POLITIKA I GOSPODARSTVO

RAZLIČITI TIPOVI GOSPODARSTVA

Različiti tipovi gospodarstva

Svako gospodarstvo temelji se na radu. Raditi moramo da bismo živjeli, reći će mnogi. Nekada
davno, svaki član zajednice bio je zadužen za određeni posao, prema uzrastu, sposobnostima,
očekivanjima zajednice. Radilo se na tradicionalan način, onako kako su radili predaci, bez
velikih inovacija.
Vremenom se mijenjao način rada, organizacija rada, i cjelokupni gospodarski život.
Gospodarstvo se moglo prepustiti tržišnim silama, podvrgnuti centralnom planiranju ili
kombinirati prednosti slobodnog tržišta i planskog upravljanja. Zato govorimo o različitim
tipovima gospodarstva i o njihovim odgovorima na temeljna gospodarska pitanja.

Tradicionalno, život Eskima koji žive udaljeno od naseljenih mjesta nije se znatno promijenio od
života kojim su živjeli njihovi preci. Eskimi su tradicionalno lovci i sakupljači, žive u grupama i
sele ovisno o godišnjim dobima. Najviše ovise o proizvodima dobivenim od tuljana i sobova koji
im služe za hranu, izradu odjeće, grijanje i osvjetljenje. Za savjet se pita onog koji je najspretniji
u određenoj aktivnosti, poput lova ili ribolova. Do pojave pušaka lovilo se lukom i strijelom. Za
vrijeme dugih zima lov na lisice i druge krznene životinje osigurava hranu i odjeću, a višak se
prodaje. Riba se lovi kroz rupe u ledu zimi te u rijekama i potocima ljeti.

Suvremeno, Japan njeguje osjećaj za čistoću, strogoću, ljepotu i profinjenost. Vječne ljepote i
vrijednosti imaju mjesto u duhu Japanaca, no tradiciju nadopunjuju posljednja dostignuća
tehnologije. Japanski radnici imaju veliku produktivnost, škole vrše strogu selekciju prema
uspjehu, primijenjena istraživanja temelje se na proučavanju proizvoda, njegovom usavršavanju
i prodaji. Važno je ostvariti profit, priznanja dobivaju samo najbolji, velika je konkurencija i
među pojedincima i među tvrtkama.

Svako gospodarstvo mora odgovoriti na tri temeljna pitanja: što, kako i za koga proizvoditi?
Odgovori na ta pitanja razlikuju četiri tipa gospodarstva. To su običajno gospodarstvo,
komandno gospodarstvo, tržišno gospodarstvo i mješovito gospodarstvo. Svaki tip gospodarstva
ima svoja pravila i zakonitosti koje određuju i upravljaju ekonomskim odnosima u društvu i
uvjetuju tko će imati najviše koristi od zarade.

Običajno je gospodarstvo tip gospodarskog sustava koji se temelji na tradiciji i običajima i kod
kojeg se ne uvode značajne inovacije. Primjere takvog gospodarstva nalazimo u prošlosti, kada
su sva gospodarstva bila takva, no možemo zamijetiti da i danas još postoje običajna
gospodarstva, prije svega u slabo industrijaliziranim zemljama.

Komandno je gospodarstvo ono u kojem se svjesno, planski reguliraju gospodarski procesi,

država donosi sve odluke u vezi s proizvodnjom i raspodjelom, resursi su u državnom vlasništvu.
U takvom gospodarstvu postoji razlika između onog što potrošači mogu željeti i onog što planeri
(država) odluče proizvoditi. Na određeni način stanovništvu se može određivati kakvu će hranu
trošiti, što će odijevati, u kakvim će uvjetima živjeti, mogu se regulirati i osnovne potrebe.
POLITIKA I GOSPODARSTVO

Država donosi gospodarske planove koje nastoji ostvariti, ona je i vlasnik poduzeća i poslodavac
većini zaposlenih. Nisu sva komandna gospodarstva ista, u nekim državama mogu se pojaviti i
elementi tržišnoga gospodarstva, u prisutnosti privatnog poduzetništva u manjoj mjeri.

