu tržišnu kamatnu stopu nego kratkoročni krediti i obveznice, zbog
rizika dospjeća, gdje postoji veća mogućnost gubitka tokom trajanja dugoročnog plasmana.
Grafički, promjena kamatnih stopa sa različitim rokovima dospjeća kredita posmatrana kroz
jednu tačku u vremenu naziva se krivulja dobiti.10 Dakle, može se zaključiti da postoji uska
povezanost između rizične i ročne strukture kamatnih stopa.11
Krivulje dobiti se konstantno mijenjaju, i to različitom brzinom. Kratkoročne kamatne stope
imaju tendenciju bržeg rasta od dugoročnih kamatnih stopa, te isto tako i brže padaju, kada su
sve kamatne stope na tržištu usmjerene prema dolje.
Kad su kratkoročne kamatne stope iznad dugoročnih, postoji opadajuća krivulja dobiti, dok
će inverzni odnos kamata usloviti rastuću ili normalnu krivulju dobiti. Horizontalne krivulje
dobiti prevladavuju kad su dugoročne i kratkoročne kamatne stope na približno istom nivou.

Navedena ilustracija pokazuje funkcionalnu povezanost kamatnih stopa i rokova dospjelosti,

gdje su moguća tri rješenja: horizontalna krivulja dobiti, rastuća ili pozitivna kriva i opadajuća
ili negativna kriva.
Kriva dobiti označena kao horizontalna AA predstavlja stanje u uslovima jednakosti
kratkoročnih i dugoročnih kamatnih stopa. Rastuća kriva dobiti BB pokazuje da su dugoročne
9
Rose, S. Peter, Menadžment komercijalnih banaka, MATE Zagreb 2003., str. 213
10
Uz pretpostavku da svi drugi faktori – uključujući i kreditni rizik – ostaju nepromjenjeni. Ibid, str. 214
11
Ćurčić, Uroš N., Bankarski portfolio menadžment, FELJTON Novi Sad 2002., drugo prošireno i prerađeno
izdanje, str. 547

11
kamatne stope iznad kratkoročnih, dok opadajuća kriva prinosa CC pokazuje da su
kratkoročne kamatne stope iznas nivoa dugoročnih kamatnih stopa.12

2.4. Reakcija bankara na rizik kamatne stope

Promjene trišnih kamatnih stopa mogu štetiti profitabilnosti banke, time što će povećati
troškove njenih sredstava, smanjiti povrat od prihodonosne aktive i smanjiti vrijednost
vlasničkih ulaganja u banku.13 Tokom posljednje dvije decenije bankari su tražili načine
kojima će izolirati svoje imovinske portfelje i portfelje obaveza od uticaja promjenjivih
kamatnih stopa. Mnoge banke sad provode strategije upravljanja aktivom i pasivom pod
vodjstvom odbora za upravljane aktivom i pasivom. Taj odbor odabire strategije za
upravljanje rizikom kamatne stope, sudjeluje u kratkoročnom i dugoročnom planiranju, te u
pripremanju strategija za rukovođenje likvidnosnim potrebama banke i ostalim poslovnim
zadacima.

2.5. Jedan od ciljeva prilikom zaštite od rizika kamatne stope

U rukovođenju rizikom kamatne stope glavni cilj je izolirati profite banke od štetnih uticaja
fluktuirajućih kamatnih stopa. Kako bi se ispunio taj cilj uprava se mora koncentrisati na one
elemente portfelja aktive i pasive koji su najosjetljiviji na kretanje kamatnih stopa. To
uključuje kredite i investicije iz dijela aktive banke i njene depozite opterećene kamatama, te
pozajmice sa tržišta novca. Da bi zaštitila profite od negativnih promjena kamatnih stopa,
uprava teži održavanju fiksne neto kamatne marže (NIM), koja je izražena ovako:

kamatni prihod od - kamatni troškovi na depozite neto kamatni prihod

kredita i investicija i dr posuđena sredstva nakon troškova
NIM = =
ukupna prihodonosna aktiva ukupna prihodonosna aktiva

12
Ćurčić, Uroš N., Bankarski portfolio menadžment, FELJTON Novi Sad 2002., drugo prošireno i prerađeno
izdanje, str. 548
13
Rose, S. Peter, Menadžment komercijalnih banaka, MATE Zagreb 2003., str. 216

12
Primjer br. 314
Pretpostavimo da neka velika međunarodna banka bilježi 4 milijarde USD prihoda od kamata
na svoje kredite i ulaganja u obveznice, te 2,6 milijardi USD troškova na kamate isplaćene
kako bi se privukli depoziti i druga posuđena sredstva. Ako banka drži 40 milijardi USD
prihodonosne aktive, njena neto kamatna marža (NIM) iznosi:

