FINANCIJE - RAČUNOVODSTVO
UDK 331.3
Financijske izvedenice
kao instrument zaštite
od valutnog rizika
Svjedoci smo sve veće globalizacije financijskih tržišta te povećanja financij-
skih rizika u svezi budućih kretanja cijena imovine koja se na njima trguje. Fi-
nancijske izvedenice su praktičan instrument zaštite od pada cijena i eventual-
nih gubitaka, odnosno mogu poslužiti kao mehani-
zam za zaštitu od gubitka na temeljnom ulaganju.
O financijskim izvedenicama i nužnosti poznavanja
svih aspekata proizvoda financijskih tržišta radi osi-
guranja temeljnog poslovanja autori potanje
pišu u članku. Tino Kusanović, dipl. oec., Jure Smajo, dipl. oec., Split
F
Financijska izvedenica po definiciji predstavlja deri-
viran financijski instrument koji se izvodi iz već po-
stojećeg financijskog instrumenta. Vrijednost finan-
cijskog derivativa temelji se na vrijednosti financijske
ili realne imovine koja se nalazi u njegovoj podlozi.
Pritom razlikujemo glavne oblike financijskih izve-
denica: ê forward ê futures ê opciju i ê swap, a u sre-
dište promatranja u ovom radu postavlja se uprav-
ljanje valutnim rizikom, odnosno rizikom promjene
tečaja stranih valuta. Valutni forwardi su ugovori o
kupnji ili prodaji određene valute na neki dan u bu-
dućnosti po cijeni utvrđenoj u trenutku sklapanja
ugovora. Za razliku od forward-a, futures ugovori
su standardizirani, te se njima u pravilu trguje na
uređenim financijskim tržištima pri čemu nadzorna
tijela burze određuju uvjete ugovora kojih se inve-
stitori moraju pridržavati. Valutni swap predstavlja
ugovor dviju strana o zamjeni glavnice i kamate u
jednoj valuti za glavnicu i kamatu u drugoj valuti.
Valutna opcija je instrument koji imatelju omogu-
ćuje konverziju devize po unaprijed dogovorenim
uvjetima. Tržište financijskih izvedenica u Republici
Hrvatskoj (u nastavku: RH) još uvijek je u svom za-
četku, uglavnom ograničeno na veće banke. Prema
zadnjim podacima krajem lipnja prošle godine deri-
vativna imovina u aktivi je iznosila 515,8 milijuna kn
(udio 0,1%) dok je iznos u pasivi bio 329,7 milijuna
kn (udio 0,05%). Početak tekuće godine obilježava
djelomična liberalizacija zakonske regulative u trgo-
vanju devizama što će svim zainteresiranima omo-
gućiti lakše uključivanje i u kupoprodaju financijskih
izvedenica u inozemstvu.
Dodatno treba spomenuti njihovu špekulativnu
komponentu - mogućnost da se kupnjom izvedenice
nauštrb osnovnog instrumenta (na koji je izvedenica
vezana) ostvari veća zarada u slučaju promjene teča-
ja. Spomenuta mogućnost veže na sebe i daleko veći
rizik za ulagača u vidu veće izloženosti tj. mogućnosti
gubitka svih uloženih sredstava. Poznavanje svih as-
pekata proizvoda financijskih tržišta stoga je impera-
tiv, kako za financijskog managera koji želi osigurati
temeljno poslovanje tvrtke, tako i za špekulanta koji
traži modele povećanja povrata na ulaganje.
Današnja financijska teorija poznaje više vrsta fi-
nancijskih izvedenica. Za predstavljanje financijskih
izvedenica koristit će se podjela koja se temelji na
vrsti financijske ili realne imovine za koju se veže
pojedini derivativ (underlying variable), vrsti finan-
cijskog rizika kojem su izloženi i na koji utječu, te
mjestu trgovanja.