Tržišno je gospodarstvo tip gospodarskog sustava u kojem tržište upravlja gospodarstvom i

organizira ga. Resursi su u privatnom vlasništvu. Osnovni zakon koji regulira tržišno
gospodarstvo jest zakon ponude i potražnje koji jasno govori da ako postoji potražnja za nekim
proizvodom ili uslugom, taj će proizvod opstati na tržištu, a ako za njim nema potražnje,
proizvod će propasti. Ponuda je ukupna količina roba i usluga koja se nudi na određenom tržištu
po određenoj cijeni. Potražnja je ukupna količina roba i usluga koju su kupci spremni kupiti na
određenom tržištu po određenoj cijeni. Tržište je mjesto sučeljavanja ponude i potražnje.
Pojedinci donose odluke na osnovi tržišnih signala i vlastitih preferencija te tako odlučuju što će
se kupovati od dobara i koje će se usluge koristiti. Svako upletanje države i svaka intervencija u
konkurenciju i tržište nepotrebna je i štetna (A. Smith, načelo "nevidljive ruke"). Tržište je
automatski regulator cjelokupne proizvodnje. Uloga države jest zaštita pojedinca i njegova
vlasništva.

Mješovito gospodarstvo prisutno je u suvremenim državama, odgovori na gospodarska pitanja

dijelom se donose na tržištu, ali postoji državna regulacija (putem fiskalne i monetarne politike).
Resursi su pretežno u privatnom vlasništvu. Uz tržište je potrebna državna regulacija,
angažiranost vlade koja postavlja makroekonomske i mikroekonomske ciljeve. Država donosi i
provodi zakone koji reguliraju gospodarski život, vodi brigu o društvenim djelatnostima koje se
ne mogu prepustiti tržišnom mehanizmu poput zdravstva, socijalne skrbi, kulture i sporta,
obrazovanja i sl.

Pojam tržišta

Tržište postoji svugdje gdje ljudi žele razmijeniti robe i usluge. Ono može biti centralizirano, kao
što je to slučaj s tržištem dionica, decentralizirano poput tržišta rada, može postojati samo
elektronski, poput e-trgovine na internetu. Prema prostoru na kojem se odvija, možemo govoriti
o lokalnom, nacionalnom, međunarodnom i svjetskom tržištu. Prema predmetima razmjene,
možemo govoriti o tržištu dionica, dobara poput hrane, odjevnih predmeta, umjetnina,
vrijednosnih papira i slično.

Tržište je mjesto sučeljavanja ponude i potražnje, te formiranja cijene proizvoda i usluga. To je

ekonomski prostor u kojem se odvija razmjena dobara i usluga prema određenim zakonitostima
i pravilima. U početku je tržište bilo stvarno mjesto na kojem su prodavači i kupci razmjenjivali
robe. Danas također postoje mjesta na kojem se izravno susreću kupci i prodavači, a to su
tržnice.

U tržišnom sustavu sve ima svoju cijenu. Cijena je vrijednost dobra izražena u novcu. Na tržištu
uvijek postoji konkurencija, tj. stanje u kojem postoji više proizvođača istog proizvoda, a svaki od
njih nastoji postići prodaju svog proizvoda. Ta borba ili natjecanje većeg broja poslovnih
subjekata koji imaju suprotstavljene interese naziva se tržišno nadmetanje ili tržišna utakmica.
POLITIKA I GOSPODARSTVO

Cijene proizvoda usklađuju se odlukama proizvođača i potrošača u procesu. Više cijene

povećavaju prihode proizvođača i potiču proizvodnju. Niže cijene povećavaju potrošnju i
obeshrabruju proizvodnju. Cijene su kotao ravnoteže u tržišnom mehanizmu.

Tržišna ravnoteža predstavlja uravnoteženost svih različitih kupaca i prodavača. Tržište

pronalazi ravnotežnu cijenu koja će istodobno zadovoljiti želje i kupaca i prodavača.

Tržišta su dinamična, ona nam pokazuju odnos između ponude i potražnje. Teorija ponude i
potražnje omogućuje nam razumijevanje promjena u ekonomskom okruženju, pokazuje kako
preferencije potrošača određuju potražnju potrošača za dobrima i uslugama, dok su troškovi
poslovanja temelj ponude.
Porast cijene luksuznih automobila može se dogoditi zbog povećane potražnje za njima jer se u
društvu zbog povoljne gospodarske klime povećao broj bogatih pojedinaca ili zbog manje
ponude luksuznih automobila. Porast cijena benzina događa se zbog povećane potražnje za
benzinom ili zbog manje ponude nafte na tržištu.

