ODBOJKA 
Odbojka je sport s loptom u kojem se dvije suparničke momčadi natječu na terenu s razapetom
mrežom na sredini. Cilj igre je prebaciti loptu preko mreže u protivničko polje na način da je
protivnik ne uspije održati u zraku i vratiti natrag preko mreže na dozvoljen način prije nego li
padne na teren. Na desnoj strani ide 1, ispred njega je broj 2, u sredini je broj 6, ispred njega je
3, na lijevoj strani je 5,ispred njega je 4.
Odbojka je sport koji obiluje brzinom i svestranim pokretima tijela pa se od igrača očekuju brze
reakcije, sabranost i trenutna snalažljivost. Glavna obilježja današnjih nacionalnih selekcija su
snaga i visina.Osobito je važno da igrači budu dobro zagrijani i trenirani.Važno je da igrači igraju
složno .

Karakteristike igre 
Odbojka je timska (grupna) igra u kojoj se dvije ekipe od po šest igrača bore na terenu
dimenzija 18x9 metara. Po sredini igrališta razapeta je mreža široka 1 metar i duga 9,5 metara.
Razmak između gornjeg ruba mreže i tla je različit: 243 cm za seniore i 224 cm za seniorke.

Igralište je središnjom linijom podijeljeno na dva polja; na 3 metra od nje teku sa strane
paralelne linije koje označavaju zonu napada, a iza njih zonu obrane. Prostor za serviranje je
iza zadnje linije i može se slobodno servirati s bilo kojeg mjesta duž linije.

Početni udarac (servis) izvodi desni igrač stražnje linije, nastojeći da prebaci loptu u
protivničko polje. Ako je servis izveden nepravilno ili ako je protivnik u toku nadigravanja bio
uspješniji, protivnik stječe pravo serviranja.

Ekipa smije loptu dodirnuti tri puta u jednom poenu, a isti igrač ne smije odigrati loptu dvaput
uzastopce (blok se ne broji kao dodir, tako da kad igrač odigra blok, može igrati još jednom).

Lopta ostaje u igri dok ne dodirne teren, zid ili neki predmet, odnosno dok netko od igrača ne
učini pogrešku.

Pravila bodovanja
2000.godine donešena su nova pravila bodovanja u odbojci. Prema novim pravilima poeni se
osvajaju poslije svake završene akcije, bez obzira na to koja ekipa je servirala. Prema prijašnjim
pravilima samo ona ekipa koja je servirala je mogla osvojiti poen.
Utakmice se igraju na tri dobivena seta od po 25 poena, a najviše se može odigrati pet setova.
Za razliku od prva četiri seta, peti (koji se još zove i tie-break) se igra do 15 poena. U slučaju
izjednačenog rezultata krajem seta, pobjedniku su potrebna dva poena razlike da bi završio
susret u svoju korist.

Pravilo rotacije
Tijekom igre svih šest igrača se u polju rotiraju u smjeru kazaljke na satu, nakon osvojenog
servisa. To je glavni ključ dvoranske odbojke - ne može se cijelo vrijeme igrati s najboljim
napadačima na mreži ili najboljim obrambenim igračima u pozadini. Prije servisa igrači moraju
biti na mjestima koje im redom pripada, a nakon servisa mogu zamijeniti mjesta, ali igrači iz
obrane ne smiju mijenjati igrače na mreži. Oni također smiju sudjelovati u napadu, ali mogu
smečirati samo iza napadačke linije (linije tri metra). Pravilo rotiranja objašnjava zašto tehničar
ponekad izgleda kao da se "skriva" iza igrača.

Lopta 
Nakon testiranja mnogih boja za odbojkašku loptu FIVB je na Svjetskom prenstvu u Japanu
1998. godine predstavila loptu sa žutim, plavim i bijelim prugama. Njome je zamijenjena
tradicionalna bijela lopta.

Tehnički elementi odbojke 

Tehnički elementi u odbojci su:
 Servis
 Odbijanje podlakticom (prijem servisa)
 Dizanje 
 Pucanje (smeč,smeš)
 Blok

               KOŠARKA
Košarka je sport u kojem dva tima sastavljena od pet igrača koji pokušavaju ostvariti što više
poena (bodova) ubacivanjem lopte kroz obruč koša pod organiziranim pravilima. Kada se to
dogodi govori se o košu.

