JU SREDNJOŠKOLSKI CENTAR

„JOVAN DUČIĆ“
KNEŽEVO

MATURSKI RAD
OSIGURAVAJUĆA DRUŠTVA

UČENIK: MENTOR:
ANĐELA POPOVIĆ prof. ZORAN JEKIĆ
EKONOMSKI TEHNIČAR

Kneževo, maj 2022. godina

OSIGURAVAJUĆA DRUŠTVA
SADRŽAJ

1. UVOD....................................................................................................................................2

2. POJAM OSIGURANJA.......................................................................................................3

3. EKONOMSKA NAČELA U OSIGURANJU....................................................................4

3.1. SIGURNOST..........................................................................................................4

3.2 LIKVIDNOST.........................................................................................................4

3.3 RENTABILNOST...................................................................................................5

4. PREMIJA OSIGURANJA...................................................................................................6

5. VRSTE OSIGURAVAJUĆIH DRUŠTAVA......................................................................7

5.2. VRSTE OSIGURAVAJUĆIH DRUŠTAVA PREMA PROIZVODU..............7

5.3. VRSTE OSIGURAVAJUĆIH DRUŠTAVA PREMA OBLIKU

VLASNIŠTVA...........................................................................................................................7
5.3.1. AKCIONARSKO DRUŠTVO ZA OSIGURANJE.....................................7
5.3.2. DRUŠTVO ZA UZAJAMNO OSIGURANJE.............................................8
5.3.3. LONDONSKI LLOYD'S...............................................................................8

6. FINANSIJSKI ASPEKT POSLOVANJA OSIGUR. DRUŠTAVA.................................9

6.1. PRIHODI I RASHODI........................................................................................10

7. DOKUMENTA U OSIGURANJU....................................................................................11

7.1 POLISA OSIGURANJA......................................................................................11

7.2 LIST POKRIĆA....................................................................................................11

7.3 CERTIFIKAT OSIGURANJA............................................................................12

7.4 POTVRDA O SKLOPLJENOM OSIGURANJU..............................................12

7.5 "SLIP" I "COVER NOTE".................................................................................12

ZAKLJUČAK.........................................................................................................................14

LITERATURA........................................................................................................................15

1
1. UVOD

Funkcija prodaje je najvažnija funkcija u osiguranju. Iako osiguravajuće

društvo prodaje rizik, ono je tržišno orjentisano, vodeći računa o tržišnim
oscilacijama, ponudom i potražnjom kao i konkurentskim kućama. Sami
rezultati prodaje direktno definišu dobit, a primarni akcenat je svakako na
osiguraniku. Da bi osiguranik bio zadovoljan uslugom osiguranja, a društvo ih
uspješno prodavalo, potrebno je uvažiti sledeće faktore: kvalitet usluge
osiguranja, prije zaključivanja polise, za vrijeme trajanja osiguranja i nakon
isteka polise, konkuretnu cijenu, odgovarajuće prodajne kanale, promotivni miks
i motivisane kadrove.

Brza i pravična isplata odštete ili osigurane sume, glavni je faktor koji
stvara povjerenje, sigurnost i zadovoljstvo osiguranika. U ovom radu će biti
razmotren upravo tržišni segment prodaje, i to prodaja usluga osiguranja,
koristeći se marketinškim pogledom na proces prodaje, kao i sami kanali u
distribuciji osiguranja. Sama prodaja usluga je u fokusu osiguravajućeg društva,
no svakako treba razmatrati i sve opcije koje je u suštini omogućavaju.

2
2. POJAM OSIGURANJA

Osiguranje predstavlja oblast od posebnog društvenog i ekonomskog

interesa a samo sprovođenje osiguranja podrazumijeva specifičnu ekonomiku.
Sama riječ osiguranje, u svom etimološkom smislu, ukazuje da je riječ o
specifičnoj vrsti zaštite, obezbeđenja, povjerenja u nešto, sigurnosti. Pojmovi
opasnost, rizik, šteta, odšteta, usko su povezani s pojmom osiguranja, a sam
naziv osiguranje stvara predstavu o sigurnosti. Osiguranje ne može spriječiti
nastanak štetnih događaja. Ono samo može tj. pomoću njega se može ostvariti
posredna ekonomska zaštita koja upravo i predstavja razlog postojanja
osiguranja.

