IBCollege

Koledž za industrijski i poslovni menadžment

Bosanska Krupa

SEMINARSKI RAD IZ MIKROEKONOMIJE

TEMA: TRŽIŠTA FAKTORA PROIZVODNJE
Školska 2009/2010 godina

PROFESOR: STUDENT:
Prof. dr.sc. Fikret Dervišević Bešić Sulejman

1
 SADRŽAJ

UVOD ........................................................................................................................... 3

1. TRŽIŠTE, FUNKCIJE I ELEMENTI TRŽIŠTA ............................................. 4

2. TRŽIŠTE FAKTORA PROIZVODNJE .......................................................... 6

2.1. PONUDA I POTRAŽNJA PRIRODNIH RESURSA ....................................

11

2.2. RENTA ............................................................................................................

11

3. PONUDA I TRAŽNJA RADA ........................................................................ 13

4. KAPITAL ......................................................................................................... 16

5. ZAKLJUČAK .................................................................................................. 18

6. LITERATURA ................................................................................................. 19

2
 UVOD

Tema seminarskog rada '' Tržište faktora proizvodnje'' je interesantna i iziskuje

obimnu literaturu. Velik broj autora je nastojao definirati tržište, s koga postoje i različite
definicije tržišta.

Najkraće rečeno je da tržište predstavlja mjesto sučeljavanja ponude i potražnje. Što

bolje razumijevanje tematike seminarskog rada , najprije sma objasnio pojam tržišta.

Na osnovu te definicije može se i reći da je tržište faktora proizvodnje mjesto gdje se

vrši kupovina i prodaja prirodnih resursa, rada i kapitala. Nakon definicije tržišta faktora
proizvodnje, govorit ćemo o glavnim karakteristikama vezanih za tržište.

Navest ćemo sta spada u faktore proizvodnje, a govorit ćemo još o ponudi i potražnji
prirodnih resursa, ponuda i potražnja rada i objasnit ćemo kapital kao faktor proizvodnje i
ukratko ćemo nešto malo reći o renti i zemljištu.

3
 1. TRŽIŠTE,FUNKCIJE I ELEMENTI TRŽIŠTA

Ranije se tržište povezivalo sa posebnim mjestom na kome se obavljala razmjena na

određeni dan. Ali, sa razvojem transporta, komunikacija, i uopšte načina poslovanja, tržišta
dobijaju širi, globalni karakter.
Tržište uvek pretpostavlja sučeljavanje prodavača i kupca i obavljanje transakcija – razmjene
robe za novac ili robe za robu.Odnosno, tržište predstavlja sveukupnost odnosa između
ponude i tražnje1, kako se najčešće određuje.

Svako preduzeće se na tržištu javlja u dvije uloge - jednom kao kupac, a drugi put kao
prodavač. Interesi preduzeća su suprotni u ove dvije uloge. Iz tog razloga je bitno napraviti
razliku između:

- Nabavnog tržišta – gdje se nabavljaju svi elementi poslovnog procesa i gdje preduzeće
nastoji da nabavi faktore proizvodnje po što povoljnijim uslovima (niske cijene, visok
kvalitet, odloženo plaćanje...)
- Prodajnog tržišta – gdje se proizvodi prodaju i gdje preduzeće nastoji da proda
proizvode po što povoljnijim uslovima (visoke cijene, velike količine, kratki rokovi
otplate...).

Tržište obavlja nekoliko funkcija:

1. Informativna funkcija – na osnovu informacija sa tržišta privredni subjekti

sagledavaju sopstvenu poziciju na tržištu i na osnovu toga donose odluke o
privrednim aktivnostima, dok domaćinstva na osnovu informacija koje pruža tržište
donose odluke o kupovini dobara i usluga koje će zadovoljiti njihove potrebe.
2. Selektivna funkcija – na tržištu se odvija proces selekcije privrednih subjekata u
smislu da tržište putem konkurencije nagrađuje i motiviše privredne subjekte koji
posluju efikasno, dok sa druge strane, privredni subjekti koji ne posluju efikasno
bivaju eliminisani sa tržišta putem ovog istog mehanizma. Tako da u uslovima
konkurencije preduzeća koja imaju nisku produktivnost, koja posluju nerentabilno i
neekonomično ne mogu da opstanu jer će cijene njihovih proizvoda biti iznad
konkurentskih pa ih tržište neće prihvatiti.
3. Alokativna funkcija – obuhvata dva aspekta posmatranja: makro aspekt koji se
odnosi na uticaj tržišta na alokaciju (razmeštaj) ograničenih ekonomskih resursa u
celokupnoj privredi na grane, oblasti i sl., i mikro aspekt koji se odnosi na uticaj
tržišta na razmještaj ekonomskih resursa u preduzeću – gde i kako ulagati?
4. Distributivna funkcija – odvija se kroz primarnu raspodjelu gdje vlasnici faktora
proizvodnje i učestvuju u raspodjeli novostvorene vrijednosti kroz određivanje
cijene ovih faktora.
Osnovni elementi tržišta koji stoje u konstantnoj međuzavisnosti, su:
 Kupci su potrošači koji traže dobra i usluge radi zadovoljenja svojih potreba, i
preduzeća koji traže faktore proizvodnje. Kupci formiraju tražnju.

1
www.ekonomija.fon.bg.ac.yu
4
  Prodavci su preduzeća koja nude robu i usluge potrošačima, dok se na tržištu
faktora proizvodnje se javljaju vlasnici ponuđači faktora proizvodnje – radne
snage, kapitala, zemlje). Prodavci formiraju ponudu,
 Količina i cijene dobara,
 Ponašanje kupaca i prodavaca.

Vrste tržišta

Kao osnovne vrste tržišta, po osnovu kriterija predmeta razmjene, se kao posebne vrste
mogu izdvojiti:
 tržište roba i usluga,
 tržište inputa/faktora proizvodnje (tržište rada, kapitala i zemljišta), i
 finansijsko tržište (tržište novca, vrijednosni papiri i drugih finansijskih
instrumenata).

Postoji i niz drugih kriterija na osnovu kojih se diferenciraju različite vrste tržišta.
Tako, prema prostoru tržište se dijeli na: lokalno, regionalno, nacionalno i svjetsko.
Prema uslovima razmjene tržište se dijeli na slobodno i vezano.
Prema odlikama robe koja se prodaje na tržištu postoje homogena i heterogena tržišta.Prema
pravnim propisima kojima se reguliše spoljna trgovina postoje otvorena i zatvorena tržišta.

5
 2. TRŽIŠTE FAKTORA PROIZVODNJE

U osnovi,tržištr faktora, funkcionira kao i tržište robe/usluga, uz jednu bitnu razliku: na tržištu
faktora prodavci su domaćinstva, a kupci privredni subjekti. Razlika između prirode tržišta
robe/usluga i tržišta faktora proizvodnje/biznisa ilistruje naredna slika:

DOMAĆINSTVA

TRŽIŠTE FAKTORA TRŽIŠTE ROBE/USLUGA POTROŠNJE

PROIZVODNJE

PODUZEĆA

Slika 1. Tržišta robe/usluga i faktora proizvodnje

Domaćinstva na tržištu kupuju robu/usluge, koje privredni subjekti proizvode. Izdaci

domaćinstava za kupovinu robe/usluga su prihodi privrednih subjekata. Na tržištu faktora
proizvodnje , domaćinstva prodaju faltore proizvodnje (prirodne resurse, rad i kapital), a kupci su
privredni subjekti. Privredni subjekti plaćaju domaćinstvima faktore proizvodnje (renta, nadnica i
kamata).
Tržište na kome se prodaju i kupuju prirodni resursi, rad i kapital je tržište faktora
proizvodnje2.
Tržište faktora proizvodnje u ekonomskom sustavu vrši dvije bitne funkcije:
1. Određuje kako se robe proizvode,
2. Za koga se roba proizvodi.
Značaj prve funkcije tržišta faktora proizvodnje proizilazi iz mogućnosti da se ista roba/usluga
proizvodi na više načina, pri čemu metod proizvodnje zavisi od relativnog odnosa cijena faktora.
Odgovor na pitanje da li ćemo u proizvodnji robe/usluga koristiti više rada ili kapitala, zavisi od
njihovih cijena. Jeftiniji faktori se koriste više, i obratno, a promjenom relativnih odnosa cijena
mijenja se i način proizvodnje. S obzirom da većina ljudi dohodak ostvaruje prodajom faktora u
njihovom vlasništvu, tržište faktora određuje i za koga se roba proizvodi. Određivanjem cijena faktora
proizvodnje, određuje se dio ukupno proizvedene vrijednosti koji pripada njihovim vlasnicima,

