http://www.maturski.

org

Pojam obveznice kao hartije od vrijednosti

Prije nego to detaljnije objasnimo termin-obveznice, potrebno je najprije
razjasniti pojam hartija od vrijednosti. Hartije od vrijednosti su pisane isprave o
odreenom imovinskom pravu koje je mogue ostvariti na osnovu vlasnitva nad
istim. Pra poetke hartija od vrijednosti moemo nai jo u Vavilonu (VII vek prije
nove ere). Razvojem robno-novane privrede i hartije od vrijednosti postaju predmet
trgovanja na posebnom tritu.
Hartije od vrijednosti moemo klasifikovati prema razliitim kriterijumima: a)
po ronosti na kratkorone i dugorone, b) prema pravu koje nose na dunike i
vlasnike i dr. Dugorone hartije od vrijednosti su akcije i dugorone obveznice, dok
su kratkorone hartije od vrijednosti uglavnom instrumenti duga.
Obveznice su dunike hartije od vrijednosti kojima se dunik (zajmoprimac)
obavezuje da e vratiti zajmodavcu (investitoru) pozajmljeni novac i platiti kamatu za
odreeni vremenski period.
Drugim rijeima, obveznice su dunike hartije od vrijednosti kojima se njihov
emitent (u ovom sluaju drava) obavezuje da vlasniku obveznice (odnosno deviznom
tedii) isplati o roku dospijea iznos koji je na njima naznaen.

Elementi obveznice
Obveznica se sastoji od: plata i kamatnih kupona.
Plat obveznice sadri:
1) oznaku da je obveznica i vrstu obveznice;
2) firmu, odnosno naziv i sjedite emitenta;
3) firmu, odnosno ime kupca obveznice ili oznaku da obveznica glasi na donosioca;
4) nominalnu vrijednost, ako se radi o garantovanoj obveznici;
6) visinu kamatne stope;
7) procenat uea u dobiti, ako je to uee predvieno;
8) rokove i mjesto plaanja nominalne vrijednosti obveznice i kamate;
9) mjesto i datum emisije;
10) oznaku serije i kontrolni broj obveznice;
11) faksimil potpisa ovlaenog lica emitenta i peat emitenta obveznice;
12) oznaku rokova plaanja nominalne vrijednosti obveznice i kamate, odnosno
anuiteta (amortizacioni plan).
Kamatni kupon obveznice sadri:
1) oznaku serije i broj kupona;
2) visinu kamate;
3) datum dospijea i mjesto i nain plaanja kamate;
4) faksimil potpisa ovlaenog lica emitenta i peat emitenta.

Prvi dio sadri osnovne podatke o obveznici kao to su oznaka da je ta hartija

od vrijednosti obveznica i koja je vrsta obveznice, naziv i sjedite emitenta, naziv i
sjedite kupca ili pak oznaku da glasi na donosioca, iznos na koji glasi obveznica
(nominalnu vrijednost obveznice), visinu kamatne stope, datum i mjesto plaanja
kamate i glavnice (nominalne vrijednosti), mjesto i datum izdavanja, ime garanta (ako
je obveznica garantovana, procenat uea u dobiti (ako je to uee predvieno),
oznaku serije i kontrolni broj obveznice, faksimil potpisa ovlaenog lica i peat
emitenta.
Kamatni kuponi sadre pak, osnovne podatke o samoj isplati kamate: oznaku
serije i broj kupona, visinu kamate, datum dospijea, mjesto, datum i nain plaanja
kamata kao i potpis ovlaenog lica i peat emitenta. Ovaj drugi dio obveznice je
znaajan zato to vlasnik odnosno imalac obveznice isti mora pokazati emitentu,
zajedno sa platom, kada doe vrijeme za naplatu kamate.
U skladu sa postojeom regulativom, emitent moe da, umjesto tampanja obveznice,
izda potvrdu koja bi sadrala iste elemente kao i plat obveznice s tim to ona onda
mora biti ovjerena od strane banke kod koje emitent ima otvoren depo raun.

