OPĆI SPORAZUM O CARINAMA I TRGOVINI (GATT)

- GATT je usvojen u listopadu 1947. potpisivanjem protokola o privremenoj primjeni

- tim potpisom osam se najvećih zemalja obvezalo da će ga početi primjenjivati od 1. siječnja 1948., a
preostalih 15 zemalja trebalo je to učiniti poslije ratifikacije Sporazuma u nacionalnim parlamentima
- cilj GATT-a: rješavanje problema kao što su bilateralizacija, carinske stope, te liberalizacija svjetske
trgovine

SVJETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA (WTO)

- osnovana je 15.4.1994. sporazumom u Maroku

- počinje s djelovanjem 1995. godine
- najvažnije tijelo je:Ministarska konferencija koja se sastoji od predstavnika svih članica, predsjednika
država, ministra vanjskih poslova
- ima 150 članica, a 30 ih ima status promatrača
- odluke se donose konsenzusom, a svi sporazumi doneseni u WTO-u ratificiraju se i u parlamentima
zemalja članica
- ključni multilateralni sporazumi na kojima se osniva WTO su GATT1994, GATS i TRIPS.

GATT 1994 se sastoji od: odredbi GATT-a 1947, odredbi nekih pravnih instrumenata usvojenih tijekom
djelovanja GATT-a 1947, tumačenja i interpretacija brojnih GATT-ovih članaka usvojenih u Urugvajskom
krugu te Marrakeshkog protokola

GATS (Opći sporazum o trgovini uslugama) – jest multilateralni sporazum koji čini skup obvezujućih pravila
za liberalizaciju trgovine uslugama.

TRIPS (Trgovinski aspekti prava na intelektualno vlasništvo) – ima za cilj osigurati međunarodnu zaštitu
tvorevina ljudskog uma kao što su pravo umnožavanja, patenti, industrijski dizajn, robni i trgovački znakovi.

RAZLIKE IZMEĐU WTO-a I GATT-a SU:

1. WTO je organizacija s jasno određenim ciljevima, načelima, strukturom i izvorima financiranja dok je
GATT bio samo skup, u biti privremenih, pravila s provizornom organizacijskom strukturom.

2. WTO regulira trgovinu robom, uslugama i trgovinu povezanu s pravima intelektualnog vlasništva dok je
GATT sadržavao samo pravila za trgovinu robom.

3. Rješavanje sporova između članica u WTO-u je precizno definirano, institucionalizirano i brzo, a osiguran
je i mehanizam za provedbu donesenih odluka.GATT nema tako precizne i razrađene mehanizme za
donošenje odluka.

ZADAĆE WTO-a

1. osiguravati provedbu već sklopljenih i svih budućih multilateralnih sporazuma

2. organizirati nove trgovinske pregovore o daljnjoj liberalizaciji nacionalnih tržišta
3. razmatrati i nadzirati trgovinske politike zemalja članica
4. osigurati međunarodno sudište za rješavanje trgovinskih sporova i razlika između
zemalja članica
5. surađivati s ostalim organizacijama važnim za globalnu ekonomsku politiku
6. pomagati i pružati ekonomsku pomoć zemljama u razvoju i slabije razvijenim
zemljama
7. poštivati i promicati norme za zaštitu čovjekova okoliša

1
NAČELA WTO-a (Svjetske trgovinske organizacije)

- u osnovi su izvedena iz načela na kojima se temeljio i GATT 1947. To su:

1. Načelo nediskriminacije u trgovini – to je osnovno načelo multilateralnoga svjetskog trgovinskog sustava.

Osniva se na dvjema klauzulama:
- klauzuli (načelu) najpovlaštenije nacije
- klauzuli nacionalnog postupanja
2. Načelo transparentnosti i predvidivosti trgovačkih politika – određuje carinu kao osnovni instrument zaštite
nacionalnog gospodarstva, zabranjuje necarinska ograničenja, propisuje da sve zaštitne mjere i relevantni
propisi moraju biti registrirani u WTO-u i dostupni svakoj članici i da se mogu mijenjati samo po propisanoj
proceduri
3. Načelo daljnje liberalizacije i sve lakšeg pristupa tržištima – ima obvezu pokretati daljnje multilateralne
pregovore za daljnju liberalizaciju trgovine, posebno trgovine tekstilom, uslugama i pravima intelektualnog
vlasništva

SPORAZUMI O KLJUČNIM POSTUPCIMA I PROCEDURAMA VAJNSKOTRGOVINSKIH POSLOVA

Dijele se u dvije skupine:

- prvu skupinu tih sporazuma čine GATT 94, GATS i TRIPS– cilj im je unifikacija vanjskotrgovinskih propisa u
zemljama članicama kako bi sustavi bili još više transparentni i kako bi se smanjile pravne barijere

- drugu skupinu čine sporazumi kojima je cilj smanjiti mogućnost ograničavanja uvoza korištenjem tzv.
necarinskih mjera.Tu pripadaju:

- sporazum o antidampingu
- sporazum o tehničkim preprekama trgovini
- sporazum o carinskoj vrijednosti
- sporazum o pravilima o podrijetlu robe
- sporazum o postupku izdavanja uvoznih dozvola
- sporazum o subvencijama
- sporazum o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama

HRVATSKI DEVIZNI SUSTAV

Ključni elementi koji čine devizni sustav jesu:

- sklapanje i provedba tekućih i kapitalnih poslova između rezidenata i nerezidenata bilo u stranim
sredstvima plaćanja ili u kunama
- poslovanje između rezidenata u stranim sredstvima plaćanja
- jednostrani prijenosi imovine iz Republike Hrvatske i u Republiku Hrvatsku, a koji nemaju obilježja posla
između rezidenata i nerezidenata

POJMOVI DEVIZNOG SUSTAVA

- strana sredstva plaćanja – to su devize, strana gotovina (efektivni strani novac), čekovi i drugi novčani
instrumenti koji glase na stranu valutu i koji se mogu naplatiti u efektivnoj stranoj valuti

- efektivna strana valuta – je svaka vrijedeća novčanica ili kovanica tj. svaka novčanica ili kovanica koja je
zakonsko sredstvo plaćanja u nekoj zemlji

- devize – su sva novčana potraživanja od inozemstva. Potraživanja prema inozemstvu nastaju prodajom
robe ili usluga nerezidentima za strane valute. Devize se mogu prodavati i kupovati i prije dospijeća naplate
– to se naziva kupnja ili prodaja na termin

- konvertibilne devize – konvertibilnim devizama nazivamo one valute (devize) koje se mogu slobodno i bez
ograničenja zamijeniti za valute (devize) drugih zemalja. Razlikujemo vanjsku i unutarnju konvertibilnost.

- vanjska konvertibilnost – o njoj govorimo kad je valuta (npr. kuna) prihvaćena u inozemstvu kao
konvertibilna. To znači da su nam stranci spremni prodavati svoju robu i usluge za kune.

2
- unutarnja konvertibilnost – o njoj govorimo kad se domaća valuta neke zemlje u domaćim bankama i po
službenom tečaju slobodno zamjenjuje za strane valute koje se onda mogu iskoristiti za plaćanja u
inozemstvo ili položiti na devizni račun

- nekonvertibilne devize – jesu valute (devize) one zemlje koje se ne mogu

slobodno zamijeniti za valute (devize) drugih zemalja. Novčanice takvih zemalja imaju prisilan tečaj, ne smiju
se iznositi iz te zemlje i u inozemstvu nisu priznate.

REZIDENT I NEREZIDENT

- važni su za praćenje deviznih transakcija, za sastavljanje platne bilance

- rezidentski status je posebno važan za određivanje prava i obveza fizičkih i pravnih osoba
- nije vezan za državljanstvo fizičkih osoba niti za vlasništvo nad pravnim osobama
- hrvatski državljanin može biti strani rezident i obrnuto

Rezidentima u deviznom smislu smatraju se:

1. pravne osobe sa sjedištem u RH, osim njihovih podružnica u inozemstvu

2. podružnice stranih trgovačkih društava i trgovaca pojedinaca upisane u registre u
RH
3. poduzetnici pojedinci koji samostalnim radom obavljaju djelatnost za koju su
registrirani
4. fizičke osobe s prebivalištem u RH
5. fizičke osobe koje u RH borave na osnovi vrijedeće dozvole boravka u trajanju
najmanje 183 dana
6. diplomatska, konzularna i druga predstavništva RH u inozemstvu te hrvatski
državljani zaposleni u njima i članovi njihovih obitelji

- likvidnost – je sposobnost pravodobnog podmirivanja dospjelih novčanih obveza

- solventnost – je širi pojam od likvidnosti i označava sposobnost pravodobnog i potpunog podmirenja

obveza cjelokupnom imovinom

- bilanca plaćanja – ili platna bilanca je sustavan shematski popis vrijednosti svih transakcija koje rezidenti
učine s nerezidentima u nekom razdoblju. Na lijevoj se strani bilance knjiže transakcije koje znače stjecanje
potraživanja prema inozemstvu, a na desnoj one koje označuju nastanak obveza

- ovlaštene banke – su domaće banke koje je HNB ovlastio za određene poslove s inozemstvom tj. za
određene poslove s devizama

- korespondentne banke – su strane banke s kojima su domaće banke s velikim ovlaštenjem u tzv.
korespondentnim odnosima

- tečaj – je cijena jedne jedinice ili sto jedinica neke valute (devize) izražena u nekoj drugoj valuti (devizi).
Razlikujemo kupovni, prodajni i srednji tečaj.

DEVIZNI KAPITALNI POSLOVI

Devizni kapitalni poslovi su svi kapitalni poslovi sklopljeni između rezidenata i nerezidenata kao i svi prijenosi
imovine motivirani prijenosom kapitala.

U tu skupinu poslova spadaju:

1. izravna ulaganja 10. otuđivanje prava stečenih ulaganjem
2. ulaganja u nekretnine 11. otuđivanje vrijednosnih papira vezanih za poslove s
3. poslovi s vrijednosnim papirima na tržištu kapitala nekretninama
4. poslovi s vrijednosnim papirima na tržištu novca 12. repatrijacija sredstava i prijenos likvidacijske ili
5. poslovi s udjelima u investicijskim fondovima stečajne mase
6. kreditni poslovi
7. depozitni poslovi
8. plaćanja po osnovi ugovora o osiguranju
9. jednostrani (osobni ili fizički) prijenosi imovine

3
FUNKCIJE HNB-a

1. očuvanje stabilnosti kune i održanje opće likvidnosti prema inozemstvu

2. izdavanje novčanica i kovanog novca
3. nadzor banaka i ostalih financijskih institucija
4. obavljanje određenih poslova za državu i obavljanje državnih plaćanja prema inozemstvu
5. očuvanje opće likvidnosti banaka
6. kontrola i nadzor nad bankama, štedionicama i drugim depozitnim institucijama
7. devizna kontrola vanjskotrgovinskoga i deviznog poslovanja

Po hrvatskim propisima sredstva plaćanja kojima se obavlja platni promet s inozemstvom jesu:

- konvertibilne devize
- domaća valuta

OSNOVNI POJMOVI I DEFINICJE VANJSKOTRGOVINSKOG SUSTAVA

- trgovina – je djelatnost kupnje i prodaje robe te djelatnost trgovačkog posredovanja na domaćem i

inozemnom tržištu
- trgovac – je pravna ili fizička osoba koja je registrirana za obavljanje djelatnosti trgovine u skladu sa
Zakonom o trgovini
- izvoznik – je hrvatska tvrtka ili trgovac pojedinac koji radi obavljanja djelatnosti za koju je registriran, obavlja
poslove izvoza robe iz naše zemlje
- uvoznik – je trgovac te druga pravna ili fizička osoba koja radi obavljanja poslova iz djelatnosti za koju je
registrirana uvozi robu iz inozemstva
- posredovanje – je oblik trgovinske djelatnosti u kojoj trgovac iz jedne zemlje posreduje u trgovini između
poslovnih partnera iz drugih dviju zemalja
- trgovina na veliko – je kupnja robe radi njezine daljnje prodaje drugim trgovcima na veliko, trgovcima na
malo, velikim industrijskim i trgovačkim korisnicima te različitim ustanovama
- tranzitna il provozna trgovina – je kupnja ili prodaja robe na putu, odnosno prodaja bez dopreme i
zadržavanja u skladištu prodavatelja
- trgovina na malo – je kupnja robe radi daljnje prodaje stanovništvu za osobnu potrošnju odnosno za
uporabu u kućanstvu; obavlja se u prodavaonicama ili izvan njih
- dražbe ili aukcije – su oblik organizirane prodaje robe najboljem ponuditelju na temelju javne objave i
javnog nadmetanja na unaprijed određenome mjestu i u unaprijed određeno vrijeme
- posebni oblici trgovanja – to su isključiva distribucija, selektivna distribucija, franchising, prodaja na daljinu
te prodaja od vrata do vrata

MINIMALNI UVJETI ZA OBAVLJANJE VANJSKE TRGOVINE

- minimalni tehnički uvjeti kojima moraju udovoljavati poslovne prostorije, oprema i sredstva pomoću
kojih se obavlja trgovina
- opći sanitarni i zdravstveni uvjeti kojima moraju udovoljavati poslovne prostorije, oprema, sredstva i
osobe koje neposredno posluju s robom, a koji mogu utjecati na zdravlje ljudi
- minimalna stručna sprema koju moraju imati osobe koje obavljaju određene poslove u trgovini

VRSTE VANJSKOTRGOVINSKIH POSLOVA

1. Leasing poslovi – su poslovi kojima je dopušteno da se oprema može privremeno uvoziti odnosno
izvoziti radi uporabe u proizvodnji ili radi pružanja usluga; ugovor mora predvidjeti rok trajanja leasinga
(zakupa)

2. Posebni oblici trgovine s inozemstvom su:

- kompenzacijski poslovi – koji su dopušteni , posebno ako se na taj način:

- uvozi oprema i sirovine namijenjene izvoznoj proizvodnji

- uvozi roba koja se uopće ne proizvodi u RH ili se ne proizvodi u dovoljnim količinama
- ako se radi o izvozu koji se ne može drugačije naplatiti

4
- poslovi posredovanja (reeksportni i switch poslovi) – mogu se obavljati slobodno. Trgovac može slobodno
kupovati robu u inozemstvu i tu robu uvoziti ili privremeno uvoziti radi ponovnog izvoza; trgovac isto tako
može robu kupljenu u inozemstvu i neposredno prodavati u inozemstvu

- malogranični izvoz i uvoz i susjedni prekomorski promet – takve poslove mogu obavljati samo izvoznici i
uvoznici čije je sjedište na teritoriju koji obuhvaća malogranično i susjedno prekomorsko područje

- konsignacijska prodaja strane robe – je dopuštena i obavlja se na osnovi pisanog ugovora sa stranom
osobom; prodaja se obavlja u carinskim skladištima tipa D, ito u skladu s uvjetima iz carinskog zakona

ZAŠTITNE MJERE PRI UVOZU I IZVOZU

Zaštitne mjere se mogu primijeniti ako se u kratkom razdoblju poveća uvoz neke robe i ako taj povećani uvoz
nanosi štetu ili prijeti nanošenjem ozbiljne štete domaćoj proizvodnji iste ili slične robe.
- definirane su u skladu s načelima WTO-a
- takve se mjere, u skladu s načelom nediskriminacije, primjenjuju na svu robu koja se uvozi, neovisno o
zemlji podrijetla ili uvoza
- zaštitne mjere koje vlada može uvesti su: kontingenti, dodatne zaštite carine, izvozne i uvozne dozvole te
antidampinške mjere

VRSTE KREDITNIH POSLOVA S INOZEMSTVOM

Klasificiraju se na: komercijalne kredite, financijske kredite te jamstva i garancije.

