NIVERZITET U BANJOJ LUCI

TEHNOLOŠKI FAKULTET

POJAM I VRSTE OBVEZNICA

Mentor: Prof. Slavko Dačić Student: Benjamin Vikalo

Banja Luka, mart 2023. godine

 Sadržaj
UVOD.........................................................................................................................................3

1. POJAM OBVEZNICA I ELEMENTI OBVEZNICE............................................................4

2. PROCJENA VRIJEDNOSTI OBVEZNICA..........................................................................8

2.1. Cijena obveznica sa kuponom...........................................................................................9

2.2. Cijena obveznica bez kupona..........................................................................................10

2.3. Cijena anuitetskih obveznica...........................................................................................10

2.4. Odnos kuponske i tržišne kamatne stope.........................................................................11

3. RIZICI INVESTIRANJA U OBVEZNICE I REJTING OBVEZNICA..............................12

4. VRSTE OBVEZNICA..........................................................................................................15

4.1. Vrste obveznica s obzirom na izdavaoce.........................................................................15

4.1.1. Državne obveznice...................................................................................................15

4.1.2. Obveznice organa državne, regionalne ili lokalne uprave...................................16

4.1.3. Korporativne obveznice.......................................................................................16

4.1.4. Hipotekarne obveznice........................................................................................17

4.1.5. Obveznice stranih država.....................................................................................17

4.2. Vrste obveznica prema karakteru kamatne stope................................................17

4.2.1. Obveznice s fiksnom kamatnom stopom.............................................................18

4.2.2. Obveznice s varijabilnom kamatnom stopom......................................................18

4.2.3. Obveznice bez kamatne stope..............................................................................18

4.3. Vrste obveznica prema načinu amortizacije........................................................19

4.3.1. Obveznice sa jednokratnim dospijećem...................................................................19

4.3.2. Obveznice sa višekratnim dospijećem.................................................................19

4.3.3. Obveznice sa kombinovanim dospijećem............................................................19

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................20

LITERATURA..........................................................................................................................21
2
 UVOD

Predmet ovog rada su obveznice, njihov pojam i podjela.

Cilj rada je objasniti pojam obveznica, njihove elemente, određivanje vrijednosti
obveznica, te objasniti koji su to rizici ulaganja u obveznice, takođe osvrnuti se na podjelu
obveznica.
Ovaj rad ima tri poglavlja. U prvom dijelu rada objašnjen je pojam obveznica kao vrste
hartija od vrijednosti, troškovi ulaganja u obveznice, kao i elementi obveznica.
U drugom dijelu rada objasnili smo šta je nominalna a šta tržišna vrijednost obveznica, te
kako se procjenjuje vrijednost obveznica: obveznica sa kuponom, bez kupona i anuitetskih
obveznica, te kako se određuje odnos između kuponske i tržišne kamatne stope.
U trećem dijelu rada stavljen je akcenat na podjelu obveznica s obzirom na tri osnovna
faktora podjele: s obzirom na izdavaoce obveznica, prema karakteru kamatne stope i prema
načinu amortizacije.

3
 1. POJAM OBVEZNICA I ELEMENTI OBVEZNICE

Kako bi objasnili pojam obveznica kao hartija od vrijednosti smatramo da bi prvo trebalo
objasniti sam pojam hartija od vrijednosti.
Hartija od vrijednosti je prenosiva isprava u nematerijalizovanom obliku - elektronskom
zapisu, emitovana u seriji na osnovu koje vlasnici ostvaruju prava prema emitentu u skladu sa
zakonom i odlukom o emisiji.1
Hartije od vrednost u užem smislu su investicioni instrumenti, kod nose sa sobom rizik od
ulaganja, sa postojanjem mogućnosti zarade. Tako definisane hartije od vrednosti su akcije,
obveznice, zapisi i dr. Ove hartije su izraz vlasničkog (akcije) ili kreditnog (obveznice)
aranžmana. One su predmet kupovine i prodaje na organizovanom, specijalizovanom tržištu
kapitala, odnosno na tržištu novca. U širem smislu, hartijama od vrednosti smatraju se i
instrumenti kredita i instrumenti plaćanja, kao što su čekovi, menice, konosmani, skladišnice i
dr.2
Sve hartije od vrijednosti se dijele na kratkoročne i dugoročne hartije od vrijednosti.
Kratkoročne hartije od vrijednosti su:
1. Depozitni certifikat;
2. Blagajnički zapis;
3. Blagajnički zapis centralne banke;
4. Komercijalni zapis;
5. Bankarski akcept;
6. Trasirana mjenica;
7. Državne obveznice.

