FAKULTET ZA TURIZAM I HOTELIJERSTVO

SEMINARSKI RAD

PRIHODI FME

STUDENT: MENTOR:
Almedina Hegić Prof. Dr. Valentina Duvnjak

Banja Luka, decembar 2020

SADRŽAJ
1. UVOD ......................................................................................................................................1
2. PRIHODI FIRME ....................................................................................................................2
2.1. Pojam
prihoda ...................................................................................................................2
2.2. Modalitet prihoda u uslovima
konkurencije .....................................................................3
2.3. Maksimizacija profita i krivulja ponude u uslovima savršene
konkurencije....................5
2.4. Prihodi firme u monopolskim
uslovima ...........................................................................6
2.4.1. Elastičnost potražnje ..............................................................................................6
2.5. Profit kao cilj
privređivanja ..............................................................................................8
ZAKLJUČAK.........................................................................................................................10
LITERATURA .......................................................................................................................11
POPIS SLIKA ........................................................................................................................12
1. UVOD

Da bi se utvrdio poslovni rezultat, moraju se ustanoviti ukupni prihodi i ukupni rashodi, jer
su oni osnova za utvrđivanje poslovnog – finansijskog rezultata. Svako preduzeće,
obavljajući aktivnosti zbog kojih je i osnovano, ostvaruje prihode, a kao posljedica
obavljanja istih, dolaze rashodi. Prihodi u prodajnom krugu predstavljaju vrijednost prodanih
proizvoda, trgovačke robe i materijala, kao i obavljenih usluga.

Za razliku od rashoda, koji predstavljaju smanjenje vrijednosti sredstava iz poslovanja

preduzeća bez prava za refundiranje, prihodi su povećanje sredstava iz poslovanja preduzeća
bez obaveze njihovog naknadnog vraćanja.

Prihodi važan su element poslovanja preduzeća i važni su za utvrđivanje rezultata poslovanja

preduzeća. Zbog važnosti prihoda preduzeća mora se biti dobro upoznat s njihovim
značenjem, priznavanjem, mjerenjem i vrstama te njihovim iskazivanjem u poslovnim
knjigama. Prihodi se iskazuju u računu dobitka i gubitka koji pokazuje da li je preduzeće u
određenom vremenskom periodu ostvarilo dobitak ili gubitak.
Prihodi nastaju kao posljedica povećanja obima proizvodnje ili smanjenja obaveza od onog
dijela koji će kasnije da utiče na povećanje kapitala. (Mihanić K. 2017)

Prihodi su novčani izraz rezultata poslovanja koji se ostvaruju u završnoj fazi proizvodnje.
Svi realizovani prihodi jednog obračunskog perioda čine ukupan prihod. Po važećim
ekonomskim propisima ukupni prihodi se javljaju u tri oblika:
 Poslovni prihodi
 Financijski prihodi
 Ostali prihodi

Poslovni prihodi se ostvaruju iz glavnih poslovnih aktivnosti. Oni se pojavljuju u preduzeću

skoro svakodnevno.

Financijski se prihodi pojavljuju kao posljedica ulaganja u financijsku imovinu, rezultat su

ulaganja viška raspoloživih sredstava. Može se uložiti u obliku dionica ili jednostavno
posuditi novac onome kome je potreban, time se stiče pravo na određenu naknadu. ( Mihanić
K. 2017)

1
2. PRIHODI FIRME

2.1. POJAM PRIHODA

Prihodi su jedan od elemenata mjerenja uspješnosti poslovanja pravnih osoba. Također su

povećanje ekonomskih koristi tokom obračunskog razdoblja u obliku povećanja
sredstava ili smanjenja obveza, što dovodi do povećanja kapitala.