2
Osnove ekonomije;Sarajevo 2009; Dr. Meho Bašić i Dr.Esad Vilogorac
6
odnosno vrši se funkcionalna distribucija dohotka, koja u najvećoj mjeri određuje i personalnu
distribuciju dohotka.
Marginalni fizički proizvod faktora izražava povećanje proizvodnje po osnovu angažovanja
dodatne jedinice tog faktora, uz druge nepromijenjene uslove. Znamo da marginalni fizički proizvod
varira u zavisnosti od promjena u strukturi faktora koji se koristi. Ako količinu jednog faktora
povećamo, uz druge nepromjenjene uslove, ukupna proizvodnja će se povećavati, uz smanjivanje
doprinosa dodatne jedinice faktora proizvodnje, što je posljedica zakona opadajućih prinosa.3
Određuje međusobne odnose između inputa i outputa.Objašnjava dobijanje sve manjeg i
manjeg dodatnog outputakoji nastaje kao rezultat dodatne jedinice inputa.
Opadajući prinosi se javaljajukada marginalni proizvod (MP) počinje da pada.
To znači da će ukupan output(Q) rasti, ali po opadajućojstopi kada se dodaje dodatni faktor
proizvodnje. Na kraju pad MP vodi i padu prosečnog proizvoda (AP).

UKUPNA PROIZVODNJA

240
220
200
180
160
140
120 ukupan fizički proizvod faktora
100
80
60
40
20
0
1 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 22
KOLIČINA FAKTORA

Slika 1.1 Ukupni fizički faktor proizvoda

Na slici uočavamo da se ukupan fizički proizvod po osnovu zapošljavanja dodatne jedinice

faktora,kontinuirano povećava. Međutim konstantno smanjivanje nagiba funkcije ukupnog fizičkog
proizvoda faktora, upućuje nas na procjenu da se povećanje ukupnog fizičkog proizvoda nije
proporcionalno povećanju broja jedinica faktora proizvodnje.

PROIZ./JED.FAKT.
15
14
13
12
11
10
9
8
7
6
5 Slika 2. Marginalni fizički proizvod faktora
4

3
Ekonomija; Beograd 2009; Prof. Dr. Petar Veselinović
7
 3
2
1
0
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 KOLIČINA FAKTORA
U razmatranju maksimizacije profita privredni subjekat mora, kao sto je ukazano,
imati u vidu i troškove pribavljanja faktora proizvodnje, odnosno trošak pribavljanja dodatne
jedinice faktora ili marginalni trošak faktora. U uvjetima perfektne konkurencije ( privredni
subjekt je samo jedan od mnogih koji sudjeluju na tržištu faktora i količina faktora koju tvrtka
angažuje je samo mali dio ukupne količine koju angažuju sva preduzeća ), trošak pribavljanja
dodatne jedinice fakotra proizvodnje jednak je njenoj cijeni na tržištu.

Ako je marginalni prihod proizvoda veći od marginalnog troška faktora angažovanje

nove količine faktora je opravdano u situacijama u kojima je marginalni trošak faktora veći od
marginalnog prihoda proizvoda, jer smanjivanje količine faktora proizvodnje reducira
troškove više nego prihode i na taj način povećava dobit. Međutim, ako je marginalni trošak
faktora jednak marginalnom prihodu proizvoda, povećanje dobiti nije moguće promjenom
količine faktora proizvodnje. Pravilo maksimizacije profita možemo izraziti jednačinom:

MTF=MPP

gdje: MTF-marginalni trošak faktora,

MPP- marginalni prihod proizvoda.

