SVEUILITE/ UNIVERZITET VITEZ TRAVNIK FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE U TRAVNIKU

RIZICI U OSIGURANJU
SEMINARSKI RAD

Predmet: Osiguranje Profesor: doc. dr. Abid Hodi Asistent:mr.sc. Minela Kikanovi Student: Sanja Levarda

Travnik, maj 2011.god

SADRAJ

UVOD 1. POJAM I KARAKTERISTIKE OSIGURANJA 2. VRSTE OSIGURANJA I NJIHOVI RIZICI 2.1. Rizici ivotnog osiguranja 2.2. Rizici neivotnog osiguranja 2.3. Katastrofalni rizik 3. UPRAVLJANJE RIZICIMA OSIGURANJA ZAKLJUAK LITERATURA

3 4 8 12 14 15 16 22 23

UVOD
Tema mog seminarskog rada iz predmeta Osiguranje je Rizici u osiguranju. U uvodnom dijelu neto emo rei o osiguranju, a u nastavku rada obraditi emo sve znaajke vezane za ovu temu. Osiguranje je ekonomska kategorija, koja potjee od potrebe da imovina, dobra, ivoti i zdravlje ljudi budu osigurani. Sve je uvijek u stalnoj opasnosti da bude oteeno ili uniteno. Osiguravajua drutva koja funkcioniraju na bazi solidarnosti imaju iroki spektar aktivnosti i mogu se organizirati prema razliitim kriterijima. Osiguranje se moe definirati kao stvaranje ekonomske sigurnosti u kombinaciji s opasnim objektima radi balansiranja opasnosti. Osiguranje je institucija koja za cilj ima obeteenje osoba koje su rtve tetnih dogaaja nastalih pod djelovanjem razliitih prirodnih sila ili nesretnih sluajeva. Kreir anjem osiguravajue djelatnosti omogueno je pruanje ekonomske zatite svim pojedincima koji su tetu pretrpjeli. Na taj nain je formirana zajednica potencijalno ugroenih pojedinaca koji plaanjem premija obrazuju imovinu kojom raspolae osiguratelj ija je obveza da u sluaju nastanka tete isplati naknade ugovorene osiguranjem.Osiguranje je multidiscilpinarna znanosti, te je gotovo nemogue dovoljno ukazati na njegovo znaenje i sveobuhvatnost u najirem smislu. Osiguravajue tehnike ine veoma sloeni i sofisticirani skup elemenata pravne, ekonomske i tehnike prirode, koji se u jednoj rijei moe identificirati sa pojmovima: sigurnost, povjerenje, zatita.Osnovni zadatak aktuarskog sektora koji je odgovoran za sprovoenje tehnike organizacije osiguranja sastoji se u utvrivanju zakonitosti rizika i uspostavljanju ravnotee izmeu prihodovano premije osiguranja i isplata obveza osiguratelja. Ukoliko osiguravajua organizacija posjeduje dovoljnu statistiku bazu podataka mogue je izvriti kompleksnu i preciznu analizu uzorka i primjenom odgovarajueg aktuarskastatistikog metoda izvesti procjenu kljunih veliina koje ine bazu u procesima ocjenjivanja rizika i formiranja adekvatnog premijskog sustava. U uvjetima u kojima suvremeno drutvo posluje neizvjesnost je postala neizbjena pojava u svim ivotnim procesima. Zbog toga je djelatnost osiguranja znaajno premaila svoje elementarne zahtjeve i postala jedna vrsta javne slube.

1. POJAM I KARAKTERISTIKE OSIGURANJA

Osiguranje je sloen ekonomsko-pravni posao. Zbog te sloenosti, esto se kae da je osiguranje institucija koja osobama ili poduzeima nadoknauje imovinske tete, nastale uslijed djelovanja prirodnih sila, nesretnih sluajeva i drugih neizvjesnih ishoda tijekom ivljenja i poslovanja. Praksa je pokazala da veina ljudi nije sklona riziku. Oni e radije platiti odreenu premiju osiguranja nego da prihvate rizik da u potpunosti izgube kuu uslijed poara ili automobil uslijed krae. Osiguranje se moe definirati kao znanost koja se bavi prouavanjem djelovanja ostvarenja rizika, njegovim posljedicama, kao i izuavanjem naina za spreavanje i umanjenje mogunosti nastanka rizika. Primarna funkcija osiguranja je stvaranje situacije sigurnosti, kako za pojedince (fizike osobe), tako i za poduzea (pravne osobe). Predmet osiguranja se moe lake razumjeti ukoliko se primjene tona znaenja rijei koritenih u osiguranju. Termini kao to su gubitak, peril (opasnost), hazard i rizik se esto koriste u svakodnevnoj konverzaciji, meutim, ove rijei primaju odreena znaenja kada se koriste radi opisivanja osiguranja. Rije gubitak u svakodnevnoj upotrebi, oznaava ostati bez neega to se prethodno posjedovalo. Govorimo o "gubitku memorije", "gubitku vremena". Kada se ova rije koristi u osiguranju, ona poprima vie ogranieno znaenje. Tipian osigurljiv gubitak je neeljeno, neplanirano smanjenje ekonomske vrijednosti. Osigurljivi gubici se mogu kategorizirati kao direktni i indirektni gubici. Direktni gubici su trenutni, ili prvi rezultat osigurane opasnosti. Indirektni gubici, ili gubici upotrebe, su sekundarni rezultat osigurane opasnosti. Primjerice, ukoliko poar uniti dom, gubitak doma je izravni gubitak. Trokovi ivljenja u hotelu dok se kua obnavlja, je primjer neiz ravnog gubitka. Ukoliko tornado uniti restoran, teta nastala na imovini je izravni gubitak, a gubitak prihoda u periodu obnavljanja poslovanja, je indirektni gubitak. Dakle, mora postojati prvo direktni gubitak prije nastanka neizravnog gubitka. Police osiguranja imovine su specifine kada se osigurava pokrie za direktne ili indirektne gubitke, ili oba zajedno. Koncept mogunosti gubitka, se odnosi na razlomak. Brojilac je ili stvarni ili oekivani broj gubitaka. Nazivnik predstavlja broj izloenosti gubitku. Mogunost gubitka je vjerojatnost gubitka. Svaka kua u pulu osiguranja reprezentuje jednu izloenost gubitku. Ukoliko oekujemo da e u poaru izgorjeti tri od 1000 kua, oekivana mogunost gubitka je 3 / 1000 ili 0.003. Mogunost gubitka u ovom primjeru moe ili ne mora biti tono poznata prije nego se desi stvarni gubitak. U predvienoj mogunosti gubitka, dijeli se oekivani broj gubitaka sa brojem jedinica izloenih gubitku. Ovaj razlomak se zove a priori mogunost gubitka. Ukoliko se promatra unatrag nakon proteka vremena, moe se podijeliti stvarni broj gubitka sa ukupnim brojm jedinica izloenih gubitku. Ovaj razlomak se zove stvarna ili ex post mogunost gubitka. Mogunost ili ansa gubitka koja stvara potrebu za osiguranjem. Da ne postoji mogunost gubitka, ili da su gubici unaprijed poznati, osiguranje ne bi ni postojalo, jer ne bi postojala nikakva neizvjesnost oko gubitaka i rezultat bi bili prije trokovi nego gubici, a trokovima treba rukovoditi drugim metodama a ne osiguranjem.Peril se definira kao uzrok gubitka. Primjeri perila su poari, potresi, poplave, kriminalne radnje, napadi srca i drugi. Police osiguranja osiguravaju financijsku zatitu od gubitaka izazvanih od strane perila. Police osiguranja koje tono identificiraju popis pokrivenih perila, osiguratelji nazivaju specificiran-peril ugovor. Alternativni format je pokrie svih gubitaka osim onih koji su specifino iskljueni iz ugovora. Ovu vrstu polisa, osiguratelji nazivaju ugovor sa otvorenim Perilla.