Polazeći od uglavnom opšteprihvaćenih načela urednog knjigovodstva i bilansiranja, a i

dobrih poslovnih običaja, prihodi predstavljaju vrijednosti realizovanih učinaka
(proizvoda i usluga) na tržištu. Odnosno, osnova priznavanja prihoda i njegovog
uključivanja u bilans uspjeha odgovarajućeg perioda je zadovoljenje principa realizacije.
Princip realizacije predstavlja zahtjev da se pozitivni i negativni periodični rezultati
(dobici i gubici) mogu smatrati ostvarenim nakon što su potvrđeni na tržištu kroz
kupoprodaju učinaka. (Isaković, 2010)

Postoje različiti kriteriji ili osnove klasifikacije prihoda preduzeća koje možemo
sistematizovati na vrlo različite načine. Dvije klasifikacije prihoda su:
 Prema mjestu nastanka ili aktivnosti preduzeća
 Prema osnovi postanka prihoda

Prema mjestu nastanka ili aktivnosti preduzeća možemo razlikovati prihode proizvodnih,
trgovinskih, bankarskih, osiguravajućih, turističkih, saobraćajnih i drugih preduzeća.
Sigurno je da će struktura prihoda u pomenutim preduzećima kao i mnogim ostalim biti
vrlo različita.

Prema osnovi postanka razlikujemo:

 Redovne i vanredne prihode

Redovni prihodi, koji se dalje dijele na poslovne i finansijske prihode, su posljedica

obavljanja redovnih ili uobičajenih poslova zbog kojih je preduzeće i pokrenuto.
Redovni poslovni prihodi proizvodnih preduzeća se ostvaruju prodajom ili realizacijom
proizvoda, usluga i materijala na eksternom i internom tržištu, dok se financijski prihodi
realizuju iz određenih financijskih transakcija - po osnovu plasiranja financijskih
sredstava u druga preduzeća ostvaruju se prihodi od kamata, na bazi povezivanja sa
drugim preduzećima, može se ostvariti učešće u zajedničkom rezultatu.
Za razliku od redovnih prihoda, postanak vanrednih prihoda proizvodnih i trgovinskih
preduzeća nije usko povezan sa redovnom aktivnošću tih preduzeća.
Vanredni prihodi su posljedica izuzetnih pogodnosti, povoljnih okolnosti i slučajnosti na
čiju pojavu konkretno preduzeće nije moglo da utiče. (Lipovec, 2013)
Vanredni prihodi predstavljaju periodično i povremeno povećanje sredstava (koje je
praćeno smanjenjem drugih inputa, povećanjem obaveza ili nastankom redovnih prihoda)
ili smanjenje obaveza (koje nije imalo za posljedicu povećanje nekih drugih obaveza,

2
 smanjenje sredstava ili nastanak redovnih prihoda) proizvodnih, trgovinskih i drugih
preduzeća. (Isaković, 2010)

2.2. MODALITETI PRIHODA U USLOVIMA KONKURENCIJE

Menadžer firme ostvaruje prihode tako što prodaje određenu količinu dobara, po več
formiranoj tržišnoj cijeni. Iznos tržišne cijene jednog od dobara određen je funkcijom
potražnje i njenim odlikama, koje mogu biti oblik, elastičnost proizvodnje, itd. (Medić,
2002)

Velik značaj u procesu realizacije prihoda ima uvid u informacije o funkciji potražnje
čiju mogućnost procjene poželjnog nivoa prihoda s vremenom stiče menadžer. (Benić,
2003)

Ukupni prihod firme (TR) je financijski izraz vrijednosti realizovanog outputa nekog
projekta. Prihodi se dobijaju tako što se količine proizvoda (Q), roba i usluga pomnože sa
pripadajućim cijenama:

TR = P * Q

Pored ukupnih prihoda važno je pomenuti i granične ili marginalne (MR) i prosječne
(AR) prihode.

Prosječni prihod pokazuje koliki prihod preduzeće ostvaruje od prosječne prodate

jedinice proizvoda, a dobija kada ukupni prihod podijelimo sa prodatom količinom
proizvoda:

AR = TR / Q

Granični prihodi predstavljaju rezultat porasta ukupnog prihoda usljed dodatne jedinice
proizvoda:

MR = ΔTR / ΔQ

Visina prihoda firme određena je uslovima koji vladaju na tržištu.