KM/jedinica faktora
20
19
18
17
16 MPP
15
14
13
12
11 dobit
10
9
8
7
6 A
5
4 MTF
3
2
1
0
1 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20

Količina faktora (broj jedinica)

8
 Slika 3. Maksimizacija dobiti4

Na predhodnoj slici jasno se uočava da se marginalni prihod proizvoda i marginalnih

trošak faktora proizvodnje izjednačavaju prilikom angažovanja 16 jedinice faktora(tačka A) i
da se maksimalna dobit (20 KM) ostvaruje između angažovanja 15 i 16 jedinice faktora
proizvodnje, kao i da daljnje angažovanje dodatne jedinice faktora znači smanjivanje dobitka.
S obzirom na to da privredni subjekt koji je ''price-taker'' angažira faktore proizvodnje do nivo
na kome se marginalni trošak faktora izjednačava sa marginalnim prihodom proizvoda,
funkcija marginalnog prihoda, koja izražava odnos količine faktora koje je firma, uz
odgovarajuću cijenu, spremna angažirati, istovremeno je i funkcija tražnje faktora
proizvodnje.

Tražnja zemljišta izvedena je iz tražnje hrane, kuća ili drugih objekata za čiju je
izgradnju potrebno zemljište, tražnja rada stomotologa je izvedena iz tražnje stomotoloških
usluga, i sl. Promjene tražnje faktora proizvodnje, kao i tražnja bilo koje robe/uslug, mijenja
se sa promjenom ekonomskih uslova.

Na narednos slici prikazana je hipotetična funkcija tražnje faktora proizvodnje.

160 Cijena
150
140
130
120
110
100
90
80
70
60
50 T1
40
30
20 T2 To
10
0

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17

Količina (broj jedinica)

Slika 4. Funkcija traženje faktora proizvodnje

4
Osnove ekonomije; Sarajevo 2008; Dr. Meho Bašić i Dr. Esad Vilogorac
9
 Linija To je početna funkcija tražnje proizvodnje. Promjena cijene faktora, uz druge
nepromjenjive uslove, kao i kod funkcije tražnje robe / usluga, izaziva promjenu količine
tražnje ( pomijeranje duž funkcije tražnje u smjeru dvostrane strelice:povećanje cijene faktora
izaziva smanjenje , a smanjenje izaziva povećanje tražnje faktora).

Na promjenu tražnje faktora proizvodnje djeluju tri grupe faktora:

1. Povećanje (smanjenje) tražnje proizvoda koji se proizvode korištenjem određenog

faktora proizvodnje izaziva povećanje tražnje faktora proizvodnje ( na slici to znači
pomijeranje funkcije tražnje od To do T1, odnosno od To do T2),

2. Uzrok promjene tražnje je promjena cijene faktora proizvodnje koji se koristi u

kombinaciji s drugim faktorom proizvodnje. Povećanje cijene faktora koji je supstitut
drugog faktora povećava tražnju drugog faktora (od To do T1). Isto tako, povećanej
cijene faktora koji je koplement drugog faktora smanjuje tražnju drugog faktora ( na
slici pomijeranje funkcije tražnje komplementa od T0 do T2),

3. Promjene u tehnologiji koje povećavaju marginalnu fizičku produktivnost faktora

izazivaju povećanje tražnje tog faktora ( na slici pomjeranje funkcije tražnje od T0 do
T1). Smanjenej marginalne fizičke proizvodnosti faktora imalo bi za posljedicu
smanjenje tražnje tog faktora ( na slici pomijeranje funkcije tražnje od T0 do T2).

10
 2.1. PONUDA I TRAŽNJA PRIRODNIH RESURSA5

Razmatranje prirodnih resursa kao faktora proizvodnje isključivo posredstvom ponude

i tražnje zemljišta ima opravdanje u činjenici da drugi prirodni resursi (rude, vode i šume)
često nisu u privatnoj svojini i da imaju tretman dobara u javnoj upotrebi ili je njihovo
ekonomsko koristenje uslovljeno i ograničeno.