Do bodova se dolazi ubacivanjem lopte kroz obruč koša pod uvjetom da je lopta kroz obruč
prošla odozgo. Momčad koja na kraju utakmice ostvari više bodova pobjednik je. Koš zabijen
unutar luka vrijedi 2 boda, iza luka vrijedi 3 (trica), a slobodno bacanje vrijedi 1 bod. Loptom se
upravlja njenim odbacivanjem od podloge (dribling) ili međusobnim dodavanjem između
suigrača. Tjelesni kontakt koji ometa igrača u igri nije dozvoljen (prekršaj). Postoje strogo
određena pravila i načini na koje se lopta smije voditi.

Pravila košarke
Mjere i trajanje napada najčešće variraju između turnira i organizacija; u ovom dijelu članka
koriste se međunarodna i NBA pravila.

Smisao igre je premašiti broj koševa (poena) druge momčadi ubacivanjem lopte kroz obruč
protivničkoga koša pod uvjetom da je lopta ušla kroz obruč bez da je prošla kroz donji dio
obruča, već od iznad, te sprečavanje protivničke momčadi da ubaci loptu kroz koš momčadi
koja se brani.Smiju se napravit 2 koraka treći korak su koraci. Pokušaj ubacivanja lopte kroz
obruč (u koš) zove se udarac ili šut. Uspješan šut iz igre vrijedi dva poena ako je šut upućen na
način da je zadnje mjesto na kojemu je šuter stajao bilo unutar luka polumjera 6.75 (do
2010./11. 6.25) metara u Europi, te 7.24 metara u NBA. Šut izvan toga luka vrijedi tri poena.

Regulacije u igri
Utakmica se igra po četiri četvrtine od deset (međunarodna košarka) ili dvanaest minuta (NBA).
Na sveučilištima se igraju dva poluvremena od 20 minuta, dok većina koledža igra četiri
četvrtine od osam minuta. Veliki odmor nakon dvije četvrtine traje petnaest minuta, a odmor
između dvije četvrtine traje dvije minute. Ako je igra neodlučena nakon četiri četvrtine igra se
jedan produžetak od pet minuta. Ako je nakon jednog produžetka utakmica i dalje neodlučena,
produžeci se nastavljaju dok se ne dobije pobjednik. Momčadi mijenjaju koševe nakon dvije
odigrane četvrtine. Sat se pomiče dok je lopta u igri; kad je lopta izvan granica ili nije u aktivnoj
igri, sat se zaustavlja. Upravo zbog toga utakmice traju otprilike dva sata, mnogo više od
predviđenih 40 (međunarodna košarka) ili 48 minuta (NBA).

Na terenu u igri smije biti pet igrača jedne momčadi u isto vrijeme. Momčadi smiju imati
maksimalno sedam zamjena. Zamjene se mogu obavljati neograničeno, ali samo kad je sat
zaustavljen, tj. kad igra nije aktivna. Momčadi imaju trenera, koji najčešće razvija taktiku i
strategiju momčadi, te ostalo osoblje koje također aktivno sudjeluje, no izvan terena (liječnici,
pomoćni treneri, statističari).

I za žene i muškarce dres je isti. Standardni se dres sastoji od hlača koje u današnje vrijeme
dosežu ispod koljena i majice bez rukava s jasno vidljivim brojem koji nema nitko drugi u
momčadi, koji je otisnut i na prsima i leđima. Profesionalni košarkaši koriste specijalnu obuću s
visokim đonom koji osiguravaju dodatnu potporu petama. Osim broja, na majicama se nalaze i
imena kluba, igrača i sponzora.

Broj time-outova na utakmici ograničen je najčešće na šest. Traju po ne više od jedne minute,
osim ako nije predviđeno da traju duže zbog televizijskog prijenosa. Utakmicu kontroliraju suci
kojih je na jednoj utakmici četiri: glavni sudac, dva pomoćnika i jedan sudac za stolom, koji
vodi brigu o broju postignutih koševa, osobnim pogreškama igrača, vremenu, strelici posjeda i
vremenu napada.

