UNIVERZITET U TUZLI

EKONOMSKI FAKULTET

AKADEMSKA 2018/2019

OSNOVI FINANSIJSKE ANALIZE U PROCJENI RIZIKA

INDIVIDUALNE TRANSAKCIJE

Profesorica: Student:

Dr.sc. Emira Kozarević, red.prof Eldina Arapčić, 3/15-I/15

Tuzla, oktobar 2018 g.

SADRŽAJ

UVOD ........................................................................................................................................................... 3
1. ANALIZA INDIVIDUALNE TRANSAKCIJE ................................................................................... 4
2. KVANTITATIVNA I KVALITATIVNA ANALIZA ......................................................................... 6
Primjer 1. (kvantitativna analiza):........................................................................................................ 6
Primjer 2. (kvalitativna analiza):.......................................................................................................... 6
3. FINANSIJSKI POKAZATELJI ........................................................................................................... 8
3.1. Pokazatelji finansijske poluge ....................................................................................................... 8
Primjer 3: .............................................................................................................................................. 8
3.2. Pokazatelji likvidnosti ................................................................................................................. 10
Primjer 4. ............................................................................................................................................ 10
Primjer 5. ............................................................................................................................................ 11
Primjer 6. ............................................................................................................................................ 11
3.3. Pokazatelji aktivnosti .................................................................................................................. 12
Primjer 7: ............................................................................................................................................ 12
3.4. Pokazatelji profitabilnosti ........................................................................................................... 13
Primjer 8: ............................................................................................................................................ 13
Primjer 9: ............................................................................................................................................ 14
Primjer 10: .......................................................................................................................................... 14
Primjer 11: .......................................................................................................................................... 15
3.5. Pokazatelji investiranja ............................................................................................................... 15
Primjer 12: .......................................................................................................................................... 15
Primjer 13: .......................................................................................................................................... 16
3.6. Analiza novčanog toka ................................................................................................................ 16
4. KLASIFIKACIJA RIZIKA................................................................................................................. 18
Tabela 1: Klasifikacija rizika .............................................................................................................. 18
ZAKLJUČAK ............................................................................................................................................. 19
LITERATURA ........................................................................................................................................... 20

2
UVOD

Jedan od glavnih poslova banaka u današnje vrijeme jeste davanje finansijske potpore kako
stanovništvu tako i preduzećima. Banka nije dobrotvorna organizacija koja daje kredite onima
koji zapadnu u finansijske poteškoće. Na tim kreditima odnosno na kamatnim stopama i na
provizijama banka zarađuje i to ne malu dobit, i zbog toga one i postoje. S tim u vezi, analiza
individualne transakcije je jako bitna u određivanju kojem stanovništvu odnosno preduzeću
banka može dati kredit a da ne ugrozi svoje poslovanje. U koje tražioce kredita je sigurna da će
vratiti tu svoju obavezu odnosno kredit.

Znači, kreditna analiza je izuzetno značajna, jer ima za cilj da utvrdi kreditnu sposobnost
tražilaca kredita i da time ustanovi stepen kreditnog rizika. Svaki kredit sa sobom nosi određeni
stepen rizika, shodno tome svaka banka mora odrediti stepen rizika koji može prihvatiti.

Analizu individualne transakcije u prvom dijelu seminarskog rada ćemo podjeliti na

kvantitativnu i kvalitativnu kao osnovnu podjelu.

Dalje, analizu ćemo nastaviti sa detaljnim objašnjavanjem finansijskih indikatora. Pokazatelji

finansijske analize su brojevi, tj. finansijski indeksi koji stavljajući u odnos određene veličine
prikazuju uspješnost poslovanja poduzeća. Najveći dio podataka koji se koristi za izračunavanje
pokazatelja nalazi se u temeljnim finansijskim izvještajima – bilansu stanja, bilansu dobiti i
gubitka, te izvještaju o novčanim tokovima.