Dugoročne hartije od vrijednosti su:

1
Zakon o tržištu hartija od vrijednosti,‘’Službeni glasnik RS’’, broj 2/2006, 34/2009, 8/2012
2
Hartije od vrijednosti na finansijskom tržištu, https://finansijskoposlovanje.wordpress.com/2012/02/11/hartije-od-
vrednosti/, [pristupljeno 30.03.2023.],
4
 1. Akcije ili dionice;
2. Dugoročne obveznice;
3. Finansijski derivati – izvedene hartije od vrijednosti.3

Obveznice su dužnički vrijednosni papiri, odnosno vrsta zajma, pri kojem ulagatelji u
obveznice posuđuju novčana sredstva izdavatelju na određeno razdoblje. U zamjenu za novčana
sredstva izdavatelj obveznica ulagateljima plaća kamatu (kupon) u unaprijed određenim
vremenskim intervalima (obično jednom godišnje ili polugodišnje) i vraća glavnicu na datum
dospijeća, okončavajući zajam.4

Najčešći izdavaoci obveznica su države, jedinice lokalne samouprave i kompanije.

Obveznice se mogu definisati s više aspekata, a najčešće se to čini s legalnog,
korporacijskog i investitorskog aspekta.5
Sa aspekta zakona obveznica se definiše kao pisana isprava kojom se njen izdavalac
obavezuje da će vlasniku obveznice isplatiti, dinamikom naznačenom u obveznici, iznose
novčanih sredstava naz- načenih u obveznici. Ovom definicijom određeno je vlasništvo
obveznice, kao i obaveza vraćanja pozajmljenih sredstava. Vlasnik može biti fizičko ili pravno
lice ili, pak, obveznica može glasiti na donosioca. Obaveza vraćanja sredstava može biti
utvrđena u jednom momentu, odnosno jednokratno ili višekratno (godišnje, polugodišnje,
mjesečno).
S korporacijskog aspekta obveznica se definiše kao instrument pomoću kojeg preduzeće,
odnosno pravna osoba prikuplja novčana sredstva potrebna za finansiranje poslovanja i razvoja.
Obveznice su prvenstveno instrumenti formiranja dugoročnog duga preduzeća, kojim se
finansira dugoročno vezana imovina, odnosno stalna i trajna obrtna sredstva. S obzirom na to da
se emisijom obveznica formiraju tuđi izvori finansiranja za njih je vezano postojanje fiksnih
naknada za korištenje sredstava, u obliku kamata. Za preduzeća kamate predstavl- jaju fiksni
trošak finansiranja, te kao takve predstavljaju odbitnu stavku kod utvrđivanja osnovice za
oporezivanje poslovnog rezultata preduzeća. Zbog ove karakteristike finansiranje emisijom
3
Sejmenović, J., Akcionarstvo i hartije od vrijednosti, Univerzitet za poslovne studije Banja Luka, Banja Luka
(2008), str.107
4
Hrvatska gospodarska komora, Šta su obveznice i što je važno znati o njima, (2013)
5
Rovčanin, A., Upravljanje finansijama, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo (2010), str.220
5
obveznica može biti interesantno za preduzeće, jer na taj način preduzeće može ostvariti
određene uštede na porezima.
S aspekta investitora obveznice se definišu kao potpuno prenosivi vrijednosni papir, što im
daje karakteristiku veoma mobilnih tržišnih vrijednosnih papira. Zbog toga se mogu koristiti
kao: predmet kupoprodaje, instrument osiguranja zaduživanja, instrument pologa pri javnim
nadmetanjima, instrument plaćanja ili instrument osiguranja plaćanja. Osim toga, obveznice su
vrijednosni papiri koji vlasnicima donose fiksne prinose i imaju unaprijed određeno dospijeće,
te kao takve predstavljaju relativno sigurnu investiciju. Sigurnost proizlazi, pored navedenih
karakteristika, i iz njihovog položaja u raspodjeli poslovnog rezultata preduzeća i likvidacione
mase u slučaju prestanka s radom preduzeća, kao i prioriteta isplate potraživanja iz obveznice
prije svih drugih isplata preduzeća. Uvažavajući navedene karakteristike obveznice, može se
reći da je obveznica vrijednosni papir niskog rizika.

Postoje, međutim, i takve obveznice kod kojih je plaćanje kamate uslovljeno ostvarenim
poslovnim uspjehom preduzeća dužnika. To su tzv. dohodovne obveznice. Osnovna karakteristika
(prednost) je da kamata na dug koji iza njih stoji ne mora da bude plaćena ukoliko pre- duzeće ne
ostvari zadovoljavajuću dobit. S obzirom na to da je utvrđi- vanje "zadovoljavajuće" dobiti stvar
konvencije, ovo mora biti pre- cizno definisano ugovorom o emisiji. Zbog specifičnih
karakteristika, dohodovne obveznice predstavljaju quasi tuđe izvore finansiranja, te su stoga
svrstane u posebnu grupu hibridnih izvora finansiranja.

