OSNOVE EKONOMIJE DRUGA PARCIJALA

NACIONALNO RAČUNOVODSTVO/SISTEM NACIONALNIH RAČUNA je grana računovodstva koja je

razvijena za potrebe izračunavanja vrijednosti ukupne proizvodnje i dohotka na nivou jedne ekonomije.
Ovo omogućava svim zemljama da izračunaju ukupnu godišnju proizvodnju roba i usluga izraženu u
tekućim tržišnim cijenama u toj ekonomiji, i da porede ostvarene vrijednosti proizvodnje i dohotka u
vremenskim serijama na osnovu realnih i nominalnih veličina.

REALNA VRIJEDNOST PROIZVODNJE u različitim godinama izražava se u stalnim cijenama, tj cijenama

jedne, odabrane godine koju nazivamo bazna godina.

NOMINALNA VRIJEDNOST je izražena u tekućim tržišnim cijenama godine za koju vršimo obračun.

BRUTO DOMAĆI PROIZVOD (BDP) je vrijednost svih novoproizvedenih finalnih roba i usluga u jednoj
ekonomiji tokom jedne godine izražene u tekućim tržišnim cijenama. Ovako izračunat BDP je nominalni
BDP.

BRUTO NACIONALNI PROIZVOD (BNP) je BDP korigovan neto vrijednošću prihoda koje ostvaruju
rezidenti jedne zemlje od posjedovanja imovine u inostranstvu.

PRIHODI REZIDENATA od posjedovanja imovine u inostranstvu proističu iz:

-imovine rezidenata u obliku posjedovanja preduzeća u inostranstvu i po tom osnovu ostvarenih profita
u toj zemlji
-kupovine inostranih vrjedonosnih papira (dionica,obveznica) i prinosa ostvarenih na posjedovane
vrjedonosne papire (dividende, kamate na obveznice)

Za računanje BNP nam je potreban NPI-neto prihod rezidenata od imovine u inostranstvu

REZIDENTI jedne zemlje su fizička lica sa prebivalištem u toj zemlji i pravna lica sa sjedištem u toj zemlji
(domaća fizička i pravna lica).

NEREZIDENTI su fizička lica sa prebivalištem u inostranstvu i pravna lica sa sjedištem u inostranstvu

(strana fizička i pravna lica).

NETO PRIHODI REZIDENATA OD IMOVINE U INOSTRANSTVU (NPI) računamo kao razliku između
-ostvarenih prihoda rezidenata od imovine u inostranstvu
-ostvarenih prihoda nerezidenata od posjedovanja imovine u toj zemlji

PRIHODI NEREZIDENATA proističu iz:

- imovine nerezidenata u obliku vlasništva ili suvlasništva preduzeća u toj zemlji i po tom ostvarenih
profita u toj zemlji.
- kupovine vrjedonosnih papira koje su emitovala pravna lica u toj zemlji (dionice, obveznice) i prihodi
koje naplaćuju nerezidenti od posjedovanja tih vrjedonosnih papira (dividende, kamate na obveznice)
NPI=Pir-PinBDP=BNP-NPI

Za zemlje u razvoju (Irska, Luksemburg), BDP>BNP.

U zatvorenoj ekonomiji BDP I BNP moraju biti jednake veličine dok u otvorenoj nije tako.

BDP stvaraju rezidenti i nerezidenti koji posluju u toj zemlji.

BNP je ukupna vrijednost novoproizvedenih roba i usluga tokom jedne godine koju su ostvarili
ISKLJUČIVO REZIDENTI poslujući u svojoj zemlji i u inostranstvu.

Preduzeća koja proizvode finalne proizvode kupuju intermedijalne proizvode od preduzeća koja
proizvode te intermedijalne proizvode. Te intermedijalne proizvode tokom jedne poslovne godine ne
smijemo dvostruko obračunati u obračunu BDP, jer to znači da bismo jednostavnim sabiranjem svih
novoproizvedenih proizvoda i usluga u svim preduzećima dvostruko obračunali vrijednost
intermedijalnih proizvoda jer se oni već nalaze u sklopu finalnih dobara.

OBRAČUN BDP možemo izvršiti na dva načima:

-Prvi se temelji na neto dodatnoj vrijednosti proizvodnje svih proizvođača
-Drugi se temelji na prihodima koji ostvare proizvođači finalnih roba i usluga

TRI GRUPE PROIZVOĐAČA:

-proizvođači intermedijalnih proizvoda/varijabilnih inputa (čelik, aluminij, iveraste ploče, furnir,tkanine)
-proizvođači kapitalnih dobara/mašina (proizvodnju mašina u toku jedne poslovne godine evidentiramo
kao proizvodnju finalnog kapitalnog proizvoda u toj poslovnoj godini)
-proizvođači finalnih potrošnih dobara namjenjenim domaćinstvima(namještaj, odjeća, automobili)

TRI OSNOVNA CILJA EKONOMSKE POLITIKE:

-dugoročno održiv ekonomski rast
-stabilan nivo cijena
-puna zaposlenost

OSNOVNE VELIČINE KOJE PROUČAVA MAKROEKONOMIJA:

-proizvodnja/output
-stopa inflacije
-stopa nezaposlenosti
-potrošnja države/budžetska potrošnja
-budžetski prihodi
-razmjena roba i usluga sa inostranstvom
-štednja i investicije

KRUŽNI TOK PROIZVODNJE I DOHOTKAje shematski prikaz tokova roba i usluga (realnih tokova) i tokova
novca, odnosno plaćanja za faktore proizvodnje u jednoj ekonomiji.

PRVI MODEL KTPD je model zatvorene ekonomije, koja ne razmjenjuje sa inostranstvom.

DRUGI MODEL KTPD je model otvorene ekonomije, koja razmjenjuje sa inostranstvom, integrirana je u
međunarodne tokove roba i usluga.
II POGLAVLJE: PROIZVODNJA I AGREGATNA TRAŽNJA

POTENCIJALNA PROIZVODNJA/POTENCIJALNI AGREGATNI PROIZVOD jedne ekonomije definisan je

obimom proizvodnje koji je određen nivoom zaposlenosti pri kojem su sve osobe koje mogu i žele raditi
zaista i zaposlene.
Sve osobe koje žele da rade uz datu ponuđenu cijenu rada (nadnicu) mogu da nađu posao. Ovakvu
zaposlenost nazivamo puna zaposlenost. Ona je postignuta u ekonomiji u kojoj sve radno sposobne
osobe koje prihvataju postojeću cijenu rada imaju zaposlenje. Ekonomija koja posluje na nivou pune
zaposlenosti podrazumijeva postojanje određenog procenta nezaposlenih. To su osobe koje ne
prihvataju raditi uz ponuđenu cijenu rada i koje privremeno ne rade da bi se prekvalifikovale za neko
drugo, bolje plaćeno zaposlenje. To je DOBROVOLJNA NEZAPOSLENOST.

Punoj zaposlenosti odgovara nivo proizvodnje koji korespondira stepenu iskorištenosti proizvodnih
kapaciteta koji se približavaju tehničkom maksimumu.

POTENCIJALNA PROIZVODNJA jedne ekonomije predstavlja ukupnu proizvodnju te ekonomije uz punu

zaposlenost proizvodnih inputa uz date resurse i tehnologiju, odnosno funkciju prioizvodnih mogućnosti.
(FPM).

STVARNA PROIZVODNJA može da bude manja, jednaka ili veća od potencijalne proizvodnje.

POTENCIJALNI PROIZVOD je u kratkom vremenskom periodu fiksna veličina, do u dugom roku postaje
promjenjiva veličiina, kao što fiksni inputi u dugom roku postaju varijabilni.

POTENCIJALNI PROIZVOD ima mogućnost da se mijenja/povećava u dugom roku uz mogućnost

inoviranja proizvodnih tehnologija i proizvodnje novih tehnoloških generacija.

ANALIZA UTICAJA AGREGATNE TRAŽNJE na stvarni proizvod (BDP) podrazumijeva pretpostavke:

1.) Kratak vremenski period uz datu tehnologiju, dtj definisan potencijalni proizvod te ekonomije
2.) Cijene rada su fiksno određene
3.) Cijene ostalih proizvodnih inputa su također, nepromjenjive/fiksne
4.) Postoje neiskorišteni proizvodni kapaciteti, što podrazumijeva da je stvarni proizvod manji od
potencijalnog proizvoda0

Ukoliko je ekonomija znatno ispod nivoa potencijalnog proizvoda, zo znači da postoji nedobrovoljna
nezaposlenost, tj postoji nepuna zaposlenost proizvodnih faktora.

NEDOBROVOLJNA NEZAPOSLENOST znači da postoje radno sposobme osobe koje traže zaposlenje,
prihvataju ponuđene nadnice, ali ne mogu da nađu radna mjesta. Ekonomija u kojoj takve osobe postoje
je ona u kojoj postoje osobe bez prihoda. Te osobe ne mogu da obezbijede dohotke i postaju siromašne.
Da bi tim osobama do vremena pronalaska zaposlenja bio osiguran minimalan dohodak, privremeno
rješenje je da država iz budžeta osigura sredstva iz kojih može da isplaćuje SOCIJALNO OSIGURANJE.
Smanjena zaposlenost-> manji izvor naplate poreskih prihoda-> budžetki prihodi opadaju->država se
zadužuje da bi isplaćivala socijalne transfere (JAVNI DUG).
AGREGATNA TRAŽNJA U ZATVORENOJ EKONOMIJI gdje ne postoje porezi. U ovakvoj ekonomiji AT čine:
-kupovine roba i usluga koja ostvare sva domaćinstva tokom jedne godine - C
-investicije tokom jedne godine I

FUNKCIJA UKUPNE POTROŠNJE U JEDNOJ EKONOMIJI ovisi od sljedećih veličina:

-autonomne potrošnje (A)
-marginalne sklonosti potrošnji (MSP)
-raspoloživog dohotka (RD)

AUTONOMNA POTROŠNJA (A) je ukupna potrošnja domaćinstva koja ne zavisi od raspoloživog dohotka,
tj ona postoji i kada je raspoloživi dohodak jednak nuli, tj minimalni nivo potrošnje domaćinstava koji je
neophodan za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Autonomna potrošnja je negativna štednja.

MARGINALNA SKLONOST POTROŠNJI (MSP) je iznos koji domaćinstva potroše od svake dodatne
jedinice prihoda (povećanja raspoloživog dohotka za jednu novčanu jedinicu).

RASPOLOŽIVI DOHODAK (RD) se upotrebljava u dvije svrhe:

-za potrošnju (C)
-za štednju (S)

FUNKCIJA POTROŠNJE- ukupna potrošnja je jednaka zbiru autonomne potrošnje i proizvoda MSP i RD.

C= A + MSPxRD

MARGINALNA SKLONOST ŠTEDNJI je dio svake dodatne novčane jedinice raspoloživog dohotka koji nije
potrošen. Potrošnja ušteđenog dohotka znači negativnu štednju. U funkciji štednje pri nultom
raspoloživom dohotku autonomna potrošnja se pojavljuje kao negativna štednja.

S= - A + MSSxRD

FUNKCIJA ŠTEDNJE počinje ispod koordinatnog početka za iznos autonomne potrošnje (negativne
štednje koja je jednaka – A)

INVESTICIONA TRAŽNJA predstavlja željeno ili planirano povećanje fiksnog kapitala (mašina i zgrada) i
planirano povećanje zaliha. Ona zavisi od očekivanja menadžera svih preduzeća u jednoj ekonomiji o
budućem toku zarada koje će oni moći ostvariti na osnovu povećanja fizičkog kapitala i zaliha.

