Nogomet

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ovo je izdvojeni članak - studeni 2006. Kliknite ovdje za više informacija.
Napadač u crvenoj majici je pobjegao obrani u bijelim majicama te se sprema uputiti udarac prema golu,
a vratar će taj udarac pokušati zaustaviti.

Nogomet je ekipni sport koji se igra između dvije ekipe sastavljenih od jedanaest igrača ili igračica.
Nogomet je trenutačno najpopularniji sport na svijetu. Igra se nogometnom loptom na pravokutnom
igralištu s travnatom ili umjetnom površinom. Golovi su smješteni nasuprot jedan drugome na kraju
igrališta. Cilj je igre ubaciti loptu u protivnički gol manevrirajući loptom bilo kojim dijelom tijela osim rukom.
Jedino vratar može u ograničenom području igrati rukom. Pobjednik je utakmice ekipa koja na kraju
utakmice zabije više pogodaka (golova, zgoditaka).

Suvremena nogometna igra razvila se u Engleskoj poslije stvaranja prvog nogometnog saveza davne
1863. godine. Prva pravila datiraju iz iste godine, a s manjim promjenama održala su se i do danas.
Najviše je nogometno tijelo FIFA (Fédération Internationale de Football Association). FIFA organizira
Svjetsko prvenstvo u nogometu, najprestižnije natjecanje u nogometu, a možda i najpopularnije sportsko
natjecanje uopće.
Sadržaj
[sakrij]

* 1 Priroda nogometne igre

* 2 Povijest i razvoj
* 3 Pravila igre
o 3.1 O pravilima općenito
o 3.2 Igrači, oprema i suci
o 3.3 Igralište
o 3.4 Trajanje utakmice i određivanje pobjednika
o 3.5 Lopta u igri i izvan igre
o 3.6 Prekršaji i kazne
o 3.7 Zaleđe
* 4 Izvršna tijela
* 5 Najveća međunarodna natjecanja
* 6 Natjecanja na državnoj razini
* 7 Vanjske poveznice

Priroda nogometne igre [uredi]

Glavni članak: nogometne formacije i nogometne pozicije.

Vratar se bacio u pokušaju zaustavljanja lopte da uđe u gol.

Nogomet se igra po propisima koji se nazivaju nogometna pravila. Igra se odvija manevriranjem loptom, a
dvije ekipe od po 11 igrača trude se ubaciti loptu u protivnički gol. Ekipa koja zabije više pogodaka na
kraju utakmice jest pobjednik, a ako obje ekipe imaju jednak broj postignutih pogodaka (ili nijedna),
utakmica je neodlučena (remi).

Primarno je pravilo da nijedan igrač osim vratara ne smije namjerno dotaknuti loptu rukom ili dlanom
(rame je dozvoljeno). No, igrači moraju izvesti aut upravo rukom, bolje rečeno objema rukama, jer
izvođenje auta jednom rukom znači automatsku dodjelu lopte protivničkoj ekipi. Iako se igrači najviše
koriste nogom za manevriranje loptom, dopušteno je manevriranje bilo kojim dijelom tijela osim ruke.

Igrači se pokušavaju približiti protivničkim vratima s loptom na razne načine: individualnom kontrolom
poput driblinga, dodavanjem lopte suigraču ili udarcem prema golu kojeg protivnički vratar nastoji
neutralizirati. Protivnička ekipa nastoji osvojiti loptu presijecanjem dodavanja ili uklizavanjem prema
protivniku koji ima loptu u posjedu. No, uklizavanje je ograničeno; ako dođe do kontakta između igrača
koji uklizava i onog koji ima loptu, prekršaj je dosuđen, a lopta se daje ekipi u čijoj je ekipi bio igrač s
loptom u posjedu.

