Marin Zekaj Matea Bonjak

Konkurentnost nije vie ograniena samo na one s prestinim nasljeem.

M. E. Porter

Konkurentnost je komparativna mjera sposobnosti kompanije, sektora, regije ili drave za proizvodnju dobara. Klju za razumijevanje lei u rijei "komparativna". Konkurentnost definiramo u odnosu na druge, stvarne ili potencijalne konkurente. konkurentnost je sposobnosti zemlje da u slobodnim i ravnopravnim trinim uvjetima proizvede robe i usluge koje prolaze test meunarodnog trita, uz istovremeno zadravanje i dugorono poveanje realnog dohotka stanovnitva.

Bruto domai proizvod (BDP) po stanovniku tradicionalno se smatra najboljom mjerom ekonomske aktivnosti. BDP mjeri vrijednost svih dobara proizvedenih u nekoj ekonomiji u jednom vremenskom razdoblju, najee tijekom kalendarske godine. Ponekad se naziva i dohotkom. Stoga, kad se podijeli s brojem stanovnika, govorimo o dohotku po stanovniku.

Razliite meunarodne organizacije predvoene UN-om ve dugi niz godina razvijaju sustave za precizno mjerenje i usporeivanje BDP-a meu dravama. Zbog toga danas moemo usporeivati realni dohodak po stanovniku - ukupnu vrijednost proizvedenih dobara po stanovniku korigiranu za razinu cijena. Korekcijom nominalnih vrijednosti u nekoj valuti za razinu cijena moe se dobiti realna slika za usporedbu jer se razine cijena veoma razlikuju meu dravama. Realni dohodak po stanovniku ili - kako ga je tonije nazvati, dohodak po stanovniku uz paritet kupovne moi, predstavlja vanu ekonomsku mjeru jer priblino prikazuje odnose u ivotnom standardu. No za temu o konkurentnosti vanije je to to ta mjera posredno pokazuje i konkurentnost. Zemlje koje su sposobnije proizvoditi vie (realnoga) dohotka po stanovniku trebale bi biti konkurentnije.

Dohodak po stanovniku je statina mjera konkurentnosti. Pokazuje trenutnu sposobnost za proizvodnju, a ona zavisi o kapacitetima (materijalnim i nematerijalnim) koji su razvijeni u prolosti. Meutim, konkurentnost je dinamian koncept koji je djelomino usmjeren i prema budunosti. Infrastruktura, inovacijski kapaciteti, kvaliteta institucija, obrazovanje - sve su to vani imbenici konkurentnosti koje mjera poput trenutnog bruto domaeg proizvoda ne moe na odgovarajui nain izmjeriti. Zbog toga su razvijene brojne druge mjere konkurentnosti. Najpoznatija meu njima je globalni indeks konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma na kojem Hrvatska zauzima puno nie mjesto od onoga na listi dohotka po stanovniku (73. mjesto).

Na temelju toga rangiranja moe se provesti dubinska analiza imbenika koji su doveli do odreene pozicije. U sluaju prikazanog indeksa promatra se pozicija na sljedeim podrujima:

- kvaliteta institucija - kvaliteta infrastrukture - makroekonomska stabilnost - kvaliteta zdravstvene zatite i primarnog obrazovanja - kvaliteta visokog i cjeloivotnog obrazovanja - efikasnost trita - tehnoloka spremnost - sofisticiranost poslovnog sektora - inovacijski kapacitet

Za svako od ovih podruja potrebno je provesti tri vrste analiza. Prvo je potrebno utvrditi koliko su ova podruja relevantna za konkurentnost. Drugo, potrebno je utvrditi kolika su odstupanja od eljene (usporedive) vrijednosti koja moe biti definirana kao najbolja ostvarena vrijednost, prosjek, ili na neki trei nain. Tree, potrebno je ustanoviti mjere i akcije koje je potrebno poduzeti da bi se stiglo do eljene vrijednosti nekog pokazatelja konkurentnosti. Oigledno, pokazatelji konkurentnosti potom mogu posluiti kao instrumenti za praenje postignua mjera i aktivnosti. Sve tri vrste analize jednako su vane, no usredotoimo se na trenutak na prvu vrstu. Niti jedan pokazatelj konkurentnosti ne mjeri sve to je vano za konkurentnost. Zbog toga treba odabrati pravi pokazatelj, a to se u praksi najee svodi na praenje svih relevantnih pokazatelja. Stoga cjelovita analiza konkurentnosti ne poiva na samo jednom indikatoru.

Postupak analize konkurentnosti sastoji se od pet kljunih faza koje se koriste bez obzira je li rije o analizi konkurentnosti zemalja, regija, industrija ili kompanija:

- definiranje kljunih podruja konkurentnosti(npr. za kompanije i industrije se tradicionalno koristi "Porterov dijamant" koji promatra imbenike koji djeluju na strani potranje, faktora proizvodnje (resursa), industrija potpore, strategije konkurencije i dravnih institucija), - odabir relevantnih mjera konkurentnosti - odabir ciljne pozicije - odabir mjera i akcija koje e nas dovesti do eljene pozicije - nadzor uspjenosti (praenje promjena indikatora).

