Pravila u nogomet

Pravila

 Postoji sedamnaest zasebnih pravila opisanih u detaljima u IFAB-ovom službenom

pravilniku. Njima je određen gotovo svaki detalj nogometne igre, od potrebne opreme do
načina nastavka igre nakon prekida. Ostatak tog dokumenta odnosi se na tumačenje
svakog pravila iz sudačkog ugla. Nepredviđene situacije riješava glavni sudac koji vodi
glavnu riječ prije, za vrijeme i nakon utakmice. Svi sudionici utakmice, uključujući
tehnička osoblja, igrače i gledateljstvo, pod sudačkom su nadležnošću.
 Mijenjati pravila moguće je jednom godišnje na zajedničkoj radnoj zajednici IFAB-a i
FIFA-e između septembra i oktobra. Četiri saveza (engleski, irski, škotski i velški) te
četiri FIFA predstavnika zasjedaju po demokratskom principu jednoga glasa. Potrebna je
tročetvrtinska većina (barem šest od mogućih osam glasova) za usvajanje tražene izmjene
zakonika. Time je FIFA osigurala da nijedna izmjena ne može biti donesena bez njenog
pristanka, ali zauzvrat ne može sama ništa mijenjati. 
 Pravilnik se objavljuje na engleskom jeziku, a službeno se prevodi
na francuski, njemački i španjolski. 
Igralište

 Mjesto odigravanja utakmice je prirodna ili umjetna travnata površina različitih mjera. Poprišta

međunarodnih utakmica dužine su 100—110 m, a širine 64—75 m. Domaći savez pojedine države
propisuje dimenzije terena, no gotovo u svakoj prvoj ligi Svijeta radi se o već navedenim mjerama.
Nijedan teren ne smije biti veći od 120 x 90 m, ni kraći od 90 x 60 m. Kolike god mjere bile,
igralište mora biti duže nego široko. Sve linije moraju biti jasno vidljive, debljine do 12 cm. Na gol-
liniji sa svake strane postavljen je gol dimenzija 7,32 x 2,44 m. Kazneni prostor širi se po 16,5 m
lijevo i desno od unutrašnjosti stativa te 16,5 m prema naprijed. Polukrug na vrhu kaznenog
prostora je tzv. „bijela tačka”, mjesto odakle se izvode kazneni udarci. Osim toga, unutar
zamišljenoga kruga istih dimenzija ne smije stajati nijedan protivnički igrač tokom izvođenja
slobodnih udaraca. Dimenzije terena preračunate su u metre i centimetre zbog jednostavnosti, a
izvornim pravilnikom veličine igrališta određene su jardama, stopama te inčima.
Oprema