Činjenica da pretpostavka investitora o tome kakva će u budućnosti biti tražnja za njihovim proizvodima
zajedno sa troškovima finansiranja investicija igraju ključnu ulogu u donošenju odluka o obimu
investicija, čini proces investiranja veoma neizvjesnih i kompleksnim. Bit procesa investiranja su procjene
isplativosti nabavke fiksnih inputa u zavisnosti od mogućnosti ostvarivanja zarada u neizvjesnoj
budućnosti.

FUNKCIJA AGREGATNE TRAŽNJE (AT)

MULTIPLIKATOR PROIZVODNJE u zatvorenoj ekonomiji računamo na osnovu marginalne sklonosti
potrošnji, odnosno marginalne sklonosti štednji.

Mp= 1/ (1-MSP) ------- Mp=1/MSS

MULTIPLIKATOR PROIZVODNJE je veličina koja pokazuje za koliko će se novčanih jedinica promijeniti

nacionalni dohodak i proizvodnja ako se agregatna tražnja promijeni za jednu novčanu jedinicu.

PROMJENA DOHOTKA I PROIZVODNJE

∆ Y =Mp x ∆ AT

Mp KORIGOVAN ZA UTICAJ POREZA  Mp*

Mp*= 1 /[ 1−MSP ( 1−t ) ]

Specifičnost Mp nakon uvođenja države u poreza u analizu agregatne tražnje je u tome što promjena
poreza utiče na veličine Mp.

Ako porezi rastu, Mp* će se smanjivati, a ako se porezi smanjuju, Mp* će rasti,
uz postojanje neto poreza Mp* će biti manji nego u slučaju nultih poreza.

AGREGATNA TRAŽNJA I MULTIPLIKATOR U OTVORENOJ EKONOMIJI

NETO IZVOZ je razlika između izvoza (EX) i uvoza (IM). Izvoz koji je pod dominantnim uticajem kretanja
nazivamo autonomni izvoz (ne zavisi od domaćeg tohotka).
U otvorenoj ekonomiji AT = C + I + G + (EX – IM) ----------- AT = C + I + G + NX
Pozitivna vrijednost neto izvoza povećava ravnotežni dohodak i proizvodnju u domaćoj ekonomiji, i
obrnuto. Ako je neto izvoz negativan slijedi smanjenje ravnotežnog dohotka i proizvodnje u domaćoj
ekonomiji

MARGINALNA SKLONOST UVOZU (MSU) je veličina koja nam pokazuje kolika je vrijednost uvozne
supstance ugrađena u povećanje domaće proizvodnje za jednu novčanu jedinicu.

MSU = ∆ ℑ/∆ Y

UTICAJ MEĐUNARODNE TRGOVINE NA DOMAĆU PROIZVODNJU I RAVNOTEŽNI DOHODAK:

-Što je veća vrijednost uvozne supstance ugrađene u proizvodnju domaćih roba, manji je multiplikativni
efekat porasta agregatne tražnje na domaće proizvode.
-Veća marginalna sklonost uvozu umanjuje veličinu multiplikatora

MP = 1 / [ 1−MSP ( 1−t ) + MSU ]

Iz ove formule zaključujemo da za izračunavanje multiplikatora u otvorenoj ekonomiji slijedi da je

njegova veličina manja u otvorenoj u odnosu na zatvorenu ekonomiju, budući da jedan dio tohotka
transaktori troše na uvoznu robu i usluge.
POGLAVLJE III – NOVAC, MONETARNA POLITIKA I BANKARSTVO

CENTRALNA BANKA je institucija koja od države ima ekskluzivno pravo, odnosno monopol da emituje
novac i upravlja ponudom i cijenom novca. Ima izuzetno značajnu ulogu u svim ekonomijama u svijetu
jer su one ovlaštene od države da donose odluku o tome kolika količina novca u opticaju treba da bude.

CIJENA se izražava kamatnom stopom na korišteni (posuđeni) novac.

Jednostavnom odlukom da se emituje dodatna količina novca u opticaj, mogu se promijeniti cijene svih
roba, uključujući i cijenu samog novca. Povećana količina novca može biti iskorištena isključivo za rast
cijena proizvoda i usliga, što dovodi do ubrzanja inflacije i gubitka realne kupovne moći novca. Dodatna
ponuda novca može dovesti i do povećanja investicija zbog smanjenja kamatnih stopa, ili do povećanja
stepena iskorištenosti kapaciteta ukoliko postojeće mašine i oprema nisu dovoljno iskorištene. Rad
stepena iskorištenosti utiče na povećanje zaposlenosti i kupovne moći stanovništva, iz čega slijedi i rast
BDP.
Sa druge strane, uz korištenje dodatne ponude novca isključivo ili prvenstveno za rast cijena bez
promjene proizvodnje može doći do ubrzane inflacije koja utiče na smanjivanje poticaja za investiranje i
dovodi do značajnih poremećaja u ekonomiji. Ubrzan rast novca onemogućava planiranje poslovnih
odluka i investicione aktivnosti što utiče na pad zaposlenosti.
Budući da su monetarni sistemi svih zemalja u posljednje četiri decenije zasnovani na emisiji papirnog
novca bez pokrića u zlatu, odluke osoba koje rukovode centralnom bankom o emisiji dodatne količine
novca ili smanjivanju količine novca u opticaju imaju dalekosežne posljedice.
Budući da povećavanje ili smanjivanje ponuda novca utiče na cijene svih ostalih roba i usluga i pošto se
novcem mjere njhihove vrijednosti, odluke o promjenama monetarne ponude trebaju biti veoma
pažljivo analizirane.

OSNOVNE FUNKCIJE CENTRALNE BANKE:

-emisija novca i upravljanje ponudom novca
-upravljanje finansijskom stabilnošću i likvidnošću
-upravljanje kreditnim potencijalom komercijalnih banaka
-fiskalni agent države
-nadzor nad poslovanjem bankarskog sistema

CENTRALNA BANKA BiH (CCBIH) JE OVLAŠTENA ZA OBAVLJANJE TRI FUNKCIJE:

-emisija domaće valute
-ipravljanje kreditnim potencijalom komercijalnih banaka na osnovu propisivanja stope obavezne
rezerve
-obavljanje funkcije fiskalnog agenta BiH

CCBiH nije dozvoljeno da obavlja funkciju zajmidavca posljednje instance, odnosno da kreditira
komercijalne banke. Nije joj dozvoljena ni kupovina i prodaja državnih vrijedonosnih papira u svoje ime i
za svoj račun, preko kojih bi mogla uticati na ponudu novca. CCBiH nije dozvoljeno da utiče na kamatne
stope na tržištu novca u BiH.

Dvije najznačajnije centralne banke u svijetu u posljednjih 15 godina su centralne banke SAD i zemalja-
članica euro-zone.

MONETARNA POLITIKA

TRI OSNOVNA CILJA CENTRALNIH BANAKA:

-stabilan nivo cijena
-finansijska stabilnost koja utiče na predvidivost cudućih događaja i smanjivanje rizika poslovanja
-stabilan i održiv ekonomski rast

Ostvarivanje ovih ciljeva je u praksi vrlo komplikovano zbog velikog broja međuzavisnosti i međuodnosa
pojedinih dijelova ekonomije. Također, uticaj peomjene količine novca u opticaju na cijene roba i usluga
koje trošimo svaki dan ili nekoliko desetina puta godišnje razlikuje se od uticaja promjene količine novca
na cijene kuća, stanova, vrijedonosnih papira.
PORAST PONUDE NOVCA može biti neproporcionalno korišten za potrebe kupovine roba i usluga –
(transakciona tražnja za novcem) i porasta kupovine vrijedonosnih papira i komercijalnih nekretnina
(spekulativna tražnja za novcem).

Centralna banka mijenja KAMATNU STOPU- kamatna stopa po kojoj najveće komercijalne banke
posuđuju sredstva jedne drugoj.
STABILNOST CIJENA je veoma važan cilj monetarne politike i ekonomije u cjelini budući da u okruženju
stabilnih cijena planiranje poslovnih odluka postaje lakše, kompanije nisu suočene sa rizicima koji
proističu iz povećanja sa većim stepenom pouzdanja o budućim poslovnim promjenama i efektima
investiranja.

MONETARNI AGREGATI

MONETARNA STATISTIKA za koju je u BiH zadužena CBBiH objavljuje podatke za četiri monetarna
agregata:

MONETARNA BAZA (M0) je zbir gotovine koju je emitovala CBBiH i sredstava na računima rezervi koje
komercijalne banke drže na svojim računima kod CBBiH.

MONETARNI AGREGAT (M1) je zbir depozita po viđenju u domaćoj valuti (KM) i gotovog novca u
opticaju van komercijalnih banaka.

KVAZINOVAC (QM) su sredstva koja nemaju stopostotnu likvidnost kao gotov novac u opticaju ili kao
depoziti po viđenju koji se promptno mogu koristiti za plaćanja. Međutim, sredstva koja čine kvazinovac
ze u vrlo kratkom vremenskom periodu mogu koristiti za tekuća plaćanja. Ovaj agregat obuhvata
sljedeće kategorije depozita: oročeni i štedni depoziti u domaćoj valuti, depoziti po viđenju u stranoj
valuti, i oročeni i štedni depoziti u stranoj valuti.
MONETARNI AGREGAT (M2) u BiH predstavlja ukupnu monetarnu ponudu čini zbir M1 i QM

MONETARNA STATISTIKA U EUROZONI koju propisuje i vodi ECB (Europska centralna banka) zasnovana
je na sljedeća tri monetarna agregata:
M1, M2, M3, M4

OSNOVNI TRANSMISIONI MEHANIZAM MONETARNE POLITIKE GLASI:

veća monetarna baza  veća monetarna ponuda (veća kreditna multiplikacija) ili
manja monetarna baza  manja monetarna ponuda (manja kreditna multiplikacija)

INSTRUMENTI MONETARNE POLITIKE

Centralna banka korištenjem instrumenata mp mijenja monetarnu bazu (količinu novčanica i kovanica u
prometu, iznos rezervi komercijalnih banaka na računima kod cb). To su:
-operacije na otvorenom tržištu
-promjena obaveznih rezervi
-politika diskontne stope

OPERACIJE NA OTVORENOM TRŽIŠTU podrazumijevaju aktivnu ulogu CB na tržištu vrijedonosnih papira.

CB može da ih kupuje i prodaje,i po tom osnovu mijenja ponudu novca tj monetarnu bazu, a preko
monetarne baze i kreditnu aktivnost banaka.

KUPOVINOM državnih vrjedonosnih papira, centralna banka kreira novu količinu novca, odnosno novu
kupovnu moć.
PRODAJOM ranije kupljenih državnih vrjedonosnih papira centralna banka smanjuje monetarnu bazu, a
time i monetarnu ponudu.

Ako centralna banka kupuje državne vrjedonosne papire koje ministarstvo finansija emituje prvi put,
(primarna emisija vp) centraln abanka ne štampa novac, već povećava iznos sredstava na računu rezervi
komercijalne banke kod koje ministarstvo ima otvoren račun. (Povećavanjem stanja na računu rezervi
kom.banaka od cb, dobija mogućnost odobravanja novih kredita, čime raste ponuda novca u sistemu
kao cjelini).

Prodajom državnih vrijedonosnih papira cb poništava dio ranije kreirane kupovne moći tako što
umanjuje stanje na računu rezervi komercijalnih banaka kojim prodaje državne vrijedonosne papire.
(Umanjivanjem stanja na računu rezervi, centralna banka umanjuje kreditni potencijal kom. Banaka, a
time i ukupnu monetarnu ponudu.