Zemljište, u kontekstu faktora proizvodnje ima značenje prirodne sposobnosti

proizvodnje ili prednost lokacije i ne uključuje poboljšavanje ili pogoršavanje njegovog
klaviteta. Prva karakteristika zemljišta kao faktora proizvodnje je njegova ograničenost.
Osnovana je predpostavka da je ponuda zemljišta i drugih pridrodnih resursa perfektno
neelastična (ponuda se ne povećava/smanjuje sa povećanjem/smanjenjem cijene).

Osnovna specifičnost „zemlje”, za razliku od drugih inputa, jeste i to da je ukupna

ponuda određena neekonomskim činiocima. Zemlja se obično ne može povećavati kao
odgovor na više cene, ili smanjivati kada je u pitanju niža cena.

2.2. RENTA

Prihod koji se stiče po osnovu vlasništva faktora proizvodnje čija je ponuda perfektno
neelastična je čista ekonomska renta.6
Renta se određuje na temelju odnosa ponude i potražnje zemlje.
Ako je renta viša od ravnotežne smanjit će se potražnja za zemljom što će dovesti do pada
rente i njenog vraćanja na ravnotežnu razinu.
Ako je renta niža od ravnotežne povećat će se potražnja za zemljom što će izazvati porast
rente i njeno vraćanje na ravnotežnu razinu

Renta se ne plaća kada prirodni resursi nemaju svog vlasnika ili ako su troškovi
naplate veći od samog iznosa rente. Svako plaćanje upotrebe fiksnih činilaca jeste renta .

Svi proizvođači koji imaju manje troškove proizvodnje od graničnog proizvoda (na
najlošijoj parceli zemljišta) ostvaruju ekstradohodak – rentu. Obično se i kaže da na
zemljišnim parcelama zasejavanje kultura obezbeđuje „čistu ekonomsku rentu”, kad je:

(1) ukupna ponuda zemljišta fiksna, odnosno potpuno neelastična;

(2) kad se zemljište ne može koristiti u druge svrhe, recimo upotrebiti za

proizvodnju duhana .

5
Skripta iz agrarne ekonomije; T. Žimbrek

6
Osnove ekonomije;Sarajevo 2008; Dr. Meho Bašić i Dr. Esad Vilogorac
11
Na slici 5 prikazana je zemljišna renta:

U uslovima neelastične ponude zemljišta, tržišna cena zemljišta nalazi se na preseku s

krivom tražnje. Celokupna vrednost zemljišta je ekonomska renta. Ako je tražnja određena s
D1, ekonomska renta po aru zemljišta je S1. Kada tražnja poraste na D2, renta po aru
zemljišta se povećava na S2.

Cena
(evro po aru) Ponuda
zemljišta

S2

S1

1 D2

D1

0
Ari

Slika 5. Zemljišna renta7

7
www.efzg.hr
12
 3. PONUDA I TRAŽNJA RADA8

Analiza tržišta rada, kao dijela tržišta faktora proizvodnje zasniva se na općim principima
tržišta faktora proizvodnje. Ponuda rada razmatra se kao individualna ponuda rada, u okviru
čega pojedinci konkurišu međusobno, i organizovana ponuda rada, u kojoj se pojedinci
udružuju i, posredstvom sindikata, pregovaraju sa poslodavcem.

Nadnicu za sad rada možemo posmatrati kao cijenu ili, preciznije kao oportunitetni
trošak slobodnog vremena koji predstavlja novčanu vrijednost izgubljene robe radi uživanja u
dodatnom satu slobodnog vremena. Odnos količine ponude i cijene, racionalna je
predpostavka da će se ponuda rada povećavati sa povećanjem nadnice. Ali povećanje nadnice
utiče na na odnos rada i slobodnog vremena na dva načina.

Povećanje nadnice, povećavaju mogućnost kupovine robe i usluga, ali i oportunitetni

trošak slobodnog vremena, predstavlja dodatnu motivaciju za rad. Mogućnost kupovine
dodatne količine robe predstavlja supstituciju slobodnog vremena i zbog toga efekat
povećanja nadnice na odnos rada i slobodnog vremena označavamo kao efekat supstitucije.