Klasifikacija obveznica
Obveznice moemo podijeliti prema najrazliitijim kriterijumima (prema tipu
emitenta, metodu otplate, nainu obezbeivanja otplate, roku dospijea itd).
U zemljama koje imaju razvijeno finansijsko trite postoji dominacija
dugoronih u odnosu na kratkorone obveznice. U tim zemljama, definicija rokova
dospijea za dugorone obveznice je od 10 do 30 godina, za srednjorone od 5 do 10
godina. Na domaem tritu hartija od vrijednosti postoji dominacija kratkoronih
obveznica u odnosu na dugorone, to je karakteristika trita u razvoju, ali i velikog
opreza investitora.
Postoje razliite vrste obveznice.
1. prema roku dospijea, dijele se na:
kratkorone koje dospijevaju na naplatu u roku koji je krai od godinu dana
dugorone koje dospijevaju na naplatu u roku koji je dui od godinu dana.
2. prema nainu oznaavanja vlasnitva nad njima, dijele se na:
obveznice na ime koje na platu imaju navedeno ime kupca. Takve obveznice se
prenose na novog vlasnika indosiranjem - pismenim izjavljivanjem vlasnika iste da
svoje pravo prenosi na drugo lice. Novi vlasnik, prilikom naplaivanja svojih prava po
osnovu obveznice, obavezno mora prezentirati i sam indosament.
obveznice na donosioca koje na platu imaju navedeno da glase na donosioca. One
se na neko drugo lice prenose prostom predajom. Njihova bitna razlika u odnosu na
prethodnu vrstu obveznica je u tome to emitent nee izdati vlasniku novu obveznicu u
sluaju njenog gubitka.

3. prema nainu na koji se ostvaruje pravo na kamatu, dijele se na:

obveznice bez kupona kod kojih se kamata isplauje odjednom o roku dospijea i
koje kao takve nemaju kamatne kupone
obveznice sa kuponima kod kojih se kamata isplauje peridino i koje kao takve
imaju kamatne kupone koji se moraju prezentirati prilikom njene naplate.
4. prema nainu obrauna kamate, dijele se na:
obveznice sa fiksnom kamatom kod kojih je kamata u momentu kupovine poznata i
ona je fiksna
obveznice sa promjenljivom (varijabilnom) kamatom kod kojih je kamatna stopa
obveznice promjenljiva i vezuje se za kamatnu stopu neke kratkorone hartije od
vrijednosti (a to je najee ona koja ima najnii kreditni rizik)
obveznice sa indeksiranom kamatom kod kojih se fiksna kamata, u momentu
isplate koriguje indeksom rasta cijena na malo ili nekim drugim ugovorenim
indeksom.
5. prema vremenu u kome se isplauje glavnica, dijele se na:
jednokratne obveznice kod kojih se glavnica (nominalna vrijednost, vrijednost na
koju glase) isplauje odjednom o roku dospijea
anuitetne obveznice kod kojih se glavnica otplauje periodino.
6. prema nainu obezbeivanja otplate, dijele se na:
hipotekarne obveznice kod kojih emitent zalae svoju imovinu kao garanciju da e
obaveze po osnovu obveznica biti isplaene njihovim imaocima. Ukoliko emitent ne
bude sposoban da iste izmiri izvrie se prodaja te imovine i tako omoguiti naplata
potraivanja koja vlasnik ima prema izdavaocu obveznice
garantovane obveznice za iju isplatu o roku dospijea garantuje odreeno pravno
lice kao to je na primjer komercijalna banka, to znai da vlasnik obveznice moe
svoja potraivanja iz obveznice da naplati od banke ukoliko emitent nema sredstava za
isplatu svojih obaveza po osnovu obveznica
negarantovane obveznice kod kojih vlasnik svoja potraivanja po osnovu
obveznice koju posjeduje moe da naplati jedino od emitenta.
7. prema mogunosti otkupa prije roka dospijea, dijele se na:
opozive koje u sebi sadre pravo emitenta da ih otkupi prije roka dospijea, po
unaprijed utvrenoj cijeni koja je, po pravilu, vea od nominalne vrijednosti obveznice
neopozive koje u sebi ne sadre pravo emitenta da ih otkupi prije roka dospijea.
8. prema tome ko se javlja kao emitent obveznica, dijele se na:
dravne obveznice koje emituje drava, odnosno ovlaeni dravni organ,
municipalne obveznice (obveznice lokalnih organa vlasti) koje emituju gradovi,
regioni, kole, univerziteti i sl.
korporativne obveznice koje emituju preduzaa bilo da su to javna preduzea,
transportna i industrijska preduzea, banke ili druge finansijske kompanije.

