EKONOMIJA

Doc.dr Sandra Đurović

mr Nermin Škretović
 NAZIV NAUKE „EKONOMIJA“
 Naziv ekonomske nauke potiče od grčke riječi
„oikonomikos“ (οικονομικός). Ova riječ
povezuje grčke riječi „nomos“ (νόμος), običaj,
zakon i „oikos“ (οικος), kuća, i izvorno znači:
zakoni upravljanja domaćinstvom. Vjeruje se da
ju je prvi put upotrijebio grčki mislilac Ksenofon
(Ξενοφῶν, 427–355. pne.) koji je svoju knjigu
koja objašnjava kako uspešno voditi
poljoprivredno domaćinstvo nazvao
„Oikonomikos“ (Oικονομικός) .
„EKONOMIJA je isuviše interesantna da bi se
njome bavili samo profesionalni ekonomisti.
Ona utiče na gotovo sve što činimo, ne samo na
poslu ili u prodavnicama, već i kod kuće i na
glasačkim mjestima.
Ona utiče na to koliko vodimo računa o planeti
na kojoj živimo, koliko brinemo o budućnosti
koju ostavljamo svojoj djeci, o siromašnima i
ljudima sa invaliditetom, kao i o resursima koji
su nam na raspolaganju“.
David Begg; Stanley Fischer; Rudiger Dornbusch; „Ekonomija“.
 ŠTA JE EKONOMIJA?
Engleski ekonomski pisac Lajonel Robins (Lionel Robbins, 1898-1984) dao
je ključne pojmove za precizno definisanje ekonomske djelatnosti.
To su:
 da mora da postoji više ciljeva,
 da se oni mogu rangirati po hitnosti,
 da su sredstva za njihovo ostvarivanje ograničena, i
 da ona imaju više alternativnih upotreba.

ROBINS je dao definiciju ekonomije kao nauke koja proučava

ponašanje u odnosu između ciljeva i oskudnih sredstava koja
imaju alternativne upotrebe .

Ekonomska aktivnost podrazumijeva alokaciju raspoloživih resursa na osnovu

procjene koristi i troškova koje svaka od raspoloživih alternativa nosi sa
sobom, a ekonomska nauka je nauka o optimalnoj alokaciji rijetkih resursa
koji imaju alternativnu upotrebu.

Na ovaj način teorijska ekonomija se definiše kao nauka o racionalnom

ekonomskom izboru. Ona treba da otkrije zakone (pravila) kojima se ljudi
rukovode u svom (racionalnom) ekonomskom ponašanju.
 KRUŽNO KRETANJE KAPITALA
 Kružno kretanje kapitala-Neprekidan tok
reprodukcije zahtjeva da se kapital rasporedi po
pojedinim fazama procesa reprodukcije na način
da se osigura njen nesmetan tok.
 Neprekidno kretanje kapitala zove se kružno
kretanje (kružni tok) i označava se:

N R P R’ N’
N’>N
N-N’

 Kapital istovremeno postoji i funkcioniše u

više oblika. U procesu proizvodnje, on se
transformiše, odnosno prelazi iz jednog
oblika u drugi.U tom procesu, jedino novac
zadržava i početni i završni oblik
postojanja.
 EKONOMSKI ZAKONI
Zakoni koji djeluju bez uticaja svijesti i volje ljudi.

Osnovni ekonomski zakon je

ZAKON VRIJEDNOSTI (zakon ponude i tražnje)
PODJELA EKONOMIJE
DVA OSNOVNA NIVOA POSMATRANJA I ANALIZE EKONOMSKIH FENOMENA, POJAVA I KATEGORIJA

MIKROEKONOMIJA MAKROEKONOMIJA

 Mikro, na nivou pojedinca,  Makro, na nivou društva kao

domaćinstva i preduzeća; cjeline i svakog njegovog
globalnog aspekta;
ČAROBNI TROUGLOVI

CIJENA STABILNOST CIJENA

TRAŽNJA PONUDA PUNA URAVNOTEŽEN

ZAPOSLENOST PLATNI BILANS

mikroekonomski makroekonomski
EKONOMSKI RESURSI (DOBRA)
DOBRA KOJA SU RELATIVNO RIJETKA ILI OGRANIČENA
ZA PROIZVODNJU DOBARA I USLUGA NEOPHODNO JE UTROŠITI ODREĐENE
KOLIČINE EKONOMSKIH RESURSA;
OGRANIČENI RESURSI=OGRANIČENE PROIZVODNE MOGUĆNOSTI;

Za nacionalnu privredu, veoma je važno kako se raspoređuju

(alocijaru) i upotrebljavaju ograničeni resursi za proizvodnju
dobara.