 Četvrto pravilo nogometne igre zahtijeva od svih igrača nošenje pet

predmeta: majice kratkih ili dugih rukava, kratkih hlača, štitnika za
potkoljenice („kostobrana”), dugih čarapa („štucni”) i obuće. Golmanima je
dozvoljeno igrati u dugim hlačama. Iako većina nogometaša koristi obuću s
čepovima („kopačke”), moguće je igrati u običnim patikama. Osim
propisane opreme, svi igrači smiju nositi grijače za ruke i noge dok su iste
boje kao i odjeća, rukavice, posebno oblikovane naočale, maske za lice i sl.
Dioptrijske naočale, nakit, privjesci i ostali predmeti opasni po samog igrača
ili ostale sudionike utakmice te su zabranjeni. Boje jednog tima moraju se
jasno razlikovati od drugog, zbog čega svaki tim ima  barem po
jednan set tamnijih i jedan set svjetlijih dresova. Golman nosi boje različite
od suigrača, protivnika i sudaca.
 Sudije također nastupaju u usklađenoj opremi. Glavni sudac opremljen je zviždaljkom,
žutim i crvenim kartonom, malom bilježnicom i olovkom za upisivanje kartona, a u
posljednje vrijeme i bočicom sa sprejem kojim obilježava zadanu udaljenost lopte i
„živog zida”. Linijski suci nose zastavicu na čijoj dršci se nalazi dugme za slanje signala
glavnome, koji  prima signal uređajem skrivenim ispod rukava. Svi suci, uključujući i one
iza gola, povezani su bežičnom radijskom vezom na svim međunarodnim službenim
utakmicama i većini prvoligaških diljem svijeta. Što je razina natjecanja viša, svi zahtjevi
organizatoru postaju stroži, što je posebno bitno kod neutralne opreme i uvjeta potrebnih
za odigravanje utakmica.
 Lopta je opsega 68—70 cm i težine 410—450 g. Napuhana je zrakom i prekrivena kožom
ili prikladnim sintetičkim materijalom. Lopte se testiraju u  FIFA laboratorijima; one koje
zadovolje minimalne zahtjeve dobivaju oznaku "FIFA Inspected", a može joj se dodati
i "FIFA Approved" ako zadovolji još strožije kriterije. Provjerava se osam osobina,
uključujući promjenu pritiska, oblika i težine pri upijanju vode. Sve lopte pripremljene za
utakmicu moraju biti iste. Organizator utakmice osigurava dodatne uvjete: semafor za
praćenje rezultata i vremena, uredan travnjak, čiste svlačionice, reflektore propisane
jačine osvjetljenja, mreže na golovima, „korner-zastavice”, hitnu pomoć i snage reda.
Sastav

 Sastav čine golman, deset igrača i zamjene. Utakmica ne može

započeti ako oba tima nemaju barem po sedmoricu na terenu,
uključujući golmana. Isto tako, utakmica se prekida ako broj
igrača jednog tima padne ispod sedam, a ishod utakmice se
vodi kao pobjeda druge ekipe u oba slučaja.
 Moguće je napraviti do tri zamjene po timu za vrijeme svake
službene utakmice. Maksimalan broj zamjena u zapisniku prije
početka utakmice varira između pet (rijetko i tri) i dvanaest,
ovisno o propozicijama natjecanja. Mijenjanje bilo kojeg
igrača, uključujući golmana, odvija se isključivo tokom prekida
uz sudačko dopuštenje. Razlozi mijenjanja najčešće su ozljeda,
trenerovo nezadovoljstvo, taktičke promjene usred utakmice i
trošenje vremena pred sam kraj. Neovlašteni ulasci i izlasci iz
terena kažnjavaju se žutim kartonom. Kratkotrajne kretnje van
granica terena u poštenoj težnji za stvaranjem razlike potpuno
su dozvoljene.
 Tim je predvođen kapetanom u svakom trenutku utakmice. I
golman može nositi tu ulogu. Uloga kapetana je vidljiva
nošenjem vrpce na nadlaktici. Ako kapetan napusti igru,
neovisno o razlozima, predaje kapetansku vrpcu bilo kojem od
suigrača. Za razliku od mišljenja, kapetan ne uživa nikakve
pogodnosti u komunikaciji sa sucima. Prigovor ili vidno
nesuglasje sa sudačkim odlukama jednako su kažnjivo svim
igračima. Štoviše, kapetan ima nekoliko dodatnih obveza; s
protivničkim kapetanom i glavnim sucem određuje posjed
lopte i stranu igrališta, a sudac će se prvo obratiti kapetanu ako
nije sretan ponašanjem većeg broja igrača jedne ekipe.
 Suđenje