Hazardi su uvjeti koji uveavaju frekvenciju ili jainu gubitaka. Primjer hazarda moe biti 50 kanti od po 5 litara benzina uskladitenih u podrumu kue. Uskladiten benzin sam po sebi ne predstavlja opasnost. Meutim, ukoliko se desi poar, benzin e ga sasvim sigurno pojaati i napraviti veu tetu nego to bi ona bila da ne postoji benzin. Slaba rasvjeta u dijelovima grada u kojima postoji vea kriminalna aktivnost je hazard, jer moe utjecati na poveani nivo kriminalnih aktivnosti, kojih ne bi bilo da postoji dobro osvjetljenje. Slabo osvjetljenje samo po sebi nee uzrokovati gubitak, ali injenica da djeluje kao poticaj lopovima na uveanje kriminalne aktivnosti, ga ini hazard.Ponekad, hazard poveava i frekvenciju i jainu gubitka, kao to je sluaj kada se automobil vozi prebrzo za postojee uvjete. Postoje tri vrste hazarda. To su fiziki, moralni i psiholoki. Fiziki hazard je fiziki uvjet koji je posljedica materijalnih obiljeja nekog objekta, pri emu ta obiljeja poveavaju vjerojatnost da se neka teta dogodi. Primjer fizikog hazarda je skliski put koji poveava vjerojatnost da doe do automobilske nesree koja je posljedica sudara koji u ovom sluaju predstavlja opasnost. Ukoliko pojedinac izazove ili na bilo koji nain utjee na poveanje tete kako bi pokupio to veu odtetu od osiguravatelja, onda je to prevara u osiguranju i gubitak je rezultat moralnog hazarda. Moralni hazard je neiskrenost ili lo karakter pojedinca to poveava uestalost ili jainu tete. Ukoliko neko zapali zgradu, kako bi pokupio osiguranje, iako je vatra uzrok gubitka, moralni hazard je zaduen za uveanu frekvenciju gubitka. Ukoliko lopov ukrade primjerice 5.000 eura, a vlasnik prijavi osiguranju da je ukradeno 20.000 eura, onda je 15.000 eura uinjene prevare rezultat moralnog hazarda. Prisutan je u svim osiguranjima i teko ga je provjeravati. Osiguravatelji pokuavaju nadziru moralni hazard raznim mjerama kao to su: 1.provjera podnositelja prijave za osiguranje, 2.uspostavljanje razliitih mehanizama u tehnici osiguranja (poek, izuzee, doplaci). Psiholoki hazard se odnosi na nehajno i indiferentno ponaanje prema gubitku zbog postojanja osiguranja. Stav "zato bi mene bilo briga, ja sam osiguran" je primjer ove vrste hazarda. Ukoliko osoba namjerno ostane due u bolnici nego to je potrebno kako bi pokupio veu korist od zdravstvenog osiguranja, onda je ova vrsta hazarda odgovorna za poveanu veliinu gubitka. Osiguravatelji mogu eliminirati moralni hazard i minimizirati svjesni hazard paljivim odabirom osiguranika i ukljuivanjem u ugovor posebnih odredbi, kako bi se zatitili od hazarda. Najvjerojatniji uzrok gubitka je vaan koncept u imovinskom osiguranju. U terminologiji osiguranja, najvjerojatniji uzrok gubitka je prvi peril u lancu dogaaja koji konano rezultiraju gubitkom. To je korak bez kojeg se gubitak ne bi ni desio. Primjerice, ukoliko udar groma izazove poar u kui i ukoliko se vatrogasna kola na putu do te kue sudare sa putnikim automobilom, onda se kao najvjerojatniji uzrok sudara vatrogasnih kola i putnikog automobila moe smatrati poar u kui koji je izazvan udarom groma. Meutim, ukoliko se najvjerojatniji uzrok gubitka dovoljno razloi, postaje sve manje vjerojatan. Primjerice, ukoliko neku osobu pogodi srani udar od stresa izazvanog sirenom vatrogasnih kola na putu ka poaru, postavlja se pitanje, da li se kao najvjerojatniji uzrok sranog udara moe smatrati poar izazvan udarom groma?U nekom trenutku, lanac dogaaja se mora prekinuti, tako da udar groma ne bude vie najvjerojatniji uzrok. U praksi se deavalo da se tek na sudu utvrdi toka prijeloma dogaaja i koji je najvjerojatniji uzrok gubitka. Da bi osiguranik ostvario pravo na odtetu u imovinskom osiguranju, generalno pravilo je da najvjerojatniji uzrok mora biti pokriven Perilla.Rije rizik se esto povezuje sa osiguranjem. Postoji mnogo definicija rizika. Rizik se moe definirati kao varijacija u moguim ishodima dogaaja, zasnovana na ansi. Odnosno, to je vei broj razliitih ishoda dogaaja, vei je i rizik. Drugo objanjenje ovog koncepta je: to je vea varijacija oko prosjenog oekivanog gubitka, vei je i rizik. 5

Takoer, rizik se moe definirati i kao neizvjesnost u vezi ostvarivanja mogueg gubitka. U osiguranju, rije rizik se povezuje s izloenou gubicima. Definicija rizika kao varijabilnost oko mogueg ishoda je korisna jer se fokusira na rizik u datoj situaciji. Stupanj rizika je mjera tonosti predvianja mogueg ishoda zasnovanog na ansi. Dakle, to je vea preciznost predvianja mogueg ishoda dogaaja, manji je stupanj rizika i obrnuto, to je tee predvidjeti ishod dogaaja, vei je stupanj rizika. Na primjeru iz osiguranja ovo moemo predstaviti ukoliko promatramo 5.000 stambenih kua koje treba da se osiguraju od poara. Postoji ukupno 5.001 mogui ishod dogaaja, od kojih je jedan, mogunost da se poar i ne dogodi. Meutim, ukoliko raspolaemo s nekim informacijama o ovim kuama, kao na primjer, da su sve kue mlae od pet godina, da su dobrom su stanju i da u krugu od 5 km od svake kue se nalazi vatrogasna stanica, moemo suziti raspon predvianja. Odnosno, rizik je u ovom sluaju smanjen sa ovim informacijama. Ukoliko znamo, na temelju statistika iz prolosti, da je oko 1% prosjene grupe domova sa slinim karakteristikama izgorjelo, moemo napraviti jo tonija predvianja. Dodatne informacije jo vie smanjuju razinu rizika. Obzirom da osiguravajua drutva raspolau sa tonim statistikama o ostvarenim gubicima u prolosti, ona mogu tonije predvidjeti broj gubitaka i ukupan iznos koliine novanih sredstava potrebnih za pokrie gubitaka koji e se dogoditi u budunosti.Iz ovoga se moe zakljuiti da operacije sustava osiguranja uveavaju tonost u predvianju gubitaka, odnosno, osiguranje smanjuje rizik. Iako varijabilnost koncepta rizika naglaava statistiki aspekt rizika i osiguranja, koncept neizvjesnosti naglaava bihevioristiki aspekt ljudi izloenih riziku. Definicija rizika kao neizvjesnost u vezi ostvarivanja mogueg gubitka je korisna zato to pomae u objanjenju zato ljudi kupuju osiguranje. Ukoliko neka osoba na primjer ne osigura svoju kuu od poara, ona e biti nesigurna u vezi sa tim da li e morati platiti za gubitak od poara u svom domu. Ona je nesigurna jer ne zna unaprijed da li e njena kua izgorjeti ukoliko se desi poar i koliki e biti gubitak. Jednom kada kupi osiguranje od poara, ona postaje sigurna da nee morati platiti ukoliko poar zahvati njen dom. Osiguravajue drutvo e umjesto nje platiti za ove gubitke. U ovom sluaju je vlasnik kue prenio svoju nesigurnost, ili rizik, na osiguravajue drutvo. Iako osiguranik vie ne osjea nesigurnost nakon transfera rizika na osiguravajue drutvo, tako ni osiguravajue drutvo ne osjea neizvjesnost u vezi toga koliki e gubitak osjetiti, ili zahtjev za odtetu. Zbog toga to osiguravajue drutvo kombinira izloenosti riziku od poara vie vlasnika kua, ono moe predvidjeti ukupan iznos potrebne koliine novanih sredstava ukoliko se ostvari gubitak. Sa injenicom da moe s velikom tonou predvidjeti gubitak, osiguravajue drutvo smanjuje neizvjesnost oko broja i veliine gubitka koji e se dogoditi. Osiguravajue drutvo je na ovaj nain redukovalo rizik. Dakle, pojedinci kupuju osiguranje jer smatraju da na taj nain stjeu ekonomsku prednost, odnosno, ostvaruju ekonomsku korist. Osiguratelj e se sloiti da proda zatitu od rizika ukoliko se rizik moe udruiti i unaprijed predvidjeti. Drei se ovih naela, postavlja se pitanje ta je to to ini rizik osigurljivim? Koju vrstu rizika je osiguratelj spreman osigurati? Potencijalni gubitak mora biti znaajan i dovoljno veliki kako bi pojedinac bio spreman zamijeniti nepoznati ekonomski ishod poznatim premijama osiguranja. Gubitak i njegova ekonomska vrijednost moraju biti dobro definirani i van kontrole vlasnika police. Vlasniku police nije doputeno iziazove ili podri gubitak kojim bi se okoristio ili doveo do isplate tete iz osiguranja.Nakon to se desi osigurani sluaj, vlasnik police ne smije biti u mogunosti da lano predstavi veliinu gubitka kako bi ostvario vei iznos iz isplate police. Gubici pokriveni jednom vrstom osiguranja moraju biti meusobno nezavisni. Ukoliko jednog vlasnika police zadesi gubitak, to ne bi trebao imati znaajnog utjecaja na ponaanje drugih vlasnika polica. Primjerice, osiguratelj nee osigurati sve trgovine od rizika od poara ako su one prostorno povezane (ulici ili trnom centru), jer postoji mogunost da bi poar koji bi nastao u jednoj prodavnici, mogao vrlo lako da zahvati i ostale prodavaonice, to bi rezultiralo mnogo veim 6

odtetnim zahtjevima prema osiguratelju i on ne bi bio u mogunosti ispuniti sve svoje obveze. Moe se rei da je rizik podoban za osiguranje, ako je: 1.mogu kao dogaaj; 2.nezavisan od volje osiguranika ili tree zainteresirane osobe; 3.dovodi do tetnih posljedica; 4.neizvjestan, kako glede nastupanja samog dogaaja tako i vremena nastupanja dogaaja; 5.je doputen zakonom, ugovorom i ako je moralan. Ispunjenost navedenih uvjeta oznaava da je rizik osigurljiv. Meutim, injenica da potencijalni gubitak ne zadovoljava u potpunosti prethodno navedene kriterije, ne znai automatski da on ne moe biti osiguran, ve to znai da bi morao biti tretiran s posebnom panjom, primjerice, morao bi biti zajedniki osiguran s drugim osiguravateljem. Konano, rizik u osiguranju se moe predstaviti kao opasnost koja prijeti imovini ili osobi i ije realiziranje stvara odreene posljedice. Kao pravni pojam, rizik osiguranja predstavlja mogunost nastupanja neizvjesnog dogaaja koji je mogu, ekonomski tetan, koji ne zavisi od iskljuive volje zainteresiranih osoba i ije je osiguranje doputeno zakonom, javnim poretkom i moralom.Drutvo je u svom poslovanju izloeno sljedeim osnovnim vrstama rizika: riziku osiguranja, trinom riziku, operativnom riziku, riziku rone i strukturne neusklaenosti imovine s obvezama, riziku deponovanja i ulaganja sredstava drutva, pravnom riziku, reputacin riziku, kao i drugim rizicima koji ovise od prirode , obima i sloenosti poslovanja drutva. Rizik osiguranja proistie iz nemogunosti drutva da apsorbuje preuzete rizike svojstvene djelatnosti osiguranja.1 Ovaj rizik osobito obuhvaa: 1.rizik neadekvatno odreene premije - cijene osiguranja; 2.rizik neadekvatne procjene rizika koji se preuzima u osiguranje; 3.rizik neadekvatnog odreivanja razine samopridraja drutva ili preuzimanje rizika u obavljanju djelatnosti veih od iznosa samopridraja, odnosno neprenoenja vika rizika iznad samopridraja u saosiguranje, odnosno reosiguranje; 4.rizik neusklaene, neprilagoene i ekonomski tetne tarifne politike drutva u vezi s disperzijom (u vremenu i prostoru) rizika koji se preuzimaju u osiguranje, odnosno neadekvatnim odreivanjem strukture premije osiguranja; 5.rizik neodgovarajueg utvrivanja opih, posebnih, dopunskih ili pojedinanih uvjeta osiguranja; 6.rizik neadekvatnog osiguranja svih tehnikih rezervi drutva; 7.ostale rizike osiguranja (profesionalne i tehnike) koji ovise od prirode, obima i sloenosti poslovanja drutva.