( 4 milijarde USD – 2,6 milijarde USD)

NIM = X 100 = 3,50 %

40 milijardi USD

Ova neto kamatna marža iznosi samo 3,5 %. To još nije profit banke od plasiranja sredstava,
jer nismo uzeli u obzir nekamatne troškove (plate zaposlenika i režijski troškovi). Kada su
jednom i ti troškovi odbijeni, bankar općenito ima vrlo malu maržu za slučaj eventualne
pogreške prilikom zaštite od rizika kamatne stope. Ako uprava banke smatra kako je ta neto
kamatna marža od 3,5 % prihvatljiva, vjerovatno će se koristiti raznim metodama zaštite od
rizika kamatne stope kako bi održala taj omjer neto kamatne marže.

Ako troškovi kamata na posudjena sredstva rastu brže od prihoda banke po kreditima i
obveznicama, neto kamatna marža banke će se smanjiti, što će imati negativne učinke na
dobit banke. Ako kamatne stope padnu, prihodi od kredita i obveznica će se smanjiti brže od
troškova kamata na posuđena sredstva, te se neto kamatna marža takođe smanjuje. Uprava se
mora neprestano boriti kako bi pronašla načine da troškovi posuđenih sredstava ne porastu
znatnije u odnosu na prihode od kamata i tako ugroze maržu banke.

14
Rose , S. Peter, Menadžment komercijalnih banaka, MATE Zagreb 2003, str.217.

13
3. UPRAVLJANJE KAMATNOOSJETLJIVIM JAZOM

Najzastupljenija strategija zaštite od rizika kamtne stope, koja se vrlo često primjenjuje u
praksi naziva se upravljanje kamatnoosjetljivim jazom15. Ukoliko banka primjenjuje tehnike
upravljanja kamatnoosjetljivim jazom, uprava banke je u obavezi da konstantno i detaljno
analizira dospijeće i mogućnost ponovnog uspostavljanja cijena za akitvu osjetljivu na
promjene kamatne stope, depozite i druge posudne sa tržišta novca. Ako uprava banka,
prilikom vršenja spomenutih analiza, ustanovi da je banka u velikoj mjeri izložena riziku
kamatne stope, pokušat će što je moguće više uskladiti iznos sredstava za koje se ponovno
može formirati cijena u zavisnosti od smjera kretanja kamatnih stopa na tržištu, sa iznosom
depozita i preostalog dijala pasive čija se vrijednost također, može uskladiti kako bi na što
adekvatniji način odražavala dešavanju na tržištu u istom vremenskom razdoblju.
Banka može izvršiti hedžing u odnosu na promjene u kamatnim stopama – bez obzira na
smjer kretanja kamatnih stopa - tako što će obezbijediti da u svakom trenutku vrijedi
jednakost prikazana obrascem 1:

Novčani iznos aktive (osjetljive Novčani iznos pasive (osjetljive

na kamatu) za koju se može = na kamatu) za koju se može
ponovo formirati cijena ponovo formirati cijena (1)

U predthodnom izlaganju često smo se pozivali na termine kao što su kamatnoosjetljiva aktiva
i kamatnoosjetljiva pasiva. S ciljem što potpunijeg razumijevanja navedenih katekorija izvršit
ćemo pojmovno definisanje istih. Kamatnoosjetljivu aktivu možemo definisati kao imovinu
banke, prvenstveno zajmove, koja je podložna promjenama kamatne stope, bilo na zrelost,
odnosno kada im se ponovno utvrđuje cijena prema indeks stopi. (referentnoj ili tržišnoj
kamatnoj stopi). Ponovno vrednovanje ovih sredstava je ograničeno ili indeksirano prema
gore ili dolje u zavisnosti od fluktuacije javno objavljenih stopa ili indeks-a troškova
sredstava, kao što su šestomjesečni trezorski račun, bankarska premijer stopa, i tako dalje.
Primjeri su, promjenjiva stopa potrošačkih kredita, promjenjiva stopa potražnje kredita, te
podesive stope hipoteka.16 Kamatnoosjetljiva pasiva predstavljena je kao kratkoročni depozit
na koji se zaračunava plutajuća (fluktuirajuća) stopa, za razliku od fiksnih kamatnih stopa.
Regulacijom Q kamatni stropovi su ukinuti Dokumentom o monetarnoj kontroli 1980, a

15
interest - sensitive gap
16
www.answers.com

14
značajan dio bankovnih depozita posjeduju osjetljive (promjenjive) stope, uključujući i
šestomjesečne certifikate na tržištu novca, certifikat štednih računa i Super now račune.
U tabeli 1 je prikazana potpunija klasifikacija kamatnoosjeetljive aktive i pasive.