3
 1. ANALIZA INDIVIDUALNE TRANSAKCIJE

Procjene rizika individualnih transakcija se svode na analizu i procjenu sposobnosti tražioca

kredita da otplati kredit u skladu sa ugovorenim uslovima. U tom smislu, banke se susreću sa
poslovnim, finansijskim i strukturalnim rizicima koji se svode na potencijalni gubitak, nastao
usljed nemogućnosti naplate odobrenih kredita i kašnjenja u naplati. Poslovni rizici su
prevashodno vezani za ekonomsko okruženjem poslovne cikluse, regulatorne i pravne trendove,
politička i socijalna pitanja. Finansijski rizici se tiču samog korporativnog upravljanja,
upravljačke i organizacione strukture tražioca kredita i njegove finansijske pozicije. Strukturalni
rizici se generišu iz same strukture transakcije, generisanja novčanih tokova i ponuđenih
sekundarnih izvora otplate.

Da bi se banke što bolje zaštitile od rizika individualnih transakcija neophodno je da uspostave

sisteme razumijevanja zakonskih okvira sastavljanja i primjene reklasifikacije finansijskih
izvještaja, te procjenu i analizu operativne uspješnosti poslovanja, koja se bazira na analizi
finansijskih pokazatelja poslovanja i uspješnosti unutar pojedinačnih sektora.

Sama reklasifikacija bilansnih pozicija ima za cilj prikazati računovodstvene stavke u značajnim
i homogenim cjelinama kako bi se pojednostavila i optimizirala analiza finansijskih pokazatelja:
aktive, pasive, računa dobiti i gubitaka, analize pokazatelja i izvještaja o novčanom toku.

Analizirati pojedinačnu transakciju za banke znači procjeniti samu namjenu transakcije, kao i
postojanje izvora i načina otplate svih obaveza, uključujući i kreditne obaveze. Sama namjena
transakcije je vezana za ukupni poslovni ciklus klijenta. To de facto znači da bez razumijevanja
svih rizika konverzije sredstava, koja se sastoji od rizika dobavljača, proizvodne i skladišne
transformacije, rizika kupaca i naplate potraživanja, kao i želje za plaćanjem nije moguće
adekvatno strukturirati kreditnu izloženost, pa samim tim niti adekvatno procjeniti sve rizike i
potrebe klijenta. S obzirom na to da se svaka komapnija unutar svog područja poslovanja takmiči
sa velikim brojem igrača koji utječu na odluke i rezultate, za uspješnu analizu svih rizika
poslovnog ciklusa klijenta, kao minimum neophodno je analizirati: strukturu prihoda po
područjima poslovanja, vrijeme i načine primanja uplata, koncentraciju porfolija klijenata,
struktura troškova, vrijeme i načine plaćanja, koncentraciju portfolija dobavljača, veličinu, vrstu
i specijalizaciju konkurenata.

U procesu analize namjene kredita, možemo razlikovati dvije vrste namjene: finansijska podrška
za obrtna sredstva (kojia uključuje i vanbilansne stavke: bankarske garancije i akreditive) i
finansiranje na temelju novčanog toka. U slučaju finansiranja obrtnih sredstava prvenstveno
govorimo o kreditima potrebnih za finansiranje obrtnih sredstava: povećanje potraživanja od
kupaca, povećanje zaliha, izmirenje obaveza prema dobavljačima itd. Krediti potrebni za
finansiranje investicija u osnovnu imovinu se dominantno vežu za uspostavu novih proizvodnih
linija, modernizaciju postojećih porizvodnih, zamjenu proizvodnih postrojenja itd.

4
Namjena kredita je prihvatljivija ako su zadovoljena minimalno dva uslova:

o Njim se finansiraju poslovi koji su direktno vezani za redovno ili namjeravano poslovanje
kompanija;
o Ako pomaže generisanju novčanih tokova za servisiranje otplate duga (kamate i dugoročnih
obroka/anuiteta).

Način otplate kredita je prihvatljiv ako su minimalno zadovoljeni sljedeći uslovi:

- Tražilac kredita usmjerava plaćanje i naplatu u redovno poslovanje radi ostvarenja

kontinuiteta u poslovanju i kreiranja jasne slike o samom poslovnom modelu i ciklusu;
- Ako su hedžirani rizici naplate kredita nastali kao posljedica deviznih rizika, odnosno
rizika deviznih kurseva.

U tom smislu, banke trebaju kao minimum uspostaviti osnovne standarde kreditiranja, odnosno
prihvatanja rizika. Sami standardi kreditiranja mogu podrazumjevati npr. da se kredit može
odobriti samo ako klijent ima nezavisne izvore otplate kredita (primarni i sekundarni) i
minimalni traženi nivo sekundardnog izvora u odnosu na adekvatnost primarnog izvora.