Osiguranje, kao institucija, omogućava isplatom sume osiguranja kod

imovinskih osiguranja odnosno isplatom osigurane sume kod životnih
osiguranja, ekonomsku zaštitu osiguranicima (pravnim i fizičkim licima) od
štetnih dejstava i ekonomskih poremećaja do kojih dolazi kad nastane osigurani
slučaj, odnosno kad se ostvari rizik u svim poslovnim aktivnostima, ili u
svakodnevnom životu ljudi. Karakteristično je za svaku definiciju osiguranja da
je relativna i da nije opšteprihvatljiva. Važno je razumjeti suštinu osiguranja u
određenim uslovima (sredini) s ekonomskog, tehničkog (aktuarskog) ili pravnog
gledišta. Osiguranje je multidisciplinarna nauka zbog čega se javlja u tri vida: a)
ekonomski vid se izražava u cilju koji se postiže u osiguranju - to su funkcije
osiguranja, b) tehnički je onaj dio koji uređuje funkcionisanje osiguranja kao
specifičnog mehanizma za izjednačavanje rizika, c) pravni - predstavlja
uređivanje veoma brojnih pravnih odnosa koji nužno nastaju u osiguranju
udruživanjem sredstava za obeštećenje svih osiguranika koje zadesi šteta. To je
uređivanje prava i obaveza osiguranika i osiguravača kod zaključenja ugovora o
osiguranju, u toku trajanja osiguranja i kod ostvarivanja odštetnih prava, tj. kod
likvidacije štete.Osiguranje predstavlja, privrednu, uslužnu djelatnost. Osnova
osiguranja leži u načelu uzajamnosti i solidarnosti. Preko osiguranja
izjednačavaju se - izravnavaju rizici na prihvatljivom (lako podnošljivom)
mnogo nižem nivou, atomiziraju se. Atomiziranje rizika, njegovo raspoređivanje
na mnoštvo osiguranika, tj. usitnjavanje krupnih šteta na bezbroj malih, te
njihovo nivelisanje na bitno nižem nivou - to je tehnička suština osiguranja.

3
3. EKONOMSKA NAČELA U OSIGURANJU

Osiguranje bazira, prije svega, na ekonomskim načelima poslovanja. Ova

načela, očigledno, zavise od mnoštva faktora, ali u svakom slučaju baziraju se
na veličini i snazi portfelja osiguranja. Ekonomska efikasnost u osiguranju, prije
svega, zavisi od kapaciteta osiguravajućeg društva, odnosno kompanije. Pod
pojmom kapaciteta osiguranja podrazumeva se maksimalni ukupni iznos
obaveza, koje jedan osiguravač može da preuzme, bez rizika da u datom
trenutku postane nesolventan, to je maksimalni mogući iznos, koji na sebe
osiguravač preuzima, da u svakom trenutku može nadoknaditi štetu. Osiguranje
svoju poslovnu politiku i uspješnost bazira na ekonomskim načelima kao što su:

- sigurnost,
- likvidnost,
- ekonomičnost,
- rentabilnost i
- produktivnost.

3.1. SIGURNOST

Osiguravajuće društvo može zadržati samo one rizike koji mu

omogućavaju da pokrije štete sopstvenim sredstvima. Posebno se mora voditi
računa o pravilnom određivanju sopstvenog kapaciteta, a sve ono što ne može
pokriti sopstvenim sredstvima u datom trenutku mora prenijeti u saosiguranje,
reosiguranje odnosno na tržište kapitala. Ispravnim utvrđivanjem sopstvenih
kapaciteta kod nošenja rizika i plasmanom viška rizika iznad sopstvenog
samopridržaja u saosiguranje i reosiguranje osiguravač postiže maksimalnu
sigurnost. Solventnost osiguravajućih društava je izuzetno značajna i zbog toga
predstavlja predmet nadzora regulatornih organa.

