OSNOVE EKONOMIJE_XV

MAKROEKONOMIJA OTVORENE PRIVREDE

Doc. Dr. Sc Zijad Lugavić

 SADRŽAJ PREDAVANJA
MAKROEKONOMIJA OTVORENE PRIVREDE
• Otvorena ekonomija,
• Platni bilans i devizni tečaj,
• Fiskalna politika i javni dug,
• Model otvorene ekonomije
 Otvorena ekonomija
• Otvorena ekonomija je ona koja slobodno uspostavlja odnose sa drugim
ekonomijama širom svijeta, dok je suprotna koncepcija - zatvorena (ili autarhična)
ekonomija ona koja ne ostvaruje saradnju sa drugim ekonomijama.

Uravnoteženi trgovinski Trgovinski deficit Trgovinski suficit

bilans
Izvoz = Uvoz Izvoz  Uvoz Izvoz > Uvoz
Neto izvoz = 0 Neto izvoz  0 Neto izvoz > 0
Y= C+I+G Y C+I+G Y>C+I+G
S=I SI S>I
Neto izvoz = 0 Neto izvoz  0 Neto izvoz > 0
 Otvorena ekonomija
• Osnovne tokove dobara u međunarodnoj ekonomiji čine: izvoz, uvoz i neto
izvoz.
• Izvoz predstavlja dobra i usluge koje se proizvode u zemlji, a prodaju drugim
zemljama,
• Uvoz čine ona dobra i usluge koje se proizvode u inostranstvu, a prodaju u
zemlji.
• Razlika između vrijednosti izvoza i uvoza je neto izvoz (ili trgovinski bilans).
• Zemlje sa otvorenom ekonomijom suočene su sa tri mogućnosti u tokovima
roba/usluga i kapitala, tj. mogu da ostvare:
• uravnoteženi trgovinski bilans - Izvoz je jednak uvozu, pa je neto izvoz
jednak nuli,
• trgovinski deficit - Uvoz veći od izvoza, pa je neto izvoz (NX)
negativan.
• trgovinski suficit - Izvoz veći od uvoza. Neto izvoz (razlika uvoza i
izvoza) je pozitivan (veći od nule).
 Otvorena ekonomija
• Male otvorene ekonomije (en. Small Open Economy – SOE), su snažno
uključene u međunarodnu razmjenu, ali nemaju nikakav uticaj na ključne
makroekonomske varijable poput cijena roba u međunarodnoj trgovini ili
kamatnih stopa.
• Male otvorene ekonomije (SOE) imaju sljedeće osnovne karakteristike:
A) visok udio vanjskotrgovinske razmjene u GDP-u,
B) potpunu nemogućnost uticaja na globalne trgovinske i kapitalne tokove, te
primoranost na preuzimanje cijena roba i kamatnih stopa sa svjetskog tržišta
(što se svodi na pretpostavku o savršenoj mobilnosti kapitala),
C) nemogućnost da vode samostalnu monetarnu politiku - pribjegavaju
uvođenju nominalnog sidra deviznog tečaja ili ciljanju inflacije kao tipične
monetarne strategije u nastojanju da postignu i održe stabilnost,
(D) primoranost zaduživanja u stranoj valuti,
(e) sve navedeno upućuje da su male otvorene ekonomije snažno izložene i
osjetljive na promjene na svjetskom tržištu.
 Otvorena ekonomija
• Prednosti otvorene ekonomije
• Postojanje modela otvorene ekonomije podrazumijeva
mogućnost potrošača da biraju između veće raznolikosti
roba i usluga. Budući da se dodavanjem državljana i
stranaca ponuda proširuje. Osim toga, to često znači
pronalazak proizvoda po nižoj cijeni.
• Također povećava količinu mogućnosti ulaganja. Sve to,
zahvaljujući većoj otvorenosti u financijskoj sferi. Kao i
važna uloga moderne tehnologije.
• Na isti način, tvrtke i organizacije imaju mogućnost
obavljanja privrednih i eksploatacijskih aktivnosti u
cijelom svijetu. Zahvaljujući otvorenosti u pogledu
proizvodnih faktora, iskorištavanju prilika u drugim regijama
i poticanju konkurencije.
 Otvorena ekonomija
• Mane otvorene ekonomije