U svakom društvu treba riješiti 3 osnovna zadatka proizvodnje:

ZA
ŠTA KAKO
KOGA
DVA ALTERNATIVNA MEHANIZMA
ALOKACIJE RESURSA:
PLANSKI MEHANIZAM TRŽIŠNI MEHANIZAM

 Planski mehanizam kroz  Tržišni mehanizam-

državnu regulaciju, koja
podrazumijeva plansku
akciju.
 Tržišna struktura se
tržište, kao spontani i
samostalni mehanizam
za rješavanje problema
alokacije, selekcije i
distribucije.
oslanja na tražju i
ponudu kako bi riješila
tri ekonomska
problema(šta, kako i za
koga).
OSNOVNE FUNKCIJE TRŽIŠNOG
MEHANIZMA
SELEKTIVNA (selekcija robe i proizvoda-
zakon jačeg)

ALOKATIVNA (razmještanje)

DISTRIBUTIVNA (distribucija stvorene vrijednosti)

INFORMATIVNA (informacioni sistem pokazuje tržište)

 OSNOVNE FUNKCIJE TRŽIŠNOG MEHANIZMA
TRŽIŠNI MEHANIZAM: CIJENA, TRAŽNJA, PONUDA
KIBERNETSKI MEHANIZAM POVRATNO DEJSTVO

Funkcije:

 SELEKTIVNA
(selekcija robe i
proizvoda-zakon
„jačeg“);
 ALOKATIVNA
(razmještanje);
 DISTRIBUTIVNA
(distribucija stvorene
vrijednosti);
 INFORMATIVNA
( inf.sistem pokazuje
tržište).
TRŽIŠNI MEHANIZAM NE DAJE DOBRE REZULTATE
U SLJEDEĆIM SLUČAJEVIMA:

1. JAVNA DOBRA 2. EKSTERNALIJE

 KULTURNE, OBRAZOVNE,
 Su uticaji beznaknade
ZDRAVSTVENE,BEZBJEDONOSNE nekog subjekta na dobrobit
I DRUGE USTANOVE OD JAVNOG nekog sa strane;
ZNAČAJA...
 IMAJU 2 POJAVNA OBLIKA:

 EKSTERNA KORIST
 Eksterna korist postoji onda kada aktivnosti
jednog subjekta donose koristi drugim, a one se ne
mogu naplatiti kroz tržišne mehanizme (npr.
„ODLIV MOZGOVA“ ZA ZEMLJU GDJE ODLAZE);

 EKSTERNA ŠTETA
3. STAGNANTNA  Ako je efekat sa strane nepovoljan,
eksternalija se naziva eksterna šteta;
TEHNOLOGIJA (ŠTETA NA KOJU SE NE MOŽE UTICATI, npr. NUKLEARNE
 INDUSTRIJA OBUĆE, KATASTROFE, PRIRODNE KATASTROFE...)

TEKSTILA...
4. NISKA CJENOVNA
ELASTIČNOST TRAŽNJE
 10 PRINCIPA EKONOMIJE

 Kako ljudi donose odluke (1, 2, 3, 4)

 Kako ljudi djeluju jedni na druge (5, 6, 7)
 Kako funkcioniše privreda kao cjelina (8, 9, 10)
KAKO LJUDI DONOSE ODLUKE

Odluke u ekonomiji:

Šta?
Koliko?
Kako?
Za koga (raspodjela)?
 KAKO LJUDI DONOSE ODLUKE
 IZBOR (šta?)

 Princip 1. Ljudi se suočavaju sa izborom

Vrijeme (fudbalska utakmica ili film?)
Dohodak (cipele ili jakna?)
Odbrana ili potrošnja? (puške – buter)
Proizvodnja struje ili ekologija?
Efikasnost ili jednakost u raspodjeli?
KAKO LJUDI DONOSE ODLUKE
 ODRICANJE

 Princip 2. Trošak nečega jeste ono čega se

odričete da biste to dobili
-Studirati ili šetati?
-Oportunitetni trošak
-„Nema besplatnog ručka”
 KAKO LJUDI DONOSE ODLUKE
 KOLIKO?

 Princip 3. Racionalni ljudi razmišljaju o

graničnim slučajevima
Koliko još potrošiti („pojesti”)?
Koliko još proizvesti?
Koliko još zaposliti?
Koliko još investirati?
KAKO LJUDI DONOSE ODLUKE
 Podsticaji

 Princip 4. Ljudi reaguju na podsticaje

 Benzin poskupi-vazimo manje
 Poskupe kruške-jedemo jabuke
 Porez veći-kupujemo manje
 Željene i neželjene posledice
 Paradoks sigurnosnih pojasa i vazdušnih jastuka (manje smrtnih
ishoda-veći broj saobraćajnih nezgoda)
KAKO LJUDI DJELUJU JEDNI NA DRUGE
 Princip 5. Trgovina može svakoga dovesti u
bolji položaj

Trgovina (istorija civilizacije)

Konkurencija
Podjela rada
Nije „nulta suma“ igre
 KAKO LJUDI DJELUJU JEDNI NA DRUGE
 Princip 6. Tržišta su obično dobar način da se
organizuju ekonomske aktivnosti
Načini podjele rada
Sučeljavanje ponude i tražnje
Tržišna privreda
Nevidljiva ruka (А. Smit)
Cijene i konkurencija
KAKO LJUDI DJELUJU JEDNI NA DRUGE
 Princip 7. Vlade su ponekad u stanju da poboljšaju tržišne
ishode

Tržišni neuspjeh-situacija u kojoj tržište prepušteno samo sebi ne uspijeva

da izvrši efikasnu alokaciju resursa.