Komercijalnim kreditima smatraju se:

1. Sve odgode plaćanja robe i usluga odnosno plaćanje unaprijed.
2. Bankovno financiranje, odgoda plaćanja te plaćanje unaprijed
3. Otkupi potraživanja u slučaju kada osnovni posao koji je podloga za nastalo potraživanje ima
obilježja komercijalnog kredita.

Svi se kreditni poslovi s inozemstvom dijele na poslove u kojima se krediti odobravaju inozemstvu (aktivni
poslovi) i na poslove u kojima se krediti uzimaju u inozemstvu (pasivni poslovi).

SPECIJALIZIRANA TRŽIŠTA U MEĐUNARODNOJ RAZMJENI

To su - sajmovi i sajamska prodaja

- burze i burzovna prodaja
- dražbe i aukcije – poseban oblik prodaje javnim nadmetanjem (licitacijom)
većeg broja kupaca s ciljem postizanja što povoljnije cijene

BURZE I BURZOVNA PRODAJA

Burze su stalna i organizirana tržišta na kojima se trguje standardiziranom i tipiziranom pa stoga i

zamjenjivom robom
- riječ burza dolazi od talijanske riječi „borsa“ - vrećica za novac
- počela se razvijati iz sastanaka trgovaca i mjenjača koji su svoje poslovanje obavljali na velikim sajmovima

Podjela burzi s obzirom na objekt burzovne trgovine:

1. Novčano-devizne – to su najstarije vrste burzi. Na njima se trguje novcem i devizama i na taj način bitno
djeluje na formiranje njihovih tečajeva; prijenosu novca u jednom smjeru odgovara prijenos vrijednosnog
papira u suprotnom smjeru.

2. Efektne burze- na njima se trguje različitim vrstama prvoklasnih obveznica i dionica kojima je, u skladu s
pravilima burze, dopušteno trgovanje. Efektne burze se nazivaju i burze vrijednosnih papira, a u svijetu je
najpoznatija burza te vrste Wall Street iz New Yorka.

5
3. Robne burze – na njima se trguje samo onom realnom robom koju je uprava burze uvrstila u kotaciju, čija
je kvaliteta precizno opisana burzovnim uzancama i koja nosi određenu standardnu oznaku. To su npr. nafta,
pamuk, pšenica, bakar, aluminij, zlato itd.. Mogu biti specijalizirane i opće.

4. Burze usluga – burzama usluga se nazivaju specijalizirane institucije i tržišta prijevoza, osiguranja i usluga
kooperacije.

Gospodarsko značenje suvremenih burzi – varira ovisno o njihovoj veličini. Tako razlikujemo:

- međunarodne burze – na kojima se koncentrira ponuda i potražnja iz cijelog svijeta pa stoga

postignute cijene redovito imaju značenje svjetskih cijena za određenu robu.
- regionalne burze – koje bitno određuju cijene i gospodarska kretanja u skupini zemalja
- nacionalne burze – čiji je utjecaj ograničen na domaće tržište

BURZOVNI POSLOVI

1. Promptni poslovi – sklapaju se s namjerom da se i stvarno obave, tj. s namjerom da prodavatelj isporuči
prodanu robu, a kupac isplati dogovoreni iznos.
Prema načinu i roku isporuke sve promptne poslove možemo podijeliti u pet skupina:
- loko posao (posao na licu mjesta)
- promptna isporuka
- promptni utovar
- promptni posao za „robu na putu“
- oročeni promptni posao

2. Terminski ili ročni poslovi – jesu takva vrsta burzovnih poslova čija se provedba ugovara na neki
određeni, budući datum (rok, termin). Prodavatelj i kupac dogovaraju isporuku po određenoj cijeni
(tečaju) koja je formirana na taj dan, s tim da se roba dobavi i plati u nekom kasnijem terminu.

CIJENE I KOTACIJE

Kolika će biti cijena neke robe u budućnosti ovisi o cijelom nizu čimbenika. Ključni su slijedeći čimbenici:
- opće gospodarsko i političko stanje te izgledi i kretanja u svijetu i u regiji
- stanje nacionalnog gospodarstva, opća poslovna klima i povjerenje javnosti u nacionalno
gospodarstvo

U kotacije se ne unose cijene po kojima su sklopljeni pojedini poslovi nego prosjeci izračunati po točno
utvrđenim pravilima koja donosi odbor za kotacije koji postoji na svakoj burzi.

CIJENE U VANJSKOJ TRGOVINI

Cijena u vanjskoj trgovini se najčešće definira kao novčani iznos koji se za neku robu ili uslugu može dobiti
na određenom tržištu u nekom određenom trenutku. Ona je rezultat uzajamnom djelovanja ponude i
potražnje, pri čemu sile ponude i potražnje na tržištu teže postići ravnotežu između cijene i količine koju nudi
ponuđač i one količine robe i usluga koje su kupci pri određenoj cijeni spremni nabaviti.

UGOVARANJE CIJENA U VANJSKOJ TRGOVINI

Cijene koje se ugovaraju u vanjskotrgovinskim poslovima u načelu su određene ili odredive.

1. Određene (fiksne ili nepromjenjive) cijene – ugovaraju se u slučaju kraćih rokova isporuke ili poslovanja u
stabilnim tržišnim prilikama.
- cijena je određena kada se navede u apsolutnom iznosu u valuti ugovora i veže za jedinicu mjere po kojoj
se roba prodaje i ukupnu količinu te robe
- u kupoprodajnom ugovoru cijena se upisuje u poseban članak (klauzulu) koji sadrži ove elemente: visinu
cijene za jedinicu mjere, valutu u kojoj je cijena izražena, paritet isporuke na koji se cijena odnosi i eventualni
količinski rabat, kasa skonto, itd.

6
2. Odredive (klizne) cijene – rabe se pri ugovaranju dugotrajnih poslova velike vrijednosti i nestabilnih tržišnih
prilika kad su i rizici promjene cijena i tečajeva znatno povećani. U takvim se prilikama poslovni partneri žele
zaštiti od rizika promjena cijena pa, umjesto fiksnih, najčešće ugovaraju tvz. odredive odnosno klizne cijene.

POPUSTI NA CIJENU

Najčešći oblici popusta u vanjskotrgovinskom poslovanju su rabat i kasa skonto.

1. Rabat – popust što ga prodavatelj odobrava kupcu u obliku određenog postotka od cijene. Razlikujemo:

- količinski rabat – odobrava se za pojedinačne kupnje iznad određene količine ili na kumulativne kupnje
tijekom nekog razdoblja
- rabat za izvoznu robu – odobrava se kupcu iz inozemstva na osnovi subvencija i premija koje izvoznik
dobiva u svojoj zemlji
- rabat za stalne kupce u inozemstvu – odobrava se kupcima koji određenu robu kupuju samo od njega

2. Kasa skonto – popust koji se kupcu odobrava zato što kupoprodajni iznos plača prije uobičajenog roka za
koji su cijene kalkulirane i koji iznosi 90 dana. Visina kasa skonta ovisi o roku plaćanja i o visini prosječnih
kamata na tržištu. Visina kasa skonta najčešće se navodi u klauzuli cijene ili u klauzuli plaćanja
kupoprodajnog ugovora.

ZAŠTITNE KLAUZULE U VANJSKOTRGOVINSKIM KUPOPRODAJNIM UGOVORIMA

Zaštitnim klauzulama nazivamo različite vrste ugovornih klauzula kojima je zajednička svrha zaštititi
ugovorenu vrijednost sklopljenog posla od promjena koje mogu nastati od trenutka sklapanja do trenutka
provedbe ugovora; ugovaraju se s ciljem da kupac plati upravo onu vrijednost koju je pristao platiti u trenutku
sklapanja ugovora. Najraširenije su:

1. valutna klauzula – služi kako bi se ugovorne strane zaštitile od valutnog rizika (rizika devalvacije i
revalvacije) odnosno od manjih promjena vrijednosti valute plaćanja (tečajni rizik) u razdoblju između
sklapanja ugovora i plaćanja isporučene robe. Razlikuje se devizna, robna i zlatna klauzula.

2. indeksna klauzula – je ugovorna klauzula kojom se ugovorne strane usuglašavaju da će se u trenutku

plaćanja isplatiti povećan ili smanjen ugovoreni nominalni iznos novčane obveze. Ova klauzula se koristi pri
sklapanju dugoročnih poslova jer je u njima jako izražen i rizik promjene cijene.

3. klizna skala – primjenjuje se pri ugovaranju poslova izvođenja investicijskih radova, dugoročnih isporuka
skupe industrijske opreme i postrojenja, te općenito u dugoročnim poslovima velikih vrijednosti u kojima
ugovorne strane, zbog velikih rizika promjena cijena materijala i nadnica radnika, nisu spremne na
ugovaranje fiksne cijene.

VANJSKOTRGOVINSKE KALKULACIJE

- kalkulacija je matematički postupak izračunavanja cijene, dijelova cijene ili poslovnog rezultata nekoga
poslovnoga pothvata.
- kalkulacije su instrument kontrole poslovanja i instrument potreban za donošenje poslovnih odluka
- kalkulacija je instrument kontrole ekonomičnosti i rentabilnosti vanjskotrgovinskog poslovanja kako bi se
utvrdilo stvarno stanje te usporedili postignuti rezultati s planiranim

METODE IZRADE VANJSKOTRGOVINSKIH KALKULACIJA

1. progresivna metoda – rabi se kad je poznata (zadana) fakturna (početna) cijena robe i svi zavisni
troškovi , a cilj je izračunati konačnu uvoznu cijenu, cijenu na skladištu domaćeg uvoznika
- dobije se tako da se na nabavnu cijenu , tj. cijenu inozemnog dobavljača, dodaju svi zavisni troškovi od
mjesta isporuke u inozemstvu do skladišta domaćeg uvoznika

7
2. retrogradna metoda – primjenjuje se kad je zadana (određena ili poznata) prodajna (konačna) cijena i
zavisni troškovi, a želi se izračunati početna cijena (fakturna, nabavna)

POČETNA CIJENA = PRODAJNA CIJENA – ZAVISNI TROŠKOVI

3. diferencijalna metoda – primjenjuje se kad su poznate (određene ili zadane) prodajna i nabavna cijena, a i
svi zavisni troškovi. Ovom metodom najčešće se izračunava isplativost

VRSTE VANJSKOTRGOVINSKIH KALKULACIJA

Kalkulacije se dijele prema različitim kriterijima kao što su vrijeme izrade, vrsta posla, ciljevi izrade, nositelji
vanjskotrgovinskih poslova itd.