Oprema
Jedina oprema koja je prijeko potrebna za odigravanje košarkaške utakmice su lopta i ravni
pravokutni teren s koševima na suprotnim krajevima terena. Košarka na natjecateljskoj razini
zahtijeva više opreme kao sat, tablu s rezultatom, alternativne strelice posjeda, te operativni
sustav na konstrukciji koša sa sirenom.
Regularni košarkaški teren za međunarodnu košarku ima mjere 28x15 metara, a u NBA 29x15
metara. Većina terena ima parket izrađen od drva. Željezni koš s tablom, mrežom i obručom visi
1.2 metara unutar terena po sredini s visinom gornjeg obruča od 3.05 metara. Ove mjere gotovo
su identične u svim ligama na svijetu. Dok dimenzije terena ili table na košu mogu varirati bez
pretjeranoga učinka, vrlo je važno da obruč bude na točnoj visini od 3.05 metara. Čak i maleno
odstojanje od nekoliko centimetara, pa čak i milimetara, može imati veliki učinak na uspješnost
šuteva.

    

Prekršaji
Lopta se smije voditi prema košu njenim pucanjem (šutom), dodavanjem između igrača, njenim
bacanjem, guranjem, kotrljanjem ili driblingom (odbacujući loptu od poda prilikom trčanja).

Lopta mora ostati unutar terena; momčad koja zadnja dodirne loptu prije nego što ona dodirne
graničnu crtu terena ili ju prijeđe gubi posjed nad loptom. Igrač koji se kreće s loptom (koju drži
objema rukama) ne smije pomaknuti obje noge dok dribla (vodi loptu), inače se sude koraci, ne
smije loptu uhvatiti objema rukama niti driblati s objema rukama, inače se sudi duplo vođenje.
Ruka igrača ne smije biti ispod lopte dok dribla, inače se sudi nošena lopta. Momčad koja ima
posjed lopte u napadačkom dijelu terena ne smije vratiti loptu u obrambeni dio terena. Lopta se
ne smije udariti šakom. Ako se igrač ogluši o neko od ovih pravila dok je njegova momčad u
napadu, momčad gubi loptu; ako se momčad branila, napad se ponavlja od početka.

Faul
Pokušaj da se protivnika nesportski ošteti preko tjelesnog kontakta nije dozvoljen i naziva se
prekršaj (faul). Prekršaje najviše čine igrači momčadi koja se brani, no učestali su i prekršaji u
napadu (igrači momčadi koja napada). Igrači na kojima je prekršaj napravljen ili dobivaju loptu
da je ubace sa strane ili pucaju slobodno bacanje ako su faulirani prilikom šuta ili je momčad
koja je napravila prekršaj iskoristila bonus. Jedan poen se dodjeljuje momčadi čiji igrač ubaci
loptu na slobodnom bacanju, koji se izvodi iza linije udaljene od koša 4.5 metara. Igračima je
dozvoljeno pucati slobodno bacanje i iza linije, no unutar kruga koji je jasno ucrtan na slici
desno.

Pravila i taktike
U petorci koja nastupa na terenu svaki igrač ima drugačiju ulogu:
  razigravač (point guard, razigravač, jedinica): organizira napad čitave momčadi
kontroliranjem lopte i njenim pravilnim upućivanjem suigraču u prilici;
 šuter (dvica, duja): šuter je igrač koji puca prema košu najviše u utakmici i od kojega se
očekuje uspješno izvršavanje tih šuteva, dok se u obrani šuter brine za najboljeg
protivničkog pucaća dalekometnih šuteva;
 krilo (trica): krilo je zaduženo za ostvarivanje poena dalekometnim šutevima s krila ili
probijanjem po krilu prema košu, dok se u obrani krilo prvenstveno brine za obrambene
skokove i oduzimanja lopti protivnicima, iako može ponekad igra i aktivniju ulogu u
obrani;
 krilni centar (mali centar, četvorka): igra napadački često leđima okrenut prema košu
zbog lakšeg primanja lopte od suigrača, dok se u obrani bori protiv protivničkog krilnog
centra (man-to-man obrana) ili čuva koš, tj. smješten je ispod koša (u zonskoj obrani);
 centar (petica): koristi masu i visinu za zabijanje koševa u napadu, dok u obrani igra
ispod koša s namjerom zaustavljanja prodora protivnika prema košu.
Iznad opisana mjesta i pozicije igrača su fleksibilni. Ponekad će momčad koristiti napad sa tri
šutera, kod koje se krilni centar ili centar zamjenjuju jednim šuterom. U igri se najviše na svojim
pozicijama izmjenjuju razigravač i šuter, pogotovo ako ti igrači imaju istančan osjećaj za vođenje
igre i driblanje loptom.