Tabela 1: Primjeri promjenjive i nepromjenjive bankovne aktive i pasive

Primjeri aktive i pasive za koje se može ponovno formirati cijena

Promjenjiva Promjenjiva Nepromjenjiva Nepromjenjiva

aktiva pasiva aktiva pasiva

1. Kratkoročni 1. Zaduživanja na 1. Gotovina u trezoru i 1. Depoziti po viđenju

vrijednosni papiri tržištu novca depoziti kod Centralne
koje je emitirala banke 2. Dugoročni štedni i
država i pojedinačni 2. Kratkorocni mirovinski računi
zajmoprimci štedni računi 2. Dugoročni krediti
odobreni po fiksnoj 3. Vlasnički kapital
2. Kratkoročni 3. Depoziti s tržišta kamatnoj stopi koji osiguravaju
krediti odobreni novca vlasnici banke
klijentima 3. Dugoročni
4. Depoziti s vrijednosni papiri sa
3. Krediti i VP sa varijabilnim fiksnim stopama
varijabilnom stopama
kamatnom stopom 4. Zgrade i oprema
banke
Izvor: Peter S.Rose, Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb, 2005. godine, 219 str.

Ukoliko ne postoji ravnoteža između kamatnoosjetljive aktive i pasive koja je podložna

promjenama kamtne stope, kao rezultanta se pojavljuje jaz osjetljiv na kamatnu stopu. Jaz je
dio bilance stanja koji je pogođen kamatnim rizikom:

Jaz osjetljiv na Aktiva osjetljiva na Pasiva osjetljiva na

= - (2)
kamatu kamatu kamatu

15
Ako u svakom planiranom razdoblju (dnevno, sedmično, mjesečno, kvartalno itd.), iznos
aktive osjetljive na kamatu premašuje iznos pasive osjetljive na kamatu a koja podliježe
ponovnom formiranju cijene, smatra se da takva finansijska institucija ima pozitivan jaz i da
je osjetljiva na aktivu. Osjetljivost banke na aktivu može se predstaviti sljedećim obrascem:

(Pozitivan) jaz Kamatnoosjetljiva Kamatnoosjetljiva

= - >0 (3)
osjetljiv na aktivu aktiva pasiva

Na primjer, pretpostavimo da First National Bank posjeduje kamatnoosjetljivu aktivu u

vrijednosti od 400 miliona $ i pasivu osjetljivu na kamatu u vrijednosti od 300 miliona $.
Banka sa ovakvom bilansnom strukturom pokazuje osjetljivost na aktivu sa pozitivnim
disparitetom od 100 miliona $. Ukoliko dođe do porasta kamatnih stopa, neto kamatna marža
(NIM) banke će se povećati zbog toga što će se prihodi od kamata koje je generirala aktiva
banke povećati više nego što će se povećati troškovi posuđenih sredstava. Ako su sve ostale
stavke jednake, banka će doživjeti povećanje svojeg neto prihoda od kamata. S druge strane,
ako kamatne stope padnu u periodu kada je banka osjetljiva na aktivu, tada će se NIM banke
smanjiti jer prihodi od kamata na aktivu padaju više nego što padaju troškovi vezani uz
pasivu.17 Banka sa pozitivnim disparitetom će izgubiti neto prihod po kamati ukoliko dođe do
pada kamatnih stopa.
U suprotnom, ako u svakom planiranom razdoblju (dnevno, sedmično, mjesečno, kvartalno
itd.), iznos pasive osjetljive na kamatu premašuje iznos aktive osjetljive na kamatu koja
podliježe ponovnom formiranju cijene, smatra se da takva finansijska institucija ima
negativan jaz i da je osjetljiva na pasivu. Prema tome vrijedi:

(Negativan) jaz Kamatnoosjetljiva Kamatnoosjetljiva

= - <0 (4)
osjetljiv na aktivu aktiva pasiva

Pretpostavimo da Second National Bank posjeduje aktivu osjetljivu na kamatu u iznosu od

250 miliona $ i pasivu osjetljivu na kamatu od 300 miliona $. Takva banka je osjetljiva na
pasivu, i ima negativni jaz od 50 miliona $. Negativan jaz implicira sljedeću situaciju:
˝rastuće kamatne stope će smanjiti neto kamatnu maržu banke, zato što će rast troškova koji

17
Peter S.Rose, Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb, 2005. godine, str. 219

16
se odnose na pasivu osjetljivu na kamatu biti veći od rasta prihoda po kamati koji se odnose
na aktivu osjetljivu na kamatu. Opadanje kamatnih stopa će dovesti do povećanja neto
kamatne marže i prihoda, zato što će se troškova zaduživanja smanjiti više nego prihodi od
kamata ˝18.