FiP 6/2010. 39
FINANCIJE - RAČUNOVODSTVO
Pojam, značaj i podjela
financijskih izvedenica
Financijska izvedenica po definiciji predstavlja deri-
viran financijski instrument koji se izvodi iz već posto-
jećeg financijskog instrumenta, a s ciljem upravljanja
različitim financijskim rizicima. Vrijednost financijskog
derivativa temelji se na vrijednosti financijske ili real-
ne imovine koja se nalazi u njegovoj podlozi (dionica,
obveznica, indeks, valuta ili roba). Ovisno o varijabli
koja se nalazi u osnovi izvedenice, tj. čije ulaganje se
pokušava hedgirati, derivativi se mogu podijeliti u slje-
deće skupine: ê na devizne, ako je hedgirano ulaganje
u strane valute ê na kamatne, u kojoj je varijabla hed-
girana na rizik promjena kamatnih stopa ê na vrijedno-
sne papire (dionice i obveznice) te ê kreditne derivati-
ve, u slučaju da je osnovna varijabla kreditni plasman.
Ako izvedemo podjelu derivativa prema obliku
veze koja postoji između izvedenice i osnovne varija-
ble, tada podjela izgleda ovako: ê terminski posao ili
forward ê terminski ili futures ugovori ê opcije (opti-
on) te ê zamjene (swaps).
1.1. Terminski posao ili forward
Forward je izvedeni financijski instrument u obli-
ku ugovora o kupnji ili prodaji nekog financijskog in-
strumenta s rokom namire ugovora na određeni da-
tum u budućnosti, prema cijeni koja je ugovorena u
trenutku sklapanja ugovora.1 Za razliku od futuresa,
forward je nestandardizirani ugovor koji sklapaju ku-
pac (ugovorna strana koja namjerava u budućnosti
ostvariti kupnju predmeta ugovora, te zauzima dugu
poziciju) i prodavatelj (ugovorna strana koja namjera-
va u budućnosti ostvariti prodaju predmeta ugovora
i zauzima kratku poziciju). Ovom vrstom ugovora se
u pravilu trguje na „neslužbenim“ tržištima bilo iz-
među dviju financijskih institucija ili financijske insti-
tucije i njenog klijenta. U ovisnosti o kretanju cijene
imovine iz ugovora u trenutku dospijeća, a temeljem
zauzete pozicije koju svaka strana formira ovisno o
vlastitim očekivanjima za budućnost, investitor može
na poziciji ostvariti dobitak ili gubitak. Vrijednost
forward pozicije iz ugovora ovisi o razlici forward ci-
jene2 (forward price) i trenutne cijene3 (spot price) te
1
Hull, J.C.: Futures, options and other derivatives, Prentice
Hall, 5th edition, 2002
2
Forward cijena je cijena koju se ugovorna strana iz termin-
skog posla obvezala platiti na dan dospijeća za imovinu iz
ugovora
3
Spot cijena je cijena imovine iz ugovora koji se zaključuje i
izvršava promptno (u pravilu do tri dana od dana sklapanja
ugovora)
40 FiP 6/2010.
može biti ili forward premija ili forward diskont. Na-
vedeno se može i općenito prikazati: ê obračun duge
pozicije iz terminskog posla za jednu jedinicu imovine
jednak je razlici forward i spot cijene zbog razloga što
je ugovorna strana dužna kupiti imovinu po unaprijed
određenoj cijeni iako u trenutku dospijeća imovina
ima spot cijenu ê obračun kratke pozicije iz termin-
skog posla za jednu jedinicu imovine jednak je razlici
spot i forward cijene.
1.2. Terminski ugovor ili futures
Futuresi su derivativni financijski instrumenti što čine
standardizirane ugovore kakvi obvezuju na kupnju
ili prodaju određene realne ili financijske imovine na
određeni dan u budućnosti uz precizirane uvjete što ih
moraju obje ugovorne strane prihvatiti. Za razliku od
terminskih poslova, futures ugovorima se u pravilu tr-
guje na uređenim financijskim tržištima pri čemu nad-
zorna tijela burze određuju uvjete ugovora kojih se in-
vestitori moraju pridržavati. Standardizacijom ugovora
burza osigurava da obje ugovorne strane izvrše obveze
koje iz ugovora proizlaze – prodaja i naplata odnosno
preuzimanje i plaćanje predmeta ugovora. Za razliku
od forward ugovora, futures se može likvidirati i prije
roka dospijeća navedenog u ugovoru. Također, namire
financijskih dobitaka ili gubitaka proizašlih iz trgovanja
vrše se na dnevnoj osnovi uplatom odnosno isplatom
financijskih sredstava4 na račune klirinške kuće (prak-
tički ne postoji rizik nelikvidnosti za ugovorne strane),
a ne istekom ugovora kao kod forwarda.