3.2 LIKVIDNOST

Likvidnost društva za osiguranje utvrđuje se i prati na osnovu novčanih

tokova i likvidnosti a predstavlja odnos između likvidnih sredstava i
kratkoročnih obaveza (obaveze koje dospijevaju u roku od 40 dana od dana
utvrđivanja koeficijenta likvidnosti). Društvo za osiguranje ima minimalnu
likvidnost ako su novčani tokovi pozitivni, odnosno ako je stanje gotovine na

4
kraju dana veće od nula (0) i ako je koeficijent likvidnosti društva za osiguranje
najmanje jedan (1).

3.3 RENTABILNOST

Rentabilnost poslovanja društva predstavlja odnos između ostvarenog

finansijskog rezultata i ukupno ostvarenog prihoda sredstava osiguranja.
Ukoliko je u toku jedne godine ostvaren negativan finansijski rezultat,
posmatrajući ga u kontekstu viška rashoda nad prihodima, tada je društvo
poslovalo nerentabilno.

5
4. PREMIJA OSIGURANJA

Premija osiguranja suštinksi predstavlja cijenu koštanja usluge

osiguravajućeg pokrića, odnosno cijenu rizika uvećanu za određeni nivo
troškova sprovođenja osiguranja i profit osiguravača. Premija je bitan elemenat
osiguranja i, u osnovi, predstavlja stvaranje novčanih sredstava za obnovu
uništene imovine, odnosno za isplatu osiguranih suma. Bruto premija osiguranja
je iznos koji osiguravajuće društvo naplaćuje od osiguranika. Ona se sastoji od
funkcionalne premije i režijskog dodatka. Funkcionalna premija sastoji se od
tehničke premija a može sadržati i doprinos za preventivu, ako je uračunat u
premiju osiguranja.

Dok je funkcionalna premija u neposrednoj funkciji osiguranja rizika,

režijski dodatak služi za pokriće svih troškova vezanih za sprovođenje
osiguranja. Pod premijom osiguranja podrazumijeva se dakle iznos koji je
ugovarač osiguranja dužan da plati nakon zaključenog ugovora o osiguranju. U
određivanju premije osiguranja sa jedne strane moraju se ispuniti svi zakonom
predviđeni uslovi vezani za propisanu strukturu premije, odnosno moraju se
obezbijediti dovoljna sredstva za naknadu šteta, ali se mora obezbijediti i
konkurentnost i profitabilnost, odnosno premija osiguranja ne može biti ni
suviše velika da bi onesposobila kompaniju da bude konkurentna na tržištu ali ni
suviše mala, što bi moglo ugroziti kreiranje vrijednosti za akcionare, odnosno
ostvarenje očekivane stope prinosa na angažovana sredstva investitora u
osiguravajuće društvo. Cijenu koštanja u proizvodnji čine stvarni utrošci
elemenata procesa proizvodnje. U osiguranju, strukturu cijene koštanja premije
osiguranja čine vjerovatni elementi, pa je ona proizvod: vjerovatnoće nastanka
štetnog događaja i vjerovatnog intenziteta štete prilikom nastanka štetnog
događaja. Otuda i cijena koštanja u osiguranju, u osnovi, počiva na elementima
teorije vjerovatnoće i zakona velikih brojeva.

Dakle, imajući u vidu navedeno jasno je da visina premije zavisi od:

• visine naknade iz osiguranja po odštetnim zahtjevima, kao i veličine

neisplaćenih odštetnih zahtjeva, koji će biti isplaćeni u narednoj
godini;
• veličine prinosa koji se može ostvariti plasmanom sredstava rezervi
osiguranja;

6
 • veličine režijskih troškova osiguranja;
• očekivanog profita osiguravajuće kompanije.