Odluka o sustavu internih kontrola i upravljanju rizicima u poslovanju drutva za osiguranje, "Slubeni glasnik", br. 12/2007.

2. VRSTE OSIGURANJA I NJIHOVI RIZICI

Dvije osnovne skupine rizika kojima se bavi osiguranje su rizici ivotnog osiguranja i rizici neivotnog odnosno imovinskog osiguranja. Prije definiranja ovih rizika, treba vidjeti ta se podrazumijeva pod terminima ivotnog i imovinskog osiguranja. Osiguranje ivota predstavlja zatitu od novanih gubitaka koji su posljedica ostvarenja neizvjesnih dogaaja u naem ivotu. To moe biti npr.: prerana smrt hranitelja obitelji, doivljenje odreene starosti i nedostatak novanih sredstava potrebnih za zadovoljenje odreenih potreba, iznenadna i dugotrajna bolest koja za posljedicu moe imati smanjenu zaradu ili poveane trokove lijeenja i drugo. Novani gubici ili nedostatak novanih sredstava uzrokovani nekom od navedenih situacija moe se ublaiti ili nadoknaditi kupnjom osiguranja ivota. Osiguranje ivota je ugovor koji je zakljuen izmeu osiguranika i osiguravajueg drutva (osiguratelja), gdje se osiguratelj obvezuje da e korisniku osiguranja isplatiti odreenu sumu novca odjednom ili u ratama ukoliko se dogaaj predvien ugovorom. Taj dogaaj moe biti smrt osiguranog lica, njegovo doivljenje, ili neki drugi dogaaj kao to je trajna ili kritina bolest. Za uzvrat, osiguranik plaa ugovoren iznos novca, koji se naziva premija, odjednom, ili u odreenim vremenskim intervalima. Ovisno od ciljeva pojedinaca, ivotno osiguranje se moe koristiti u razliite svrhe, kao to su: 1.osiguranje obitelji, 2.plaanje hipoteke i drugih obveza, 3.transfer bogatstva ili poslovnih interesa, 4.tednja, i drugo. Kao i kod veine polisa osiguranja, ivotno osiguranje je ugovor izmeu osiguratelja i ugovaratelja osiguranja, a ukoliko se ostvari osigurani dogaaj pokrivam policom osiguranja, osiguratelj isplauje naknadu korisniku osiguranja koji je odreen u polici. Da bi polica bila polica ivotnog osiguranja, osigurani sluaj mora biti vezan za ivote ljudi navedenih u polici. Postoji razlika izmeu osiguranika i ugovaraa osiguranja, iako su ugovaratelj osiguranja i osiguranik esto ista osoba. Ukoliko osoba sklopi ugovor o osiguranju u svoje ime i za svoj raun, onda je to lice ujedno i ugovaratelj osiguranja i osiguranik.Ugovaratelj osiguranja je osoba koja plaa premiju navedenu u polici, a osiguranik je osoba iji je tjelesni integritet osiguran. Korisnik osiguranja prima naknadu iz police nakon nastanka osiguranog dogaaja. Ugovaratelj osiguranja odreuje korisnika polise. Ugovaratelj moe promijeniti korisnika, ukoliko polica nije iskljuivo namijenjena odreenom korisniku. Ukoliko je korisnik neopoziv korisnik osiguranja, onda se on mora sloiti sa svim izmjenama koje mogu nastati u polici a tiu se direktno njega. U praksi, u sluajevima gdje ugovaratelj osiguranja nije istovremeno i osiguranik, osiguravajua drutva su ograniila kupnju police na onaj iznos koji se smatra kao "osigurljivi interes". Za police ivotnog osiguranja, lanovi bliske obitelji i poslovni partneri su uobiajeno osobe koje imaju osigurljivi interes. Zahtjevi za postojanje osigurljivog interesa koji su postavile osiguravajua drutva, obino pokazuju da e ugovaratelj osiguranja pretrpjeti odreene gubitke u sluaju da se nesto desi osiguraniku. Ovo spreava ljude da ostvaruju korist od kupovine polise iz isto pekulativnih razloga, jer oekuju da e osiguranik umrijeti u odreenom vremenskom periodu i slino. Police ivotnog osiguranja su pravni ugovori iu uvjetima ugovora su opisana ogranienja osiguranog dogaaja. Specifini dogaaji koji se iskljuuju iz ugovora su esto naznaeni u ugovoru, kako bi se ograniila odgovornost osiguratelja. Police ivotnog osiguranja se mogu svrstati u dvije vee kategorije: 8

1. Zatitne police - koje pruaju novanu naknadu u sluaju ostvarenja odreenih dogaaja. Isplata osigurane sume se uglavnom obavlja u cijelosti i odjednom. Uobiajena forma osiguranja ove kategorije je terminsko osiguranje. 2. Investicione police - gdje je glavni cilj tednja, odnosno oplodnja kapitala uplatom premija. ivotna osiguranja se mogu podijeliti u dvije osnovne klase - privremeno i trajno. Privremeno ili rono osiguranje prua pokrie ivotnog osiguranja u odreenom vremenskom periodu, za odreenu premiju. Iznos pokria se odreuje na poetku ugovaranja osiguranja i korisnik osiguranja ostvaruje korist, samo se desi osigurani dogaaj tijekom trajanja police. U takvoj polici se ne vri akumulacija uplaenih novanih sredstava. Privremeno osiguranje se openito smatra istim osiguranjem, a premija prua naknadu samo u sluaju smrti i niega drugog. Tri kljuna faktora koja se moraju uzeti u obzir u sluaju privremenog osiguranja su: vrijednost police (nadoknada korisniku nakon smrti), iznos premije (troak osiguranika) i duina pokria (period, rok). Vrijednost police moe biti konstantna, a moe i opadati tijekom godina. Period moe biti jedna ili vie godina, a premija moe ostati konstantna ili se moe poveavati. Uobiajen tip perioda se naziva jednogodinji obnovljivi razdoblje. Premije jednogodinje obnovljive police osiguranja se poveavaju svake godine i uobiajeno su najisplativije ukoliko se kupuju na period od jedne ili dvije godine. Jo jedan tip privremenog osiguranja je osiguranje hipoteke, s uglavnom konstantnom premijom osiguranja. Nominalna vrijednost police je ista ili slina iznosu hipoteke vlasnika police, tako da u sluaju smrti vlasnika police, hipoteka bude sigurno isplaena. Vlasnik police osigurava njegov ivot na odreeni period. Ukoliko umre prije isteka tog razdoblja, njegov nasljednik ili korisnik police prima isplatu.Meutim, ukoliko vlasnik police ne umre prije isteka perioda, onda korisnik police ne dobiva nita. U prolosti, ove police su skoro uvijek iskljuivale samoubojstvo. Meutim, nakon bezbroj sudskih presuda, u svijetu je sada praksa da se ako osigurana osoba izvri samoubojstvo tijekom prve dvije godine, osiguratelj e isplatiti uplaene premije, a ako osigurana osoba izvri samoubojstvo nakon dvije godine, osiguratelj je obvezan isplatiti naknadu iz osiguranja. Polise terminskog osiguranja su kreirane kako bi zadovoljile specifine potrebe u odreenom vremenskom periodu. Terminsko osiguranje posebice moe biti od koristi svima onima koji imaju financijske obveze koje se moraju osigurati (kao na primjer uzimanje hipotekarnog kredita prilikom kupovine kue).Posebna vrsta privremenog osiguranja je osiguranje sa povratnom premijom. Ova vrsta osiguranja je uglavnom skuplja od osnovnog privremenog osiguranja jer ima jednu dodatnu komponentu koju nema osnovno privremeno osiguranje, a to je isplata novca ukoliko osiguranik ne umre tijekom osiguranog razdoblja.Privremeno osiguranje ivota je, za pojedinca koji ga kupuje, uglavnom najpovoljnije osiguranje ivota. Ono osigurava najvei iznos pokria za najniu premiju. U usporedbi s proizvodima trajnog osiguranja ivota, privremeno osiguranje omoguuje pojedincu da tedi novac investiranjem u ovu vrstu osiguranja, a potom da uloi tu tednju u profitabilnije investicije. Trajno osiguranje ivota je osiguranje ivota koje ostaje na snazi sve do isteka police (njene isplate), osim ukoliko vlasnik police propusti platiti dospjelu premiju. Polisa ne moe biti otkazana zbog bilo kojeg razloga, osim u nekim sluajevima prijevare, ili ukoliko se otkae u vremenskom periodu koji je dozvoljen zakonom (to je uobiajeno razdoblje od dvije godine). Poto polisa trajnog ivotnog osiguranja uvijek mora biti isplaena, trokovi trajnog osiguranja su znatno vei od privremenog osiguranja ivota, jer se privremeno osiguranje odnosi na istu korist u sluaju smrti osiguranika, bez akumulacije novanih sredstava. Zbog ovoga su esto privremena osiguranja i do deset puta jeftinija od trajnog osiguranja i to za isti iznos pokria. Mnoge ljude vie privlai privremeno osiguranje zbog njegove cijene i mogunosti da razliku u novcu, koju ostvari u odnosu na trajno osiguranje, uloi u neke druge 9