Kamata, koju će ulagač primiti na uloženi iznos, naziva se kupon. On predstavlja postotak
povrata koji će ulagač u obveznice periodično ostvarivati do datuma dospijeća obveznice, odnosno
kamatu koja se obično isplaćuje godišnje ili polugodišnje.

Vrijednost kupona definisana je uslovima izdavanja i u pravilu se računa kao godišnja kamatna
stopa obveznica na nedospjelu glavnicu podijeljena s učestalošću isplate kamate iz obveznica na
godišnjem nivou. Kupon se takođe naziva kuponska stopa ili nominalna kamatna stopa.
Kupon može biti: fiksni i varijabilni kupon.
Fiksni kupon: vrijednost kupona utvrđuje se na dan izdanja i ne mijenja se do dospijeća te je
ujedno najčešći oblik kupona.
Varijabilni kupon: vrijednost mu se ne može unaprijed izračunati, već zavisi od određenih
parametara na tržištu, poput kretanja tržišnih kamatnih stopa.

6
 Većina obveznica se izdaje sa kuponom, ali se mogu izdavati i obveznice bez kupona.

Troškovi ulaganja u obveznice

Ulaganje u obveznice nosi određene troškove, koji mogu biti jednokratni ili kontinuirani.
Primjeri troškova pri ulaganju u obveznice su:

 Brokerska naknada (jednokratni trošak koji može nastati prodajom ili kupovinom
obveznica na sekundarnom tržištu)

 Naknada za čuvanje (kontinuirani trošak pohranjivanja vrijednosnih papira vezan za

tržišnu vrijednost kupljenih obveznica, a koji se naplaćuje u slučaju da su obveznice
pohranjene na čuvanje).

Elementi obveznice

Dijelovi, odnosni bitni elementi obveznice su:

• ako se glavnica i kamata otplaćuju odjednom obveznica obično ima plašt (omot) i kupon,
• ako se otplata vrši u ratama (anuitetima) tada ona ima glavni dio u vidu omota (plašta) i
sporedni dio - kamatni kupon i talon sa istim pravnim značajem kao kod akcije.

Dakle, obveznica se sastoji iz dva dijela:6

a) omota (plašta) i
b) talona.

Omot ili plašt obveznice – skoro je identičan omotu akcije. Sadrži sve bitne elemente kao i omot
akcije, kao što su:
• kamatna stopa,
• rok otplaćivanja,
• procenat participacije u dobiti (participativna obveznica) i
• garancije za isplatu obaveza (garantna obveznica).

6
Živković, A., i saradnici, Monetarna ekonomija za III razred ekonomske škole, Zavod za udžbenike i nastavna
sredstva, Beograd, (2002)., str. 108

7
 Omot ili plašt obveznice određuje suštinu finansijskog odnosa između emitenta, odnosno
izdavaoca i vlasnika (imaoca) obveznice. 7 U njemu se nalaze najbitniji podaci obveznice kao što su:
oznaka da je obveznica, naziv i sjedište emitenta obveznice, naziv i sjedište vlasnika ili imaoca
obveznice, minimalna vrijednost obveznice, visina kamatne stope po obveznici, visina udjela u
poslovnom rezultatu emitenta, vrijeme, odnosno rok otplate glavnice i iznosa kamate, mjesto i
datum izdavanja, serijski broj, te potpis ovlašćene osobe izdavaoca obveznice.

Talon obveznice sadrži kamatne ili anuitetske kupone. Kamatni kuponi nalaze se u talonu
kuponske obveznice, a anuitetski kuponi sastavni su dijelovi talona obveznice koja se amortizuje
višestruko, tj. anuitetski. Međutim, moguće je da pojedine obveznice nemaju talon, odnosno kupone.
To je slučaj kada su u pitanju obveznice sa jednokratnim dospijećem, kod kojih se i kamata isplaćuje
odjednom nakon isteka vremena dospijeća, kao i kada je riječ o obveznicama sa jednokratnim
dospijećem koje se prodaju uz diskont, tj. po nižoj cijeni od stvarne cijene, odnosno nominalne
vrijednosti naznačene u samoj obveznici.

2. PROCJENA VRIJEDNOSTI OBVEZNICA

Obveznice imaju nominalnu i tržišnu vrijednost.

Nominalni iznos jest iznos koji se vraća vlasniku obveznice po dospijeću, dok se tržišna
vrijednost definiše na primarnom i sekundarnom tržištu te na nju utiču tržišni faktori (npr. odnos
ponude i potražnje, kretanje tržišnih i referentnih kamatnih stopa, makroekonomsko okruženje ili
poslovanje preduzeća).
Tržišna vrijednost obveznice utvrđuje se na osnovu njene cijene u određenom trenutku. Cijena
obveznice izražava se u postotku u odnosu na njenu nominalnu vrijednost.
Cijena bilo kojeg finansijskog instrumenta jednaka je sadašnjoj vrijednosti očekivanih novčanih
tokova investicije.