• Poboljšana konkurentnost koju sa sobom donosi

međunarodna trgovina može se pokazati negativnom za
manje proizvođače. Pa, nemaju određene prednosti koje bi
stranac mogao imati.
• Iskustvo je pokazalo kako je korist od trgovine mnogo veća
za privrede koja izvoze nego za ona koja uvoze,
proporcionalno.
 Platni bilans
• Platni bilans (en. Balance of Payments) predstavlja sistemski popis svih
ekonomskih transakcija koje kompanije, stanovništvo i državni organi jedne
zemlje obave sa inostranstvom u određenom periodu, najčešće u jednoj
godini. Preciznije, platni bilans je iskaz:
• svih transakcija između rezidenata i nerezidenata u toku jedne godine,
• transakcije u koje nerezidenti nisu direktno uključeni, kao što je situacija u kojoj
centralna banka prodaje stranu imovinu domaćim komercijalnim bankama.
• Ako transakcija donosi priliv stranih sredstava plaćanja, ona se bilježi kao
potraživanje (en. Credit) i pozitivna stavka bilansa. Stavke potraživanja znače
obavezu nerezidenata prema rezidentima ili sticanje kupovne snage rezidenata u
inostranstvu.
• Ako transakcija ima za posljedicu odliv stranih sredstava plaćanja, ona se bilježi kao
dugovanje (en. Debit) i kao negativna stavka bilansa. Debitne stavke znače obavezu
rezidenata prema nerezidentima ili smanjenje njihove kupovne snage u inostranstvu.
• Platni bilans se sastoji od tri dijela:
1) Tekući račun,
2) Kapitalni račun
3) Finansijski račun.
 Platni bilans i devizni kurs
• Obračunski bilans iskazuje stanje obaveza i potraživanja jedne zemlje sa inostranstvom u
određenom vremenskom trenutku, uobičajeno je to 31. decembra svake godine. Vrlo često
se ovaj bilans naziva i bilansom dugovanja i potraživanja zemlje prema inostranstvu.
• Pored obračunskog bilansa sve zemlje izrađuju i prate devizni bilans.
• Osnovna razlika ova dva bilansa je u tome što platni bilans registrira realna kretanja, a
devizni bilans finansijske promjene: naplaćena potraživanja i plaćene obaveze.
• Npr. kada se realizira izvoz robe na kredit, trenutkom kada je na granici konstatirano
da je domaća roba napustila zemlju, njena vrijednost biće registrirana u platnom
bilansu i to, po principima dvojnog knjigovodstva, na dva mjesta:
• u trgovinskom bilansu kao pozitivna stavka, i
• u kapitalnom bilansu, jer je prodaja robe izvršena na kredit, kao negativna
stavka.
•Devizni bilans ili bilans plaćanja podrazumijeva sva primanja i odlive koja nastaju na
osnovu ukupnih ekonomskih transakcija sa inostranstvom u datom vremenskom period
ili: BP = X-M; Gdje su: BP - platni bilans zemlje; X - ukupna primanja iz inostranstva; M -
ukupne obaveze prema inostranstvu.
• Devizni kurs predstavlja cijenu novca strane valute iskazanu u domaćem novcu.
• Valuta predstavlja novčanu jedinicu, odnosno zakonsko sredstvo plaćanja na teritoriji
zemlje, koje je tu valutu izdala kao sredstvo plaćanja.
• Deviza predstavlja potraživanje iz inostranstva nastalo na osnovu izvoza robe ili
usluge.
Promjena deviznog tečaja i devizni režim
• Promjene mogu biti izazvane: 1) promjenama deviznog tečaja na deviznom tržištu i 2)
promjenama deviznog tečaja koje provodi Centralna banka
1) promjene deviznog tečaja na deviznom tržištu - Ako do promjene domaće valute dođe
na deviznom tržištu tj. kada ponuda i tražnja na deviznom tržištu određuju visinu
valute, tada će se visina deviznog tečaja mijenjati na sličan način kao što se mijenja
cijena na tržištima roba - Ako se tražnja valute smanji ili ako se poveća njena ponuda,
devizni tečaj opada i obratno. Karakterustična su dva termina: aprecijacija i
deprecijacija.
2) promjene koje provodi Centralna banka - u okviru monetarne politike, može uticati na
promjenu deviznog kursa domaće valute, te tada govorimo o devalvaciji ili revalvaciji
valuta.
Promjene na tržištu Promjene koje vodi Centralna banka
• Aprecijacija je rast valutnog kursa • Devalvacija je službeno snižavanje
(cijene) jedne valute u odnosu na drugu valutnog tečaja domaće valute u
valutu odnosu na neku stranu valutu.
(1 KM ne vrijedi više 0,5 €, nego 1 €). • Revalvacija je službeni porast
• Deprecijacija je pad valutnog kursa valutnog tečaja domaće valute u
(cijene) domaće valute u odnosu na stranu odnosu na stranu valutu.
valutu (za 0,5 € ne izdvajamo 1 KM, nego
2 KM).
Promjena deviznog tečaja i devizni režim