Postoji nekoliko načina za mjerenja jaza osjetljivog na kamatu. Jedna od najaplikativnijih

metoda u praksi naziva se jednostavno dolarski IS GAP19. On označava apsolutni iznos novca
koji predstavlja razliku između aktive i pasive osjetljive na kamatu:

Dolarski IS GAP = ISA20 - ISL21 (5)

Ukoliko IS GAP poprima pozitivne vrijednosti, bankarska institucija je osjetljiva na aktivu, a

ako su vrijednosti koje se pridružuju IS GAP u negativnom intervalu banka je osjetljiva na
pasivu. Nakon izračunavanja dolarskog IS GAP-a, moguće je utvrditi i koeficijent relativnog
IS GAP-a
IS GAP
relativni IS GAP  , (6)
ukupna velicina banke

pri čemu se veličina banke mjeri iznosom ukupne aktive.

Relativni IS GAP veći od nule znači da je institucija osjetljiva na aktivu, dok negativni
relativni IS GAP ukazuje na osjetljivost finansijske institucije na pasivu.

Ukoliko su nam dostupni podaci o ukupnom iznosu kamatnoosjetljive aktive i podaci o

veličini pasive osjetljive na kamatu, možemo izračunati i pokazatelj kamatne osjetljivosti:
(ISR)22
ISA
ISR 
ISL (7)

U slučaju da je ISR manji od 1 radi se o financijskoj instituciji osjetljivoj na pasivu, dok ISR
veći od 1 označava financijsku instituciju osjetljivu na aktivu.

18
Ibid, str. 219
19
interest - sensitive gap
20
interest sensitive assets
21
interest sensitive liabilities
22
interest Sensitivity Ratio – ISR

17
Analizirani pokazatelji osjetljivosti banke sumarno su prikazani u tabeli 2:

Tabela 2: Pokazatelji osjetljivosti banke na aktivu i pasivu

Banka osjetljiva na aktivu Banka osjetljiva na pasivu

IS GAP > 0 IS GAP < 0

Dolarski IS GAP > 0 Dolarski IS GAP < 0
Relativni IS GAP > 0 Relativni IS GAP < 0
Pokazatelj kamatne osjetljivosti (ISR) >1 Pokazatelj kamatne osjetljivosti (ISR) < 1

Ako postoji ravnoteža između aktive osjetljive na kamatu i pasive osjetljive na kamatu, banka
je relativno zaštićena od kamatnog rizika. U tom slučaju, prihodi po kamati od aktive i
troškovi financiranja će se mijenjati po istoj stopi. Jaz osjetljiv na kamatu jednak je nuli, a
neto kamatna marža je zaštićena, bez obzira na pravac kretanja kamatnih stopa. U praksi, nulti
jaz ne otklanja cjelokupni kamatni rizik, budući da kamatne stope koje se odnose na aktivu i
pasivu, u realnim okolnostima, nisu u savršenoj korelaciji. Na primjer, kamatne stope na
kredite imaju tendenciju zaostajanja za kamatnim stopama zaračunate na izvore sredstava.
Tako prihodi banke koje produkuju kamatne stope opadaju brže od troškova tokom
ekonomske ekspanzije, dok se kamatni troškovi brže smanjuju od prihoda tokom ekonomskih
kredtanja prema nižim razinama cijena.
Metode određivanja jaza zahtijevaju od uprave banke donošenje važnih odluka23:
1. izbor razdoblja tokom kojeg će se upravljati neto kamatnom maržom banke i
određivanje subrazdoblja na koje se planirano razdoblje treba podijeliti;
2. odabir ciljnog nivoa za neto kamatne marže, što znači, da li treba zamrznuti maržu na
naivou na kojem se trenutno nalazi ili je želi uvećati;
3. ukoliko želi uvećati postojeći nivo neto kamatne marže, mora precizno predvidjeti
kretanje kamatnih stopa, ili pronaći način za ponovnu alokaciju prihodonosne aktive i
pasive da bi se povećala razlika između prihoda od kamata i kamatnih troškova;
4. mora utvrditi dolarski volumen aktive osjetljive na kamatu i pasive osjetljive na
kamatu
Ukoliko želimo odrediti ukupnu izloženost banke riziku kamatne stope, kao korisnu mjeru
primjenjujemo kumulativni jaz. Kumulativni jaz je ukupna razlika u dolarima između aktive i