Sam proces analize primarne kreditne sposobnosti klijenta se sastoji od minimalno dva bazična
procesa:

 Analize klijenta;
 Analize transakcije

Nakon ovog procesa, konačno odluka se može donijeti samo uz procjenu i sekundarnih vidova
otplate, u kontekstu ocjenjenog nivoa primarnih rizika.

Analiza individualne trasankcije uvijek počinje sa osnovnim konceptom: „upoznaj svog

klijenta“, kroz 5 bazičnih pitanja:

1. Ko je moj klijent;
2. Šta je njegov posao;
3. Kako je poslovao u prošlosti;
4. Kako će mu se posao razvijati;
5. Koliko sredstava mu je potrebno?

5
 2. KVANTITATIVNA I KVALITATIVNA ANALIZA

Cilj finansijske analize jeste dati ocjenu poslovanja klijenta u prošlim razdobljima, te procjenu
trendova u budućim razdobljima. Ocjena i procjena temelje se na statičkoj i dinamičkoj analizi
finansijskih izvještaja: bilansa stanja, računa dobiti/gubitka i izvještaja o novčanom toku.

Sama finansijska analiza im svoj kvantitativni i kvalitativni dio. Kvantitativni dio je minimalno
vezan za slijedeće procese:

- Reklasifikaciju finansijskih izvještaja;

- Analizu finansijskih pokazatelja (koeficijenata) iz bilansa stanja i uspjeha;
- Analizu novčanog toka, povijesne analize finansijskih izvještaja;
- Analizu kolaterala;
- Analizu budžeta, odnosno poslovnih planova klijenata i ciljeva, iskazanih kroz
budžetirane veličine.

Primjer 1. (kvantitativna analiza):

- izračunati vjerovatnost da će klijent otići u default primjenjujući kredit scoring/rejting model.
Npr. vjerovatnost da će klijent otići u defautl iznosi 0,65.

Kvalitativna analiza je u vezi sa procjenom poduzetničke i menadžerske sposobnosti za vođenje

poslovanja, usvajanjem strategija prikladnih za tržište i granu u kojoj klijent posluje.

Primjer 2. (kvalitativna analiza):

- dati opisnu ocjenu rizičnosti provođenjem klasične kreditne analize Npr. preduzeće ima
zadovoljavajuću likvidnost i profitabilnost te dobar cash flow, posluje 8 godina, koeficijent
zaduženosti je 50% što je zadovoljavajuća razina.

Ocjenjujemo da je kreditni rizik prihvatljiv.

U okviru kvalitativne analize neophodno je minimalno analizirati: atraktivnosti industrijske

grane, potencijal rasta potražnje, razvojne faze, konkurenciju, kao i faktore uspješnosti
poslovanja, raspoložive resurse, kompetencije po kojima se klijent razlikuje od ostalih
konkurenata. Navest ćemo samo neke od primjera: kvalitet proizvodnje opreme, iskustvo
menadžera i njihove kompetencije, IT podrška poslovanju, fleksibilnost u promjeni poslovnih
strategija, sposobnost brzog prilagođavanja, kvalitet upravljanja finansijama, analiza kupaca i
uslova naplate potraživanja, efikasnost proizvodnih i/ili komercijalnih struktura i sl.

6
Svrha analize pokazatelja je povezivanje agregiranih stavki bilance radi dobivanja pokazatelja o
finansijskom stanju klijenta. Sami pokazatelji se trebaju sagledati kroz:

- Vremenski
- Prostorni
- Poslovni okvir

Vremenski pokazatelji se izračunavaju u različito vrijeme kako bi se ocijenio trend poslovanja.

Prostorni okvir je vezan za poređenje dimenzija poslovanja klijenta iz iste industrijske grane
koje, ako je moguće, posluju u istom regionalnom okruženju.

Standardni pokazatelji su pokazatelji koje izračunavaju specijalizirane kuće, a vezani su za tu

industriju poslovanja i uspostavljene standarde.

Ono što je veoma bitno u samom razumijevanju finansijskih pokazatelja jeste činjenica da nam
pokazatelji daju osnovni signal, a ne utvrđuju pravila. Jedan jedini pokazatelj nije dovoljan.
Efikasnost pokazatelja počiva na tačnosti stavki i reklasifikacije bilansnih pozicija. Metode
izračunavanja pokazatelja moraju biti iste kroz sva računovodstvena razdoblja.