financijske proizvode.Kod trajnog osiguranja ivota, razinu rizika s kojim se suoavaju osiguravajua drutva se poveava tijekom godina, jer se poveava broj godina osiguranika, a time i vjerojatnost njegove smrti. Cijena police trajnog osiguranja mora pokriti uveane trokove koje pogaaju osiguravajue drutvo prouzrokovane zbog uveanog razine rizika, tako da je ona za starije osobe skuplja nego za mlae. Postoje tri tipa trajnog osiguranja i to: osiguranje cjelokupnog ivota, univerzalno osiguranje ivota i osiguranje u sluaju doivljenja. Osiguranje cjelokupnog ivota je vrsta trajnog osiguranja ivota koja garantirano traje tijekom cijelog ivota. Meutim, upravo zbog toga, polica osiguranja cjelokupnog ivota je skuplja od univerzalnog ivotnog osiguranja, ili privremenog ivotnog osiguranja. Osnovna prednost ove vrste osiguranja je ta to je novana vrijednost ovog osiguranja garantovana nakon smrti, a moe se iskoristiti iu toku ivota. Investiranje u osiguranje cjelokupnog ivota se moe poistovjetiti s kupnjom kue ili neke druge nekretnine, tednjom ili investicionim fondom i moe se koristiti u razliite svrhe kao to su pokrivanje trokova studiranja, kupnju nove kue ili kao dodatak mirovini. Dakle, trajno osiguranje pomae pojedincu tijekom njegovog ivota i pomae njegovoj obitelji nakon njegove smrti. Osnovne prednosti ove vrste ivotnog osiguranja su: garantovana korist nakon smrti, garantovana novana vrijednost, fiksne i unaprijed poznate godinje premije, dok su osnovni nedostaci ove vrste osiguranja nefleksibilnost premije i ta to stopa prinosa nije velika kao kod nekih drugih vidova tednje. Univerzalno osiguranje ivota je vrsta trajnog osiguranja ija je glavna prednost u fleksibilnosti u plaanju premije, kao i ta to je stopa prinosa potencijalno vea na akumulirana sredstva od osiguranja cjelokupnog ivota. Premija i visina odtete nakon smrti se mogu promijeniti u bilo koje doba dana, ali se za poveanje naknade nakon smrti trai dokaz da je osoba jos uvijek dobrog zdravlja, kako bi se izbjegle mogue malverzacije i prijevare. Polise ovog osiguranja podrazumijevaju postojanje novanog rauna na koji se uplauju premije, a uplatom premija se ovaj raun poveava. Kamata na sredstva se uplauje na raun po stopi koju odreuje osiguravajue drutvo. Minimalna razina kamatne stope moe i ne mora biti zajamen, to zavisi od tipa univerzalnog osiguranja. Univerzalno osiguranje ivota ima odreene nedostatke koji primarno potjeu iz njegove fleksibilnosti. Nedostaje fundamentalna garancija da e police biti pravosnane ukoliko se ne isplate sve premije i takoer nedostaje garancija na odreenu novanu vrijednost. Police osiguranja u sluaju doivljenja su ugovori ivotnog osiguranja kod kojih se isplata vri odjednom, nakon odreenog razdoblja (uglavnom deset, petnaest ili dvadeset godina do odreene starosne dobi) ili u sluaju ranije smrti. Neke police se isplauju takoer iu sluaju kritine bolesti. Novana vrijednost odreena u polici je jednaka nominalnoj vrijednosti koja odgovara odreenoj starosnoj dobi. Ta starosna dob su godine u sluaju doivljenja osiguranika. Ova vrsta osiguranja je znatno skuplja (izraeno u godinjim premijama) od univerzalnog osiguranja ivota, jer je period do kad se isplauju premije krai kao i datum doivljenja osiguranika. Ovo osiguranje se isplauje u sluaju smrti ili za sluaj doivljenja osiguranika, nakon proteka odreenog broja godina, ili kada osiguranik napuni odreene godine (npr. 0,65 godina). ivotna osiguranja se mogu podijeliti na sljedee vrste osiguranja i to: prema riziku koji se osigurava, prema nainu isplate osigurane sume, prema nainu sklapanja ugovora i prema nainu plaanja premije2. Prema riziku koji se osigurava, osiguranja ivota dijele se na: 1.osiguranja za sluaj smrti (riziko osiguranja),
2

Avdalovi, V., Marovi, B., izd.. - Subotica: Birografika, 2005.

Osiguranje

upravljanje

rizikom,

3.

dopunjeno

izmijenjeno

10

2.osiguranja za sluaj doivljenja, 3.osiguranja za sluaj smrti i doivljenja (mjeovita osiguranja). Prema nainu isplate osigurane sume imamo: 1.isplatom tete 2. isplatom doivljenja. S obzirom na nain plaanja premije imamo: 1.osiguranja s jednokratnom uplatom premije 2.osiguranja s ugovorenim plaanjem premije u odreenom razdoblju. Prema nainu zakljuenja ugovora osiguranja ivota dijele se na: 1.individualna osiguranja, 2.kolektivna osiguranja. Ono to je zajedniko svim vrstama ivotnog osiguranja je sljedee: - pruaju zatitu i daju financijsku sigurnost pojedincu, njegovoj obitelji ili njegovu poslovanju,pruaju pokrie od rizika smrti, tako da se rizik smrti pokriva ako nastupi tijekom ugovorenog trajanja osiguranja, - dugoronost, jer se ugovori osiguranja zivoru sklapaju na vie godina, - fiksna premija, pri emu je visina premije za cijelo vrijeme trajanja osiguranja jednaka, - tedna komponenta, jer je u ovu vrstu osiguranja uglavnom ukljuena i tednja, - pri sklapanju osiguranja mora postojati osigurljiv interes ugovaratelja, kako bi se osiguranje moglo sklopiti na drugu osobu, ali uz njenu pisanu suglasnost, - uvijek se isplauje nadoknada, bilo kao isplata tete zbog osiguranog dogaaja, bilo kao isplata ugovorene svote za sluaj doivljenja (osim u nekim vrstama ivotnog osiguranja), - zaraunata bruto premija je naplaena premija, -porezne olakice osobama sa zakljuenim ivotnim osiguranjem u veini drava. Osiguranje imovine osigurava zatitu od mnogih rizika koji prijete imovini, kao to je poar, provala, poplava i tako dalje. Ovisno od vrste opasnosti koje pokriva osiguranje, razlikuju se i vrste osiguranja imovine, tako da postoji osiguranje od poara, osiguranje od poplave, osiguranje od potresa, osiguranje doma i druge vrste osiguranja. Osnovna svrha osiguranja imovine je nadonada tete koja bi se dogodila na osiguranoj imovini zbog nastupanja osiguranog dogaaja. U praksi, imovina se moe osigurati na dva naina: osiguranje od svih opasnosti koje prijete imovini i osiguranje od opasnosti navedenih u polici. U sluaju osiguranja od svih opasnosti koje prijete imovini, pokriveni su svi mogui uzroci gubitka osim onih koji su iskljuivo izuzeti i navedeni u polici. Uobiajena iskljuenja u ovakvim policama su tete nastale zbog potresa, poplava, nuklearnih incidenata, djelovanje terorizma i rata. U sluaju osiguranja od opasnosti navedenih u polici, podrazumijeva navoenje konkretnih uzroka gubitaka u polici koje pokriva osiguranje.

11

2.1. Rizici ivotnog osiguranja Nakon prouavanja ivotnog i neivotnog osiguranja i karakteristika njihovih polisa, mogu se definirati i tipovi rizika kojima su izloena osiguravajua drutva bavei se osiguranjem ivota. Odreeni rizici se ne moraju odmah uoiti. Oni se akumuliraju i mogu se manifestirati u budunosti.To je jedan od razloga zato je dobar menadment rizika kritian za ostvarivanje uspjeha osiguravajue kompanije na dugoronom nivou. Vrste rizika s kojima se suoavaju osiguravatelji ivota su: 1.Rizik smrti i rizik doivljenja; 2.Rizik bolesti; 3.Rizik invaliditeta. Ovi rizici se ponekad nazivaju i biometrijski rizici. Rizik smrtnosti i doivljenja - je osjetljivost osiguravajueg drutva na poveanu stopu smrtnosti, odnosno osjetljivost osiguravatelja koja nastaje kada je stvarna stopa smrtnosti vea od predviene i obraunate u premiji. Rizik smrtnosti se moe pojaviti iz vie razloga. Neki od njih su: 1. apsolutno poveanje stopa smrtnosti, potencijalno nastale zbog epidemija ili drugih katastrofa; 2. stalno i neprekidno poveanje u stopama smrtnosti, koje potencijalno proizilazi iz neselektovanog manjka iskustva osiguravatelja zbog pokuaja stvaranja novih i konkurentnih proizvoda; kao i pogrene procjene oekivanih kretanja zbog nedovoljnih podataka ili zbog nedovoljnog iskustva osiguravatelja. Rizikom smrtnosti i doivljenja se moe upravljati preko promjene cijena polisa osiguranja, redovitim revizijama tablica smrtnosti koje se koriste za odreivanje cijena i obveze osiguratelja za isplatu odtetnih zahtjeva, ogranienjem ugovornog perioda i odreivanjem nove cijene prilikom produetka ugovora. Tamo gdje je doivljenje vee od predvienog u tablicama smrtnosti, potrebno je postaviti dodatne mjere i aurirati tablice smrtnosti. Prema oekivanom neprekidnom produenju ivota osigurane populacije, rizik neoekivanog poveanja rizika smrtnosti na postojeem nivou portfolija se ne smatra znaajnim za brigu. Meutim, postoji rizik smrtnosti koji moe nastati zbog raznih epidemijskih bolesti ili znaajnih dogaaja kao to su industrijske nesree ili teroristiki napadi. Ublaavanje ove vrste rizika smrtnosti se moe izvriti redukcijom polica osiguranja i konstantnim pracenjem tablica smrtnosti, ali isto tako i kroz reosiguranje ekstremnih gubitaka i katastrofa. Osiguravajua drutva mogu takoer upravljati rizikom smrtnosti tako to e ga transferirati na financijsko trite preko novih kontigentnih obveznica smrtnosti. Od Kolovoza 2005. godine, izdane su samo dvije ovakve obveznice smrtnosti. Prva je izdana od strane Swiss Re i to je $ 400 milijuna trogodinja obveznica koja isplauje LIBOR plus 135 osnovnih poena. Obveznica se sastoji od mjera koje, ako petogodinji indeks smrtnosti prijee za 130 procenata razinu iz 2002. godine, smanjuju glavnicu. Ukoliko pree 150 procenata, glavnica e biti izbaena. Druga obveznica je izdana od Europske investicijske banke (EIB) za 540 milijuna , koja ima rok od 25 godina i osloboena je kamate bez povrata glavnice, ali ima isplate koje su vezane za smrtnost. Isplate na EIB obveznice opadaju proporcionalno sa godinjom stopom preivljavanja muke populacije u Velikoj Britaniji koji doive 65 godina u 2003. godini. Osiguratelji ivota trebaju ii na kratku poziciju u Swiss Re obveznici, a prodavai anuiteta trebaju ii na dugu poziciju u EIB obveznici kako bi hedovali njihovu izloenost riziku smrtnosti.Rizik doivljenja znaajno varira prema prirodi ugovora koji ga sadri. Za mnoge proizvode osiguranja je znaajno poznavati koliko dugo e ljudi ivjeti. 12