 Eksternalije
 Tržišna moć (sposobnost jednog ekonomskog činioca ili
manje grupe činilaca da vrši znatan uticaj na tržišne cijene)
 Pravičnost

Uloga države
KAKO FUNKCIONIŠE PRIVREDA KAO CJELINA
 Princip 8. Životni standard u zemlji zavisi od
sposobnosti da se proizvedu dobra i usluge

Produktivnost (količina dobara i usluga

proizvedena u svakom satu radnog vremena)
Veza između proizvodnje i potrošnje
(životni standard)
KAKO FUNKCIONIŠE PRIVREDA KAO CJELINA
 Princip 9. Cijene rastu kada država štampa
previše novca

Novac– ekonomski pronalazak

Inflacija – opšti porast cijena
Emisija novca (štampanje?)
 KAKO FUNKCIONIŠE PRIVREDA KAO CJELINA
 Princip 10. Društvo se, na kratak rok, suočava sa izborom
između inflacije i nezaposlenosti
Filipsova kriva (kratak rok i
Zaposl.
privremenog karaktera)

Poslovni ciklusi – ciklično Infl.

kretanje privrede
 Tražnja je rezultat iskazanih potreba za
određenim vrstama i količinama proizvoda i
usluga, koje su potrošači spremni da kupe po
odgovarajućim cijenama.

 Najčešće se označava sa D (eng. demand).

 OPŠTI ZAKON TRAŽNJE
 Opšti zakon tražnje smatra se univerzalnim
zakonom koji je izveden iz prakse jer je
dokazano da (pri ostalim nepromijenjenim
uslovima) sa rastom cijena opada tražnja i
obratno, sa padom cijena raste tražnja

 Tražena količina- količina koju su kupci

spremni i sposobni da kupe

 Tržište predstavlja grupu kupaca i

prodavaca određenih roba i usluga (Gregori
Mankju)
OSNOVNI ZAKONI TRAŽNJE
POSMATRANO ISTORIJSKI
Kurno-Maršalov zakon
tražnje

Fišer-Paretov-Valrasov zakon
tražnje

Slucki-Hiks-Alenov zakon
tražnje

Henri-Mur-Henri-Šulc ili Mur-Šulcov

zakon tražnje
 KURNO-MARŠALOV ZAKON TRAŽNJE
Polazi od sljedećih pretpostavki:
 Nezavisnost dobara;
 Racionalno ponašanje potrošača;
 Cijena i količina tražene robe se nalaze u inverznom
odnosu;
 Granična korisnost novca je konstantna veličina;
 Matematička formula za 1. zakon tražnje glasi

D = f (p.);.

D = f (Po)

TRAŽNJA JE U FUNKCIJI CIJENE POSMATRANE

ROBE.
 FIŠER-PARETOV-VALRASOV
ZAKON TRAŽNJE
 proširuju prethodni zakon i uvode više različitih cijena u analizu:
D = f (p.,p1, p2, p3,…pn )

 tražnja zavisi od cijena zamjenjivih proizvoda, od

cijena supstituta i komplemenata

D = f (Po,P1, P2, P3,…Pn)

TRAŽNJA JE U FUNKCIJI VIŠE CIJENA

Npr. Tražnja za automobilima zavisi od cijene automobila, ali i od cijena goriva, održavanja, osiguranja itd.
SLUCKI-HIKS - ALENOV ZAKON
TRAŽNJE
 Slucki-Hiks - Alenov zakon tražnje, proširuju
prethodni zakon i uvode dohodak (R) u analizu:
D = f (p.,p1, p2, p3,…pn, R)

D = f (Po,P1, P2, P3,…Pn, R)

TRAŽNJA JE U FUNKCIJI CIJENA I DOHOTKA

Npr. Tražnja za traktorom zavisi od cijene traktora, goriva, održavanja, ali i

od dohotka.
HENRI-MUR-HENRI-ŠULC ILI
MUR-ŠULCOV ZAKON TRAŽNJE

Mur - Šulcov zakon (Henri Mur i Henri Šulc): D = f (p1, p2, p3,…
pn, R, t) u analizu tražnje uvode faktor vrijeme, odnosno sa
statičkog prevode na dinamičku, unošenjem vremenskog
elementa u formulu.
Naime, oni su prethodna 3 zakona, koja su bila statička,
unaprijedili i uvodeći vrijeme, doveli da ovaj bude dinamički.