Tehnički elementi
Tehnički elementi u košarci su:
 Šut
 Dodavanje
 Dribling
 Vođenje
 Slobodno bacanje

               NOGOMET
Nogomet je sport u kojemu se dvije momčadi od 11 igrača nadmeću na pravokutnom
igralištu travnate površine. Cilj igre jest postizanje više pogodaka od protivničke
momčadi bilo kojim dijelom tijela osim rukom. Vratar je jedini igrač kojemu je dozvoljeno
igrati i zabiti gol rukama, doduše samo unutar jasno označenog pravokutnika ispred
vlastitih vrata. Svim igračima dopušteno je proizvoljno kretanje po terenu, iako pravilo
zaleđa ograničava napadačke kretnje ovisno o položaju lopte i protivničke obrane.

Pravila nogometa
Sedamnaest je zasebnih pravila opisanih u tančine u IFAB-ovom službenom pravilniku. Njima je
uređen gotovo svaki detalj nogometne igre, od igraće opreme do načina nastavka igre nakon
prekida. Ostatak toga dokumenta odnosi se na tumačenje svakog pravila iz sudačkog kuta.
Neobične, pravilnikom nepredviđene situacije riješavaju se nepisanim pravilom, zdravom
logikom. Glavni sudac vodi glavnu i konačnu riječ neposredno prije, za vrijeme te nedugo nakon
utakmice. Svi sudionici utakmice, uključujući tehnička osoblja momčadi i gledateljstvo, pod
sudačkom su nadležnošću.

Mijenjati pravila moguće je jednom godišnje na zajedničkoj radnoj zajednici IFAB-a i FIFA-e
između rujna i listopada. Četiri saveza (engleski, irski, škotski i velški) te četiri FIFA-ina
predstavnika zasjedaju po demokratskom principu jednoga glasa.

Igralište
Mjesto odigravanja utakmice prirodna je ili umjetna travnata površina različitih mjerâ. Poprišta
međunarodnih utakmica duljine su 100—110 m, a širine 64—75 m. Domaći savez pojedine
države propisuje dimenzije terenâ, no gotovo u svakoj prvoj ligi svijeta radi se o već navedenim
mjerama. Nijedan teren ne smije biti veći od 120 x 90 m, dok ni najskučeniji klupski seniorski
tereni ne smiju biti kraći od 90 m niti uži od 60 m.[10] Kolike god mjere bile, igralište mora biti
dulje negoli je široko. Sve crte na igralištu moraju biti jasno vidljive, debljine do 12 cm. Na gol-
liniji sa svake strane postavljen je gol dimenzija 7,32 x 2,44 m. Kazneni prostor širi se po 16,5 m
lijevo i desno od unutrašnjosti stativâ te 16,5 m prema naprijed. Polukrug na vrhu kaznenog
prostora jest dio kružnice polumjera 9,15 m čije je središte tzv. „bijela točka”, mjesto odakle se
izvode kazneni udarci. Potpuni krug, sa središta igrališta, jednakih je dimenzija, a iz njegovog
središta izvodi se početni udarac. Osim toga, unutar zamišljenoga kruga istih dimenzija ne smije
stajati nijedan protivnički igra tijekom izvođenja slobodnih udaraca. Dimenzije terena
preračunate su u metre i centimetre zbog jednostavnosti; izvornim pravilnikom veličine igrališta
određene su jardama, stopama te inčima.
Oprema
Četvrto pravilo nogometne igre zahtijeva od svih igrača nošenje pet predmeta: majice kratkih
ili dugih rukava, kratkih hlača, štitnika za potkoljenice („kostobrana”), dugih čarapa
(„štucni”) i obuće. Vratarima je dozvoljeno igrati u dugim hlačama. Iako većina nogometaša
koristi obuću s čepovima („kopačke”), moguće je igrati u običnim patikama. Osim propisane
opreme, svi igrači smiju nositi grijače za ruke i noge dok su iste boje kao i odjeća, rukavice,
posebno oblikovane naočale i maske za lice i sl. Dioptrijske naočale, nakit, privjesci i ostali
predmeti opasni po samog igrača ili ostale sudionike utakmice najstrože su zabranjeni. Boje
jedne momčadi moraju se vidno razlikovati od protivničke, zbog čega svaka momčad barata
barem po jednom pretežno svijetlom i tamnom opremom. Vratar nosi boje različite od suigrača,
protivnika i sudaca.