Čestim korištenjem operacija na otvorenom tržištu centralna banka može da upravlja stanjem
očekivanja, odnosno da mijenja očekivanja tržišnih transaktora u kraćim vremenskim periodima.

POLITIKA OBAVEZNIH REZERVI

Ukoliko banke ne bi raspolagale rezervama likvidnosti na računu kod centralne banke, dovele bi se u
situaciju nemogućnosti isplate potraživanja. Takva nemogućnost plaćanja obaveza (nelikvidnost) se vrlo
brzo prenosi sa banke na banku, i dovodi u pitanje likvidnost i stabilnost cijelog ekonomskog sistema.
Budući da komercijalne banke vrše kreditnu aktivnost na osnovu korištenja raspoloživih depozita, to
znači da promjene stope obaveznih rezervi u odnosu na ukupne dešpozite, neposredno utiču na
mogućnost odobravanja kredita komercijalnih banaka.
Minimalni iznos koji komercijalne banke moraju održavati na računu rezervi kod centralne banke
određuju dvije veličine:
-vrijednost depozita (deponovana sredstva u jednoj komercijalnoj banci)
-stopa obavezne rezerve

RASTOM stope obavezne rezerve centralna banka SMANJUJE iznos depozita koji komercijalna banka
može koristiti za kreditnu aktivnost/kreditiranje.
SMANJIVANJEM stope obavezne rezerve centralna banka POVEĆAVA iznos depozita koji komercijalna
banka može koristiti za kreditnu aktivnost/kreditiranje.

Promjenom stope obavezne rezerve, centralna banka utiče na veličinu koju monetarni ekonomisti zovu
MONETARNI MULTIPLIKATOR (m).

MONETARNI MULTIPLIKATOR (m) pokazuje za koliko puta se povećaju likvidna sredstva ili dodatna
kupovna moć zasnovana na odobravanju kredita ako se primarna ponuda novca (monetarna baza)
poveća za jednu novčanu jedinicu.

m = 1 / r (obavezne rezerve u obliku koeficijenta)

D – depozit
kb – procenat ukupnih rezervi komercijalnih banaka u odnosu na D
kp – procenat gotovine u posjedu preduzeća i domaćinstava u odnosu na D
RB – ukupna vrijednost rezervi banaka
CP – ukupna vrijednost gotovine koju drži sektor preduzeća i domaćinstava

MB = RB + CP = (kbD) + (kpD) = (kb+kp)D

MP= CP + D = (kpD + D) = (kp+1)D

MONETARNI MULTIPLIKATOR (m*) dobivamo kao odnos monetarne ponude (MP) i monetarne baze
(MB).
m* = MP / MB= (kp+1) / (kb+kp)

Poređenjem stvarnog (m*) i teorijskog (m) monetarnog multiplikatora u BiH zaključujemo da je stvarni
multiplikator približno 3,9 puta manji od teorijskog.

UTICAJ DISKONTNE STOPE NA MONETARNU PONUDU

DISKONTNA STOPA je kamatna stopa po kojoj centralna banka odobrava kredit komercijalnim bankama.
Ona je usko vezana za funckiju centralne banke kao zajmodavca posljednjeg utočišta. Kao takva,
centralna banka ima cilj da osigura dodatnu likvidnost ukoliko sistem kao cjelina postaje nelikvidan.
Diskontna stopa je značajna i zbog toga što na osnovu ove stope komercijalne banke računaju kamatne
stope na kredite koje one odobravaju svojim klijentima. Pošto posuđuju sredstva od centralne banke i za
to joj plaćaju kamatu u visini diskontne stope, kamatne stope komercijalnih banaka moraju biti veće od
diskontne stope da bi ostvarile zaradu.

Što je viša diskontna stopa  viša je cijena novca  viša kamatna stopa  manja tražnja za kreditima
Što je niža diskontna stopa  niža je cijena novca  niža je kamatna stopa  veća tražnja za kreditima

KOMERCIJALNE BANKE su banke koje primaju depozite (po viđenju, štedne, oročene, u domaćoj valuti,
u inostranim valutama) i na osnovu prikupljenih depozita odobravaju kredite preduzećima i
domaćinstvima. One ostvaruju zaradu na osnovu razlike između kamatnih stopa koje zaračunaju na
kredite koje odobravaju, i kamatnih stopa koje plaćaju deponentima (štedišama) za deponovana
sredstva.

KREDITNI NOVAC je novac, odnosno dodatna kupovna moć (sredstvo razmjene i sredstvo plaćanja) koju
komercijalne banke stvaraju u svojim poslovnim knjigama (i kompjuterima).

BEZGOTOVINSKI PLATNI PROMET je mnogo zastupljeniji u odnosu na gotovinski platni promet. To je

davanje naloga banci da sa njihovog računa banka izvrši plaćanja njihovim dobavljačima (u slučaju
preduzeća), i fizičke osobe koriste ove mogućnosti jer je jednostavnije vršiti plaćanja debitnom karticom
ili čekovima, koje banka izdaje na osnovu deponovanog gotovog novca, nego da koristi i nosi u
novčaniku ili džepnu gotovinu.

INVESTICIONE BANKE su banke čiji je osnovni posao kupovina i prodaja vrjedonosnih papira koje
emituju različiti emitenti. Preduzeća iz realnog sektora mogu finansirati nabavku opreme i varijabilnih
proizvodnih inputa zaduživanjem kod komercijalnih banaka, ali mogu i emitovati/izdati dionice i
obveznice, prodati te vrijedonosne papire i ostvariti prilive novca iz kojih zatim finansiraju investicije.
Investicione banke kupovinom dionica i obveznica koje emituju preduzeća na taj način omogućavaju
investicionu aktivnost preduzeća.

RAZLIKA IZMEĐU INVESTICIONIH I KOMERCIJALNIH BANAKA

Investicione banke za razliku od komercijalnih učestvuju u procesu multiplikacije depozita i kredita, tj
stvaraju dodatnu kupovnu moć.
Komercijalne banke su depozitne institucije a investicione banke su nedepozitne institucije. Investicione
banke koje nemaju raspoloživu količinu novca da kupe neke vrjedonosne papire, obraćaju se
komercijalnim bankama.
Komercijalne banke kreditiraju ne samo preduzeća iz realnog sektora već i investicione banke koje
kupuju vrijedonosne papire.
Investicione banke imaju veoma beliki značaj i uticaj na troškove finansiranja investicija tako što
povećanim kupovinama vrijedonosnih papira smanjuju trošak finansiranja investicija i obrnuto.
Ako investicione banke počnu rasprodavati vrijedonosne papire preduzeća, tada cijene tih vrijedonosnih
papira naglo padaju a zahtijevani prinosi na vrijedonosne papire rastu, što dovodi do naglog rasta
finansiranja investicija.

BILANS STANJA KOMERCIJALNIH BANAKA I NJEGOVE OSNOVNE KOMPONENTE

Bilans stanja komercijalnih banaka je specifičan zbog prirode poslovanja ovih institucija. Osnovni posao
komercijalnih banaka je prikupljanje depozita i njihova transformacija u kredite.

PASIVA – izvori sredstava banaka : kapital, depoziti

KAPITAL – da bi komercijalna banka mogla započeti sa poslovanjem mora prije svega osigurati
minimalan kapital u gotovom novcu. To je zbog osiguravanja početnih uslova poslovanja i zaštiti banke
od rizika nesolventnosti. (Ako banka ostvari gubitak koji nastaje kada su rashodi veći od prihoda usljed
nemogućnosti nekih klijenata kojima je banka odobrila kredit da redovno plaćaju kredit, tada taj gubitak
banka mora kompenzirati vlastitim sredstvima.) Vlastita sredstva banke čini kapital banke koji je
prikupljen prodajom emitovanih dionica banke. Da bi se one razvijale i uticale na povećavanje
investicione aktivnosti i stvaranje radnih mjesta, moraju povećavati kreditnu aktivnost. Ali krediti trebaju
biti odobravani klijentima koji su ih sposobni otplaćivati.

Kada banka uspješno upravlja rizicima i nema problema sa naplatom odobrenih kredita, tada njeni
profiti rastu, a rastom profita raste i kapital banke. Rastom kapitala banke raste sigurnost, tj solventnost,
pošto eventualni problemi sa nemogućnošću naplate kredita mogu biti apsorbovani iz kapitala koji je
uvećan. U BiH je minimalan kapital komercijalnih banaka 15 miliona KM i on mora biti uplaćen u
gotovom novcu. Što više kapitala, sigurnija banka.

Komercijalne banke ne koriste kapital za kreditnu aktivnost. Banke koriste kapital, kao osnovu finansijske
stabilnosti, sigurnosti i zaštite od potencijalnih gubitaka.

DEPOZITI – kreditna aktivnost banaka je moguća na osnovu prikupljenih depozita. Povećanjem

deponenata raste i depozitni potencijal banke, a na osnovu većih depozita moguća je veća kreditna
aktivnost banaka.
DEPOZITI PO VIĐENJU su deponovana sredstva preduzeća, državnih institucija i ostalih deponenata koja
mogu biti korištena svakog radnog dana, odnosno svakog momenta za tekuća plaćanja bez prethodne
najave rukovodstvu banke. Ta sredstva banke ne smiju koristiti za odobravanje kredita dužih rokova
dospijeća, već ih mogu koristiti za odobravanje kredita vrlo kratkog roka dospijeća (nekoliko dana ili
maksimalno nekoliko sedmica).

OROČENI DEPOZITI su viškovi novca kojima raspolažu deponenti i koja im neko vrijeme nisu potrebna za
tekuća plaćanja. (BH Telecom). Pravilo oročavanja – duži rok oročavanja  veća kamatna stopa. Depoziti
mogu biti oročeni i na vrijeme duže od godinu dana. Oročavanja do godine dana su oročavanja na kratak
rok, a na periode duže od godinu dana su dugoročna oročavanja.
ŠTEDNI DEPOZITI – kada stanovništvo deponuje sredstva u komercijalne banke ono zaključuje ugovore o
štednim depozitima. Najčešći su oročeni štedni računi rokova dospijeća tri, šest, dvanaest, ili dvadeset
četiri mjeseca.

AKTIVA – sredstva banaka

Aktiva komercijalnih banaka je specifična zbog specifičnosti djelatnosti koju obavljaju te banke.
Najznačajnije stavke aktive bilansa stanja komercijalnih banaka su:
-krediti odobreni preduzećima
-krediti odobreni stanovništvu
-sredstva rezervi koje komercijalne banke drže na računima kod centralne banke
-gotovinska sredstva koja banke drže kao depozitr u inostranstvu (strana aktiva)
-kompjuteri, sefovi i ostala oprema
-zgrade koje su u vlasništvu banke

Banke odobravaju:
-kratkoročne (rokovi dospijeća nekoliko dana ili sedmica, jedan, dva, tri ili više mjeseci) i odobravaju se
na osnovu kratkoročnih depozita oročenih na nekoliko sedmica ili mjeseci
-dugoročne kredite (rokovi dospijeća dužih od godinu dana, dvije, tri, pet, deset ili više godina)

OSNOVNA ZARADA komercijalnih banaka proističe iz razlika između kamatnih stopa na odobrene
kredite i kamatnih stopa koje banka plaća deponentima na prikupljene depozite.