D = f (Po,P1, P2, P3,…Pn, R, t )

TRAŽNJA JE U FUNKCIJI CIJENA(P) , DOHOTKA (R) I
VREMENA (t)
dinamički karakter
Npr. Tražnja za traktorom zavisi od cijene traktora, goriva, održavanja, dohotka, ali i
vremena.
 OSNOVNI FAKTORI KRIVE TRAŽNJE
 R-Dohodak; Prosječni dohodak je glavna determinanta tražnje, jer kad dohodak raste,
pojedinci uglavnom kupuju svega više, čak i kada se cijene ne pomjeraju.
 S-Stanovništvo, njegova struktura i broj takođe utiče na veličinu tržišta, pa prema
tome i na tražnju. (Sa stanovišta tražnje, nije jednako interesantno stanovništvo Kine i stanovništvo
Crne Gore.)
 P-Cijene roba, supstituta i komplementarnih (dopunjujućih) dobara;Cijene i raspoloživost
srodnih dobara takođe utiču na tražnju. Posebno snažna veza postoji kod dobara – supstituta –
(dobara koja ostvaruju istu funkciju, npr: nafta i prirodni gas, pamuk i vuna, itd.).
 A-Ukusi, želje potrošača; Pored tih objektivnih elemenata, moramo dodati i subjektivne elemente
koje možemo nazvati ukusima ili preferencijama. Ukuse determiniše čitav skup istorijskih,
kulturnih, tradicionalnih, religioznih i drugih uticaja.
 E-Reklama i podticaji; Za pojedine robe postoje posebni uticaji koji određuju njihovu tražnju.
(Kiša podstiče potražnju za kišobranima, snijeg utiče na prodaju skija, reklame podstiču prodaju
pojedinih proizvoda itd. )
 T-Vrijeme; Vremenska komponenta, događaji iz prošlosti ili očekivanja u pogledu budućnosti mogu
da utiču na sadašnju tražnju za nekim dobrima ili uslugama. (Na primjer, ako očekujete da ćete
sljedećeg mjeseca zaraditi više, sada ćete potrošiti više.)
 ND-Nacionalni dohodak i njegova raspodjela; Veoma važan faktor krive tražnje koji direktno utiče
na potražnju na tržištu.
Kriva tražnje pokazuje šta se dešava sa traženom količinom nekog dobra kada se pomjeraju
naprijed navedeni faktori. Dovoljno je da se jedna od promjenljivih izmijeni, pa da se kriva
tražnje pomjeri (ulijevo ili udesno).
 FORMULA EMPIRIJSKOG ZAKONA
TRAŽNJE
D=f(A,S,ND,Po,P1,P2,...Pn,R,t,E)
A-Ukusi, želje potrošača;
S-Stanovništvo(tražnja zavisi od stanovništva);
ND-Nacionalni dohodak i njegova raspodjela;
P-Cijene roba, supstituta i komplementarnih (dopunjujućih)
dobara;
R-Dohodak;
T-Vrijeme;
E-Reklama(promocija) i podsticaji
 OPŠTI ZAKON TRAŽNJE
 Opšti zakon tražnje smatra se univerzalnim
zakonom koji je izveden iz prakse jer je dokazano
da (pri ostalim nepromijenjenim uslovima) sa
rastom cijena opada tražnja i obratno, sa
padom cijena raste tražnja

 Tražena količina- količina koju su kupci spremni

i sposobni da kupe

 Tržište predstavlja grupu kupaca i prodavaca

određenih roba i usluga
(Gregori Mankju)
GRAFIKON NA SLJEDEĆOJ SLICI POKAZUJE, NA OSNOVU
PODATAKA IZ TABELE, ZAKON TRAŽNJE. PO OPŠTEM
PRIHVATANJU U LITERATURI, CIJENA SLADOLEDA JE PRIKAZANA
NA VERTIKALNOJ, A TRAŽENA KOLIČINA SLADOLEDA NA
HORIZONTALNOJ OSI. OPADAJUĆA LINIJA KOJA POKAZUJE
ODNOS IZMEĐU CIJENE I TRAŽENE KOLIČINE ZOVE SE KRIVA
TRAŽNJE.
OSNOVNI IZUZETCI OD OPŠTEG
ZAKONA TRAŽNJE

Gifenov paradoks;

Veblenov slučaj;

Slučaj špekulacije.
 GIFENOV PARADOKS
formuliše se kao izuzetak od samog zakonitog
ponašanja tražnje određenih proizvoda u slučaju
povećanja njihovih tržišnih cijena.
Pri rastu cijena hleba raste i tražnja za njim, što je
suprtono zakonu tražnje. Gifen je proučavao
ponašanje u potrošnji u uslovima niske kupovne
snage i došao do zaključka: što je namirnica skuplja,
više se traži nego obično; hleb čak i kada poskupi,
relativno je jeftiniji npr. od mesa i drugih proizvoda.
To je Gifenov paradoks.
 VEBLENOV PARADOKS
Proučava ponašanje bogatih, tkz. „teorija dokoličarske
klase“ ili „snobovski paradoks“ gdje se tražnja nekog
proizvoda ne povećava ako pada njegova tržisna cijena,
odnosno tražnja se povećeva ako raste tržišna cijena.