5. VRSTE OSIGURAVAJUĆIH DRUŠTAVA

5.2. VRSTE OSIGURAVAJUĆIH DRUŠTAVA PREMA PROIZVODU

Osiguravajuća društva se prema predmetu poslovanja, odnosno rizika

koga prihvataju u osiguravajuće pokriće mogu podijeliti na:

• Društva za životno osiguranje, koja izdaju ugovore životnog

osiguranja, penzijska i zdravstvena, te osiguranja u slučaju nezgoda,
• Društva za osiguranje imovine i odgovornosti, koja osiguravaju sve
oblike imovine i nezgoda (uključujući zdravstveno i osiguranje od
nesretnih slučajeva) i
• Društva zdravstvenog osiguranja i osiguranja od nezgoda,
specijalizovana su društva koja se bave samo zdravstvenim i
osiguranjem od nezgoda. Iako mnogi osiguravači imovine i
odgovornosti takođe izdaju zdravstveno osiguranje, postoji veliki broj
društava koja izdaju samo zdravstveno osiguranje.

5.3. VRSTE OSIGURAVAJUĆIH DRUŠTAVA PREMA OBLIKU

VLASNIŠTVA

Ključna podjela osiguravajućih društava prema obliku organizovanja

jeste podjela na akcionarsko društvo za osiguranje i društvo za uzajamno
osiguranje. Naročiti značaj na tržištu osiguranja u svijetu imaju Lloyd’s
udruženja.

5.3.1. AKCIONARSKO DRUŠTVO ZA OSIGURANJE

Akcionarska društva za osiguranje su društva organizovana kao profitna

udruženja, koja osnivaju najmanje dva pravna ili fizička lica, pri čemu akcionari
po osnovu svog učešća u kapitalu društva suštinski preuzimaju rizik koji na njih
prenose pojedinačni osiguranici. Kapital koji su akcionari investirali izvor je
sredstava za poslovanje društva, odnosno predstavlja početni ili osnivački
kapital, dok je prihod od premija i investicija potreban za plaćanje šteta,
troškova poslovanja i ostvarenje profita. Prema Zakonu o osiguranju
determinisano je da se akcionarsko društvo može baviti poslovima jedne ili više

7
vrsta osiguranja u okviru iste grupe osiguranja ili samo poslovima reosiguranja
kao i da se može baviti i poslovima neposredno vezanim sa poslovima
osiguranja. Takođe, ovim Zakonom su određena sva pitanja načina osnivanja,
rada i prestanka rada akcionarskih osiguravajućih društava.

5.3.2. DRUŠTVO ZA UZAJAMNO OSIGURANJE

Društvo za uzajamno osiguranje je, takođe, kao i akcionarsko društvo,

pravno lice koje obavlja djelatnost osiguranja u interesu svojih članova -
osiguranika. Prema Zakonu o osiguranju, društva za uzajamno osiguranje ne
mogu se baviti poslovima reosiguranja. Bitna razlika u odnosu na akcionarsko
društvo je da se društvo za uzajamno osiguranje ne osniva radi sticanja dobiti
već zarad obavljanja djelatnosti osiguranja u interesu svojih članova
(osiguranika) na principima uzajamnosti i solidarnosti. Za razliku od
osiguravajućih dioničkih društava, premija osiguravača na osnovi uzajamnosti
određena je i konačna, i svaki višak prihoda od premija nad troškovima moći će
se vratiti vlasnicima polisa kao dividenda.