Funkcije tržišta

Tržište ima nekoliko funkcija:

Selektivna funkcija tržišta - selekcija se ogleda u tome da će ono što je traženo zbog svoje cijene,
kvalitete, dizajna ili modnog trenda biti i prodano, a ono što nije traženo ostat će neprodano.

Alokacijska funkcija tržišta - potrebe tržišta alociraju, razmještaju resurse i proizvode tamo gdje
je najpogodnije, tako će se najveći broj suvenira prodavati u turističkim destinacijama,
osvježavajuća pića i sportski rekviziti u blizini sportskih objekata ili u vrijeme sportskih
događanja.

Distribucijska funkcija tržišta - distribucija ili raspodjela ostvarenog dohotka bit će posljedica
uspjeha na tržištu: ako poduzetnik ostvari veću zaradu, moći će povišiti plaće zaposlenicima,
investirati u proširenje proizvodnje. Globalno zatopljenje, klimatske promjene utječu na
povećanu potražnju za klima-uređajima te njihovi proizvođači mogu računati na veći obim posla,
a samim tim i na veću zaradu što bi se trebalo odraziti i povećanju plaća zaposlenika.

Informacijska funkcija tržišta - govori da praćenje ekonomskih informacija na tržištu

poduzetniku omogućuje da odabere one koje mu mogu koristiti, tržište daje povratne
informacije proizvođačima i pružateljima usluga o ispravnosti njihove tržišne politike koju vode.
Tako mogu procijeniti što i po kojoj cijeni trebaju proizvoditi, koje promjene trebaju uvesti.

Razvojna funkcija tržišta - ukazuje nam na to da je zbog konkurencije na tržištu poduzetnik

svjestan važnosti racionalnog planiranja svoje gospodarske djelatnosti te je prisiljen na unošenje
promjena koje će omogućiti razvoj djelatnosti kojom se bavi.
POLITIKA I GOSPODARSTVO

Potražnja

Potražnja je ukupna količina dobara i usluga koje su kupci spremni kupiti na određenom tržištu
po određenoj cijeni i u određenom vremenu. Iz toga možemo zaključiti da količina dobara koju
ljudi kupuju ovisi o cijeni tih dobara, i to je točno. Što je viša cijena nekog proizvoda ili usluge,
gotovo je sigurno da će manji broj potrošača htjeti kupiti proizvod ili koristiti uslugu. Ali ne
smijemo zanemariti i neke druge činitelje koji utječu na potražnju kao što su visina dohotka
potrošača i cijene drugih dobara, veličina tržišta, ukus potrošača, raspoloživost i cijena
povezanih, sličnih dobara te posebni utjecaji kao što su strah od recesije i krize.

Ako je cijena mobilnih telefona povoljna, ljudi će ih u većoj mjeri kupovati (za razliku od
vremena kada im je cijena bila viša), ali oni će ih kupovati i zato što imaju veći dohodak nego
prije pa im taj izdatak neće predstavljati opterećenje. A razlog za kupovinu mobilnog telefona
može biti i taj što su usluge mobilne telefonije cijenom sve povoljnije ili je posjedovanje
mobilnog telefona postao imperativ suvremenog načina komuniciranja.
Možemo primijetiti kako potrošači kupuju, mijenjaju mobilne telefone ako im cijena pada.

Tablica 1. potražnje za mobilnim telefonima pokazuje kako, kada su mobilni telefoni bili skuplji i
kada je njihova cijena bila 600,00 kn, tražena količina iznosila je 1300 komada mjesečno. No,
kada je cijena mobitela pala na 400,00 kn, tražena količina porasla je na 2000 komada. Pri cijeni
mobilnih telefona od 200,00 kn potražnja je porasla na 4000 komada mjesečno. Po svakoj cijeni
navedenoj u tablici primijetit ćemo kako će određen broj potrošača biti spreman kupiti mobilni
telefon - što će cijena biti manja, tražena količina mobilnih telefona bit će veća.

Iz grafikona br. 1 možemo uočiti negativan nagib krivulje potražnje koji odražava zakon
negativno nagnute potražnje.

Opći zakon potražnje govori nam da ako cijena dobara raste, tražena količina tih dobara opada,
a što je niža cijena, veća je potražnja. Količina i cijena proizvoda obrnuto su povezane - kada
cijena raste, količina pada. Tada govorimo o zakonu negativno nagnute potražnje. Kada se cijena
spusti, a ostali čimbenici ostanu isti (visina dohotka i cijene drugih dobara), tražena količina
raste.