1.3. Opcije
Opcija je ugovor koji daje vlasniku pravo na kupnju
ili prodaju predmeta ugovora prema utvrđenoj cije-
ni (strike price) na određeni dan (europska opcija) ili
razdoblje (američka opcija). Vlasnik opcije plaća pre-
miju za opciju onom tko je tu opciju sastavio (obično
je to drugi investitor), ali nije obvezan opciju isko-
ristiti ako mu to ne ide u prilog. U slučaju da opcija
ostane neiskorištena, kupac opcije ima maksimalni
gubitak do visine uplaćene premije. Razlikujemo dvije
vrste opcija. Kupovna ili call opcija daje pravo ima-
telju opcije da kupi predmet ugovora po utvrđenoj
cijeni na utvrđeni dan, dok prodajna ili put opcija daje
njenom imatelju pravo prodaje predmeta ugovora po
utvrđenoj cijeni na utvrđeni dan. S obzirom da iz de-
finicije opcije proizlazi da za vrijeme trajanja opcije
može doći do nepodudaranja izvršne cijene i trenut-
4
Prilikom trgovanja futuresima, svaka od ugovornih strana je
dužna na račun klirinške kuće uplatiti inicijalni depozit kao
osiguranje likvidnosti te ovisno o potrebi odazivati se na
pozive marže (engl.: margin call)
 Financijske izvedenice kao instrument zaštite ...

ne tržišne cijene imovine, razlikujemo tri moguća slu-

čaja: ê at the money opcija ê in the money opcija i ê out
of the money opcija.
Valutni terminski posao
Valutni forwardi su ugovori o kupnji ili prodaji odre-
1.4. Zamjene (swaps) đene valute na neki dan u budućnosti po cijeni (teča-
Zamjena ili swap je financijski derivativ kojim ugo- ju) utvrđenoj u trenutku sklapanja ugovora. U teori-
vorne strane razmjenjuju obveze (premda predmet ji, vrednovanje terminskog posla u pravilu se obavlja
swapa može biti i financijska imovina) odnosno dva putem kamatnog pariteta6 iz teorije međunarodnih
financijska tijeka uz dogovor otplate tih obveza na financija. Općeniti prikaz formule za kamatni paritet
ugovoreni datum u budućnosti. Prilikom sklapanja jest sljedeći:
swap posla, ugovorne strane mogu samostalno odre-
diti uvjete koji im najviše odgovaraju, a mogu se od-
nositi na vremensko trajanje ugovora, usporedive pri čemu ako ovaj izraza logaritmiramo i uredimo do-
svote (eng.: notional principal), rokove plaćanja, vi- bivamo sljedeći izraz:
sinu kamatne stope itd. Prvi swap ugovori počeli su
se trgovati još u 80-im godinama prošlog stoljeća na
over-the-counter tržištima, što je pogodovalo razvo- gdje u formuli: ê F označava forward cijenu (tečaj)
ju nekoliko vrsta swap ugovora ovisno o imovini koja jedne jedinice strane valute u jedinicama domaće va-
se nalazi u njihovoj osnovi: ê kamatni swap (eng. va- lute ê S označava spot tečaj prema istim postavkama
nilla interest rate swap) ê valutni swap (koji ćemo na ê e označava bazu prirodnog logaritma ê id predstavlja
primjeru objasniti u trećem poglavlju) ê commodity kamatnu stopu na državne obveznice domaće zemlje
swap te ê equity swap. (bezrizična kamatna stopa) ê if označava kamatnu sto-
Kamatni swap ugovor, u većini slučajeva, predstav- pu na strane državne obveznice ê t označava vremen-
lja zamjenu kreditne obveze s fiksnom kamatnom ski period na koji se novac investira.
stopom s kreditom na koji se obračunava varijabilna U nastavku ćemo na praktičnom primjeru prikazati
kamatna stopa (uglavnom LIBOR uvećan za određeni primjenu terminskih ugovora u svrhu zaštite od te-
postotak5). čajnog rizika.
