UNIVERZITET U SARAJEVU EKONOMSKI FAKULTET SARAJEVO

UPRAVLJANJE AKTIVOM I PASIVOM BANAKA

SARAJEVO, MART 2010.

Postoje tri tipa banaka: - one, koje čine da se nešto dešava; - one, koje posmatraju šta se dešava; - i one, koje se čude šta se to dešava
Prof. Dr. Uroš N. Čurčić

2

SADRŽAJ UVOD ........................................................................................................................................ 4

1. UPRAVLJANJE AKTIVOM I PASIVOM ...................................................................... 5 1.1. Strategije upravljanja aktivom i pasivom ........................................................................ 5 1.1.1. Strategija upravljanja aktivom ................................................................................. 5 1.1.2.Strategija upravljanja pasivom .................................................................................. 6 1.1.3. Strategija upravljanja bilansom ................................................................................ 6 2. RIZIK KAMATNE STOPE: jedan od najvećih izazova bankara prilikom upravljanja aktivom i pasivom..................................................................................................................... 7 2.1. Faktori koji određuju kamatne stope ............................................................................... 7 2.2. Mjerenje kamatnih stopa ................................................................................................. 8 2.3. Komponente kamatnih stopa ......................................................................................... 10 2.4. Reakcija bankara na rizik kamatne stope ...................................................................... 12 2.5. Jedan od ciljeva prilikom zaštite od rizika kamatne stope ............................................ 12

3. UPRAVLJANJE KAMATNOOSJETLJIVIM JAZOM ............................................... 14 3.1. Agresivno upravljanje kamatnoosjetljivim jazom.................................................... 20

4. POJAM VIJEKA TRAJANJA I UPRAVLJANJE JAZOM VIJEKA TRAJANJA BANKE .................................................................................................................................... 23 4.1. Korištenje vijeka trajanja radi zaštite od rizika kamatne stope ................................ 24 4.2. Ograničenja koja se odnose na upravljanje jazom vijeka trajanja................................. 26 ZAKLJUČAK ......................................................................................................................... 27

LITERATURA ....................................................................................................................... 27

3

UVOD Danas su banke vrlo složene institucije, u kojima različite grupe pojedinaca svakodnevno donose veliki broj odluka . Neke od najznačajnijih su: kojim klijentima će se odobriti krediti, koje hartije od vrijednosti treba da se unesu ili ne unesu u portfelj finansijske institucije, koje uvjete treba postaviti javnosti kada su u pitanju depoziti i ostale usluge koje banka nudi, itd.. Sve te odluke menadžmenta moraju biti koordinirane, tj. ne smiju proturječiti jedna drugoj. Danas, bankari moraju gledati na svoju aktivu i pasivu kao na integriranu jedinicu. Ta vrsta koordiniranih i integriranih donošenja odluka u bankarstvu je poznata pod nazivom upravljanje aktivom i pasivom, i ujedno predstavlja temu našeg rada. Da bi se sa sto većim razumijevanjem i lakoćom upoznali sa tzv. ALM ( Asset and Liability) konceptom, rad smo podijelili u tri cjeline. U prvom dijelu govorimo o riziku kamatne stope, koji predstavlja jedan od najvećih izazova u upravljanju aktivom i pasivom. Vidjećemo na koji način se može mjeriti kamatna stopa i šta predstavlja njene osnovne komponente. U drugom dijelu definišemo upravljanje kamatnoosjetljivim jazom, kao najpopularniju strategiju zaštite od rizika kamatne stope. GAP zapravo predstavlja razliku između kamatnoosjetljive aktive i kamatno osjetljive pasive. Zavisno od veličine i razlike između navedenih kategorija, banka može imati pozitivan ili negativan jaz. U trećem dijelu se upoznajemo sa još jednim načinom ocjenjivanja izloženosti banke gubitku usljed promjena kamatnih stopa – s pojmom vijeka trajanja. Takođe, vidjećemo kako se bankari koriste analizom vijeka trajanja kao upravljačkim oružjem, ublažavajući potencijalno štetne efekte povećanja ili pada kamatnih stopa.

4

1. UPRAVLJANJE AKTIVOM I PASIVOM
Tehnike upravljanja koje nazivamo upravljanje aktivom i pasivom predstavljaju odbrambeni sistem finansijske institucije kada su u pitanju poslovni ciklusi i sezonski pritisci, kao i snažno sredstvo koje utiče na formiranje portfelja aktive i pasive na način koji doprinosi ostvarenju ciljva institucije.1 Svrha upravljanja aktivom i pasivom je formulisanje i poduzimanje aktivnosti koje oblikuju bilans banke kao cjelinu. Glavni ciljevi upravljanja aktivom i pasivom su : a) maksimizirati ili bar stabilizirati maržu banke (tj. razliku između kamatnih prihoda i rashoda) b) maksimizirati ili bar zaštititi vrijednost (cijenu dionica) banke uz prihvatljiv nivo rizika

1.1. Strategije upravljanja aktivom i pasivom

1.1.1. Strategija upravljanja aktivom Banke nisu oduvijek imale integrisan pogled na svoju aktivu i pasivu. U prošlosti, bankari su prihvatali svoje izvore sredstava – pasivu i dionički kapital – uglavnom ''zdravo za gotovo''. Prema tom pristupu upravljanja aktivom (imovinom) smatralo se da su količina i vrsta depozita koje banka ima, te iznos ostalih posuđenih sredstava koja je banka mogla privući većinom odredili njeni komitenti. Tako je javnost određivala relativnu količinu depozita, štednih računa i ostalih izvora sredstava dostupnih bankama. Ključno područje donošenja odluka uprave banke nisu bili depoziti i ostala posuđena sredstva, već aktiva. Bankari su tako mogli imati kontrolu samo nad alokacijom sredstava koja ulaze u banku, odlučujući ko će dobiti nedostatne količine raspoloživih kredita i koji će biti uvjeti odobravanja.

1

Rose, S. Peter & Hudgins, C. Sylvia, Bankarski menadžment i finansijske usluge, Data Status, Beograd 2005., str. 196.