7
Petrović, M., Poslovne finansije, SRRS, Beograd
8
 Prema tome, da bi se odredila cijena, potrebne su sljedeće informacije:
 procjena očekivanih novčanih tokova i
 procjena diskontne stope (zahtijevanog prinosa).

Prvi korak u određivanju cijene obveznice je određivanje novčanih tokova. Novčani tokovi
obveznice s fiksnim kamatama unaprijed su poznati. Novčani tok neopozive obveznice zavisi od
peri- odičnih kuponskih isplata kamata do dana dospijeća i nominalne vrijednosti na dan dospijeća.
Zahtijevani prinos određuje se tako da se upoređuju prinosi sličnih obveznica na tržištu.
Upoređivati se u ovom slučaju mogu neopozive obveznice istog kreditnog kvaliteta i istog
dospijeća. Zahtijevani prinos se obično izračunava kao godišnja kamatna stopa. Kada se novčani
tokovi pojavljuju polugodišnje, konvencija je da se koristi pola godišnje kamatne stope kao
periodična kamatna stopa po kojoj se diskontuje novčani tok.
Svaka obveznica ima svoju nominalnu vrijednost (glavnica duga), knjigovodstvenu vrijednost
(iskazana u poslovnim knjigama kao stanje duga), tržišnu vrijednost (cijena po kojoj se na tržištu
mogu prodavati), te likvidacijsku vrijednost (definiše se iznos koji će se isplatiti vlasnicima u
slučaju likvidacije ili stečaja).

2.1. Cijena obveznica sa kuponom

Tržišna cijena obveznice s kuponom može se izračunati prema sljedećoj formuli:

gdje je :

V = cijena obveznice,

C = kamate za period t,

M = nominalna vrijednost obveznice,

9
 n = broj perioda do dana dospijeća,
i = diskontna stopa (zahtijevani godišnji prinos).

2.2. Cijena obveznica bez kupona

Neke obveznice nemaju periodične kuponske isplate, umjesto kojih investitor realizuje kamate
kroz razliku između nominalne vrijednosti i kupovne cijene, a nazivaju se obveznice bez kupona.

Cijena obveznice bez kupona je jednostavno sadašnja vrijednost nominalne vrijednosti i računa
se prema sljedećoj formuli:

2.3. Cijena anuitetskih obveznica

Prinos obveznica s višekratnim (anuitetskim) sistemom amorti- zacije sastoji se od primitaka

jednakih periodičnih anuiteta. Struktura anuiteta mijenja se po periodima njihove isplate, tako da se
postepeno smanjuju kamate, a povećava otplata. Iznos jednakih godišnjih anuite- ta računa se
množenjem nominalne vrijednosti obveznice s anuitetnim faktorom za kamatnu stopu koju daju
obveznice i za njihov period amortizacije.
Cijena anuitetske obveznice može se računati po sljedećoj formuli:

gdje je :

A = jednaki godišnji anuiteti.

Svoje kratkoročne potrebe za finansijskim sredstvima pre- duzeće zadovoljava emisijom

kratkoročnih vrijednosnih papira, instru- menata tržišta novca.
Instrumenti tržišta novca predstavljaju najlikvidnije vrijednosne papire sa rokom dospijeća do
jedne godine. S obzirom na visok stepen likvidnosti (utrživosti), kao i nizak nivo rizika, smatraju se

10
najbližim supstitutom novca. Zbog navedenih karakteristika, ovi vrijednosni papiri imaju niske
stope prinosa i veoma često se koriste kao "mjesta" za kratkoročno investiranje trenutno
raspoloživih sredstava.
Sa aspekta prikupljanja kratkoročnih finansijskih sredstava pre- duzeća, posebno su značajni:
bankarski akcept, komercijalni zapis i ugovor o reotkupu (repo posao).