@ Primjer 1. Hedging tečajnog rizika u situaciji dvostruke izloženosti tečajnom riziku
Pretpostavimo da je poduzeće izloženo utjecaju volatilnosti tečaja dviju valuta: ê u jednoj valuti formira ob-
veze prema dobavljačima iz inozemstva (npr. u eurima) ê dok u drugoj valuti ima potraživanja prema kupcima
za isporučene proizvode (npr. u dolarima). Donja shema grafički prikazuje hedging tečajnog rizika:

5
U većini slučajeva u ugovorima ovakve vrste bitnu ulogu
ima i financijski posrednik s kojim obje ugovorne strane
sklapaju zasebne swapove, pri čemu posrednik za preuzeti
rizik propasti jedne od stranki zaračunava premiju rizika.
6
Kamatni paritet – razlika između domaće i strane kamatne
stope jednaka je razlici forward i spot tečaja i u tom slučaju
arbitraža nije moguća. U dostupnoj literaturi još se koristi i
naziv međunarodni Fisherov efekt.

FiP 6/2010. 41
FINANCIJE - RAČUNOVODSTVO
U situaciji kada se poduzeće ne zaštićuje od tečaj-
nog rizika, ostvaruje ukupni gubitak od 223.000,00
kn, od čega je 48.000,00 kn gubitak temeljem obveza
prema ino-dobavljaču, dok je ostatak od 175.000,00
kn gubitak temeljem izvoza, tj. potraživanja prema
ino-kupcima. U situaciji kada poduzeće odluči zaštiti
se od tečajnog rizika, ono ugovara forward posao
prodaje dolara i kupnje eura s rokom dospijeća 20.
travnja (pretpostavljamo da će poduzeće hedgirati
tečajni rizik dolara zbog njegove veće povijesne vo-
latilnosti u odnosu na kn). Tim forwardom poduze-
će je u potpunosti zaštitilo svoju dolarsku poziciju te
većim dijelom i svoju poziciju u eurima (dospijeće
forwarda je vremenski prije plaćanja obveze dobav-
ljaču). Tek dospijećem terminskog ugovora, 20.4.,
poduzeće u potpunosti zaštićuje svoju obvezu u eu-
rima od promjene tečaja. Učinak zaštite od tečajnog
rizika je sada sljedeći: temeljem uvoza i izvoza po-
duzeće i dalje ostvaruje gubitak od 48.000,00 odno-
sno 175.000,00 kn, ali sada ugovaranjem terminskog
posla (prodajom dolara na termin te istovremenom
kupnjom eura) pozitivna tečajna razlika nastala nje-
govim ugovaranjem iznosi 280.000,00 kn (700.000 x
5,3kn – 700.000 x 4,9kn). Ukupni učinak hedgiranja
valutnog tečaja iznosi sada 57.000,00 kn. Tečajna ra-
zlika nastala ugovaranjem forwarda u biti predstavlja
trošak zaštite od valutnog rizika te predstavlja osi-
guranje poduzeća da ne izgubi više od navedenog ali
mu i onemogućava ekstra zaradu u slučaju povoljnih
kretanja na tržištu.
Valutne opcije
Valutna opcija je instrument koji imatelju omoguću-
je konverziju devize po unaprijed dogovorenim uvje-
tima. Dakle, investitor koji procjenjuje da bi promje-
na deviznog tečaja mogla ugroziti njegovu financijsku
poziciju ima mogućnost kupnje opcije za konverziju
po željenim uvjetima, a za tu opciju plaća određenu
premiju prodavatelju opcije. Nakon toga investitor
ima dvije mogućnosti za konverziju željenih sredsta-
va: tečaj na deviznom tržištu i opcijski tečaj. Ukoliko
se tečaj na deviznom tržištu pogorša, ulagač će isko-
ristiti opciju i zaštititi svoj financijski interes.
U praksi sve tvrtke koje značajan dio svojih plaćanja
(prihoda ili troškova) ostvaruju u stranoj valuti mogu
koristiti valutne opcije. Dobar primjer su brodogra-
ditelji koji najveći dio poslova ugovaraju u američkim
dolarima ili eurima. Primjer koji slijedi prikazat će je-
dan slučaj u kojem opcija može poslužiti kao zaštita
financijskog interesa ulagača.
42 FiP 6/2010.
@ Primjer 2. Kupnja valutne put opcije
Domaći brodograditelj ugovorio je posao u vrijed-
nosti 10 milijuna eura koji će se naplatiti protekom
razdoblja od 6 mjeseci. Trenutni srednji tečaj je 7,3
kn/EUR, a od pada tečaja brodograditelj se štiti kup-
njom valutne put opcije konverzije po istom tečaju
za koju danas plaća premiju od 1% (100.000 eura,
tj. 730.000,00 kn).