U uslovima potpune/ savršene konkurencije prodajna cijena predstavlja eksternu veličinu
na koju firma ne može uticati, samim tim vrijednosti cijene prosječnog i graničnog
prihoda su ekvivalentne veličine. Srodno tome, prodajna cijena, prosječni i granični
prihod su, u uslovima savršene konkurencije predstavljeni pravom linijom, paralelnom sa
apcisom:

3
Slika br. 1: Ravnotežna cijena, prosječni i granični prihod; funkcija ukupnog prihoda (Žuna, 2010)

Ukoliko je vrijednost tržišne cijene konstantna, fluktuacije, vezane za proces povećanja i

smanjena nivoa prodaje, djeluju i na promjenu vrijednosti ukupnog prihoda.
U uslovima savršene konkurencije, ukupni prihod je na dijagramu predstavljen pravom
linijom, povučenom iz koordinatnog početka, a čiji je nagib uslovljen visinom cijene.
(Žuna, 2010)

4
2.3. MAKSIMIZACIJA PROFITA I KRIVULJA PONUDE U USLOVIMA
SAVRŠENE KONKURENCIJE

Savršena konkurencija je tržišno stanje u kojem postoji veliki broj prodavaca i kupaca na
tržištu istog, homogenizovanog. (Lipovec, 2013)

Cilj konkurentnog preduzeća jeste da maksimizira profit. Naravo, za sve tržišne strukture
vrijedi da preduzeća nastoje da maksimiziraju profit i to:
 Teže maksimizirati razliku između ukupnog prihoda (TR) i ukupnog troška (TC)

 Profit će rasti sve dok je dodatni prihod od proizvodnje dodatne jedinice outputa
(granični prihod - MR) veći od dodatnog troška dodatne jedinice outputa
(granični trošak - MC). I obrnuto, ako je MC veći od MR preduzeću se isplati
smanjivati output/prodaju. Drugim riječima profit je maksimalan kada je TR - TC
= max, odnosno kada je MR = MC.

(Lipovec, 2013)

Preduzeće maksimizira profit ako proizvodi količinu za koju je marginalni prihod

jednak marginalnom trošku. (Polovina, 2002)

Kada je MR > MC, treba povećati proizvodnju (Q)

Kada je MR< MC, treba smanjiti proizvodnju (Q)
Kada je MR = MC, profit je maksimiziran

2.4. PRIHODI FIRME U MONOPOLSKIM USLOVIMA

5
Po definiciji monopol je krajnji oblik nepotpune/ nesavršene konkurencije kada jedno
preduzeće ima potpunu kontrolu nad cijelim privrednim sektorom uz nedostatak
konkurencije za robu ili usluge koje nudi, dakle, potpuna dominacija tržištem.

Za čisti monopol, kao vrstu tržišne strukture, karakteristično je da postoji samo jedan
prodavac, koji se suočava sa funkcijom tržišne tražnje.
Bitna karakteristika monopola je da može potpuno odrediti cijenu robe koju prodaje, bez
obzira na količinu koju nudi.
Monopol se smatra najprofitabilnijom tržišnom strukturom. (Lipovec, 2013)

Kada firme zauzmu monopolsku poziciju, otvorena je mogućnost kreiranja politike

cijena, kao i politike u odnosu na veličinu autputa, tj. Politike obima proizvodnje.
Firma koja ima mnopol na tržištu može doći do motivacije da realizuje rast visine cijena
robe,koju prodaje na tržištu kako bi postigla veći profit.

Samim tim, visok rast cijena može da utiče na nivoe potražnje i prodaje, u opadajućem
pravcu tj. Pravcu njihovog smanjenja, što bi uslovilo slabljenje efekata smanjenja
potražnje u odnosu na efekat porasta cijena. (Pavić, 2009)

Količina potražnje proizvoda ili usluga je iznos koji potrošači planiraju potrošiti u
određenom razdoblju. Potražnja za nekim proizvodom ili uslugom ovisi o mnogo faktora,
od kojih su najvažniji cijena proizvoda, cijene drugih proizvoda, dobitak, populacija i
ukusi potrošača. (Kozina, 2013)

Prema zakonu potražnje, što je cijena proizvoda viša, manja je količina potražnje za
posmatranim proizvodom. Viša cijena smanjuje količinu potražnje jer se svaki proizvod
može zamijeniti nekim drugim proizvodom koji ima manju cijenu, a jednake je kvalitete,
što znači da porast cijene određenog proizvoda utiče na pad kupnje istog.
Zakonom potražnje zaključujemo da ako se cijena nekog dobra smanjuje, njegova
količina bit će veća, ali i obrnuto. Zakon potražnje vrijedi za individualnu i tržišnu
potražnju. (Kozina, 2013)

Porast cijene ne mora nužno da prouzrokuje smanjenje potražnje i prodaje. U uslovima,

koji podrazumijevaju prisustvo, monopola, funkcija ukupnog prihoda ima oblik obrnute
parabole, dok funkcija prosječnog prihoda odgovara različitim cijenama i paralelna je sa
linijom potražnje.