Devizno tržište će biti u ravnoteži

kada je količina ponude valutom
jednaka količini tražnje za
valutom. Ako tržište ima višak ili
manjak, tečaj će se prilagođavati sve
dok se ne postigne ravnoteža.

Na tržištu američkih dolara, količina

dolara ide na x-os. Na y-os stavljamo
cijenu u stranoj valuti američkog dolara. U
grafikonu vidimo tržište američkih dolara i
koliko je eura potrebno za kupovinu
američkog dolara.
Promjena deviznog tečaja i devizni režim
Posljedice precjenjenosti / podcijenjenosti valuta mogu biti:
• Precijenjenost domaće valute dovodi do
toga da je kupovna moć domaćeg novca
u zemlji veća nego u inostranstvu.
Posljedice su sljedeće:
a) Destimulira se izvoz jer se za izvezenu
robu dobija manje novca nego kada je
vrijednost valute sa realnim kursom;
b) Uvozna roba postaje atraktivnija za
domaće kupce. Cijene uvozne robe
preračunate u domaći novac postaju niže i
konkurentnije, tako da se mogu uvoziti i
oni strani proizvodi koji bi pri realnom
deviznom kursu bili neprofitabilni;
c) Niska cijena deviza može povećati
korištenje stranih kredita, a ta sredstva
bi se trošila u inostranstvu, jer im je tamo
kupovna moć veća, i opet posljedično to
znači odliv deviza u inostranstvo.
• Potcijenjenost domaće valute se javlja u
slučaju kada je inostrana valuta
pretjerano visoko kotirana, daleko iznad
realnog kursa:
a) kupovna moć domaćeg novca u zemlji
veća nego u inostranstvu. Visok kurs
poskupljuje uvoz, a smanjuje se i broj
stranih proizvoda koji su konkurentni na
domaćem tržištu.
b) Za devize stečene naplatom izvoza sada
se dobijaju znatno veće kupovne moći u
zemlji, tj. dobijaju se znatno veće sume
domaćeg novca, pa raste broj izvoznih
proizvoda i usluga, što se opet pozitivno
odražava na stanje u platnom bilansu.
 Fiksni i fluktuirajući devizni tečaj
• Moguće je izdvajiti dva sistema za uspostavljanje deviznog tečaja, i to: a) fiksni i b)
fluktuirajući (fleksibilni i plivajući):
a) Fiksni (ili fiksirani) devizni tečaj je tečaj koji centralna banka jedne zemlje postavlja i
održava kao zvanični tečaj. Tečaj će biti određen u odnosu na glavnu svjetsku valutu
(obično američki dolar, ali i druge glavne valute kao što su euro, japanski jen ili korpa
valuta (BiH ima fiksni devizni tečaj koji je vezan za euro),
• Centralna banka kupuje i prodaje sopstvenu valutu na deviznom tržištu u zamjenu za valutu
za koju je vezana da bi održala lokalni devizni tečaj.
b) Fluktuirajući devizni tečaj se određuje slobodnom ponudom i tražnjom na deviznom
tržištu. Tečaj valuta tada zavisi od promjene na međunarodnom finansijskom tržištu.
• Postoje primjeri zemalja koje imaju puzajući fiksni devizni tečaj vezivanja prema nekoj
valuti. Naime, zemlje koje vezuju svoju valutu često imaju višu stopu inflacije u odnosu na
zemlju vezivanja
• po nominalnom kursu, porast domaćih cijena uzrokovalo bi postepenu realnu aprecijaciju i
dovelo do nekonkurentnosti domaćih proizvoda prema stranim - ove se zemlje odlučuju na
puzajuće (postupno) vezivanje za određenu stranu valutu.
• Drugi primjer, grupe zemalja koje održavaju bilateralni tečaj u okviru određenih granica -
Evropski monetarni sistem (EMS), koji je odredio nivo tečaja za sve zemlje u okviru
Evropske unije u određenom periodu.
• Prema pravilima EMS-a zemlje članice su se obavezala da će održavati nivo tečaja svojih valuta
prema ostalim valutama u sistemu u okviru uskih granica centralnog pariteta – određeni nivo
tečaja.
 Nominalni i realni devizni tečaj
• Nominalni tečaj (E) definira se kao broj jedinica domaće valute koje mogu kupiti
jedinicu određene strane valute. Nominalni devizni tečaj predstavlja cijenu domaće
valute izraženu u stranoj valuti zanemarujući kupovnu moć i bez uzimanja u obzir stope
inflacije.
• Efektivni devizni tečaj predstavlja ponderisani tečaj neke valute prema grupi ili korpi drugih
valuta (najčešće valuta glavnih vanjskotrgovinskih partnera). Nominalni devizni tečaj
uspoređuje cijene valuta, a ne odnose njihovih kupovnih moći - nominalni devizni tečaj ne
odražava nivo međunarodne konkurentnosti zemalja čije se valute uspoređuju.
• Realni tečaj (R) definira se kao omjer nivoa cijena u inostranstvu i domaćeg nivoa
cijena, pri čemu se nivo stranih cijena pretvara u jedinice domaće valute putem tekućeg
nominalnog tečaja. Predstavlja nominalni devizni tečaj korigiran odnosom cijena u
inostranstvu i u zemlji (izraženih u istoj
gdjevaluti).
su:
• R = realni devizni tečaj
• e = nominalni devizni tečaj
• P = indeks nivoa cijena u zemlji
• P*= indeks nivoa cijena u inostranstvu