Krivulju tržišne potražnje određuje nekoliko čimbenika:

1. Prosječni dohodak potrošača (kako dohodak raste, u pravilu potrošači sve više kupuju).
2. Veličina tržišta (broj stanovništva koji kupuje dobra).
3. Cijene dobara.
4. Ukusi i preferencije potrošača (kulturološke razlike uvjetuju jedenje određenih namirnica, a
zabranu drugih, psihološke potrebe za cigaretama i slično).
5. Posebni utjecaji (potražnja za klima-uređajima u krajevima s visokim temperaturama, strah od
recesije i slično).
6. Raspoloživost i cijena povezanih dobara (ako cijena jedne vrste energenta naraste, potrošači
će koristiti jeftiniji energent, plin umjesto nafte, ili drvo za ogrijev umjesto električne energije za
grijanje).
POLITIKA I GOSPODARSTVO

Ponuda

Ponuda, kao i potražnja, ovisi o cijeni dobra, pa kažemo da između cijene dobra ili usluge i
ponuđene količine postoji odnos uzajamne ovisnosti. Proizvođači će u pravilu nuditi veću
količinu određenih dobara ili usluga kada im je cijena veća, i obrnuto, kada im je cijena manja,
nuditi će manju količinu dobara i usluga.

Ponuda je ukupna količina dobara i usluga koja se nudi na određenom tržištu po određenoj
cijeni u određenom vremenu.

Proizvođači videoigara nuditi će veću količinu svojih proizvoda na tržištu ako je cijena tih
proizvoda veća, jer im je i zarada veća. Ako bi cijena videoigara bila vrlo niska, proizvođači bi
nudili manju količinu i svoju proizvodnju usmjerili bi prema proizvodima koji donose veću dobit.

To možemo vidjeti u tablici br. 2.

Tablica 2. ponude videoigara na tržištu prikazuje kako, na primjeru ponude videoigara, ako bi
cijena videoigre bila jako niska, proizvođači neće biti zainteresirani za njihovu proizvodnju, jer
cijena od 15,00 kn po igri proizvođačima neće donijeti očekivanu zaradu i okrenut će se
proizvodnji nekog drugog artikla koji će im donositi veću zaradu. No, ako cijena videoigara
poraste, povećat će se i njihova proizvodnja, te će se po cijeni od 20,00 kn po igrici ponuda
povećati.
Dovodeći dvostruko, po cijeni od 45,00 kn ponuda će narasti još više. Za svaku cijenu videoigara
proizvođači su spremni proizvesti i prodati određenu količinu te igre. Postoji pozitivan odnos
između cijene i ponuđene količine.

Podižući cijenu određenog dobra, društvo može uvjeriti proizvođače da proizvode i prodaju više.
Zbog toga je krivulja ponude pozitivnog nagiba.

Grafikon br. 2 ilustrira kako, pri sve višim cijenama određenog proizvoda, proizvođačima će biti
isplativo povećati proizvodnju, zaposliti još radnika i kupiti suvremenije strojeve.

Opći zakon ponude govori nam da ako cijena dobra raste, tako raste i proizvedena količina tog
dobra, a što je niža cijena, manja je ponuda. Krivulja ponude suprotna je krivulji potražnje. Takav
položaj krivulje ponude pokazuje da su količine ponuđenog dobra i kretanje cijena usporedno
povezane - količine se povećavaju kada cijena raste.

Krivulju tržišne ponude određuje nekoliko čimbenika:

1. Tehnološki napredak (različite vrste promjena koje smanjuju količinu inputa, kao što su
znanstvena otkrića, preustroj tijeka poslovanja, internetsko poslovanje).
2. Cijene inputa (poput rada, energije ili strojeva).
3. Cijene povezanih dobara (neki alternativni proizvodi).
4. Državne politike (ekološki zahtjevi, porezi, minimalne nadnice).
5. Posebni utjecaji (vremenske prilike npr. u poljoprivredi, zrakoplovnoj industriji).
POLITIKA I GOSPODARSTVO

Ravnoteža između ponude i potražnje

Pomno promatranje ponude i potražnje ne daje nam odgovor o formiranju cijena na tržištu.
Međudjelovanje ponude i potražnje dovodi do uravnoteženja cijena i količina dobara i usluga.