5

1.1.2.Strategija upravljanja pasivom Tokom 1960-tih i 1970-tih dolazi do drastičnih promjena u upravljanju aktivom i pasivom. Suočeni sa sve većim kamatnim stopama i sa sve intenzivnijom konkurencijom u prikupljanju sredstava, bankari posvećuju veću pozornost otvaranju novih izvora sredstava i nadziranju miksa i troškova svojih depozitnih i nedepozitnih obaveza. Ta strategija je nazvana upravljanje pasivom. Cilj je bio steći kontrolu nad izvorima sredstava banke, uporedo sa kontrolom koju su bankari imali već duže vrijeme nad svojom aktivom. Pokretač kontrole je bila cijena- kamatna stopa, i ostali uvjeti koje je banka mogla ponuditi na depozite i posuđena sredstva kako bi postigla određenu količinu, miks i željene troškove.2 Banka, u slučaju velike potražnje za kreditima koja premašuje njena raspoloživa sredstva, jednostavno podiže pasivnu stopu na svoje depozite i posudbe sa tržišta novca, u odnosu na svoje konkurente, i sredstva počinju pritjecati. S druge strane, banka koja obiluje sredstvima, a ima samo nekoliko profitabilnih klijenata kojima može plasirati ta sredstva, može smanjiti svoje kamatne stope, ostavljajući konkurentima mogućnost bolje ponude za sredstva koja su raspoloživa na tržištu.

1.1.3. Strategija upravljanja bilansom Usavršavanje tehnike upravljanja pasivom, uz sve promjenjivije kamatne stope i veće bankovne rizike, dovelo je do rađanja pristupa nazvanog upravljanje bilansom, koji bankarstvom dominira i danas. Taj pristup naglašava nekoliko ključnih ciljeva : 1. uprava banke mora imati što je moguće više kontrole nad količinom, miksom i povratom ili troškovima i aktive i pasive kako bi postigla kratkoročne i dugoročne ciljeve, 2. kontrola menadžmenta nad aktivom mora biti koordinirana s njenom kontrolom nad obavezama, tako da je upravljanje aktivom i pasivom konzistentno, a ne proturječno,

2

Rose, S. Peter, Menadžment komercijalnih banaka, MATE Zagreb 2003., str. 209

6

3. prihodi i rashodi proizilaze sa obje strane bilansa stanja banke (i aktive i pasive). Banka treba razviti politike koje će maksimizirati povrat i minimalizirati troškove njenih usluga, koji rezultiraju u aktivi (odobravanje kredita) ili u pasivi ( prodaja depozita) Tradicionalan pogled da sav prihod koji neka banka ostvaruje mora proizići iz kredita i investicija ustupa mjesto mišljenju da banka prodaje portfelj finansijskih usluga- kredite, plaćanja, štednju, finansijske savjete, itd. – a svaka od ovih usluga treba da ima svoju cijenu kako bi se pokrili troškovi njihove proizvodnje . Prihodi od naknada proizašli iz upravljanja pasivom mogu uticati na ostvarivanje ciljeva rentabilnosti i profitabilnosti , isto kao i prihodi ostvareni upravljanjem bankovnim kreditima i ostalom imovinom.

2. RIZIK KAMATNE STOPE: jedan od najvećih izazova bankara prilikom
upravljanja aktivom i pasivom Nijedan bankar ne može u potpunosti izbjeći jedan od najneugodnijih oblika rizika s kojim se banka mora suočiti- rizik kamatne stope. Kad se kamatne stope na finansijskom tržištu promijene, promjene utiču na najvažniji izvor prihoda banke – prihod od kamata po kreditima i vrijednosnim papirima – i na najvažniji izvor troškova – trošak kamata na depozite i ostala sredstva koja je banka posudila. Promjena kamatne stope takođe mijenja tržišnu vrijednost aktive i pasive banke mijenjajući tako neto vrijednost banke, tj. vrijednost vlasničkih uloga u banku.3 2.1. Faktori koji odreĎuju kamatne stope Iako su kamatne stope kritične za svaku banku, bankari ne mogu kontrolisati niti nivo niti trend na tržištu kamatnih stopa. Kamatna stopa bilo kojeg kredita ili vrijednosnog papira određena je finansijskim tržištem, i teži smještanju u tačku gdje su ponuđene i tražene količine kredita jednaki.

Prilikom odobravanja kredita bankari su na strani ponude, ali je svaka banka samo jedan dobavljač kredita na međunarodnom tržištu kreditinih sredstava. Isto tako, bankari se na finansijskom tržištu nalaze i kao oni koji potražuju kreditna sredstva, kad nude usluge

3

Rose, S. Peter, Menadžment komercijalnih banaka, MATE Zagreb 2003., str. 210

7

depozita javnosti ili kada izdaju nedepozitne IOU ( pisane dokumente koji daju dokaz o dugovanju), kojima pribavljaju sredstva za plasmane i različita ulaganja. Ipak, svaka banka, bez obzira na to koliko je velika, samo je jedan tražitelj kreditnih sredstava na tržištu. To znači da bankar ne može odrediti nivo ili biti siguran u vezi sa trendom tržišnih kamatnih stopa. Umjesto toga, pojedina banka može samo reagovati na nivo i trend kamatnih stopa, tako da na najbolji način ostvari postizanje svojih ciljeva.4 Većina banaka mora biti ona koja prihvaća cijene, a ne tvoritelj cijena. Kako se tržište i kamatne stope kreću, banke su suočene sa dvije osnovne vrste rizika kamatne stope – rizik cijena i reinvesticijski rizik. Rizik cijena pojavljuje se kada tržišne kamatne stope rastu. To uzrokuje pad tržišne vrijednosti većine obveznica i kredita s nepromjenjivom kamatnom stopom. Ako banka želi prodati te finansijske instrumente u periodu kada kamatne stope rastu, mora biti spremna prihvatiti kapitalni gubitak.. Kada kamatne stope padaju javlja se reinvesticijski rizik. Tada dolazi do smanjenja očekivanih budućih prihoda banke zbog forsiranja banke na ulaganje sredstava koja u nju pritiču u manje profitabilne kredite,

obveznice i drugu prihodonosnu aktivu.

2.2. Mjerenje kamatnih stopa U najopštijem izrazu, kamatna stopa izražava cijenu korištenja kreditnih i novčanih resursa na finansijskom tržištu.5 Kamatna stopa je omjer koji dobijemo kada naknadu koju moramo platiti da bismo dobili pravo korištenja kredita podijelimo s količinom dobivenog kredita. Postoje brojne metode za mjerenje kamatnih stopa, a jedna od najpopularnijih je dobit po dospjeću ( YTM - yield to maturity ). To je diskontna stopa koja izjednačava trenutnu tržišnu vrijednost kredita ili vrijednosnog papira sa očekivanim dotokom budućih prihoda koje će isti generirati. To se može predstaviti formulom: trenutačna tržišna cijena kredita ili vrijednosnog papira = (1 + YTM) 1 očekivani tok novca za
4 5

očekivani tok novca za razdoblje 1 +

očekivani tok novca za razdoblje 2 + ... (1 + YTM) 2 prodajna ili isplativa cijena