TRANSAKCIONA TRAŽNJA ZA NOVCEM

OSNOVNE FUNKCIJE NOVCA:
-specifična roba koja se koristi kao sredstvo razmjene, obračunsko sredstvo i sredstvo očuvanja
vrijednosti
-treba nam da bismo platili kupljene robe i usluge/izvršili kupoprodaju ili transakciju
Transakciona tražnja za novcem raste kada raste broj proizvoda i usluga koje su proizvedene i prodate na
tržištu. Kako raste realni BDP, tako raste i transakciona tražnja za novcem.

INSTRUMENTI I CILJEVI MONETARNE POLITIKE

Korištenjem operacija na otvorenom tržištu,promjenom diskontne stope i promjenom stope obaveznih

rezervi centralne banke neposredno utiču na promjenu monetarne osnove, multiplikaciju depozita i
kredita. Također, naučili smo da su krajnji ciljevi monetarne politike stvaranje uslova za funkcionisanje
ekonomije na nivou pune zaposlenosti, uz dugoročno održivu stopu ekonomskog rasta i nisku infl aciju.
Dostizanje navedenih krajnjih ciljeva monetarne (i ekonomske) politike podrazumijeva da centralna
banka odredi posredne ciljeve koji joj služe za izvođenje zaključka kolika treba da bude cijena novca
(kamatna stopa) u tekućem i budućim periodima, kako bi bili ostvareni krajnji ciljevi.

U tom kontekstu, centralna banka može da primijeni sljedeća dva načina vođenja monetarne politike:
1) Da se usmjeri isključivo na kontrolu količine novca u opticaju i da prepusti tržištu novca formiranje
kamatne stope. Ovaj način vođenja monetarne politike je efikasniji u obaranju inflacije u kratkom roku.
Međutim, društveni troškovi ovakvog vođenja monetarne politike u srednjem i dugom roku mogu biti
vrlo visoki. Visoki društveni troškovi proističu iz činjenice da ovakvo vođenje monetarne politike u
potpunosti prepušta određivanje kamatnih stopa tržišnim kretanjima, što ima za posljedicu nagli rast
kamatnih stopa i pad investicija i zaposlenosti.

2) Alternativna mogućnost je vođenje fleksibilnije monetarne politike zasnovano na eksplicitnom ili

implicitnom određivanju ciljnih stopa inflacije u budućem periodu, te na osnovu tako određenih ciljnih
stopa inflacije vođenje politike kamatnih stopa koje bi omogućile ostvarivanje stabilnosti cijena u
ciljanom rasponu (npr. u rasponu od 1,5% do 2,5%). Ovakav način vođenja monetarne politike ima za
posljedicu manje društvene troškove eliminacije inflatornih očekivanja, budući da su kamatne stope
instrumentalna varijabla monetarne politike.

Posljedica promjene količine novca u opticaju uz datu tražnju za novcem u kratkom roku je promjena
nominalne kamatne stope. Ukoliko se u kratkom roku cijene roba i usluga ne mijenjaju, promjena
nominalnih kamatnih stopa podrazumijeva i promjenu realnih kamatnih stopa. Ta promjena može biti
naviše ili naniže, odnosno kamatne stope mogu rasti, a mogu i opadati.
Ako centralna banka povećava ponudu novca uz nepromijenjenu tražnju za novcem, kamatne stope se
smanjuju. Suprotno, ako centralna banka smanjuje ponudu novca uz nepromijenjenu tražnju za novcem,
kamatne stope rastu. Kamatne stope se mijenjaju i kao posljedica promjene tražnje za novcem, ukoliko
je procentualna promjena ponude novca različita od procentualne promjene tražnje za novcem.
OSNOVNI UTICAJI PROMJENA MONETARNE PONUDE I TRAŽNJE za novcem na kamatne stope u
kratkom roku su sljedeći:
- monetarna ponuda raste, a tražnja za novcem se ne mijenja – slijedi pad kamatne stope;
- monetarna ponuda se smanjuje, tražnja za novcem se ne mijenja – slijedi rast kamatne stope;
- monetarna ponuda raste u većem procentu u odnosu na porast tražnje za novcem – slijedi pad
kamatnih stopa koji je manji odnosu na pad kamatnih stopa kada se tražnja za novcem ne mijenja;
- monetarna ponuda raste u manjem procentu u odnosu na procenat porasta tražnje za novcem – slijedi
rast kamatnih stopa koji je manji od rasta kamatnih stopa kada se monetarna ponuda ne mijenja;
- monetarna ponuda se smanjuje uz povećanje tražnje za novcem – slijedi rast kamatnih stopa veći od
rasta kamatnih stopa kada se tražnja za novcem ne mijenja;
- monetarna ponuda se smanjuje u većem procentu u odnosu na procenat smanjenja tražnje za novcem
– slijedi rast kamatnih stopa koji je manji od rasta kamatnih stopa kada je tražnja za novcem
nepromijenjena. Promjene monetarne ponude imaju veliki uticaj na kamatnu stopu.
Međutim, promjene monetarne ponude ne ograničavaju se samo na cijenu novca (kamatnu stopu), već
imaju i vrlo značajan uticaj na formiranje budućih cijena na tržištu roba i usluga, kao i na cijene
vrijednosnih papira.

Promjene monetarne ponude imaju veliki uticaj na kamatnu stopu. Međutim, promjene monetarne
ponude ne ograničavaju se samo na cijenu novca (kamatnu stopu), već imaju i vrlo značajan uticaj na
formiranje budućih cijena na tržištu roba i usluga, kao i na cijene vrijednosnih papira.
Na ovom mjestu je vrlo važno da shvatimo vremenski (ili međuvremenski) raspored uticaja na određene
veličine:
- Promjene monetarne ponude imaju brži (neposredniji) uticaj na kamatnu stopu. Uticaj monetarne
politike na kamatnu stopu vidljiv je već u kratkom roku, kako smo to već i naveli.
- Sa druge strane, uticaj na cijene roba i usluga nije tako neposredan, odnosno ne odražava se u
kratkom, već u srednjem i dužem roku.
Monetarna politika utiče i na formiranje očekivanja o kretanju kamatnih stopa u sljedećim vremenskim
periodima. Te kamatne stope nazivamo terminskim kamatnim stopama.
Terminske kamatne stope su određene tekućim kamatnim stopama, a obje vrste kamatnih stopa utiču
na tekuće i buduće cijene vrijednosnih papira kao finansijskog oblika imovine domaćinstava i ostalih
aktera u ekonomiji. Uticaj monetarne politike na proizvodnju i promjene cijena roba i usluga zavisi od
stepena iskorištenosti proizvodnih kapaciteta. U kratkom vremenskom periodu, u zavisnosti od stepena
iskorištenosti raspoloživih proizvodnih kapaciteta, mjere monetarne politike mogu više ili manje uticati
na promjenu proizvodnje.

UKUPNA POTROŠNJA je određena sljedećim veličinama:

- autonomnom potrošnjom
- marginalnom sklonošću potrošnji
- raspoloživim dohotkom (raspoloživi dohodak zavisi od nacionalnog dohotka i stope poreza na
dohodak).

PORAST POTROŠNJE je moguć po tri osnove:

- po osnovu promjene autonomne potrošnje
- po osnovu promjene marginalne sklonosti potrošnji
- po osnovu promjene raspoloživog dohotka

MONETARNA POLITIKA promjenama količine novca u opticaju i promjenama kamatne stope u kratkom
roku može uticati na promjenu autonomne potrošnje.
RASTOM MONETARNE PONUDE i snižavanjem kamatne stope domaćinstva povećavaju tražnju za
robama i uslugama zahvaljujući nižim troškovima zaduživanja i većoj dostupnosti kredita. Trajna
potrošna dobra većina domaćinstava ne može kupiti na osnovu raspoloživog dohotka, već isključivo na
kreditnoj osnovi.

Upravo su smanjenje troškova otplate kredita zbog niže kamatne stope i povećanje kreditne aktivnosti
banaka zbog niže stope obavezne rezerve osnovni kanali kojima centralna banka utiče na proizvodnju i
zaposlenost.

TRANSMISIONI MEHANIZAM monetarne politike na proizvodnju i zaposlenost istovremeno predstavlja i

uticaj promjena monetarne ponude na promjenu ukupnog bogatstva domaćinstava.
BOGATSTVO TRANSAKTORA sastoji od dvije vrste imovine:
- gotovog novca u posjedu domaćinstava (na gotov novac domaćinstva ne ostvaruju prinos, ali ga
posjeduju prije svega iz sigurnosnih pobuda)
- vrijednosnih papira koji su u njihovom posjedu
Povećanjem monetarne ponude u kratkom roku povećava se količina novca kao oblika imovine i time se
povećava bogatstvo.
Snižavanjem kamatnih stopa, koje je posljedica povećanja monetarne ponude, cijene obveznica u
vlasništvu domaćinstava rastu. Na taj način rast monetarne ponude utiče na porast bogatstva ili
imovine domaćinstava po dvije osnove:
- povećanje gotovog novca kao imovine u posjedu domaćinstava
- povećanje cijena obveznica kao imovine u posjedu domaćinstava.

Rast imovine domaćinstava omogućava povećanje njihove kupovne moći:

- po osnovu korištenja dijela imovine u obliku gotovine za kupovinu roba i usluga
- po osnovu prodaje obveznica čija je cijena porasla, i korištenja zarade u razlikama u cijeni obveznica za
povećanje kupovine roba i usluga.

INVESTICIONU TRAŽNJU čini tražnja za dvije vrste proizvoda:

- proizvodi koje preduzeća koriste nekoliko godina u proizvodnom procesu sa ciljem povećanja
proizvodnih kapaciteta – oprema, mašine, zemljište – ili investicije u fiksna sredstva (fiksni proizvodni
inputi)
- proizvodi koje preduzeća kupuju nekoliko puta godišnje za ulaganje u tekuću proizvodnju ili za
stvaranje zaliha kao osnove održavanja kontinuiteta proizvodnog procesa i u budućnosti - investicije u
obrtna (tekuća) sredstva ili varijabilne materijalne inpute.

TRANSMISIONI MEHANIZAM monetarne politike na investicionu potrošnju možemo opisati na sljedeći

način:
- Promjenama monetarne ponude centralna banka mijenja nominalnu kamatnu stopu.
- Promjena kamatne stope utiče na promjene stope po kojoj investitori diskontuju buduće zarade od
tekućih investicija.
- Porast monetarne ponude smanjuje kamatnu i diskontnu stopu.
- Niža diskontna stopa povećava sadašnju vrijednost budućih procijenjenih zarada od investicija pa,
stoga, povećava isplativost ulaganja.
- Niža kamatna stopa na investicione kredite znači manji trošak finansiranja investicije (kamatna stopa
na korišteni kredit) što, također, povećava atraktivnost ulaganja.

Dva krajnja cilja monetarne politike su dostizanje pune zaposlenosti i dugoročno održive realne stope
ekonomskog rasta. Punu zaposlenost moguće je ostvariti u kraćem vremenskom periodu ukoliko
centralna banka naglo poveća monetarnu ponudu i snižava kamatnu stopu na nizak nivo.
Ako centralna banka želi da održava punu zaposlenost uz nisku kamatnu stopu, trebala bi održavati
veliku količinu novca u opticaju.
Velika količina novca u opticaju može uticati na formiranje infl atornih očekivanja, odnosno može dovesti
do ubrzanog rasta cijena potrošnih roba, kao i proizvodnih inputa.
Ubrzani rast cijena izaziva nesklad i strukturne poremećaje u ekonomiji, što onemogućava dugoročno
održivu stopu rasta. Zbog toga je treći dugoročni cilj centralne banke stabilan nivo cijena.
U cilju održavanja stabilnog nivoa cijena centralna banka može u određenim periodima provoditi
restriktivnu monetarnu politiku.
Restriktivna monetarna politika podrazumijeva smanjenje količine novca u opticaju koje treba da bude
dovoljno veliko da izazove povećanje nominalne kamatne stope i smanjenje potrošnje, investicija i
inflatornih očekivanja. Na osnovu prethodnih razmatranja proističe da je osnovna instrumentalna
varijabla (osnovni instrument) monetarne politike u savremenim ekonomijama kamatna stopa koja
treba da omogući stabilnost cijena roba i usluga na dugi rok. Iz definisanog ciljanog raspona inflacije za
koju centralna banka procijeni da omogućava stabilnost na dugi rok, centralna banka u tekućem
vremenskom periodu određuje kamatnu stopu koja može održati potrošnju i investicije na nivou koji ne
ugrožava cjenovnu stabilnost.