Najoitiji primjer u privatnom sektoru su mirovine i anuiteti. U Engleskoj neki od najveih rizika doivljenja su nastali iz definiranih mirovinskih shema, a ne osiguravajuih kompanija. Definirane mirovinske sheme su nain pomou kojeg poslodavci obeavaju mirovine svojim zaposlenicima na temelju njihovih plaa.Dakle, obeanje doivotnih mirovina dolazi od poslodavaca, tako da i rizik doivljenja pada na poslodavce. Dobivanje pravog trenda doivljenja je klju za upravljanje ovim rizikom. Meutim, ovo je dosta teko ostvarivo u praksi. Jedan od najveih i najmanje poznatih rizika kojima su izloeni osiguravaa i reosiguravaa, mirovinski fondovi i drava je rizik doivljenja.Rizik doivljenja iz perspektive osiguravajueg drutva ili mirovinskog fonda je izloenost drutva neoekivanom smanjenju u stopama smrtnosti. Ovo je suprotno od rizika smrtnosti, koji predstavlja izloenost kompanije u poveanju stope smrtnosti. Rizik doivljenja se razvio s poveanjem godina doivljenja, kombiniranim sa dugoronom prirodom garancija koje su izdala osiguravajua drutva. To je rizik koji je esto previen i iskljuen iz kalkulacije rizika osiguranja. Tipino, diskusije o rizicima uglavnom samo reflektiraju rizik vee od oekivane stope smrtnosti, a veoma rijetko rizik manje od oekivane stope smrtnosti.Rizik doivljenja se nalazi u svakom proizvodu gdje je osiguratelj izloen financijskim gubicima ukoliko vlasnici polica ive due od predvienog. Ovo se esto dogaa kada isplate osiguravatelja ovise od duine ivota osiguranika. U posljednje vrijeme se poveao broj i vrste proizvoda koji su izloeni riziku doivljenja.Za proizvode kod kojih isplate osiguravatelja ovise od smrti osiguranika, rizik smrtnosti se mjeri kao rizik da e osiguranici umrijeti ranije od oekivanog. Sa aspekta osiguravatelja, prerana smrt ubrzava isplate po osnovu polisa i rezultira sa manjim premijama i naknadama zbog veih trokova osiguranja u izdavanju polise. Proizvodi kod kojih isplate nastavljaju dokle god je jedna od ugovornih strana iva imaju znaajnu izloenost riziku doivljenja.Isto, za osiguratelja, rizik je da e ljudi ivjeti due od oekivanog, zahtijevajui vei broj isplata za isti poetni iznos prihoda od premija.Meunarodno udruenje aktuara6 (IAA) definira etiri komponente rizika smrtnosti i doivljenja: razina, trend, volatil nost i katastrofe. Ovo moe biti podijeljeno u dvije kategorije, sistematski i specifini rizik. Sistematski rizik se odnosi na nemanje korektne osnove za pretpostavke (nivo i trend), a specifini rizik se odnosi na volatilnost oko osnovnih pretpostavki (volatilnost i katastrofe). Specifini rizik se smanjuje sa poveanjem broja osiguranika, meutim, sistematski rizik ne moe diverzificirati.Procjenjuje se da je utjecaj sistematskog rizika na mirovinske fondove i osiguravatelje znaajan i da se poveava.Nepovoljna iskustva vezana za smrtnost bez obzira da li je ona vea ili manja od oekivane, imae utjecaja na rezerve i zahtjeve za visinom kapitala, ukoliko, na temelju trine percepcije o varijabilnosti dugova drutava za ivotno osiguranje, sektor ivotnog osiguranja ne bude mogao poveati kapital . Mnogi ugovori koji sadre rizik doivljenja, takoer sadre odreen procenat i financijskog rizika, uglavnom zato to je period trajanja ugovora dosta dug i osiguratelji moraju upotrebe prvobitne premije kako bi vrili isplate po osnovu tog ugovora tijekom niza godina. Prajsing rizik je rizik da pretpostavke koritene u odreivanju cijena proizvoda nisu konzistentne s oekivanjima. Ukoliko se cijena proizvoda odreuje koristei najbolju procjenu pretpostavki o stopama smrtnosti, rizik da e se iskustva razlikovati od ovih pretpostavki je primarno rizik volatilnosti. Ukoliko koritene pretpostavke nisu konzistentne s oekivanim, proizvod je izloen sustavnom riziku i drutva su izloena mnogo veim potencijalnim gubicima. Mogui razlozi za izloenost sistematskom riziku su netona najbolja procjena pretpostavki ili namjerno nie odreena cijena proizvoda kako bi drutva bila konkurentna na tritu. Profitabilnost poslova s dugoronim anuitetima je ekstremno osjetljiva na devijacije od pretpostavki koje su koritene da bi se odredila cijena proizvoda, pogotovu zato to su poslovi sa anuitetima dugoroni. Osiguratelj pokuava ostvariti profit na razlici izmeu pretpostavljenih cijena i stvarnih dogaaja. Poto su proizvodi po prirodi veoma dugoroni, 13

osiguratelj treba napraviti pretpostavke o buduim performansama investicija i smrtnosti, odnosno o njihovim performansama tijekom narednih 30 do 50 godina, au nekim sluajevima i due. Iako je rizik pogrene procjene povrata po investicijama najverovartnije najvei rizik, znaajan je i rizik doivljenja. Osiguratelji trebaju biti u mogunosti da adekvatno procijene rizik kojim se izlau kako bi adekvatno i odredili cijenu ugovora10. Ukoliko se smrtnost znatno povea od odreene smrtnosti prilikom odreivanja cijene proizvoda, onda e u postojeem poslovanju s anuitetima nastati gubici. Osiguravajua drutva su ve objavile znaajne gubitke poto su primorane da poveaju rezerve za portfolije sa anuitetima. Budua poveanja stope doivljenja, pojaana svjesnost o riziku doivljenja, promjene u zakonodavstvu i oskudice u kapacitetu trita i kapitalu, mogu dovesti do skupljih rata anuiteta za pojedince.Kako rizik doivljenja postaje sve znaajniji za osiguravatelje, tako oni iznalaze naine za efektivno upravljanje njihove izloenosti ovom riziku. Naini za upravljanje rizikom doivljenja su dizajniranje proizvoda, prirodno hedovanje, reosiguranje i drugi. Drutva za osiguranje su poela da izlaze na trite kapitala kako bi nala rjeenja za upravljanje i prijenos nekih njihovih izloenosti riziku doivljenja. Stroga kontrola i dovoljan broj analiza u procesu dizajniranja proizvoda je znaajan nain koji je dostupan osiguravateljima za upravljanje njihove izloenosti riziku doivljenja. Osiguratelji trebaju razviti dobru kontrolu da bi identificirali znaajne pokretae rizika i naine da umanje izloenost ovim rizicima. Rizik bolesti - se odnosi na rizik promjena u visinama odtetnih zahtjeva i njihovom vremenskom dospijeu prema fluktuacijama u bolesti ili invalidnosti vlasnika police. Osiguravatelji su izloeni mnogim vrstama rizika bolesti ukljuujui ubrzanje isplata po osnovu smrti, invalidnosti i iznenadnoj smrti i invalidnosti. Nepovoljan rizik bolesti obuhvaa:Poveanje u opim stopama invalidskog, medicinskog, zubnog osiguranja, kritinih bolesti i ostalih pokria;Poveanje u stopama odtetnih zahtjeva. Rizik invaliditeta - predstavlja neizvjesnost u odtetnim zahtjevima prema stopama i razinama invalidnosti koji su vei od oekivanih i mogu se, primjerice, pojave u portfeljima invalidskog i zdravstvenog poslovanja i radnikih nadoknada. Na ostvarenje i oparavak od invaliditeta utjee ekonomska sredina, dravne intervencije, medicinski trokovi kao i standardi koriteni za procjenu invalidnosti. Ovim rizikom se upravlja preko redovitih pregleda povijesnih predloaka odtetnih zahtjeva i oekivanih buduih trendova. Takoer se ovim rizikom upravlja putem prilagoavanja cijena, provizija i prema tome zatitnih polisa, a moe se upravljati putem strategija medicinske, to jest, zdravstvene selekcije i odgovarajuim pokriem putem reosiguranja. 2.2. Rizici neivotnog osiguranja Nasumini dogaaji osiguranog sluaja i neizvjesnost oko iznosa koji e se morati isplatiti kada nastupi osigurani dogaaj predstavljaju rizike u neivotnom osiguranju. Nasumini dogaaji i neizvjesnost oko iznosa koji se isplauje ukljuuju sljedee rizike u neivotnom osiguranju: rizici odtetnih zahtjeva po osnovu osiguranja kue, automobila, od odgovornosti, nesree, prekida poslovanja, putovanja itd.. Kljune komponente svih tipova rizika osiguranja su: 1. volatilnost - ovo je rizik nasuminih fluktuacija u frekvenciji ili jaini dogaaja rizika osiguranja.Ukoliko je rizik neovisan i homogen, volatilnost portfelja se smanjuje sa smanjenjem veliine portfolija. 14