 Glavni sudac utakmice zadužen je za provedbu svih pravila u djelo. U toj provedbi pomažu mu dva linijska sudca smještena
iza aut-linija, čiji su prioriteti prokazivanje zaleđa i prelaska lopte izvan granica mahanjem zastavicom. Međutim,
„pomoćnici” ukazuju na momčad kojoj pripada lopta nakon njenog napuštanja granica igrališta te prekršaje u njihovoj
neposrednoj blizini. Glavni sudac ne mora uvažiti sugestiju pomoćnika. Kako jedan linijski sudac nadgleda jednu polovicu
terena između gol-linije i centra, kolega s druge strane nalazi se na suprotnoj aut-liniji, a glavni sudac dijagonalnim sustavom
kontrole drastično smanjuje prostor van vidnog dometa čitave trojke. U Europskoj ligi 2009/10. uvedena su dva dodatna
pomoćnika, po jedan iza svakog gola, kao dodatni par očiju u kaznenom prostoru. Njihova uloga svodi se na utvrđivanje
eventualnog ulaska lopte u gol i verbalnu komunikaciju s glavnim sucem korištenjem zatvorene radijske veze za sve ostale
dvojbene situacije. Suci iza gola rjeđe signaliziraju prekršaje za kazneni udarac, jer to je prije svega zadaća glavnog a potom
linijskih sudaca. Četvrti sudac, odnosno šesti na utakmicama s pomoćnicima iza golova, upravlja događanjima na periferiji
igrališta: pazi na ponašanje klupâ, pomaže u obavljanju zamjena, obznanjuje sudačku nadoknadu i zapisuje ključne
pojedinosti utakmice poput golova i kartona. U slučaju ozljede bilo kojeg od sudaca, četvrti ga je spreman zamijeniti. Delegat
utakmice bavi se „papirologijom”: sastavima ekipa, izgredima na terenu i tribinama, procjenom sudačke učinkovitosti i
slanjem izvještaja nadležnim tijelima.
 Glavni sudac trudi se nametnuti autoritet igračima za vrijeme utakmice, dok u isto vrijeme pokušava učiniti se
„nevidljivim”. Naime, sudac koristi zviždaljku pri svakoj značajnoj odluci,
a pretjeranim sjeckanjem igre zviždanje gubi na vrijednosti kada je najpotrebnije. Kad sudac poželi „smiriti strasti”, odlučuj
e se
za usmeno upozorenje igraču, opomenu žutim kartonom ili pak isključenje igrača crvenim kartonom. Ujednačen kriterij naj
bolji je sučev suputnik za vrijeme utakmice; što je dozvoljeno jednima, trebalo bi biti i drugima i obratno. Odluke se donose
 unutar jedne do dvije sekunde, ali nema mjesta ishitrenosti zbog pravila prednosti. Igrač u posjedu lopte često će pretrpiti 
prekršaj, a sudac bi oštećenu momčad u naletu prema protivničkim vratima uvijek trebao pustiti dalje ako je
to moguće. Nepoštovanje prednosti uzrokuje utoliko burniju reakciju igrača i publike što je napad prekinut istovremenim „s
viranjem” više obećavao. Sudac označava prednost pružanjem ruku ispred tijela u smjeru igre; ako se ona ne ostvari maka
r kratkotrajnim oslobađanjem od protivničkog pritiska unutar nekoliko sekundi, dosuđuje se slobodni udarac na mjestu gdje
 je momčad prvotno pretrpjela prekršaj. Nije nužno prekidati igru istog trenutka zbog dodjele žutog kartona pa makar drugo
g, isključujućeg, nego je
to moguće učiniti tijekom prvog sljedećeg prekida. Prekršaji za izravni crveni karton traže istovremeno djelovanje po svojoj 
prirodi jer igrač kojega sudac namjerava isključiti već u
tom trenutku odluke izgubio je pravo sudjelovanja. Međutim, ako sudac svejedno dosudi prednost,
a oštećena momčad postigne pogodak, tada može svejedno isključiti igrača uslijed izrazito nesportskog čina ili kazniti ga ž
utim kartonom zbog nedopuštenog prekidanja izgledne prilike za gol kojeg ipak nije uspio spriječiti. Primjera radi, 
Ivan Perišić povukao je hrvatski protuudar na utakmici SP-a u Brazilu 2014. protiv Kameruna, kad Alex Song
 namjerno s leđa laktom udara Marija Mandžukića. Portugalski sudac, Pedro Proença
, zaustavio je izglednu priliku za osvajanje barem nekoliko desetaka metara protiv prorijeđene obrane te isključio Kamerun
ca.
 Prekršaji