Rose, S. Peter, Menadžment komercijalnih banaka, MATE Zagreb 2003., str. 211 Ćurčić, Uroš N., Bankarski portfolio menadžment, FELJTON Novi Sad 2002., drugo prošireno i prerađeno izdanje, str. 538

8

razdoblje n ... + ( 1 + YTM)
n

VP/ kredita u razdoblju n + ( 1+YTM)
n

Primjer br. 1.6 Obveznica kupljena danas po cijeni od 950 USD, koja obećava ispatu kamata u iznosu od 100 USD u svakoj od slijedeće tri godine, u trenutku kada će biti iskupljena po cijeni od 1000 USD, imat će obećanu kamatnu stopu, mjerenu YTM metodom, koju računamo ovako7: 100 USD 950 USD = ( 1 + YTM) 1 + ( 1 + YTM)
2

100 USD +

100 USD + ( 1 + YTM)
3

1000 USD ( 1 + YTM)
3

Druga popularna metoda mjerenja kamatne stope je diskontna stopa banke (DR-discount rate), koja se često koristi kod kratkoročnih kredita i vrijednosnih papira na tržištu novca. Formula za izračunavanje diskontne stope je slijedeća: 100 – nabavna cijena kredita ili obveznice DR = 100 Primjer br. 2.8 Pretpostavimo da se kredit ili obveznica na tržištu novca može nabaviti po cijeni od 96 USD i da ima nominalnu vrijednost od 100 USD, koja se isplaćuje po dospjeću. Ako kredit ili obveznica dospijeva za 90 dana, njena kamatna stopa mjerena pomoću diskontne stope banke će biti: (100 – 96) DR = 100 X 90 360 = 0,16 ili 16% X broj dana do dospijeća

360

6

Rose, S. Peter, Menadžment komercijalnih banaka, MATE Zagreb 2003., str. 211 U ovom slučaju, sadašnja vrijednost i tabela anuiteta pomažu nam odrediti da je YTM ove obveznice 12,10 %. 8 ibid, str. 212
7

9

Mjerenje kamatne stope ignoriše učinak ukamaćivanja kamata i temelji se na godini od 360 dana, za razliku od YTM mjerenja, koje se temelji na godini od 365 dana i polazi od pretpostavke da je kamatna stopa ukamaćena u izračunatu dobit po dospjeću.

Diskontna stopa banke se može pretvoriti u ekvivalentnu YTM pomoću formule: ( 100 – kupovna cijena ) YTM ekvivalentna dobit = kupovna cijena + dani do dospijeća

365

Pored ova dva načina mjerenja kamatne stope postoje doslovno desetine drugih.

2.3. Komponente kamatnih stopa Svaka kamatna stopa, po kreditu ili obveznici, sastavljena je od višestrukih elemenata:

tržišna kamatna stopa za rizične kredite ili obveznice

= nerizična kamatna stopa + premija rizika (vezana za rizičnost nevraćanja i neispunjenja ugovornih obaveza, inflacijske rizike...)

Ne samo da se nerizična realna kamatna stopa mijenja tokom vremena sa promjenama ponude i potražnje kreditnih sredstava, već se i percepcije davatelja i primatelja kredita na finansijskom tržištu takođe mijenjaju. To uzrokuje pomicanje kamatnih stopa gore-dolje, često vrlo nepravilno. Npr., kada ekonomija ulazi u recesiju sa smanjenjem prodaje i povećanjem nezaposlenosti, mnogi će zajmodavci zaključiti kako će neki poslovi propasti i neki pojedinci izgubiti svoja radna mjesta, te će se tako povećati neispunjavanje ugovorenih obaveza. Premije rizika za neispunjenje ugovorenih obaveza, kao komponente kamatne stope zaračunate korisnicima kredita, povećat će se. Takođe, najava povećanja cijena dobara i usluga može potaknuti davatelje kredita na očekivanje trenda povećane inflacije smanjujući tako kupovnu moć prihoda od kamata, osim ako se ne zatraže više premije vezane za inflacijske rizike.

10

Mnoge kamatne stope na kredite i obveznice sadrže i premije za rizike utrživosti jer se neki od tih finansijskih instrumenata mogu teže prodati drugim davateljima kredita po željenim cijenama i zbog rizika plaćanja na zahtjev, koji se javlja kada primatelji kredita imaju pravo na raniju otplatu kredita, smanjujući tako očekivanu stopu povrata.9 Još jedna ključna komponenta svake kamatne strope je dospjeće ili vremenska premija. Dugoročni krediti ili obveznice često imaju višu tržišnu kamatnu stopu nego kratkoročni krediti i obveznice, zbog rizika dospjeća, gdje postoji veća mogućnost gubitka tokom trajanja dugoročnog plasmana. Grafički, promjena kamatnih stopa sa različitim rokovima dospjeća kredita posmatrana kroz jednu tačku u vremenu naziva se krivulja dobiti.10 Dakle, može se zaključiti da postoji uska povezanost između rizične i ročne strukture kamatnih stopa.11 Krivulje dobiti se konstantno mijenjaju, i to različitom brzinom. Kratkoročne kamatne stope imaju tendenciju bržeg rasta od dugoročnih kamatnih stopa, te isto tako i brže padaju, kada su sve kamatne stope na tržištu usmjerene prema dolje. Kad su kratkoročne kamatne stope iznad dugoročnih, postoji opadajuća krivulja dobiti, dok će inverzni odnos kamata usloviti rastuću ili normalnu krivulju dobiti. Horizontalne krivulje dobiti prevladavuju kad su dugoročne i kratkoročne kamatne stope na približno istom nivou.

Navedena ilustracija pokazuje funkcionalnu povezanost kamatnih stopa i rokova dospjelosti, gdje su moguća tri rješenja: horizontalna krivulja dobiti, rastuća ili pozitivna kriva i opadajuća ili negativna kriva. Kriva dobiti označena kao horizontalna AA predstavlja stanje u uslovima jednakosti kratkoročnih i dugoročnih kamatnih stopa. Rastuća kriva dobiti BB pokazuje da su dugoročne
9

Rose, S. Peter, Menadžment komercijalnih banaka, MATE Zagreb 2003., str. 213 Uz pretpostavku da svi drugi faktori – uključujući i kreditni rizik – ostaju nepromjenjeni. Ibid, str. 214 11 Ćurčić, Uroš N., Bankarski portfolio menadžment, FELJTON Novi Sad 2002., drugo prošireno i prerađeno izdanje, str. 547
10

11

kamatne stope iznad kratkoročnih, dok opadajuća kriva prinosa CC pokazuje da su kratkoročne kamatne stope iznas nivoa dugoročnih kamatnih stopa.12