Tržišna ravnoteža uspostavlja se pri onoj cijeni i količini u kojoj su sile ponude i potražnje
uravnotežene. Jedino je pri uravnoteženoj cijeni količina koju kupci žele kupiti upravo jednaka
količini koju proizvođači žele prodati.
Kada se promijene elementi na kojima se temelje ponuda ili potražnja, dolazi do pomaka
ponude ili potražnje i promjena ravnotežnih tržišnih cijena ili količina.

Neravnoteža je stanje koje iznenada pomakne krivulju ponude ili potražnje, a da se pritom ili
cijena ili količina nisu prilagodile promjeni.

Temeljne tržišne strukture

U prethodnim poglavljima spominjali smo pojam savršene konkurencije i slobodnog tržišta. Sada
ćemo pobliže objasniti savršenu i nesavršenu, nepotpunu konkurenciju kao dvije temeljne
tržišne strukture, te njihove bitne značajke.

Savršena konkurencija postoji na tržištu gdje nalazimo velik broj ponuđača istog proizvoda ili
usluge te velik broj zainteresiranih kupaca. Nitko od njih nije dovoljno moćan da može utjecati
na cijenu određenog proizvoda ili usluge. Takvo tržište teško možemo vidjeti u stvarnosti jer bi
to značilo da postoji mnoštvo međusobno nezavisnih poduzeća koja nude isti proizvod, da
postoji potpuna sloboda ulaska na tržište, pokretljivost činitelja proizvodnje i homogeni
proizvod.

Nesavršena konkurencija postoji na tržištu gdje cijenu može samostalno odrediti ili ponuda ili
potražnja jer postoji ograničen broj proizvođača istog proizvoda ili usluge.

Nesavršenu konkurenciju na strani ponude možemo uočiti:

1. kod monopola gdje jedan ponuđač kontrolira cjelokupnu ponudu jer njegov proizvod ili usluga
nema nadomjestka, on sam određuje cijenu; potpuna je suprotnost savršenoj konkurenciji.
2. kod duopola gdje postoje samo dva ponuđača proizvoda ili usluge koji kontroliraju tržište,
konkurenciji je otežan pristup tržištu.
3. kod oligopola gdje nalazimo nekoliko ponuđača koji kontroliraju ponudu na tržištu.

Nesavršenu konkurenciju na strani potražnje možemo uočiti:

1. kod monopsona, u pitanju je nesavršena konkurencija gdje u potražnji sudjeluje samo jedan
kupac.
2. kod duopsona, radi se o nesavršenoj konkurenciji gdje u potražnji sudjeluju samo dva kupca.
3. kod oligopsona, u pitanju je nesavršena konkurencija gdje u potražnji sudjeluje nekoliko
kupaca.
POLITIKA I GOSPODARSTVO

Tržišne strukture i cijene

Kod tržišta sa savršenom konkurencijom, posljedica su ravnotežne cijene. Kod tržišta s

nesavršenom konkurencijom dolazi do odstupanja od ravnotežne cijene. Na strani ponude,
vidimo da je cijena nekog proizvoda ili usluge znatno viša od realne cijene jer kupci imaju sužen
izbor ili ga uopće nemaju, dok na strani potražnje to vidimo po nižim cijenama zato što
proizvođači moraju prodati proizvod točno određenom kupcu koji postavlja uvjete i ruši cijenu,
što je najvidljivije kod monopsona.
Države mogu donijeti zakone o zabrani monopola te tako potiču tržišno nadmetanje koje
omogućuje realnije cijene proizvoda i usluga, te onemogućava stvaranje visokih profita
monopolista.
Država može uvesti i prirodne monopole, koji su poželjni i korisni, a njima država omogućava
dostupnost svima, kao što je pitka voda i slično. Kada bi bilo više ponuđača i distributera pitke
vode, cijena bi joj vrlo vjerojatno bila viša i time nedostupnija siromašnijem stanovništvu.
Prirodni monopol ne smatra se monopolom u pravom smislu riječi.

Teorije tržišta

U povijesti ekonomske misli već smo govorili o različitim ekonomskim teorijama, a sada, kada
smo se upoznali s pojmovima tržišta, ponude i potražnje, možemo ih detaljnije objasniti.

Laissez-faire teorija javlja se već kod Adama Smitha. "Laissez faire" na francuskom jeziku znači
"Ostavite nas na miru", dok "laissez faire - laissez passer" znači "Pustite neka svatko čini što želi i
neka sve ide svojim tijekom". Ta je poruka upućena državi koja bi trebala prepustiti gospodarske
aktivnosti zainteresiranima za njih, dopustiti slobodno odlučivanje i proizvođača i potrošača na
tržištu. Traži se potpuna tržišna sloboda, uloga države je neznatna, prepusta joj se samo
održavanje reda i provođenje zakona.