Veblenov slučaj objašnjava rasipničko ponašanje

bogatih potrošača, koji traže samo najluksuznije
proizvode, odnosno, što je roba skuplja, sve je
više cijene i traže da bi potvrdili status u društvu
(npr.slike, nakit...).
 SLUČAJ ŠPEKULACIJE
Javljaju se 2 slučaja: kad se cijena traženog proizvoda
poveća, poveća se i tražnja jer se očekuje dalji
porast cijene, dok se drugi slučaj odnosi na obrnutu
tržišnu situaciju, da pri smanjenju cijene izostane
povećanje tražnje jer se očekuje da će cijene dalje
padati.
Kada sa opštim porastom cijena raste i tražnja: „Danas
kupujem više nego sjutra, jer će prekosjutra cijene biti
više“ i obrnuto, kada cijene brzo padaju, „ Ne kupujem
danas, nego čekam da cijene padnu još niže“.
To je slučaj špekulacije.
 PLAN I STRUKTURA TRAŽNJE
TRAŽNJA JE, KAO TRŽIŠNI IZRAZ POTROŠNJE, VEOMA SLOŽENA EKONOMSKA POJAVA
KOJU DETERMINIŠU MNOGOBROJNI EKONOMSKI I NEEKONOMSKI FAKTORI, PA JE,
STOGA, MOŽEMO PRIKAZATI PREKO ŠEME - KOJA SE U EKONOMSKOJ ANALIZI TRAŽNJE
OBIČNO ZOVE PLAN, ODNOSNO STRUKTURA TRAŽNJE. IZ PLANA - ODNOSNO
STRUKTURE TRAŽNJE MOŽEMO IZDVOJITI ČITAV SET OBJEKTIVNIH I SUBJEKTIVNIH
ELEMENATA NA OSNOVU KOJIH SE FORMIRA LISTA ŽELJENIH ROBA KVANTITATIVNO
IZRAŽENA.

SISTEM
POTREBA

UKUSI I KONJUKTURA
(okolnoisti) I
ŽELJE SADAŠNJE
POTROŠAČA CIJENE

TRAŽNJA

PROCJENA
DOHODAK BUDUĆIH
CIJENA
PLAN I STRUKTURA TRAŽNJE
SISTEM
POTREBA

UKUSI I KONJUKTURA
ŽELJE (okolnosti) I
SADAŠNJE
POTROŠAČA CIJENE
TRAŽNJA

PROCJENA
DOHODAK BUDUĆIH
CIJENA
PLAN I STRUKTURA TRAŽNJE
TRŽIŠNI
POREMEĆAJI

POZNAVANJE SADAŠNJE
SVOJSTVA
ROBE CIJENE

TRAŽNJA
PROCJENA
UKUSI I ŽELJE BUDUĆIH
POTROŠAČA CIJENA

DOHODAK
 Klasifikacija tražnje

Potrošačka tražnja Investiciona

(tražnja za sredstvima za tražnja
potrošnju) (tražnja za sred. za proizvodnju)

Tražnja za Tražnja za
luksuznim i
nužnim trajnim
dobrima dobrima
OSNOVNE VRSTE TRAŽNJE
Potrošačka tražnja
Investiciona tražnja
(proizvođačka tražnja);
Investiciona tražnja je tržišni izraz
proizvođačke tražnje.
Kod tražnje za sredstvima za proizvodnju
važan analitički aparat je input-autput ili
međusektorska analiza čijim se osnivačem
smatra Vasili Leontief.
LEONTIJEVA INPUT-AUTPUT TABELA
Ruski ekonomista Vasili Leontief razvio je
takozvanu input- autput analizu ili matricu,
odnosno analizu međusektorskih odnosa.
Pojedini ekonomski pisci kvalifikuju ovo
učenje kao zahvatanje fenomena opšte
ravnoteže na osnovu empirijske analize
ukupne društvene proizvodnje. Kod tražnje za
sredstvima za proizvodnju važan analitički
aparat je input-autput ili međusektorska
analiza.Napravio je input-autput tabelu u kojoj
je stvorenu proizvodnju raspoređivao po
sektorima.Najprije je uradio trosektorski
model privrede (industrija, poljoprivreda,
domaćinstvo), a kasnije je dodao izvoz i uvoz.
TROSEKTORSKI MODEL LEONTIEFA
PRETPOSTAVIMO DA UKUPNA PROIZVODNJA POLJOPRVEDE IZNOSI 200 DOLARA (OD
ČEGA ONA POTROŠI 50, PRERADJIVAČKA INDUSTRIJA 40, A DOMAĆINSTVA 110), U PRERAĐIVAČKOJ
INDUSTRIJI 250 DOLARA (ŠTO SE U POTROŠNJI DIJELI NA 70 ZA POLJOPRIVREDU, 30
ZA SAMU PRERADJIVAČKU INDUSTRIJU I 150 ZA DOMAĆINSTVA), DOK SE DOMAĆINSTVA JAVLJAJU
U UKUPNOJ PROIZVODNJI OD 300 DOLARA (KOJA ODLAZI U IZNOSU OD 80 U POLJOPRIVREDU,
180 U PRERAĐIVAČKU INDUSTRIJU I 40 ZA NJIH SAME). NA OSNOVU OVIH PODATAKA
MOŽE SE SASTAVITI SLJEDEĆA TABELA:

Odlazi u I II III Ukupni

sektor poljoprivreda Prerađivačka Domaćinstva autput
industrija

I 50 40 110 200
Poljoprivreda

II 70 30 150 250
Prerađivačka
industrija

III 80 180 40 300

Domaćinstva

Ukupni input 200 250 300 750

 IZVORI INPUT-AUTPUT TABELE

Marksove šeme proste i proširene

društvene reprodukcije; Leontijev je Inspirisan
jednim dijelom Marksovog ekonomskog učenja o prostoj i
proširenoj društvenoj reprodukciji i prometom cjelokupnog
društvenog kapitala;