2. neizvjesnost - ovo je rizik da e se stvarni ishodi dogaaja razlikovati od predvienih modelom, bilo zato to su se promijenile okolnosti od onih koje su predviene modelom, bilo zato to je model ili su parametri modela pogreno definirani. Primjerice, vei od oekivanih odtetnih zahtjeva po osnovu izdatih polica od odgovornosti, nastali zbog promjena u ponaanju klijenata ili sudskih odluka koji nisu predvidjeni modelom. 3. ekstremni dogaaji - postoje dogaaji koji se rijetko deavaju ali imaju jak utjecaj.To su jedinstveni dogaaji, odnosno ekstremne forme volatilnosti koje se odvojeno identificirati i mjere zbog njihovog utjecaja (esto dominiraju u mjerenju rizika, posebice na visokoj razini povjerenja) i zato to esto zahtijevaju specifino modeliranje. Npr. vremenske katastrofe od oluja, potresa i poplava, kao i katastrofe koje napravi ovjek kao na primjer auto koji izazove sudar vlaka. Rezerve sigurnosti u neivotnom osiguranju slue za odtetne zahtjeve koji su se desili ali jo nisu isplaeni (primjerice ostvareni rizik). Neostvareni rizici su ugovori za koje su primljene premije ali se rizik jo nije ostvario. Ovi rizici se pokrivaju ne zaraenim premijama u okviru obveze osiguratelja koje nastaju od osiguranja i investicijskih ugovora. Neostvareni rizici su ugovori za koje je osiguratelj primio premije ali rizik jo nije istekao i oni se pokrivaju nezaraen premijama u okviru obaveta koje nastaju iz osiguranja i investicijskih ugovora. Vrijeme potrebno da bi se identificirali i podmirili odtetni zahtjevi su vrlo vani u procjeni rizika. Kratkoroni odtetni zahtjevi kao to su motorne tete i tete na imovini se generalno prijavljuju nakon nekoliko dana ili tjedana i podmiruju se ubrzo nakon toga. Za ispravljanje dugoronih odtetnih zahtjeva kao to su tjelesne ozljede ili odtetni zahtjevi po osnovu odgovornosti mogu biti potrebne i godine. U sluaju dugoronih odtetnih zahtjeva, informacije koje se tiu dogaaja, kao to su zahtijevani medicinski tretmani, se ne mogu zbog same njihove prirode, odmah dobiti. Analiza dugoronih gubitaka je tea, zahtijeva detaljniji rad i predmet je veih neizvjesnosti nego analiza kratkoronih gubitaka. 2.3. Katastrofalni rizik Pojava dogaaja s katastrofalnim posljedicama iji je nastanak izazvan prirodnim silama, ali i ljudskim faktorom, postao je jedan od ozbiljnijih problema ovjeanstva. Kao katastofalni rizik3 moemo oznaiti onaj rizik koji predstavlja pojedinanu opasnost koja prijeti razmjerno velikom broju ljudi - imovine, a ije ispoljavanje ugroava ne samo ekonomsku snagu osiguravatelja, nego i drutva u cjelini, odnosno njegovog dijela pogoenog ispoljavanju katastrofalnom riziku. Kojom se brzinom mijenjala frekvencija dogaaja s katastrofalnim posljedicama u razdoblju od priblino tri posljednje decenije moemo razumjeti sa sljedeeg grafika koji objavljuje Insurance Information Institute.

Avdalovi, V., osi ., Avdalovi, S., (2008), Upravljanje rizikom u osiguranju, Fakultet tehnikih nauka Novi Sad, str. 125.

15

Grafikon 1. - Broj dogaaja koji su imali katastrofalne posljedice 0,1970 do 2.008. U svojoj publikaciji iz 2009. godine poznati svjetski reosiguravaa Swiss Re objavljuje podatke o najveim svjetskim katastrofama koje su zadesile ovjeanstvo u tijeku, iu periodu koji je prethodio 2008. godini. Takoer, istie se u ovoj publikaciji, 2008. godina moe se oznaiti kao jedna od najskupljih godina u povijesti ljudske civilizacije glede dogaaja s katastrofalnim posljedicama.

3. UPRAVLJANJE RIZICIMA OSIGURANJA

Pod rizicima se podrazumijeva se vjerojatnost nastanka negativnih efekata na poslovni i financijski rezultat drutva i poloaj drutva.Procedure, upute, postupci i radnje kojima drutvo upravlja rizikom u okviru sustava internih kontrola obuhvaaju kvalitativni i kvantitativni nain upravljanja tim rizikom.Drutvo za osiguranje je duno da identificira, procjenjuje i mjeri rizike kojima je izloeno u svom poslovanju i da upravlja tim rizicima na nain kojim e se osigurati trajno odravanje stupnja izloenosti rizicima na razini koja nee ugroziti imovinu i poslovanje drutva, odnosno koji e osigurati zatitu interesa osiguranika, korisnika osiguranja, treih oteenih lica i drugih vjerovnika drutva - u skladu sa zakonom i drugim propisom, kao i svojim aktima.Drutvo je duno da svojim aktima propie, organizira i primjeni upravljanje rizicima koje e omoguiti sveobuhvatno i preventivno identificiranje rizika, kao i njihovo mjerenje i procjenu.Upravljanje rizicima drutva mora biti u skladu s propisima, pravilima struke, dobrim poslovnim obiajima i poslovnom etikom. Drutvo je u svom poslovanju izloeno sljedeim osnovnim vrstama rizika: riziku osiguranja, trinom riziku, operativnom riziku, riziku rone i strukturne neusklaenosti imovine s obvezama, riziku deponovanja i ulaganja sredstava drutva, pravnom riziku, reputacin riziku, kao i drugim rizicima koji ovise od prirode , obima i sloenosti poslovanja drutva. Rizik osiguranja proistie iz nemogunosti drutva da apsorbuje preuzete rizike svojstvene djelatnosti osiguranja. Ovaj rizik osobito obuhvaa: 1.rizik neadekvatno odreene premije - cijene osiguranja; 2. rizik neadekvatne procjene rizika koji se preuzima u osiguranje; 3.rizik neadekvatnog odreivanja razine samopridraja drutva ili preuzimanje rizika u obavljanju djelatnosti veih od iznosa samopridraja, odnosno neprenoenja vika rizika iznad samopridraja u saosiguranje, odnosno reosiguranje. Rizik osiguranja je osnovni rizik i predstavlja rizik koji se preuzima u osiguranje. Moe se definirati kao ne mogunost drutva za osiguranje da apsorbira preuzete rizike po osnovu zakljuenih ugovora o osiguranju.Samo prisustvo rizika se ne moe neutralizirati, ali

16

pojedinci i drutvo mogu poduzeti aktivnosti kojima e djelomino kontrolirati iznos i vrijeme ostvarenja rizika i nastanka tete po tom osnovu. Te aktivnosti se nazivaju upravljanje rizicima i ukoliko su uspjeno implementirane, mogu smanjiti trokove ostvarenih gubitaka. Kompanije koje su usredotoena na eliminiranje svih postojeih rizika nemaju izgleda za profitabilno poslovanje i nisu u mogunosti da kreiraju proizvode kojima e izai u susret krajnjim korisnicima. Tvrtke moraju voditi politiku rizika, na nain koji im omoguuje kompetitivnost, rast i razvoj. Funkcije upravljanja rizicima se mogu svrstati kronoloki u tri kategorije: 1.Prije nego to se rizik pretpostavi; 2.Prepoznavanje rizika; 3.Nakon prepoznavanja rizika; Vano je prepoznati da se efektivno upravljanje rizicima suoava sa sve tri kategorije. Prije nego to se rizik pretpostavi-Specifini primjeri ovakvog upravljanja rizicima ukljuuju stvaranje proizvoda i njihovo vrednovanje, postavljanje osnovnih pravila i ogranienja, postavljanje investicijske strategije i analizu trokova i koristi. Odluujua znaajka upravljanja rizikom odreuje koliinu rizika koja se moe preuzeti i kolika je dozvoljena cijena za preuzimanje rizika. Ovo ukljuuje koordinaciju i kooperaciju izmeu razliitih dijelova kompanije, kao to su marketing, aktuarstvo rizika se svodi na minimiziranje stvarnih trokova radi maksimiziranja profita. Osiguravajue kompanije bi trebale zadrati profit u prihvatljivim granicama bez reduciranja sveopeg profita. Praenje steenih iskustava je vrlo vano kako bi se osiguralo da su pretpostavke uinjene prije odreivanja rizika jo uvijek validne. Na primjer, osiguravajue kompanije redovito provode studiju smrtnosti kako bi osigurale da je pretpostavljeni rizik i cijena novog posla odgovarajua. Slino, posao se nadgleda kako bi se osiguralo da su trokovi i koristi u skladu s dizajniranim proizvodom. Ovo omoguuje to da proizvod izlazi u susret potrebama i potroaa i dioniara te da je podrka donositeljima odluka koliko je to mogue efektivna. Upravljanje rizicima je logiki proces koji koriste tvrtke i pojedinci kako bi se nosili s njihovom izloenou rizicima. S obzirom na prirodu posla osiguranja, upravljanje rizicima je nerazdvojiv dio svih aktivnosti tvrtke. Upravljanje rizicima je dinamiki proces i moe se definirati kao identifikacija, analiza i ekonomska kontrola onih rizika koji prijete sredstvima ili onim kapacitetima koji donose zaradu. To je strategija planiranja izvora sredstava prije nastanka teta, koje e sluiti za njihovo pokrie kada nastanu. To je kontinuiran proces upravljanja mogunou nastanka tete. Da bi postavili dobar temelj za upravljanje rizicima, tvrtke i pojedinci trebaju postaviti tri pitanja. to moe poi naopako? to se moe poduzeti u vezi s tim? Kako se rizik moe pratiti? Iz prethodnog se moe zakljuiti da je upravljanje rizicima proces koji se sastoji od tri korak a. Prvi je identifikacija i mjerenje potencijalnih gubitaka. Drugi je razvoj i izvrenje plana upravljanja ovim potencijalnim gubicima, i trei je kontinuirana revizija plana, nakon njegovog izvrenja. Dakle, osiguravajua tvrtka prvo treba identificirati razinu rizika s kojim se trenutno suoava, zatim donijeti odluku koliki nivo rizika eli zadrati, i da izvri korake neophodne za izjednaavanje ova dva, odnosno da dovede razinu trenutnog na eljenu razinu rizika. Prvi korak: Identificiranje i mjerenje potencijalnih gubitaka. Proces identifikacije zapoinje sa prepoznavanjem etiri kategorije gubitka i to: 1.Direktan gubitak vlasnitva. 2.Gubici po osnovu prihoda i ekstra trokovi koji nastanu kao posljedica gubitka imovine. 3.Gubici koji potjeu od sudskih tubi. 4.Gubici izazvani smru, invaliditetom, ili neplaniranim umirovljenjem kljunog osoblja.