U osnovi razlikujemo dva procesa u analizi finansijskih izvještaja:

- Horizontalni, zasnovan na analizi poslovanja i promjena tokom više posmatranih

vremenskih perioda;
- Vertikalni, koji podrazumjeva analizu i međusobno upoređivanje lemenata finansijskih
izvještaja tokom jednog posmatranog perioda.

Analiza ovih relativnih finansijskih pokazatelja predstavlja osnovu finansijske analize.

Matematiki, govorimo o prostom količniku (Dijeljenju) novčanih iznosa dvije bilansne stavke.

7
 3. FINANSIJSKI POKAZATELJI

U osnovi razlikujemo pet osnovnih grupa finansijskih pokazatelja, kao temelje finansijske
analize, iako se u literaturi mogu naći i drugačije podjele pokazatelja:

- Finansijske poluge (leverage);

- Likvidnosti
- Aktivnosti
- Profitabilnosti investiranje

Uz sve pokazatelje koji poredstavljaju dio bilansa stanja i bilansa uspjeha, a u cilju sveobuhvatne
analize finansijske pozicije određenje kompanije, neophodno je analizirati i novčani tok
poslovanja klijenta.

3.1. Pokazatelji finansijske poluge

Ovi pokazatelji su u vezi s osnovnim kapitalom i dugom ( finansijski leverage) i od značaja su za

potencijalne povjerioce, jer ukazuju na stepen zaduženosti tražioca kredita i njegovu sposobnost
da izmiruje obaveze po osnovu kamate i otplate glavnice.

U osnovne pokazatelje iz ove skupine ubrajamo:

DUG / IMOVINA = UKUPNE OBAVEZE / UKUPNA IMOVINA

Pokazuje relativno učešće ukupnih obaveza u ukupnih izvorima finansiranja. Viši nivo duga
predstavlja veći rizik za kreditora.

Primjer 3:
Dug/ imovina = 240 000/480 000 = 0,50 : 1

50 % imovine preduzeća je finansirano zaduživanjem, dok 50% iz sopstvenog kapitala.

8
 DUGOROČNI DUG / KAPITAL = DUGOROČNE OBAVEZE / KAPITAL

Pokazuje relativno učešće dugoročnih obaveza prema ukupnom kapitalu tražioca kredita. Što je
koeficijent veći, to predstavlja veći rizik od insolventnosti u slučaju nedostatne profitabilnosti za
otplatu obaveza.

ODNOS FIKSNE IMOVINE I KAPITALA = (DUGOROČNA IMOVINA –

AKUMULIRANA AMORTIZACIJA ) / KAPITAL

Pokazuje relativno učešće neto dugoročne imovine u ukupnom kapitalu. Veći koeficijent ukazuje
na dugoročniju strukturu kapitala, odnosno strukturu solventnosti.

STEPEN POKRIĆA I = VLASTITI KAPITAL * 100 / DUGOROČNA IMOVINA

STEPEN POKRIĆA II = ( VLASTITI KAPITAL + DUGOROČNE OBAVEZE ) *100 /

DUGOROČNA IMOVINA

Stepen pokrića I pokazuje pokriće dugoročne imovine glavnicom, dok Stepen pokrića II
pokazuje pokriće dugoročene imovine glavnicom uvećanom za dugoročne obaveze.

S obzirom na potrebu da Stepen pokrića II bude veći od jedan, jer se dio dugoročnih izvora, zbog
održanja likvidnosti treba biti iskorišten za finansiranje kratkoročne imovine, ove koeficijente je
moguće istovremeno razmatrati i kao pokazatelje likvidnosti.

NETO FINANSIJSKI DUG / EBITDA

Ukazuje na sposobnost firme da iz operativnog prihoda prije kamate i amortizacije pokrije

ukupan neto finansijski dug. Veći koeficijent ( >3), ukazuje na postojanje viših rizika
finansiranje takvih kompanija, a u svjetlu njihove dugoročne otplatne sposobnosti.

9
 3.2. Pokazatelji likvidnosti

Pokazatelji likvidnosti ukazuju na sposobnost tražioca kredita da plaća dospjele obaveze, uz

održanje potrebnog obima i strukture obrtnih sredstava.