Kupnjom opcije brodograditelj sebi osigurava mi-
nimalan prihod od 73 milijuna kuna. Mogući scena-
riji nakon 6 mjeseci (vremenska vrijednost novca se
apstrahira):
a) slabljenje tržišnog srednjeg tečaja brodogradi-
telju nameće iskorištavanje opcije kao logičan oda-
bir. Neto efekt u ovom poslu je razlika opcijskog i
tržišnog tečaja umanjena za cijenu premije. Tržišni
tečaj se mora spustiti na razinu nižu od 7,227 kn/
EUR kako bi opcija bila u potpunosti profitabilna
(opcija je in the money). Naime, u ovom slučaju bi
iznos ukupnog prihoda nakon konverzije umanjen
za premiju bio viši od iznosa prihoda dobivenog
konverzijom na tržištu (slika ispod).
b) nakon 6 mjeseci tržišni srednji tečaj je 7,3 kn/
EUR. Brodograditelj je indiferentan spram iskori-
štavanja opcije (opcija je at the money). Neto efekt
ovog posla je gubitak u visini cijene premije.
c) tržišni srednji tečaj kn/EUR raste iznad 7,3 kn/
EUR nakon 6 mjeseci. Brodograditelj naplaćeni pri-
hod konvertira na tržištu, a opciju ostavlja neiskori-
štenom (opcija je out of the money).
Gornja slika prikazuje situaciju iskorištavanja put
opcije (po isteku pola godine) po utvrđenom teča-
ju od 7,3 kn/EUR. Po isteku ugovora brodograditelj
može (pretpostavka je da je sada ravnotežni tečaj
7,2 kn/EUR) kupiti 10 milijuna eura po trenutnom
tečaju te istodobno iskoristiti opciju prodajom istog
iznosa po tečaju od 7,3 kn/HRK. Neto rezultat tran-

sakcije je 2.700,00 kn (u izračun je uključena i premija
na opciju koja predstavlja fiksni trošak kupcu premi-
je). U situaciji kada je ravnotežni tečaj veći od 7,3 kn/
EUR, kupcu se ne isplati iskoristiti opciju te on u toj
situaciji ostvaruje maksimalni gubitak jednak iznosu
plaćene premije za opciju7.
Valutni swap
Valutni swap predstavlja ugovor dviju strana o za-
mjeni glavnice i kamate8 u jednoj valuti za glavnicu i
kamatu u drugoj valuti. Za razliku od kamatnog swa-
pa, valutni swap uključuje i razmjenu glavnica i na po-
četku i na kraju trajanja swapa dok za vrijeme njegova
trajanja plaća se samo iznos kamata.
@ Primjer 3. Valutni svap
U svrhu što bolje ilustracije pretpostavit ćemo
hipotetski valutni swap između tvrtke A i tvrtke B
sklopljen na dan 05. siječnja 2005. s vremenom tra-
janja od 5 godina.
Nadalje, pretpostavljamo da tvrtka A plaća fiksnu
kamatnu stopu od 6% na USD dok od tvrtke B pri-
ma fiksnu kamatu od 5% na EUR. Kamata se obra-
čunava i plaća godišnje na iznose od 8 milijuna USD
(tvrtka A) i 10 milijuna EUR (tvrtka B). Shema swapa
ja prikazana na donjoj slici:
Po ugovaranju swapa ugovorne strane „zamjenjuju“
iznose glavnica (novčani tijekovi su tada u suprotnom
smjeru nego što je prikazano na slici), dok plaćanje
kamata tijekom i završna isplata glavnice po isteku
swapa idu u smjeru kao što je prikazano na slici.
Donja tablica sadrži pregled novčanih tijekova
ovog valutnog swapa sa pozicije tvrtke A:
Datum Novčani tijek (USD) Novčani tijek (EUR)
05. siječnja 2005. +8.000.000,00 -10.000.000,00
05. siječnja 2006. -480.000,00 +500.000,00
05. siječnja 2007. -480.000,00 +500.000,00
05. siječnja 2008. -480.000,00 +500.000,00
05. siječnja 2009. -480.000,00 +500.000,00
05. siječnja 2010. -8.480.000,00 +10.500.000,00
7
Taj gubitak bi iznosio 730.000,00 kn. Grafikon prikazuje
visinu gubitka za 1 kunu i iznosi 7,3 lipe.