S obzirom na vrijeme i svrhu izrade kalkulacije dijelimo na:

1. pretkalkulacija – izrađuje se prije ulaska u neki vanjskotrgovinski posao, a na osnovi prikupljenih podataka
o cijenama, troškovima i tečajevima

2. kontrolna kalkulacija – primjenjuje se pri većim i složenijim vanjskotrgovinskim poslovima koji se mogu
podijeliti na manje i neovisne troškove i tehničko-tehnološke cjeline. Cilj je kontrola poslovnog rezultata kako
bi se mogla donijeti odluka za poduzimanje odgovarajućih mjera za uklanjanje uočenih odstupanja

3. konačna kalkulacija – je računovodstveni dokument koji se izrađuje nakon obavljanja posla, a temelji se
obračunu stvarnih troškova ili izdataka i ostvarenih rezultata u vanjskotrgovinskom poslu
Podaci iz konačne kalkulacije se uspoređuju s podacima iz predkalkulacije kako bi se ustanovila moguća
odstupanja. Najvažnije su dvije vrste:

- kalkulacije izvoznih poslova - izračunava se isplativost mogućih poslova izvoza (pretkalkulacija) ili već
obavljenih izvoznih poslova (konačna kalkulacija). Pri tome se rabi ili retrogradna metoda ili diferencijalna
metoda
- kalkulacije uvoznih poslova - izračunava se konačna cijena uvozne robe u skladištu uvoznika u našoj
zemlji

ROBNE (POSLOVNE) ISPRAVE U VANJSKOTRGOVINSKOM POSLOVANJU

Osnovno obilježje svih robnih isprava je da sadrže određene podatke o robi koja je predmet
vanjskotrgovinske transakcije. Govore o njezinoj cijeni, kvaliteti i težini, podrijetlu načinu pakiranja itd. Te
isprave najčešće prate robu tijekom prijevoza, pojavljuju se pri carinjenju i prezentiraju se bankama pri nekim
oblicima plaćanja. Važnije su:

I. FAKTURE (RAČUNI)

1. Trgovačka faktura ili trgovački račun – osnovna je robna isprava koju pri isporuci robe ili nakon pružene
usluge izdaje prodavatelj (vjerovnik, izvoznik), naslovljava je na kupca (dužnika, uvoznika) i poziva ga da
plati isporučenu robu odnosno učinjenu uslugu.
- ona je dokument, potvrda, odnosno dokaz o obavljenoj transakciji između prodavatelja i kupca;
- isprava kojom se dokazuje vlasništvo nad robom, dokument koji prati robu na putu; - isprava koja se mora
priložiti u postupku carinjenja…

Bitni sastojci fakture su opis i cijena robe. Na formularima faktura se nalaze i sljedeći podaci:tvrtka
izdavatelja (vjerovnika), adresa dužnika (kupca), naziv i broj isprave, mjesto i datum izdanja, opis robe,
jedinična i ukupna cijena, paritet isporuke, rok isporuke, klauzula o eventualnim popustima, potpis izdavatelja
itd.

2. Proforma faktura, predračun – zapravo je ponuda izdavatelja (ponuditelja, izvoznika) izdana u obliku
fakture. Prethodi eventualnom poslu pa se izdaje prije isporuke robe, odn. prije obavljene usluge.

- rabi se kao samostalna isprava ili kao prilog standardnoj pisanoj ponudi

8
- sadrži sve elemente kao i standardna komercijalna trgovačka faktura, a uz njih ima i dodatne klauzule kao
što su način plaćanja, opseg i vrsta osiguranja protiv određenih rizika, rok isporuke, način prijevoza te rok do
kojeg proforma faktura obvezuje njezinog izdavatelja
- služi za izradu pretkalkulacije, za eventualno pribavljanje financijskog kredita te za pribavljanje uvozne
dozvole ako je potrebna
- na temelju proforma fakture može se obaviti privremeno carinjenje robe

3. Pretfaktura ili prethodna faktura – pojavljuje se u poslovima s robom koja je podložna znatnijim gubicima u
težini tijekom transporta kao što je npr. živa stoka

- ona ne može biti temelj za plaćanje već prati robu i služi kao dokument kojim se dokazuje o kakvoj je robi
riječ, koliko je te robe ukrcano u mjestu otpreme, kome je upućena, tko će je platiti i sl.
- pretfaktura prati i robu koja se isporučuje i na konsignacijsku prodaju u inozemstvu
- služi kao isprava za smještaj robe na carinsko skladište i za carinsku kontrolu ali ne
može biti osnovica za plaćanje

4. Konzularna faktura – je isprava koju potpisuje i potvrđuje konzularni predstavnik zemlje uvoznice, a koji je
mjerodavan za zemlju prodavatelja.
- fakturom se potvrđuje da je na njoj navedena stvarna tržišna cijena predmetne robe, i neizravno da je
predmetna roba podrijetlom iz te zemlje
- ispostavlja se na posebnom formularu (tiskanici)

5. Carinska faktura – posebna je vrsta faktre koja se ispostavlja na tiskanici propisanoj u zemlji kupca
(uvoznika) robe. Propisuje ju prodavatelj (izvoznik), a služi kao isprava za utvrđivanje carinske vrijednosti
uvozne robe i kao potvrda da je roba podrijetlom iz zemlje izvoza.

- u praksi se umjesto carinske fakture rabi i certifikat o vrijednosti robe

- mora sadržavati detaljan opis robe, jedinične cijene i ukupnu cijenu
- rabi se i pri uvozu robe za koju ne treba platiti protuvrijednost – u tom će se slučaju
na nju, umjesto cijene, upisati izraz „besplatan uzorak“

6. Specifikacija robe – najčešće se pojavljuje kad u jednoj pošiljci ima velik broj različitih artikala koji često
spadaju pod različite tarifne brojeve, a koji imaju i različite cijene
- specifikacija robe je isprava koja sadrži popis svih pojedinačnih artikala koji čine
jednu pošiljku, njihove količine te po potrebi duge podatke
- daje se kao prilog (aneks) fakturi i kupoprodajnom ugovoru što se onda u osnovnoj
ispravi mora i naznačiti
- rabi se pri kvantitativnom preuzimanju i pri carinjenju robe kad pomaže točnom
utvrđivanju vrste robe, tarifnog broja, a time i određivanju visine carinske stope

7. Lista pakiranja – je popis robe po koletima (sanducima, paletama, kontejnerima) u koja je upakirana i koja
čine jednu pošiljku

- u nju se upisuje točan sadržaj svake jedinice ambalaže (koleta)te se precizno navode i oznake i brojevi koji
se nalaze na tim koletima
- na listu pakiranja se ne unose podaci o cijenama
- lista pakiranja se prilaže trgovačkoj fakturi, a stavlja se i u koleta
- lista pakiranja i trg. faktura ne moraju biti potpisane

II. SKLADIŠNICA

Skladišnica je isprava koju deponentu robe izdaje javno skladište potvrđujući da je navedenu robu primilo na
čuvanje i obvezujući se da će ju predati deponentu, odn. osobi na koju on prenese svoje pravo raspolaganja
robom.

- skladišnica je vrijednosni papir koji se najčešće izdaje po naredbi deponenta i koja

je onda prenosiva indosamentom
- može biti jednodijelna ili dvodijelna
- dvodijelna je češća u praksi, a sastoji se od priznanice i založnice koje su pri
izdavanju skladišnice međusobno spojene
- skladišnica je formalna isprava i mora imati određene bitne sastojke, a to su:
naziv javnog skladišta, tekući broj skladišne knjige, ime i sjedište (prebivalište)
deponenta, naziv, količina i vrijednost uskladištene robe, datum i potpis ovlaštene

9
 osobe javnog skladišta

- špediterska skladišna potvrda (FIATA FWR) – je isprava kojom špediter potvrđuje da je navedenu robu
primio od deponenta i smjestio je na svoje skladište te se obvezuje da će ju predati deponentu ili, ako je riječ
o prenosivoj ispravi, osobi na koju prenese svoja prava raspolaganja robom

III. POTVRDE (CERTIFIKATI) O ROBI

To su isprave koje se u vanjskotrgovinskoj praksi često primjenjuju, a govore o podrijetlu robe, njezinoj
količini i kvaliteti, zdravstvenoj ispravnosti i sl.

1. Potvrde o podrijetlu robe – su dokumenti kojima izdavatelj potvrđuje da je neki proizvod podrijetlom iz
zemlje u kojoj je izdan certifikat o podrijetlu
- izdaju se na više različitih tiskanica ovisno o svrsi i međunarodnom sporazumu na
kojemu se osnivaju
- uz izjavu da je navedena roba podrijetlom i zemlje izdavatelja, na ispravi se nalaze
podaci o prodavatelju i primatelju, robi, cijeni i pakiranju te podaci o prijevoznom
sredstvu kojim se roba otprema
- ovisno o vrsti isprava izdaju ih trgovinske komore, carinska uprava i izvoznik robe

Hrvatska gospodarska komora izdaje dva oblika potvrde o podrijetlu:

- preferencijalnu - na osnovi nje se ostvaruju određene povlastice, to je oblik potvrde o hrvatskom

podrijetlu robe FORM A koja se temelji na Općoj shemi povlastica, a izdaje se pri izvozu u sljedeće zemlje
koje Hrvatskoj odobravaju povlastice po toj osnovi: SAD, Kanadu, Australiju, Novi Zeland, Japan, Norvešku,
Švicarsku itd.
- nepreferencijalnu - ne služi za dobivanje povlastica, a izdaje se na osnovi hrvatskih pravila podrijetla

- u vanjskotrgovinskoj praksi se umjesto potvrde o podrijetlu sve češće rabi tzv. izvoznička potvrda o
podrijetlu – takve potvrde izdaje izvoznik robe na svomu memorandumu, a njihov sadržaj je otprilike jednak
sadržaju trgovačke fakture i liste pakiranja s tim da sadrži još i izjavu izvoznika da je predmetna roba
proizvedena u zemlji izvoznici te da je prodajna cijena napisana u trgovačkoj fakturi točna i valjana

2. Potvrda o izravnoj pošiljci – je isprava koju na zahtjev kupca, pribavlja izvoznik, a kojom carinske vlasti
neke zemlje potvrđuju da je predmetna roba prevezena kao izravna pošiljka, da je stalno bila pod carinskim
nadzorom, te da na njoj nije obavljana nikakva dodatna obrada, dorada ili prerada.

3. Potvrda o krajnjem korisniku – je isprava koju na zahtjev prodavatelja, izdaje kupac kao jamstvo da je on,
odnosno njegov komitent, krajnji korisnik predmetne robe.
- takve se isprave najčešće koriste pri prodaji robe visoke tehnologije pa se na ovakav način želi spriječiti da
ona bude reeksportirana na treća tržišta

4. Potvrda (certifikat) o kvaliteti robe – je isprava koju izdaje organizacija registrirana za kontrolu kvalitete i
kvantitete robe, potvrđujući da je pregledala predmetnu robu i navodeći rezultate do kojih je analizom došla
- certifikat se izdaje na posebnoj tiskanici, a najčešće se pojavljuje na zahtjev poslovnih partnera
- u praksi je vrlo važna isprava pri preuzimanju robe

5. Certifikat o težini robe – ispostavljaju međunarodni otpremnici (špediteri) sa svrhom da izvoznik zajedno s
ostalim ispravama, posredovanjem banke, obavijesti uvoznika, ako je to uvjetima akreditiva predviđeno, o
službeno utvrđenoj mjeri (težini) izvezene (otpremljene) robe
- najčešće se rabi pri prometu masovnih dobara u međunarodnoj trgovini

6. Tvornički atest – je potvrda odnosno certifikat kojim proizvođač robe potvrđuje kvalitetu robe, njezin
kemijski sastav, sukladnost s određenim standardima i sl.

7. Potvrda o višoj sili – je isprava koju izdaje prodavatelj ili neka organizacija u kojoj se tvrdi da su u
razdoblju poslije sklapanja ugovora nastupili neki događaji koji spadaju u slučajeve više sile i koji su odgodili
ili onemogućili obavljanje određenih radnji iz kupoprodajnog ugovora
- te potvrde izdaje Hrvatska gospodarska komora

CERTIFIKATI O ZDRAVSTVENOM STANJU ROBE

10
- sanitarna potvrda, veterinarska potvrda, fitopatološka potvrda

PRIJEVOZNE ISPRAVE U VANJSKOJ TRGOVINI

Prijevozne isprave izdaje prijevoznik, a dokazuju kako je prijevoznik primio navedenu robu, da ju je utovario
na prijevozno sredstvo tj. da ju je već otpremio primatelju iz prijevozne isprave.
- svaki prijevoznik mora imati sa sobom ispravu o robi koja se nalazi u transportnom sredstvu

Najvažnije vrste prijevoznih dokumenata su:

I. POMORSKE TERETNICE

Pomorska teretnica ili konosman je prijevozna isprava koju na zahtjev krcatelja izdaje brodar ili njegov
ovlašteni agent kao dokaz da je navedenu robu preuzeo na prijevoz u prividno dobrom stanju, i kojom se
obvezuje da će je prevesti do navedene odredišne luke i tamo je, u stanju u kojemu ju je primio, predati
prvom imatelju originala teretnice

Teretnica ima tri osnovne funkcije:

- njome se potvrđuje postojanje ugovora o prijevozu i uvjeti tog ugovora
- služi kao dokaz da je brodar primio teret koji je u njoj naveden
- utvrđuje obvezu brodara da navedeni teret preda legitimnom imatelju teretnice

1. Linijska pomorska teretnica – je prijevozna isprava i robni vrijednosni papir koji se izdaje pri ukrcaju robe
na brodove linijske (redovite) plovidbe

- opće karakteristike linijske plovidbe su postojanje plovidbenog reda, poznata ukrcajna i odredišna luka kao i
sve luke koje brod dotiče tijekom plovidbe, unaprijed objavljeni uvjeti prijevoza i velik broj pojedinačnih
pošiljaka različitih pošiljatelja koje se ukrcavaju i iskrcavaju u svim lukama u kojima brod pristaje
- u linijskoj se plovidbi ne sklapa poseban ugovor o prijevozu nego se predaja robe brodaru i primitak
teretnice za ukrcanu robu smatra pristankom pošiljatelja na brodareve uvjete prijevoza

2. Čarter teretnica – je prijevozna isprava koja se rabi pri prijevozu robe brodovima slobodne plovidbe
(tramperima)

- brodovi iz slobodne plovidbe su iznajmljeni od brodovlasnika i plove svjetskim morima u potrazi za teretom.
Kad brodar dobije teret, onda s krcateljem sklapa ugovor o prijevozu kojim se uređuju svi oni elementi koji su
u linijskom prijevozu unaprijed poznati i koji su zapisani na teretnici. Tek nakon toga brodar izdaje tzv. čarter
teretnicu kao potvrdu da je roba ukrcana

- razlike (formulara) između linijske teretnice i čarter teretnice – na čarter teretnici nije tiskana tvrtka brodara,
na naličju nema općih uvjeta prijevoza kao što je slučaj s linijskom teretnicom, a na njoj stoji i izričita
napomena da se rabi samo uz charter party
- ključna je razlika u tome što uvjeti prijevoza iz robe iz čarter teretnice nisu poznati pa se moraju iščitavati iz
charter party ugovora

Kako bi ograničili svoju odgovornost za eventualne štete koje bi mogle nastati zbog netočnih navoda
krcatelja u pogledu količine, težine i sadržaja robe, brodari često stavljaju na teretnice različite primjedbe. S
obzirom na karakter takvih primjedbi razlikujemo čistu i nečistu teretnicu.