2.4. Odnos kuponske i tržišne kamatne stope

iznos kuponskih (nominalnih) kamata na obveznicu:

N = nominalna vrijednost obveznice
B = tržišna vrijednost obveznice
i = kuponska kamatna stopa
k = tržišna kamatna stopa (zahtijevani prinos na obveznice)

 Prodaja uz diskont:
k>i
B<N

 Prodaja po nominalnoj vrijednosti:

k=i
B=N

 Prodaja uz premiju:
k<i
B>N

11
 3. RIZICI INVESTIRANJA U OBVEZNICE I REJTING OBVEZNICA

Obveznice su konzervativniji oblik ulaganja upravo zbog isplate uloženog iznosa po dospijeću,
ali one nisu štednja ni depozit te nisu pokrivene sustavom osiguranja depozita.
Rizici se razlikuju zavisno od toga tome u kakvu se vrstu obveznica investira, a navest ćemo
neke od njih:
1. Kreditni rizik
Podrazumijeva da izdavalac neće podmiriti svoje obveze prema ulagačima (npr. vratiti glavnicu
po dospijeću ili isplatiti kamatu u predviđenim rokovima) što za ulagača u obveznice predstavlja
rizik potencijalnog gubitka po osnovi ulaganja u obveznice. Najčešće se koriste kreditni rejtinzi
vodećih rejting agencija (ako su dodijeljeni izdavaocu) koje klasifikuju izdavaoce prema njihovim
kreditnim sposobnostima i daju investitorima polazišnu tačku pri donošenju odluka te unaprjeđuju
transparentnost i efikasnost tržišta kapitala.
Visok kreditni rejting upućuje na to da će zajmoprimac (izdavalac obveznica) vjerojatno
otplatiti zajam u cijelosti bez ikakvih problema, dok je loš kreditni rejting pokazatelj da bi
zajmoprimac mogao imati problema s plaćanjem. Pogoršanje kreditnog boniteta izdavaoca tokom
perioda do dospijeća obveznice kao posljedicu može imati pad tržišne vrijednosti obveznice (cijene),
što u slučaju da ulagač prodaje obveznicu prije njenog dospijeća može negativno uticati na prinos od
ulaganja ili čak rezultirati gubitkom.
Nezavisno od toga postoji li dodijeljeni kreditni rejting, svaki ulagač trebao bi napraviti vlastitu
analizu kreditne sposobnosti izdavaoca i u skladu s time donijeti odluku o ulaganju u obveznice.

2. Rizik promjene kamatnih stopa

Cijene obveznica, posebno onih s fiksnom kamatnom stopom, kreću se u suprotnom smjeru od
tržišnih kamatnih stopa. Ako tržišne kamatne stope rastu, može se očekivati da će cijene obveznica
padati i obratno.

Za ulagača koji planira držati obveznice do dospijeća, promjene tržišnih kamatnih stopa prije
dospijeća nisu toliko bitne. Za ulagača koji će možda morati prodati obveznice prije dospijeća,
promjene tržišnih kamatnih stopa znače da će realizovati kapitalni dobitak ili gubitak.

12
 3. Rizik nelikvidnosti

Ako se u jednom trenutku pojavi potreba za prodajom obveznica, postoji rizik ulagača da ih
zbog nelikvidnosti obveznica neće moći prodati ili ih neće moći prodati u željenoj količini ili će ih
čak morati prodati po bitno nižoj cijeni od one po kojoj ih je kupio.

4. Valutni rizik

Ako ulagač kupi obveznicu u valuti različitoj od domicilne, izlaže se valutnom riziku. Da bi
ulagač kupio obveznice nominovane u npr. američkim dolarima, mora prije same kupovine
obveznica kupiti i stranu valutu. Razlike u kursu utiču na rezultat investicije.

Osim prinosa do dospijeća, u ovom slučaju moramo uzeti u obzir i razlike u kursu koje
neposredno utiču na prinos obveznica. Kursne razlike mogu biti i pozitivne i negativne za ulagača.

5. Politički i pravni rizici

Vjerovatnost političke ili pravne odluke koju donose vlada ili regulatorno tijelo, a koja može
uticati na vrijednost obveznica npr.vladina promjena poreskog tretmana tako da kamatni prinosi
postaju oporezivi ili promjena visine već postojećeg poreza.

6. Rizici inflacije

Rizik inflacije predstavlja promjenu kupovne moći valute u kojoj je obveznica denominirana, u
kojem se slučaju mijenja realna vrijednost obveznice. Rast inflacije direktno utiče na pad realnog
prinosa od ulaganja u obveznice i obrnuto. Ako je stopa inflacije veća od nominalnog prinosa od
ulaganja u obveznice, realni je prinos od ulaganja u obveznice negativan.

13
 Rejting obveznica

Organizovana tržišta kapitala zahtijevaju određenu informacijsku podlogu o kvalitetu

vrijednosnih papira koji se na njima prometuju, a za to postoje specijalizovane organizacije koje
procjenjuju rejting vrijednosnih papira tj. obveznica.

Na osnovu te procjene sastavljaju se rejting liste koje se zasnivaju i na budućim očekivanjima,

ali i na istorijskim činjenicama, kao što su stepen zaduženosti emitenta, profitabilnost poslovanja,
veličina kompanije, profit i sl.).

Ocjena kreditnog rejtinga predstavlja mjeru kreditnog rizika.