• Zavisno od odnosa nominalnog i realnog deviznog tečaja, tečaj valute može biti
podcijenjen ili precijenjen. Ako je nominalni devizni tečaj ispod nivoa koji se smatra
realnom, tada je domaća valuta precijenjena, a strana valuta potcijenjena. Smanjenje R
naziva se aprecijacijom realnog tečaja, povećanje se naziva deprecijacijom.
 Teorija pariteta kupovne moći
• Određivanje deviznog tečaja prema paritetu kupovne moći (en. Purchasing Power
Parity – PPP).
• Zasniva se na principu zakona jedne cijene, po kome bi se jedna roba prodavala u
svim zemljama po istoj cijeni. Paritet kupovne moći je ekonomska teorija koja
omogućava poređenje međusobne kupovne moći različitih svjetskih valuta.
• Npr. ako je vrijednost potrošačke korpe (različite robe i usluge) u EU iznosi 1.000 eura i
2.500 KM u BiH, pri deviznom tečaju od 1,95583 KM za 1 euro, znači da ova korpa u BiH
iznosi 511,30 eura.
• Sa nepromijenjenim domaćim cijenama, devizni tečaj KM treba pasti na 1 KM za 1
euro, rekli bi smo da ove dvije valute imaju jednaku kupovnu moć u veličinama
razmjenljivih roba.
• Ekonomisti koriste PPP da uporedi ekonomske rezultate različitih zemalja, i to:

1) Korištenje PPP tečajeva kao dodatak GDP zemlje može pomoći da se dobije realnija slika
ekonomske snage zemlje.
2) PPP je korisna za trgovce stranom valutom i investitore koji posjeduju strane dionice ili
obveznice jer pomaže u predviđanju fluktuacija međunarodne valute i ukazuje na slabost.
3) Indeks Big Mac se također može koristiti PPP da se sazna gdje se može kupiti McDonald's
Big Mac za manje novaca.
 Teorija pariteta kupovne moći

• GDP prema snazi kupovne moći (GDP PPP) - realnije prikazuje ekonomsku snagu
zemalja i da problem nastaje zato što se za jedan američki dolar ne kupuje ista
količina dobara/usluga u različitim zemljama. Za mnoge robe i usluge jedan dolar će
kupiti znatno više u zemlji u razvoju nego u razvijenoj zemlji.