17

Procjena ukupnog gubitka koji moe nastati je vaan korak u procesu upravljanja rizicima. Razlikujemo dvije kategorije maksimalnog gubitka. Maksimalno mogui gubitak, i maksimalno najvjerojatniji gubitak. Maksimalno mogui gubitak je gubitak koji moe nastati u najgorem scenariju, dakle ne postoji vei gubitak od tog. To je primjerice potpuno unitenje imovine. Meutim, ovaj gubitak i nije najvjerojatniji, tj.., vjerojatnost da e imovina u sluaju ostvarenja tetnog dogaaja biti unitena maksimalno u iznosu od 30 posto. Dakle u danim normalnim okolnostima, najvjerojatnije maksimalan iznos tete koji moe nastati predstavlja maksimalni najvjerojatniji gubitak. Jednom kada se procjeni maksimalno mogui i maksimalno vjerojatni gubitak, menader rizika moe razviti plan da njime upravlja. Daljnji razvoj programa upravljanja rizicima ukljuuje odabir najboljih kombinacija tehnika upravljanja rizicima za dati stupanj izloenosti. Jednom kada se rjeenje pronae, prelazi se na njegovu provedbu. Svaka odluka koja se donese se mora paljivo ispitati, jer pretpostavke o gubicima koje su bile ispravne nekoliko godina prije toga, ne moraju i danas biti validne. Takoer, sve odluke se moraju revidirati u svjetlu oekivanih ishoda u razdoblju kada su one donesene. Drugi korak: Metode upravljanja rizicima Posljedice ostvarenja rizika rjeavaju se na nekoliko naina, od kojih su najvaniji sljedei: 1.Upravljanje rizikom izbjegavanjem; 2.Upravljanje rizikom zadravanjem; 3.Upravljanje rizikom prijenosom; 4.Upravljanje rizikom podjelom; 5.Upravljanje rizikom preventivom; 6.Upravljanje rizikom umanjenjem; 7.Upravljanje rizikom saosiguranje; 8.Upravljanje rizikom reosiguranjem. Upravljanje rizikom izbjegavanjem - ponekad je najbolji nain upravljanja izloenosti riziku izbjegavanje svih moguih situacija u kojima se rizik moe pojaviti. Izbjegavanje rizika znai da je mogunost nastanka rizika eliminiran. U praksi to znai, primjerice, ne uvoenje novog proizvoda za koji se ne zna hoe li biti prihvaen, ne zapoinjanje rizine proizvodnje ili prekid postojee, ili odabir lokacije u kojoj ne postoji mogunost ostvarivanja konkretnog rizika. Meutim, neki rizici se ne mogu izbjei, primjerice rizik od prijevremene smrti ili rizik djelatnosti tvrtke, dok se neki rizici ne mogu eliminirati, ve samo umanjiti. Za neke izloenosti riziku, izbjegavanje je jedina racionalna alternativa. Osnovno pravilo je da kada su mogunost nastanka i veliina gubitka veliki, izbjegavanje je najee najbolji, a ponekad i jedini nain upravljanja rizikom. Upravljanje rizikom zadravanjem - znai da e posljedice gubitka snositi strana koja je izloena riziku, odnosno, ukoliko doe do ostvarenja rizika, vri se zadravanje i financijskih posljedica. Postoji svjesno i nesveno zadravanje rizika. esto je zadravanje rizika dobro promiljena odluka menadera rizika odnosno, rizik je preuzet sa punim razmevanjem potencijalnog gubitka, kao i razmevanjem da e posljedice snositi sam pojedinac ili tvrtka. Ova odluka se donosi obino u sljedeim sluajevima: kada su trokovi zadravanja rizika mali i financirani iz tekuih novanih sredstava, priuva stvorenih za ove sluajeve ili nekih drugih rezervi, kada je vjerojatnost nastanka kao i jaina pretpostavljenog gubitka vrlo mala, kada trokovi prevencije ili smanjenja gubitka nisu opravdani i kada nema drugih boljih alternativa. Nesvjesno zadravanje rizika se dogaa kada ne postoji znanje o postojanju rizika i samim tim ne preduzimanje nikakve akcije u vezi sa tim. 18

Meutim, injenica da nemamo svijest o naoj izloenosti riziku, zato to nismo uspjeli da ga identificiramo, ne znai da on i ne postoji. Upravljanje rizikom prijenosom - oznaava da strana koja je izloena gubitku, prenosi rizik na drugu stranu, koja postaje originalni nositelj rizika. Prijenos rizika je proces osiguranja od gubitaka, gdje se pojedinac zatiuje od rizika gubitaka kupovinom ili prodajom nekog dobra za koji se procjenjuje da nee imati gubitak. Prijenos rizika je odlika svih transakcija osiguranja, jer je nesigurnost oko toga tko e platiti gubitak prenijeta s pojedinca na zajednicu osiguranja. Meutim, neke metode transfera rizika ne ukljuuju osiguranje. Razlika izmeu osiguranja i neosiguravajuih transfera rizika, je u tome, da osiguranje ukljuuje ne samo isti transfer rizika, ve i redukciju ili smanjenje rizika, kroz poveanu preciznost predvianja koju ostvaruje uz pomo zakona o velikim brojevima. Osiguranje predstavlja ugovorno transfer rizika. Sa stanovita drutva, osiguranje predstavlja vie od istog transfera rizika, jer udruivanje brojnih rizika, omoguava bolju sposobnost predvianja. Osiguranje je posebno dobra tehnika kada su anse za gubitak male, a jaina potencijalnog gubitka velika. Mnoge situacije sa kojima se suoavaju pojedinci i firme, zadovoljavaju oba ova kriterija, tako da se osiguranje kao tehnika upravljanja rizicima nairoko koristi. Za mala i srednje mala poduzea, osiguranje je osnova njihovog programa upravljanja rizicima. Mnoge velike kompanije i ako ne koriste osiguranje kao osnovnu tehniku upravljanja rizicima, mogu zahtijevati druge usluge osiguranja, a to su npr.. inspekcije kontrole gubitaka, ili ekspertizu za poravnanje gubitaka. U nekim sluajevima, zakon zahtijeva osiguranje. Prenoenje rizika na neku tvrtku koja nije osiguravajue drutvo se moe itzvriti na nekoliko naina i to: Upravljanje rizikom podjelom - Rizik se moe podijeliti kada postoji aranman podjele gubitaka. Podjela gubitaka se moe izvriti putem osnivanja dionikog drutva, kao i osiguranjem, jer je sama sutina osiguranja prijenos i podjela rizika na zajednicu rizika. Upravljanje rizikom preventivom - Uspjenom prevencijom ostvarenja rizika, se moe smanjiti uestalost gubitaka. Preventiva se moe koristiti u svim situacijama u kojima postoji izloenost riziku, ali samo ako su koristi od njene upotrebe vee od njenih trokova. Glavna svrha prevencije gubitaka je da se sauva ljudski ivot, odnosno da se smanje ili pot puno eliminiraju anse koje mogu dovesti do ozljede ili smrti ljudi. Neki se gubici mogu izravno mogu pripisati hazarda na radnom mjestu, kao na primjer, neadekvatna ventilacija ili rasvjeta, loe odravanje strojeva, ili neadekvatno osiguranje. Drugi gubici su vie vezani za ljudske nedostatke kao to su pogreke zbog loe procjene, neadekvatan trening supervizora, ili nedovoljo obraanje panje prema sigurnosnim zahtjevima. Da bi se smanjili potencijalni gubici koji mogu nastati po ovim i drugim osnovama, moe se razviti i usvojiti dobar program kontrole gubitaka. Meutim, da bi se postigli eljeni ciljevi, neophodno je stalan napor i panja i to kako od rukovodeeg osoblja i od menadmenta za upravljanje rizicima. Postoji bliska veza izmeu prevencije gubitaka i premije osiguranja. to je uinkovitija prevencija gubitaka, to je nie premija osiguranja. Tako da menadment rizika esto ima odgovornost za nadgledanje ovih aktivnosti. Primjeri aktivnosti prevencije gubitaka su sigurnosni sustavi u tvrtkama koje posluju s gotovinom, obuka vozaa, pakiranja hrane u dugotrajnoj ambalai, naljepnice i etikete s upozorenjima na lijekovima i opasnim kemikalijama, itd.. Postoji pravilo, da ako je uestalost gubitaka velika, prevencija gubitaka bi trebala biti jedna od razmatranih alternativa za rjeavanje ovih problema. Rezultati preventivnih aktivnosti su uoljivi, jedino dok su koristi ostvarene iz sve rjee nastalih situacija gubitaka vee od trokova uinjenih napora prevencije. Meutim, poto se ciljevi mnogih preventivnih aktivnosti odnose na ouvanje ljudskog ivota, javlja se etiki 19