Tri su najveće i najpoznatije agencije za dodjelu kreditnog rejtinga za državne obveznice (o

kojima ćemo pisati nastavku): Fitch Ratings, Moody’s i Standard & Poor’s.

Agencije za kreditni rejting svoja mišljenja o kreditnom riziku određenog dužnika ili
finansijskog instrumenta određuju kreditnim rejtinzima koji su označeni simbolima, tj. slovima,
brojevima ili njihovom kombinacijom.

Dugoročni rejtinzi navedenih agencija podijeljeni su u na:

o investicioni i
o špekulativni.

Agencije Fitch Ratings i Standard &Poor's dugoročni rejting ocjenjuju ocjenama raspona od
AAA do D. Sve kategorije osim AAA, CC, C i D kvantificirane su i predznakom plus ili minus, pri
čemu se plus dodjeljuje najvišem rejtingu u kategoriji, a minus najnižem.

Dugoročnom rejtingu agencije pridružuju se i izgledi za dugoročno zaduživanje, koji mogu biti
pozitivni, stabilni ili negativni. Izgledi za dugoročno zaduživanje upućuju na mogući smjer
promjene kreditnog rejtinga države.

14
 4. VRSTE OBVEZNICA

Obveznice se mogu klasifikovati s obzirom na različite karakteristike koje pojedine vrste

obveznica nose u sebi. Ali najčešća je podjela obveznica na:
a) s obzirom na izdavaoce obveznice
b) po karakteru kamate na obveznicu
c) po načinu amortizacije obveznica.

4.1. Vrste obveznica s obzirom na izdavaoce

Prema izdavaocu obveznice se djele na:8

o državne obveznice
o obveznice organa državne, regionalne ili lokalne uprave
o korporativne obveznice
o hipotekarne obveznice
o obveznice stranih država

4.1.1. Državne obveznice

Državne obveznice su dužnički vrijednosni papiri a spadaju u grupaciju najsigurnijih

finansijskih instrumenata. Za vraćanje duga prema investitorima vlada svake države garantuje
cjelokupnom svojom imovinom. Razlog visokog boniteta takvih obveznica leži u činjenici da svaka
država ima mogućnost prikupljanja novčanih sredstava pomoću poreza ili emisijom novih novčanica
te gotovo da i ne postoji mogućnost da se kamate i glavnica ne bi isplatile u roku do dospijeća.
Upravo zbog visoke sigurnosti povrata, odnosno niskog stepena rizika koji nosi investitor,
kupovinom državnih obveznica ostvari relativno mali prinos. Visina kamate ipak zavisi od ugleda

8
Cingula M., Klačmer, M., Finansijske institucije i tržište kapitala, Varaždin, (2003), str.95
15
države to jest o njihovom investicionom rejtingu jer će tzv. rizične zemlje plaćati veću kamatu od
tradicionalno stabilnih i pouzdanih država.

4.1.2. Obveznice organa državne, regionalne ili lokalne uprave

Državna uprava, regionalni i lokalni organi uprave radi prikupljanja novčanih sredstava za
finansiranje projekata od javnog interesa izdaju municipalne obveznice. U projekte od javnog
interesa ubrajaju se projekti izgradnje škola bolnica autocesta kao i projekti namijenjeni
zajedničkom korištenju.
Ove vrste obveznica spadaju u grupaciju visoko bonitetnih obveznica, a njima se postižu
redovni i predvidljivi dohoci visokog stepena sigurnosti i likvidnosti. Atraktivnosti tih obveznica
pridonosi i činjenica da je prinos na te obveznice u većini slučajeva izuzet od plaćanja poreza.
Tržište municipalnih obveznica je jedan od najbrže rastućih oblika svjetskog tržišta kapitala.

4.1.3. Korporativne obveznice

Korporativne obveznice su dužnički vrijednosni papiri koje emituju privatna ili javna
preduzeća. Novac prikupljen od emisija obveznica finansiraće se u tekuće projekte i planove
preduzeća kao što je kupovina potrebne opreme, uređenje i proširenje poslovnog prostora,
investicija proširenja poslovanja i slične druge projekte.
Korporativne obveznice u sebi nose veću kamatnu stopu od prethodno navedenih oblika
obveznica, a tome je razlog veći rizik za investitora koji posuđuje novac preduzeću.
Međutim njihov stepen rizičnosti je znatno manji nego kada je riječ o dionicama preduzeća. To
proizilazi iz činjenice da ukoliko se preduzeće nađe u likvidacijskom postupku imaoci obveznica će
se iz likvidacijske mase isplatiti prije od vlasnika preduzeća, odnosno dioničara.
Korporativne obveznice s obzirom na osiguranje koje daju, mogu biti osigurane i neosigurane
obveznice. Kao elemenat osiguranja kod osiguranika korporativnih obveznica može se koristiti
fizička i finansijska imovina preduzeća. Kod neosiguranih obveznica element garancije je ugled
preduzeća koje vrši emisiju obveznica.
Korporativne obveznice imaju vrlo dobro razvijeno sekundarno tržište.