Tradicionalno, meunarodna konkurentnost drava objanjavala se teorijama meunarodne razmjene koje potjeu od Adama Smitha. No, dananja globalna ekonomija je prekomplicirana da bi se objasnila tradicionalnim teorijama. Dok se u prolosti razvitak zemlje zasnivao na komparativnim prednostima, poput jeftine radne snage i prirodnih resursa, danas se osnovom za ekonomski razvitak smatraju napredni faktorski uvjeti zasnovani na znanju i razvijenoj infrastrukturi, visokoj tehnologiji te inovacijama. Za Portera nije vano koje proizvode proizvodite, ve kako ih proizvodite.

Iako su po svojim osnovnim ulogama razliiti, javni i privatni sektor meusobno su povezani u stvaranju produktivnog i konkurentnog gospodarstva. Koliko god su dobra fiskalna i monetarna politika, efikasni pravni sustav te stabilne demokratske institucije neophodni za uspjenu ekonomiju, oni nisu dovoljni. U konanici, bogatstvo nastaje na mikroekonomskoj razini gospodarstva, koje je utemeljeno na kvaliteti mikroekonomskog poslovnog okruenja te operativnim praksama i strategijama na razini tvrtke. Konkurentnost je viedimenzionalni fenomen nuno prisutan na razini poduzea, sektora i nacije u cjelini.

KONKURENCIJA je natjecanje izmeu 2 pojedinca (grupe,organizacije itd.) za teritorij,prostor ili resurse. Konkurencija nastaje kada se najmanje dvije strane zaloe za cilj koji se ne moe dijeliti. Natjecanje je napor dviju ili vie stranaka koje djeluju samostalno da osiguraju poslovanje treoj strani tj. KUPCIMA te da im daju najpovoljnije uvjete.

Adam Smith

Iz natjecanja proizlazi da komercijalne tvrtke, subjekti koji se natjeu moraju: Razvijati nove proizvode,usluge i tehnologiju, Samim time,vie proizvoda na tritu,znai smanjivanje cijena.

1) 2)

 1)

TRI RAZINE EKONOMSKOG NATJECANJA: Najui oblik IZRAVNE KONKURENCIJE je borba unutar proizvoda koji obavljaju istu funkciju, Sljedei oblik je zamjena ili neizravna konkurencija gdje konkuriraju oni proizvodi koji su bliski supstituti, I imamo najiri oblik konkurencije,gdje se subjekti bore za to vei trini udio, to vei dio od ukupnog dohotka potroaa,odnosno novca s kojim potroai raspolau.

2)

3)

U mnogim dravama, zakonima se ograniava konkurencija,radi zatite domaih proizvoaa u srazu sa stranom konkurencijom, to se opravdava nacionalnim interesima.
Nadalje, konkurencija se isto tako ponekad ograniava kad domai proizvoai konkuriraju domaim dravnim monopolima,a to je opravdano jedino kada se radi o prirodnim monopolima, na neka ograniena dobra.

Pravila trinog natjecanja, najjae su razvijena u SAD-u i osigurana su antitrust zakonom koji ima 3 glavne funkcije: Zabranjuje sporazume usmjerene na ograniavanje slobodne trgovine izmeu poslovnih subjekata i njihovih klijenata, Pravo trinog natjecanja moe se zabraniti kad postoji nasilniko ponaanje tvrtki koje dominiraju na tritu.

1)

2)

3)

Ouvanjem konkurentnih trita,zakon osigurava nadziranjem spajanja i preuzimanja vrlo velikih korporacija.

Ova zakonska pravila su danas prenesena u zakonodavstvo veine drava, osobito meu lanice Svjetske trgovinske organizacije (WTO), iako ih se mnoge drave ponekad ne pridravaju, osobito kad strane kompanije ulaze na domae trite.

Zakoni PONUDE I POTRANJE se najbolje oituju u konkuretnom tritu. Subjekti na razne naine nastoje privui potroae, -)sputanjem cijena proizvoda, -)razvojem novih proizvoda, -)poboljanjem kvalitete postojeih proizvoda... Jedna od glavnih funkcija Vlade je sprjeavanje formiranje monopola. MONOPOL nastaje kada jedan subjekt na tritu kontrolira opskrbu proizvoda i usluga za koje ne postoji nikakva relevantna zamjena. Ekonomisti monopol dijele u 4 kategorije: 1) monopol, 2) ista konkurencija, 3) monopolistika konkurencija, 4) oligopol

1) MONOPOL- postoji samo 1 dobavlja proizvoda ili usluga za koji kupci ne mogu pronai zamjenu. Izrazito su rijetki,ali postoje (amerike Pote, te javne komunalije) se smatraju monopolima. 2) ISTA KONKURENCIJA- industrija je sastavljena od velikog broja proizvoaa koji prodaju gotovo identine proizvode. Isto tako je iznimno rijetka,ali u SAD-u primjerice prodaja penice i nekoliko drugih poljoprivrednih proizvoda smatra se istom konkurencijom. 3) MONOPOLISTIKE KONKURENCIJE- rivali na tritu prodaju odreene proizvode,ali u isti mah i bliske supstitute za taj proizvod ili uslugu, to je na koncu opet isti proizvod. 4) OLIGOPOL-dominira nekoliko tvrtki,a politika svake je utjecati na politiku one druge tvrtke