• Big Mac Index - PPP se može koristiti da se sazna gdje se može kupiti McDonald's
Big Mac za manje novaca. Izumio ga je časopis The Economist 1986. godine, i od
tada je Big Mac indeks vodič za poznavaoce hamburgera za provjeru pariteta kupovne
moći širom svijeta. Danas se ovaj indeks izračunava za 55 zemlje.
• Zahvaljujući McDonald'sovim standardima, Big Mac je u osnovi isti sendvič
bilo gdje u svijetu, a ipak je u Kini otprilike 2 dolara jeftiniji.
 Fiskalna politika i javni dug
• Prije Drugog svjetskog rata javna potrošnja nije prelazila 10 % GDP-a, da bi se
današnje učešće javne potrošnje u mnogim zemljama popelo i do preko 60 % GDP-a
Zemlja 1940 2020
Argentina 8,8 41,6
Brazil 10,8 42,7
Australija 7,1 44,9
Indija 5,3 31,0
Japan 3,9 46,7
Francuska 18,6 62,4
Italija 38,1 57,3
Španija 19,7 52,3
Danska 12,2 55,1
Portugal 10,3 48,1
V. Britanija 28,4 50,3
USA 8,9 46,2
 Fiskalna politika i javni dug
• Kako je javna potrošnja često veća od javnih prihoda, državni budžet iskazuje deficit.
Fiskalni deficit (D) je razlika između ukupnih prihoda i rashoda države nastala u godini dana.
• Najčešći razlozi za nastajanje fiskalnih deficita su:
• A) povećavanje državnih (budžetskih) rashoda (usljed antiresecionih politika koje država provodi uz
određene troškove, finansiranja krupnih infrastrukturnih projekata, povećanja socijalnih poreskih
olakšica koja treba pokriti dodatnim sredstvima),
• B) uvođenje poreskih olakšica kako bi se privukle privatne investicije, što ugrožava stabilnost javnih
prihoda.
Zemlja Državni rashodi (javna Državni prihodi Neto zaduživanje
potrošnja) % od GDP % od GDP % od GDP
Albanija 32.649 25.929 -6.720
BiH 46.625 41.016 -5.609
Crna Gora 53.693 42.877 -10.816
Češka R. 47.860 41.934 -5.926
Japan 46.668 34.050 -12.617
Kina 36.980 25.592 -11.388
Rusija 38.783 34.685 -4.098
Njemačka 51.094 46.904 -4.190
S.Makedonija 36.692 28.579 -8.112
Slovenija 49.553 42.225 -7.327
Srbija 48.565 41.273 -7.293
V.Britanija 50.273 36.840 -13.434
USA 46.179 30.337 -15.842
 Fiskalna politika i javni dug
• Javni dug je ekonomska kategorija koja uključuje nepokrivene rashode države, javnih
preduzeća, vanbudžetskih fondova, odnosno, u najširem smislu riječi, stanovništva neke
zemlje.
• Dug predstavlja ukupnu zaduženost države u određenom trenutku, dok deficit
predstavlja negativnu razliku između javnih prihoda i javnih rashoda u određenom
periodu (uglavnom godina dana).
• Dakle, javni dug je pokazatelj stanja, dok je defict pokazatelj toka.
Ra Zemlja Javni dug • Japan, Sudan i Grčka su na vrhu liste sa omjerom
ng (% Od gdp- duga prema GDP-u znatno iznad 200%, a slijede
a) Eritreja (175%), Zelenortska ostrva (160%) i Italija
1. Japan 257 %
(155%).
2. Sudan 210 %
3. Grčka 207 % • Japan je 2010. posto prva zemlja koja je dostigla
omjer duga prema GDP-u od 200%, a sada iznosi
4. Eritrea 175 %
257%.
5. Cape verde 161 %
6. Italija 155 %
• Izvor: World Economic Outlook Report, October
2021.
7. Suriname 141 %
8. Barbados 138 %
9. Singapur 138 %
10 Maldivi 137 %
.
 Fiskalna politika i javni dug
• Fiskalna politika koja vodi konstantnom uvećanju omjera javnog duga u GDP-u smatra se
neodrživom.
• Fiskalna politika je održiva ako je kamatna stopa na javni dug manja od stope ekonomskog rasta
i ako su stope zaduženosti niže od kamatnih stopa.
• Prema kriterijima ekonomske konvergencije zemalja članica EU, javni dug zemlje članice ne
bi smio prelaziti udio od 60% GDP-a, a deficit države ne bi smio prelaziti 3%.
• Po metodologiji Svjetske banke prezadužene zemlje su one u kojima je:
• učešće javnog duga u GDP preko 80%,
• učešće javnog duga u izvozu preko 220%,
• učešće anuiteta (otplate duga i kamate) u izvozu preko 30%,
• učešće anuiteta (otplate duga i kamate) u GDP-u preko 8%.
Zlatno pravilo fiskalne politike
Zlatno pravilo fiskalne politike zahtijeva da država u toku poslovnog ciklusa posuđuje novac
samo kako bi investirala, a ne kako bi finansirala tekuću potrošnju, što znači da će u tom