Najčešće korišteni pokazatelji likvidnosti su:

- Opšti racio likvidnosti

- Rigorozni racio likvidnosti
- Racio novčane likvidnosti

OPŠTA LIKVINODST = KRATKOROČNA IMOVINA / KRATKOROČNE OBAVEZE

Pokazuje sposobnost tražioca kredita da pokrije kratkoročne obaveze sopstvenom kratkoročnom

imovinom. Suviše nizak pokazatelj (<1) ukazuje na ugroženu likvidnost. Suviše visok pokazatelj
( ali ne nužno) ukazuje na ugroženu profitabilnost.

Primjer 4.
Opšti racio likvidnosti = kratkoročna imovina / kratkoročne obaveze tj.

Opšti racio likvidnosti = 180 000 / 100 000 = 1,80 : 1

U našem hipotetičkom primjeru opšti racio likvidnosti je dakle nešto ispod 2. Zastupljeno je
mišljenje da se opšti racio likvidnosti koji je jednak 2 može smatrati zadovoljavajućim za većinu
preduzeća jer isti dozvoljava smanjenje tekuće aktive i do 50% a da još budu pokrivene tekuće
obaveze.

TRENUTNA LIKVIDNOST = NOVAC I VISOKO LIKVIDNA SREDSTVA /

KRATKOROČNE OBAVEZE

Na osnovu ovog pokazatelja može se zaključiti kakva je sposobnost preduzeća da u vrlo kratkom
roku osigura određenu sumu novca potrebnu za izmirenje obaveza.

10
U visoko likvidna sredstva se ubrajaju i utrživi vrijednosni papiri (trezorski zapisi, obveznice
itd.) za koje postoji osigurano sekundarno tržište.

Primjer 5.
Rigorozni racio likvidnosi = (gotovina + potraživanja od kupaca) / kratkoročne obaveze

Rigorozni racio likvidnosti = (20 000 + 80 000) / 100 000 = 1,00 : 1

Ovaj pokazatelj pokazuje da je svaka KM tekućih obaveza pokrivena sa 1 KM gotovini i

potraživanja od kupaca.

UBRZANA LIKVIDNOST = KRATKOROČNA IMOVINA – ZALIHE /

KRATKOROČNE OBAVEZE

Koeficijent ubrzane likvidnosti ili rigorozni koeficijent pokazuje sposobnost klijenta da pokrije
kratkoročne obaveze sopstvenom visoko likvidnom kratkoročnom imovinom. To su: gotovina,
hartije od vrijednosti iz portfolija, potraživanja od kupaca (bez zaliha). Poželjno je da ovaj
koeficijent ne bude ispod 1 ili 0,9, u zavisnosti od risk standarda.

Primjer 6.
Pokazatelj ubrzane likvidnosti = 20 000 / 100 0000 = 0,2 : 1

Pokazatelj ubrzane likvidnosti nam govori da je svaka KM tekućih obaveza pokrivena sa 0,2 KM
kratkoročne imovine.

Ovdje je veoma važno istaći da se procjena likvidnosti određene firme bazira na odnosu
kratkoročne imovine i kratkoročnih obaveza iz bilnasnih pozicija. Za razliku od ostalih
finansijskih izvještaja, bilans stanja i uspjeha prikazuje podatke tačno za određeni datum, a ne
razdoblje. U tom kontekstu sama analiza stvarne likvidnosne pozicije ovisi ne samo o trenutno
iskazanim stavkama kratkoročne imovine i njenih izvora, već i od stvarnog novčanog priliva koji
nam adekvatnije objašnja operativni ciklus poslovanja. Zbog toga, s ciljem sdekvatnije procjene
likvidnosti određene firme, neophodno je analizirati i period i obrt naplate kratkoročnih
potraživanja ( npr. Od kupaca) i peropd i obrt plaćanja kratkoročnih obaveza (npr. Prema
dobavljačima) iz bilansa stanja i uspjeha, kao i sam novčani tok iz operativne aktivnosti, koji
nam objašnjava operativni ciklus poslovanja. Operativne aktivnosti su aktivnosti koje stvaraju
operativne prihode ( kupnja materijala i robe, proizvodnja, prodaja proizvoda i usluga, isplate i
povrati poreza i plaća itd).