Nogomet je najčešće živa igra. Lopta je u igri sve vrijeme osim kada izađe izvan granica igrališta ili kada
sudac zaustavi igru. Nakon zaustavljanja, igra se nastavlja prema propisima.
Osnovne nogometne pozicije
Vratar
Branič
Vezni igrač
Napadač

U profesionalnim ligama, na utakmici padne najčešće padne najviše 3 gola. Na primjer, u Premiershipu u
sezoni 2005./06., prosjek je golova po utakmici bio 2.48.

U pravilima nogometa, samo vratar ima određenu ulogu. Svi ostali igrači mogu igrati na bilo kojem mjestu
na terenu. U modernom nogometu, postoje, osim vratara, još tri osnovne pozicije:

* napadači: čija je glavna uloga zabijanje golova

* vezni igrači: čija je uloga oduzimanje lopte protivniku te upošljavanje napadača kvalitetnim loptama
* braniči: njihova je uloga sprečavanje protivničke ekipe da zabiju gol

Ove se pozicije dalje razrađuju. Ta se razrada najčešće očituje u postavljanju igrača na određenu stranu,
npr.: postoje centralni (središnji) braniči, te lijevi i desni vezni igrači. Iako igrači igraju na unaprijed
određenoj poziciji, oni mogu bez problema prijeći na neku drugu poziciju. Određivanje pozicije na kojoj će
igrači igrati zove se nogometna formacija. Formacija ujedno definira i taktiku, a određuje je trener.
Povijest i razvoj [uredi]

Glavni članak: Povijest nogometa

Standardna nogometna lopta.

Igre koje su se temeljile na napucavanju lopte odigravale su se u mnogim zemljama tijekom povijesti.
Najstarija igra o kojoj postoje važeći dokumenti jest Cuju, spomenuta tijekom vojnih vježbi za vrijeme
Dinastije Čin u Kini (255.-206. prije Krista). Ostale pradavne igre bile su Kemari u Japanu te Harpastum u
Starom Rimu.

Pravila nogometa donesena su sredinom 19. stoljeća da bi konačno ujedinila sve vrste nogometa koje su
se igrale po raznim školama diljem Ujedinjenog Kraljevstva. Prva su pravila izmišljena u Cambridgeu
1848. No, ta pravila nisu bila usvojena. Tijekom 50-ih godina 19. stoljeća, brojni klubovi diljem država s
engleskim kao materinskim jezikom igrali su nogomet koji se razlikovao od jednog do drugog mjesta. Neki
su klubovi donosili vlastita pravila, a najpoznatija su bila Sheffieldska nogometna pravila iz 1867. Također,
1862., John Charles Thring iznio je svoju vrstu pravila koja su imala utjecaja u stvaranju prvih fiksnih
pravila.

Sva ova pravila za pozitivnu su posljedicu imale stvaranje prvog nogometnog saveza, dana 26. listopada
1863.. Prvo okupljanje saveza bilo je u Freemason's Tavern u ulici Great Queen Street, London.

U Freemason's Tavern, tijekom pet susreta između listopada i prosinca, donesena su službena pravila
koja su, s manjim izmjenama, na snazi i danas. Na završnom sastanku, klub Blackheath povukao se iz
saveza zbog izbacivanja sva pravila; prvo, u kojem je pisalo da je dopušteno igrati rukom bilo gdje po
terenu, i drugo, u kojem je dozvoljeno udaranje po nogama.

Danas, pravila donosi IFAB (International Football Association Board). Ovo je tijelo osnovano 1886.
poslije sastanka u Manchesteru. Na tom su sastanku sudjelovali, osim engleskog, i škotski, velški i irski
nogometni savez.
Najstarije nogometno natjecanje engleski je FA Cup, prvi put održan 1872. Engleska je također dom
najstarije lige, osnovane 1888. od strane Aston Ville. Originalni sustav natjecanja okupljao je 12 momčadi
iz središnje i sjeverne Engleske.