periodu budžet biti u ravnoteži ili čak u suficitu.
 Fiskalna politika i javni dug
• Najčešći načini pokrivanja (finansiranja) budžetskog deficita su:
1) Zaduživanje na tržištu provodi se izdavanjem državnih obveznica ili
zaduživanjem (uzimanjem kredita).
a) Izdavanje obveznica - Najčešći način finansiranja fiskalnog deficita je izdavanje
(prodaja/emisija) državnih obverznica (trezorske obveznice, T-obveznice).
b) Zaduživanje se može izvršiti kod komercijalnih banaka, međunarodnih
institucija (npr. kod Međunarodnog monetarnog fonda) i stranih vlada.
2) Povećavanje poreza - najčešće povećavanjem poreza na profite preduzeća i
poreza na dohodak građana država finansira javni dug.
3) Kredit centralne banke – u ovom slučaju Centralna banka štampa više novca za
finansiranje duga, što se označava kao monetizacija deficita. Ovome se pribjegava
samo kada država ne može da se zadužuje na tržištu (banke i druge finansijske
institucije). Novac koji štampa Centralna banka označavamo monetarnom bazom
ili rezervnim novcem.
 Fiskalna politika i javni dug
• Ekonomske posljedice javnog duga mogu biti kratkoročne i dugoročne. Državni dug
u kratkom roku izaziva efekat istiskivanja, a u dugom roku efekat tereta duga i
pojavu premještaja kapitala.
• Efekat istiskivanja (en. Crowding out effect) se odnosi na tendenciju smanjenja
privatnih investicija usljed povećanja državne potrošnje. Porast državne potrošnje
izaziva porast strukturnog deficita, ali i porast transakcijske tražnje za novcem. Ovo
će potaknuti Centralnu banku na restriktivnu monetaranu politiku ograničavanja
kredita i povećavanja kamatnih stopa.
•Crvena linija (C+I+G) predstavlja situaciju na
početku sa ravnotežom u tački E.
•Strelica 1 pokazuje promjene u slučaju kada država
povećava potrošnju od G na G'. Ovo povećanje javne
potrošnje izaziva povećanje GDP-a na Y'
•Da ne bi došlo do inflacije dolazi do povećanja
kamata, a strelica 2 pokazuje posljedični pad privatnih
investicija i uspostavljanje ravnoteže tamo gdje je i bila
na početku E=E'.
 Fiskalna politika i javni dug
• Dugoročno javni dug izaziva negativne učinke (posljedice):
• Tereta duga zbog potrebe servisiranja unutarnjeg i vanjskog duga:
• Unutarnji dug koji država duguje svojim građanima dovodi do gubitka
efikasnosti zbog nametanja poreza potrebnog za plaćanje kamata vlasnicima
državnih obveznica. Nametnuti porezi destimuliraju privatnu inicijativu za
ulaganje u ekonomske aktivnosti.
• Vanjski dug dovodi do odliva dijela nacionalnog dohotka zbog potrebe
servisiranja vanjskog duga čime se smanjuju domaći resursi potrebni za
ekonomski razvoj.
• Premještanja kapitala - zamjena privatnog kapitala državnim obveznicama čime se
smanjuje veličina aktivnog kapitala koja cirkuliše u privredi. Banke ulažu u
obveznice jer je sigurnije, a time smanuju sumu kapitala kojom bi se (se) finansiraju
investicije u privredi.
• Težina javnog duga se smanjuje djelovanjem inflacije: veći dug i viša inflacija
smanjuju državni dug.
 Model otvorene privrede
• Pojam otvorenosti privrede često se koristi kao sinonim za nivo liberalizacije
vanjskotrgovinske razmjene zemlje, iako je on znatno širi od toga. Otvorenost
ekonomija se izražava:
(1) otvorenošću tržišta roba i usluga, koja se mjeri učešćem neto izvoza u GDP-u,
(2) otvorenošću finansijskih tržišta (tržište kapitala) i
(3) otvorenošću proizvodnih faktora (rada, kapitala i tehnologije).
 Model otvorene privrede
• Osnovna pretpostavka male otvorene ekonomije čini savršena mobilnost
kapitala. Ova pretpostavka podrazumijeva da je:
• kamatna stopa u zemlji (i) određena svjetskom kamatnom stopom (i*),
• proširen sistem zatvorene ekonomije sa efektima međunarodne trgovine i
međunarodnih finansija.
• Model koji uključuje ove pretpostavke je Mandel-Flemingov model, koji je
zasnovan na pretpostavci o savršenoj mobilnosti kapitala, koju izražavaju
jednačina ravnoteže na tržištu roba i jednačina na tržištu novca.