5.3.3. LONDONSKI LLOYD'S

"Lloyd's" u svijetu predstavlja sinonim organizacije za osiguranje i

reosiguranje. Ono što je širem krugu ljudi, pa čak i onima koji se profesionalno
bave osiguranjem ponekad nepoznato, to je da se "Lloyd's" u svojoj, preko tri
vijeka staroj tradiciji, nikada nije direktno bavio svim vrstama osiguranja.
Njegova prava funkcija je organizovanje poslova osiguranja i reosiguranja ili,
bolje rečeno, on predstavlja berzu ili organizovano tržište poslova osiguranja i
reosiguranja. Organizacija je veoma specifična. Članovi "Lloyd's"-a se
svrstavaju u tri kategorije:

1. Članovi (MEMBERS)

2. Potpisnici (SUBSCRIBERS)

3. Pripadnici (ASSOCIATES).

Članovi, kojih sada ima oko 31.500, podijeljeni su u oko 400 sindikata.
Svaki sindikat imenuje po jednog osiguravajućeg agenta, profesionalnog
osiguravatelja, koji radi u ime sindikata. Svaki član je neograničeno i potpuno
odgovoran za sve rizike potpisane od strane njegovog sindikata. Potpisnici i

8
pripadnici predstavljaju osobe koje su samo indirektno angažovane na
poslovima osiguranja, kao što su: brokeri, likvidatori šteta, havarijski komesari,
vještaci i sl.

6. FINANSIJSKI ASPEKT POSLOVANJA OSIGUR. DRUŠTAVA

Vršeći svoju osnovnu funkciju, funkciju zaštite, osiguravajuća društva

prihvataju rizike koje druga strana (osiguranici) ne želi da nosi samostalno i gdje
osiguravajuće kompanije imaju prednost u upravljanju takvim rizicima, a koja
proizilazi iz njihove vještine u procjenjivanju i postupanju sa rizic ima kao i iz
umiješnosti menadžmenta osiguravajućih kompanija u upravljanju portfeljom
rizika. Međutim, osim ove funkcije osiguravajuća društva, zahvaljujući
karakteristici osiguranja da se premije naplaćuju unapred i da se akumuliraju u
vidu rezervi osiguravajućih društava, tako akumulirana sredstva osiguravajuća
društva plasiraju na finansijskom tržištu.

U osiguranju se formiraju značajne rezerve, zbog toga što se premije

naplaćuju unaprijed a osiguravajuća zaštita se proteže u budućnost, kako bi
osiguravajuća društva u svakom momentu bila u stanju da ispune svoje obaveze
prema osiguranicima. Ove rezerve predstavljaju osnovu za investicione
plasmane osiguravajućih društava. Alokacija sredstava rezervi u vidu plasmana
osiguravajućih društava kao institucionalnih investitora predstavlja ključni korak
u upravljanju rizikom jer prihodima od plasmana akumuliranih sredstava
osiguravajuća društva mogu, između ostalog, da na bolji način upravljaju
preuzetim rizicima od svojih osiguranika i po osnvou ostvarenih prihoda ponude
nižu cijenu osiguravajuće zaštite a time postanu konkurentniji u tržišnoj
utakmici. Ove dvije strane poslovanja osiguravajućih društava međusobno su
povezane i uslovljene i iziskuju koordinirano upravljanje pasivom i aktivnom
osiguravajućih društava, odnosno kako rizikom osiguranja koji proizilazi po
osnovu osnovnog posla osiguravajućih društava tako i investicionim rizikom
koji proizilazi iz investicionog portfelja osiguravajućih društava, koja se kao
instititucionalni investitori javljaju na finansijskom tržištu.

Navedeni poslovi kojima se osiguravajuća društva bave jasno su prikazani

kroz finansijske izvještaje osiguravajućih društava. Imovina i obaveze
osiguravajućih društava prikazane su bilansom stanja. Bilans stanja

9
osiguravajućeg društva prikazuje njegovo finansijsko stanje na određeni dan
(obično 31.12.). Bilansom stanja prikazuje se pregled sredstava u aktivi (tržišna
vrednost sredstava, uglavnom investicije obveznice, akcije, nekretnine ili
zajmovi) i obaveza u pasivi (uglavnom su to obaveze prema osiguranicima u
formi rezervi osiguravajućih društava) te kapitala koji, u računovodstvenom
smislu, predstavlja razliku između vrijednosti imovine i vrijednosti obaveza.
Kapital se može definisati i kao tržišna vrijednost viška vrijednosti aktive nad
pasivom. S obzirom da je primarna funkcija kapitala u finansijskim institucijama
absorpcija rizika, u osiguravajućim društvima kapital ne predstavlja samo nivo
bogatsva akcionara već određuje nivo rizika koga osiguravajuće društvo može
da preuzme od osiguranika odnosno, finansijska i tržišna snaga osiguravajućeg
društva predstavljaju funkciju njegovog kapitala.