- čista teretnica – je teretnica koja ne sadrži primjedbe kojima bi se izričito konstatiralo kako je oštećena roba
bilo ambalaža
- primjedbe kao „polovna ambalaža“ ili „sadržaj nepoznat“ ne čine teretnicu nečistom upravo zato što se
njima izričito ne konstatiraju nedostaci

- nečista teretnica – je svaka teretnica koja sadrži neku primjedbu kojom se izričito konstatiraju nedostaci na
robi (npr. roba vlažna, mokra, nečista, oštećena itd.) ili na ambalaži (npr. sanduci oštećeni, vreće poderane,
kartoni oštećeni itd.)
- u naplati akreditivom banke ne smiju primiti nečiste teretnice izuzev uz izričito odobrenje nalogodavca za
otvaranje akreditiva

Teretnica se redovito izdaje u nekoliko originalnih primjeraka, najčešće tri. Uz originale se izdaje potreban

11
broj kopija koje za razliku od originala teretnice nisu prenosive. Na njih se stavlja oznaka „kopija
neprenosiva“.

Prema načinu određivanja primatelja robe teretnice mogu glasiti „na ime“, „po naredbi“ i „na
donositelja“

1. Teretnica „na ime“ – primatelj je imenom točno određena pravna ili fizička osoba
- pravo raspolaganja robom iz ovakve teretnice može se prenijeti jedino ustupom ili cesijom
- teretnica na ime je najsigurniji oblik teretnice, ali se u praksi vanjske trgovine ipak rijetko primjenjuje jer je u
vanjskoj trgovini prijenos cesijom skup i nepraktičan način prijenosa

2. Neprenosiva teretnica – je varijanta teretnice na ime koja je unaprijed definirana kao neprenosiva pa se
stoga ne može prenositi niti cesijom
- rabi se u slučajevima kada primatelj želi isključiti svaku mogućnost da robu iz teretnice preuzme netko drugi
osim njega

3. Teretnica „po naredbi“ – glasi po naredbi primatelja. To znači da se u rubrici „primatelj“ iznad naziva i
adrese primatelja upisuje klauzula „po naredbi“.
- takva se teretnica može jednostavno prenositi institutom tzv. indosamenta koji može biti potpuni i bjanko
- potpuni indosament je kad se na poleđini teretnice unese oznaka „po naredbi“, ispod nje ime i adresa
osobe na koju se prenose prava iz teretnice, a ispod toga žig i potpis primatelja po čijoj naredbi teretnica
glasi, te datum i mjesto indosiranja
- u slučaju bjanko indosamenta na naličje teretnice treba staviti samo svoj potpis

4. Teretnica „na donositelja“ – ne sadrži ime i adresu primatelja robe tako da pravo raspolaganja robom ima
svaki zakonski imatelj teretnice
- brodar će na odredištu predati robu prvoj osobi koja se pojavi s teretnicom
- to je najnesigurniji oblik teretnice; prenosi se predajom iz ruke u ruku (tradicijom)

5. Teretnica s klauzulom „ukrcano na brod“ – je isprava koja se izdaje nakon što je završen ukrcaj cijele
pošiljke
- nakon završenog ukrcaja brodar unosi u teretnicu oznaku „ukrcano na brod“, na taj način potvrđuje da je
roba doista ukrcana na brod te obećava da će je prevesti do odredišne luke i predati donositelju originalne
teretnice
- za kupca je taj oblik teretnice najsigurniji

6. Teretnica s klauzulom „primljeno na ukrcaj“ – je isprava kojom brodar ili njegov agent potvrđuju da je
određena roba isporučena na obali na dohvat brodski dizalica ili da je smještena u lučkom skladištu te da će
biti ukrcana na jedan od njihovih brodova, otpremljena u odredišnu luku i predana donositelju originalne
teretnice

II. TERETNI LISTOVI

Teretni listovi su prijevozne isprave koje se pojavljuju u željezničkom, cestovnom, zračnom, riječnom i, u
najnovije vrijeme u pomorskom prometu.

- propisane su međunarodnim konvencijama o pojedinim vrstama prijevoza.

- unificirane su i izdaju se dvojezično, na jeziku zemlje prijevoznika i na jednom
svjetskom jeziku
- te isprave nisu ugovori o prijevozu nego su samo potvrda o postojanju tih ugovora
- teretni listovi nisu niti vrijednosni papiri nego samo legitimacijske isprave koje glase
na ime jednog primatelj koji time ima ovlaštenje zahtijevati izručenje i predaju robe
od prijevoznika na odredišnom mjestu

1. Međunarodni željeznički tovarni list – isprava je o prijevozu robe u međunarodnom željezničkom prometu
kojom željeznica svojim žigom potvrđuje kako je primila robu na prijevoz, da će je prevesti do naznačene
odredišne željezničke postaje te da će se tamo predati navedenom primatelju
- međunarodnom konvencijom o prijevoz robe željeznicom (CIM) propisan je i oblik i
sadržaj tiskanice međunarodnog teretnog lista, a određeno je kako se mora tiskati u
zelenoj boji
- u poslovnoj praksi međunarodni željeznički tovarni list se često naziva CIM

12
2. Međunarodni teretni list u cestovnom prometu – je prijevozna isprave koja se rabi pri prijevozu robe
različitim vrstama kamiona
- teretni list u međun. cestovnom prijevozu glasi na ime primatelja
- nije vrijednosni papir niti je ugovor o prijevozu
- međunarodni list u cestovnom prometu čini dio Konvencije o ugovoru za međun.
prijevoz robe cestom. Kratica francuskog naziva te konvencije je CMR pa se u
poslovnoj praksi tako i naziva teretni list za cestovni prijevoz
- sastoji se od tri originala; jedan za pošiljatelja, primatelja i prijevoznika, koje
potpisuju pošiljatelj i prijevoznik
- uz to se izdaje i pet kopija
- na poleđini svih teretnih listova hrvatskih međunarodnih cestovnih prijevoznika
tiskani su i Opći uvjeti u hrvatskom cestovnom teretnom prometu koji se
upotrebljavaju pri svim ugovorima koje sklapaju naši prijevoznici i koji tako
dopunjuju međunarodni sporazum CMR

3. Zračni tovarni list u međunarodnom prijevozu – je isprava kojom zračni prijevoznik potvrđuje primitak robe
zbog prijevoza na označeno odredište.
- to je tiskanica na engleskom jeziku propisana međunarodnom konvencijom o prijevozu robe zrakom
- punovažnost ugovora o prijevozu robe u međunarodnom zračnom prometu počinje kad je zračni tovarni list
potpisan od pošiljatelja i prijevoznika, a istječe kad se pošiljka isporuči primatelju koji je naznačen u
tovarnom listu
- zračni tovarni list za međunarodni prijevoz nije vrijednosni papir nego je samo neprenosiva prijevozna
isprava u međunarodnom robnom prometu
- sastoji se od tri originala i devet kopija

4. Teretni list za međunarodni riječni prijevoz – je potvrda riječnog brodara da je teret ukrcan na njegov brod,
a pošiljatelju daje ovlast disponiranja pošiljkom sve dok se ona ne preda primatelju
- sastoji se od šest dijelova – originala, duplikata i četiri kopije
- teretni list za međunarodni riječni prijevoz nije vrijednosni papir, a izdaje se samo na ime primatelja

5. Pomorski teretni list – je novi oblik pomorske prijevozne isprave

- istovrstan je s duplikatom željezničkog tovarnog lista, dakle, nije prenosiv, nije vrijednosni papir i uvijek
glasi na ime određenog primatelja

III. MEĐUNARODNE ŠPEDITERSKE POTVRDE

Služe za rješavanje teškoća koje se pojavljuju u praksi međunarodnog prijevoza robe.

1. Špediterska potvrda o primitku (FCR) – je isprava kojom špediter potvrđuje da je od određene osobe u
određenom mjestu primio točno navedenu i opisanu robu uz neopozivi nalog da organizira njezinu otpremu i
stavi je na raspolaganje imenovanom primatelju
- primljeni nalog se može opozvati jedino ako se vrati original potvrde i uz pretpostavku da je špediter još u
mogućnosti ispuniti taj opoziv
- ne izdaje se po naredbi pa se i ne može prenositi indosamentom

2. Špediterska prijevozna potvrda (FCT) – je isprava kojom špediter potvrđuje da je od nalogodavca primio
određenu robu zbog otpreme određenim prijevoznim sredstvom
- uz obvezu otpreme špediter preuzima i obvezu predaje robe primatelju uz povrat indosiranog originala FCT
potvrde
- FCT potvrda se izdaje tek kad je sasvim sigurno da je roba prošla cjelokupnu propisanu izvoznu proceduru
i nakon što je s određenim vozarom sklopljen ugovor o prijevozu
- ta je isprava vrijednosni papir i može se izdavati po naredbi

3. Špediterska teretnica za mješoviti prijevoz (FBL) – je isprava kojom se špediter obvezuje obaviti ili u svoje
ime pribaviti obavljanje cjelokupnog transportnog pothvata od mjesta prihvata do mjesta isporuke navedenog
na teretnici
- primjenjuje se u slučajevima kada za dopremu robe kupcu u inozemstvo potrebno se koristiti se uslugama
više različitih prijevoznika
- FBL je prenosiva prijevozna isprava izuzev u slučaju kada je na njoj izričito navedeno da je neprenosiva;

13
ona je dakle vrijednosni papir

4. Kurirske i poštanske potvrde – su transportni dokumenti koje izdaju poštanski uredi ili kurirsko poduzeće iz
mjesta otpreme robe
- da bi ih banke prihvatile te potvrde moraju imati žig ili potpis poštansko ureda ili kurirskog poduzeća i u
svemu ostalom udovoljavati uvjetima akreditiva

IV. ISPRAVE O OSIGURANJU ROBE

Roba koja je predmet kupoprodaje u vanjskoj trgovini izložena je visokim rizicima tijekom otpreme od
prodavatelja do kupca
- prijenos rizika na osiguratelja dogovara se ugovorima o osiguranju koje osiguranici sklapaju s
osigurateljima, a koji mogu biti generalni i pojedinačni
- u praksi vanjskotrgovinskog poslovanja rabi se više vrsta dokumenata o osiguranju robe u prijevozu, a to su
police osiguranje, certifikat osiguranja i potvrda o osiguranju

1. Polica osiguranja – je pisana isprava koju osiguratelj izdaje na zahtjev svog osiguranika i kojom se
potvrđuje sklopljeni ugovor o osiguranju robe u prijevozu
- polica osiguranja nije pravi vrijednosni papir jer za naknadu šteta poradi nastupa osiguranih rizika nije dosta
samo priložiti policu već se treba dokazati i tzv. osiguranikov interes nad predmetnom robom
- ovisno o tome kako je označen korisnik, polica osiguranja može glasiti na ime, po naredbi ili na donositelja
- u transportnom se osiguranju rabi generalna i pojedinačna polica osiguranja

- generalna polica – rabi se kad osiguranik sukcesivno i u kraćim vremenskim razmacima izvozi ili uvozi istu
ili sličnu robu na istom paritetu
- u takvim je primjerima praktičnije i jeftinije sklopiti generalni ugovor o osiguranju i ishoditi generalnu policu,
nego za svaki pojedini izvozni posao pribavljati pojedinačnu policu

- pojedinačna polica – izdaje se u slučaju povremenih (ad hoc) ugovora o osiguranju

- u tim slučajevima će osiguratelj, po zahtjevu osiguranika, izdati policu osiguranja koja sadrži sve bitne
elemente ugovora o osiguranju i koja će mu omogućiti naplatu eventualnih šteta

2. Certifikat osiguranja – ispostavlja se na temelju generalnog ugovora o osiguranju, i to prije otpreme

pojedinačnih pošiljki, kad se iz bilo kojeg razloga ne može izdati polica osiguranja

3. Potvrda o osiguranju – je isprava koja se pojavljuje u poslovnoj praksi Hrvatskih poduzeća koja imaju
sklopljen generalni ugovor o osiguranju i kad je konstrukcija posla takva da im ne treba pojedinačna polica
osiguranja

V. CARINSKI DOKUMENTI

Carinski dokumenti u užem smislu riječi jesu isprave čiju je uporabu u carinskim postupcima propisala
Hrvatska uprava carina ili se one upotrebljavaju na osnovi međunarodnih konvencija koje je Hrvatska
ratificirala.
U užem smislu tu spadaju sve one isprave koje se rabe u carinskim postupcima, robne, prijevozne, isprave o
osiguranju i dr.