RAVNOTEŽA NA TRŽIŠTU ROBA I USLUGA – IS FUNKCIJA

Povećanjem proizvodnje i zaposlenosti funkcija IS se pomjera udesno, odražavajući viši nivo proizvodnje
i dohotka uz istu kamatnu stopu.
Funkcija IS označena je izvorno ovim slovima na osnovu oznaka (Investment-Saving) u izvornom IS-LM
modelu. Ovaj model su prvi put prezentirali Roy Harrod, John Hicks i James Meade.
Ekonomija može biti pokrenuta iz faze niske iskorištenosti kapaciteta (recesije, odnosno depresije)
ekspanzivnom fiskalnom politikom (koja je ovdje egzogena varijabla, odnosno nije pod uticajem
poslovnih odluka) uz podršku ekspanzivne monetarne politike.

INICIJALNI IMPULS za izlazak iz krize i rješavanje problema nezaposlenosti je povećanje državne

potrošnje i povećanje investicija koje su posljedica snižavanja kamatne stope.
Način izvođenja ravnoteže na tržištu roba je, kako smo već prezentirali, sljedeći:
- povećanje državne potrošnje kombinovano je sa snižavanjem kamatnih stopa; - snižavanje kamatnih
stopa utiče na povećanje poslovnih investicija
- povećanje poslovnih investicija uz povećanu državnu potrošnju povećava tražnju na domaćem tržištu
roba i usluga i povećava ravnotežni dohodak
- povećane investicije i državna potrošnja usljed djelovanja multiplikatora imaju za posljedicu rast
potrošnje zbog porasta dohotka, i povećanje zbira štednje i poreza pri rastućim nivoima nacionalnog
dohotka, budući da u ravnoteži prilivi u kružni tok moraju biti jednaki odlivima
- porast potrošnje, štednje i poreza, kao posljedica povećanja proizvodnje i zaposlenosti

NA RAVNOTEŽNOM NIVOU proizvodnje i dohotka dotoci u kružni tok moraju biti jednaki istecima iz
kružnog toka. Grafikon 4.1. prikazuje četiri funkcije, pri čemu četvrtu funkciju – IS funkciju – izvodimo iz
ostale tri.

1) Polazni okvir analize je funkcija investicija uvećana za državne rashode. Investicije i državni rashodi,
kao dotoci u kružni tok, u ravnoteži moraju biti jednaki zbiru štednje i poreza
2) Na gornjem desnom grafikonu (na apscisi) prikazane su investicije i državna potrošnja kao dotoci u
kružni tok koji su u ravnoteži jednaki zbiru štednje i poreza. Iznos štednje i poreza koji se izjednačava sa
investicijama i državnom potrošnjom prikazanim na donjem desnom (prvom) grafikonu dobiven je na
osnovu linije pod nagibom od 45 stepeni na gornjem desnom grafikonu.
3)Grafikon gore lijevo prikazuje funkciju štednje u zavisnosti od različitih nivoa ostvarenog nacionalnog
dohotka.
4)

RAVNOTEŽA NA TRŽIŠTU NOVCA – LM FUNKCIJA

Izvođenje funkcije ravnoteže na tržištu novca ili LM funkcije zasniva se na Keynesovoj teoriji tražnje za
novcem.
Tražnja za novcem je jednaka zbiru:
- transakcione tražnje za novcem (MT)
- spekulativne tražnje za novcem (MS).
TRANSAKCIONA TRAŽNJA ZA NOVCEM je stabilna rastuća funkcija realnog dohotka. Rastom realne
proizvodnje i realnog dohotka raste tražena količina novca koja je potrebna za obavljanje kupovina
(plaćanja) sve veće količine roba i usluga koje se pojavljuju na tržištu. Spekulativna tražnja za novcem je
tražnja za novcem koja je određena željom transaktora za izbjegavanjem kapitalnih gubitaka od
posjedovanja vrijednosnih papira, kao i povećavanjem kupovina vrijednosnih papira zbog rasta
kapitalnih dobitaka.

Promjene cijena finansijskih imovina su vrlo intenzivne, budući da su predmet trgovine na berzama
vrijednosnih papira. Cijene obveznica su pod neposrednim uticajem prosječnih kamatnih stopa, pošto
prosječne kamatne stope određuju veličinu diskontnog faktora.

Uzročno-posljedične veze na finansijskim tržištima su sljedeće:

- snižavanje kamatnih stopa na tržištu
- slijedi snižavanje diskontne stope
- iz snižavanja diskontne stope slijedi
- povećanje sadašnje vrijednosti budućih prihoda od finansijskih imovina
- iz prethodnog slijedi rast cijena finansijskih imovina.

LM FUNKCIJA prikazuje kombinacije dohotka i kamatnih stopa pri kojima je postignuta ravnoteža između
ponude novca i tražnje za novcem. To je funkcija ravnoteže na tržištu novca koja predstavlja kombinacije
ravnotežnih nivoa realnih dohodaka i kamatnih stopa pri kojima su izjednačene ponuda novca i tražnja
za novcem.

UTICAJ FISKALNE POLITIKE

RESTRIKTIVNA FISKALNA POLITIKA podrazumijeva smanjenje javnog zaduživanja (smanjenja javnog

duga), odnosno povećanja poreza na dohodak, poreza na potrošnju i poreza na profit kojima država
ostvaruje prihode na osnovu kojih smanjuje ranije emitovani javni dug, sa jedne strane, i kojima utiče na
smanjenje potrošnje domaćinstava i poslovnih investicija, sa druge strane.

Budući da EKSPANZIVNA FISKALNA POLITIKA utiče na porast agregatne tražnje, i iz porasta agregatne
tražnje izvedenog porasta proizvodnje i zaposlenosti, primjena ovog segmenta ekonomske politike u
pomjeranju IS funkcije udesno (porast dohotka uz nepromijenjene kamatne stope) često je u primjeni,
posebno u razvijenim ekonomijama.
RESTRIKRIVNA FISKALNA I EKSPANZIVNA MONETARNA POLITIKA

Struktura bruto domaćeg proizvoda ide u korist poslovnih investicija i potrošnje domaćinstava, odnosno
zbog toga što poslovne investicije imaju veći relativni udio u odnosu na potrošnju države. Ovakva
kompozicija bruto domaćeg proizvoda je povoljnija budući da predstavlja osnovu za dugoročno održivi
razvoj. Zašto je to tako? Zbog sljedeća dva razloga:

-jer se povećanjem poslovnih investicija kreiraju nova proizvodna radna mjesta kao osnova porasta
buduće proizvodnje i rasta dohodaka domaćinstava;
- jer se smanjenjem kamatne stope i državnih rashoda smanjuju buduće obaveze otplate javnog duga.

Ekspanzivnom fiskalnom politikom kreatori ekonomske politike povećavaju agregatnu tražnju i na

osnovu djelovanja multiplikatora proizvodnje i investicija utiču na povećanje proizvodnje i zaposlenosti.
Cilj ekspanzivne fiskalne politike, stoga, jeste povećanje proizvodnje i zaposlenosti. Povećanjem
proizvodnje i zaposlenosti funkcija IS se pomjera udesno, odražavajući viši nivo proizvodnje i dohotka.

• Restriktivna fiskalna politika podrazumijeva smanjenje javnog zaduživanja, odnosno povećanja poreza
na dohodak, poreza na potrošnju i poreza na profit kojima država ostvaruje prihode na osnovu kojih
smanjuje ranije emitovani javni dug. Također, ovim mjerama država utiče na smanjenje potrošnje
domaćinstava i poslovnih investicija. Rezultat je pomjeranje IS funkcije ulijevo.

Ako povećanje dohotka i proizvodnje proisteklo iz ekspanzivne fiskalne politike ima za posljedicu porast
kamatnih stopa na tržištu novca, tada taj porast kamatnih stopa povećava diskontnu stopu. Povećanje
diskontne stope na osnovu koje investitori računaju sadašnju vrijednost budućih zarada od investiranih
sredstava smanjuje sadašnju vrijednost poslovnih investicija i njihovu isplativost. U tom slučaju porast
državne potrošnje smanjuje udio poslovnih investicija u BDP. Ovaj efekat je u ekonomskoj literaturi
poznat kao „crowding out effect“ , ili efekat potiskivanja sa tržišta. Ovaj efekat nastaje kao posljedica
sljedeće kombinacije mjera ekonomske politike:
- ekspanzivna fiskalna politika
- rigidna (nepromijenjena) monetarna politika.

• Crowding-out efekat pojavljuje se kao posljedica ekspanzivne fiskalne politike i rigidne monetarne
politike. Ekspanzivnom fiskalnom politikom država povećava agregatnu tražnju, zaposlenost i dohodak.
Iz rasta dohotka slijedi rast raspoloživog dohotka i rast transakcione tražnje za novcem. Rast
transakcione tražnje za novcem uz nepromijenjenu monetarnu ponudu dovodi do porasta kamatnih
stopa, koje imaju za posljedicu smanjenje poslovnih investicija. Ovo „potiskivanje“ investicija poslovnog
sektora kao posljedice ekspanzivne fiskalne politike uz nepromijenjenu monetarnu politiku naziva se
crowding-out efekat.

• Crowding-out efekat je moguće otkloniti usklađenim djelovanjem fiskalne i monetarne politike.

Sprečavanje smanjenja poslovnih investicija moguće je aktivnom i ekspanzivnom monetarnom
politikom, koja održava kamatne stope nepormijenjenim i omogućava održavanje investicione aktivnosti
na ciljanom nivou.
POGLAVLJE VII - TRGOVINSKA POLITIKA I NJENI INSTRUMENTI

Trgovinska politika je segment ekonomske politike čije instrumente kreatori ekonomske politike koriste
kako bi zemlja ostvarila koristi od integracije u međunarodna tržišta. Tačnije, kako bi povećala svoju
proizvodnu i izvoznu sposobnost, sa jedne strane, ali i kako bi povećala snabdjevenost potrošača na
domaćem tržištu uz niže cijene, sa druge strane. Zemlja koja upotrebom mjera trgovinske politike,
kombinovanih sa mjerama monetarne, fiskalne i deviznokursne politike uspije povećati i izvoznu
sposobnost i snabdjevenost potrošača na domaćem tržištu uz niže cijene ostvaruje dvostruke koristi od
integracije u međunarodne tokove roba i usluga.

OSNOVNI INSTRUMENTI TRGOVINSKE POLITIKE koje zemlje mogu koristiti u cilju zaštite domaće
proizvodnje su:
• carine
• subvencije
• kvote
• izvozna ograničenja
• kvalitativne mjere zaštite

CARINE kao instrument trgovinske politike, predstavljaju porez na uvoznu robu (uvozne carine), ili na
robu namijenjenu izvozu (izvozne carine). Uvozne carine su mnogo češće u primjeni, dok se primjena
izvoznih carina u posljednje dvije decenije ograničava samo na izuzetne situacije. Carine se najčešće
navode u procentima u odnosu na uvoznu vrijednost proizvoda pa se zbog toga nazivaju ad valorem
carinama. Uvođenjem carina uvozna roba postaje skuplja na domaćem tržištu. To poskupljenje uvoznih
roba ima nekoliko efekata na domaće proizvođače, potrošače i državu.