8
Kamatne stope su fiksne te se ovdje radi o najjednostavni-
jem obliku valutnog swapa.
Financijske izvedenice kao instrument zaštite ...
Po ugovaranju swap posla, prilikom inicijalne iz-
mijene glavnica, tvrtka A prima 8 milijuna USD te
plaća 10 milijuna EUR-a. Svaku godinu tokom traja-
nja swap ugovora, tvrtka A po osnovi kamata prima
500.000,00 EUR-a te plaća 480.000,00 USD. Iste-
kom swap ugovora, u petoj godini, tvrtka A plaća
glavnicu od 8 milijuna USD uvećano za kamate te
prima glavnicu od 10 milijuna USD uvećano za ka-
mate.
Tržište valutnih
izvedenica u RH
Tržište financijskih izvedenica u RH još uvijek je u
svome začetku, uglavnom ograničeno na veće banke
u stranom vlasništvu koje mogu priskrbiti financijska
sredstva za nabavu softverske podrške za uspješnu
primjenu te porast trgovanja derivatima. Danas hr-
vatsko financijsko tržište karakterizira trgovina obve-
znicama i dionicama na burzi, međubankarsko trži-
šte novca te spot transakcije na deviznom tržištu. Do
prije nekoliko godina stavka financijskih derivativa u
bilancama banaka i poduzeća gotovo da nije ni posto-
jala. Na hrvatskom derivativnom tržištu posebno od
2004. pa nadalje (kada se po prvi put stavka financijskih
derivata pojavila u konsolidiranim bilancama banaka)
u svrhu zaštite od tečajnog rizika uglavnom se koriste
forwardi te valutne zamjene. Kod forwarda većinom
se radi o standardnim forwardima te tzv. non-delive-
rable forward poslovima, podvrsti terminskog posla
čijim dospijećem se ugovorena cijena ne isplaćuje u
cijelosti, već se izmjenjuje samo razlika ugovorenog
tečaja u forwardu te srednje tržišnog tečaja na dan
dospijeća. Što se tiče stanja u konsolidiranoj bilanci
hrvatskih banaka, one još uvijek ne ostvaruju značaj-
nije prihode od trgovanja derivativima (premda se u
zadnjih šest godina bilježi njihov rast) već se većina
prihoda ostvaruje trgovanjem osnovnih financijskih
instrumenata te temeljem provizija i naknada. Ana-
lizom strukture konsolidirane bilance banaka, zamje-
ćuje se da je tek od kraja 2004. po prvi put derivativ-
na financijska imovina zabilježena kao stavka u aktivi
odnosno pasivi konsolidirane bilance banaka. Krajem
2004. udio derivativne financijske imovine u ukupnoj
aktivi iznosio je 152 milijuna kn ili 0,06% ukupne ak-
tive, dok je njihov udio u pasivi iznosio 238,8 milijuna
kn ili 0,1% ukupne pasive. Usporedni rast udjela de-
rivativne imovine u aktivi i pasivi banaka nastavio se
sve do 2006. kada se blago povećava udio derivativa
u aktivi banaka u odnosu na njihov udio u pasivi. Taj
trend je ostao prisutan i do zadnjeg izvješća HNB-a
za prvo polugodište 2009. Prema zadnjim podacima
FiP 6/2010. 43
FINANCIJE - RAČUNOVODSTVO

krajem lipnja prošle godine derivativna imovina u ak- Nužno je u budućnosti poduzeti korake u daljnjoj
tivi je iznosila 515,8 milijuna kn (udio 0,1%) dok je edukaciji poduzetnika te širenju korporativne kulture
iznosu u pasivi bio 329,7 milijuna kn (udio 0,05%). u svezi primjene derivativa. Naglasak se treba pre-
Donja tablica prikazuje zbirni trend kretanja stanja baciti na njihovo proaktivno korištenje te dodatno
derivativne imovine u konsolidiranoj bilanci banaka, educiranje poslovne javnosti o nužnosti i prednosti-
prema godišnjim izvješćima HNB-a. ma korištenja derivativa u svakodnevnom poslovanju.