6.1. PRIHODI I RASHODI

Da bi se mogao steći cjelovitiji uvid u način poslovanja društava za

osiguranja, imajući tu u vidu njihov osnovni
sekundarnu funkciju institucionalnih investitora,
koji se definišu prihodi i rashodi te kako se vrši
pokriće gubitaka. Prema nacrtu Pravilnika o
osiguranje prihode društva za osiguranje čine :
posao osiguranja ali njihovu
potrebno je sagledati način na
raspoređivanje dobiti odnosno
kontnom okviru društava za

– neto prihodi od premija osiguranja

– neto prihodi od ostalih usluga
– prihodi od ulaganja (finansiranja)
– drugi finansijski i drugi prihodi

Rashodi društva za osiguranje su :

– neto rashodi, koji neposredno terete prihode

– rashodi za pormjene neto tehničkih rezervisanja
– revalorizacioni poslovni rashodi i ostali rashodi
– rashodi od ulaganja (finansiranja)
– drugi finansijski rashodi i ostali rashodi

Rezultat poslovanja akcionarskog društva za osiguranje čini ostvarena

dobit ili gubitak a društvo za uzajamno osiguranje utvrđuje ostvareni višak ili
manjak. Rezultat poslovanja utvrđuje se kao razlika između ukupnih prihoda i

10
ukupnih rashoda društva za osiguranje. Iz ostvarene dobiti odnosno viška,
društvo za osiguranje naknađuje porez na dobit, odnosno višak, a ostatak
predstavlja neraspoređenu dobit odnosno višak.

11
7. DOKUMENTA U OSIGURANJU

7.1 POLISA OSIGURANJA

Polisa osiguranja je najčešće isprava koja potvrđuje da je sklopljen ugovor

o osiguranju. Ona u stvari, predstavlja formu ugovora o osiguranju, mada
moramo istaći da polisa, sama po sebi, nije i ugovor o osiguranju. Ugovor o
osiguranju je sklopljen kada polisu o osiguranju potpišu ugovorne strane i tada
se polisa koristi kao dokaz, odnosno potvrda da je zaključen ugovor o
osiguranju. Naziv polise potiče od latinskog polliceor, odnosno pollicitor što
znači obećavati (na francuskom police i na engleskom policy). Polisa osiguranja
mora da sadrži osnovne elemente kao što su:

• ugovorne strane osiguranja,

• predmet osiguranja (osigurana stvar ili osigurano lice),
• rizik obuhvaćen osiguranjem,
• trajanje osiguranja i vrijeme pokrića,
• svotu osiguranja ili izjavu da je osiguranje neograničeno,
• premiju ili doprinos,
• datum izdavanja polise,
• potpise ugovornih strana,
• bonus/malus i dr.

7.2 LIST POKRIĆA

Često, u nemogućnosti da se ispoštuje klasična forma ugovora o

osiguranju bilo zbog nedostatka vremena, ili nepoznavanja svih relevantnih
faktora, potrebnih za sklapanje ugovora, pribjegava se izdavanju tzv. lista
pokrića. List pokrića je vrsta potvrde o sklopljenom ugovoru o osiguranju. Ima
svoju važnost do izdavanja polise. U praksi list pokrića najčešće potpisuje samo
osiguravač, čime daje izjavu o preuzetoj obavezi iz osiguranja. Taj se list
pokrića kasnije zamjenjuje polisom osiguranja, ili nekim drugim dokumentom,
koji potvrđuje sklopljeni ugovor o osiguranju. On se najčešće upotrebljava u
osiguranju pomorskih brodova, posebno u međunarodnom transportnom
osiguranju. Kod nas, kada su imovinska osiguranja u pitanju, list pokrića obično
se izdaje pri isteku osiguranja, a najčešće na kraju godine kada osiguravač,
jednostavno, iz tehničkih razloga nije u mogućnosti da izda polisu osiguranja.