SUBVENCIJE su instrument trgovinske politike baziran na korištenju budžetskih prihoda zemlje i

izdvajanja dijela budžetskih sredstava (budžetski rashodi) za podršku razvoju određenih (strateških)
proizvodnji.Prikriveni način subvencionisanja baziran je na korištenju posrednih mjera kao što je
odobravanje kredita proizvođačima po povoljnijim kamatnim stopama i dužim rokovima otplate kredita
u odnosu na prosječne tržišne uslove.

KVOTEza razliku od carina, predstavljaju izravna kvantitativna ograničenja uvoza (u nekim slučajevima i
izvoza) roba. Smisao direktnog kvantitativnog ograničavanja je u brzini djelovanja ove mjere. Država
donosi propis na osnovu kojeg u tu zemlju nije moguće uvesti više od propisane količine tokom jedne
godine. Ova mjera izravno utiče na racionalizaciju uvoza u kratkom roku, ali nije efikasna na srednji i dugi
rok. Naime, većina zemalja u razvoju su uvozno ovisne, posebno o uvozu proizvodnih inputa – kako
varijabilnih tako i fiksnih (opreme). Izravno ograničavanje mogućnosti uvoza sirovina i repromaterijala
utiče na smanjivanje iskorištenosti kapaciteta, povećanje nezaposlenosti i na pad BDP. Dakle, primjena
ovog instrumenta može se prakticirati, ali je preporučljivija samo u kratkom roku u cilju prevladavanja
privremenih eksternih šokova.
DOBROVOLJNA IZVOZNA OGRANIČENJA donose države dobrovoljno da bi u saradnji sa zemljama
trgovinskim partnerima rješavale zajedničke probleme usklađivanja platnog bilansa, odnosno
platnobilansnog prilagođavanja. Kod ovakvih mjera ključno je da su one dogovorene i u osnovi
dobrovoljne, te da zbog toga ne narušavaju trgovinske odnose.

KVALITATIVNE MJERE ZAŠTITE DOMAĆE POLITIKE podrazumijevaju donošenje propisa o minimalnim

standardima kvaliteta. Ove standarde kvaliteta moraju zadovoljiti svi ponuđači na tržištu te zemlje, što
znači da moraju imati jasne dokaze da zadovoljavaju te standarde. Te dokaze o kvalitetu (certifikati ili
potvrde o kvalitetu robe) izdaju od države ovlaštene specijalizovane institucije za certificiranje
proizvoda. Razvijene zemlje vrlo intenzivno koriste mjere tzv. necarinske zaštite domaćih potrošača i
domaće proizvodnje koje se najvećim dijelom svode na standarde o kvalitetu roba odnosno usluga.

EFEKTIVNA CARINSKA ZAŠTITA

Efektivna carinska stopa je stopa koja se preračunava na osnovu carinske stope na finalni proizvod i
carinske stope na komponente (proizvodne inpute) potrebne za proizvodnju tog proizvoda, kao i učešća
uvoznih proizvodnih inputa u ukupnoj vrijednosti proizvoda proizvedenog na domaćem tržištu. Za
izračunavanje efektivne carinske zaštite, stoga, su potrebni sljedeći podaci:
• carinska stopa na finalni proizvod
• prosječna carinska stopa na uvozne komponente potrebne za proizvodnju tog proizvoda (uvozni
proizvodni inputi)
• procenat učešća uvoznih inputa u ukupnoj vrijednosti proizvoda domaćih proizvođača.

Ej = (Tj – mjCi) / (1-mj)

Ej – stopa efektivne carinske zaštite proizvoda (j)
Tj – carinska stopa na finalni proizvod (j)
mj – procenat uvozne komponente ugrađene u finalni proizvod (j)
Ci – carinska stopa na uvoznu komponentu

Prethodna formula nam pokazuje da domaći proizvođači nisu efektivno zaštićeni formalnim postojanjem
carina na finalne uvozne proizvode ukoliko je učešće vrijednosti uvoznih komponenti u proizvodnji
domaćeg proizvoda visoko ili razmjerno visoko, te ukoliko su carinske stope na uvozne komponente veće
od carinskih stopa na finalne proizvode. U takvim slučajevima Ej je negativna veličina što, drugim
riječima, znači da su domaći proizvođači diskriminisani u odnosu na inostrane.

Postoji mogućnost da stopa efektivne carinske zaštite bude znatno veća od nominalne stope. U svim
situacijama u kojima je carinska stopa na finalni proizvod veća od carinske stope na uvoz proizvodnih
inputa i kada je učešće uvozne komponente manje, efektivna carinska zaštita je veća u odnosu na
nominalnu.
PLATNI BILANS I MEĐUNARODNA PLAĆANJA

Platni bilans predstavlja sistematizovan prikaz svih ekonomskih transakcija jedne zemlje sa
inostranstvom tokom jedne godine. Stoga, platni bilans prikazuje poziciju jedne zemlje u međunarodnoj
razmjeni roba i usluga, i međunarodnim tokovima kapitala.
Osnovna tri segmenta platnog bilansa su:
- Bilans tekućih transakcija
- Bilans kapitalnih i finansijskih transakcija
- Neto greške i propusti.

BILANS TEKUĆIH TRANSAKCIJA

U bilansu tekućih transakcija evidentirane su sve transakcije po osnovu izvoza i uvoza roba, izvoza i
uvoza usluga, dohotka rezidenata ostvarenog u inostranstvu i nerezidenata u zemlji domaćinu, te
jednostrani transferi u zemlju i iz zemlje u inostranstvo.
Stavke bilansa tekućih transakcija su:
- Izvoz roba
- Uvoz roba
Razlika između izvoza i uvoza roba naziva se trgovinski bilans (neto izvoz roba)
- Izvoz usluga
- Uvoz usluga
Neto izvoz usluga (izvoz usluga umanjen za uvoz usluga)
- Dohodak rezidenata ostvaren u inostranstvu
- Dohodak nerezidenata ostvaren u zemlji
Neto dohodak
- Tekući transferi u inostranstvo
- Tekući transferi iz inostranstva u zemlju
Neto tekući transferi (Neto izvoz roba) + (neto izvoz usluga) + (neto dohodak) + (neto tekući transferi)
= Bilans tekućih transakcija

Zbir neto izvoza roba, neto izvoza usluga, neto dohodaka i neto jednostranih transfera čini bilans tekućih
transakcija. Negativan bilans tekućih transakcija može biti posljedica negativnih veličina sva četiri
segmenta koji čine bilans tekućih transakcija. Sa druge strane, neke zemlje mogu imati velike robne
(trgovinske) deficite, a suficite u trgovini uslugama, dohotku i jednostranim transferima. Veliki trgovinski
deficit zemlje u razvoju obično ne mogu nadoknaditi pozitivnim bilansom usluga, dohodaka i tekućih
transfera, ali mogu umanjiti negativnu razliku. Bosna i Hercegovina je jedan od primjera takvih zemalja u
kojima je trgovinski deficit toliko veliki da je uprkos pozitivnim veličinama neto izvoza usluga, dohotka i
neto jednostranih transfera bilans tekućih transakcija negativan.

TRGOVINSKI/ROBNI BILANS je bilans izvoza i uvoza roba (u širem smislu bilans izvoza i uvoza roba i
usluga), dok je BILANS TEKUĆIH TRANSAKCIJA zbir neto izvoza roba, neto izvoza usluga, neto dohotka i
neto tekućih transfera.
U BILANSU USLUGA evidentirane su sve transakcije uslugama. Transakcije uslugama obuhvataju sljedeće
vrste usluga: transport, turizam, telekomunikacijske i poštanske usluge, građevinske usluge, usluge
osiguranja, finansijske usluge (osim usluga osiguranja koje se posebno evidentiraju), informatičke usluge,
usluge lizinga, naplatu rojaliteta, odnosno prihoda od prava vlasništva neopipljive nefinansijske imovine
(patenti, licence, trgovački žig, autorska prava) i ostale poslovne usluge.

NETO DOHODAK je treći segment bilansa tekućih transakcija. Prvi dio neto dohotka je dohodak koji
ostvaruju rezidenti za obavljeni rad u inostranstvu ili u zemlji ako rade za nerezidente, odnosno dohodak
koji ostvaruju nerezidenti radeći za pravna lica rezidente. U drugom dijelu salda dohotka prikazani su
prihodi koje rezidenti ostvare po osnovu stranih direktnih investicija u inostranstvu (naplata prihoda od
većinskih udjela u kapitalu) i po osnovu portfolio investicija (naplata kamata na kupljene obveznice u
inostranstvu i dividendi na kupljene dionice u inostranstvu), kao i prihodi koje nerezidenti ostvare u
zemlji od stranih direktnih investicija (naplata prihoda po osnovu većinskih udjela u kapitalu) i od
portfolio investicija (naplata kamata na domaće obveznice i dividendi na kupljene dionice domaćih
preduzeća). U ovom dijelu bilansa tekućih transakcija se, također, prikazuje i dohodak koji centralna
banka ostvari na monetarne rezerve (kamate na depozite i obveznice vlada u kojima centralna banka
drži devizne rezerve) upravljujući sredstvima rezervi te zemlje. Razlika između dohodaka rezidenata i
dohodaka nerezidenata po navedenim osnovama daje ukupan neto dohodak ostvaren u toku jedne
godine.

Dakle, kada rezidenti kupe vrijednosne papire u inostranstvu (dionice, obveznice), oni stiču pravo
naplate dividendi (na dionice) i kamata (na obveznice). Jednako vrijedi i za nerezidente kada kupuju
domaće vrijednosne papire. Te naplate, odnosno plaćanja dividendi i kamata se evidentiraju u bilansu
tekućih transakcija (bilans dohotka). Sa druge strane, sama kupovina dionica i obveznica se evidentira u
sljedećem podbilansu platnog bilansa – bilansu kapitalnih i finansijskih transakcija. Slično je i sa stranim
direktnim investicijama. Kupovina udjela u preduzećima, odnosno ulaganja u postojeća preduzeća ili
osnivanja novih preduzeća se evidentira u bilansu kapitalnih i finansijskih transakcija, dok se ostvareni
godišnji prihodi od učešća u ostvarenom profitu evidentiraju u bilansu tekućih transakcija – pod stavkom
dohodak.

TEKUĆI/JEDNOSTAVNI TRANSFERI su međunarodna plaćanja koja ne podrazumijevaju obavezu fizičke ili

pravne osobe ili države koja prima sredstva da učini protuuslugu, odnosno da vrati ta sredstva. Tekući
(jednostrani) transferi nisu obligacioni odnos u kojem osoba (fizička ili pravna) koja prima sredstva ima
obavezu da izvrši neku radnju zauzvrat. U jednostrane transfere ubrajamo donacije, penzije koje
naplaćuju rezidenti na osnovu radnog vijeka provedenog u inostranstvu, kao i nerezidenti na osnovu
radnog vijeka provedenog u zemlji, različite vrste poklona ili finansijski transferi sredstva koja članovi
porodica koji žive u inostranstvu šalju svojoj rodbini u zemlju (ili obratno).