Tablica 1. Financijski derivativi u konsolidiranoj bilanci banaka (u mil. kuna)
  AKTIVA PASIVA
godina iznos udio % promjena % (y/y) ukupno aktiva iznos udio % promjena % (y/y) ukupno pasiva
2004 152 0,066287 - 229.305,20 238,8 0,104141 - 229.305,20
2005 147,3 0,056593 -3,092105263 260.277,60 223,7 0,085947 -6,323283082 260.277,60
2006 280,9 0,092136 90,69925322 304.874,10 221,6 0,072686 -0,938757264 304.874,10
2007 276 0,080000 -1,744393022 344.998,00 367,5 0,106522 65,83935018 344.998,00
2008 122,2 0,032960 -55,72463768 370.756,80 1578,3 0,425697 329,4693878 370.756,80
1. pol. 2009 515,8 0,139619 322,0949264 369.434,00 329,7 0,089245 -79,11043528 369.434,00
Izvor: Godišnja izvješća HNB-a
Jedan od zasigurno značajnih problema vezanih za Upravljanje raznim rizicima u današnjem poslova-
intenzivnije trgovanje svim vrstama derivata, pa tako i nju sastavni je dio poslovanja svake tvrtke, bez obzira
valutnim, odnosi se na njihovu evidenciju i iskazivanje djelovala ona većinom na tuzemnom ili inozemnom
u financijskim izvještajima, što je regulirano u MRS-u tržištu. Približavanje RH Europskoj uniji te pritom
39. U trenutku kada se ugovor o derivativu smatra usvajanje standarda poslovne izvrsnosti stavlja nagla-
zaključenim, derivativ se kod početnog priznavanja sak na holističko poimanje i implementaciju sustava
mjeri po trošku stjecanja. Nakon početnog prizna- upravljanja kvalitetom. Upravljanje financijskim rizi-
nja promjene u vrijednosti derivativa uključuju se u cima bi trebalo biti u svrhu kontinuiranog praćenja
neto dobitke i gubitke od financijskih instrumenata okoline poduzeća te pravovremenog reagiranja na
po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka. Deri- ukupnu izloženost rizicima, sa svrhom očuvanja kon-
vat kao imovina prestaje se priznavati kada subjekt kurentne pozicije poduzeća u uvjetima globalnog po-
izgubi kontrolu nad ugovorenim pravom (financijskim slovanja te trenutnog opadanja gospodarske aktiv-
instrumentom), odnosno kada drugi subjekt može nosti i strukturnih manjkavosti cjelokupne hrvatske
stjecati koristi od derivata tako što ga smije proda- ekonomije.
ti ili založiti njegovu punu fer-vrijednost. Kao obveza
prestaje se priznavati ako je ugovorna obveza pre-
stala postojati uslijed ispunjenja, poništenja ili isteka
obveze.
Zaključak
Ako se pak, prema dostupnim istraživanjima i an- Korištenje financijskih izvedenica za zaštitu od de-
ketama krene u analizu trgovanja (korištenja) deriva- viznog rizika je u pravilu racionalan potez koji osigu-
tivima od strane domaćih tvrtki, dolazi se do podatka rava fiksiranje određenih pozicija za konverziju, ali je
da samo oko 40 posto poduzeća u RH koristi instru- prethodno poznavanje financijskih proizvoda važan
mente zaštite od financijskih rizika (ovdje se misli i preduvjet uključivanja na ova tržišta. Svaka od izve-
na ostale rizike osim valutnih), dok tek petina po- denica ima i svoju cijenu, a ona raste zajedno s ra-
duzeća uistinu primjenjuje, tj., ima razvijenu politiku stom zahtjeva kupca. Upravo stoga financijske izve-
zaštite od rizika. Prema istom istraživanju, gledano denice u poslovanju ne treba shvaćati kao sredstvo
po djelatnosti, od valutnog rizika su najugroženije značajne zarade, već isključivo kao mehanizam zašti-
privredne grane koje su u proteklih nekoliko godina te poslovnih interesa ukoliko osnovni tržišni meha-
ostvarile najveći udio u ukupnom BDP-u (redom se nizmi zakažu i uvjeti (u ovom slučaju devizni tečaj) se
radi o građevinarstvu, sektoru trgovine, prerađivač- pogoršaju na štetu imatelja instrumenta. Ovaj kon-
koj industriji, sektoru turizma, poslovanju s nekret- zervativan pristup osigurava kupcu da troškove - gu-
ninama). Istom analizom je utvrđeno da ne postoji bitke zadrži na razini premijskih troškova. Sve više
statistička značajnost u korelaciji korištenja financij- od toga predstavlja prihvaćanje dodatnog rizika i po-
skih derivativa te uključenosti tvrtke u međunarodno tencijalno ugrožavanje gotovinskog tijeka i temeljnog
poslovanje. poslovanja tvrtke.