Materijalni bilansi sovjetske privrede;

takođe inspirisan i praksom materijalnih bilansa u
sovjetskom načinu planiranja;

Varlasova teorija o opštoj privrednoj

ravnoteži; Iako mu je Varlasova teorija poslužila kao
jedan od izvora , Leontiefova analiza se razlikuje od
Valrasove konstrukcije opšte privredne ravnoteže.
NEDOSTACI INPUT-AUTPUT
MATRICE
 Cjelokupna proizvodnja prikazana je u
naturalnim jedinicama;
 Problem akumulacije;
 Statički momenat u analizi;
 Stopa inflacije;
 Problem agregiranja proizvoda.
 PONAŠANJE POTROŠAČA
 Jedan od Deset principa ekonomije glasi: ljudi
se suočavaju sa izborom.
 Teorija o ponašanju potrošača bavi se izborom
ljudi-potrošača i objašnjava kako ljudi donose
odluke.
 Nijedan potrošač (osim ponekog ekonomiste) ne
prolazi kroz eksplicitne optimizacije koje
predviđa teorija, a ipak smo njen dio, jer i vi ste
potrošač.
 Dokaz da čokolada postoji jeste to što je
jedemo, a dokaz teorije jeste u njenoj
primjeni.
SAVREMENE TEORIJE O PONAŠANJU POTROŠAČA
 Jedan od osnovnih postulata u ekonomskim analizama: potrošač
maksimira korisnost i pri datom dohotku i tržišnim cijenama
uvijek se racionalno ponaša.
 U XIX vijeku ekonomski teoretičari su polazili od osnovne premise
da je korisnost mjerljiva veličina. Kasnije, napuštaju ovu
restriktivnu pretpostavku i zadovoljavaju se stavom da je potrošač
sposoban da dosljedno rangira kombinacije dobara prema svojim
preferencijama. Budući da su cijene i dohoci dati parametri
njihovih ponašanja, potrošači maksimiraju svoju funkciju
korisnosti pod uslovima naprijed navedenih ograničenja.
Ovdje posmatramo potrošača kao jedno racionalno
biće, jednu idealizovanu ličnost u potrošnji - homo-
economicus – koji se uvijek trudi da pri datim cijenama i
dohotku kojim raspolaže - u svim situacijama na tržištu
maksimira svoj položaj, tj. da maksimira svoje
zadovoljstvo .
 Teorije o
ponašanju
potrošača

Sa stanovišta
Sa stanovišta metoda
koji se koristi u analizi
mjerenja
korisnosti

KARDINALNE ORDINALNE
INTROSPEKCIJA TEORIJE TEORIJE
BIHEJVIORIZAM
posmatrati Korisnost se Korisnost nije potrebno
ponašanje
samog sebe može mjeriti mjeriti da bi došli do
kao veličina rješenja
 Sa metodološkog stanovišta:

Sa INTROSPEKCIJA BIHEJVIORIZAM
stanov 1.Teorija
išta 4.Teorija
marginalizm
korisn igara
a
osti:
3.Teorija
ORDINAL 2.Teorija otkrivene
NI
KARDINA
indiferencije preference
LNI
 MARGINALIZAM
 Marginalizam je ekonomska teorija
koja se javlja između 1870-ih godina
i poznata je danas u ekonomskoj
teoriji kao Dževonsova Revolucija.
Do marginalizma smatralo se da je
rad isključivi tvorac vrijednosti,
potom prebacuju teoriju o stvaranju
vrijednosti samo radom na
subjektivnu ili marginalnu korisnost.
 Teorija otkrivene preferencije
(Preferencije-želje, sklonosti, ukusi...)

Teorija otkrivene preferencije omogućava da

se odrede sklonosti potrošača na osnovu
izbora koje oni vrše uz različite cijene i nivoe
dohotka.

Preferencije potrošača se u praksi

utvrđuju preko njihovog stvarnog
ponašanja.
 Otkrivene preferencije
primjer dvije budžetske linije

.A

.
B

.
C

I1 I2
X
„Pronalaženje” krive indiferentnosti
Y

.C

. A

. B .
D

I
2 I1 I3
X
 TEORIJA INDIFERENTNOSTI
(Indiferentnost-ravnodušnost)

Analizirajući savremenu teoriju cijena naučnici

Edžvort i Pareto, nezavisno jedan od drugog, 30-
ih i 40-ih godina prošlog vijeka, došli su do
zanimljivog analitičkog oružja: ponašanje
racionalnog potrošača prikazano putem
površine indiferentnosti – u slučaju dvije robe
krive indiferentnosti, odnosno krive jednakog
izbora. (Npr. hrana i odjeća)
 EFEKAT SUPSTITUCIJE I
DOHOTKA
Efekat supstitucije predstavlja promjenu tražnje koja
nastaje zbog promjene stope razmjene između dva
dobra.