2.4. Reakcija bankara na rizik kamatne stope Promjene trišnih kamatnih stopa mogu štetiti profitabilnosti banke, time što će povećati troškove njenih sredstava, smanjiti povrat od prihodonosne aktive i smanjiti vrijednost vlasničkih ulaganja u banku.13 Tokom posljednje dvije decenije bankari su tražili načine kojima će izolirati svoje imovinske portfelje i portfelje obaveza od uticaja promjenjivih kamatnih stopa. Mnoge banke sad provode strategije upravljanja aktivom i pasivom pod vodjstvom odbora za upravljane aktivom i pasivom. Taj odbor odabire strategije za upravljanje rizikom kamatne stope, sudjeluje u kratkoročnom i dugoročnom planiranju, te u pripremanju strategija za rukovođenje likvidnosnim potrebama banke i ostalim poslovnim zadacima. 2.5. Jedan od ciljeva prilikom zaštite od rizika kamatne stope U rukovođenju rizikom kamatne stope glavni cilj je izolirati profite banke od štetnih uticaja fluktuirajućih kamatnih stopa. Kako bi se ispunio taj cilj uprava se mora koncentrisati na one elemente portfelja aktive i pasive koji su najosjetljiviji na kretanje kamatnih stopa. To uključuje kredite i investicije iz dijela aktive banke i njene depozite opterećene kamatama, te pozajmice sa tržišta novca. Da bi zaštitila profite od negativnih promjena kamatnih stopa, uprava teži održavanju fiksne neto kamatne marže (NIM), koja je izražena ovako:

kamatni prihod od - kamatni troškovi na depozite kredita i investicija i dr posuđena sredstva NIM = ukupna prihodonosna aktiva =

neto kamatni prihod nakon troškova ukupna prihodonosna aktiva

12

Ćurčić, Uroš N., Bankarski portfolio menadžment, FELJTON Novi Sad 2002., drugo prošireno i prerađeno izdanje, str. 548 13 Rose, S. Peter, Menadžment komercijalnih banaka, MATE Zagreb 2003., str. 216

12

Primjer br. 314 Pretpostavimo da neka velika međunarodna banka bilježi 4 milijarde USD prihoda od kamata na svoje kredite i ulaganja u obveznice, te 2,6 milijardi USD troškova na kamate isplaćene kako bi se privukli depoziti i druga posuđena sredstva. Ako banka drži 40 milijardi USD prihodonosne aktive, njena neto kamatna marža (NIM) iznosi:

( 4 milijarde USD – 2,6 milijarde USD) NIM = 40 milijardi USD Ova neto kamatna marža iznosi samo 3,5 %. To još nije profit banke od plasiranja sredstava, jer nismo uzeli u obzir nekamatne troškove (plate zaposlenika i režijski troškovi). Kada su jednom i ti troškovi odbijeni, bankar općenito ima vrlo malu maržu za slučaj eventualne pogreške prilikom zaštite od rizika kamatne stope. Ako uprava banke smatra kako je ta neto kamatna marža od 3,5 % prihvatljiva, vjerovatno će se koristiti raznim metodama zaštite od rizika kamatne stope kako bi održala taj omjer neto kamatne marže. Ako troškovi kamata na posudjena sredstva rastu brže od prihoda banke po kreditima i obveznicama, neto kamatna marža banke će se smanjiti, što će imati negativne učinke na dobit banke. Ako kamatne stope padnu, prihodi od kredita i obveznica će se smanjiti brže od troškova kamata na posuđena sredstva, te se neto kamatna marža takođe smanjuje. Uprava se mora neprestano boriti kako bi pronašla načine da troškovi posuđenih sredstava ne porastu znatnije u odnosu na prihode od kamata i tako ugroze maržu banke. X 100 = 3,50 %

14

Rose , S. Peter, Menadžment komercijalnih banaka, MATE Zagreb 2003, str.217.

13

3. UPRAVLJANJE KAMATNOOSJETLJIVIM JAZOM Najzastupljenija strategija zaštite od rizika kamtne stope, koja se vrlo često primjenjuje u praksi naziva se upravljanje kamatnoosjetljivim jazom15. Ukoliko banka primjenjuje tehnike upravljanja kamatnoosjetljivim jazom, uprava banke je u obavezi da konstantno i detaljno analizira dospijeće i mogućnost ponovnog uspostavljanja cijena za akitvu osjetljivu na promjene kamatne stope, depozite i druge posudne sa tržišta novca. Ako uprava banka, prilikom vršenja spomenutih analiza, ustanovi da je banka u velikoj mjeri izložena riziku kamatne stope, pokušat će što je moguće više uskladiti iznos sredstava za koje se ponovno može formirati cijena u zavisnosti od smjera kretanja kamatnih stopa na tržištu, sa iznosom depozita i preostalog dijala pasive čija se vrijednost također, može uskladiti kako bi na što adekvatniji način odražavala dešavanju na tržištu u istom vremenskom razdoblju. Banka može izvršiti hedžing u odnosu na promjene u kamatnim stopama – bez obzira na smjer kretanja kamatnih stopa - tako što će obezbijediti da u svakom trenutku vrijedi jednakost prikazana obrascem 1: Novčani iznos aktive (osjetljive na kamatu) za koju se može ponovo formirati cijena = Novčani iznos pasive (osjetljive na kamatu) za koju se može ponovo formirati cijena (1)

U predthodnom izlaganju često smo se pozivali na termine kao što su kamatnoosjetljiva aktiva i kamatnoosjetljiva pasiva. S ciljem što potpunijeg razumijevanja navedenih katekorija izvršit ćemo pojmovno definisanje istih. Kamatnoosjetljivu aktivu možemo definisati kao imovinu banke, prvenstveno zajmove, koja je podložna promjenama kamatne stope, bilo na zrelost, odnosno kada im se ponovno utvrđuje cijena prema indeks stopi. (referentnoj ili tržišnoj kamatnoj stopi). Ponovno vrednovanje ovih sredstava je ograničeno ili indeksirano prema gore ili dolje u zavisnosti od fluktuacije javno objavljenih stopa ili indeks-a troškova sredstava, kao što su šestomjesečni trezorski račun, bankarska premijer stopa, i tako dalje. Primjeri su, promjenjiva stopa potrošačkih kredita, promjenjiva stopa potražnje kredita, te podesive stope hipoteka.16 Kamatnoosjetljiva pasiva predstavljena je kao kratkoročni depozit na koji se zaračunava plutajuća (fluktuirajuća) stopa, za razliku od fiksnih kamatnih stopa. Regulacijom Q kamatni stropovi su ukinuti Dokumentom o monetarnoj kontroli 1980, a