9. Razlikujemo jo neke vrste obveznica:

Zamjenljive (konvertibilne) obveznice koje se mogu zamijeniti za odreeni broj
obinih akcija, prema unaprijed utvrenom raciu
Participativne obveznice koje svojim vlasnicima daju pravo, ne samo na kamatu
ve, i na uee u raspodjeli neto dobiti preduzea
Obveznice sa put klauzulom (put bonds) koje vlasniku daju pravo da ih proda
emitentu po unaprijed utvrenoj cijeni.

Nominalna, knjigovodstvena i trina vrijednost obveznica

Nominalna vrijednost obveznice jeste ona vrijednost koja je naznaena na
samoj obveznici i koja e se isplatiti o njenom roku dospijea. Npr. ako je emitovana
obveznica sa nominalnom vrijednou od 1.000,00 KM i sa rokom dospijea od 10
godina to znai da e kupac istih, posle 10 godina, moi da naplati tih 1.000,00 KM od
emitenta. Naravno, to ne znai da on i ranije nee moi da doe do gotovine koju je
uloio kada ih je kupovao. On ih, naime, moe prodati prije roka dospijea na
organizovanom tritu i ranije po trinoj cijeni.
Knjigovodstvena vrijednost obveznice jednaka je njenoj nominalnoj
vrijednosti i po njoj se obveznica evidentira u knjigovodstvu preduzea emitenta.
Trina vrijednost obveznice zavisi od kamatne stope koju ta obveznica
donosi kupcu, ostalih investicionih mogunosti kao i kupevog uvjerenja da e emitent
biti u mogunosti da isplauje obaveze koje preuzima emitovanjem obveznica (da
isplauje kamate kao i glavnicu). Teoretski, trina vrijednost obveznica se dobija kao
zbir sadanje vrijednosti kamata koje e se isplaivati kupcu do roka dospijea
obveznice i sadanje vrijednosti glavnice koja e se isplatiti po isteku perioda na koji
je obveznica emitovana. Iskazano u vidu formule:

gdje su:
P trina vrijednost obveznice
I - kamata koja se isplauje godinje (vrijednost kamatnog kupona)
N nominalna vrijednost obveznice
r preovlaujua trina kamatna stopa (trina stopa kapitalizacije)
n broj godina do dospijea obveznice
Ukoliko se kamata plaa vie puta u toku puta u toku godine ova opta formula bi
imala slijedei oblik:

pri emu bismo sa m oznaili broj plaanja u toku godine.

Ukoliko je:
1. ugovorena kamatna stopa jednaka preovlaujuoj tada je trina vrijednost
obveznica jednaka njihovoj nominalnoj
2. ugovorena kamatna stopa manja od preovlaujue, tada je trina vrijednost
obveznice manja od nominalne i za prodaju obveznica po takvoj vrijednosti, na
primarnom tritu, se kae da predstavlja prodaju uz tzv. diskont
3. ugovorena kamatna stopa vea od preovlaujue tada je trina vrijednost
obveznice vea od nominalne i za prodaju obveznica po takvoj vrijednosti, na
primarnom tritu, se kae da predstavlja prodaju sa premijom.
Trina cijena obveznice se iskazuje u procentima od njene nominalne
vrijednosti. Npr. ako se za obveznicu ija je nominalna vrijednost 1.000,00 KM njena
trina cijena oznai sa 120 to onda znai da ona iznosi 1.200,00 KM.