Sudačka postava također nastupa u usklađenoj opremi, tradicionalno potpuno crnoj od glave
do pete, no ipak ponešto raznolikoj posljednjih nekoliko desetljeća. Glavni sudac opremljen je
zviždaljkom, žutim i crvenim kartonom, malom bilježnicom i olovkom za upisivanje kartonâ, a u
posljednje vrijeme i bočicom sa sprejem kojim obilježava zadanu udaljenost lopte i „živog zida”.
Linijski suci nose zastavicu na čijoj dršci nalazi se dugme za odašiljanje signala glavnome, koji
pak prima signal uređajem skrivenim ispod rukava. Svi suci, uključujući i one iza gola, povezani
su bežičnom radijskom vezom na svim međunarodnim službenim utakmicama i većini
prvoligaških diljem svijeta.

Lopta je opsega 68—70 cm i težine 410—450 g. Napuhana je zrakom i prekrivena kožom ili
prikladnim sintetičkim materijalom. Lopte se testiraju u ovlaštenim FIFA-inim laboratorijima; one
koje zadovolje minimalne uvjete dobivaju oznaku FIFA Inspected, a može joj se dodati i FIFA
Approved ako zadovolji još strože kriterije. Provjerava se osam svojstava, uključujući promjenu
tlaka, oblika i težine uslijed upijanja vode.[11] Sve lopte pripremljene za utakmicu moraju biti
iste. Organizator utakmice osigurava dodatne uvjete: semafor za praćenje rezultata i vremena,
uredan travnjak, čiste svlačionice, reflektore propisane jačine osvjetljenja u luksima za
odigravanje večernjih utakmica, mreže na golovima, „korner-zastavice”, kola hitne pomoći i
snage reda.

Momčad čine vratar, desetorica igrača „u polju” i zamjene. Utakmica ne može započeti ako
ijedan sastav nema barem sedmoricu na terenu, uračunavši vratara. Isto tako, utakmica se
prekida ako broj igrača jedne momčadi padne ispod sedam, a ishod utakmice u velikoj većini
natjecanja vodi se kao pobjeda druge momčadi u oba slučaja. Moguće je napraviti do tri
zamjene po sastavu za vrijeme svake službene natjecateljske utakmice, šest u prijateljskim
ogledima reprezentacija, ali još i više u klupskim pripremnim utakmicama uz međusobni
dogovor momčadi i prethodnu najavu sucu. Maksimalan broj zamjena u zapisniku prije
početka utakmice varira između pet — a jako rijetko tri — i dvanaest, ovisno o propozicijama
natjecanja. Minimalan broj ne postoji, stoga momčad nekažnjeno može pristupiti utakmici bez
ijedne pričuve. Mijenjanje bilo kojeg igrača, uključujući vratara, odvija se isključivo tijekom
prekida uz sudasko dopuštenje.