15 16

interest - sensitive gap www.answers.com

14

značajan dio bankovnih depozita posjeduju osjetljive (promjenjive) stope, uključujući i šestomjesečne certifikate na tržištu novca, certifikat štednih računa i Super now račune. U tabeli 1 je prikazana potpunija klasifikacija kamatnoosjeetljive aktive i pasive. Tabela 1: Primjeri promjenjive i nepromjenjive bankovne aktive i pasive Primjeri aktive i pasive za koje se može ponovno formirati cijena Promjenjiva aktiva Promjenjiva pasiva Nepromjenjiva aktiva Nepromjenjiva pasiva

1. Kratkoročni vrijednosni papiri koje je emitirala država i pojedinačni zajmoprimci 2. Kratkoročni krediti odobreni klijentima

1. Zaduživanja na tržištu novca

1. Gotovina u trezoru i depoziti kod Centralne banke

1. Depoziti po viđenju 2. Dugoročni štedni i mirovinski računi

2. Kratkorocni štedni računi 3. Depoziti s tržišta novca 3. Dugoročni 4. Depoziti s vrijednosni papiri sa fiksnim stopama 2. Dugoročni krediti odobreni po fiksnoj kamatnoj stopi

3. Vlasnički kapital koji osiguravaju vlasnici banke

3. Krediti i VP sa varijabilnom kamatnom stopom

varijabilnim stopama

4. Zgrade i oprema banke

Izvor: Peter S.Rose, Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb, 2005. godine, 219 str.

Ukoliko ne postoji ravnoteža između kamatnoosjetljive aktive i pasive koja je podložna promjenama kamtne stope, kao rezultanta se pojavljuje jaz osjetljiv na kamatnu stopu. Jaz je dio bilance stanja koji je pogođen kamatnim rizikom:

Jaz osjetljiv na = kamatu

Aktiva osjetljiva na kamatu

Pasiva osjetljiva na (2) kamatu

15

Ako u svakom planiranom razdoblju (dnevno, sedmično, mjesečno, kvartalno itd.), iznos aktive osjetljive na kamatu premašuje iznos pasive osjetljive na kamatu a koja podliježe ponovnom formiranju cijene, smatra se da takva finansijska institucija ima pozitivan jaz i da je osjetljiva na aktivu. Osjetljivost banke na aktivu može se predstaviti sljedećim obrascem:

(Pozitivan) jaz = osjetljiv na aktivu

Kamatnoosjetljiva aktiva

Kamatnoosjetljiva >0 pasiva (3)

Na primjer, pretpostavimo da First National Bank posjeduje kamatnoosjetljivu aktivu u vrijednosti od 400 miliona $ i pasivu osjetljivu na kamatu u vrijednosti od 300 miliona $. Banka sa ovakvom bilansnom strukturom pokazuje osjetljivost na aktivu sa pozitivnim disparitetom od 100 miliona $. Ukoliko dođe do porasta kamatnih stopa, neto kamatna marža (NIM) banke će se povećati zbog toga što će se prihodi od kamata koje je generirala aktiva banke povećati više nego što će se povećati troškovi posuđenih sredstava. Ako su sve ostale stavke jednake, banka će doživjeti povećanje svojeg neto prihoda od kamata. S druge strane, ako kamatne stope padnu u periodu kada je banka osjetljiva na aktivu, tada će se NIM banke smanjiti jer prihodi od kamata na aktivu padaju više nego što padaju troškovi vezani uz pasivu.17 Banka sa pozitivnim disparitetom će izgubiti neto prihod po kamati ukoliko dođe do pada kamatnih stopa. U suprotnom, ako u svakom planiranom razdoblju (dnevno, sedmično, mjesečno, kvartalno itd.), iznos pasive osjetljive na kamatu premašuje iznos aktive osjetljive na kamatu koja podliježe ponovnom formiranju cijene, smatra se da takva finansijska institucija ima negativan jaz i da je osjetljiva na pasivu. Prema tome vrijedi:

(Negativan) jaz = osjetljiv na aktivu

Kamatnoosjetljiva aktiva

Kamatnoosjetljiva <0 pasiva (4)

Pretpostavimo da Second National Bank posjeduje aktivu osjetljivu na kamatu u iznosu od 250 miliona $ i pasivu osjetljivu na kamatu od 300 miliona $. Takva banka je osjetljiva na pasivu, i ima negativni jaz od 50 miliona $. Negativan jaz implicira sljedeću situaciju: ˝rastuće kamatne stope će smanjiti neto kamatnu maržu banke, zato što će rast troškova koji
17

Peter S.Rose, Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb, 2005. godine, str. 219

16

se odnose na pasivu osjetljivu na kamatu biti veći od rasta prihoda po kamati koji se odnose na aktivu osjetljivu na kamatu. Opadanje kamatnih stopa će dovesti do povećanja neto kamatne marže i prihoda, zato što će se troškova zaduživanja smanjiti više nego prihodi od kamata ˝18. Postoji nekoliko načina za mjerenja jaza osjetljivog na kamatu. Jedna od najaplikativnijih metoda u praksi naziva se jednostavno dolarski IS GAP19. On označava apsolutni iznos novca koji predstavlja razliku između aktive i pasive osjetljive na kamatu: Dolarski IS GAP = ISA20 - ISL21

(5)

Ukoliko IS GAP poprima pozitivne vrijednosti, bankarska institucija je osjetljiva na aktivu, a ako su vrijednosti koje se pridružuju IS GAP u negativnom intervalu banka je osjetljiva na pasivu. Nakon izračunavanja dolarskog IS GAP-a, moguće je utvrditi i koeficijent relativnog IS GAP-a
relativni IS GAP  IS GAP , ukupna velicina banke

(6)

pri čemu se veličina banke mjeri iznosom ukupne aktive. Relativni IS GAP veći od nule znači da je institucija osjetljiva na aktivu, dok negativni relativni IS GAP ukazuje na osjetljivost finansijske institucije na pasivu.

Ukoliko su nam dostupni podaci o ukupnom iznosu kamatnoosjetljive aktive i podaci o veličini pasive osjetljive na kamatu, možemo izračunati i pokazatelj kamatne osjetljivosti: (ISR)22
ISR  ISA ISL

(7)

U slučaju da je ISR manji od 1 radi se o financijskoj instituciji osjetljivoj na pasivu, dok ISR veći od 1 označava financijsku instituciju osjetljivu na aktivu.