problem postavljanja pitanja o svrsishodnosti preventivnih aktivnosti, tj.., Promatranje ovih aktivnosti preko analize trokova-koristi, odnosno, ostvarivanja koristi od uvanja ljudskog ivota. Upravljanje rizikom umanjenjem - Uspjena primjena ovakvog naina upravljanja rizicima, moe smanjiti veliinu gubitka. Ove aktivnosti imaju za cilj da minimiziraju utjecaj gubitka. Ovo se moe postii spreavanjem ili kontrolom. Odlian primjer umanjenja rizika je automatski protupoarni sustav. Ovaj sustav nije dizajniran da sprijei pojavu vatre, ve da sprijei njeno proirenje i time jo vei gubitak. Takoer, organiziranje sigurnosnih obrazovnih programa za radnike takoer mogu minimizirati vjerojatnost nastanka poara ili nesrea na radu, redovni pregledi i popravci sigurnosnih ureaja, zatita imovine unajmljivanjem uvara, te poboljanje protuprovalnog alarmnog sustava. Ovaj sustav se uglavnom treba primjenjivati kada je vjerojatnost nastanka tete velika, i kada se ne moe izbjei. Kao i kod prevencije gubitaka, napori poduzeti za umanjenje gubitka, su opravdani jedino dok su utede od ovih aktivnosti vee od njihovih trokova. Upravljanje rizikom saosiguranje - Poslovi saosiguranja su zakljuivanje i izvravanje ugovora o osiguranju s vie osiguratelja koji su se sporazumjeli o zajednikoj raspodjeli rizika, odnosno, saosiguranje podrazumijeva sudjelovanje dva ili vie osiguratelja neposredno u zakljuivanju ugovora o osiguranju, tako da svaki osiguratelj preuzima pokrie preuzetog dijela rizika . To je poseban odnos u kome vie osiguravaa, na osnovu zajednike polise, osiguravaju isti interes na istoj stvari od istih rizika za isto vrijeme. Kod saosiguranja se emitira jedna polica osiguranja koja sadri najmanje dva ili vie osiguratelja za pokrie rizika jednog osiguranika. Saosiguranje predstavlja posao horizontalne i konane raspodjele rizika, u kojoj svaki osiguratelj osiguraniku nadoknauje tetu proporcionalno preuzetom riziku. Posao saosiguranja moe nastati na dva naina4: 1. automatski (kada se osiguratelji meusobno dogovaraju o raspodjeli rizika shodno mogunostima tj.. Samopridraju) i 2.fakultativno (kada se osiguravateljima nudi dio rizika, a oni nakon razmatranja prihvaaju ili odbijaju da pokriju ponueni rizik). Upravljanje rizikom reosiguranjem - Reosiguranje je osiguranje za osiguravatelje. To je sporazum izmeu osiguravatelja (cedenta) i reosiguravaa: reosiguravaa se obvezuje da osigura cedenta od cjelokupnog ili djelominog gubitka koji moe zadesiti osiguravajuu kompaniju po osnovi izdanih polica osiguranja. Zauzvrat, cedent plaa premiju i prua potrebne informacije potrebne za procjenu i upravljanje rizicima pokrivene ugovorom o reosiguranju. Veina klijenata reosiguravajuih kompanija su osiguravajua drutva iz svih klasa osiguranja. Koliko e reosiguranja kupiti, ovisi o osigurateljevog poslovnog modela, veliine osnovnog kapitala, apetita za rizikom i preovlaujuih trinih uvjetna. Generalno to su: 1.Osiguravatelji iji su portfoliji izloeni katastrofalnim dogaajima, kao to su oluje, poplave ili potresi, imaju jaku potrebu za pokriem reosiguranja; Manja osiguravajua drutva imaju veu potrebu za reosiguranjem nego velike internacionalne kompanije koje diversifikuju njihove rizike preko velike baze klijenata; 2.Osiguravatelji koji prodaju vie vrsta osiguranja imaju relativno bolji portfolio od specijaliziranih osiguratelja i imaju manju potrebu za reosiguranjem od onih koji se fokusiraju na samo nekoliko vrsta osiguranja ili na samo odreenu grupu klijenata;
4

Emmett J. Vaughan, Therese M. Vaughan, Osnove osiguranja-upravljanje rizicima, Zagreb, Mate 2000.god.

20

3.portfolija komercijalnog tipa koja su izloena malom broju rizika ali je ta izloenost izuzetno visoka (npr. vazduhoplsovstvo) imaju potrebu za vie reosiguranja od osobnih portfolija s velikim brojem malih i homogenih rizika (kao to je npr.. Auto osiguranje); 4. Osiguravatelji ivotnog osiguranja sa proporcionalno veim brojem ugovora koji sadre elemente smrtnosti ili invaliditeta pretendiraju vie ka kupnji reosiguranja od osiguravatelja ivota koji sadre visok nivo tednih premija; 5. Osiguravatelji koji se ire na nove proizvode ili ulaze na nova geografska podruja esto kupuju usluge reosiguravaa kako bi iskoristili njihovu ekspertizu i dobili financijsku pomo. Ovo je posebno vano u ivotnom osiguranju; 6. Osiguravatelji koji naputaju odreena trita ili izbacuju odreene proizvode iz svoje ponude esto koriste reosiguranje kako bi prenijeli na reosiguravaa obveze temeljem sklopljenih ugovora koje nastavljaju da postoje nakon ukidanja tog posla; 7.Zakonodavne vlasti i rejting agencije znaajno utjeu na potranju za reosiguranjem, jer je reosiguranje nain kojim se osigurava dodatni kapital i ojaava bilanca.

21

ZAKLJUAK
Osiguranje je danas jedna od najznaajnijih i najprofitabilnijih aktivnosti u gospodarstvu europskih drava. Osiguranje zavisi od njegovih klijenata, koji su svjesni opasnosti s kojima se njihova imovina suoava, zbog kompliciranih poslovnih procesa, neoekivanih prirodnih promjena, nenamjernih akcija i nesretnih dogaaja, koji se ne mogu izbjei ak i ako se poduzmu sve sigurnosne mjere. Osiguravajua drutva moraju osigurati profitabilno poslovanje koje e biti prilagoeno njihovim klijentima, jer se prodaja osiguranja bazira na povjerenju klijenata.Veoma je bitno racionalno upravljati rizicima osiguranja kako bi se odralo uspjeno i sigurno poslovanje drutva. Svaka aktivnost moe sadravati drugaiji rizik koji se isto moe razvijati sa razvojem poslovanja. Osiguratelj mora definirati visinu premije osiguranja koja e odgovarati visini rizika koji se pokriva, kako bi mogao ispuniti svoje obveze a istovremeno ostati konkurentan na tritu.Upravljanje rizikom osiguranja, osiguravajua drutva moraju reflektirati u sinergijskog vezi izmeu rizika, premije, prodaje osiguranja, likvidacije teta i fondva osiguranja. Cijena proizvoda i usluga na tritu ovisi od ponude i tranje tih dobara. Cijena osiguranja je premija, koju mora platiti kupac, odnosno osiguranik. Cijena je vaan element trita, jer definira prihode osiguravatelja. Odreivanje cijene premije ovisi od dva faktora i to: od uestalosti ili vjerojatnosti nastanka dogaaja i od visine oekivanog gubitka.Premija mora pokriti gubitak, koji je preuzeo osiguravajue drutvo, i mora mora osigurati rezerve sigurnosti koje omoguuju drutvu da pokrije dugoroni rizik i osigurati dobro poslovanje drutva.Osiguravajua drutva distribuiraju rizik do mnogih opasnih objekata u opasnim skupinama, gdje se vri kompenzacija opasnosti. Zajednike tete se distribuiraju do svih opasnih objekata koji su ukljueni u opasnu skupinu, do onih koji su pogoeni i koji nisu pogoeni opasnou. Osiguranje i kompenzacija opasnosti se mogu izvriti izmeu mnogih opasnih objekata i subjekata u opasnoj ili recipronoj grupi. Osiguravajua drutva rade kao nedepozitne financijske institucije, koje ine dugorone i sigurne investicije prikupljenih fondova od osiguranika. Oni se suoavaju s razliitim investicijskim rizicima, koji sprjeavaju profitablnost.

22

LITERATURA
1. Emmett J. Vaughan, Therese M. Vaughan, Osnove osiguranja-upravljanje rizicima, Zagreb, Mate 2000.god. 2. Odluka o sustavu internih kontrola i upravljanju rizicima u poslovanju drutva za osiguranje, "Slubeni glasnik", br. 12/2007. 3. Avdalovi, V., Marovi, B., Osiguranje i upravljanje rizikom, 3. dopunjeno i izmijenjeno izd.. - Subotica: Birografika, 2005. 4. Avdalovi, V., osi ., Avdalovi, S., (2008), Upravljanje rizikom u osiguranju, Fakultet tehnikih nauka Novi Sad, 2008. 5. Marovi, B., Avdalovi, V., "Osiguranje i upravljanje rizikom", Birografika, Subotica 2005, 2005. 6. www.google.com 7. www.knowledge.org

23