FIFA je osnovana 1904. u Parizu, obećavši da će poštovati i pokušati unaprijediti nogometna pravila.
Povećana popularnost nogometa na međunarodnoj razini dovela je da IFAB primi FIFA-u pod svoje okrilje
1913. godine. U današnje vrijeme, IFAB se sastoji od četiri člana iz FIFA-e, te od jednog predstavnika iz
svakog od četiri britanska saveza.

U današnje vrijeme, nogomet svoj status najpopularnijeg sporta na svijetu duguje jednostavnim pravilima
i minimalnoj opremi. Nogomet se danas igra na profesionalnoj razini u više od dvjesto zemalja svijeta, a
zanimljivo je napomenuti da je, prema FIFA-i, veći broj amatera nego profesionalaca. Također, FIFA je
2001. objavila da preko 250 milijuna ljudi igra nogomet redovno za neki profesionalni ili amaterski klub.

U velikom dijelu svijeta, nogomet zbog činjenice da je ekipni sport, zbližava ljude i poboljšava odnose
između mjesta, gradova, pa čak i država. Američka TV-postaja ESPN tvrdi da je plasman Obale Bjelokosti
na SP 2006. prekinuo građanski rat u toj afričkoj zemlji. No, nasuprot tome, dobro je poznat slučaj
nogometnog rata između Hondurasa i Salvadora, kao i nemili događaj na Maksimiru 1990., na utakmici
između Dinama i Zvezde.
Pravila igre [uredi]

Za svih 17 pravila nogometa, pročitajte članak Nogometna pravila.

O pravilima općenito [uredi]

Postoji 17 nogometnih pravila, koja su poznata kao nogometna pravila. Sva su pravila stvorena za svaku
razinu nogometa, iako su očite preinake kod juniora, seniora ili žena. Pravila, kada je potrebno, postaju
fleksibilna. Tako bezbrojne odluke IFAB-a pomažu u boljoj regulaciji nogometne igre.
Igrači, oprema i suci [uredi]

Glavni članci: nogometni vratar, zamjena, nogometna oprema.

Svaka se ekipa sastoji od najviše 11 igrača (ne zamjena), od kojih jedan mora biti vratar. Pravila
natjecanja određuju minimalan broj igrača koji je potreban za stvaranje ekipe, što je najčešće sedam.
Vratar se može koristiti rukom ili dlanom te se kretati s loptom u rukama, ali samo unutar šesnaesterca
ispred vlastitog gola, ne protivničkog. Iako su aktivni igrači (dakle, ne vratari) posloženi od trenera, nema
nikakvog ograničenja što se tiče njihovih pozicija i kretanja.

Osnovna oprema koja je potrebna za nastup uključuje majicu, hlače, čarape (štucne), kopačke i
adekvatne štitnike za potkoljenicu. Ne smiju nositi ništa što je opasno za protivničkog igrača ili tog samog
igrača. Također se nikakav nakit, pa ni vjenčani prsten, ne smije nositi. Samo sudac smije, tj. treba nositi
sat. Vratari moraju imati drukčiju opremu od suigrača, protivničkih igrača i sudaca.

Više igrača može biti zamijenjeno tijekom utakmice. Maksimalan broj zamjena tijekom međunarodne
natjecateljske utakmice ili ligaške utakmice jest tri, iako broj zamjena može varirati u nekim drugim ligama
ili prijateljskim utakmicama. Najčešći su razlozi za zamjenu ozljeda, umor, neuvjerljiva izvedba, taktička
promjena... Prema propisima FIFA-e, zamijenjen igrač ne smije više ući u igru za vrijeme utakmice.

Utakmicu sudi glavni sudac, koji ima potpunu ovlast da provodi sva nogometna pravila tijekom utakmice
za koju je izabran da sudi (5. pravilo). Odluka glavnoga suca je konačna. Glavnom sucu pomažu pomoćni
suci, a svugdje bi trebao biti i četvrti sudac, iako FIFA to ne zahtijeva. Glavna je uloga četvrtog suca
pomaganje ostaloj trojici sudaca i, ako je potrebno, zamjena jednog od trojice sudaca. Ako se ozlijedi
jedan od trojice sudaca, na njegovo mjesto uskače četvrti sudac. Budući da u tom slučaju nema četvrtog
suca, na SP-u 2006. vidi se da postoji i peti sudac, koji uskače na mjesto četvrtog suca.
Igralište [uredi]

Glavni članak: Nogometno igralište

Nogometno igralište s metričkim mjerama. Uočite kako duljine nekih linija mogu varirati.