23
Peter S.Rose, Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb, 2005. godine, str. 219

18
pasive banke kojima se tokom određenog razdoblja može promijeniti cijena. Na primjer, ako
već spomenuta First National Bank ima 200 miliona $ prihodonosne aktive i 300 miliona $
pasive podložne promjenama kamatnih stopa tokom svakog od sljedećih šest mjeseci,
kumulativni jaz iznosi:
(200 miliona $ prihodonosne aktive na mjesec x 6) – (300 miliona $ pasivena mjesec x 6) =
= 1200 – 1800 = - 600 miliona $
Koncept kumulativnog jaza omogućava da, uz bilo koju promjenu tržišnih kamatnih stopa,
možemo izračunati približno na koji način će ta promjena utjecati na neto prihod banke od
kamata. Omjer se izračunava na sljedeći način:

promjena neto ukupna promjena veličina

prihoda banke = kamatnih stopa X kumulativnog jaza
od kamata (u postotnim bodovima) (u dolarima)

Primjerice, ako se First National Bank suočava sa porastom kamatnih stopa za jedan postotni
bod, ta banka će biti izložena gubitku neto prihoda od kamata u iznosu:

(+ 0,01) x (- 600 miliona $) = - 6 miliona $

Da bi se zaštitila od porasta kamatnih stopa i eliminirala prijeteći gubitak u prihodima, banka

vrši razmještanje dijela aktive i dijela pasive kako bi se smanjila veličina kumulativnog jaza,
ili koristi instrumente za hedžiranje (kao što su swopovi, ročnice i sl). Općenito banke koje
imaju negativan kumulativni jaz okoristit će opadanje kamatnih stopa što će opet rezultirati
smanjivanjem neto prihoda od kamata kada kamate porastu. Banke sa pozitivnim
kumulativnim jazom iskoristi će rast kamatnih stopa ali njihov se neto prihod smanjuje ako su
podložne padu kamatnih stopa.
Neke banke svjesno manipulišu svojim kamatnoosjetljivim jazom, tako da su ili osjetljive na
aktivu ili pasivu, što zavisi od stepena povjerenja u sopstvena predviđanja kretanja kamatnih
stopa. Takvo djelovanje se često naziva agresivno upravljanje JAZOM24

24
Peter S.Rose, Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb, 2005. godine, str. 226

19
3.1. Agresivno upravljanje kamatnoosjetljivim jazom

Tabela 3: Agresivno upravljanje kamatnoosjetljivim jazom

Agresivno upravljanje kamatnoosjetljivim jazom

Očekivane promjene u
kamatnim stopama
(predviđanje menadžmenta)
Rast kamatnih stopa
Pad kamatnih stopa
Izvor: Peter S.Rose, Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb, 2005. godine, str 226.
Najbolje kamatnoosjetljive Najčešće agresivne akcije
pozicije jaza bit će u: menadžmenta
- Povećati kamatnoosjetljivu
Pozitivnom IS GAP-u aktivu
- Smanjiti kamatnoosjetljivu
pasivu
- Smanjiti kamatnoosjetljivu
Negativnom IS GAP-u aktivu
- Povećati kamatnoosjetljivu
pasivu

Agresivno upravljanje kamatnoosjetljivim jazom zasniva se na predviđanju uprave o

tendencijama budućih kretanja kamatnih stopa na tržištu. Ako uprava vjeruje da će uslijediti
pad kamatnih stopa tokom postojećeg planiranog razdoblja, dopustit će da pasiva osjetljiva na
kamatu premaši kamatnoosjetljivu aktivu. Ako se realna dešavanja na tržištu podudare sa
predviđanjima uprave, troškovi obaveza smanjivaće se više od prihoda i NIM banke će
porasti. Predviđanje povećanja kamatnih stopa rezultirat će povećanjem kamatnoosjetljive
aktive jer takva situacija uslovljava povećanje prihoda banke više od kamatnih troškova.
Ovako agresivna strategija implicira i veće rizike za banku. Kontninuirano tačno predviđanje
budućih kretanja kamatnih stopa nije moguće, pa stoga se stoga većina bankarskih menadžera
oslanja na zaštitu od promjene kamatnih stopa umjesto konstantnog predviđanja istih.
Kamatne stope koje se kreću u smjeru suprotnom od predviđanja uprave produkuju veće
gubitke. Pogledati tabelu broj 4.