2.4.1. Elastičnost potražnje

Na potražnju osim cijene proizvoda utječe više faktora, od kojih su najvažniji

cijene drugih proizvoda, kupovna moć potrošača, populacija, te ukusi ili
preferencije. Porast dohotka pomiče budžetski pravac udesno, povećavajući
potrošnju uzduž krivulje odnosa dohotka i potrošnje. Promjene tih fakotra mogu
imati dvije posljedice, a to su promjena količine potražnje i promjena potražnje.
Ako se cijena proizvoda mijenja, a sve ostalo ostane isto, mijenja se količina
potražnje za proizvodom. Taj se slučaj ilustrira kretanjem po krivulji potražnje
proizvoda.
6
 Ako cijena proizvoda ostane ista, a promijene se ostali faktori, promijenila se
potražnja za proizvodom. Promjena potražnje znači pomak krivulje potražnje
ulijevo ili udesno. Npr., veliki pad cijena benzina povećati će potražnju za
automobilima, što uzrokuje pomak krivulje potražnje udesno. (Lulić, 2017)

Slika br. 2: Grafikoni elastičnosti potražnje (Ep>1, Ep=1, Ep<1); (Lulić, 2017)

Na grafikovu a) zaključujemo da je vrijednost dobitka veća od vrijednosti

gubitka, budući da krivulja ukupnog prihoda raste, a vrijednost cijene se
pralalelno smanjuje, samim tim uvećana je vrijednost pojave i firma, u ovom
slučaju, se vodi politikom snižavanja cijena. U primjeru b), vidi se da su oba
četverougla jednake veličine, što ukazuje da su vrijednosti gobitka i gubitka
jednake i firma se vodi politikom stabilnih cijena. Na posljednjem grafikonu, c),
vrijednost gubitka je veća od vrijednosti dobitka, što prouzrokuje smanjenje
ukupnog prihoda i samim tim firma treba da se vodi politikom povrćanja cijena.

Na osnovu grafikona možemo doći do sljedećih zaključaka, kada je riječ o uticaju

elastičnosti potražnje:
1) Ukupni prihod (TR) dostiže najvišu vrijednost kada je Ep=1
2) Ukoliko je potražnja elastična, povećanje cijena prouzrokuje udaljavanje
ukupnog prihoda od njegovog maksimuma, što ukazuje da nije isplativo
povećati cijene, jedino će piti dobar izbor ako se firma odluči za smanjenje
nivoa istih; Ep>1
3) Ukoliko je potražnja neelastična, povećanje cijena predstavlja najefikasiniji
potez koji firma može poduzeti da bi došlo do ostvarenja maksimuma
ukupnog prihoda; Ep<1 (Lulić, 2017)

2.5. PROFIT KAO CILJ PRIVREĐIVANJA

7
Opšti cilj preduzeća je maksimiranje profita ili vrijednosti preduzeća. Osnovni principi za
maksimiranje profita ili vrijednosti preduzeća su:
1. Identifikovati ciljeve i ograničenja u poslovanju
2. Prepoznati prirodu i značaj profita
3. Razumijeti podsticaje
4. Razumijeti tržište
5. Uvažiti značaj vremenske vrijednosti novca
6. Koristiti analizu marginalih vrijednosti