Jedinstvena carinska deklaracija (JCD) – je osnovna carinska isprava koja se od 1. siječnja 2000. rabi kao
jedinstveni formular carinske deklaracije za sve vrste carinskih postupaka.
- izgled i sadržaj formulara odgovara pravilima Svjetske trgovinske organizacije
- tiskanicu naše Jedinstvene carinske deklaracije propisala je Carinska uprava RH u
Pravilniku o podnošenju isprava u carinskim postupcima
- komplet jedinstvene carinske deklaracije sastoji se od osam primjeraka od kojih je
svaki označen brojem od jedan do osam ili od dva kompleta po pet primjeraka
- dodatni list JCD je sastavni dio formulara, a rabi se u slučaju deklariranja robe koja
je razvrstana u više tarifnih oznaka

14
Deklaracija o carinskoj vrijednosti robe – je isprava koja se pojavljuje pri uvozu robe
Služi pri izračunavanju carinske osnovice tj. cijene robe na koju se obračunavaju propisana carinska davanja

VI. KARNET TIR

Karnet TIR je carinski dokument koji se primjenjuje za ubrzavanje i pojednostavljenje carinskih formalnosti
prilikom prijelaza cestovnih motornih vozila iz jedne zemlje u drugu, odnosno prilikom tranzita.
- tiska se paralelno ne jeziku zemlje koja ga izdaje i na francuskom jeziku
- karnet se može uporabiti samo za jedan tranzit
- svaki karnet TIR sadrži također pravila o korištenju karneta, rok do kada vrijedi te
broj polaznih i odredišnih carinarnica

Dvije su osnovne vrste karneta:

- onaj koji se rabi za prijevoz između dviju zemalja, a ima 6 listića i talona
- te onaj koji se rabi za tranzit kroz više zemalja i koji ima 14 listića i talona

- karnet TIR otvara carinarnica u zemlji polaska robe, i to nakon što pregleda robu i
vozilo te provjeri podatke koje je prijevoznik unio u karnet. Prijevoznik joj također
mora podnijeti i sve potrebne isprave (npr. računi, tovarni listovi, carinske
deklaracije za izvoz)
- nakon što se uvjeri da svi podaci odgovaraju stvarnom stanju robe, carinarnica
stavlja carinska obilježja (plombe) i potvrđuje karnet TIR

VII. KARNET ATA

Karnet ATA dokument je koji omogućuje privremeni uvoz neke robe bez plaćanja carine i poreza s tim da se
predmetna roba mora, najdulje u roku od jedne godine, vratiti u inozemstvo u neizmijenjenu stanju.

- karnet ATA zamjenjuje više carinskih isprava i ubrzava carinske postupke s robom
koja se privremeno uvozi odnosno izvozi
- može se izdati fizičkim i pravnim osobama sa sjedištem odnosno prebivalištem u
zemlji izdavatelja karneta

INSTRUMENTI PLAĆANJA U VANJSKOJ TRGOVINI

U praksi se najčešće primjenjuju međunarodni dokumentarni akreditivi, bankovne doznake i inkaso

dokumenata (dokumentarna naplata), a rjeđe drugi instrumenti plaćanja kao što su ček, mjenica i trgovačko
kreditno pismo.

1. Međunarodni dokumentarni akreditiv (The Letter of Credit – L/C)

Međunarodni dokumentarni akreditiv je instrument plaćanja u kojemu se neka banka na zahtjev svog
komitenta (nalogodavca) obvezuje da će:

- isplatiti korisniku akreditiva, ili nekoj trećoj osobi po njegovoj naredbi, određeni
novčani iznos (odnosno akceptirati, negocirati ili isplatiti mjenicu vučenu od
korisnika)
- ili da će ovlastiti neku drugu banku da obavi takvo plaćanje (odnosno akceptiranje,
negociranje ili isplatu mjenice)

pod uvjetom da korisnik ili ta treća osoba banci preda ugovorene dokumente i udovolji svim ostalim uvjetima
akreditiva

SUDIONICI U PLAĆANJU DOKUMENTARNIM AKREDITIVIMA

1. nalogodavac – u međunarodnoj robnoj razmjeni to je redovito kupac (uvoznik) koji daje nalog svojoj
poslovnoj banci da, na temelju financijskog pokrića što ga ima u toj banci ili na temelju odobrenog kredita,

15
otvori akreditiv u korist inozemnoga poslovnog partnera (dobavljača – izvoznika)

2. akreditivna banka – banka koja otvara međunarodni dokumentarni akreditiv na zahtjev nalogodavca i
točno prema uputama dobivenim u nalogu za otvaranje akreditiva; najčešće je to banka u zemlji
nalogodavca

3. korisnik – obično prodavatelj (izvoznik), koji predočenjem određenih dokumenata i ispunjenjem ostalih
uvjeta u akreditivu stječe pravo iskorištenja akreditiva

4. imenovana banka – to je svaka druga banka koja po ovlaštenju akreditivne banke preuzima određene
obveze prema korisniku akreditiva; najčešće je to banka iz zemlje korisnika akreditiva

Imenovane banke (posredničke banke), ovisno o vrsti akreditiva, mogu preuzetio različite obveze i
odgovornosti. U tom smislu razlikujemo:

- isplatnu banku – koja je ovlaštena za isplatu akreditiva na teret i po nalogu

akreditivne banke

- potvrđujuću banku – koja preuzima čvrstu obvezu da će korisniku isplatiti

akreditivnu svotu odmah po prezentaciji dokumenata i ne čekajući prijam pokrića od
akreditivne banke

- negocirajuću banku – koja je ovlaštena do određenog roka isplatiti akreditivnu

svotu uz uvjet da joj korisnik predoči mjenicu i dokumente koji su određeni u
akreditivnim uvjetima

AKREDITIVNI DOKUMENTI

Akreditivni dokumenti koji se u vanjskotrgovinskom poslovanju redovito pojavljuju kao uvjet korištenja
(isplate) akreditiva jesu:

- robni dokumenti
- dokumenti o otpremi robe (transportni dokumenti)
- dokumenti o osiguranju
- ostali akreditivni dokumenti

Prilikom ispitivanja dokumenata banke moraju poštovati načela sukladnosti, neproturječnosti i nesuglasnosti
dokumenata.

- načelo sukladnosti – propisuje da se opis robe u fakturi mora slagati s opisom robe iz akreditiva, a da svi
drugi dokumenti mogu sadržavati i opis robe koji nije identičan ali nije ni protivan opisu robe sadržanom u
akreditivu.

- načelo neproturječnosti – propisuje da je svaka banka dužna međusobno uspoređivati prezentirane

dokumente te će, ako to akreditiv izričito ne određuje drugačije, prihvatiti dokumente koji joj se predoče pod
uvjetom da njihov sadržaj nije protivan bilo kojem drugom predočenom dokumentu.

- načelo nesuglasnosti – razlikuje prihvatljive, neprihvatljive i granične slučajeve nesuglasnosti

- prihvatljive su one nesuglasnosti koje su dopuštene jedinstvenim pravilima i one koje su predviđene u
akreditivu
-neprihvatljive su one nesuglasnosti koje su izričito zabranjene pa u slučaju takvih nesuglasnosti banke
moraju odbiti isplatu
- granični slučajevi nesuglasnosti postoje onda kad banke zauzmu jedno stajalište a sudovi drugo, ili kad
same banke nisu sigurne kako postupati

VRSTE MEĐUNARODNIH DOKUMENTARNIH AKREDTIVA

S obzirom na način i rok isplate akreditiva:

16
1. Akreditivi plativi po viđenju – su oni kod kojih se korisniku akreditiva akreditivni iznos isplaćuje neposredno
nakon što u banku donese propisane isprave odnosno odmah po prezentaciji dokumenata

2. Akreditivi s odgođenim plaćanjem – su najnoviji oblik akreditiva

- kod tih akreditiva plaćanje se ne obavlja odmah po prezentaciji dokumenata već u dogovorenom roku
nakon prezentacije
- za korisnika (prodavatelja) su donekle riskantniji jer nalogodavac (kupac) dolazi u posjed robe prije nego ju
je platio

3. Akceptni akreditivi – su specifični po tome što korisnik, zajedno s uobičajenim akreditivnim dokumentima,
banci prezentira i mjenicu vučenu na banku
- kod takvih akreditiva korisnik, umjesto isplate akreditivnog iznosa, natrag dobiva mjenicu koju je potpisala
(akceptirala) banka, a čiji je datum dospijeća dogovoren i određen na neki datum u budućnosti

4. Otkupni (negocijacijski) akreditivi – također rabe mjenice zajedno s dokumentima

- sam akreditiv je neprenosiv dok su mjenice koje se koriste uz akreditiv prenosive
- u takvom akreditivu, akreditivna banka ovlašćuje korisnika da na nju vuče mjenicu i određuje da ona bude
prezentirana zajedno s otpremnim i drugim dokumentima

S obzirom na odnos akreditivne banke i korisnika akreditiva:

1. Opozivi akreditivi – su takva vrsta akreditiva koje akreditivna banka može u svako doba opozvati, i to bez
prethodne suglasnosti i bez prethodne obavijesti korisniku

2. Neopozivi akreditiv – je svaki akreditiv u kojemu je akreditivna banka preuzela neopozivu obvezu plaćanja
čime korisnik dobiva punu sigurnost da će mu akreditivni iznos biti isplaćen ako prezentira tražene
dokumente u zadanom roku i ispuni druge uvjete iz akreditiva

3. Potvrđeni (konfirmirani) akreditivi – su akreditivi kod kojih je neopozivu obvezu isplate ili akceptiranja
mjenice preuzela i posrednička banka
- takva posrednička banka onda postaje potvrđujuća odnosno konfirmirajuća banka

4. Nepotvrđeni (nekonfirmirani) akreditivi – su oni za koje je samo akreditivna banka preuzela neopozivu
obvezu plaćanja ili akcepta mjenice

5. Prenosivi akreditivi – su oni za koje prvi korisnik može zatražiti od banke koja je ovlaštena obaviti plaćanje
(odnosno akceptirati ili otkupiti mjenicu) da sva prava iz akreditiva prenese na jednu ili više drugih osoba
- akreditiv se može prenijeti samo jednom, osim ako u samom akreditivu nije izričito predviđeno drukčije

6. Revolving akreditivi – su takvi koji se, kad se iskoriste, ponovno obnavljaju na isti iznos sve dok se ne
iscrpi maksimalna predviđena svota
- mogu se obnavljati ili u vremenu ili u vrijednosti

7. Obični (jednokratni) akreditivi – se ne obnavljaju nakon što se iskoriste; služe samo za jednokratno
iskorištenje akreditivnog iznosa i rabe se u plaćanjima jednokratnih isporuka robe

8. Akreditivi s crvenom ili sa zelenom klauzulom (packing) – su akreditivi kod kojih akreditivna ili imenovana
banka u zemlji prodavatelja dobiva pravo (ali ne i dužnost) da korisniku (prodavatelju robe) može predujmiti
određeni iznos akreditiva bez ikakvih uvjeta

9. Podakreditivi (Back to Back) – su takvi kod kojih korisnik akreditiva upotrebljava taj akreditiv kao podlogu
za otvaranje jednoga novog akreditiva (kod te iste banke) koji mu sada služi za financiranje kupnje robe od
svojih dobavljača

17
SHEMA OTVARANJA AKREDITIVA

NALOGODAVAC KORISNIK

a) nalog za otvaranje c) obavijest o

akreditiva + akreditivni iznos otvorenom
akreditivu

b)akredtiv
AKREDITIVNA BANKA POTVRĐUJUĆA BANKA

- u fazi otvaranja akreditiva kupac daje akreditivnoj banci u svojoj zemlji nalog za otvaranje akreditiva
- uz nalog doznačuje i dogovoreni iznos deviza
- po odredbama iz naloga banka otvara akreditiv i prosljeđuje ga potvrđujućoj banci koja korisniku šalje tzv.
obavijest o otvorenom akreditivu u kojoj navodi sve uvjete iz akreditiva o kojima ju je obavijestila akreditivna
banka

SHEMA KORIŠTENJA AKREDITIVA

NALOGODAVAC KORISNIK

d) šalje dokumente na temelju a) dostavlja b) isplaćuje

kojih nalogodavatelj preuzima akreditivne akreditivni
robu dokumente iznos

c) akreditivni
dokumenti
AKREDITIVNA BANKA POTVRĐUJUĆA BANKA

- nakon što je korisnik akreditiva isporučio robu u skladu s ugovorom, od svog

otpremnika dobiva sve dokumente koji dokazuju da je roba isporučena u skladu s
ugovorom (fakturu, teretnicu, policu osiguranja, certifikat o kontroli kvalitete, brzojav
o otpremi)
- sad te dokumente prezentira (dostavlja) potvrđujućoj banci
- potvrđujuća banka prima dokumente te ih pregledava da bi vidjela odgovaraju li u

18
 potpunosti uvjetima iz akreditiva i jesu li prezentirani u roku
- ako nema nikakvih primjedbi, banka prihvaća dokumente, a korisnikovu računu
odobrava akreditivni iznos
- primljene dokumente potvrđujuća banka potom šalje akreditivnoj banci koja
ponovno provjerava dokumente i ako je sve u redu, računu potvrđujuće banke koja
je obavila isplatu po akreditivu odobrava akreditivni iznos uvećan za uobičajene
troškove
- akreditivna banka potom dokumente uručuje nalogodavcu koji bez njih ne može
preuzeti robu niti je može cariniti
SHEMA ROBNOG INKASA

NALOGODAVAC KORISNIK

c) dokumenti
a) inkaso nalog + dokumenti

d) inkaso iznos ili

b) inkaso nalog mjenica
+ dokumenti
BANKA REMITENT INKASO BANKA

- dostava naloga za inkaso i dogovorenih otpremnih i drugih dokumenata prvi je

korak u postupku plaćanja
- nalog za naplatu koji izdaje prodavatelj robe (izvoznik) mora biti potpun i jasan
- na osnovi naloga banka remitent (banka prodavatelja) će angažirati inkaso banku
koju odredi nalogodavac ili, ako on to ne učini, banka će je izabrati sama
- banka remitent će primljeni nalog potom proslijediti inkaso banci koja će o tome
obavijestiti korisnika naplate (kupca robe)
- u skladu s instrukcijama iz obavijesti, korisnik će banci doznačiti inkaso iznos ili će
akceptirati mjenicu nakon čega mu inkaso banka predaje prijevozne i druge
dokumente na osnovi kojih će moći preuzeti i ocariniti robu

BANKOVNA DOZNAKA U PLATNOM PROMETU S INOZEMSTVOM

Bankovna doznaka za plaćanje u inozemstvo je nalog komitenta (dužnika – kupca) svojoj poslovnoj banci da
na teret njegovih sredstava isplati određenu svotu deviza inozemnoj osobi (vjerovniku, inozemnom
dobavljaču) koja je naznačena u nalogu.