Egzogene varijable su:

(1) Jednačina ravnoteže na tržištu roba a) Fiskalna politika G (javna potrošnja) i T
(kriva IS*) (porezi)
Y = C(Y-T) + i(i*) + G + nx(e) b) Monetarna politika (M), nivo cijena (P) i
(2) Jednačina ravnoteže na tržištu novca svjetska kamatna stopa (i*)
(kriva LM*) Endogene varijable su:
M/P = L (i*, Y) c) Dohodak (Y)
d) Devizni tečaj (e)
 Model otvorene privrede
• Otvorenost tržišta roba i usluga - U otvorenoj privredi izdaci (agregatna tražnja) su
jednaki zbiru lične potrošnje (C), investicija (domaća ulaganja) (I) i državne potrošnje
(G). Ova vrijednost se razlikuje od vrijednosti GDP-a iz dva razloga: određeni dio
domaćih izdataka (domaće potražnje) odnosi se na uvezene robe i usluge iz
inostranstva (en. Import – Im), a određeni dio roba i usluga biće prodat u inostranstvu
(en. Export – Ex).
• Razlika između nacionalne proizvodnje (GDP) i domaće tražnje (izdataka) je izvoz
umanjen za uvoz, odnosno odnosno neto izvoz (Ex – Im = X). Uključivanjem neto
izvoza, ukupna nacionalna proizvodnja ili GDP se može predstaviti sljedećom
relacijom:

Gdje su:
GDP – Bruto nacionalni proizvod,
C – Potrošnja (lična),
GDP = C + I + G + X I – Investicije
G – državna potrošnja,
X – neto izvoz
 Model otvorene privrede
• Sklonost domaćih potrošača uvoznim proizvodima i uslugama značajno utiče na
ukupne rezultate otvorene privrede .
• Granična sklonost uvozu (MPm) predstavlja iznos dodatne proizvodnje i dohotka
koji se odvaja na uvoz robe i usluga.
• Granična sklonost uvozu predstavlja povećanje vrijednosti uvoza za svaku
jedinicu povećanja GDP-a.
Ravnoteža je u tački E.
Lijevo od tačke E izvoz je
pozitivan (suficit u
vanjskotrgovinskoj razmjeni), a gdje su:
desno od tačke E izvoz je manji od Mop – multiplikator
uvoza, odnosno neto izvoz je •
negativan (vanjskotrgovinski otvorene privrede,
deficit). • MPS – granična
Kriva C+I+G+X ima nešto manji sklonost štednji,
nagib u odnosu na krivu C+I+G • MPm – granična
kojom je prikazana kriva domaće sklonost uvozu
tražnje, jer se jedan dio tražnje
odnosi na uvozne proizvode.
 Model otvorene privrede
• Otvorenost finansijskih tržišta - Finansijski tokovi između zemlje i inostranstva vode se u
platnom bilansu u okviru dijela kapitalnog bilansa i kapitalnih transakcija.
• Odliv kapitala u inostranstvo može biti u obliku datih zajmova, depozita (štednje) u inostranim bankama
ili kupovine inostranih vrijednosnih papira,
• Priliv kapitala označava transakcije koje se odnose na dobijene (uzete) zajmove u inostranstvu,
inostranih depozita u domaćim bankama ili prodaje vrijednosnih papira u inostranstvu.
• Ako ulagači (finansijski investitori) imaju višak likvidnih sredstava (sredstva koja nisu potrošili
na kupovinu) može kratkoročno (na 90 dana) investirati u zemlji ili u inostranstvu i za tu
investiciju očekivati neki iznos dobiti:
Gdje su:
D – zarada od domaćeg ulaganja,
rd –domaća kratkoročna kamatna stopa (90 dana),
F – zarada u inostranstvu,
R0 –trenutni kurs valute,
rf – inostrana kratkoročna kamatna stopa (90 dana)