16
 4.1.4. Hipotekarne obveznice

Hipotekarne obveznice su vrijednosni papiri koje investitor može kupiti na sekundarnom tržištu
ili odmah u trenutku njihovog emitovanja. Spadaju u grupu osiguranih obveznica.
Najveći kupci hipotekarnih obveznica su institucionalni ulagači. Oni kupovinom hipotekarnih
obveznica stiču vlasnički interes na hipotekarnim kreditima koje daju poslovne banke. Nakon što
hipotekarni dužnik podmiri svoje obveze prema banci investitoru se isplaćuje glavnica zajedno s
unaprijed dogovorenom kamatom.
Hipotekarna garancija čini ih zanimljivima iz razloga što osigurava visoku sigurnost povrata
uloženih sredstava.

4.1.5. Obveznice stranih država

Međunarodne obveznice mogu se grupisati u dvije kategorije obveznica. Prva kategorija su

obveznice koje emituju nerezidenti na domaćem tržištu (inostrane, vanjske obveznice).

Neke od zemalja koje dozvoljavaju emisiju obveznica nerezidenta su Japan, Velika Britanija,
SAD, Holandija i Švajcarska. Takve obveznice omogućuju investitorima da kupuju strane obveznice
bez ulaska u tečajni rizik. Druga kategorija su obveznice kojima se trguje na više finansijskih tržišta
istovremeno u valuti izvan zemlje njihova porijekla (euroobveznice). Prefiks ''euro'' označava bilo
koju emisiju, a ne upućuje na prostorno određenje. Euroobveznice ne podliježu ograničenjima niti
jedne države ili monetarne vlasti stoga je i njihova uloga na tržištu kapitala sve značajnija.

4.2. Vrste obveznica prema karakteru kamatne stope9

Prema karakteru kamatne stope obveznice mogu biti:

o Obveznice s fiksnom kamatnom stopom

9
Cingula M., Klačmer, M., Finansijske institucije i tržište kapitala, Varaždin, (2003), str.97
17
 o Obveznice s varijabilnom kamatnom stopom
o Obveznice bez kamatne stope.

4.2.1. Obveznice s fiksnom kamatnom stopom

To je osnovni oblik obveznica, posebno u situaciji kada obveznice predstavljaju instrument

formiranja dugoročnog duga preduzeća. Prednost ovih dionica je da izdavalac tokom cijelog
vremena trajanja obveznice zna ukupan trošak kapitala, što mu i daje prednost pri poslovnom
planiranju. Istovremeno fiksna kamatna stopa je i prednost za imaoca obveznice, jer ona stvara veću
sigurnost nego u slučajevima kada se posluje s obveznicama s promjenljivim kamatnim stopama.
Rizik imaoca takve obveznice je u činjenici ukoliko uopšteno porastu kamatne stope na tržištu,
kamatna stopa te obveznice je fiksna, odnosno imalac će dobiti manju kamatnu stopu nego da je
novac uložio na neki drugi tržišno prihvatljiv način.
Izdavalac takvih obveznica ima rizik da ukoliko kamatne stope na tržištu padnu, on će i dalje
morati plaćati kamatu po višoj, prije definisanoj stopi. U takvim slučajevima, pogotovo ako se radi u
velikim pomacima u rasponu kamatnih stopa, izdavalac obveznica se osigura na način da u
obveznicu ugradi pravo prijevremenog otkupa.

4.2.2. Obveznice s varijabilnom kamatnom stopom

Kod ovakvih vrsta obveznica veličina isplaćenih kamata može zavisiti od ostvarenog poslovnog
rezultata preduzeća kroz vrijeme do dospijeća obveznice na naplatu, ali i o volji i saglasnosti uprave
da ih izglasa.

Ova vrsta obveznica prisutniji je u uslovima tržišne inflacije.

4.2.3. Obveznice bez kamatne stope

Ovaj vid obveznica javlja se kroz oblik obveznica bez kupona, a prodaju se uz diskont za iznos
kamata prema tržišnoj kamatnoj stopi.

18
 4.3. Vrste obveznica prema načinu amortizacije10

Prema sistemu amortizacije razlikuju se:

o Obveznice sa jednokratnim dospijećem
o Obveznice sa višekratnim dospijećem
o Obveznice sa kombinovanim dospijećem

4.3.1. Obveznice sa jednokratnim dospijećem

Ove obveznice se amortizuju jednokratno na kraju vremenskog perioda na koje glase. Kod
ovakvih obveznica kamate se isplaćuju periodično, a najčešće u razmacima od šest mjeseci.