18 19

Ibid, str. 219 interest - sensitive gap 20 interest sensitive assets 21 interest sensitive liabilities 22 interest Sensitivity Ratio – ISR

17

Analizirani pokazatelji osjetljivosti banke sumarno su prikazani u tabeli 2:

Tabela 2: Pokazatelji osjetljivosti banke na aktivu i pasivu Banka osjetljiva na aktivu Banka osjetljiva na pasivu

IS GAP > 0 Dolarski IS GAP > 0 Relativni IS GAP > 0 Pokazatelj kamatne osjetljivosti (ISR) >1

IS GAP < 0 Dolarski IS GAP < 0 Relativni IS GAP < 0 Pokazatelj kamatne osjetljivosti (ISR) < 1

Ako postoji ravnoteža između aktive osjetljive na kamatu i pasive osjetljive na kamatu, banka je relativno zaštićena od kamatnog rizika. U tom slučaju, prihodi po kamati od aktive i troškovi financiranja će se mijenjati po istoj stopi. Jaz osjetljiv na kamatu jednak je nuli, a neto kamatna marža je zaštićena, bez obzira na pravac kretanja kamatnih stopa. U praksi, nulti jaz ne otklanja cjelokupni kamatni rizik, budući da kamatne stope koje se odnose na aktivu i pasivu, u realnim okolnostima, nisu u savršenoj korelaciji. Na primjer, kamatne stope na kredite imaju tendenciju zaostajanja za kamatnim stopama zaračunate na izvore sredstava. Tako prihodi banke koje produkuju kamatne stope opadaju brže od troškova tokom ekonomske ekspanzije, dok se kamatni troškovi brže smanjuju od prihoda tokom ekonomskih kredtanja prema nižim razinama cijena. Metode određivanja jaza zahtijevaju od uprave banke donošenje važnih odluka23: 1. izbor razdoblja tokom kojeg će se upravljati neto kamatnom maržom banke i određivanje subrazdoblja na koje se planirano razdoblje treba podijeliti; 2. odabir ciljnog nivoa za neto kamatne marže, što znači, da li treba zamrznuti maržu na naivou na kojem se trenutno nalazi ili je želi uvećati; 3. ukoliko želi uvećati postojeći nivo neto kamatne marže, mora precizno predvidjeti kretanje kamatnih stopa, ili pronaći način za ponovnu alokaciju prihodonosne aktive i pasive da bi se povećala razlika između prihoda od kamata i kamatnih troškova; 4. mora utvrditi dolarski volumen aktive osjetljive na kamatu i pasive osjetljive na kamatu Ukoliko želimo odrediti ukupnu izloženost banke riziku kamatne stope, kao korisnu mjeru primjenjujemo kumulativni jaz. Kumulativni jaz je ukupna razlika u dolarima između aktive i
23

Peter S.Rose, Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb, 2005. godine, str. 219

18

pasive banke kojima se tokom određenog razdoblja može promijeniti cijena. Na primjer, ako već spomenuta First National Bank ima 200 miliona $ prihodonosne aktive i 300 miliona $ pasive podložne promjenama kamatnih stopa tokom svakog od sljedećih šest mjeseci, kumulativni jaz iznosi: (200 miliona $ prihodonosne aktive na mjesec x 6) – (300 miliona $ pasivena mjesec x 6) = = 1200 – 1800 = - 600 miliona $ Koncept kumulativnog jaza omogućava da, uz bilo koju promjenu tržišnih kamatnih stopa, možemo izračunati približno na koji način će ta promjena utjecati na neto prihod banke od kamata. Omjer se izračunava na sljedeći način: veličina X kumulativnog jaza (u dolarima)

promjena neto prihoda banke od kamata =

ukupna promjena kamatnih stopa (u postotnim bodovima)

Primjerice, ako se First National Bank suočava sa porastom kamatnih stopa za jedan postotni bod, ta banka će biti izložena gubitku neto prihoda od kamata u iznosu:

(+ 0,01) x (- 600 miliona $) = - 6 miliona $ Da bi se zaštitila od porasta kamatnih stopa i eliminirala prijeteći gubitak u prihodima, banka vrši razmještanje dijela aktive i dijela pasive kako bi se smanjila veličina kumulativnog jaza, ili koristi instrumente za hedžiranje (kao što su swopovi, ročnice i sl). Općenito banke koje imaju negativan kumulativni jaz okoristit će opadanje kamatnih stopa što će opet rezultirati smanjivanjem neto prihoda od kamata kada kamate porastu. Banke sa pozitivnim kumulativnim jazom iskoristi će rast kamatnih stopa ali njihov se neto prihod smanjuje ako su podložne padu kamatnih stopa. Neke banke svjesno manipulišu svojim kamatnoosjetljivim jazom, tako da su ili osjetljive na aktivu ili pasivu, što zavisi od stepena povjerenja u sopstvena predviđanja kretanja kamatnih stopa. Takvo djelovanje se često naziva agresivno upravljanje JAZOM24

24

Peter S.Rose, Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb, 2005. godine, str. 226

19

3.1.

Agresivno upravljanje kamatnoosjetljivim jazom

Tabela 3: Agresivno upravljanje kamatnoosjetljivim jazom

Agresivno upravljanje kamatnoosjetljivim jazom Očekivane promjene u kamatnim stopama (predviđanje menadžmenta) Rast kamatnih stopa Najbolje kamatnoosjetljive pozicije jaza bit će u: Najčešće agresivne akcije menadžmenta - Povećati kamatnoosjetljivu aktivu - Smanjiti kamatnoosjetljivu pasivu - Smanjiti kamatnoosjetljivu aktivu - Povećati kamatnoosjetljivu pasivu

Pozitivnom IS GAP-u

Pad kamatnih stopa

Negativnom IS GAP-u

Izvor: Peter S.Rose, Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb, 2005. godine, str 226.

Agresivno upravljanje kamatnoosjetljivim jazom zasniva se na predviđanju uprave o tendencijama budućih kretanja kamatnih stopa na tržištu. Ako uprava vjeruje da će uslijediti pad kamatnih stopa tokom postojećeg planiranog razdoblja, dopustit će da pasiva osjetljiva na kamatu premaši kamatnoosjetljivu aktivu. Ako se realna dešavanja na tržištu podudare sa predviđanjima uprave, troškovi obaveza smanjivaće se više od prihoda i NIM banke će porasti. Predviđanje povećanja kamatnih stopa rezultirat će povećanjem kamatnoosjetljive aktive jer takva situacija uslovljava povećanje prihoda banke više od kamatnih troškova. Ovako agresivna strategija implicira i veće rizike za banku. Kontninuirano tačno predviđanje budućih kretanja kamatnih stopa nije moguće, pa stoga se stoga većina bankarskih menadžera oslanja na zaštitu od promjene kamatnih stopa umjesto konstantnog predviđanja istih. Kamatne stope koje se kreću u smjeru suprotnom od predviđanja uprave produkuju veće gubitke. Pogledati tabelu broj 4.