Zbog engleskog porijekla nogometa i nadmoći britanskih saveza u ranim danima IFAB-a, standardne
dimenzije nogometnog igrališta izražene su u jardima. Tako, npr., jedanaesterac nije udarac upućen s 11
metara, već s 12 jardi! Iako se danas sve više preračunava u metre, nogometne nacije s engleskog
govornog područja i dalje koriste jarde kao mjernu jedinicu.

Igralište je oblika pravokutnika. Za međunarodne utakmice, duljina ne smije prelaziti 90 do 100 metara, a
širina bi trebala biti između 65 i 75 metara. Ove dulje linije nazivaju se aut-linije, a kraće se nazivaju gol-
linije. Duljina aut-linije mora biti veća od duljine gol-linije. Na gol-liniji postavljeni su golovi. Gol se sastoji
od grede i dvije stative. Greda mora biti duga točno 8 jarda, ili preračunato, 7.32 metara. Stative se
moraju uzdizati 2.44 metra od tla. Ovo može zvučati nevjerojatno, ali mreža koja stoji pričvršćena za gol
nije potrebna! Ipak, danas je gotovo nezamislivo igrati bez mreže, pa se ona postavi iza gola.

Ispred svakog gola je šesnaesterac, još poznat i pod nazivima kazneni prostor ili jednostavno prostor.
Vidljivo iz slike, poprečna linija spaja dvije okomite linije duge 18 jardi, ili preračunato 16.5 metara. Svaki
se prekršaj napravljen u šesnaestercu kažnjava jedanaestercom.

Igralište ima još linija i oznaka koje su opisane u glavnom članku o igralištu.
Trajanje utakmice i određivanje pobjednika [uredi]

Standardna utakmica za odrasle sastoji se od dva dijela od 45 minuta poznatih kao poluvrijeme. Dakle,
utakmica traje 90 minuta. Obično je između dva poluvremena odmor od 15 minuta.

Sudac je jedini službeni mjerač vremena na utakmici. On donosi odluku kolika će biti nadoknada
izgubljenoga vremena. Vrijeme se gubi obavljanjem zamjena, pružanja medicinske pomoći ozlijeđenom
igraču, slavljenjem gola... Sudac će pokazati četvrtom sucu kolika je nadoknada, a četvrti će sudac
podignuti mali semafor koji pokazuje igračima i gledateljima koliko se minuta nadoknađuje.

Utakmice u ligi mogu završiti i neriješeno, no u knockout fazi natjecanja neodlučena utakmica nakon
odigranih 90 minuta rješava se produžecima, a ako je i tada neodlučeno, onda se pristupa izvođenju
jedanaesteraca. Golovi zabijeni u produžecima se u službenim statistikama trebaju računati kao da su
zabijeni tijekom regularnih 90 minuta. Kod jedanaesteraca, to je drugačije. Oni zabijeni tijekom 90 minuta
ili produžetaka računaju se kao i gol iz igre, no oni zabijeni poslije 90 minuta i produžetaka ne računaju se
u službenim statistikama.

Natjecanja koja se održavaju dvokružno (ekipe igraju jedna protiv druge dvaput; jednom doma, jednom u
gostima) mogu koristiti pravilo gola u gostima, ako dvije ekipe imaju jednak broj bodova na kraju
natjecanja. Ako je i broj golova u gostima također jednak, onda se može izračunati omjer dodijeljenih i
iskorištenih jedanaesteraca. No, najlakša je varijanta odigravanje odlučujuće utakmice.