U vanjskotrgovinskoj praksi bankovna se doznaka najčešće rabi:

- za plaćanje robe manjih vrijednosti unaprijed

- za plaćanje pruženih gospodarskih usluga
- za plaćanje predujmova (avansa)
- za otplatu kreditnih anuiteta
- za druga nerobna plaćanja (npr. darovanja, nasljedstva, pomoći i sl.)

Razlikujemo slijedeće vrste bankovnih doznaka:

1. nostro (naša) – doznaka koju hrvatski rezident plaća inozemnom partneru

2. loro (njihova) – doznaka koju nerezident plaća hrvatskoj pravnoj ili fizičkoj osobi
3. robna – doznaka kojom se plaća isporuka robe
4. nerobna – doznaka kojom se plaćaju pružene usluge
5. uvjetna – doznaka kojom se isplaćuje tek po ispunjenju određenih uvjeta

19
 6. bezuvjetna – doznaka koja se isplaćuje bez ikakvih uvjeta

Za razliku od akreditiva doznake su najčešće bezuvjetan instrument plaćanja.

DOKUMENTARNA NAPLATA – ROBNI INKASO

Inkaso naplata u platnom prometu s inozemstvom primjenjuje se kad između poslovnih partnera vlada
uzajamno povjerenje stečeno na osnovi dugogodišnjeg poslovanja odnosno kad su uvjeti na tržištu takvi da
jedna strana, kojoj to odgovara, diktira takav način plaćanja. Inkaso naplata je robna i nerobna.

Robni inkaso posao se redovito ugovara kao naplata komercijalnih papira (faktura, otprmnih dokumenata,
dokumenata osiguranja i dr.).
Nerobni ili čisti inkaso je naplata vrijednosnih papira (čekova, mjenica, amortiziranih obveznica i dr.).

Inkaso naplata je instrument plaćanja u kojemu prodavatelj (izvoznik) odmah po otpremi ugovorene robe
izdaje i inkaso nalog koji, zajedno s priloženim dokumentima i instrukcijama, upućuje svojoj banci da ona,
sama ili putem svoje korespondentske veze, ostvari naplatu na dogovoreni način.

Sudionici u postupku dokumentarne naplate su:

1. nalogodavac (prodavatelj) – osoba koja svojoj banci (dostavna banka) povjerava posao naplate i
kojoj dostavlja dokumente
2. dostavna banka (banka remitent) – banka prodavatelja kojoj je povjerena naplata i koja ju provodi
preko inkaso banke
3. naplatna banka (inkaso banka) – banka kupca odnosno svaka banka, osim dostavne, koja je
uključena u postupak naplate
4. prezentirajuća banka – naplatna banka koja prezentira dokumente trasatu
5. trasat (kupac) – osoba kojoj se prezentiraju dokumenti zbog naplate

Razlika između inkaso naplate i akreditiva:

- inkaso naplate su kao i plaćanja akreditivom oblici dokumentarne naplate
- akreditiv je puno sigurniji instrument plaćanja jer u mehanizmu akreditiva korisnik (prodavatelj robe)
započinje s isporukom robe tek po otvaranju akreditiva odnosno nakon što je osigurao naplatu.
- u inkaso naplati to nije tako jer prodavatelj otpremne i druge dokumente šalje zajedno s robom,
očekujući da će kupac robe postupiti u skladu s ugovorom i da će otkupiti dokumente (akceptirati
mjenicu) i preuzeti robu
- inkaso je puno rizičniji i nesigurniji od akreditiva

TRGOVAČKO KREDITNO PISMO

Trgovačko kreditno pismo ( Commercial letter of credit – CLC) je instrument dokumentarnih plaćanja kojim
banka izdavatelj ovlašćuje imenovanoga korisnika da na nju može vući mjenice do iznosa navedenog u
pismu, te se obvezuje da će te mjenice, uz propisane dokumente, otkupiti od svakoga savjesnog imatelja.
Instrument se najčešće rabi u praksi angloameričkih banaka.

ČEKOVI

Ček je vrijednosni papir kojim izdatnik (trasant) nalaže trasatu (najčešće banci) da svotu navedenu na čeku
isplati korisniku čeka (remitentu) ili osobi na koju on prenese ček. Mogu glasiti na ime, po naredbi ili na
donositelja.

U čekovnom prometu uobičajene su dvije vrste indosiranja kojima se ostvaruje prijenos čeka na drugog
vlasnika. To su potpuni i nepotpuni (bijeli ili bianco) indosament.

- potpunim indosamentom dosadašnji vlasnik čeka (remitent) na poleđini čeka potpisuje prijenosnu izjavu u
kojoj navodi i ime novog vlasnika na kojega prenosi ček. Time dosadašnji vlasnik čeka postaje indosant, a
novi vlasnik indosatar.

20
- nepotpuni ili bianco indosament ne sadrži ni prijenosnu izjavu ni ime indosatara već samo naziv (tvrtku) i
potpis indosanta. Da bi bianco indosament bio punovaljan, mora biti napisan na poleđini čeka ili na poleđini
alonža (produžetka).

U prometu plaćanja s inozemstvom pojavljuju se slijedeće vrste čekova:

1. bankovni ček – ček koji jedna banka vuče (trasira) na drugu banku tako da se prva banka pojavljuje
kao trasant (izdavatelj), a druga kao trasat. Potrebno je označiti i mjesto i datum izdanja jer o tome
ovise rokovi njegove realizacije.

2. dokumentarni ček – pojavljuje se u izvozu robe i usluga. Uz ovaj ček pojavljuju se i određeni
dokumenti (faktura, teretnica, tovarni list idrugi). Imatelj čeka (remitent) podnosi banci ček uz
predočivanje navedenih dokumenata. Banka preuzima dokumente i isplaćuje ček. Nakon toga
izdatnik čeka (tarsant) dobiva dokumente na temelju kojih preuzima robu od prijevoznika, iz skladišta
i sl.

3. osobni čekovi – su čekovi koje razne tvrtke, ustanove ili fizičke osobe u inozemstvu trasiraju na neku
banku u svojoj zemlji, i to na temelju realnog pokrića (depozita) ili fiktivnog pokrića, tj. depozita
odnosno kredita kojim mogu raspolagati.

4. putni (travellers) čekovi – su instrument plaćanja koji se rabi u međunarodnom putničkom prometu.
Izdaju ih poznate svjetske banke i velike turističke agencije. Glase na okrugle svote otisnute na
prednjoj strani u odgovarajućoj valuti.

5. euroček – je unificirani bankovni ček kojim se u bankama ili mjenjačnicama može podizati gotovina
odnosno platiti roba i usluge u trgovinama i hotelima.

MJENICA U MEĐUNARODNIM PLAĆANJIMA

Mjenica je vrijednosni papir koji je izdan u zakonski propisanom obliku i kojim se izdavatelj da će osobi
navedenoj na mjenici ili osobi na koju ona prenese mjenicu isplatiti na mjenici navedeni iznos na dan koji je
također naveden na mjenici.

Razlikuju se trasirana i vlastita mjenica.

- trasirana (tuđa) mjenica – je pismeni nalog jedne osobe (trasanta) drugoj osobi (trasatu) da isplati trećoj
osobi (remitentu) ili po njegovoj naredbi određenu svotu novca, prema uvjetima označenima na samoj
mjenici.
- vlastita (sola) mjenica – je ona za koju se sam izdavatelj mjenice (trasant) obvezuje isplatiti određenu
novčanu svotu navedenoj osobi (remitentu) ili nekomu drugom po njegovoj naredbi.

RIZICI I POLITIKA RIZIKA U VANJSKOJ TRGOVINI

Za kupca ključni i najveći rizik je hoće li mu biti isporučena dogovorena roba odnosno hoće li isporučena
roba biti upravo onakve kvalitete i u onoj količini kakvu je dogovorio. Za prodavatelja je najvažniji rizik
naplate isporučene robe odnosno rizik naplate u dogovorenom iznosu i u skladu s dogovorenom klauzulom o
plaćanju.

Glavni uzroci nastanka rizika su neizvjesnost i djelovanje ljudskog faktora. Posljedica nastupa rizika odnosno
posljedica nastupa rizika nepredvidivog i nepovoljnog događaja najčešće je nastanak određene štete na
predmetu kupoprodaje. Pod pojmom štete smatra se uništenje, oštećenje ili smanjenje vrijednosti nekog
predmeta. Pri tome šteta može imati realan odnosno materijalan karakter ili to može biti narušavanje
odnosno uništenje nekih idealnih vrijednosti kao što su međuljudski odnosi.

S gledišta profita, koji je osnovni cilj poslovanja poduzeća, razlikuje se:

- stvarna šteta – definira se kao gubitak imovine ili gubitak sredstava odnosno kao poslovni gubitak koji se

21
ogleda putem činjenice da uložena sredstva (vrijednosti) nisu donijela nikakve nove vrijednosti.
- poravnavajuća šteta – je šteta čija se visina izvodi iz činjenice da bi vrijednost koja se dobije iz uloženih
sredstava bila veća da nisu nastupili određeni nepredviđeni događaji koji su doveli do dodatnih troškova.
- eventualna šteta ili izmakla dobit – je šteta koja nastaje poradi činjenice što se izabrana poslovna odluka
pokazala pogrešnom upravo zbog nastupa određenih nepredviđenih događaja.

VRSTE RIZIKA:

1. Prenosivi rizici – su skupina rizika za koje je moguće utvrditi vjerojatnost nastupa i visinu mogućih šteta.
Neki od prenosivih rizika jesu: valutni rizik, rizik izvoznog kredita, transportni rizici, ratni rizik, politički rizik i
djelomično rizik cijene.
2. Neprenosivi rizici – jesu oni rizici kojima nije moguće odrediti vjerojatnost nastupa pa time ni visinu
moguće štete. Nije ih moguće prenijeti na osiguravatelja ili neku drugu organizaciju.
3. Osigurljivi rizici – svi oni rizici od kojih se možemo osigurati. Tu ubrajamo osobni rizik (kojemu je izložen
pojedinac), imovinski rizik (kojemu je izložena imovina) i rizik od odgovornosti za štete na imovini, zdravlju ili
životu treće osobe.
4. Neosigurljivi rizici – su uglavnom različiti nepredvidljivi i katastrofalni rizici na koje pojedinac nije mogao
utjecati pa se, po pravilu, ne mogu ni osigurati.
5. Subjektivni rizici – jesu oni koji nastaju kao posljedica subjektivne volje čovjeka. Oni su teško predvidivi i
teško mjerljivi jer ovise o postupcima i volji pojedinca pa nisu ni osigurljivi.
6. Objektivni rizici – su oni rizici na koje pojedinac ne može utjecati niti ih svojom voljom otkloniti. Međutim, te
rizike je lako izmjeriti, odrediti učestalost nastupa, visinu prosječnih šteta itd., stoga su oni osigurljivi (npr.
transportni rizici).

ROBNI RIZICI U VANJSKOTRGOVINSKIM POSLOVIMA

Robni rizici se odnose na robni dio vanjskotrgovinskog poslate obuhvaćaju sve nepredvidive događaje koji
mogu rezultirati štetama ne robi odnosno na predmetu kupoprodaje.

Robni rizici se najčešće svrstavaju u tri skupine:

1. Rizik provedbe kupoprodajnog ugovora – pojavljuje se kao posljedica mogućnosti da jedna ugovorna
strana iz nekoga vanjskotrgovinskog posla uopće ne ispuni preuzetu ugovornu obvezu, poradi čega će
drugoj strani biti nanesena neka šteta. Taj rizik se pojavljuje kao rizik ispunjenja obveza od strane
prodavatelja i kao rizik ispunjenja obveza od strane kupca.
2. Rizik vrste, kvalitete i količine robe – definira se kao mogućnost da se kupcu isporuči roba koja ne
odgovara u potpunosti dogovorenoj, svejedno radi li se o drugoj vrsti, lošijoj kvaliteti ili pak o manjoj količini
isporučene robe.
- ako isporučena roba ne odgovara dogovorenoj kupac, može odbiti preuzeti robu, može je vratiti
prodavatelju o njegovu trošku, uskladištiti je na trošak prodavatelja, tražiti smanjenje cijene itd. Uz to kupac
može tražiti i naknadu štete za izmaklu dobit, za gubitak ugleda i kupaca na svom tržištu.
3. Transportni rizici – su rizici vezani za opasnosti kojima su tijekom prijevoza izloženi ljudi, prijevozna
sredstva kao i roba koja se tim prijevoznim sredstvima prevozi. Rizici u transportu najčešće se dijele na
osnovne i dopunske te ratne i političke rizike.