Efekat dohotka predstavlja promjenu tražnje koja

nastaje kao posljedica promjene u realnoj kupovnoj
moći potrošača.
Efekat dohotka je efekat koji
nastaje promjenom realnog (NE
nominalnog) dohotka, a da pri tom
cijene ostaju konstantne veličine.
Efekat dohotka: potrošač može za isti
budžet $y da kupi više nego ranije jer sa porastom
dohotka potrošača imamo odgovarajuće efekte na
tražene količine robe.
 Potrošačev budžet iznosi $y.
x2
y Početni izbor
p2

x1
 Potrošačev budžet iznosi $y.
x2
Niža cijena dobra 1 pomera liniju
y budžetskog ograničenja udesno.
p2

x1
 Potrošačev budžet iznosi $y.
x2
Niža cijena dobra 1 pomjera liniju
y budžetskog ograničenja udesno.
p2 Sada je potrebno samo $y’ da bi se kupila
y' početna korpa po novim cijenama,
p2 pošto je potrošačev dohodak
porastao za $y - $y’.

x1
Promjene traženih količina usljed ovog “ekstra” dohotka
predstavlja dohodovni efekat promjene cijene.
 Slucki je otkrio da promjene u
tražnji za nekim dobrom usljed
promjene njegove cijene uvek
predstavlja sumu čistog efekta
supstitucije i dohodovnog efekta.
PROMJENE REALNOG DOHOTKA
• potrebno manje dohotka da bi
se kupila stara korpa onda je
realni dohodak porastao;

Slucki je tvrdio da • potrebno više dohotka da bi

ako je po novim se kupila stara korpa onda je
cijenama realni dohodak opao.
x2

Početno budžetsko ograničenje i izbor

x1
x2

Početno budžetsko ograničenje i izbor

Novo budžetsko ograničenje

x1
x2

Početno budžetsko ograničenje i izbor

Novo budžetsko ograničenje;
realni dohodak je porastao

x1
x2

Početno budžetsko ograničenje i izbor

x1
x2

Početno budžetsko ograničenje i izbor

Novo budžetsko ograničenje

x1
x2

Početno budžetsko ograničenje i izbor

Novo budžetsko ograničenje;
realni dohodak je opao

x1
EFEKAT DOHOTKA
x2

x2’ (x1’’’,x2’’’)

x2’’

x 1’ x1’’ x1
 x2 Dohodovni efekat (efekat dohotka) je
(x1’’,x2’’)  (x1’’’,x2’’’).

x2’ (x1’’’,x2’’’)

x2’’

x 1’ x1’’ x1
 Efekat supstitucije
Efekat supstitucije je efekat koji
nastaje kada se cijene mijenjaju, a dohodak ostaje
konstantan.

Šta se događa kada cijena nekog dobra opadne?

Efekat supstitucije: dobro postaje relativno

jeftinije, pa potrošači povećavaju njegovu
potrošnju u odnosu na ostala relativno skuplja
dobra.
ČIST EFEKAT SUPSTITUCIJE
 Slucki je izolovao promjene u tražnji
nastale samo usljed promene relativnih
cijena, odnosno efekat kada se cijene
mijenjaju, a dohodak ostaje
konstantan, pitajući:

“Kakva je promjena u tražnji kada

dohodak potrošača prilagođavamo tako
da on, po novim cijenama, može i dalje
tačno da priušti početnu korpu dobara?”
EFEKAT SUPSTITUCIJE
x2

x2’

x 1’ x1
x2

x2’

x 1’ x1
x2

x2’

x 1’ x1
 x2

x2’

x2’’

x 1’ x1’’ x1
 x2

x2’

x2’’

x 1’ x1’’ x1
 Niže p1 čini dobro 1 relativno
jeftinijim i dovodi do supstitucije
x2 dobra 2 sa dobrom 1.

(x1’,x2’)  (x1’’,x2’’) jeste

čist efekat supstitucije.
x2’

x2’’

x 1’ x1’’ x1
UKUPNA PROMJENA TRAŽNJE
x2 Promena tražnje nastala usljed
niže vrijednosti p1 predstavlja
sumu dohodovnog i efekta
supstitucije, (x1’,x2’)  (x1’’’,x2’’’).
x2’
(x1’’’,x2’’’)
x2’’

x 1’ x1’’ x1
EFEKTI SLUCKOG ZA NORMALNA
DOBRA
 Većina dobara su normalna dobra (tj.
tražnja raste sa porastom dohotka).
 Efekat supstitucije i dohodovni efekat
međusobno se pojačavaju kada se
promeni cijena normalnog dobra.
 x2 Dobro 1 je normalno pošto
veći dohodak povećava
tražnju, pa se dohodovni
efekat i efekat
x2’ (x1’’’,x2’’’) supstitucije
međusobno
x2’’
pojačavaju.

x 1’ x1’’ x1
 Pošto i dohodovni efekat i efekat
supstitucije povećavaju tražnju za
dobrom u slučaju pada cijene tog dobra,
obična kriva tražnje za normalnim
dobrom ima negativan nagib.
 Zakon negativno nagnute krive tražnje
uvijek se primjenjuje na normalna
dobra.
TEORIJE O PONAŠANJU
POTROŠAČA
Teorija marginalizma