12
7.3 CERTIFIKAT OSIGURANJA

Certifikat se koristi onda kada ne postoji neki opšti ugovor o osiguranju i

to, prije svega, kad iz tehničkih razloga ne možemo odmah da izdamo polisu
osiguranja. Koristi se u onim slučajevima kad je ugovaraču osiguranja hitno
potrebna isprava kao potvrda da je sklopljen ugovor o osiguranju. Certifikat
osiguranja izdaje osiguravač, ali nije rijedak slučaj da ga izdaju posrednici kao,
npr, špediter ili broker koji su zaključili opšti ugovor o osiguranju za račun
svojih komitenata. Ukoliko posrednik izda certifikat o osiguranju, obavezan je
da o tome obavijesti osiguravača s kojim je zaključio opšti ugovor o osiguranju i
za čije ime i račun je izdao certifikat. Treba istaći, iako certifikat osiguranja u
pravnom pogledu nije polisa osiguranja nego samo potvrda da je određeno
osiguranje sklopljeno, ipak se u praksi certifikat, po pravilu, prima kao i sama
polisa, naročito ako je u pitanju certifikat osiguranja koji je ispostavilo
osiguravajuće društvo.

7.4 POTVRDA O SKLOPLJENOM OSIGURANJU

Pored pomenutih dokumenata koji se koriste u osiguranju (polisa, list

pokrića, certifikat i dr.), nerijetko se u osiguranju koristi i potvrda o sklopljenom
ugovoru o osiguranju. U stvari, to je obična pismena potvrda kojom se potvrđuje
da je sklopljen ugovor o osiguranju, i koja sadrži neke osnovne ili, pak detaljnije
elemente. Potvrda o sklopljenom osiguranju naročito se koristi kod osiguranja
robe u uvozu. U takvim slučajevima na prijavi za osiguranje koja je dostavljena
ugovaraču osiguranja, direktno ili preko špeditera, u potrebnom broju
primjeraka, osiguravač stavlja klauzulu kojom se potvrđuje da je osiguranje
sklopljeno, po uslovima i premijskoj stopi navedenim na samoj prijavi.

7.5 "SLIP" I "COVER NOTE"

Kao dokumenti u osiguranju u svijetu koriste se "slip" i "cover note", koji

su posebno prisutni u sprovođenju osiguranja u engleskoj praksi. To su pismene
isprave koje su najbliže našem "listu pokrića", odnosno neka vrsta predugovora
o osiguranju, ili reosiguranju. "Slip" je dokumenat koji primjenjuju posrednici u
osiguranju i reosiguranju. Sadrži sve bitne elemente za potrebu ocjene i težine
rizika, odnosno prikazuje uslove po kojima se želi zaključiti ugovor o
osiguranju, odnosno reosiguranju. Zapravo, to je specifična ponuda za
reosiguravajuće pokriće. Na osnovu elemenata iz "slipa" posrednici u osiguranju

13
(brokeri) ispostavljaju tzv. "cover note", bilješku o pokriću na osnovu koje oni
obavještavaju osiguranika da je pod dotičnim uslovima zaključeno osiguranje,
odnosno reosiguranje, kao i o udjelu pojedinih osiguravača u njemu. "Cover
note" je dokumenat kojim se u praksi potvrđuje da je osiguravač, odnosno
reosiguravač (retrocesionar) prihvatio uslove iz "slipa" i da daje saglasnost na
pokriće toga rizika.