- osnovni transportni rizici – su usko vezani za vrstu prijevoza i opasnosti koje iz toga mogu nastati.
Najčešće istodobno pogađaju i prijevozno sredstvo i robu. U te rizike ubrajamo: prometne nezgode,
elementarne nepogode, požare i eksplozije u prijevoznom sredstvu, razbojstva, provalne krađe kao i
neisporuku robe.
- dopunski transportni rizici – su vezani za specifična svojstva robe koje se prevozi. Tu spadaju krađa,
lom, vlaga, curenje, rasipanje, hrđa, kvarenje itd..
U transportne rizike se ubrajaju i štete koje mogu nastati zbog nepravilnog ukrcaja, iskrcaja i prekrcaja
tereta, npr. lom, curenje, ogrebotine, štete zbog dodira ili udara u drugi predmet i sl.. Takve rizike nazivamo
manipulativnim rizicima.
- ratni i politički rizici – nastaju zbog neprijateljstava i ratnih djelovanja između pojedinih zemalja ili zbog
izvanrednih događaja odnosno stanja unutar neke zemlje.

22
FINANCIJSKI RIZICI

Financijski rizici nastaju kao posljedica nepredviđenih događaja koji mogu otežati ili onemogućiti plaćanje i
naplatu u nekom vanjskotrgovinskom poslu na ugovoreni način, u ugovorenoj vrijednosti i u ugovorenom
roku.

Razlikujemo :

1. Rizik cijene – je opasnost naknadne promjene tržišne cijene predmeta kupoprodaje koji je, prema
konkretnom ugovoru prodan po fiksnoj cijeni.
- razlozi koji dovode do promjene tržišnih cijena predmeta kupoprodaje su promjene u ponudi, potražnji i
drugim tržišnim okolnostima te naknadne izmjene u klauzuli cijene u sklopljenim ugovorima.
- u poslovnoj se praksi rizik promjena cijena najčešće odnosi na rizik povećanja cijene predmeta
kupoprodaje

2. Rizik izvoznoga kredita – predstavlja opasnost da inozemni kupac prestane otplaćivati isporučenu robu
(uslugu), tj. rizik da se te otplate ne realiziraju po ugovorenoj dinamici i po ugovorenim uvjetima

3. Rizik konvertiranja – je opasnost da kupac neke robe ili usluge neće moći ispuniti dogovorenu obvezu
plaćanja u konvertibilnim devizama, ali ne zbog vlastite nelikvidnosti nego zato što su vlasti njegove zemlje
zabranile konverziju domaće valute u devize u kojima je dogovoreno plaćanje.

4. Rizik transfera – je nemogućnost provedbe naloga za plaćanje u inozemstvo u skladu s preuzetim

ugovornim obvezama.
- kupac ima na svom računu potreban iznos u nacionalnoj valuti i voljan je platiti ali to ne može učiniti poradi
zabrane vlasti svoje zemlje
- osim gospodarskih poteškoća pojedine zemlje, koje uzrokuju taj rizik mogu ga i uzrokovati i političke i
socijalne prilike u njoj

5. Tečajni rizik – u vanjskoj se trgovini cijene, ovisno o propisima zemalja sudionica, izražavaju u valuti
zemlje prodavatelja, valuti zemlje kupca ili u valuti neke treće zemlje. Po obavljenoj isporuci u toj se valuti
roba fakturira pa onda u toj valuti kupac treba i platiti fakturirani iznos.
- tečajni rizik postoji onda kad postoji i opasnost za poduzeće da za prodaju strane valute primi manje
domaće valute i obrnuto, za kupnju strane valute plati više domaće valute od onih iznosa koji su vrijedili u
trenutku sklapanja ugovora.
- visina tečajnog rizika ovisit će o tome jesu li ugovorne strane izabrale valutu s potpuno slobodnim ili s
kontroliranim tečajem. Najveći tečajni rizik je za valute s potpuno varijabilnim tečajevima koji se određuje
djelovanjem ponude i potražnje na tržištu. Za valute s kontroliranim tečajem određena je donja i gornja
granica fluktuacije pa je i tečajni rizik ograničen.
- tečajni rizik ovisi i o vremenu od isporuke do plaćanja; veći je ako je dulji rok od isporuke do plaćanja i
obrnuto

6. Rizik devalvacije i revalvacije – je rizik iznenadne i znatnije promjene tečaja neke valute poradi odluke
deviznih vlasti neke zemlje.
Rizik devalvacije je rizik smanjenja tečaja valute te zemlje, a rizik revalvacije je rizik povećanja tečaja.

VANJSKOTRGOVINSKO POSLOVANJE II.

1. Ukratko objasnite Sporazum o antidampingu!

Sporazum o antidampingu određuje što se smatra dampingom, koji je postupak utvrđivanja da je riječ o
dampinškoj cijeni te koje su moguće antidampinške mjere.
Sporazum definira dampinšku cijenu kao izvoznu cijenu koja je niža od normalne cijene.

2. Objasnite Sporazum o tehničkim preprekama trgovini!

Sporazum o tehničkim preprekama trgovini je donesen zato što je uočeno da su se tehinčki standardi i
procedure pribavljanja certifikata zloupotrebljavali, odnosno što se mogu zloupotrijebiti i postati mjera za
nelegalno ograničavanje uvoza.

Sporazumom se:
- potiče zemlje članice da primjenjuju međunarodne standarde gdje je god moguće

23
 - obvezuje države da njihova nacionalna tijela za standardizaciju redovito obavještavaju WTO o svim
promjenama na tom području
- vrlo precizno propisuje postupak izdavanja različitih certifikata

3. Objasnite Sporazum o carinskoj vrijednosti!

Sporazum o carinskoj vrijednosti definira osnovicu odnosno postupak izračunavanja osnovice na koju se
plaća uvozna carina.
Kao osnovica određena je tzv. normalna cijena koja se na nekom tržištu formira između neovisnih kupaca i
prodavatelja, a na koju se pribrajaju svi troškovi dopreme robe do granice zemlje kupca.

4. Objasnite Sporazum o pravilima o podrijetlu robe!

Sporazum o pravilima o podrijetlu robe regulira uvjete i postupak za utvrđivanje podrijetla robe, propisuje
jedinstvenu formu, sadržaj i postupak izdavanja odgovarajuće isprave te propisuje kako tu ispravu treba
potvrditi carinska služba zemlje izvoza.

5. Objasnite Sporazum o postupku izdavanja uvoznih dozvola!

Sporazum o postupku izdavanja uvoznih dozvola propisuje u kojim se slučajevima mogu koristiti uvozne
dozvole kao i postupak izdavanja tih dozvola.

6. Objasnite Sporazum o subvencijama!

Sporazum o subvencijama načelno zabranjuje subvencioniranje izvoza osim u točno određenim slučajevima.
Također određuje da ga sve zemlje članice WTO-a moraju prihvatiti, kao i to da će svaka primjena
subvencija koje nisu dopuštene biti sankcionirana.

7. Kada je nužan prijeboj potraživanja i koji su uvjeti za pribavljanje odobrenja od HNB-a za prijeboj?

Prijeboj (prebijanje) potraživanja je nužan u slučaju kad inozemni partner ili njegova zemlja dođu u teškoće
zbog kojih je nastupila nemogućnost naplate.

Uvjeti za pribavljanje odobrenja jesu:

- da to domaća osoba zatraži
- da dokaže da je devizna naplata nemoguća odnosno da priroda posla zahtijeva taj oblik plaćanja
- da je s tim suglasna i strana osoba

8. Što uključuju poslovi, tekuća plaćanja i prijenosi po osnovi tekućih plaćanja?

Poslovi, tekuća plaćanja i prijenosi po osnovi tekućih plaćanja uključuju:

- plaćanja po osnovi trgovine robom i uslugama s inozemstvom te uobičajena kratkoročna

međubankarska plaćanja
- plaćanja kamata i neto dohodaka od ulaganja u inozemstvo
- plaćanja vezana za amortizaciju zajmova, raspodjelu dobiti i smanjenja vrijednosti izravnih ulaganja
- prijenose vezane za radničke doznake,mirovine, poreze, dobitke iz igara na sreću, članarine i kazne,
koncesije i doznake za uzdržavanje članova obitelji

9. Što su carine i koji su razlozi njihova uvođenja?

Carine su posebna vrsta poreza koji država naplaćuje pri prijelazu, prenošenju odnosno prelasku robe preko
carinske crte.

Razlozi uvođenja carina su zato što država carinama želi:

- usmjeravati opseg i tijekove vanjskotrgovinske razmjene
- zaštititi domaću proizvodnju odnosno poticati opći gospodarski razvitak ili razvitak pojedinih
proizvodnji
- pomoći uravnoteženju bilance plaćanja
- zbog potreba državnog proračuna

24
10. Koja su najvažnija načela postojećeg carinskog zakona?

- sva su carinska pitanja regulirana carinskim zakonom i iz njega izvedenim

propisima
- stvorene su mogućnosti za ubrzavanje i pojednostavnjenje carinskih postupaka uz
istodobno smanjenje rizika naplate carine i poreza na dodanu vrijednost
- carinski postupci su bitno liberalizirani, a težište djelovanja carinske službe se
postupno prenosi na naknadnu provjeru robe nadzorom i pregledom poslovne
dokumentacije
- uvedena je jedinstvena carinska deklaracija (JCD) koja se rabi u svim carinskim
postupcima (u uporabi i u zemljama EU)
- uvedeni su novi carinski postupci, tzv. postupci s gospodarskim učinkom koji trebaju
pridonositi ukupnom gospodarskom razvitku zemlje
11. Objasnite redoviti i pojednostavljeni carinski postupak!

U redovitom postupku podnosi se ispravno popunjena JCD uz koju se prilažu i sve druge propisane isprave.
U daljnjem tijeku postupka carinska služba prihvaća deklaraciju, pregledava isprave i robu te, ako je sve u
redu i ako je osigurana naplata propisanih pristojbi, potvrđuje deklaraciju i pušta robu deklarantu.

Pojednostavljeni postupak odvija se u dva osnovna oblika. U prvom se slučaju carinarnici podnosi:
- nepotpuna deklaracija odnosno deklaracija uz koju nisu priložene sve propisane isprave
- ili neka trgovačka isprava (npr. faktura)
- ili knjigovodstveni zapis o predmetnoj robi

Drugi oblik pojednostavnjenog postupka podrazumijeva da je carinarnica prethodno odobrila pregled robe u
prostorijama uvoznika. U tom se slučaju roba s graničnog prijelaza upućuje izravno u skladište korisnika
čime se štedi na vremenu i na troškovima prijevoza.

12. Ukratko objasnite provozni postupak!

Provozni postupak se definira kao prijevoz robe od jedne do druge ustrojstvene jedinice Carinske uprave
(otpremne i odredišne carinarnice) unutar hrvatskog carinskog područja.

- roba koja se nalazi u postupku provoza je ili strana ili domaća. Ona se tijekom postupka provoza
nalazi pod carinskim nadzorom. Pri tome se moraju poštovati i postupci određeni međunarodnim
konvencijama koje je Hrvatska ratificirala (sporazum TIR, konvencija i karnet ATA).

13. Što su to carinski postupci s gospodarskim učinkom i koje radnje obuhvaćaju?

Carinskim postupcima s gospodarskim učinkom nazivaju se oni carinski postupci u okviru kojih postoji
mogućnost odgode plaćanja carine ili povrata prethodno plaćene carine. Provedba tih postupaka moguća je
samo uz prethodno odobrenje carinarnice.

Tu spadaju:
- postupak carinskog skladištenja
- postupak unutarnje proizvodnje
- postupak preradbe pod carinskim nadzorom
- privremeni uvoz

14. Objasnite postupak carinskog skladištenja!

Postupak carinskog skladištenja podrazumijeva smještaj robe u carinsko skladište, tj. u prostor koji odgovara
propisanim uvjetima, koji je pod nadzorom carinarnice i koje je carinarnica odobrila za skladištenje uvezene
robe ili robe za izvoz.
- carinsko skladište može biti javno ili privatno

15. Objasnite postupak unutarnje proizvodnje!

Postupak unutarnje proizvodnje je carinski postupak s gospodarskim učinkom unutar kojeg se dopuštaju
radnje:
- obrade, prerade, postavljanja i sastavljanja
- popravaka, obnavljanja i osposobljavanja te

25
 - upotreba strane robe u proizvodnji na način da se ona troši ali ne ugrađuje niti postaje dio novog
proizvoda

16. Objasnite postupak prerade pod carinskim nadzorom!

Postupak prerade pod carinskim nadzorom je postupak s gospodarskim učinkom pri kojem se naplata
carine i drugih pristojbi odgađa sve dok se postupak prerade ne završi.
- prerada se obavlja pod carinskim nadzorom, a gotov se proizvod carini prema stopi
iz carinske tarife koja se odnosi na prerađeni proizvod

17. Objasnite postupak privremenog uvoza!

Postupak privremenog uvoza se primjenjuje samo za slučaj uvoza robe koja se u inozemstvo vraća u
nepromijenjenom stanju (roba se mora ponovno izvesti u roku od maksimalno 24 mjeseca).
18. Objasnite postupak vanjske proizvodnje!

Postupak vanjske proizvodnje je restriktivan postupak koji se odobrava samo u slučajevima kad za potrebne
proizvodne postupke u zemlji nema odgovarajućih proizvodnih kapaciteta.

19. Objasnite poslovanje carinskih skladišta!

Carinska skladišta su Carinskim zakonom definirana kao prostor što ga je odobrila carinarnica, koji se nalazi
pod carinskim nadzorom i u koji se roba smješta pod točno određenim uvjetima.

- držanje carinskog skladišta može se odobriti samo pravnoj osobi sa sjedištem u Republici Hrvatskoj
- ta institucija omogućava gospodarskim subjektima da bez carinskih i poreznih opterećenja skladište
robu, u svom vlasništvu ili vlasništvu druge osobe
- drugi je cilj carinskog skladištenja smještaj robe radi reeksporta
- u carinsko skladište se smješta i roba čiji izvoz nije moguće obaviti u odobrenom roku kao i roba u
postupku unutarnje proizvodnje

20. Navedite i ukratko objasnite dokumente koji se rabe pri carinjenju!

Jedinstvena carinska deklaracija – je pisana isprava koja se rabi kao jedinstveni formular carinske
deklaracije za sve vrste carinskih postupaka.
- carinska deklaracija se podnosi carinarnici kojoj je podnesena i roba, i to u redovno vrijeme carinarnice
( iznimno može i prije podnošenja robe).