S druge strane, povećanje nadnice povećava ukupan nominalni dohodak pojedinca, koji uz
predpostavku nepromijenjenih cijena, znač i povećanje realnog dohotka. Povećanjem realnog
dohotka izaziva povećanje potrošnje normalne i smanjenje potrošnje inferione robe, pri čemu
slobodno vrijeme ima karakteristike normalne robe. Pojedinci nakon povećanja realnog
dohotka žele više slobodnog vremena u obliku kraćeg radnog vremena i dužih godišnjih
odmora, što znači da efekat dohotka izaziva smanjenje ponude sati rada. Za vrlo niske plate
presudan uticaj ima efekat supstitucije (povećanje nadnica znači povećanje ponude rada), dok
se sa povećanjem nadnica povećava uticaj efekat dohotka ( odmor se tretira kao luksuzna
roba) i tek nakon osiguranja odgovarajućeg nivoa materijalnog standarda dobija na značaju.

Kontradiktornim dijelovanjem povećanja nadnica na odnos rada i slobodnog vremena,

individualna funkcija ponude rada ima neobičan oblik sto je prikazano na slici 6. Funkcija
individualne ponude rada na slici odražava činjenicu da efekat supstitucije dominira na niže
nadnice (ponuda rada se povećava sa povećanjem nadnice), ali i da nakon dostizanja
odgovarajućeg nivoa nadnica (tačka A) efekat dohotka postaje dominantan (između rada i
slobodnog vremena, pojedinci sve više prefiraju slobodno vrijeme).

Ovakva zakrivljenost funkcije individualne ponude rada nije karakteristika tržišne

funkcije ponude rada koja ima karakteristike rastuće funkcije (pozitivan nagib), što je prije
svega posljedica mobilnosti radne snage. Ponuda rada će se ponašati u skladu sa općim
principom ponude, tj. broj sati rada povećavat će se sa povećanjem nadnice. Ali prilikom
razmatranja ponude rada moramo imati u vidu i nekoliko dodatnih aspekata koji imaju uticaj i

8
Osnove ekonomije ; Sarajevo 2008; Dr. Meho Bašić i Dr. Esad Vilogorac
13
na ponudu rada. Naime, nezaposlene osobe nisu pasivni učesnici na tržištu rada, već aktivno
tragaju na pronalaženju zaposlenja.

Nadnice/sat A

Funkcija individualne ponude rada

Količina ponude (sati rada/godina)

Slika 6. Individualna funkcija rada

Tražnje zaposlenja, kao i svak druga ekonomska aktivnost, zahtjeva vrijeme i izaziva
troškove. Isto tako privredni subjekti traže radnike, ali ni nezaposleni ni proivredni subjekti,
na početku traženja zaposlenja/radnika, ne raspolažu informacijama o potrebama i željama
dgugog/svih učesnika na tržištu rada. I jedni i drugi, direktno ili putem posrednika, počinju
prikupljati informacije o različitim aspektima ponude i tržišta rada.

Nadnica/sat
14
13 P
12
11
10
9 B
8
7
6
5 A
4
3
2
1
0

0 3 6 9 12 15 18 21 24 27 30 33 36 39

14
 Hiljada sati rada/godina

Slika 7. Funkcije ponude rada

Nezaposleni sem u izuzetnim situacijama, ne prihvataju prvu ponudu za zaposlenje ili
je na prihvataju odmah, nastojeći naći što bolje zaposlenje. U okviru toga, svi nezaposleni
nisu jednako uspješni i ne uspijevaju u kratkom vremenu prikupiti dovoljno ponuda ili
dovoljno dobrih ponuda. Na slici 7 predstavljena je razlika u (ne)uspješnosti traženja
zaposlenja, predpostavimo da imamo dvije osobe koje istovremeno kreću u potragu za
zaposlenjem. Obje osobe dobijaju različite ponude , iskazane nadnicom KM/sat, pri čemu je
osoba ''A'' mnogo sretnija/spretnija od osobe ''B'' , jer već nakon nekoliko dana će dobiti
ponudu koja će se pokazati kao najbolja. Nasuprot tome osoba ''B'' će tek pri kraju perioda
traženja dobiti najbolju ponudu.