14
ZAKLJUČAK

Živimo u vremenu u kome su dostignute mnoge najvažnije naučne,

tehničke i druga znanja i vještine. Zanimljivo je posmatrati taj svijet koji u
svakodnevnoj trci za novim dostignućima stvara nove pristupe poslovanju. Nove
tehnologije, novi pristupi i vještine poslovnih ljudi donose dobre poslovne
rezultate. Savremenost koju kreiraju vodeće svjetske sile stvara i nameće nove
potrebe koje onda sa zakašnjenjem od određenoga broja godina slijedi ostali
svijet. Tip savremenosti kreira, dakle, čovjek. Ljudska želja za stvaranjem,
uživanjem i stalna težnja za novim i boljim okreću civilizacijski točak
neviđenom brzinom. Brzina je dosad nezabilježena i vjerovatno mnogi ne mogu
pratiti tako ubrzani razoj. Usprkos svim inovacijama i modernizacijama, jedna
činjenica ostaje nepromijenjena još od samih početaka razvitka ljudske
civilizacije, a ta je da sve što se stvara i proizvodi, mora svoju potvrdu naći na
tržištu. Dakle, potrebno je za ideje, proizvode ili usluge pronaći potrošača,
odnosno kupca. Bez toga, gubi se veoma brzo svaki smisao, znatiželja i
zanimljivost u poslovnim poduhvatima. Prodaja je jedna od osnovnih funkcija u
društvu za osiguranje. Bez uspješne prodaje i naplate usluge osiguravač ne može
obaviti svoj zadatak ekonomsku zaštitu osoba i njihove imovine u slučaju
ostvarenja osiguranog slučaja. Da bi društvo uspješno prodavalo usluge
osiguranja, ono mora prodajnu funkciju tretirati kao dio integralnog marketinga.
Potrebno je planirati i stvarati takve usluge osiguranja koje će svojim
kvalitetom, cijenom, dostupnošću., zadovoljiti potrebe potencijalnih
osiguranika. Osiguranik, odnosno ugovarač usluga osiguranja, mora biti u
središtu svih aktivnosti osiguravača. Zadovoljan osiguranik kojeg osiguravač
poštuje kao partnera najveće je jemstvo uspješnosti prodaje usluga osiguranja.

15
LITERATURA

1. Mikroekonomska analiza, Mate d.o.o., Zagreb, 1997.str. 1802.

2. Bennett, Peter D.: The Dictionary of Marketing Terms, Chicago,American
Marketing Association, 1988. str. 153.
3. Cohen, Carry: Sales & Marketing, Policies & Procedures [preveoBoran
Petrić] Biblioteka – Management za 21. stoljeće], Zagreb, 1998.
4. Stojanov A., Ugrinov D., Vaić E., Finansijska revizija javnog sektora-osnova
za aktivni poslovni ambijent, Tranzicija, 2010, vol. 25-26, pp. 146-155
5. Kotler, Philip: Marketing management, Analysis, Planning, Im-plementation,
and Control [Upravljanje marketingom, analiza, planiranje,primjena i
kontrola], Mate d.o.o. Zagreb 2001.
6. Sally Dibb i ostali: Marketing [evropsko izdanje], Mate d.o.o.,Zagreb, 1995.
7. Miloradić J.: Osiguranje, FABUS, Sr. Kamenica, 2006.
8. Tepavac,R.:Kanali prodaje u osiguranju, Računovodstvo, vol.55,no1-2, pp
115-124, 2011.
9. Uzelac O.: Pravni aspekti ugovora o osiguranju života posmatrani u odnosu
na druge slične ugovore, Pravo – teorija i praksa, vol.28, no 7-9, pp. 97-105,
2011.
10.Njegomir V.: Uloga finansijskih derivata u upravljanju rizikom osiguranja,
Računovodstvo, vol.55,no 3-4, pp.73-84, 2011.
11.Martinović M.: Nadzor zasnovan na proceni rizika, Ekonomika, vol.56. no.1,
pp 160-167, 2010.
12.Ugrinov D., Stojanov A., WEB prezentacija finansijskih izveštaja,
Ekonomski signali, vol.6, br.2, 2011.

16