Vrste dugoronih obveznica

Na finansijskim tritima postoji iroka lepeza dunikih hartija od vrednosti. U
zavisnosti od emitenta mogu se podijeliti na: obveznice dravnog trezora, organa
uprave i korporacijske obveznice.
Obveznice dravnog trezora su najsigurnije hartije od vrednosti. Vlada svake
drave garantuje da e investitorima blagovremeno biti izmirivane obaveze. Stoga, ove
hartije od vrijednosti nose mali prinos s obzirom na nizak rizik koji je sadran u njima.
Obveznice organa uprave emituju dravni, regionalni i lokalni organi radi
prikupljanja sredstava za finansiranje raznovrsnih projekata od javnog interesa. Ovaj
tip obveznica je obino izuzet od poreza kako bi bio to privlaniji investitorima.
Ukoliko dio prihoda koji se dobije stavljanjem realizovanih projekata u funkciju slui
za isplatu duga, ove obveznice se nazivaju prihodovne. Obveznice sa generalnom
obavezom, pak, emituju upravni organi koji imaju ovlaenja za naplatu poreza i tako
generiu prihod za izmirenje duga.
Korporacijske obveznice obino plaaju vee kamate od prethodnih tipova
obveznica, ali i nose vei rizik. S druge strane, one su manje rizine od akcija jer
ukoliko korporacija bankrotira poverioci (vlasnici obveznica) se prije isplauju iz
likvidacione mase od vlasnika (akcionara). Korporacijske obveznice mogu biti
osigurane kada korporacija kao sredstvo obezbjeenja koristi imovinu (opremu,
nekretnine i sl.) ili kolateral (finansijsku aktivu) iz koje e se naplatiti poverioci ako ne
ispuni ugovorene obaveze. Neosigurane obveznice su garantovane ugledom emitenta i
iako izgledaju rizinije ponekad mogu imati i bolji rejting od osiguranih obveznica.

Obveznice preduzea

Da bi preduzee moglo poslovati, potreban mu je kapital. U tom smislu nije

svejedno izdaje li preduzee dionice ili obveznice. Ve smo spominjali da su
vlasnici dionica (kako redovnih, tako i povlatenih) zapravo (su)vlasnici preduzea.
Takoer znamo da vlasnik obveznice nije sudionik u vlasnitvu ve da je on
vjerovnik odnosno kreditor preduzea. Iz toga proizlazi da u odreenim
okolnostima vlasnik obveznice ima prednost pred dioniarom. Tako prije isplate
dividendi moraju biti podmirene obveze preduzea po kamatama na obveznice; u
sluaju (ne daj Boe) bankrota preduzea, prvi se iz prodaje imovine preduzea
namiruju vlasnici obveznica, dok su dioniari sa svojim potraivanjima tek na kraju
tune likvidacijske prie. Stoga (iz perspektive ulagaa) openito vrijedi da su
obveznice u usporedbi s dionicama manje rizine.
Izdavanje obveznica moe i iz perspektive preduzea imati odreene
prednosti pred dionicama jer, primjerice, izdavanje dionica ili vlasnikih udjela
moe oslabiti ulogu i poziciju osnivaa preduzea pri donoenju stratekih odluka
-obveznice ne razvodnjavaju vlasniku strukturu postojeih dioniara. U usporedbi
s klasinim kreditom, obveznice uglavnom stavljaju kapital na raspolaganje po
niim kamatnim stopama. Kada preduzea prodaju obveznice izravno
investitorima, zapravo se preskae uloga komercijalne banke kao posrednika
izmeu onoga to struka zove novano suficitarnim i novano deficitarnim
jedinicama, pa je upravo stoga financiranje esto i jeftinije. Osim toga, obveznica
je uinkovitiji instrument od kredita zato to je preduzee poteeno zasebnih
pregovora s vise kreditora (ako je npr. rije o velikim iznosima) - obveznica je
jedinstveni instrument kojim je mogue posuditi velike iznose kapitala od stotina
ili tisua investitora bez posebnih pregovara na relaciji preduzee - investitori.