Teorija indiferencije
Teorija otkrivene
preference

Teorija igara
 Sa metodološkog stanovišta:

Sa INTROSPEKCIJA BIHEJVIORIZAM
stanoviš 1.Teorija
ta 4.Teorija
marginalizm
korisnos igara
a
ti:
3.Teorija
ORDINALNI 2.Teorija otkrivene
KARDINAL
indiferencije preference
NI
 TEORIJA IGARA
Teorija igara je nauka strategije i pokušaja utvrđivanja
kakve će reakcije izazvati različiti igrači – poput trgovinskih
partnera, poslodavaca, sindikata, pa čak i organizovanih
kriminalnih grupa – i šta preduzeti kako bi za sebe obezbjedili
najbolji ishod.
Ona proučava optimalno ponašanje kada troškovi i dobici
pojedinačne
opcije nisu fiksirani, već zavise od izbora ostalih pojedinaca.
Teoriju su 1944. postavili Nojman (porijeklom Mađar), i Oskar
Morgenstern, kao način razumjevanja donošenja odluka u
stvarnom svijetu u kome se nekoliko strana cenjka, možda sa
nedovoljnim sredstvima i informacijama.
Kasnije se ona razvila u matematičku teoriju strategije koja je
pomogla objašnjavanju koja se odluka više isplati – sarađivati ili
ne sa rivalima. Ogroman doprinos dao je Džon Neš .
Danas se teorija igara primjenjuje na različitim poljima: počev od
 TEORIJA IGARA
 Teorija igara je nauka strategije i pokušaja
utvrđivanja kakve će reakcije izazvati različiti igrači –
poput trgovinskih partnera, poslodavaca, sindikata, pa
čak i organizovanih kriminalnih grupa – i šta preduzeti
kako bi za sebe obezbjedili najbolji ishod.
 Ona proučava optimalno ponašanje kada troškovi i
dobici pojedinačne opcije nisu fiksirani, već zavise od
izbora ostalih pojedinaca.
AUTORI TEORIJE IGARA
 Teoriju su 1944. postavili Amerikanci Džon
fon Nojman (porijeklom Mađar), i Oskar
Morgenstern, kao način razumjevanja
donošenja odluka u stvarnom svijetu u kome
se nekoliko strana cenjka, možda sa
nedovoljnim sredstvima i informacijama.
Kasnije se ona razvila u matematičku teoriju
strategije u čemu je ogroman doprinos dao
Džon Neš , a koja je pomogla objašnjavanju
koja se odluka više isplati – sarađivati ili ne
sa rivalima.
 PRIMJENA TEORIJE IGARA
Teorija je primjenljiva u mnogim oblastima, poput
ekonomije(analiza monopola i duolopola), međunarodnih
odnosa, evolucionoj biologiji, političkim naukama,sportu i
vojnoj strategiji. Teorija ima primjenu i u operacionim
istraživanjima, kolektivnom ponašanju, psihologiji.
Igre mogu biti:
 kooperativne, kada akteri sarađuju u zajedničkom interesu,
i nekooperativne, oponentske, kada akteri pokušavaju da
nadigraju jedni druge i zanemaruju ukupnu dobit igre;
 na igre sa fiksnom sumom, koja se dijeli među igračima, i sa
promjenljivom sumom, čija visina zavisi od odabranih
strategija,
 na statičke igre, kada se sve odluke donose istovremeno, i na
dinamičke, ili sekvencijalne, kada se odluke donose tokom
vremena,
 na igre sa potpunim i nepotpunim informacijama itd.
Od tradicionalne teorije korisnosti, indifererntnosti ili teorije otkrivene
preferencije, kardinalni indeks teorije igara na sasvim drugačiji način
postavljau odnos stvar i homo-economicus-a. U stvari, ovaj odnos se i ne
odnosi na stvar i korisnost proizašlu iz tog odnosa, već umjesto ovoga,
indeks izdvaja druge elemente iz tog kompleksa, a to je da li će
pojedinac imati šanse za dobitak ili gubitak, tj. da li će se neki događaj
ostvariti ili ne. Znači, u prve tri teorije, radi se o odnosu čovjeka i
stvari, gdje to naše idealno biće želi da postigne maksimum
korisnosti u potrošnji, dok je u teoriji igara primarno da li će se neki
događaj ostvariti ili neće.

Zbog zapostavljanja sredine i njenih bitnih činilaca, u kojoj racionalni potrošac živi,
sve ove teorijske konstrukcije morale su dobiti izgled formalnih šema, čije slabosti nije
uopšte teško uočiti, a to su, prije svega:
1. Sve one nose izrazito statički karakter, njihovo razmatranje, zaključci i
izvođenja zasnivaju se na statičkoj ravnoteži u okviru ljudske prirode;
2. Sve one imaju za okvir analize model potpune konkurencije;
3. Polaze od jednog idealizovanog pojedinca - homo-economicus-a.
Zbog toga se teorija igara može svrstati u moćna analitička sredstva bez
kojih bi savremena ekonomska nauka bila znatno siromašnija.
Hvala na pažnji!