 Momčad koja pretrpi prekršaj izvodi slobodni udarac (izravni ili neizravni) s „mjesta zločina” ili jedanaesterac ako je
prekršaj izboren u protivničkom kaznenom prostoru. Lopta mora biti u igri da bi oštećena momčad smjela premjestiti
izvođenje slobodnog udarca na mjesto nastanka prekršaja. Sljedeći potezi smatraju se prekršajima za izravni slobodni
udarac: udaranje, saplitanje, guranje, rušenje, držanje, košenje i pljuvanje protivnika, skakanje na protivnika te namjerno
igranje rukom. Guranje protivnika tijelom ili ramenom dozvoljeno je isključivo u trku za loptom, a braniča se u načelu
stavlja u povlašteni položaj kod dvojbenih situacija na granici prekršaja. Dozvoljeno je tijelom zaklanjati („graditi”) loptu.
Kako jedanaesterac predstavlja najizgledniju priliku za postizanje pogotka, sudac u praksi neznatno opušta kriterij za
dosuđivanje prekršaja u šesnaestercu, jer igrači momčadi u napadu često potenciraju kontakt s braničem u tom području.
 Jedan od prekršaja za neizravni slobodni udarac upravo je „simuliranje” — iznuđivanje prekršaja glumom. Ostali prekršaji
za neizravni slobodni udarac jesu i opasna igra (previsoko podignuto stopalo, igranje džonom, ali i preniska igra glavom),
ometanje vratara pri ispuštanju lopte iz ruku, kao i svaki ostali čin vrijedan žutog ili crvenog kartona koji nije izričito
spomenut zakonikom. Vratar u svom kaznenom prostoru ne smije rukom dirati loptu namjerno dodanu potkoljenicom ili
stopalom od strane suigrača, ali ni one dodane rukom iz auta. Ne smije ni ponovno uhvatiti loptu koju je netom ispustio a
da ju nitko u međuvremenu nije dirao. Iako vratar nominalno smije držati loptu u rukama do šest sekundi, tolerira mu se i
dvostruko duže vrijeme, pogotovo uslijed zahtjevne obrane ili tjelesnog kontakta s protivnikom, sve dok ne počne očito
odugovlačiti. Iako zaleđe nije prekršaj po svojoj prirodi, kažnjava se neizravnim slobodnim udarcem za protivnika.
 Kartoni

 Kartonima su podložni isključivo igrači. Sudac može opomenuti žutim ili isključiti crvenim kartonom bilo kojeg
igrača na terenu ili zamjenu na klupi. Drugi žuti karton istome igraču donosi njegovo isključenje te isti mora
odmah napustiti teren i tehnički prostor. Isključeni igrač ne smije se mijenjati pa momčad do kraja utakmice ima
igrača manje, a isključena neiskorištena zamjena ne smije ući u igru. Svi igrači podložni su kartonima nedugo
prije prvog i nakon posljednjeg sučevog zvižduka. Crveni karton povlači suspenziju u trajanju predviđenom
propozicijama natjecanja, kao i određeni broj žutih kartona skupljenih tijekom sezone. Sudac može isključiti bilo
kojeg člana tehničkog osoblja, od trenera do liječnika, no pritom ne koristi kartone. Kao uvijek, procjena glavnog
suca jedina je mjerodavna.
 Žuti karton dodjeljuje se za prigovor sucu riječju ili djelom, opetovane prekršaje, otezanje s vraćanjem lopte u igru,
skidanje opreme, nepoštovanje propisane udaljenosti pri prekidu i neovlašteni ulazak ili izlazak iz igre. Izvorni
pravilnik na engleskom jeziku čini jasnu razliku između prekršaja (foul) i nesportskog ponašanja (misconduct).
Igrač koji, po sučevu mišljenju, počini djelo mimo duha nogometne igre, podložan je stegovnoj mjeri. Prema tome,
igračev čin može predstavljati prekršaj, ali ne i nesportsko ponašanje. U sferu nesportskih prekršaja za žuti karton
spadaju povlačenje protivnika za majicu ili kosu, klizeći nasrtaj na protivnika umjesto lopte, nepropisno
zaustavljanje obećavajućeg protivničkog napada u ranoj fazi te brojni ostali potezi koji su preteški za izostanak
žutog kartona, ali nedovoljni za izravno isključenje.
 Izravni crveni karton pokazuje se igraču koji izrazito grubo i opasno nasrne na pro
tivnika. Nekoliko je pogibeljnih vrsta „startova” (uklizavanja) kojima nema mjesta n
i u jednom sportu i vrlo lako prouzroče teške ozljede: nasrtaj džonom kopačke na 
protivničku nogu, klizeći start
s objema nogama u zraku te zakašnjeli nasrtaj na protivnika. Namjerni udarci lakt
om, šakom ili glavom također donose crveni karton. Isključenje zaslužuje se i nap
adom na suigrača,[12] gledatelja[13]
 ili suca. Prekidanje izrazite protivničke prigode za postizanje pogotka namjernim i
granjem rukom ili prekršajem, poput rušenja već odmaklog protivnika ispred kojeg
a se ne nalazi nitko osim vratara, kažnjava se isključenjem, baš kao i pljuvanje ili 
psovanje bilo kojeg sudionika utakmice.
 Slobodni udarci