U kasnim 90-im godinama 20. stoljeća, IFAB je počeo eksperimentirati s načinima koji bi omogućavali
završetak utakmice bez izvođenja jedanaesteraca. To su bili zlatni gol i srebrni gol. Zlatni gol znači
trenutni završetak utakmice i pobjedu ekipi koja je gol zabila. Srebrni gol donosi pobjedu ekipi koja ima
prednost na kraju produžetka. Pravilo zlatnog gola uvedeno je prvi puta na svjetskom prvenstvu mladih
1993., a srebrni gol na EP-u 2004. u Portugalu. No, eksperimenti su sa zlatnim i srebrnim golom ukinuti te
se IFAB vratio tradiciji i odigravanju produžetaka do kraja.
Lopta u igri i izvan igre [uredi]

Glavni članak: Lopta u igri i izvan igre

Ryan Valentine zabija gol iz jedanaesterca za Wrexham.

U Pravilima, dva su osnovna dijela igre lopta u igri i lopta izvan igre. Sve vrijeme od početnog udarca pa
do kraja poluvremena, osim kada lopta izađe van granica igrališta ili sudac zaustavi igru, lopta je u igri.
Kada lopta nije u igri, ona se vraća na jedan od osam sljedećih načina:
 * Početni udarac: na početku utakmice, poluvremena ili produžetka, ili nakon gola protivničke ekipe.
* Aut: kada lopta cijelim obujmom prijeđe aut-liniju, lopta je dodijeljena ekipi suprotnoj od one koja je
zadnja dirala loptu.
* Gol-aut: kada lopta cijelim obujmom prijeđe gol-liniju, a da gol nije zabijen, te pod uvjetom da je ekipa
koja je napadala zadnja dirala loptu, gol-aut je dodijeljen ekipi koja se do kraja te akcije branila.
* Korner: kada lopta cijelim obujmom prijeđe gol-liniju, a da gol nije zabijen, pod uvjetom da je loptu
zadnja dirala ekipa koja se branila, lopta je dodijeljena ekipi koja napada.
* Indirekt: lopta se dodjeljuje ekipi suprotnoj od one koja je napravila prekršaj koji nije ometao protivnika
(zaleđe, predugo držanje lopte u rukama vratara...).
* Slobodan udarac: dodijeljen je ekipi čiji je igrač pretrpio prekršaj protivnika.
* Jedanaesterac: dodijeljen je ekipi čiji je igrač pretrpio prekršaj u šesnaestercu protivnika.
* Sudačko podbacivanje: događa se kada sudac zaustavi igru zbog npr.: ozbiljne ozljede igrača, ulaska
stranoga tijela u teren (poput vjeverice u teren na utakmici Arsenal – Villareal), probijanja lopte i sl.).
Ovakav se nastavak utakmice rjeđe viđa na utakmicama za odrasle.

Prekršaji i kazne [uredi]

Glavni članak: Prekršaj (nogomet)

Žuti i crveni karton.

Prekršaj u nogometu nastaje kada igrač ugrozi suparničkog igrača na jedan od brojnih načina: igranje
rukom, guranje protivnika, rušenje protivnika... Za takve vrste prekršaja dodjeljuje se slobodan udarac ili
jedanaesterac, ovisno gdje je prekršaj napravljen. Ostali prekršaji kažnjivi su indirektom.

Sudac može kazniti igrača, zamjenu (čak i ako zamjena nije u igri), te osoblje (fizioterapeuta, trenera...)
žutim ili crvenim kartonom. Kazniti se može bilo kada, pa čak i kratko poslije utakmice, i to ako je igrač
napravio prekršaj koji je kažnjiv prema pravilima nogometa. Najčešći je razlog kazne nesportsko
ponašanje, koje se kažnjava svaki put kada se narušava duh igre.