20
Tabela 4: Eliminiranje kamatnoosjetljivog jaza banke

Eliminiranje kamatnoosjetljivog jaza banke

Pomoću pozitivnog jaza Rizik Reakcija uprave

Gubici ako kamatne
stope padnu zbog toga što će
se neto kamatna marža
Kamatnoosjetljiva aktiva
banke smanjiti
1. Ne činiti ništa (možda
će se kamatne stope povećati
ili ostati stabilne)
2. Produžiti dospjeće aktive
ili skratiti dospjeće pasive

3. Povećati ISL ili smanjiti

ISA

Pomoću negativnog jaza Rizik Reakcija uprave

Gubici ako kamatne se
stope povećaje zbog toga što
će se neto kamatna marža
Kamatnoosjetljiva pasiva
banke smanjiti
1. Ne činiti ništa (možda
će kamatne stope opasti ili
ostati stabilne)
2. Skratiti dospjeće aktive
ili produžiti dospjeće pasive

3. Smanjiti ISL ili povećati

ISA
Izvor: Peter S.Rose, Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb, 2005. godine, str. 227

Nasuprot agresivnom upravljanju kamatnoosjetljivim jazom, mnogi menadžeri biraju potpuno

suprotnu strategiju. To je tzv. obrambena strategija upravljanja jazom:

obrambeno upravljanje kamatnoosjetljivim jazom

postavitikamatnoosjetljivi jaz što je mogućo bliže
nuli kako bi se smanjila ocekivana nepostojanost
neto kamatnog prihoda banke

Strategija upravljanja jazom savršeno funkcionira u teoriji. Međutim, u praksi postoje

određeni problemi prilikom aplikacije ove strategije koji podrazumijevaju da je banka uvijek
bar neznatno izložena riziku kamatne stope. Na primjer, kamata koja se plaća na pasivu ima
tendenciju bržeg kretanja od kamata koje generiše aktiva. Također, promjene koje se vežu za

21
aktivne i pasivne kamatne stope ne kreću se istom brzinom kao kamatne stope na otvorenom
tržištu. Suočene sa ovakvim ili sličnim problemima, neke banke su razvile pristup mjerenja
kamatnoosjetljivog jaza, koji u obzir uzima tendenciju kamatnih stopa da variraju u brzini i
veličini jedna u odnosu na drugu, te gore i dolje, ovisno o poslovnom ciklusu 25. Kamatne
stope vezane uz bankovnu aktivu često se mijenjaju u različitim iznosima i različitim
brzinama, za razliku od mnogih kamatnih stopa vezanih uz pasivu – fenomen koji se zove
rizik osnovice.26
Na kraju, kao što možemo zaključiti iz dosadašnjeg izlaganja, upravljanje kamatnoosjetljivim
jazom ne uzima u obzir promjenje kamatnih stopa na vlasničku poziciju (pozicija kapitala -
dioničara) u banci. Politika agresivnog upravljanja kamatnoosjetljivim jazom osigurava
povećanje neto kamatne marže za banku ali na uštrb povećanja nepostojanosti neto zarada i
smanjenja vrijednosti ulaganja dioničara. ALM koncept zahtijeva od menadžera ostvarivanje
željenih razina i neto kamatnog prihoda i vlasničkog kapitala banke.

25
Peter S.Rose, Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb, 2005. godine, str. 227
26
Ibid, str. 227

22
4. POJAM VIJEKA TRAJANJA I UPRAVLJANJE JAZOM VIJEKA TRAJANJA
BANKE

Prethodno smo govorili o upravljanju jazom osjetljivim na kamatu koje omogućava bankama
smanjenje mogućnosti gubitaka u odnosu na maržu neto kamate banke, kao i da smanje maržu
uslijed promjena u tržišnim kamatnim stopama. Promjenljive kamatne stope također mogu
ugroziti još jedan aspect poslovanja banke - njenu neto vrijednost, vrijednost investicija
vlasnika kapitala banke. Kada je marža neto kamate zaštićena od kamatnog rizika to ne znači
da je i neto vrijednost banke zaštićena od gubitka. Da bi se i to postiglo, teba primijeniti još
jedan metod upravljanja rizikom kamatne stope - upravljanje jazom trajanja.