Momčad je predvođena kapetanom u svakom trenutku utakmice. I vratar može nastupati u

tome svojstvu. Uloga kapetana vidljiva je nošenjem uočljive vrpce na nadlaktici. Ako kapetan
napusti igru, neovisno o razlozima, predaje kapetansku vrpcu bilo kojem od suigrača. Za razliku
od uvriježenog mišljenja, kapetan ne uživa nikakve pogodnosti u komunikaciji sa sucima.
Prigovor ili vidno nesuglasje sa sudačkim odlukama jednako su kažnjivi svim igračima. Štoviše,
kapetan ima nekoliko dodatnih obveza; s protivničkim kapetanom i glavnim sucem određuje prvi
posjed lopte i stranu igrališta, a sudac će se prvo obratiti kapetanu ako nije sretan ponašanjem
većeg broja igrača jedne momčadi.

                 Atletika
Atletika je jedna od temeljnih i najraširenijih sportskih grana, a koja obuhvaća: trkačke, bacačke
i skakačke discipline. Zbog svoje sveobuhvatnosti zovemo je kraljica sportova. Atletskim
vježbama stječe se fizička snaga, izdržljivost, brzina i okretnost a učvršćuju se svojstva volje
kao sto su hrabrost, odlučnost i upornost.

Discipline atletike odlikuju se motoričkim kretanjima koja se uspješno mogu primjenjivati u toku
obrazovnog procesa ili kroz druge oblike vježbanja, pomoću kojih se značajno utječe na
podizanje opće psihofizičke sposobnosti pojedinca. Atletika je polazište i temelj za sve ostale
sportove. Od 1896. godine uključena je u redovni program Olimpijskih igara.

Atletske discipline
Brojne su atletske discipline, koje uobičajeno dijelimo na trkačke, bacačke, skakačke i višeboj.
Iako se najčešće koristi metrički sustav za izmjeru udaljenosti ili ostvarene duljine/visine skoka
ili duljine bacanja, ponekad se javljaju i drugačije mjere, pa je recimo uobičajena utrka na jednu
milju.

Trkačke discipline:
 Kratke pruge : utrke na dionicama do 400 m. Uobičajene dionice su: 60 m (uglavnom u
dvorani), 100 m, 200 m, 400m
 Srednje pruge: trkačke disicpline na udaljenosti od 400 do 3000 m. Uobičajene dionice:
800 m, 1500 m, 1 milja, 3000 m
 Duge pruge: trkačke disicpline na udaljenosti veće od 5000 m. Uobičajene dionice: 5000
m, 10000 m, polumaraton, maraton, ultramaratoni (100 km)
 Štafete: ove utrke uključuju nastup po 4 natjecatelja iz jedne ekipe, koji naizmjenično
trče pojedine dionice izmjenjujući štafetnu palicu. Uobičajene štafete: 4x100 m, 4x400 m
 Preponske utrke: uključuju tzv. visoke prepone (60 m prepone u dvorani, 100 m prepone
žene, 110 m prepone muškarci), zatim tzv. niske prepone (400 m prepone) te stipl (3000
m prepone).
 Brzo hodanje: uključuje dionice 10 km, 20 km, 50 km
Bacačke discipline:
 Koplje
 Disk
 Kugla
 Kladivo
Skakačke discipline:
 Skok u dalj
 Skok u vis
 Skok s motkom
 Troskok
Višeboj :
 Sedmoboj (žene)
 Desetoboj (muškarci)

                   

 GIMNASTIKA

Gimnastika, čije ime potiče od stare grčke riječi za disciplinarne vježbe, je kombinacija
motoričkih vještina i sposobnosti kao što su: koordinacija, gracioznost, spretnost, snaga,
fleksibilnost itd., a to sve zajedno ukomponovano sa akrobatskim vještinama, koje izvode
podjednako i muškarci i žene na mnogo nivoa, od lokalnih klubova, škola, fakulteta, univerziteta
kao i na državnim i međunarodnim takmičenjima.

Danas ovaj sport sjedinjuje šest kategorija a to su: sportska gimnastika, ritmička gimnastika,
skokovi na trampolinu, sportski aerobik, sportska akrobatika i tzv. opća gimnastika.

Termin gimnastika odnosi se i na tjelesne vježbe koje se koriste u preventivne svrhe za

liječenje oboljelih kojima se pomaže da se olakša ili ukloni nelagodnost u uspostavljanju
normalnih funkcija lokomotorni aparat.