1. Identifikovati ciljeve i ograničenja u poslovanju: Ograničenja za preduzeće

proizilaze iz skudnosti resursa kojima preduzeće raspolaže. Cilj maksimiranja
profita zahtijeva donošenje sljedećih odluka: odluku o optimalnoj cijeni za
proizvod koji će se proizvoditi – šta i koliko proizvoditi i po kojoj cijeni
prodavati; odluku o tome kako, odnosno kojom tehnologijom proizvod
proizvoditi; odluku koliko inputa koristiti; odluku kako reagovati na odluke
konkurencije. (Radočaj, 2003)
2. Prepoznati prirodu i značaj profita: Kada se čuje riječ profit obično se misli na
računovodstveni profit. Međutim, treba razlikovati računovodstveni profit od
ekonomskog profita. Računovodstveni profit je iznos koji se dobija kada se od
ukupnog prihoda oduzmu troškovi koji se iskazuju u bilansu uspijeha. Ekonomski
profit je razlika između ukupnog prihoda i ukupnih oportunitetnih troškova.
Oportunitetni trošak proizvodnje roba ili usluga uključuje kako eksplicitne
(računovodstvene) troškove tako i implicitne troškove. Oportunitetni trošovi su
veći od računovodstvenih troškova zato što uključuju i eksplicitne troškove
(novčani iznos troškova) i implicitne troškove (nenovčane troškove). Implicitne
troškove je teško mjeriti i zato se često predviđaju. Međutim, njih je neophodno
identifikovati i kvantifikovati. (Lučić, 2010)
3. Razumijeti podsticaje: Veličina profita i njegova promjena pružaju podsticaj
preduzeću za promjenu upotrebe resursa. Unutar preduzeća podsticaji djeluju na
način upotrebe faktora proizvodnje i treba ih osmisliti tako da proizvedu
maksimalan napor. Na primjer visinu zarade zaposlenih vezati za visinu profita.
4. Razumijeti tržište: U svakoj tržišnoj transakciji postoje dvije strane. Za svakog
kupca dobara postoji odgovarajući prodavac. Konačni ishod tržišnog procesa za
preduzeće i njegov proizvod zavisi od relativne moći kupaca i prodavaca na
tržištu i koliko je proizvod koga preduzeće proizvodi pod uticajem supraništva
unutar i između ove dvije strane. Moć ili pregovaračka pozicija potrošača ili
proizvođača na tržištu ograničena je preko tri izvora suparništva: rivalstva između
potrošača i proizvođača; rivalstva između potrošača i potrošača; i rivalstva
između proizvođača i proizvođača. Svaki oblik suparništva služi kao sredstvo za
disciplinovanje u vođenju tržišnog procesa i svaki deluje na različitim tržištima
različito. Suparništvo potrošač-proizvođač javlja se zbog konkurentnih interesa
potrošača i proizvođača. Potrošači pokušavaju da pregovaraju ili odrede niske
cijene, dok proizvođači pokušavaju da odrede visoke cijene. Supraništvo potrošač
– potrošač smanjuje pregovaračku moć potrošača. Nastaje usljed oskudnosti
resursa. Kada je raspoloživa količina dobara i usluga ograničena potrošači
konkurišu jedni drugima na pravo da kupe dobra. Suparništvo proizvođač –
proizvođač karakteristika je konkurentnih tržišta na kojima se više proizvođača
8
 međusobno takmiči i bori za pravo da usluži raspoložive kupce. Pored toga treba
razumijeti da u savremenim privredama države imaju značajnu ulogu u
disciplinovanju tržišta. Kada se učesnici na tržištu nađu u situaciji da trpe štetu
oni često pokušavaju da podstaknu državu da interveniše u njihovu korist. (Benić,
2002)
5. Uvažiti vremensku vrijednost novca: Procjena vremena (tajming) kada donijeti
odluku uključuje raskorak između vremena kada se troškovi prave i vremena kada
se korist od uloženog prima. U ovom slučaju važno je prepoznati da dinar danas
vredi vise nego dinar u budućnosti. Razlog je jednostavan: oportunitetni trošak
primanja 1 dinara u budućnosti je korist koja se mogla steći da je 1 dinar danas
primljen. Ovaj oportunitetni trošak reflektuje vremensku vrijednost novca.
6. Koristiti analizu marginalnih vrijednosti: Analiza marginalnih ili dodatnih
vrijednosti je najvažniji instrument u mikroekonomiji. Ova analiza obuhvata
poređenje marginalnih (dodatnih) koristi sa margianalnim (dodatnim) troškovima.
Na primjer, optimalan iznos učenja za ovaj predmet određen je poređenjem 1)
povećanjem vašeg znanja koje će rezultirati iz dodatnih časova učenja i 2)
dodatnih troškova učenja dodatnog časa. Sve dok koristi od učenja dodatnog časa
premašuju trošak učenja za dodatni čas profitabilno je nastaviti učenje. Međutim
jednom kada dodatni čas učenja dodaje više troškova nego koristi trebalo bi
prestati sa učenjem. (Lučić, 2010)

9
ZAKLJUČAK

Obrađena je tema prihoda gdje su detaljno opisane specifičnosti i važnost korištenja analize
prihoda u upravljanju preduzećem i ocjeni uspješnosti poslovanja.