Trajanje je vrijednosna i vremenska mjera dospijeća koja podrazumijeva vremenski aspekt

svih priliva gotovine od prihodovne aktive, kao i svih odliva gotovine vezanih za pasivu.
Trajanje je i mjera prosjeka dospijeća oĉekivanih budućih gotovinskih plaćanja. Trajanje je
takoĊer mjera prosjeĉnog vremena koje je potrebno za naplatu sredstava uloženih u jednu
investiciju. Standardna formula za izračunavanje trajanja pojedinačnog financijskog
instrumenta, kao što su depozit, kredit, vrijednosni papiri ili nedepozitna zaduživanja glasi:

D= -----------------------------------------------------------------

gdje D predstavlja trajanje određenog instrumenta po godinama, t predstavlja vremensko

razdoblje u kojem treba ostvariti tok gotovine po nekom financijskom instrumentu, CF
predstavlja obujam svake oĉekivane gotovine u svakom vremenskom periodu (t), a YTM je
tekući prinos do dospjeća određenog instrumenta. Ova formula se može pojednostaviti:

D= ------------------------------------------------------------

23
Poznato je da vrijedi K=A-L, tj. da neto vrijednost nekog poduzeća oznaĉava razlika njegove
aktive i pasive. Sa promjenom tržišnih kamatnih stopa dolazi do promjena aktive i pasive
banaka, što dovodi do promjene neto vrijednosti ΔK=ΔA - ΔL.

Portfolio teorija u finansijama znači:

1. porast tržišnih kamatnih stopa uzrokuje opadanje tržišne vrijendosti aktive i pasive
koje imaju fiksnu stopu,
2. što je dulje dospjeće aktive i pasive banke, veća je mogućnost opadanja tržišne
vrijednosti aktive i pasive sa rastom tržišnih kamatnih stopa.

Promjena u neto vrijednosti će usljed promjenjljivih kamatnih stopa varirati u zavisnosti od

odgovarajućih dospjeća aktive i pasive banke. Analiza trajanja može se koristiti radi
stabiliziranja, imunizacije tržišne vrijednosti neto vrijednosti banke (K).

4.1.Korištenje vijeka trajanja radi zaštite od rizika kamatne stope

Banka ili druga financijska institucija koja se želi u potpunosti zaštiti od fluktuiranja kamatnih
stopa, opredjeljuje se za aktivu i pasivu uz sljedeći uvjet:

Vijekt trajanja aktive = Vijek trajanja passive

odnosno da je jaz vijeka trajanja što je moguće bliži nuli.

Banka koja traži da joj jaz vijeka trajanja bude nula mora osigurati sljedeće:

Budući da duži vijek trajanja znači veću osjetljivost na promjenu kamatnih stopa, ova
jednačina nam govori da se vrijednost obaveza banke mora promijeniti malo više od
vrijednosti active banke kako bi se eliminirala ukupna izloženost banke riziku kamatne stope.
Ako vijek trajanja active banke nije usklađen sa s vijekom trajanja njenih obaveza, ta banka je
izložena riziku kamatne stope. Što je jaz vijeka trajanja veći, to je vlasnički kapital banke
osjetljiviji na promjene kamatnih stopa.

24
Na primjer, ako pretpostavimo da vijek trajanja aktive premašuje vijek trajanja obaveza. U
tom slučaju imamo pozitivan jaz vijeka trajanja:

Kao rezultat imamo situaciju gdje će se vrijednost obaveza mijenjati manje, naviše ili naniže,
nego vrijednost aktive. U tom slučaju, porast kamatnih stopa na tržištu će dovesti do
smanjenja vlasničkog kapitala, budući da vrijednost aktive pada više od vrijednosti obaveza.
Vlasnički kapital u banci smanjit će se u smislu tržišne vrijednosti.

Obrnuta je situacija kad obaveze imaju duži vijek trajanja od aktive banke:

U ovom slučaju, promjena tržišnih kamatnih stopa će rezultirati većom promjenom vrijednosti
obaveza, nego promjenom vrijednosti aktive. Ako kamatne stope padnu, obaveze banke
porast će u većoj vrijednosti od njene aktive, I vlasnički kapital će se smanjiti. Ako kamatne
stope porastu, vrijednost obaveza smanjit će se brže od vrijednosti aktive, I vlasnički kapital
banke će se povećati.