Obveznice javnog sektora

Iako se pod pojmom obveznica javnog sektora najee razumijevaju dravne
obveznice koje izdaje ministarstvo financija, u irem smislu treba im pribrojiti i
dugorone financijske instrumente lokalnih jedinica uprave i samouprave (tzv.
municipalne obveznice) te obveznice razliitih dravnih agencija ili fondova.
U veini zemalja sredinja je dravna vlast najvei pojedinani posuiva
sredstava i dunik s najveim kredibilitetom. Visoka razina zaduivanja drave
najee se objanjava nunou financiranja naglih i golemih izdataka (npr. rat,
velike elementarne nepogode i sl.), stalnim rastom javnog sektora u mnogim
nacionalnim gospodarstvima te neuravnoteenim dravnim prihodima i rashodima
na godinjoj razini, ali i potrebom upravljanja gospodarskom aktivnou ili
jednostavno veom politikom prihvatljivosti zaduivanja u usporedbi s
oporezivanjem.
U zemljama s razvijenim financijskim tritem, trite obveznica je jedan od
vanijih mehanizama na raspolaganju dravi u upravljanju gospodarstvom. Ako npr.
vlada eli stimulirati gospodarsku aktivnost, otkupljuje svoje obveznice, to im
podie cijenu i smanjuje prinos. To utjee i na cijene i prinose korporativnih
obveznica, te openito smanjuje razinu kamatnih stopa. Istodobno to znai i
dodatnu injekciju novca u financijski sustav, to rezultira porastom novane

ponude. Ako pak drava eli zauzdati gospodarsku aktivnost, moe prodavati
obveznice - poveati kamatne stope i smanjiti ponudu novca.
Dravni dug u odreenoj je mjeri slian je dugu preduzea. Meutim, za
razliku od preduzea, drava obino ne smanjuje svoj dug u apsolutnom iznosu,
ve preferira refinanciranje starih dugova novim zaduivanjem, oslanjajui se na
rast nacionalnoga gospodarstva i odravanje duga u odnosu prema BDP-u (bruto
domaem proizvodu) u odreenim granicama. Iako se drava zaduuje i putem
klasinih kredita, dugorona priroda dravnih dugova i visoki kredibilitet drave
ine zaduivanje izdavanjem obveznica esto i jednostavnijim i jeftinijim nainom.
Zapravo, u veini je zemalja nastanak trita obveznica potaknula upravo drava.
Za investicijskog bankara, ali i za svakog drugog investitora, vrlo je vana
injenica da je trite dravnih vrijednosnica jedan od stupova cjelokupnoga
financijskog trita. Duniki instrumenti drave po pravilu su iznimno homogeni
u svom obliku i raspoloivi u takvim koliinama da je trite izrazito likvidno postoji velik obujam trgovine, koji investitoru omoguuju kupovine i prodaje
velikih pozicija bez prekomjernih transakcijskih trokova. Osim toga, budui da se
drava smatra dunikom s najmanjim rizikom, prirodno je da se sve ostale
obveznice (u odreenoj valuti) usporeuju s odgovarajuim dravnim
obveznicama. To vrijedi za domae obveznice, ali i za strane obveznice i
euroobveznice.
Promatramo li npr. obveznicu izdanu u njemakim markama (DEM), osnovica
za usporedbu (tzv. benchmark) jest njemaka dravna obveznica: u odnosu prema
njemakoj dravnoj obveznici usporeuju se sva ostala izdanja DEM obveznica
domae obveznice njemakih kompanija u DEM, strana izdanja obveznica (izdanja
preduzea njemakih nerezidenata, izdanja obveznica drugih drava na njemakom
tritu) te sve emisije euroobveznica u DEM. Sva se izdanja ocjenjuju usporedbom
njihova prinosa s odgovarajuim njemakim dravnim obveznicama. Razlika u
prinosu je tzv. spread, pa se govori o spreadu preko njemake dravne obveznice.
Jednako je tako za bilo koju drugu valutu dravna obveznica benchmark za sve
ostale obveznice izdane u toj valuti.
Benchmark, oito, vrlo koristan pri odreivanju cijene i ope ocjene
obveznice, kako na primarnome, tako i na sekundarnom tritu. Ako investitor,
primjerice, razmilja o ulaganju u obveznicu preduzea te se odluuje izmeu
mnogih izdavatelja, prinos je, naravno, bitan imbenik. Meutim, usporedbom tog
prinosa s prinosom na dravnu obveznicu investitor moe bolje procijeniti razliite
kreditne rizike koji se kriju iza obveznica to ih namjerava kupiti; ako dravna
obveznica predstavlja kamatnu stopu osloboenu rizika, odbijemo li tu stopu od
prinosa na obveznicu to je namjeravamo kupiti, u spreadu moemo prepoznati
kompenzaciju za rizik koju nudi izdavatelj obveznice.