BILANS KAPITALNIH I FINANSIJSKIH TRANSAKCIJA

Bilans kapitalnih i finansijskih transakcija prikazuje neto promjenu vlasništva imovine jedne ekonomije. U
ovom bilansu se evidentiraju svi tokovi kapitala između rezidenata i nerezidenata tokom jedne poslovne
godine i kratkoročni i dugoročni tokovi kapitala.
 Međunarodni tokovi kapitala mogu biti zasnovani na: • ulaganjima rezidenata u nekretnine u
inostranstvu ili nerezidenata u nekretnine zemlje-domaćina; • kupovini vrijednosnih papira (dionice,
obveznice) rezidenata u inostranstvu i nerezidenata u zemlji; • dugoročnom i kratkoročnom zaduživanju
rezidenata kod inostranih banaka; • dugoročnom i kratkoročnom zaduživanju nerezidenata kod domaćih
banaka; • kratkoročnom zaduživanju centralnih banaka kod drugih centralnih banaka u cilju održavanja
likvidnosti zemlje; • kupovini rezidencijalnih objekata rezidenata u inostranstvu i nerezidenata u zemlji.

BILANS KAPITALNIH TRANSAKCIJA obuhvata transakcije kupovine i prodaje prirodnih resursa, zatim
kupovine i prodaje licenci, marketinških prava na zaštićene brendove. U ovaj podbilans se uvrštavaju i
otpisi dugova budući da se u tom slučaju radi o promjeni vlasništva. Otpisan kredit znači umanjenje
obaveza, odnosno prestanak postojanja obaveze zemlje dužnika da vraća ranije odobreni kredit. To,
drugim riječima, znači da ta zemlja više nije dužnik nego formalno vlasnik sredstava u vrijednosti
otpisanog duga.
BILANS FINANSIJSKIH TRANSAKCIJA prema definiciji MMF obuhvata finansijske tokove iz zemlje u
inostranstvo i iz inostranstva u zemlju po sljedećim osnovama:
• neto privatne strane direktne investicije
• neto privatne portfolio investicije
• neto ostali vidovi privatnog kratkoročnog i dugoročnog kretanja kapitala
• neto zvanični tokovi kapitala
• promjena sredstva rezervi jedne zemlje.

NETO PRIVATNE STRANE DIREKTNE INVESTICIJE – predstavljaju razliku između vrijednosti stranih
direktnih investicija koje su rezidenti tokom jedne godine realizovali u inostranstvu i stranih direktnih
investicija koje su nerezidenti te iste godine ostvarili u zemlji. Ukoliko je vrijednost stranih direktnih
investicija nerezidenata u zemlji veća od vrijednosti stranih direktnih investicija koje su nerezidenti
realizovali u inostranstvu, tada je rezultat neto priliv kapitala u zemlju.
STRANE DIREKTNE INVESTICIJE su oblik dugoročnog međunarodnog kretanja kapitala koje je motivisano
sticanjem vlasništva nad kompanijama i ostvarivanjem profi ta po osnovu vlasništva tih kompanija.

NETO PRIVATNE PORTFOLIO INVESTICIJE – predstavljaju razliku između vrijednosti vrijednosnih papira
(dionica, obveznica, derivativnih instrumenata) koje su kupili rezidenti u inostranstvu i vrijednosti
vrijednosnih papira koje su kupili nerezidenti na domaćem tržištu tokom jedne godine. Pozitivna
vrijednost ovog salda odražava neto odliv kapitala iz zemlje i povećanje tražnje za stranim sredstvima
plaćanja (devizama) na domaćem tržištu. Negativna vrijednost ovog salda (manja vrijednost kupovina
inostranih vrijednosnih papira od strane rezidenata od vrijednosti kupovine domaćih vrijednosnih papira
koje kupe nerezidenti) odražava neto priliv kapitala u zemlju iz inostranstva (priliv deviza, odnosno rast
ponude deviza) tokom godine za koju se sačinjava platni bilans.

PORTFOLIO INVESTICIJE su oblik međunarodnog kretanja kapitala koji je primarno motivisan

ostvarivanjem zarade po osnovu naplaćenih dividendi (na dionice), kamata (na obveznice) i razlika u
cijenama vrijednosnih papira između vremena prodaje i vremena kupovine (kapitalni dobitak/gubitak).
NETO OSTALI VIDOVI KRATKOROČNOG I DUGOROČNOG PRIVATNOG KRETANJA KAPITALA
Ostali vidovi privatnog kratkoročnog kretanja kapitala podrazumijevaju kratkoročne i dugoročne kredite
koje odobravaju rezidenti nerezidentima, i nerezidenti rezidentima. Razlika između tokova u jednom i
drugom smjeru predstavlja neto bilans ostalih vidova privatnog kretanja kapitala.

NETO ZVANIČNI TOKOVI KAPITALA predstavljaju razliku između odliva kapitala koje odobravaju domaće
vladine fi nansijske institucije i agencije na kratkoročnoj i dugoročnoj osnovi, i priliva kapitala u zemlju po
osnovu kratkoročnih i dugoročnih kredita koje odobravaju međunarodne banke i fi nansijske institucije,
odnosno banke i fi nansijske institucije koje su u vlasništvu vlada zemalja

REZERVNA AKTIVA/SREDSTVA U REZERVI prikazuje neto promjene rezervi jedne zemlje tokom jedne
poslovne godine koje toj zemlji omogućavaju održavanje međunarodne likvidnosti. Rezervna aktiva se
sastoji od:
• deviznih rezervi
• monetarnog zlata
• rezervne pozicije zemlje kod MMF
• raspoloživih specijalnih prava vučenja (SDR).

BILANS FINANSIJSKIH TRANSAKCIJApredstavlja zbir: neto privatnih stranih direktnih investicija, neto
privatnih portfolio investicija, neto ostalih privatnih kratkoročnih i dugoročnih tokova kapitala, neto
zvaničnih tokova kapitala i neto promjena rezervne active

BILANS KAPITALNIH I FINANSIJSKIH TRANSAKCIJA predstavlja zbir bilansa kapitalnih investicija i bilansa
fi nansijskih transakcija.

NETO POGREŠKE I PROPUSTI su izravnavajuća stavka platnog bilansa. Iz primjera platnog bilansa Bosne i
Hercegovine navedenog vidimo da su neto greške i propusti jednake razlici sa predznakom minus
između bilansa tekućeg računa i bilansa kapitalnih i fi ansijskih transakcija.

KREDITNE I DEBITNE STAVKE PLATNOG BILANSA

U KREDITNU KOLONU evidentiraju se sve transakcije platnog bilansa koje dovode do priliva deviza u
jednu zemlju, odnosno do priliva kupovne moći. Sa tog stanovišta kreditne stavke su sljedeće stavke:
- izvoz roba
- izvoz usluga
- jednostrani transferi iz inostranstva u zemlju
- strane direktne investicije nerezidenata u zemlju
- portfolio investicije nerezidenata u zemlju
- kratkoročni krediti odobreni rezidentima
- prodaja monetarnog zlata,
- smanjenje deviznih rezervi.
U DEBITNU KOLONU evidentiraju se sve transakcije platnog bilansa koje znače odliv kapitala, odnosno
smanjenje kupovne moći na domaćem tržištu.
To su sljedeće transakcije:
- uvoz robe
- uvoz usluga
- jednostrani transferi iz zemlje u inostranstvo
- strane direktne investicije rezidenata u inostranstvo
- portfolio investicije rezidenata u inostranstvo
- kratkoročni krediti odobreni nerezidentima
- kupovina monetarnog zlata
- povećanje deviznih rezervi.

Kreditne stavke platnog bilansa formiraju ponudu deviza na domaćem tržištu, a da debitne stavke
stvaraju potražnju za devizama na domaćem deviznom tržištu

DEVIZE, DEVIZNI KURSEVI I NJIHOV UTICAJ

DEVIZA je svako potraživanje rezidenta prema nerezidentu izraženo u valuti zemlje nerezidenta. Devize,
prema tome, proističu iz međunarodne razmjene i međunarodnih tokova kapitala. Izvoznici iz jedne
zemlje koji potražuju svoja sredstva od nerezidenata mogu ta potraživanja prodavati na jednom specifi
čnom tržištu koje se zove devizno tržište. Ko su kupci na tom tržištu?
Kao kupci deviza na deviznom tržištu pojavljuju se svi transaktori kojima su strana sredstva plaćanja
potrebna da bi izvršili transakcije koje smo prethodno svrstali u debitne transakcije. Dakle, za uvoz roba i
usluga potrebna su strana sredstva plaćanja.

Na deviznom tržištu se kao posljedica odnosa ponude i tražnje za stranim sredstvima plaćanja formira
jedna vrlo specifična cijena. Ta cijena se naziva devizni kurs.

DEVIZNI KURS je cijena strane valute izražena u domaćoj valuti. Devizni kurs, dake, pokazuje koliko se
domaće valute daje za jedinicu strane valute. Ovu definiciju deviznog kursa možemo primjenjivati u
većem broju zemalja u svijetu, uključujući Bosnu i Hercegovinu, kao i ostale zemlje u tranziciji. Devizni
kurs u britanskom sistemu notiranja, koji prihvata i značajan broj drugih zemalja u svijetu, predstavlja
cijenu domaće valute izraženu u stranoj valuti.

Na ovaj način definisan devizni kurs jeste uvijek BILATERALNI DEVIZNI KURS. Devizni kurs koji možemo
pročitati u bankama svakog radnog dana jeste uvijek bilateralni devizni kurs. Pored toga što je
bilateralni, ovaj devizni kurs je i nominalni. Nominalni zbog toga što prikazuje cijenu strane valute
izraženu u domaćoj valuti ne uzimajući u obzir promjene nivoa cijena u te dvije zemlje, odnosno
promjene kupovne moći valuta tih dviju zemalja.

Naučili smo da je izvoz roba i usluga sa stanovišta stvaranja kupovne moći na domaćem tržištu dotok.
Dotok je zbog toga što domaći izvoznici naplaćuju izvezenu robu i usluge u stranoj valuti. Strana valuta je
transferisana iz inostranstva na domaće tržiše i pojavljuje se kao dodatna kupovna moć na domaćem
tržištu. Sa druge strane, uvoz roba i usluga predstavlja odliv kupovne moći sa domaćeg tržišta.
Rezidenti koji kupuju robu proizvedenu u inostranstvu moraju tu robu platiti svojim dobavljačima u
drugim zemljama. Stoga taj iznos novca u vrijednosti uvezenih roba i usluga predstavlja odliv kupovne
moći sa domaćeg tržišta roba i usluga.

Ako je izvoz roba i usluga veći od uvoza roba i usluga, zemlja ima pozitivan saldo ili suficit. Dakle, u toj
zemlji će doći do povećanja kupovne moći po osnovu većeg izvoza u odnosu na uvoz. Ako je situacija
obrnuta, odnosno ako zemlja ima negativan bilans (deficit) u trgovini robama i uslugama, u toj zemlji
dolazi do umanjivanja kupovne moći na domaćem tržištu.

Ako u dužem vremenskom periodu jedna zemlja ima rastući trgovinski deficit tada postoji velika
vjerovatnoća da domaća preduzeća neće biti u mogućnosti povećavati zaposlenost, pošto se sve veći dio
kupovne moći sa domaćeg tržišta preusmjerava na kupovinu inostranih roba. Efektivna tražnja za
domaćim robama opada, ukupan prihod domaćih proizvođača opada i, u skladu s tim, opada i
zaposlenost.

Promjene deviznog kursa izravno utiču na prihode izvoznika i uvoznika.