11
 3.3. Pokazatelji aktivnosti

Pokazatelji aktivnosti ocjenjuju brzinu kojom se razne kratkoročne bilansne pozicije (

potraživanja od kupaca, zalihe obaveze prema dobavljačima, itd) konvertuju u gotovinu.

U ove pokazatelje spadaju:

OBRT IMOVINE = UKUPNI PRIHOD / UKUPNA IMOVINA

Pokazuje relativno učešće ukupnih prihoda prema ukupnoj imovini tražioca kredita. Viši
koeficijent ukazuje na efikasnije korištenje imovine.

Primjer 7:
Koeficijent obrta imovine = 400 000 / 450 000 = 0,89.

Koeficijent obrta ukupne imovine od 0,89 pokazuje da jedna KM aktive inicira ostvarenje 0,89
KM neto prihoda od prodaje.

OBRT TRAJNE IMOVINE = UKUPAN PRIHOD / DUGOROČNA IMOVINA

Pokazuje relativno učešće ukupnih prihoda prema dugoročnoj imovini tražioca kredita. Viši
koeficijent ikazuje na efikasnije korištenje dugoročne imovine.

OBRT ZALIHA = UKUPAN PRIHOD / ZALIHE

Pokazuje koliko je tražilac kredita efikasan u upravljaju zalihama.

OBRT POTRAŽIVANJA = UKUPAN PRIHOD / POTRAŽIVANJE OD KUPACA

Pokazuje koliko se puta fakturisani računi naplate u toku poslovne godine.

12
 PERIOD NAPLATE = 365 / OBRT POTRAŽIVANJA

Pokazuje kvalitet naplate kroz izračun broja dana naplate u toku jedne godine. Niži broj dana
naplate ( npr. Ispod 60 dana) ukazuje na efikasnost naplate i kvalitetnije generisanje novčanog
toka.

OPERATIVNI CIKLUS = (365/ OBRT ZALIHA ) + ( 365 / OBRT POTRAŽIVANJA)

Ovaj koeficijent nam ukazuje na ukupnu efikasnost operativnog poslovanja i brzinu konverzije
sredstava. Manji broj dana ukazuje na efikasniji poslovni ciklus, a mjere efikasnosti ovise o vrsti
određene industrije.

3.4. Pokazatelji profitabilnosti

Pokazatelje profitavilnosti prikazuju odnos dobiti prema prihodima, imovini, kapitalu, kao i
ostvarenu dobit po pojedinačnoj akciji. Mjere uspješnosti ovise o vrsti industrije.

Iz ove grupe pokazatelja možemo izdvojiti :

STOPA DOBITI ( PROFITNA MARŽA) = DOBIT / PRIHODI

Pokazuje koliki procenat od ostvarenih prihoda tražioca kredita čini dobit. Viši koeficijent
ukazuje na ostvarenu veću profitabilnost poslovanja.

Primjer 8:
Stopa poslovnog dobitka = 60 000 / 400 000 = 15 %

Ostvarena stopa poslovnog dobitka od 15% pokazuje da je predzeće u odnosnom obračunskom

periodu na svakih 100KM neto prihoda od realizacije proizvoda prosječno ostvarilo 15KM
poslovnog dobitka.

13
 OPERATIVNA MARŽA = (PRIHODI OD PRODAJE – TROŠAK PRODATE ROBE)

/ PRIHODI OD PRODAJE

Pokazuje procenat od ostvarenih operativnih prihoda klijenta u odnosu na ukupne prihode. Viši
procenat ukazuje na ostvarenu veću profitabilnost, ali i efikasnost poslovanja, kao osnov za
podmirenje obaveza.

Primjer 9:
Operativna marža = 30 000 / 400 000 = 7,5 %

Ostvarena stopa neto dobitka od 7,5 % pokazuje da je preduzeće u analiziranom obračunskom

periodu na svakih 100 KM neto prihoda od prodaje prosječno ostvarilo 7,5 KM neto dobitka (
razlika između poslovnog dobitka i plaćenih kamata i poreza na dobitak).

POVRAT NA IMOVINU ILI RENTABILNOST IMOVINE (engl. Return on Assets – ROA) :

DOBIT / IMOVINA

Pokazuje ukupnu profitabilnost korporacije. Ovaj koeficijent ima istu korelaciju kao i prethodni.