Imamo dva osnovna razloga smanjivanja nadnice sa produžavanjem vremena traženja

posla:
1. Nezaposleni su skloni da precjenjuju svoj rad i na početaku traženja posla je
prihvatljiva nadnica vrlo visoka. Međutim, suočavanje sa ponudama nižim od
prihvatljive nadnice utiče na smanjivanje optimizma nezaposlenih i , u skladu s tim,
iznosa prihvatljive nadnice.
2. Produžavanje perioda traženaj posla iscrpljuje financijske sposobnosti nezaposlenih i
oni osjećaju potrebu da što prije počnu raditi i uz prihvatanje niže nadnice. S tim u
vezi, nezaposleni, po pravilu prihvataju prvu ponudu koja je jednaka iznosu
prihvatljive nadnice i okončavaju traženje posla.

Tražnja rada, kao i tražnja drugih faktora proizvodnje zasniva se na činjenici da privredni
subjekt, u uslovima perfektne konkurencije, zapošljava faktore proizvodnje, uključujući i rad,
do nivo na kome se izjednačavaju marginalni trošak faktora i marginalni prihod proizvoda. U
skladu s tim, privredni subjekt će zapošljavati rad dok se cijena dodatne jedinice rada ne
izjednači sa marginalnim prihodom proizvoda.

Ravnoteža nadnica je određena ukupnom ponudom i tražnjom rada (slika 8).Ravnoteža

na tržištu rada podrazumijeva da nadnica bude 7,5 KM (tačka R). Ukoliko je nadnica manja
od 7,5KM/sat , privredni subjekt neće moći naći dovoljno ekonomista spremnih da radi za
nadnicu manju od ravnotežne. Privredni subjekt će početi povećavati nadnicu i oni će početi
da se kreće prema ravnotežnom nivou. Ako je nadnica iznad ravnotežne, ponuda će se
povećavati, ali će to, voditi smanjivanju nadnica putem prema ravnotežnom nivou.

13,0 Nadnica (KM/sat)

12,0
11,0
10,0 T P
9,0
8,0 R
7,0,
6,0
5,0
4,0
3,0 Slika 8. Ravnoteža nadnica
2,0
1,0
0,5
15
0,0

0,0 2,5 5,0 7,5 10,0 12,5 15,0 17,5 20,0 22,5 25,00

4. KAPITAL

Definicija kapitala jeste da je to imovina i/ili produktivno znanje koje se koristi za

stvaranje nove vrijednosti9. Kapital je treći faktor u proizvodnje koji se , u onsovi, javlaj u dva
oblika, i to u obliku novca ili obliku fiksnih ili obrtnih sredstava. Naknada koja pripada
vlasnicima novčanog kapitala je kamata. Prema tome, pojam kamate se koristi u dva
značenja, i to da izrazi: 1. Cijenu kredita i 2. Tržišni povrat kapitala kao faktora proizvodnje.

U funkciji razumijevanja odnosa kamata i kapitala, koristićemo se pojednostavljenim

modelom ekonomije, u kojem su pojedinci i /ili domaćinstva jedine štediše i potrošači, pri
čemu predpostavljamo da dio pojedinaca troši manje(neto štediše) , a drugi dio više od
tekućeg dohotka (neto potrošači). Neto potrošači, nastojeći da kupe robu/usluge (npr.auto) na
teret budućih dohodaka, posuđuju (uzimaju kredit) od neto štediša. Međutim, odricanje od
korisnika koju bi neto štediše stekle kupovinom robe/usluga , podrazumijeva kompenzaciju
neto štediša u obliku kamate. U skladu s tim, ponuda kredita, u pojednostavljenom modelu i
uz predpostavku da nema inflacije, tako da su nomonalna, očekivana i ralizovana kamatna
stopa jednake, zavisi od stepena motivacije neto štediša da štede.

S obzirom na to da smo predpostavili da se posuđivanje vrši radi potrošnje robe/usluge

ovu vrstu kredita nazivamo potrošački kredit.