CIJENE UVOZNE ROBE na domaćem tržištu nakon devalvacije rastu, pa to utiče na prihode uvoznika. U
skladu sa zakonom tražnje znamo da će tražnja za robama čije cijene rastu biti umanjena.

Ako je tražnja za uvoznim robama elastična, tada će prihodi uvoznika biti smanjeni, odnosno biće
smanjena tražnja za uvoznom robom koja je skuplja.

Dakle, ako izvoznici ne mijenjaju svoje cijene na inostranom tržištu oni ostvaruju veći prihod izražen u
domaćoj valuti za procenat devalvacije. To je jedna vrsta podsticaja za domaće izvozno orijentisane
proizvođače. Druga mogućnost, koja i jeste osnovi cilj devalvacije, za domaće izvoznike proističe iz
činjenice da nakon devalvacije izvoznici postaju cjenovno konkurentniji i povećaju tržišno učešće.

DEVALVACIJA otvara mogućnost domaćim izvoznicima da povećaju i prodatu količinu roba na

inostranom tržištu i ukupan prihod.

Do povećanja ukupnog prihoda domaćih izvoznika ako oni snize cijene na inostranim tržištima dolazi u
zavisnosti od:
• procenta devalvacije
• procenta smanjenja cijena domaćih proizvođača na inostranom tržištu
• elastičnosti tražnje na inostranom tržištu.

Do povećanja proizvodnje, ukupnog prihoda i zaposlenosti domaćih izvoznika dolazi kada je:
• procenat devalvacije veći od procenta smanjenja cijena domaćih izvoznika u stranim valutama
• kada je tražnja na inostranom tržištu za uvoznim robama elastična.

Ukoliko je tražnja na inostranom tržištu neelastična, smanjivanje cijena izvoznika ne bi bila dobra mjera,
budući da bi neelastična tražnja nakon smanjivanja cijena umanjila ukupan prihod izvoznika izražen u
stranoj valuti.
Efekat devalvacije na bilans roba i usluga jedne zemlje, odnosno na smanjenje isteka i povećanje
dotoka biti veće ako su elastičnosti tražnje na inostranom i domaćem tržištu veće (elastična tražnja) i ako
su domaći proizvođači u mogućnosti da povećaju proizvodnju.

Ako je procenat uvozne supstance u ukupnoj vrijednosti domaće proizvodnje namijenjene bilo izvozu
bilo domaćem tržištu razmjerno visok, tada devalvacija utiče na porast proizvodnih troškova

DEVALVACIJOM rastu cijene uvoznih roba izraženih u domaćoj valuti. Devalvacija ima pozitivan uticaj na
povećanje prihoda izvoznika, ali istovremeno utiče i na povećanje proizvodnih troškova proizvođača.

Ako domaći proizvođači žele nadoknaditi rast proizvodnih troškova rastom cijena proizvoda, tada se kao
problem javlja ubrzana infl acija. Drugim riječima, devalvacija podstiče infl aciju troškova. U takvom
okruženju monetarna politika bi trebala reagovati smanjenjem monetarne ponude kako bi bila
eliminisana infl atorna očekivanja. Međutim, smanjivanje monetarne ponude bi imalo za posljedicu
povećanje kamatnih stopa i smanjivanje proizvodnje. Ovo su vrlo važni detalji o kojima kreatori
ekonomske politike moraju razmišljati kada donose odluke o promjenama ekonomske politike.

REVALVACIJA je zvanično povećanje vrijednosti domaće valute. To, drugim riječima, znači da bi nakon
revalvacije bilo potrebno izdvojiti manje domaće valute za kupovinu inostrane valute.

APRECIJACIJA je povećanje vrijednosti jedne valute nastalo kao posljedica povećane tražnje za tom
valutom na deviznom tržištu. Ako jedna valuta aprecira, to znači da je tražnja veća u odnosu na ponudu
te valute. Veća tražnja u odnosu na ponudu dovodi do porasta cijene. Aprecijacija domaće valute, sa
druge strane, nije posljedica odluke kreatora ekonomske politike da povećaju vrijednost domaće valute,
već je posljedica odnosa ponude i tražnje na deviznom tržištu. Domaća valuta aprecira onda kada je
ponuda deviza na deviznom tržištu veća od tražnje za devizama. Domaća valuta može aprecirati kada
jedna zemlja ima pozitivan bilans tekućih transakcija i pozitivan bilans fi nansijskih transakcija.

DEPRECIJACIJAje smanjenje vrijednosti domaće valute nastalo kao posljedica odnosa ponude i tražnje na
domaćem deviznom tržištu. Do deprecijacije dolazi onda kada je tražnja za devizama veća od ponude
deviza, a to se dešava onda kada jedna zemlja ima defi cit tekućeg računa i defi cit računa fi nansijskih
transakcija, ili kada je defi cit tekućeg računa veći od sufi cita kapitalnog i fi nansijskog računa.

REALNI DEVIZNI KURS je, kao i nominalni, bilateralni devizni kurs. Za razliku od nominalnog deviznog
kursa, realni devizni kurs izračunavamo tako što nominalni devizni kurs korigujemo uticajem promjena
cijena u dvije zemlje.

RDK = NDK x (IPCi/IPCd)

RDK – realni devizni kurs
NDK – nominalni devizni kurs
IPCi – indeks potrošačkih cijena u inostranstvu (inostranoj zemlji)
IPCd – indeks potrošačkih cijena u domaćoj zemlji (na domaćem tržištu)
SISTEMI DEVIZNIH KURSEVA
Centralni devizni kurs (paritet) je ta centralna veličina koja zvanično pokazuje koliko se domaće valute
mora izdvojiti za kupovinu jedne jedinice strane valute. Pojam centralnog deviznog kursa ili pariteta je
pojam koji se izravno veže za sisteme deviznih kurseva.
Centralni devizni kurs, odnosno centralni devizni paritet postoji u sljedeća tri sistema deviznih kurseva:
• fiksnom
• fleksibilnom
• klizajućem

SISTEM FIKSNOG DEVIZNOG KURSA podrazumijeva postojanje centralnog deviznog pariteta. Budući da
je paritet uvijek izražen u odnosu na neku drugu vrijednost, to znači da centralni devizni kurs jedne
zemlje mora biti izražen u odnosu na valutu neke druge odabrane zemlje ili grupe zemalja (ako grupa
zemalja za koju se veže domaća valuta ima jedinstvenu valutu). U svijetu savremenih finansija zemlje u
razvoju koje primjenjuju sisteme fiksnog, fleksibilnog ili klizajućeg deviznog kursa vezuju svoje valute za
jednu od četiri najznačajnije svjetske valute.
Četiri najznačajnije svjetske valute, koje smo već spominjali, su:
• američki dolar
• euro
• japanski jen
• britanska funta
vodeću ulogu glavnih svjetskih rezervnih valuta imaju američki dolar i euro.

Oko tog centralnog deviznog pariteta dozvoljena su manja odstupanja. Manja znači u maksimalnim
rasponima +/- 1%. Centralna banka je u sistemu fiksnog deviznog kursa prisutna na deviznom tržištu i
intervencijama (prodajom ili kupovinom deviza) održava centralni devizni paritet.
Fiksan devizni kurs za zemlju koja vodi ovakvu politiku ima prednost u činjenici da ta zemlja vođenjem
politike deviznog kursa eliminiše jednu značajnu neizvjesnost iz koje proističe specifi čna vrsta rizika. Ta
neizvjesnost za investitore može biti posljedica stalne (i nepredvidive) promjenjivosti deviznog kursa.
Ako se devizni kurs mijenja često (svakog radnog dana) u razmjerno velikim rasponima (koji mogu biti
+/- 5% ili +/-10%), tada se pojavljuju rizici promjene deviznog kursa ili devizni rizici koji unose
neizvjesnost u predviđanja stranih i domaćih investitora,sa tog stanovišta premija na terminski devizni
ugovor (kupovina deviza u budućem periodu po danas ugovorenoj cijeni, odnosno deviznom kursu)
predstavlja trošak osiguravanja od deviznog rizika.

Osnovna prednost politike fiksnog deviznog kursa je stabilnost i predvidivost deviznog kursa, ne samo
na kratak nego i na duži rok. Osnovna slabost ovog sistema deviznog kursa je uvoz infl acije iz zemlje za
čiju se valutu vezuje domaća valuta

POLITIKA FLEKSIBILNOG DEVIZNOG KURSA podrazumijeva, također, postojanje centralnog deviznog

pariteta. Međutim, u ovom sistemu granice odstupanja su pomjerene na veće raspone u odnosu na
politiku fi ksnog deviznog kursa. Dozvoljene granice odstupanja u sistemu fl eksibilnog deviznog kursa su
(+/-2,5%) do (+/-5%). Centralna banka je aktivno prisutna na deviznom tržištu, ali ne interveniše
deviznim rezervama do momenta kada procenat odstupanja ne dostigne gornju, odnosno donju granicu.
Smisao vođenja ovakve politike deviznog kursa je u djelimičnom korištenju mogućnosti stimulativnog
uticaja promjene vrijednosti domaće valute (smanjenja njene vrijednosti) na domaće izvoznike do gornje
granice odstupanja.

POLITIKA KLIZAJUĆEG DEVIZNOG KURSA podrazumijeva unaprijed najavljena češća prilagođavanja

centralnog deviznog pariteta jedne zemlje u odnosu na valutu vezivanja u zavisnosti od stanja platnog
bilansa te zemlje. Kod ove politike je bitno da zemlja unaprijed najavljuje, odnosno dogovora sa MMF da
će promijeniti centralni paritet u unaprijed najavljenom periodu (naprimjer svake godine u naredne tri
godine). U skladu sa tim promjenama ta zemlja mora da osigura dovoljne devizne rezerve kako bi
održavala centralne devizne paritete u dogovorenim vremenskim periodima. Stoga je jedna od
karakteristika ovog sistema deviznog kursa prilagodljivost centralnog deviznog pariteta.

U SISTEMU FLUKTUIRAJUĆEG DEVIZNOG KURSA ne postoji centralni devizni paritet. Devizni kurs se
mijenja svakog radnog dana u zavisnosti od intenziteta odnosa ponude deviza i tražnje za devizama na
deviznom tržištu. Politiku fluktuirajućeg deviznog kursa vode četiri najznačajnije centralne banke svijeta:
Federal Reserve System (Fed – Američka centralna banka), European Central Bank (ECB – Evropska
centralna banka), Bank of Japan (BoJ) i Bank of England (BoE).

U teorijskom smislu prednost sistema fluktuirajućeg deviznog kursa je u tome da zemlja koja vodi ovakvu
politiku ne treba održavati visoke devizne rezerve. Budući da ne postoji potreba za održavanjem velikih
deviznih rezervi oportunitetni troškovi održavanja deviznih rezervi su vrlo niski. Formalno, devizni kurs je
uvijek uravnotežen budući da je rezultat odnosa ponude deviza i tražnje za devizama na deviznom
tržištu.Slabost ovog sistema jesu velike oscilacije deviznog kursa koje podrazumijevaju i vrlo značajnu
neizvjesnost, odnosno pojavu deviznih rizika i troškova vezanih za osiguravanje od ovih rizika.

U sistemu fiksnog, fleksibilnog i klizajućeg deviznog kursa postoji centralni devizni paritet.
U praksi, međutim, centralne banke zemalja ili grupa zemalja koje primjenjuju politiku fl uktuirajućeg
deviznog kursa interevenišu na deviznom tržištu ne u cilju održavanja centralnog deviznog pariteta
budući da on ne postoji, već u cilju sprječavanja pretjeranih oscilacija deviznih kurseva koje stvaraju
veliku neizvjesnost.

U picku materinu vise