• Ako je D > F, odnosno ako investitoru svaka jedinica uložena u zemlji donosi veću zaradu u
odnosu na ulaganja u inostranstvu, on će se odlučiti na ulaganje u zemlji. Isto tako, to će dovesti
do povećanog ulaska kratkoročnog kapitala u zemlju i do promjene terminskog deviznog kursa za
transakcije koje se provode u dužem periodu od zaključivanja i obratno.
• Kretanje kapitala će biti zaustavljeno u slučaju kada je D = F, odnosno kada nema razlike u
kamatnoj stopi (rd – rf = 0).
 Model otvorene privrede
• Model ravnoteže u otvorenoj ekonomiji _ Ravnoteža na robno-novčanim tržištima u
otvorenoj ekonomiji model IS-LM se proširuje sa platnim bilansom (BP), te dobijamo
otvoreni model IS-LM-BP (ili IS-LM-BoP) koji se naziva Mundell-Flemingov model.
• Mandel-Flemingov model ili IS-LM-BP model su formulirali ekonomisti Robert Mundell i
Marcus Fleming, koji su napravili analizu otvorenih ekonomija 1960-ih godina. Model pruža
okvir za analizu monetarne i fiskalne politike u otvorenoj ekonomiji. Proširuje se IS-LM
model sa platnim bilansom (krivom BP) odnosno efektima međunarodne trgovine i
međunarodnih finansija.
• Opća ravnoteža u otvorenoj ekonomiji postiže se kada su istovremeno ispunjeni uslovi
ravnoteže na sva tri tržišta: tržištu dobara, tržištu novca i deviznom tržištu, što se dešava u
sjecištu krivih IS, LM i BP.
Ravnoteža tri tržišta:
• Kriva IS = tržište roba i usluga
• Kriva LM = tžište novca
• Kriva BP = platni bilans
Kada se tri krive ukrste u istoj tački (e), uz
svjetsku kamatnu stopa (i*), sva tri tržišta su u
ravnoteži (“čiste se istovremeno”).
 Model otvorene privrede
• Efekti politika u režimu fluktuirajućeg tečaja
1. Ekspanzivna fiskalna politika proizvodi određene efekte mjera takve politike koje se
manifestiraju na sljedeći način:
• državna potrošnja (G) raste po definciji, a time i lična potrošnja (C) raste, jer rastu domaća
tražnja za domaćim dobrima i domaći proizvod (C=C(Y-T));
• uticaj rasta državne potrošnje na investicije (I=I(Y,i)) zavisi od toga da li će preovladati efekat
rasta domaćeg proizvoda ili efekat rasta kamatnih stopa (ovaj odnos je jasan u zatvorenoj
ekonomiji, ali u slučaju otvorene ekonomije nije):
• neto izvoz opada (spoljnotrgovinska pozicija se pogoršava) usljed rasta domaće tražnje za
uvoznim dobrima i aprecijacije domaće valute.
 Model otvorene privrede
• Efekti politika u režimu fluktuirajućeg tečaja
2. Restriktivna monetarna politika - Centralna banka može provoditi mjeru povećanja stope
obaveznih rezervi - smanjiti portfolio komercijalnih banaka za kreditiranje što će dovesti do
povećanja kamatnih stopa na kredite. Efekti:
• Smanjće se domaća tražnja, a time i dohodak.
• U nastavku procesa kroz multiplikativno djelovanje doći će do smanjenja potrošnje i
investicija i smanjiće se domaća proizvodnja, a što će opet imati efekat smanjenja dohotka itd.
• Veća kamatna stopa stimulira značajan priliv kapitala, pa je bilans plaćanja (BP) u suficitu što
dovodi do aprecijacijskih pritisaka na domaću valutu.
 Model otvorene privrede
• Efekti politika u režimu fiksnog tečaja - U uslovima fiksnog deviznog kursa, instrumenti monetarne
politike se više ne mogu koristiti u punom kapacitetu, već je moguće samo prilagođavati devizni kurs.
• U slučaju da zemlja odluči provesti ekspanzivnu fiskalnu politiku provođenjem mjere povećanja
državne potrošnje to će pomaknuti krivu IS udesno.
• Centralna banka se mora prilagođavati nastaloj tražnji za novcem i povećati ponudu novca kako se
kamatna stopa, a time devizni tečaj valute, ne bi promijenili - mjere ekspanzivne monetarne politike,
kojima bi se povećala količina novca u opticaju, uz uslov nepromijenjene kamatne stope i deviznog
tečaja.
• Posljedično, može se pojaviti problem da realna vrijednost domaće valute raste usljed rasta inflacije,
ali i da poraste vanjski deficit i vanjski dug.
Pitanja?
Hvala