 Dvije su vrste slobodnog udarca: izravni i neizravni, poznat i kao „indirekt”. Za

razliku od izravnog, pogodak iz potonjeg ne može se postići jednim, izvođačevim,
dodirom lopte. Drugim riječima, lopta koja ne dodirne nikoga na putu u mrežu iz
indirekta, pa ni protivnika, ne vodi se kao pogodak nego gol aut za protivničku
momčad. Iako izvođač smije pucati u nadi da će lopta nekoga barem okrznuti na
putu do gola, najčešće ju dodaje svom suigraču koji uživa svu slobodu izbora.
Glavni sudac označava neizravni slobodni udarac, dakle zabranu postizanja
pogotka, podizanjem ruke visoko iznad glave. Zabrana se ukida kada bilo koji
igrač osim izvođača dodirne loptu ili ona napusti granicu igrališta, pri čemu sudac
spušta ruku. Autogol ne može biti postignut ravno iz slobodnog udarca, nego se
protivničkoj ekipi dodijeli udarac iz kuta.
 Igrači moraju odstupiti 9,15 m od lopte u svim smjerovima prilikom protivničkih
„slobodnjaka”. Lopta mora mirovati netom prije izvođenja. Ako se protivnik nalazi
u neposrednoj blizini lopte koja će se izvesti, trebao bi osloboditi prostor za
dodavanje dok se kreće na propisanu udaljenost. Brzo dodavanje suigraču na
minimalnu udaljenost daje za pravo protivnicima da pokušaju oteti ili ispucati loptu
iako su se prvotno nalazili u krugu u kojem nisu smjeli biti. Nadalje, kad
izvođač pogodi loptom protivnika kojemu nije pružio ni priliku za udaljavanje,
sudac najčešće pušta igru dalje. Međutim, procjena ovisi o situaciji; sudac
razmatra ponašanje izvođača i protivnika, status akcije, položaj obrane, prethodne
odluke (vlastiti kriterij) itd.
 Kad momčad izvodi slobodni udarac, izravni ili neizravni, iz vlastitog šesnaesterca
, svi igrači moraju napustiti taj prostor i poštovati minimalno odstojanje. Lopta se s
matra živom tek kad napusti šesnaesterac. Neizravni slobodni udarac u protivničk
om kaznenom prostoru može biti dosuđen na udaljenosti manjoj od 9,15 m.
U takvoj situaciji, igrači u živom zidu koji se nalaze unutar 9,15 m
od lopte moraju stati na gol-
liniju, a istrčavanje im je dozvoljeno u trenutku izvođenja lopte. Indirekt koji nastan
e unutar pet metara od gola vraća se na liniju peterca usporednu s mjestom nasta
nka prekršaja. Ako vratar nepropisno uhvati loptu rukama u svom kaznenom prost
oru, protivniku se dodjeljuje indirekt; ako to učini izvan svog šesnaesterca, protivni
ku se dodjeljuje izravni slobodni udarac,
a vrataru žuti ili crveni karton, ovisno o razini opasnosti po njegova vrata.
 Kazneni udarac