Sudac također može odlučiti pustiti prednost ako smatra da ekipa nad kojom je prekršaj napravljen može
ostvariti prednost iz nastavka akcije. Sudac, ako prednost nije ostvarena. tj. ako ekipa nad kojom je
prekršaj napravljen nije ostvarila neki značajni pomak u akciji, može vratiti igru i dosuditi prekršaj koji se
izvodi na mjestu gdje se prekršaj dogodio. Ako se radi o prekršaju koji zahtijeva kaznu, a ekipa nad kojom
je prekršaj napravljen može ostvariti prednost, sudac zadržava pravo kazniti igrača nakon odlaska lopte
izvan granice terena.
Zaleđe [uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Zaleđe (nogomet)

Plavo označeni napadač na lijevoj strani dijagrama jest u zaleđu, jer je u trenutku upućivanja lopte bliže
gol-liniji i od braniča (crveno označeni) i od lopte.

Igrač je u zaleđu ako je bliži gol-liniji od suparnika i lopte, osim ako je u svom polju dijelu igrališta. Ako je
igrač u crti, tj. u ravnini sa suparnikom, tada zaleđa nema. Trenutak u kojemu pomoćni sudac mora
odrediti ima li zaleđa trenutak je upućivanja lopte prema igraču. Ako u tom trenutku zaleđa nije bilo, igrač
slobodno može doći do gol-linije.

Ako je lopta upućena igraču koji je u zaleđu, a on očito pokazuje da ne namjerava igrati loptom ili ometati
braniča u dobivanju posjeda lopte natrag, tada se zaleđe ne dosuđuje, a neki drugi igrač slobodno može
manevrirati loptom te, naravno, dodavati se, pod uvjetom da nema zaleđa.

Opširniji detalji nalaze se u članku o zaleđu.

Izvršna tijela [uredi]

Najviše je i najutjecajnije nogometno tijelo FIFA. Osim nogometa kakvog svi poznajemo, FIFA je također
nadležna za razvoj futsala i nogometa na pijesku. Sjedište FIFA-e je u Zürichu, Švicarska.
Postoji šest regionalnih konfederacija koje su u savezu s FIFA-om:

* Azija: AFC (konfederacija) (Azijska nogometna konfederacija)

* Afrika: CAF (Afrička nogometna konfederacija)
* Srednja/Sjeverna Amerika i Karibi: CONCACAF (Nogometna konfederacija karipskog,
sjevernoameričkog i srednjeameričkog nogometa)
* Europa:UEFA (Zajednica europskih nogometnih saveza)
* Oceanija:OFC (Nogometna konfederacija Oceanije)
* Južna Amerika: CONMEBOL (Nogometna konfederacija južnoameričkog nogometa)

Neki nogometni savezi nadilaze poneki nogometni propis. No, kada se održava službeno natjecanje, sva
pravila FIFA-e i pripadajuće konfederacije moraju se prihvaćati. FIFA kao sama ne donosi pravila, već je
za to nadležan IFAB, kao što je već objašnjeno u članku o povijesti nogometa iznad.
Najveća međunarodna natjecanja [uredi]

Najveće međunarodno natjecanje organizira, naravno, FIFA, a to je Svjetsko prvenstvo u nogometu. Ovo
se natjecanje održava svake četiri godine. Više od 190 nacionalnih nogometnih momčadi nastupa u
kvalifikacijama pod nadzorom pripadnih konfederacija za mjesto u završnom turniru. U završnom turniru
nalaze se 32 momčadi (broj momčadi povećan sa 24 1994. na 32 1998.) koje se natječu kroz približno
mjesec dana. Iduće SP održavat će se 2014. u Brazilu.