4.3.2. Obveznice sa višekratnim dospijećem

Amortizacija kod ovih obveznica se vrši periodično, odnosno periodično isplaćenim jednakim
anuitetima. Ti anuiteti kao i anuiteti kod obveznica sa jednokratnim dospijećem se najčešće
isplaćuju u periodima od šest mjeseci.
Anuiteti se sastoje od kamate i otplatne kvote kojom se vrši amortizacija glavnice duga.

4.3.3. Obveznice sa kombinovanim dospijećem

Obveznice s kombinovanim dospijećem jesu spoj najboljih karakteristika prethodno navedenih

oblika obveznica. Kod ovog oblika obveznica izdavaoc obveznica uplaćuje veće iznose u onom
vremenskom periodu u kojem ostvaruje bolje poslovne rezultate, a manje iznose u situacijama
lošijeg poslovanja.

10
Cingula M., Klačmer, M., Finansijske institucije i tržište kapitala, Varaždin, (2003), str.95
19
 ZAKLJUČAK

U ovom radu smo detaljno objasnili pojam obveznice, njene elemente, kao i način njenog
vrednovanja te rizike investiranja u obveznice. Posebno se obratila pažnja na vrste obveznica prema
različitim faktorima podjele.
Obveznica je dugoročni dužnički vrijednosni papir.
To je dužnički finansijski instrument jer kupac obveznice (na primarnom tržištu) posuđuje iznos
na koji obveznica glasi njenom izdavaocu (emitentu obveznice).
Izdavalac obveznice obećava tokom utvrđenog vremenskog perioda vlasniku obveznice plaćati
utvrđeni iznos kamata, te o dospijeću i iznos na koji obveznica glasi.
U suštini, riječ je o klasičnom kreditnom odnosu između izdavaoca i kupca obveznice.
Međutim, za razliku od klasičnog kredita, ovaj finansijski instrument može biti kupljen ili prodan na
sekundarnom tržištu. Zapravo, obveznica je upravo kredit kojim se namjerava trgovati.
Kao što se na svaki drugi kreditni aranžman plaća kamata, tako se i obveznice izdaju uz
određenu
kuponsku kamatu. Kuponska kamata, jednom određena, najčešće se ne mijenja tokom životnog
vijeka obveznice. Međutim, postoje i obveznice kod kojih se mijenja kuponska kamata (obveznice s
promjenjivom kamatnom stopom).
Dospijeće obveznice je vrijeme otplate glavnice. Otplata može biti jednokratna ili u serijskim
otplatama. Kod jednokratne otplate cjelokupan iznos a koji obveznica glasi može se isplatiti o
dospijeću obveznice, a isplata kamata je periodična. A kod serijskih otplata kamate i glavnica
isplaćuju se određenom dinamikom.
Obveznice su pogodan oblik ulaganja, to iz razloga što one za razliku od dionica, donose svojim
vlasnicima fiksne prinose (kamate).
Rizik neplaćanja kreće se od nula za državne obveznice, do visokih rizika za obveznice izdate
od stranih kompanija koje su u određenim finansijskim problemima.

20
 LITERATURA

Cingula M., Klačmer, M., Finansijske institucije i tržište kapitala, Varaždin, (2003)

Đurović-Todorović. J., Monetarna ekonomija, Niš, (2014)

Hartije od vrijednosti na finansijskom tržištu, <raspoloživo na:

https://finansijskoposlovanje.wordpress.com/2012/02/11/hartije-od-vrednosti/, [pristupljeno
30.03.2023.],

Hrvatska gospodarska komora, Šta su obveznice i što je važno znati o njima, (2013)

Kreditni rejting, <raspoloživo na:

https://www.hnb.hr/temeljne-funkcije/medunarodni-odnosi/kreditni-rejting, [pristupljeno
31.03.2023.],

Petrović, M., Poslovne finansije, SRRS, Beograd

Rovčanin, A., Upravljanje finansijama, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo (2010)

Sejmenović, J., Akcionarstvo i hartije od vrijednosti, Univerzitet za poslovne studije Banja Luka,
Banja Luka (2008)

Zakon o tržištu hartija od vrijednosti,‘’Službeni glasnik RS’’, broj 2/2006, 34/2009, 8/2012,
<raspoloživo na: https://www.paragraf.ba/propisi/republika-srpska/zakon-o-trzistu-hartija-od-
vrijednosti.html>, [pristupljeno 30.03.2023.],

Živković, A., i saradnici, Monetarna ekonomija za III razred ekonomske škole, Zavod za udžbenike
i nastavna sredstva, Beograd, (2002)

21
22