 Prekršaji za izravni slobodni udarac koje momčad napravi u vlastitom kaznenom prostoru kažnjavaju se
„najstrožom kaznom” — jedanaestercem. Svi igrači, osim izvođača i vratara, izlaze iz šesnaesterca i dijela
kruga na njegovu vrhu koji označava propisanu udaljenost od lopte. Pomoćni sudac dolazi na sjecište
kaznenog prostora i gol-linije. Vratar smije kretati se po crti, ali naprijed ne smije sve dok izvođač ne
zamahne nogom. U praksi, sudac dozvoljava dva vratareva koraka prema lopti neposredno prije udarca —
jedan za stvaranje inercije, drugi za skok u „paradu”. Izvođač ne smije stati u potpunosti ni u jednom dijelu
zaleta, iako smije mijenjati brzinu. Ostali igrači nemaju što tražiti unutar kaznenog prostora do trenutka
udarca.
 Česte su nepravilnosti pri izvođenju „penala”. Vratar sužava kut pretjeranim približavanjem lopti, izvođač se
prepredeno zaustavi netom prije udarca, igrači obiju momčadi utrčavaju u šesnaesterac i sl. Budući da je
kazneni udarac vrlo delikatna situacija, suci razmatraju širu sliku pri donošenju odluke. Ako vratar ili njegova
momčad naprave nešto nedozvoljeno, a lopta svejedno završi u golu, pogodak je regularan. U slučaju obrane
ili promašaja, jedanaesterac se ponavlja. S druge strane, ako izvođač ili njegovi suigrači prekrše bilo koje
pravilo, a jedanaesterac završi pogotkom, isti se ponavlja. Vratareva obrana ili izvođačev promašaj donose
uobičajeni nastavak igre. Nepravilnosti s obje strane dovode do ponovnog izvođenja neovisno o ishodu.
 Ako izvođač pogodi okvir vrata,
ne smije dirati loptu sve dok ona ne dotakne bilo kojeg igrača na terenu, inače bi l
optu izveo „sam sebi” te skrivio neizravni slobodni udarac. Iako ogromna većina je
danaesteraca biva izvedena udarcem na vrata, dozvoljeno je dodati suigraču, dod
uše samo prema naprijed ili vodoravno.
Bez obzira na sučevu nadoknadu, stanje na stadionu ili bilo kakve druge nepogod
e, dosuđeni kazneni udarac mora
se izvesti prije kraja poluvremena ili utakmice. Prilikom raspucavanja s bijele točk
e kao načina odluke o pobjedniku, jedanaesterac traje dok lopta ne napusti teren (
ili uđe u gol, što je također vid prelaska granice igrališta) ili potpuno se zaustavi. G
lavni sudac označava početak i kraj svakog jedanaesterca.
Zaleđe/Offside