44 FiP 6/2010.

Trgovanje derivatima u RH nije doseglo značajniju
razinu zbog niza fundamentalnih prepreka. Naime,
banke još uvijek nisu tehnički opremljene za uvršta-
vanje trgovine derivatima u svoju redovnu ponudu.
Pribavljanje softvera za trgovanje, uspostavljanje su-
stava za svakodnevni izračun margina investitora
i edukacija stručnjaka za provođenje ove trgovine
ključni su koraci koje treba napraviti na putu prema
razvoju ovog tržišta. Podrazumijeva se uspostava kli-
rinške namire preko SKDD, preuzimanje uloge kli-
rinške kuće od strane banaka, te netiranje (prebijanje
transakcija) u svrhu postizanja potpune funkcionalno-
sti takvog tržišta.
Od 1.1.2010. godine na snagu je stupila najnovija
Uredba o izmjenama i dopunama Zakona o devi-
znom poslovanju9 te je izvan snage stavljena zabra-
na kupoprodaje deviza u inozemstvu za rezidente.
Svjetsko tržište deviza FOREX tako je otvoreno za
domaće rezidente, ali na istom mogu nastupiti samo
uplatom iz domaćih banaka izravno na račun nerezi-
denta koji obavlja takve poslove u inozemstvu (dakle
brokera). U mišljenju HNB-a tvrdi se da se ...navede-
ne doznake mogu izvršavati bez ograničenja u iznosu,
bez prethodnog odobrenja Hrvatske narodne banke, ali
uz predočenje dokumenta koji dokazuje osnovu plaća-
nja te koji može potvrditi da dotični posao nije fiktivan ili
simuliran (npr. zaključnica o kupoprodaji s naznačenim
datumom valute izvršenja)... Dakle, zabrana otvaranja
vlastitog računa rezidenata za ovu svrhu u inozem-
stvu još uvijek je na snazi i to do 1.1.2011., navodi se
u istom mišljenju.
9
Nar. nov., br. 153/09
Financijske izvedenice kao instrument zaštite ...
Postupna liberalizacija Zakona o deviznom poslo-
vanju10 otvara domaćim tvrtkama mogućnost slobod-
nog iskoraka na međunarodna tržišta deviza i kori-
štenje svih obrađenih mehanizama zaštite od valut-
nog rizika. Zajedno s povećanjem ovih mogućnosti
povećavat će se i konkurencija, te će poduzetnici biti
izloženi uvjetima poslovanja na kojima će i segmenti
manje bitni od ovog biti presudni za poslovni uspjeh.
Stoga se kao imperativ nameće ovladavanje upravlja-
njem rizicima, među kojima valutni zauzimaju izni-
mno važno mjesto. www.teb.hr
Popis literature:
1. Damodaran, A.: Investment valuation, 2nd edition,
2002.
2. Fabozzi, Frank J.: Financial management and anal-
ysis, 2nd edition, 2003.
3. Fabozzi, Frank J.: The handbook of financial instru-
ments, 2002.
4. Godišnja izvješća HNB-a (2006., 2007., 2008., 1.
pol. 2009. g.), www.hnb.hr
5. Hull, J. C.: Futures, options and other derivatives,
Prentice Hall, 5th edition, 2002.
6. Miloš Sprčić, D.: Izvedenice kao instrument uprav-
ljanja financijskim rizicima: primjer hrvatskih i slo-
venskih nefinancijskih poduzeća, Financijska teorija
i praksa, 2007., str. 387-413
7. Tuškan, B.: Upravljanje rizicima upotrebom finan-
cijskih derivativa, Zbornik Ekonomskog fakulteta u
Zagrebu, godina 7, br.1., 2009., str. 107-120
8. Zakon o deviznom poslovanju, Nar. nov., br. 96/03
- 153/09 Uredba
10
Nar. nov., br. 96/03, 140/05, 132/06, 150/08 – Uredba,
92/09 – Uredba, 153/09 - Uredba
FiP 6/2010. 45