Pri punoj tržišnoj slobodi neće doći do kaosa i nereda u gospodarskom životu jer će svime
upravljati neka nevidljiva ruka, a to znači da će svaki akter ekonomskog života slijediti svoj
interes, poštivati će zakon ponude i potražnje ali istodobno će doprinositi i općoj dobrobiti.

Pojam nevidljive ruke uveo je Adam Smith koji tvrdi da su sudionici u gospodarstvu motivirani
osobnim interesom i da "nevidljiva ruka" tržišta vodi taj osobni interes ka promicanju općeg
ekonomskog blagostanja.

Ljudima je skoro uvijek potrebna pomoć njihovih sunarodnjaka i bili bi nerazboriti da pomoć
drugih očekuju samo zato što su dobri. Čovjek koji uspije pridobiti naklonost drugog čovjeka
iskorištavajući njegove osobne interese u svoju korist pokazujući mu da će pomažući njemu
koristiti i sebi, uvijek će bolje proći. Dobrota mesara, pivničara i pekara nije razlog zašto mi
očekujemo da ćemo dobiti večeru, nego je tome razlog njihov interes.

Svaka osoba, niti pokušava promicati javne interese, niti je svjesna toga koliko ih promovira. On
samo misli na svoju korist i u tome ga, kao i u mnogim drugim slučajevima, vodi nevidljiva ruka
POLITIKA I GOSPODARSTVO

kako bi promovirao neki cilj koji uopće nije bio njegova namjera. Nije uvijek lošije za društvo da
taj cilj nije dio njegovih namjera. Slijedeći svoje osobne interese, često promovira interese
društva bolje nego da ih namjerno želi promovirati.
Za razliku od nevidljive ruke, vidljiva ruka predstavlja državu koja upravlja gospodarskim
životom.

Načela nevidljive ruke imaju određena ograničenja:

- Moguća je samo na tržištu savršene konkurencije, što gotovo i ne postoji.
- Dosljedice mogu biti različite tržišne nejednakosti kao što su jaz između bogatih i siromašnih,
visoka stopa nezaposlenosti, gospodarske krize, recesije, depresije.
- Nemogućnost alokacije svih potrebnih resursa važnih za društvo.
- Profit može postati jedini kriterij poslovanja i zanemariti opće interese.

Kejnzijanska teorija ili ekonomija potražnje naglašava manjkavosti slobodnog tržišta,

isključivost privatnog sektora i važnost javnog sektora čiji je zadatak smanjivanje nepoželjnih
posljedica. Najvažnija teza ove teorije jest da potražnja potiče ponudu. Ako raste potražnja za
nekim proizvodima i uslugama, očekuje se i povećanje proizvodnje. Povećanu potražnju stvara
država provođenjem državnog intervencionizma, što čini pomoću monetarne i fiskalne politike.

Monetarna politika treba biti provođena od strane središnje banke koja svojim odlukama utječe
na poslovne banke kako bi smanjile kamatne stope na kredite, dovodeći do povećanja potražnje
za kreditima i plasiranja novca u različite investicije.

Fiskalna politika odnosi se na politiku poreza. Ako su porezne stope prihvatljive građanima,
novac koji imaju služit će im za kupovanje različitih roba i time će utjecati na porast potražnje za
tim robama. Država treba pokretati proizvodnju, primjerice javne radove koji automatski
povećavaju zaposlenost, standard zaposlenika, a sve to dovodi do povećane potražnje.

Monetaristička ekonomija ili ekonomija ponude ističe da gospodarstvom ne treba upravljati

putem potražnje već putem ponude: ponuda novca ima najveći utjecaj na nacionalnu
ekonomiju. Rast ponude novca treba biti dugoročan proces i mora biti u službi rasta
gospodarstva. Najbolji put za rast gospodarstva jest poticanje malog i srednjeg poduzetništva na
proizvodnju dobara i usluga. Država se ne smije uplitati u gospodarski život, već treba
kontrolirati tiskanje novca kako ga ne bi bilo previše i treba smanjiti državnu potrošnju.
Najpoznatiji teoretičar monetarističke teorije je Milton Friedman.

Kritičari ovih teorija zamjeraju moguće povećanje nezaposlenosti i loš položaj siromašnijih
slojeva stanovništva.