Primjer 10:
Stopa povrata na imovinu = 60 000 / 450 000 * 100 = 13,33%

Stopa povrata na imovinu od 13,33 % pokazuje da je preduzeće u posmatranom obračunskom

periodu na svakih 100 KM prosječno uloženih sredstava ostvarilo 13,33 KM poslovnog dobitka.

POVRAT NA KAPITAL ILI RENTABILNOST KAPITALA (ROE ) ( engl. Retur on Equity –

ROE ):

DOBIT / KAPITAL

Pokazuje profitabilnost u odnosu na akcijski kapital. Viši koeficijent ukazuje na efikasnije

korištenje kapitala.

14
Primjer 11:
Stopa povrata na kapital = 30 000 / 230 000 * 100 = 13,04%

Stopa prinosa na sopstvena sredstva od 13,04 % pokazuje da je na svakih 100 KM prosječno

angažovanog vlastitog kapitala u posmatranom obračunskom periodu ostvaren prirast tih
sredstava za 13,04 KM.

POVRAT NA INVESTICIJU ( engl. Return on Investment – ROI ) =

(PRIHOD OD INVESTICIJE – TROŠAK INVESTICIJE ) / TROŠAK INVESTICIJE

Ovaj koeficijent je veoma važan u procjeni povrata na investiciju i procjenu rentabilnosti ukupne
investicije. Niži koeficijent ukazuje da se radi o profitabilnijem projektu s bržim povratom
investicija.

3.5. Pokazatelji investiranja

DOBIT PO DIONICI (EPS) = DOBIT POSLIJE POREZA / BROJ DIONICA

Dobit po dionici izražava iznos dobiti ostvarene po jednoj dionici, odnosno sposobnost
kompanije da stvara dobit i bude atraktivna za investitore koji traže adekvatnu povrat na uloženi
kapital.

Primjer 12:
Neto dobit po dionici = 30 000 / 1 600 = 18,7

DIVIDENTA PO DIONICI = DIO NETO DOBITI ZA DIVIDENDE / BROJ DIONICA

Predstavlja iznos dividende koji će dioničar dobiti za svaku dionicu koju posjeduje.

15
 UKUPNA RENTABILNOST DIONICE : DOBIT PO DIONICI (EPS) / TRŽIŠNA

CIJENA DIONICE

Predstavlja jedan od najvažnijih pokazatelja investiranja koji stavlja u omer dobiti po dionici i
samu cijenu dionica, sa naglaskom na činjenicu da se vlastiti kapital ne iskazuje po
knjigovostvenoj, već po tržišnoj vrijednosti.

Primjer 13:
Ukupna rentabilnost dionice = 6,25 / 120 = 5,21 %

Ova stopa pokazuje tekući prinos koji dioničar ostvaru u procentu u odnosu na tržišnu vrijednost
dionice koju posjeduju.

3.6. Analiza novčanog toka

Sam novčani tok, za razliku od bilansa stanja i uspjeha u okviru kojeg se evidentiraju nastale
poslovne aktivnosti neovisno o stvarnom odlivu ili primitku novca, prikazuje stvarni novčani tok
koji se sastoji iz tri osnovna dijela:

1. Operativnog, odnosno poslovnih aktivnosti koje stvaraju prihod (

kupnja materijala i robe, proizvodnja, prodaja proizvoda i usluga,
isplate i povrati poreza plaća itd.);
2. Investicionog, odnosno ulagačkih aktivnosti ( davanje i naplata
dugoročnih zajmova, kupovina i prodaja dugoročne imovine);
3. Finansijskog, odnosno aktivnosti koje utječu na veličinu i sastav
glavnice ( isplate dividendi, izdavanje dionica, primanje i otplata,
davanje i naplata kratkoročnih kredita).

16
Postoje dvije metode izračuna novčanog toka:

 Direktna metoda ili bruto metoda koja podrazumijeva preračunavanje stavki računa dobiti
i gubitka u izvještaj o novčanim tokovima, kojom se iskazuje glavni novčani tokovi;
 Indirektna metoda ili metoda povezivanja poslovnih i novčanih tokova, te bilansa stanja i
računa dobiti i gubitka), kojom se iskazuje neto novčani tok.

Razlika je samo u novčanim tokovima od poslovnih aktivnosti. Međunarodni

računovodstveni standardi MRS 7 preporučuje primjenu izravne metode, koja pruža više
informacija, zato što iskazuje pojedinačne prilive i odlive novca.