U narednim tabelama možemo vidjeti uticaj kamatnih stopa na vlasnički kapital banke, kao i
moguće poteze menadžmenta:

Tabela 5: Uticaj kamatnih stopa na vlasnički kapital banke

Jaz vijeka trajanja banke Promjena kamatnih stopa Vlasnički kapital

pozitivan porast opada
opadanje raste
negativan porast raste
opadanje opada
jednak nuli porast ostaje nepromijenjen
opadanje ostaje nepromijenjen
Izvor: Peter S. Rose, Menadžment komercijalnih banaka, četvrto izdanje, Zagreb: Mate, 2003.,
str. 241

25
Tabela 6: Akcije menadžmenta:

Promjena kamatnih stopa Akcija menadžmenta Rezultat

rast Približavanje negativnom Vlasnički kapital raste
jazu vijeka trajanja (ako je predviđanje promjene
ks bilo ispravno)
opadanje Približavanje pozitivnom jazu Vlasnički kapital raste
vijeka trajanja (ako je predviđanje promjene
ks bilo ispravno)
Izvor: Peter S. Rose, Menadžment komercijalnih banaka, četvrto izdanje, Zagreb: Mate, 2003.,
str. 241

4.2. Ograničenja koja se odnose na upravljanje jazom vijeka trajanja

Postoji nekoliko ograničenja:
- Pronalaženje aktive i pasive istog trajanja koji se uklapaju u portfelj banke je ĉesto
kompliciran zadatak. Jednostavnije bi bilo kada bi dospjeće kredita ili vrijednosnog
papira bilo jednako trajanju, meĊutim trajanje je uvijek manje od kalendarskog
dospjeća. Također, što je kraće dospjeće, veća je vjerovatnoća da njihovo dospjeće i
trajanje budu izjednačeni.
- Modeli trajanja jaza pretpostavljaju postojanje linearne veze između tržišnih
vrijednosti aktive i pasive i kamatnih stopa, što u potpunosti nije tačno. Plaćanja
unaprijed koja vrše klijenti, ugrožavaju očekivane tokove gotovine od kredita, a isti
slučaj je i s neizvršenjem obveze od strane klijenta.
- Koncept konveksnosti - ukoliko postoje veće promjene u kamatnim stopama i ako se
različite kamatne stope kreću različitom brzinom, ročnost i efikasnost upravljanja
trajanjem jaza se smanjuju.

26
ZAKLJUČAK

Iz prethodnog izlaganja možemo zaključiti da se banke danas prvenstveno fokusiraju na

upravljanje rizikom, što zahtijeva koordinaciju odluka na strani aktive sa odukama na strani
pasive. Jedan od najvećih faktora rizika sa kojima se banke neprestano sučeljavaju jeste rizik
kamatne stope. Kamatne stope su izvan kontrole banaka. Stoga, banke moraju uspješno
reagovati na promjene u tržišnim kamatnim stopama, kako bi zaštitile i kontrolisale
kamatonosne prihode i troškove, odnosno neto kamatnu maržu banke.
Danas, jedno od najpopularnijih sredstava za upravljanje rizikom kamatne stope je upravljanje
kamatnoosjetljivim jazom. Ta tehnika se fokusira na zaštitu ili na maksimiziranje neto
kamatne marže banke, ali je i ozbiljno ograničena. Izbor vremenskih intervala za analiziranje
je vrlo proizvoljan, a upravljanje kamatnoosjetljivim jazom ne štiti vrijednost sredstava banke
- posebno njenu neto vrijednost. To zahtijeva primjenu druge tehnike, upravljanje jazom
vijeka trajanja, koja pokazuje ukupnu izloženost riziku kamatne stope, uzimajući u obzir
vrijeme svih gotovinskih priljeva od prihodonosne aktive i svih gotovinskih odljeva vezanih
uz obaveze.
Ipak, navedene tehnike predstavljaju samo nekoliko primjera iz asortimana mnogih kreativnih
metoda koje su banke stvorile kako bi se nosile sa nestalnom ekonomijom. Iako nijedan
problem ne uzrokuje toliko posljedica u savremenom bankarstvu kao što je to nestalnost
kamatnih stopa, banke se susreću i sa drugim oblicima rizika. I u budućnosti, kao i do sada ih
očekuje neprestana borba i iznalaženje načina kojima će kontrolirati izloženost rizicima, kako
bi preživjele na promjenjivom i nestalnom tržištu.

LITERATURA
1. Ćurčić, Uroš N., Bankarski portfolio menadžment, FELJTON Novi Sad 2002., drugo
prošireno i prerađeno izdanje
2. Rose, S. Peter & Hudgins, C. Sylvia, Bankarski menadžment i finansijske usluge, Data
Status, Beograd 2005.,
3. Rose, S. Peter, Menadžment komercijalnih banaka, MATE Zagreb 2003.,
4. Internet stranice:
www.answers.com
www.cbbih.ba
www.gloosary.com

27