Isprave koje se prilažu jedinstvenoj carinskoj deklaraciji za puštanje robe u slobodni promet jesu:
- račun i ostale trgovačke isprave na osnovi kojih je prijavljena carinska vrijednost robe
- deklaracija o carinskoj vrijednosti robe
- isprave potrebne za utvrđivanje povlaštenog podrijetla robe
- sve druge isprave potrebne za provedbu propisa koji uređuju puštanje deklarirane robe u slobodni
promet

Carinarnica može zahtijevati da se pri podnošenju deklaracije prilože prijevozne isprave ili isprave u svezi s
prethodnim carinskim postupkom.

21. Koji su najčešći oblici u kojima se pojavljuju kupoprodajni ugovori u vanjskotrgovinskoj praksi?

- ponuda i prihvat ponude

- narudžba i potvrda narudžbe
- klasični kupoprodajni ugovor
- tipski (formularni ugovor)
- burzovne i aukcijske zaključnice

22. Navedite i ukratko objasnite načine prodaje u vanjskotrgovinskoj razmjeni!

1. prodaja izravnim trgovačkim pregovorima

2. prodaja po viđenju robe u cijelosti

26
3. prodaja na osnovi uzoraka
4. prodaja po standardnoj oznaci
5. licitacijska prodaja

23. Navedite glavna obilježja sajamske prodaje robe!

Sajmovi su oblik organiziranog tržišta, odnosno mjesta na kojima dolazi do prostorne i vremenske
koncentracije ponude i potražnje robe ponuđača iz više zemalja.
- domaćim i inozemnim proizvođačima omogućuju izlaganje vlastitih proizvoda većem broju
zainteresiranih kupaca i njihovu osobnu prodaju
- kupcima omogućavaju nabavu potrebne strane robe i upoznavanje s najnovijim stanjem i
dostignućima u proizvodnji

24. Koje su najvažnije pozitivne značajke elektroničkog poslovanja?

- brz pristup informacijama i cjelodnevna dostupnost prodajnih mjesta tijekom

cijele godine
- globalna dostupnost, manji troškovi prodaje
- manji troškovi ispunjavanja narudžbi budući da naručivanje može biti automatizirano
- otvorenost novim tržištima
- jeftiniji marketing koji uz to dopire do brojnije publike
- mogućnost osobnog praćenja ponašanja kupaca
- pružanje boljih usluga kupcima i mogućnost kreiranja vlastitih baza podataka
- smanjenje troškova korisničke podrške

25. Što sve spada u otpremničke poslove?

Osnovni otpremnički poslovi jesu poslovi savjetovanja i izrada ponuda, poslovi određivanja instradacija i
ugovaranja prijevoza, poslovi organizacije utovara, istovara i pretovara, poslovi osiguranja, poslovi
uskladištenja, carinsko posredovanje te poslovi prihvata i predaje robe.

Specijalni otpremnički poslovi jesu poslovi kontrole kvalitete i kvantitete robe, poslovi preuzimanja robe,
pakiranja i kontrole pakiranja, uzimanje uzoraka, izdavanja jamstvenih pisama, poslovi izdavanja
otpremničkih dokumenata i dr.

26. Navedite pripremne, operativne i završne radnje izvoznog posla!

27. Navedite pripremne, operativne i završne radnje uvoznog posla!

28. Navedite prednosti i nedostatke izravnog i neizravnog izvoza!

BILANCA PLAĆANJA sastoji se od:

a) bilance tekućih transakcija – prikazuje sve transakcije vezane za kretanja robe, usluga i dohodaka u
tekućem razdoblju za koje se izrađuje
b) bilanca kapitala – prikazuje financijske tijekove između zemlje i inozemstva
c) bilanca rezervi – omogućuje prevladavanje jaza te financiranje nepredviđenih izdataka, koje nije moguće
pokriti redovitim tekućim prihodima

NAČELA WTO-a ( Svjetske trgovinske organizacije)

- načelo nediskriminacije u trgovini

- načelo transparentnosti i predvidivosti trgovačkih politika
- načelo daljnje liberalizacije i sve lakšeg pristupa tržištima

VRSTE VANJSKOTRGOVINSKIH POSLOVA

1. Leasing poslovi
2. Posebni oblici trgovine s inozemstvom:
- kompenzacijski poslovi

27
- poslovi posredovanja (reeksportni i switch poslovi)
- malogranični izvoz i uvoz i susjedni prekomorski promet
- konsignacijska prodaja strane robe

ZAŠTITNE MJERE PRI UVOZU I IZVOZU

- kontingenti
- dodatne zaštite carine
- izvozne i uvozne dozvole
- antidampinške mjere

VRSTE KREDITNIH POSLOVA S INOZEMSTVOM

- komercijalni krediti
- financijski krediti
- jamstva i garancije

SPECIJALIZIRANA TRŽIŠTA U MEĐUNARODNOJ RAZMJENI

- sajmovi i sajamska prodaja

- burze i burzovna prodaja
- dražbe i aukcije

PODJELA BURZI S OBZIROM NA OBJEKT BURZOVNE TRGOVINE

- novčano-devizne
- efektne burze
- robne burze
- burze usluga

BURZOVNI POSLOVI

- promptni poslovi
- terminski ili ročni poslovi

CIJENE KOJE SE UGOVARAJU U VANJSKOTRGOVINSKIM POSLOVIMA

- određene (fiksne ili nepromjenjive) cijene

- odredive (klizne) cijene
POPUSTI NA CIJENU

- rabat količinski rabat,

rabat za izvoznu robu, rabat za stalne
kupce u inozemstvu
- kasa skonto

ZAŠTITNE KLAUZULE U VANJSKOTRGOVINSKIM KUPOPRODAJNIM UGOVORIMA

- valutna klauzula
- indeksna klauzula
- klizna skala

METODE IZRADE VANJSKOTRGOVINSKIH KALKULACIJA

- progresivna metoda
- retrogradna metoda
- diferencijalna metoda

VRSTE VANJSKOTRGOVINSKIH KALKULACIJA

28
Najvažnije su dvije vrste:
- kalkulacije izvoznih poslova
- kalkulacije uvoznih poslova

S obzirom na vrijeme i svrhu izrade:

- pretkalkulacija
- kontrolna kalkulacija
- konačna kalkulacija

POSLOVNE ISPRAVE U VANJSKOTRGOVINSKOM POSLOVANJU

- robne isprave
- prijevozne isprave

ROBNE ISPRAVE U VANJSKOTRGOVINSKOM POSLOVANJU

- fakture (računi)
- skladišnica
- potvrde (certifikati) o robi

PRIJEVOZNE ISPRAVE (DOKUMENTI) U VANJSKOJ TRGOVINI

- pomorske teretnice
- teretni listovi
- međunarodne špediterske potvrde
- isprave o osiguranju robe
- carinski dokumenti
- karnet TIR
- karnet ATA

FAKTURE (RAČUNI)

1. trgovačka faktura ili trgovački račun

2. proforma faktura, predračun
3. pretfaktura ili prethodna faktura
4. konzularna faktura
5. carinska faktura
6. specifikacija robe
7. lista pakiranja

POTVRDE (CERTIFIKATI) O ROBI

1. potvrde o podrijetlu robe

2. potvrda o izravnoj pošiljci
3. potvrda o krajnjem korisniku
4. potvrda (certifikat) o kvaliteti robe
5. certifikat o težini robe
6. tvornički atest
7. potvrda o višoj sili

CERTIFIKATI O ZDRAVSTVENOM STANJU ROBE

- sanitarna potvrda
- veterinarska potvrda
- fitopatološka potvrda

29
POMORSKE TERETNICE

- linijska pomorska teretnica

- čarter teretnica

S obzirom na karakter primjedbi koje se stavljaju na teretnice:

- čista teretnica
- nečista teretnica

Prema načinu određivanja primatelja robe:

- teretnica na ime
- neprenosiva teretnica
- teretnica „po naredbi“
- teretnica „na donositelja“
- teretnica s klauzulom „ukrcano na brod“
- teretnica s klauzulom „primljeno na ukrcaj“

TERETNI LISTOVI

- međunarodni željeznički tovarni list

- međunarodni teretni list u cestovnom prometu
- zračni tovarni list u međunarodnom prijevozu
- teretni list za međunarodni riječni prijevoz
- pomorski teretni list

MEĐUNARODNE ŠPEDITERSKE POTVRDE

- špediterska potvrda o primitku (FCR)

- špediterska prijevozna potvrda (FCT)
- špediterska teretnica za mješoviti prijevoz (FBL)
- kurirske i poštanske potvrde

ISPRAVE O OSIGURANJU ROBE

- polica osiguranja: generalna polica, pojedinačna polica

- certifikat osiguranja
- potvrda o osiguranju

INSTRUMENTI PLAĆANJA U VANJSKOJ TRGOVINI

- međunarodni dokumentarni akreditiv

- bankovna doznaka u platnom prometu s inozemstvom
- dokumentarna naplata - robni inkaso
- trgovačko kreditno pismo
- čekovi
- mjenica

SUDIONICI U PLAĆANJU DOKUMENTARNIM AKREDITIVIMA

- nalogodavac
- akreditivna banka
- korisnik
- imenovana banka

VRSTE MEĐUNARODNIH DOKUMENTARNIH AKREDITIVA

S obzirom na način i rok isplate akreditiva:

30
 - akreditivi plativi po viđenju
- akreditivi s odgođenim plaćanjem
- akceptni akreditivi
- otkupni (negocijacijski) akreditivi

S obzirom na odnos akreditivne banke i korisnika akreditiva:

1. opozivi akreditivi
2. neopozivi akreditiv 8. akreditivi s crvenom ili sa zelenom klauzulom (packing)
3. potvrđeni (konfirmirani) akreditivi 9. podakreditivi (Back to Back)
4. nepotvrđeni (nekonfirmirani) akreditivi
5. prenosivi akreditivi
6. revolving akreditivi
7. obični (jednokratni) akreditivi
VRSTE BANKOVNIH DOZNAKA

- nostro (naša)
- loro (njihova
- robna
- nerobna
- uvjetna
- bezuvjetna

U VANJSKOTRGOVINSKOJ PRAKSI BANKOVNA SE DOZNAKA NAJČEŠĆE RABI

- za plaćanje robe manjih vrijednosti unaprijed

- za plaćanje pruženih gospodarskih usluga
- za plaćanje predujmova (avansa)
- za otplatu kreditnih anuiteta
- za druga nerobna plaćanja (npr. darovanja, nasljedstva, pomoći i sl.)

SUDIONICI U POSTUPKU DOKUMENTARNE NAPLATE

- nalogodavac (prodavatelj)
- dostavna banka (banka remitent)
- naplatna banka (inkaso banka)
- prezentirajuća banka
- trasat (kupac)

VRSTE ČEKOVA VRSTE RIZIKA

1. bankovni ček 1. prenosivi rizici

2. dokumentarni ček 2. neprenosivi rizici
3. osobni čekovi 3. osigurljivi rizici
4. putni (travellers) čekovi 4. neosigurljivi rizici
5. euroček 5. subjektivni rizici
6. objektivni rizici

ROBNI RIZICI

- rizik provedbe kupoprodajnog ugovora

- rizik vrste, kvalitete i količine robe
- transportni rizici- osnovni transportni rizici, dopunski, ratni i politički

FINANCIJSKI RIZICI

1. rizik cijene
2. rizik izvoznoga kredita
3. rizik konvertiranja
4. rizik transfera
5. tečajni rizik

31
 6. rizik devalvacije i revalvacije

CARINSKI POSTUPCI S GOSPODARSKIM UČINKOM

- postupak carinskog skladištenja

- postupak unutarnje proizvodnje
- postupak preradbe pod carinskim nadzorom
- privremeni uvoz

POMORSKI PRIJEVOZ (oduzimamo)

FAS (Free Alongside Ship) – Franko uz bok broda… naznačena luka otpreme

FOB (Free On Bord) – Franko brod… naznačena ukrcajna luka

CFR (Cost and Freight) – Cijena i vozarina… naznačena luka odredišta

CIF (Cost, Insurance and Freight) – Cijena, osiguranje i vozarina… naznačena luka odredišta

DES (Delivered Ex Ship) – Isporučeno na brodu… naznačena luka odredišta

DEQ (Delivered Ex Quay) – Isporučeno na obali… imenovana luka odredišta

KOPNENI PRIJEVOZ (zbrajamo)

EXW (Ex Works) – Franko tvornica… naznačeno mjesto

FCA (Free Carrier) – Franko prijevoznik… naznačeno mjesto

CPT (Carriage Paid to) – Vozarina plaćena do… naznačeno mjesto odredišta

CIP (Carriage and Insurance Paid to) – Vozarina i osiguranje plaćeni do… naznačeno mjesto odredišta

DAF (Delivered at Frontier) – Isporučeno na granici… naznačeno mjesto na državnoj granici

DDU (Delivered Duty Unpaid) – Isporučeno neocarinjeno… naznačeno mjesto odredišta

DDP (Delivered Duty Paid) – Isporučeno i ocarinjeno… naznačeno mjesto odredišta

(iznos + 10%) x p
OSIGURANJE =
(izvoz)
(iznos +100
10%) x p
OSIGURANJE =
(uvoz) 100 - p

FOB bruto x p
PROVIZIJA 32
INOPOSREDNIK =
100 + p
A
33