 Prije svega, potrebno je napomenuti kako se vratar smatra ravnopravnim obrambenim igračem prilikom određivanja
zaleđa. Pojam „predzadnjeg igrača obrane” u ogromnoj većini slučajeva označava braniča najbližeg svom vrataru, a
iznimke bit će pojašnjene dalje u tekstu. Svaki protivnik koji se, u trenutku upućivanja lopte njemu, cijelim ili dijelom tijela
nađe između predzadnjeg braniča i vratara (dakle, zadnja dva braniča) nalazi se u nedozvoljenoj poziciji. Ruke se
zanemaruju jer njima gol ne može biti postignut. Međutim, zaleđe se dosuđuje tek kad igrač iskoristi ili pokuša iskoristiti
svoju nezakonitu prednost. Prema tome, puko obitavanje u zaleđu nije razlog za prekidanje igre sve dok taj isti igrač ne
sudjeluje aktivno u napadu svoje momčadi. Zaleđe se ne sudi igraču koji se nalazi na „svojoj” polovici terena niti onome
koji je u ravnini s predzadnjim protivnikom. Budući da se svako dodavanje smatra novom akcijom, igrač koji se prvotno
nalazio u zaleđu — kada je loptu primio njegov suigrač u dozvoljenoj poziciji — stigne vratiti se u ispravan položaj. Zaleđe
ne postoji kod izvođenja gol auta, auta i udarca iz kuta.
 Ključni trenutak jest onaj djelić sekunde u kojemu igrač momčadi u napadu šalje loptu, svjesno ili nesvjesno, suigraču.
Linijski sudac, koji se stalno kreće usporedno s predzadnjim čovjekom obrane, ocjenjuje je li primatelj lopte u trenutku
njenog upućivanja uhvaćen upravo između predzadnjeg braniča i vratara. Osim pri dodavanju, zaleđe se svira i u slučaju
kad jedan igrač uputi udarac na gol, lopta se odbije od braniča, vratara, okvira gola ili korner-zastavice, a do nje dođe
pucačev suigrač u nedozvoljenoj poziciji. Ako igrač shvati da je u zaleđu, može se ukopati na mjestu i propustiti loptu za
nastavak napada. Posao linijskog suca vrlo je zahtjevan; osim pomaganja glavnome, odgovoran je za dobrobit posljednje
crte obrane. Najnezavidnija situacija jest ona u kojoj napadač napreduje prema golu a branič u suprotnom smjeru u
nastojanju da ga uhvati iza leđa. U punom trku moguća je promjena položaja od desetak metara u sekundi, a pomoćnik
mora zamrznuti sliku trenutka slanja lopte u svojoj glavi i donijeti odluku. Dakle, nedosuđeno zaleđe od nekoliko
centimetara često uopće nije vidljivo ljudskom oku.
 Prilikom označavanja zaleđa, linijski sudac stane u mjestu i podigne zastavicu izn
ad glave reskim zamahom desne ruke da
je glavni sudac može i čuti. Nakon sučeva zvižduka za prekid igre, usmjerava ju n
a neki od
tri načina: dolje, ako je zaleđe nastalo na trećini terena najbližoj pomoćniku; ravno
, ako je zaleđe po sredini;
gore, ako je igrač u zaleđu na najudaljenijoj trećini terena. Iako to nije nužno, pom
oćnik može lijevom rukom prokazati igrača. Kako zaleđe nije prekršaj nad igračem
, kažnjava se neizravnim slobodnim udarcem za protivničku momčad. Kod dvojbe
nih situacija, pomoćnik nastavlja trčati sa zastavicom usmjerenom prema tlu, obzn
anjujući time da je svjestan sumnji iako je pozicija regularna.
 Postizanje pogodaka

 Za postizanje pogotka potrebno je poslati loptu cijelim njenim obujmom ispod gred
te između stativa. Lopta koja bilo kojim svojim dijelom dodiruje crtu, ili se nalazi
iznad nje tako da bi ju dodirivala da je na tlu, smatra se živom, odnosno u igri.
Golovi se postižu iz neometane igre ili prekida. Kao i svaka druga sučeva odluka,
gol se može poništiti zbog zaleđa ili bilo kakvog prekršaja prije nastavka igre.
Glavni sudac najčešće pokazuje rukom na centar, odakle momčad koja je primila
pogodak izvodi loptu, a katkad puhne u zviždaljku, pogotovo uslijed dvojbene
situacije. Linijski sudac zatrči se prema sredini terena označavajući regularno
postignuti pogodak.
 Vraćanje lopte u igru