Nogomet je također zastupljen na Olimpijskim igrama od 1900., osim u Los Angelesu 1932. Prije
nastanka SP-a u nogometu, Olimpijske igre imale su status najvećeg međunarodnog natjecanja u
nogometu. Prvo je olimpijski nogometni turnir bio predviđen isključivo za amatere, no od OI u Los
Angelesu nastup je dopušten i profesionalcima, no uz brojna ograničenja koja onemogućuju slanje
najjačih nogometnih momčadi na OI. Trenutačno, nogomet na OI igra se na nivou U-23, no od OI u
Pekingu 2008. s tim će se prestati, pa će sve momčadi moći slati najbolje nacionalne igrače na Igre. Kod
žena i ženskog nogometa na OI, stvari su potpuno drugačije. Od Igara 1996. u Atlanti i žene igraju
nogomet, i to sa svim profesionalnim igračicama bez dobnih ograničenja. Zato je naslov olimpijskih
nogometnih prvakinja od jednake vrijednosti kao i Svjetsko prvenstvo u nogometu za žene.

Nakon SP-a, najvažnija međunarodna nogometna natjecanja kontinentalna su prvenstva koja organiziraju
kontinentalne konfederacije i okuplja najbolje nogometne momčadi s pojedinog kontinenta koje u glavni
turnir ulaze kroz sustav kvalifikacija. Ti turniri po kontinentima i nadležne konfederacije jesu:

* Europa: Europsko prvenstvo u nogometu (UEFA)

* Južna Amerika: Copa América (CONMEBOL)
* Afrika: Afrički kup nacija (CAF)
* Azija: Azijski kup (AFC)
* Srednja/Sjeverna Amerika: Gold Cup (CONCACAF)
* Oceanija: OFC kup nacija (OFC)

Također postoje i klupska natjecanja po kontinentima koja su također vrlo popularna i kvalitetom ne
zaostaju za nacionalnim kontinentalnim natjecanjima. Najpoznatija su klupska natjecanja Liga prvaka u
Europi, te Copa Libertadores u Južnoj Americi.
Natjecanja na državnoj razini [uredi]

Nogometni savez svake pojedine države nadležno je tijelo za stvaranje ligaškog natjecanja, koja se
uobičajeno dijele u nekoliko divizija. U ligama ovakve vrste ekipe dobivaju bodove ovisno o rezultatima.
Bodovanja su različita:

* 3 za pobjedu, 1 za neriješeno, 0 za poraz

* 2 za pobjedu, 1 za neriješeno, 0 za poraz
* 2 za pobjedu, 1 ako nakon neriješene utakmice se dobije na jedanesterce, 0 ako se izgubi na
jedanaesterce nakon neriješene utakmice, 0 za poraz
* 3 za pobjedu, 2 za neriješeno, 1 za poraz
ekipe su postavljene na tablicu prema rezultatima koje postižu, počevši od najbolje, a završivši s
najlošijom ekipom.

Najčešće, ekipe se tijekom jedne sezone susreću dvaput, jednom kod kuće, jednom u gostima. Na kraju
sezone, ekipa s najviše bodova proglašena je prvakom, a između jedne do četiri najlošije ekipe ispadaju u
niži rang natjecanja, te se zamjenjuju istim brojem najboljih ekipa iz nižeg ranga.

Ponekad liga sustav nije konačan; nakon ligaškog dijela natjecanja, igraju se doigravanja za prvaka,
plasman u višu ligu ili za određeni plasman te razigravanja za opstanak u postojećem natjecanju.

Određeni broj najboljih ekipa u najvišem rangu natjecanja stječe pravo igranja u međunarodnim klupskim
natjecanjima iduće sezone. Glavne iznimke ovakvog koncepta natjecanja nalaze se u Južnoj Americi, u
sustavu Apertura i Clausura. Prevedeno na hrvatski, radi se o prvom (otvarajućem) i drugom
(zatvarajućem) dijelu natjecanja.

U dodatku ligama, većina nogometnih saveza dodaje i kup natjecanje tijekom sezone. Kupovi su najčešće
organizirani po knock-out sustavu, tj. pobjednik jedne utakmice prolazi u idući krug natjecanja, a gubitnik
više ne sudjeluje u natjecanju, odnosno ispada iz natjecanja.