20

Tabela 4: Eliminiranje kamatnoosjetljivog jaza banke

Eliminiranje kamatnoosjetljivog jaza banke Pomoću pozitivnog jaza Rizik Reakcija uprave 1. Ne činiti ništa (možda će se kamatne stope povećati ili ostati stabilne) 2. Produžiti dospjeće aktive ili skratiti dospjeće pasive 3. Povećati ISL ili smanjiti ISA Pomoću negativnog jaza Rizik Reakcija uprave 1. Ne činiti ništa (možda će kamatne stope opasti ili ostati stabilne) 2. Skratiti dospjeće aktive ili produžiti dospjeće pasive 3. Smanjiti ISL ili povećati ISA
Izvor: Peter S.Rose, Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb, 2005. godine, str. 227

Kamatnoosjetljiva aktiva

Gubici ako kamatne stope padnu zbog toga što će se neto kamatna marža banke smanjiti

Kamatnoosjetljiva pasiva

Gubici ako kamatne se stope povećaje zbog toga što će se neto kamatna marža banke smanjiti

Nasuprot agresivnom upravljanju kamatnoosjetljivim jazom, mnogi menadžeri biraju potpuno suprotnu strategiju. To je tzv. obrambena strategija upravljanja jazom:

obrambeno upravljanje kamatnoosjetljivim jazom postavitikamatnoosjetljivi jaz što je mogućo bliže nuli kako bi se smanjila ocekivana nepostojanost neto kamatnog prihoda banke

Strategija upravljanja jazom savršeno funkcionira u teoriji. Međutim, u praksi postoje određeni problemi prilikom aplikacije ove strategije koji podrazumijevaju da je banka uvijek bar neznatno izložena riziku kamatne stope. Na primjer, kamata koja se plaća na pasivu ima tendenciju bržeg kretanja od kamata koje generiše aktiva. Također, promjene koje se vežu za

21

aktivne i pasivne kamatne stope ne kreću se istom brzinom kao kamatne stope na otvorenom tržištu. Suočene sa ovakvim ili sličnim problemima, neke banke su razvile pristup mjerenja kamatnoosjetljivog jaza, koji u obzir uzima tendenciju kamatnih stopa da variraju u brzini i veličini jedna u odnosu na drugu, te gore i dolje, ovisno o poslovnom ciklusu 25. Kamatne stope vezane uz bankovnu aktivu često se mijenjaju u različitim iznosima i različitim brzinama, za razliku od mnogih kamatnih stopa vezanih uz pasivu – fenomen koji se zove rizik osnovice.26 Na kraju, kao što možemo zaključiti iz dosadašnjeg izlaganja, upravljanje kamatnoosjetljivim jazom ne uzima u obzir promjenje kamatnih stopa na vlasničku poziciju (pozicija kapitala dioničara) u banci. Politika agresivnog upravljanja kamatnoosjetljivim jazom osigurava povećanje neto kamatne marže za banku ali na uštrb povećanja nepostojanosti neto zarada i smanjenja vrijednosti ulaganja dioničara. ALM koncept zahtijeva od menadžera ostvarivanje željenih razina i neto kamatnog prihoda i vlasničkog kapitala banke.

25 26

Peter S.Rose, Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb, 2005. godine, str. 227 Ibid, str. 227

22

4. POJAM VIJEKA TRAJANJA I UPRAVLJANJE JAZOM VIJEKA TRAJANJA BANKE Prethodno smo govorili o upravljanju jazom osjetljivim na kamatu koje omogućava bankama smanjenje mogućnosti gubitaka u odnosu na maržu neto kamate banke, kao i da smanje maržu uslijed promjena u tržišnim kamatnim stopama. Promjenljive kamatne stope također mogu ugroziti još jedan aspect poslovanja banke - njenu neto vrijednost, vrijednost investicija vlasnika kapitala banke. Kada je marža neto kamate zaštićena od kamatnog rizika to ne znači da je i neto vrijednost banke zaštićena od gubitka. Da bi se i to postiglo, teba primijeniti još jedan metod upravljanja rizikom kamatne stope - upravljanje jazom trajanja. Trajanje je vrijednosna i vremenska mjera dospijeća koja podrazumijeva vremenski aspekt svih priliva gotovine od prihodovne aktive, kao i svih odliva gotovine vezanih za pasivu. Trajanje je i mjera prosjeka dospijeća oĉekivanih budućih gotovinskih plaćanja. Trajanje je takoĊer mjera prosjeĉnog vremena koje je potrebno za naplatu sredstava uloženih u jednu investiciju. Standardna formula za izračunavanje trajanja pojedinačnog financijskog instrumenta, kao što su depozit, kredit, vrijednosni papiri ili nedepozitna zaduživanja glasi:

D= -----------------------------------------------------------------

gdje D predstavlja trajanje određenog instrumenta po godinama, t predstavlja vremensko razdoblje u kojem treba ostvariti tok gotovine po nekom financijskom instrumentu, CF predstavlja obujam svake oĉekivane gotovine u svakom vremenskom periodu (t), a YTM je tekući prinos do dospjeća određenog instrumenta. Ova formula se može pojednostaviti:

D= ------------------------------------------------------------

23

Poznato je da vrijedi K=A-L, tj. da neto vrijednost nekog poduzeća oznaĉava razlika njegove aktive i pasive. Sa promjenom tržišnih kamatnih stopa dolazi do promjena aktive i pasive banaka, što dovodi do promjene neto vrijednosti ΔK=ΔA - ΔL. Portfolio teorija u finansijama znači: 1. porast tržišnih kamatnih stopa uzrokuje opadanje tržišne vrijendosti aktive i pasive koje imaju fiksnu stopu, 2. što je dulje dospjeće aktive i pasive banke, veća je mogućnost opadanja tržišne vrijednosti aktive i pasive sa rastom tržišnih kamatnih stopa. Promjena u neto vrijednosti će usljed promjenjljivih kamatnih stopa varirati u zavisnosti od odgovarajućih dospjeća aktive i pasive banke. Analiza trajanja može se koristiti radi stabiliziranja, imunizacije tržišne vrijednosti neto vrijednosti banke (K).