17
 4. KLASIFIKACIJA RIZIKA

Nakon provedene finansijske analize zahtjeva kao i nefinansijske analize potrebno je klasificirati
klijente u jednu od rizičnih skupina. U tabeli 1. se nalazi prijedlog jednog načina klasifikacije
preduzeća uz napomenu da postoje i mnoge druge rizične klasifikacije.

Tabela 1: Klasifikacija rizika

KATEGORIJA OCJENA OPIS INDIKATORA I KVALITET KREDITA

Najviša kvaliteta 1 Zajmotražitelj najviše kvalitete. Raspolaže

Prihvatljiva kvaliteta
Niska kvaliteta
podacima za cash flow za 5 zadnjih godina.
Kvalitetan bilans i likvidnost.
2 Zajmotražitelj najviše kvalitete. Od prethodnog se
razlikuje samo po stepenu finansijske snage.
3 Zajmotražitelj najviše kvalitete. Cash flow je u
prosjeku niže kvalitete od prethodne dvije ocjene.
4 Visoki stepen likvidnosti. Imovina se lako
pretvara u gotovinu. Visoka kvaliteta vlasničkog
kapitala i manadžmenta.
5 Adekvatna likvidnost. Adekvatan vlasnički
kapital. Dostatno pokriće u gotovini. Dobra
kvaliteta manadžmenta.
6 Donekle nategnuta likvidnost. Zaduženje veće
nego prosjek industrije. Ograničena kvaliteta
manadžmenta. Posao može biti ranjiv u ciklusima.
7 Nategnuta likvidnost. Nedovoljan kapital. Slab
manadžment. Suprotan trend u industriji i
finansijskoj snazi tražioca kredita
8 Isto kao i 7 samo što je ovdje finansijska slika
tražioca kredita još slabija.
9 Potpuno neprihvatljiv tražioc kredita. Snažno
izražena slabost posla.

18
ZAKLJUČAK

Kreditna analiza je analiza koju banka obavlja pri dodjeljivanju kredita tražiocu kredita s ciljem
da utvrdi njegovu kreditnu sposobnost i na taj način ustanovi stepen kreditnog rizika.

Svaki bankarski kredit sadrži u sebi izvjestan rizik, ali banka u svojoj politici
poslovanja,odnosno politici kredita, mora da utvrdi stepen rizika, i koje može da prihvati. U
savremenom bankarstvu proces kreditiranja postaje znatno složeniji nego u ranijim uslovima.
Korišćenje višestrukih izvora za informacije koje se odnose na tražioce kredita, posebno
kompanija, važno je zbog toga da bi se ukrštanjem informacija, odnosno podataka, provjerila
njihova tačnost.

Radi se analiza finansijskih tokova, gdje se glavni oblik analize odnosi na bilans
dohotka,odnosno bilans uspjeha. Nakon toga slijedi analiza finansijskih indikatora.

Finansijski indikatori predstavljaju relativne odnose koji treba da unaprijed sagledaju stepen
izvjesnosti da ce kompanija biti u stanju da vrati sredsva dobijena na kredit. Na osnovu
dugotrajnog iskustva formirana je analitička osnova ključnih parametara koji u zadovoljavajućoj
mjeri pokazuju sposobnost kompanije da vrši servisiranje svojih dužničkih obaveza prema banci.

U finansijske pokazatelje spadaju slijedeći indikatori: indikatori likvidnosti, indikatori

zaduženosti, indikatori aktivnosti - efikasnosti, te indikatori profitabilnosti, kao i indikatori
deviznih efekata.

19
LITERATURA
1. Milutin Ćirović,”Bankarstvo”,Ekonomski fakultet, Bridge
Company,Beograd,2001
2. Emira Kozarević, Analiza i upravljanje finansijskim rizicima, Tojšići,
CPA, 2009
3. Sead Omerhodžić, Finansijski menadžment, Harfo-graf Tuzla, 2007
4. https://bib.irb.hr/datoteka/899229.Hojsak_-_Rizik_v4.pdf
5. https://www.mathos.unios.hr/upravljanjekr/materijali/Klasicna%20kre
ditna%20analiza%20(tekst).pdf
6. http://www.vps.ns.ac.rs/SB/2009/3.12.pdf

20