Rejting obveznica
Investitori koji kupuju obveznice nastoje da izaberu dunike hartije od
vrijednosti od onih emitenata koji e im omoguiti blagovremeno isplaivanje kamate
i naplatu glavnice po dospijeu. Meutim, investitor teko sam moe prikupiti
potrebne informacije da bi donio sud o kvalitetu emisije obveznica. Ovim poslom bave

se rejting agencije kao to su npr. na amerikom tritu Moodys Investor Services,

Standard & Poors (S&P) i Fitchs.
Rejting agencije procjenjuju kvalitet emisija obveznica, pri tom, usredsreujui
se vie na analizu finansijskog stanja emitenta nego na to koliko je emisija atraktivna
na tritu. Poznatije rejting agencije procjenjuju sve emisije vrijedne par miliona
dolara i vie, bez obzira da li to emitent zahtjeva ili ne. Ukoliko, pak, emitent zahtjeva
procjenu rejtinga svoje emisije, on mora platiti rejting agenciji odreenu nadoknadu na
ime izvrene analize. S druge strane, postojanje rejtinga pospjeuje emisiju obveznica i
njenu prodaju na tritu. Stoga su emitenti spremni da plate za usluge agencija koje e
im obezbijediti aktivno trite za njihove obveznice.
Meutim, rejting agencije ne procjenjuju sve vrste obveznica. Obveznice
dravnog trezora (tresuries) ne podlijeu procjeni kvaliteta jer iza njih stoji drava i
smatraju se najkvalitetnijim papirima poto drava posjeduje mnoge instrumente
kojima moe prikupiti novana sredstva za izmirenje svojih obaveza. Korporacijske
obveznice (corporation bonds), najee, i obveznice organa uprave (municipal bonds)
su predmet analize od strane rejting agencija.
Korporacijske obveznice u sebi nose rizik neispunjenja ugovorene obaveze i
mogueg bankrotstva emitenta, te se rejting agencije koncentriu na analizu
finansijskog stanja emitenta i klauzula u ugovoru na osnovu ega se donosi ocjena
kvaliteta emisije. Analiza finansijskog stanja obuhvata izraunavanje finansijskih racia
kompanije (racia likvidnosti, finansijskog leverida, racia profitabilnosti i dr.), ali i
prikupljanje podataka koji se odnose na veliinu kompanije, njenu vanost u industriji,
konkurentnost na tritu i sve drugo to bi moglo uticati na njen finansijski poloaj.
Takoer, rejting agencije analiziraju i odredbe ugovora o emisiji obveznica koje mogu
uticati na kvalitet emisije.
Tako, ukoliko emitent obezbijeuje kolateral (nekretnine, druge hartije od
vrijednosti i sl.) kojima se osigurava isplata obaveze ili pak formira otplatni fond
(sinking fond) iz koga e se izmiriti dug ako kompanija ne moe ispuniti tu obavezu,
rejting agencija odreuje vii kvalitet hartije od vrijednosti. Obveznice sa visokim
rejtingom su sigurnije investicije, ali zato nose male kamatne stope (uslovljenost rizika
i prinosa - risk return trade off). Najkvalitetnije obveznice S&P rejting agencija
oznaava se sa oznakom AAA dok se nii rejting oznaava manjim brojem slova A, a
jo nii slijedeim slovima abecede (slino oznaavaju rejting i druge agencije).
Kada se procjenjuju obveznice organa uprave pravi se razlika izmeu
prihodovnih i obveznica sa generalnom obavezom. Analiza kvaliteta prihodovnih
obveznica fokusira se na analizu profitabilnosti projekta zarad koga se i emituju
obveznice i iz ijeg prihoda e se dug otplaivati. Kada su u pitanju obveznice sa
generalnom obavezom, rejting agencije analiziraju zaduenost, socioloke trendove na
teritoriji organa uprave, finansijsku odgovornost i drugo.
Meutim, veinom obveznica organa uprave se trguje preko vanberzanskog
trita (OTC - over the counter market), blizu mjesta emitovanja ili pak cijelu emisiju
kroz direktan plasman otkupljuju lokalne banke, bogati pojedinci ili firme. Zato mnoge
emisije obveznica organa uprave nemaju potrebu za utvrivanje rejtinga.
Bez obzira na znaaj i uticaj rejting agencija, pokrenuta su mnoga istraivanja koja su
pokuala da utvrde da li rejting agencije utiu na promjenu cijene obveznice na tritu
ili je u pitanju obrnut proces, da se prvo dese pomijeranja na tritu koja se tek tada