4.1.Korištenje vijeka trajanja radi zaštite od rizika kamatne stope Banka ili druga financijska institucija koja se želi u potpunosti zaštiti od fluktuiranja kamatnih stopa, opredjeljuje se za aktivu i pasivu uz sljedeći uvjet:

Vijekt trajanja aktive = Vijek trajanja passive odnosno da je jaz vijeka trajanja što je moguće bliži nuli. Banka koja traži da joj jaz vijeka trajanja bude nula mora osigurati sljedeće:

Budući da duži vijek trajanja znači veću osjetljivost na promjenu kamatnih stopa, ova jednačina nam govori da se vrijednost obaveza banke mora promijeniti malo više od vrijednosti active banke kako bi se eliminirala ukupna izloženost banke riziku kamatne stope. Ako vijek trajanja active banke nije usklađen sa s vijekom trajanja njenih obaveza, ta banka je izložena riziku kamatne stope. Što je jaz vijeka trajanja veći, to je vlasnički kapital banke osjetljiviji na promjene kamatnih stopa.

24

Na primjer, ako pretpostavimo da vijek trajanja aktive premašuje vijek trajanja obaveza. U tom slučaju imamo pozitivan jaz vijeka trajanja:

Kao rezultat imamo situaciju gdje će se vrijednost obaveza mijenjati manje, naviše ili naniže, nego vrijednost aktive. U tom slučaju, porast kamatnih stopa na tržištu će dovesti do smanjenja vlasničkog kapitala, budući da vrijednost aktive pada više od vrijednosti obaveza. Vlasnički kapital u banci smanjit će se u smislu tržišne vrijednosti. Obrnuta je situacija kad obaveze imaju duži vijek trajanja od aktive banke:

U ovom slučaju, promjena tržišnih kamatnih stopa će rezultirati većom promjenom vrijednosti obaveza, nego promjenom vrijednosti aktive. Ako kamatne stope padnu, obaveze banke porast će u većoj vrijednosti od njene aktive, I vlasnički kapital će se smanjiti. Ako kamatne stope porastu, vrijednost obaveza smanjit će se brže od vrijednosti aktive, I vlasnički kapital banke će se povećati. U narednim tabelama možemo vidjeti uticaj kamatnih stopa na vlasnički kapital banke, kao i moguće poteze menadžmenta: Tabela 5: Uticaj kamatnih stopa na vlasnički kapital banke Vlasnički kapital opada raste raste opada ostaje nepromijenjen ostaje nepromijenjen

Jaz vijeka trajanja banke pozitivan

Promjena kamatnih stopa porast opadanje

negativan

porast opadanje

jednak nuli

porast opadanje

Izvor: Peter S. Rose, Menadžment komercijalnih banaka, četvrto izdanje, Zagreb: Mate, 2003., str. 241

25

Tabela 6: Akcije menadžmenta: Akcija menadžmenta Približavanje negativnom jazu vijeka trajanja Približavanje pozitivnom jazu vijeka trajanja

Promjena kamatnih stopa rast

Rezultat Vlasnički kapital raste (ako je predviđanje promjene ks bilo ispravno) Vlasnički kapital raste (ako je predviđanje promjene ks bilo ispravno)

opadanje

Izvor: Peter S. Rose, Menadžment komercijalnih banaka, četvrto izdanje, Zagreb: Mate, 2003., str. 241

4.2. Ograničenja koja se odnose na upravljanje jazom vijeka trajanja Postoji nekoliko ograničenja: Pronalaženje aktive i pasive istog trajanja koji se uklapaju u portfelj banke je ĉesto kompliciran zadatak. Jednostavnije bi bilo kada bi dospjeće kredita ili vrijednosnog papira bilo jednako trajanju, meĊutim trajanje je uvijek manje od kalendarskog dospjeća. Također, što je kraće dospjeće, veća je vjerovatnoća da njihovo dospjeće i trajanje budu izjednačeni. Modeli trajanja jaza pretpostavljaju postojanje linearne veze između tržišnih vrijednosti aktive i pasive i kamatnih stopa, što u potpunosti nije tačno. Plaćanja unaprijed koja vrše klijenti, ugrožavaju očekivane tokove gotovine od kredita, a isti slučaj je i s neizvršenjem obveze od strane klijenta. Koncept konveksnosti - ukoliko postoje veće promjene u kamatnim stopama i ako se različite kamatne stope kreću različitom brzinom, ročnost i efikasnost upravljanja trajanjem jaza se smanjuju.

26

ZAKLJUČAK
Iz prethodnog izlaganja možemo zaključiti da se banke danas prvenstveno fokusiraju na upravljanje rizikom, što zahtijeva koordinaciju odluka na strani aktive sa odukama na strani pasive. Jedan od najvećih faktora rizika sa kojima se banke neprestano sučeljavaju jeste rizik kamatne stope. Kamatne stope su izvan kontrole banaka. Stoga, banke moraju uspješno reagovati na promjene u tržišnim kamatnim stopama, kako bi zaštitile i kontrolisale kamatonosne prihode i troškove, odnosno neto kamatnu maržu banke. Danas, jedno od najpopularnijih sredstava za upravljanje rizikom kamatne stope je upravljanje kamatnoosjetljivim jazom. Ta tehnika se fokusira na zaštitu ili na maksimiziranje neto kamatne marže banke, ali je i ozbiljno ograničena. Izbor vremenskih intervala za analiziranje je vrlo proizvoljan, a upravljanje kamatnoosjetljivim jazom ne štiti vrijednost sredstava banke - posebno njenu neto vrijednost. To zahtijeva primjenu druge tehnike, upravljanje jazom vijeka trajanja, koja pokazuje ukupnu izloženost riziku kamatne stope, uzimajući u obzir vrijeme svih gotovinskih priljeva od prihodonosne aktive i svih gotovinskih odljeva vezanih uz obaveze. Ipak, navedene tehnike predstavljaju samo nekoliko primjera iz asortimana mnogih kreativnih metoda koje su banke stvorile kako bi se nosile sa nestalnom ekonomijom. Iako nijedan problem ne uzrokuje toliko posljedica u savremenom bankarstvu kao što je to nestalnost kamatnih stopa, banke se susreću i sa drugim oblicima rizika. I u budućnosti, kao i do sada ih očekuje neprestana borba i iznalaženje načina kojima će kontrolirati izloženost rizicima, kako bi preživjele na promjenjivom i nestalnom tržištu.

LITERATURA
1. Ćurčić, Uroš N., Bankarski portfolio menadžment, FELJTON Novi Sad 2002., drugo prošireno i prerađeno izdanje 2. Rose, S. Peter & Hudgins, C. Sylvia, Bankarski menadžment i finansijske usluge, Data Status, Beograd 2005., 3. Rose, S. Peter, Menadžment komercijalnih banaka, MATE Zagreb 2003., 4. Internet stranice: www.answers.com www.cbbih.ba www.gloosary.com

27

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful