Tržište i država u

modernoj privredi
Tržišna ekonomija je razrađeno ustrojstvo za
uskladjivanje ljudi, aktivnosti i poslova kroz
sistem cijena i tržišta.
To je komunikacijsko sredstvo za udruživanje
milion različitih pojedinaca.
Niko nije oblikovao tržište.
U tržišnoj ekonomiji ni jedan pojedinac ili
organizacija nije odgovorn za proizvodnju,
potrošnju ili razmjenu, kao ni za određivanje
cijena.
Tržište se može definisati kao mjesto na kojem
kupci i prodavci određuju cijene i razmjenjuju
dobra.
Može biti:
Centralizirano;
Decentralizirano;
Finansijsko;
Tržište podrazumijeva oblik razmjene roba i
usluga posredstvom novca, gdje važi
istovjetnost cijena proizvoda iste vrste.
Novčani oblik razmjene je nastao spontano sa
razvitkom društvene podjele rada,
specijalizacije i novca, a današnje tržište
djeluje kao uređeni i ustaljeni proces
razmjenskih odnosa.
Postoje razni kriterijumi za klasifikaciju tržišta.
Tržište može da se definira prema:
 broju učesnika u ponudi i tražnji,
 raspoloživim supstitutima za određeni

proizvod,
 reakcijama jednih ponuđača na promjene

cijena,
 outputu ili kvalitetu drugih proizvođača

istovjetnog proizvoda,
 mogućnosti ulaska na dato tržište,
 intervenciji države,
prema materijalno tehničkim kriterijumima po
vrstama i količinama roba, sistemu prodaje,
 prema geografskom rasporedu i sl.
Tržišna moć (market power) predstavlja stepen
uticaja prodavaca i kupaca na odvijanje
tržišnih transakcija, u prvom redu na
oblikovanje cijena.
Ova moć je veća što je broj prodavaca i kupaca
manji.
Prema broju učesnika na tržištu i njihove tržišne
moći obrazuju se različite tržišne strukture ili
tržišna stanja (tipologija tržišta):
 potpuna ili savršena konkurencija (sa velikim

brojem učesnika i na strani tražnje i na strani

ponude);
 monopol (jedan učesnik na strani ponude) i

monopson (jedan učesnik na strani tražnje);

 oligopol (mali broj učesnika strani ponude, koji

su moćni) i oligopson (mali broj učesnika strani

tražnje, koji su moćni);
 ograničena konkurencija (mješavina potpune

konkurencije i monopola, gdje veliki broj

proizvođača nudi diferencirani proizvod).
Sa gledišta intervencije države razlikujemo:
 tržište bez intervencije države - slobodno

tržište, u kome država ne određuje bitne

odrednice poslovnih transakcija, npr. cijene i
kamate, i
 vezano ili regulirano tržište, ako država

interveniše na tržištu administrativnim

mjerama i propisima.
Razvrstavanje tržišta prema materijalno-tehničkim
kriterijumima se vrši na slijedeći način:
 globalna podjela tržišta obuhvata: tržište roba i

usluga, tržište faktora proizvodnje (rada, kapitala

i zemljišta), tržište novca i hartija od vrijednosti.
 prema teritorijalnom obuhvatu, tržište može biti:

lokalno, regionalno, nacionalno i svjetsko tržište.

 prema obimu prometa, dijelimo trgovinu na veliko

(grosističko tržište) i trgovinu na malo

(detaljističko tržište).
 sa gledišta vrste robe, koje se na njemu

razmjenjuju, razlikujemo, npr., tržište čelika,

tržište nafte, tržište pšenice, tržište uglja, itd
Nelegalna tržišta,
kvazitržišta

Crno tržište (black market) čine sva nelegalna tržišta

koja nastaju kada su cijene fiksirane u smislu
minimalnog ili maksimalnog nivoa, obično od strane
vlade. U tom slučaju na crnom tržištu se obavljaju
trgovinske transakcije po cijenama iznad tog nivoa.
Crna tržišta nastaju najčešće u ratnim vremenima, ili
etzv. ekonomijama nestašice (obično je to bila odlika
bivših socijalističkih ekonomija).
Vrste kvazitržišta i formiranje
cijena
Mehanizmi i funkcije tržišta

Kako tržište riješava tri ekonomska problema?

Šta će se proizvoditi određuje se novčanim
glasovima potrošača, i to prema njihovim
dnevnim potrebama.

Kako će se proizvoditi određuje se

konkurencijom među različitim
proizvođačima, odlukama šta će se kupiti.

Za koga se proizvode dobra odlučuje se

pomoću ponude i tražnje na tržištima faktora
proizvodnje (rad, kapital, prirodni resursi).
Nevidljiva ruka i savršena
konkurencija.
Tržišne privrede se temelje na privatnom
vlasništvu, što omogućava efikasnu alokaciju
resursa. U svojoj knjizi Bogatstvo naroda,
koja predstavlja temeljnu knjigu moderne
ekonomije, Adam Smit bio je oduševljen
spoznajom reda u ekonomskom sistemu, koji
se uspostavlja na principu «nevidljive ruke.»
«Svakog pojedinca zanima sopstveni interes, a
ne interes društva. Ali rukovođen svojim
sopstvenim interesom, on prirodno, ili bolje
rečeno nužno, bira upotrebu koja je
najpovoljnija za društvo ... njegova namjera
je sopstvena korist, ali je on u ovom, kao i u
mnogim drugim slučajevima, vođen
nevidljivom rukom da promovira cilj koji nije
dio njegove prvobitne namjere ... Ostvarujući
sopstveni interes, on društveni interes često
unapređuje bolje nego kada zaista namjerava
da ga unaprijedi.» (A. Smit, 1776.)
FUNKCIJE TRŽIŠTA
1. Informativna funkcija tržišta se ogleda u pružanju
sudionicima na tržištu opštih informacija o stanjima
ponude i tražnje za određenom robom/uslugom.
Opštu tržišnu informaciju predstavlja tržišna cijena.
2. Alokativna funkcija pokazuje uticaj tržišta na
racionalnu ekonomsku raspodjelu faktora proizvodnje
(rada, prirodnih resursa i kapitala). Zapravo, tržište
omogućava alokaciju (razmještaj) faktora proizvodnje
na jeftin i jednostavan način.
3. Selektivna funkcija tržišta je selekcija samih
privrednih subjekata, kroz odabir njihovih proizvoda i
usluga na tržištu, a na osnovu tržišne konkurencije u
kojoj opstaju samo efikasni (relativno produktivni)
poduzetnici.
4. Distributivna funkcija tržišta se, po
pravilu, odnosi na primarnu raspodjelu
nacionalnog dohotka, koja kroz proces
tržišnog formiranja cijena faktora
proizvodnje određuje dohotke njihovim
vlasnicima (radnicima, vlasnicima kapitala,
vlasnicima zemlje i drugih prirodnih
resursa, poduzetnicima).