 Lopta otprilike trećinu utakmice ne smatra se živom, odnosno nije u igri uslijed izlaska izvan granica terena, prekršaja,
zaleđa ili postignutog pogotka. Razni su oblici prekida, kao i načini vraćanja lopte u igru. Ni iz jednog vraćanja nije moguće
izravno zabiti autogol; ako lopta ipak uđe u gol, protivničkoj momčadi dodijeli se udarac iz kuta. Odugovlačenje s bilo kojim
izvođenjem lopte kažnjivo je žutim kartonom.
• Početni udarac: Na početku svakog poluvremena i nakon postignutog pogotka, momčadi zauzimaju položaje na polovici
terena koju brane. Lopta se postavlja u središte kruga, a izvodi na način da prvim dodirom nakon sučeva zvižduka prijeđe
na protivničku stranu igrališta. Protivnički igrači poštuju propisano odstojanje izlaskom iz središnjeg kruga dok se lopta ne
izvede.
• Gol aut: Kada lopta prijeđe gol-liniju nakon što je zadnji dodir s njom ostvario igrač momčadi u napadu, dosuđuje se gol
aut. Sudac pokazuje spuštenim dlanom na peterac, odakle se lopta izvodi, a linijski sudac zastavicom na isto mjesto. Svi
igrači moraju napustiti šesnaesterac, a lopta je u igri kad napusti taj prostor. Vratar smije prepustiti izvođenje suigraču.
Zaleđe ne postoji tijekom izvođenja gol auta. Dozvoljeno je postići pogodak izravnim udarcem na protivnička vrata.
• Udarac iz kuta: Kada loptu preko gol-linije izbaci igrač momčadi u fazi obrane, dosuđuje se udarac iz kuta („korner”).
Sudac označava udarac iz kuta podizanjem ruke u smjeru zastave u kutu igrališta, a linijski sudac dolazi na sjecište gol- i
aut-linije te spušta svoju zastavicu prema kutu, bez obzira izvodi li se udarac iz toga ugla ili onog preko puta. Kako za
vrijeme izvođenja udarca iz kuta ne postoji zaleđe, izvođačevi suigrači pune protivnički kazneni prostor. Međutim, pravilo
zaleđa vraća se na snagu prvim sljedećim dodirom pa momčad koja brani svoja vrata nastoji ispucati loptu što je dalje
moguće te pomaknuti crtu zaleđa dalje od svojih vrata zajedničkim izlaskom. Protivnici moraju se udaljiti barem 9,15 m
prije izvođenja.
• Aut:Kada igrač izbaci loptu preko aut-
linije, dosuđuje se ubacivanje sa strane u korist protivničke momčadi. Linijski sudac pruža zastavicu u smjeru napada momča
di kojoj lopta pripada. Aut se izvodi objema rukama iznad glave. Obje izvođačeve noge moraju biti na tlu u trenutku izbačaja. 
Protivnik ne smije se približiti na manje od dva metra od crte. Iako bi
se lopta trebala izvesti s mjesta gdje je napustila igralište, igračima se tolerira nekoliko metara hvatanja zaleta. Osim toga, su
dac dopušta i ponešto dugotrajnije izvođenje, sve dok igrač ne počne očito krasti vrijeme. Naime, kratak doseg ubacivanja sa 
strane omogućuje protivnicima blisko praćenje svih izvođačevih suigrača. Ni gol ni autogol ne mogu se postići izravno iz auta.
• Slobodni udarci: Lopta mora mirovati na tlu, a izvodi se isključivo nogom. Lopta je
u igri u trenutku kad se pomakne nakon udarca.
• Sudačko podbacivanje: Ovaj način vraćanja lopte u igru koristi se kod prinudnih prekida igre, poput teške ozljede igrača, ula
ska neovlaštenih osoba u teren i sl.
Tri su načina ovog vraćanja lopte u igru ovisno o posjedu lopte, ali lopta u svakom slučaju mora odskočiti od igrališta iz sučev
e ruke s mjesta gdje se nalazila prije prekida. Ako lopta nije bila ničija, ili je igrač u njenom posjedu bio
pod izraženim protivničkim pritiskom, po jedan igrač iz obje momčadi natječe se za njen posjed, poput podbacivanja u 
hokeju na ledu
. Ako je lopta bila u neometanom posjedu jednog igrača, tada mu sudac vraća loptu u posjed, a igra se potom vraća „u normal
u”. Osim toga, sudac može naložiti igraču da vrati loptu protivniku
HVALA NA PAZNJI!