registruju od strane agencije. U svakom sluaju, prilikom prikupljanja podataka za

ocjenu emisija postoji kanjenje od par mjeseci te se investitori ne mogu u potpunosti
osloniti na procjene rejting agencija.

Zakljuak
Najkrae reeno, obveznica je dugoroni duniki vrijednosni papir. To je
duniki financijski instrument jer kupac obveznice (na primarnom tritu) posuuje
iznos na koji obveznica glasi njezinu izdavatelju (emitentu obveznice). Izdavatelj
obveznice "obeava" tijekom utvrenoga vremenskog razdoblja imatelju obveznice
(vlasniku) godinje plaati utvreni iznos kamata, te o dospijeu obveznice i iznos na koji
obveznica glasi. U biti, rije je o klasinom kreditnom odnosu izmeu izdavatelja i kupca
obveznice. Meutim, za razliku od klasinog kredita, duniki financijski instrument
moe biti kupljen ili prodan na sekundarnom tritu.
Zapravo, obveznica je upravo kredit kojim se namjerava trgovati. Iznos
kredita odnosno obveze izdavatelja jest tzv. nominala obveznice. To je iznos koji se
izdavatelj obvezao platiti o dospijeu obveznice, odnosno iznos na koji obveznica glasi.
Kao to se na svaki drugi kreditni aranman plaa kamata, tako se i obveznice izdaju uz
odreenu kuponsku kamatu (nominalnu kamatnu stopu) koja je uglavnom odreena
opim trinim uvjetima u vrijeme primarne emisije. Jednom utvrena, kuponska kamata
vrijedi za cijeli ivotni vijek obveznice. Spomenimo ipak da postoje i obveznice ija se
kamatna stopa tijekom njezina trajanja mijenja (obveznice s promjenjivom kamatnom
stopom), pa ak i obveznice koje ne nose "klasine" kamate (tzv. obveznice bez kupona)
ve se izdaju ispod nominale za iznos kamata.
Vrijeme otplate glavnice naziva se dospijeem obveznice. Otplata obveznice
moe biti jednokratna, tj. cjelokupna se glavnica (iznos na koji obveznica glasi) moe
isplatiti o dospijeu obveznice, dok je isplata kamata periodina. Suprotno tome, pri
serijskim (anuitetnim) otplatama kamate i glavnica isplauju se odreenom
dinamikom.
Obveznice su pogodan oblik ulaganja za investitore s visokim stupnjem averzije prema
riziku te za smanjenje ukupnog rizika pri strukturiranju portfelja. Naime, obveznice, za
razliku od dionica, nose svojim vlasnicima fiksne prinose - kamate. Takoer, u hijerarhiji
raspodjele poslovnog rezultata poduzea i njegove likvidacijske mase imaju nadreeni poloaj
u odnosu na vlasnike dionica, odnosno poduzea imaju legalnu obvezu isplate trabina iz
obveznica prije bilo kakvih isplata vlasnicima tvrtke koja ih je emitirala.
U sluaju dravnih obveznica, rije je o vrijednosnim papirima vrlo visoke sigurnosti s
obzirom na to da za isplatu potraivanja po tim obveznicama jami drava.

http://www.maturski.org