Može se zaključiti da se prihodi ogledaju u povećanju ekonomskih koristi ili smanjenju

obveza preduzeća, osim povećanja kapitala koja se odnose na unose sudionika u kapitalu.
Prihodi su temeljna mjerila uspješnosti poslovanja preduzeća.

Cilj svakog preduzeća je ostvariti veće prihode od rashoda, tj. dobiti. Analiza strukture i
dinamike prihoda i rashoda pruža mnogo mogućnosti i treba da ima veliki značaj u
poslovanju.

Praćenje prihoda i rashoda preduzeća te njihovo objavljivanje vrlo je bitno za pravilno

vođenje
preduzeća. Ono omogućava da se lakše uoče problemi te da se na vrijeme donesu odluke o
promjenama. Praćenje prihoda i rashoda vrlo je bitno za menadžere, jer su oni ti koji u
preduzeću koji donose najbitnije odluke. Prihodi i rashodi zauzimaju važnu ulogu u
analiziranju poslovanja.

Istraživanje pokazuje da elastičnost potražnje zavisi od toga koliko rast ili pad proizvodnje
pojedinačnog proizvođača izaziva rast ili pad u njegovom graničnom prihodu, dok na
agregatnom nivou zavisi od rasta ili pada broja preduzeća.

Veoma neelastična ponuda se javlja kod onih preduzeća koja proizvodnju ostvaruju u svom
maksimalnom kapacitetu, tako da rast proizvodnje uzrokuje veliki rast graničnog prihoda,
dok se na agregatnom nivou ispoljava kao nepromjenjivost broja preduzeća u određenoj
privrednoj grani.

Suprotno od toga veoma elastična potražnja je u slučaju da preduzeća imaju obim

proizvodnje kod koga su minimalni prosječni troškovi jednaki cijeni, tako da mali rast ili pad
cijena izaziva značajno povećanje odnosno smanjenje potražnje.

Takođe, rezultati mjerenja elastičnosti troškova potražnje ukazuju da je na većini tržišta

ponuda elastičnija na dugi rok, nego na kratki rok.

10
LITERATURA

1. Benić, Đ., 2002, Osnove ekonomije, Školska knjiga, Zagreb;

2. Đorđević, D., Klincov, R., 2011, Mikroekonomija, Univerzitet za Poslovne studije
Banja Luka, str. 102- 108;
3. Isaković, H., Žuna, V., 2010, Savršena konkurencija, Univerzitet u Zenici;
4. Lipovec, N., Kozina, G., 2013, Ekonomska analiza zakonitosti ponude i potražnje,
Sveučilište u Varaždinu;
5. Lulić, A., 2017, Cjenovna elastičnost potražnje sa smještajem na području Igra,
Ekonomski fakultet, Split;
6. Lučić, Lj., 2010, Ciljevi privređivanja, Sveučilište u Zadru;
7. Mihanić, K., 2017, Računovodstveno praćenje prihoda i rashoda na primjeru
preduzeća Podravka D.D., Sveučilište u Splitu;
8. Pavić, I., Benić, Đ., Hashi, I., 2009, Mikroekonomija, Ekonomski fakultet, Split;
9. Polovina, S., Medić, D., 2002, Osnove ekonomije, Mednek, Zagreb;
10. Radočaj, A., 2003, Ekonomija profita, Viša poslovna škola, Prijedor;
11. http: //www.h3s.org/pocela/grafovi/

POPIS SLIKA
11
Slika br. 1: Ravnoteža cijena, prosječni i granični prihod
Slika br. 2: Grafikoni elastičnosti potražnje (Ep>1, Ep=1, Ep<1)

12
13