Oprema
Muškarci
Na konju s hvataljkama, krugovima, razboju i vratilu svaki gimnastičar vježba u dugačkim
hlačama, atletskoj majici, čarapama i patikama (ili samo čarape)...
U vježbanju na parteru i preskoku koriste kratki šorc, atletsku majicu, čarape, patike (ili
nastupaju bosi). Gimnastička oprema jedne ekipe treba biti ista. Nošenje majice na takmičenju
je obavezno.

Žene
Gimnastičarke nose vježbajući triko (obično sa dugim rukavima), gimnastičke patike (ali mogu
nastupati i bose).

Muške discipline:
 Parter
 Konj sa hvataljkama
 Karike
 Preskok
 Razboj 
 Vratilo

Ženske discipline:
 Preskok
 Dvovisinski razboj
 Greda 
 Parter

       HIGIJENA U SPORTU
Osobna higijena je preduvjet za zdravlje i dobrobit. Gdje god se nalazili, važno je zapamtiti da
infekcija može ući u tijelo na različite načine, tako da je sigurno, a prije odlaska u omiljene
teretanu. Postoji jako  mnogo infekcija, unatoč činjenici da su svi treneri izgledati savršeno čist,
a duša je uvijek uredan. U sportu treba zapamtiti da postoje mnoge zarazne bolesti koje
nažalost prate gotovo svakoga tko gleda svoj fizički oblik.
Higijena vježbanje i sport zahtijeva ne samo da želite zaštititi vaše tijelo od mogućih bolesti
Poraz gljivične. Gljivica se širi ne samo u duši, ali u svlačionici, jer pereodevayas u takvom
javnom mjestu, koristiti papuče. Tuš je dobro da se, pomoću pouzdane sapun s antibakterijskim
učinkom. Gljiva može oblikovati i na bilo kojem objektu u sobi, kao i bilo koji od školjaka, koje se
koriste za fitness i druge fizičke vježbe i sport. Imajte na vlažnom krpom. Iako oni neće zaštititi
sto posto od gljiva, ali znatno manji rizik.
Često higijena sportaš pohađa teretanu, pati od previše aktivan znoj i lojne žlijezde. Iz tog
razloga je kvasac gljiva na površini kože. Na primjer, najpovoljnija mjesto kako bi se osiguralo
da se razvio kvasac infekcije - mjesto pod dojke, pazuh, prepone području. Kako bi to izbjegli
infekcije, možete kupiti posebne sportske odjeće, uključujući grudnjaka za žene. Ove odjeća
treba biti izrađena od posebnih materijala kako bi izbjegli tijekom vježbanja i sporta raznih
infekcija. Odjeća ne smije biti značajno komprimirana, inače koža neće disati, uzrokujući gljiva
počinje rasti.
Higijena sportaš mora biti vrlo oštra. To se ne preporučuje, i kategorički, ići u školu, ako se reže
tijela i ogrebotina. U svakom slučaju, treba liječenje i dezinfekciju, onda morate pokriti rana gips.
Otvorene rane vrlo brzo biti zaražena infekcija.
         ISHRANA U SPORTU

 dobar program ishrane za sportiste ima za cilj kako poboljšanje rezultata vezanih za
sport kojim se sportista bavi, tako i brigu o specifičnim potencijalnim ograničenjima i
zahtjevima za svakog sportistu pojedinačno
 prvi korak u svakom planu ishrane treba da se odnosi na izbacivanje nezdravih
namirnica
 instant “fitnes”, “dijet” i sl. namirnice kojima nas razni proizvođači svakodnevno 
obasipaju nikako nisu pravilan izbor  za zdrav način ishrane

 velika većina ljudi izgubi na težini i tjelesnoj masnoći onda kada iz ishrane izbace:
žitarice, mlijeko i voćne sokove
 pravilno je pojačavati se suplementima koji su u skladu sa vašim ciljevima. Suplemente
treba gledati kao na dodatak već uređenoj ishrani
 gubljenje tjelesne masnoće i trening ne moraju nužno podrazumjevati precizno brojanje
kalorija.