K Kamatna stopa Ppk

Rk A Tpk

Krediti K

Slika 9. Potrošački krediti i kamatna stopa 10

9
Osnove ekonomije, Sarajevo 2008, Dr. Meho Bašić i Dr. Esad Vilogorac

10
www.foi.hr
16
 Ravnotežu na tržištu potrošačkih kredita prikazuje slika 9. Krivulje funkcija ponude
(Ppk) i tražnje (Tpk) potrošačkih kredita imaju oblike krivulja standardnih funkcija, što
odražava činjenicu da su neto štediše spremne nuditi više kredita sa povećanjem kamatne
stope , odnosno da će sa povećanjem kamatne stope neto potrošači tražiti manje kredita.
Ravnoteža na tržištu potrošačkih kredita postiže se na nivou jednakosti ponude i tražnje (tačka
A) , čime je određena i ravnotežna kamatna stopa (Rk).

U tržišnoj ekonomiji svi poduzetnici ili poduzetnik ili tvrtka će, ukoliko vide
mogućnost povećanja proizvodnje koristeći kapitalno intenzivnije procese, posuditi novac i
kupiti opremu. Produktivnost kapitala kreira tražnju kredita, kojeg s obzirom na namjenu
nazivamo investicioni kredit.

Potrošački i investicioni krediti čine ukupne kredite u ekonomiji i ravnoteža na tržištu

kradita je određena ponudom i tražnjom ukupnih kredita. Tražnja investicionih kredita je veća
od tražnje potrošačkih kredita, što znači da na visinu kamatne stope presudan uticaj ima
tražnja investicionih kredita.

Teoretski, ekonomija se može naći u stanju investicionog mrtvila (svi subjekti su

kupili stalna sredstva) i jedino je preostala tražnja potrošačkih kredita. Ali u relanom svijetu
se investiciono mrtvilo ne javlja, jer nastaju kontinuirano nove i nove inovacije stalnih
sredstava, što izaziva novo investiranje u njihovu proizvodnju i novi biznis na bazi njih. Tako
se stvara investicioni ciklus kao jedna od glavnih karakteristika razvojne ekonomije.

17
 5. ZAKLJUČAK

Saznali smo da tržište predstavlja sveukupnost odnosa između ponude i tražnje i da

imamo nabavno i prodajno tržište.
Naveli smo koje su funkcije tržišta i kako se dijeli.

Tržište na kome se prodaju i kupuju prirodni resursi, rad i kapital je tržište faktora proizvodnje.

Objasnili smo šta je ponuda i potražnja prirodnih resursa i da potražnja poduzeća za inputima
posredno je izvedena iz potražnje potrošača za njihovim finalnim proizvodima.

Saznali smo da je ponuda zemlje je neelastična i da vrijednost zemlje prije svega se izvodi
iz vrijednosti proizvoda (primjer monopolske rente).

Objasnili smo ako je renta viša od ravnotežne smanjit će se potražnja za zemljom što će
dovesti do pada rente i njenog vraćanja na ravnotežnu razinu. Ako je renta niža od ravnotežne
povećat će se potražnja za zemljom što će izazvati porast rente i njeno vraćanje na
ravnotežnu razinu.

Objasnili smo da ekonomska renta predstavlja razliku između plaćanja za input (faktor)
proizvodnje i minimalnog iznosa koji se mora platiti da bi se mogao koristiti taj faktor (input)

Naveli smo da je kapital predstavlja imovina i/ili produktivno znanje koje se koristi za
stvaranje nove vrijednosti.

Tri su vrste kapitalnih dobara : građevine (na pr. tvornice i infrastrukturni objekti), oprema
(trajna potrošna dobra i trajna proizvodna dobra) te zalihe inputa i outputa.

Tema ovog seminarskog rada mi je bila zanimljiva i veoma je opširna oblast o kojoj bi se
moglo pisati mnogo mnogo. Većinu informacija koje sma koristio za ovaj seminarski rad sam
našao na internetu a i koristio sam i litetaturu.

18
6. LITERATURA

1. OSNOVE EKONOMIKE;Sarajevo 2008; Dr. Meho Bašić i Dr.Esad Vilogorac

2. T. Žimbrek; Skripta iz agrarne ekonomike
3. Ekonomija; Beograd 2009;Prof. dr Petar Veselinović
4. www.ekonomija.fon.bg.ac.yu
5. www.efzg.hr
6. www.foi.hr
7. www.unizd.hr

19